Rodion Romanovič Raskoljnikov je mlad student koji je isključen sa univerziteta i koji živi u potpunoj nemaštini.On je odlučio da se jednim poduhvatom izvuče iz svog odvratnog položaja.Odlučio je da ubije staricu koja daje novac pod interes.Starica je glupa,gluva,bolesna,gramziva,uzima čivutske kamate,zla je i drugima jede vek.Ona ima mlađu sestru Lizavetu koju stalno muči i koja kod nje

služi.Sve u svemu,mislio je da ona nema razloga da živi i kad bi je ubio da bi mnogo dobra donio čovečanstvu.On je odlučio da je ubije i opljačka,da bi usrećio majku Pulheriju Aleksandrovnu koja živi u sreskom mjestu,da spasi sestru Avdotju Romanovnu koja je služila u kući spahije Svidrigajlova koji joj se udvarao,a i da bi on završio studije a zatim da bude pošten i stabilan celog života.On je time pravdao

svoj zločin.I desio se pogodan i savršen trenutak za to.Smislio je plan kako bi zamazao svoje tragove i uz malo teškoća uspio je u svojim namjerama.Jedino što nije očekivao je da će i Lizavetu morati ubiti.Lizaveta je igrom slučaja ušla u sobu i videla Raskoljnikova,a to se nikako nije smelo desiti.Od babe je uzeo novčanik i nešto nakita,koje je potom sakrio pod kamen i nikad više

vidio.Samim tim postupkom on je porekao svoje razloge zločina.Skoro savršen zločin je izveo:nije ostavio nikakvih dokaza iza sebe,niko nije sumnjao na njega,dok sam sebe nije izdao.Posle par dana od ubistva razbalio se;stalno je bio u bunilu,i takvo njegovo ponašanje ga je odalo i izazvalo sumnje.Prozvali su ga i ludim.Njegov drug Razumihin je bio uz njega, a ubrzo su stigle majka

Pulherija i sestra Dunja.I kad je došao sebi nešto mu nije dalo mira.Nerešiva pitanja iskrsavaju pred njim,nesluđena i neočekivana osećanja muče njegovo srce.Važnu tad ulogu a i kasnije u njegovom životu imala je Sonja Semjonovna.Njoj je jedinoj rekao za svoj zločin,ali tad kad je njoj govorio to je čuo i Svidrigajlov .Svidrigajlov je bio stariji čovek koji se udvarao Dunji,njegovoj

sestri.A za njega se govorilo i da je oterao u smrt slugu,da je usmrtio suprugu Marfu Petrovnu,silovao devojčicu koja se zatim u očajanju utopila.Sonja je zahtevala priznanjr krivice i iskupljenje greha patnjom robije,a Svidrigajlov mu predlaže da ode negdje daleko a onda da se ubije.Ustvari,Raskoljnikov je i imao ta dva izlaza:predati se ili ubiti se.Nije imao snage ubiti se,i bio je primoran da

se sam prijavi policiji što je i učinio.Tim njegovim činom pravda je bila izvršena.Prije ubistva on je u jednom članku napisao svoju teoriju o zločinu.Njenu suštinu čini podela ljudi na obični i neobične;neobični mogu kazati svetu novu reč i radi ostvarenja nove ideje imaju pravo da prekorače moralne norme,čak i da proliju krv.On je sebe svrstao u neobične ljude;htio je da bude Napoleon,a ne obična vaš

kako je jednom prilikom nazvao čoveka.Posle ubistva njegovo samosećanje i postupci su izrazito nerazumni.Imao je uslova da sačuva tajnu prestupa,a otkriva je.Posle ubistva njegov razum se potpuno pomutio.Kad je trebao ubiti Aljonu Ivanovnu - babu tačno je znao da je to pravedno,a posle uspešno obavljenog čina,razum mu se zamrsio i nije mogao naći rešenja.Čak mu nije bio važan ni novac ni

nakit koji je ukrao od babe a to bi trebao biti i razlog ubistva.Pre ubistva imao je jedan stav prema svetu i životu,a posle ubistva sasvim drugi.Shvatao je da i siromaštvo nije najveća čovekova nesreća,i da je biti ubica mnogo gore.On oseća da umrljan krvlju nema pravu na majčinu i sestrinu ljubav.One u njemu gledaju onog ranijeg Rođu,a kad bi saznale ko je sada on postao,užasnule bi se.Osoba

koja je najviše doprinela njegovoj predaji bila je Sonja.Snaga njenog uticaja na Raskoljnikova je u osećanju da ga Sonja voli,ali istovremeno i osuđuje i zahteva da prizna zločin i patnjom iskupi krivicu.Simbolični krst koji mu Sonja nekoliko puta pruža,a on odbija da ga primi,najzad na kraju će ga primiti.Sonja,iako je i život prema njoj bio surov i nepravedan ona nikada nije

dopuštala da je slomi.Imala je vjeru u Boga,i u toj svojoj jakoj veri ona je videla spas od očajanja,što to nije bio slučaj kod Raskoljnikova.Raskoljnikov je bio osuđen na robiju u Sibir na 8 godina i Sonja je pošla za njim.To mu je u početku negodovalo,bio je zao i grub prema njoj ali kasnije je shvatio da je puno voli.A kad je to shvatio postao je nerazmjerno srećan,kao da se

preporodio."Hteli su da govore,ali nisu mogli.Oči su im bile pune suza.Oboje su bili bledi i mršavi;ali na tim bledim i bolešljivim licima već je sijala zora obnovljene budućnosti,potpunog vaskrsenja u novi život.Njih je vaskrsla ljubav;srce jednoga nosilo je u sebi neiscrpne izvore života za srce drugoga".Tog trenutka rodio se novi Raskoljnikov sa vjerom u život i nadom da još

nije kasno krenuti iz početka i sve popraviti.

RODION ROMANOVIČ RASKOLJNIKOV je glavni lik romana "ZLOČIN I KAZNA".On je bivši student prava,povučen u sebe,odbačen od društva i prijatelja.Siromaštvo ga navodi na pomisao da bi mogao da ubije staru babu-zelenašicu.Poznanstvo sa Marmeladovim,pismo majke u kome mu saopštava da će bogato udati kćerku kako bi njemu materijalno pomogla-sve to pomaže Raskoljnikovu

da opravda svoj zločin.Uporedo sa razvijanjem plana ubistva djeluju i sile otpora.To su Raskoljnikovljevi snovi:jedan kada se ocem šeta i gleda kako pijani ljudi ubijaju konjče i drugi kada sanja da je u nekoj oazi u Egiptu.Sve to svjedoči koliko je težak život junaka i koliko je on uznemiren.Težio je da svoj zločin učini savršenim,pa je pazio na najsitnije detalje,a zaboravljao na važnije

stvari.Aljona Ivanovna je bila baba,svakako bi ubrzo umrla,živjela je na štetu drugih i svima je nanosila bol.Raskoljnikov je smatrao da će tim ubistvom učiniti stotine dobrih dijela koja će iskupiti taj zločin.Svojom nepažnjom ostavlja vrata otvorena,te tako biva ubijena i Lizaveta.Nakon ubistva počinju dani u kojima se Raskoljnikov bori sam sa sobom,sa svojom savješću.On nije ubio zbog

novca,to potvrđuje činjenica da novac nije ni prebrojao već ga je odmah odnio daleko od kuće da ga ne podsjeća na zločin.Težio je ka napoleonskoj moći,da se izdvoji od običnih ljudi.On kaže:"Neobičan čovjek ima pravo...tj. ne zvanično pravo nego sam ima pravo da dozvoli svojoj savjesti da prekorači preko izvjesnih prepreka i to jedino u slučaju ako to zahtjeva ostvarenje njegove ideje..."U snovima

mu se pojavljuje Aljona Ivanovna i dok ponovo pokušava da je ubije ona se smije.To pokazuje da njegova savjest osjeća teret krivice.Bori se sa svojom savješću,snovima,dilemama.Došao je do raskrsnice:jedan put vodi ka samoubistvu i Raskoljnikov ga odbacuje.On polazi drugim,Sonjinim putem,koji vodi ka Bogu,spasenju.On se predaje sudu,ali čak ni u prognanstvu svoj postupak ne smatra

zločinom.Prognanstvo predstavlja za njega novi život.Spas su mu pružili Sonja i Jevanjđelje.

SONJA SEMJONOVNA MARMELADOVA je kćerka bivšeg činovnika pijanca koja se odaje prostituciji da bi prehranila svoju porodicu.Njenog oca na ulici pregaze kočije dok se pijan vraćao kući.Njena maćeha ubrzo umire,a Sonja ostaje

sama sa djecom.Zahvaljujući novcu koji joj je poklonio Svidrigajlov,ona smješta djecu u dom.Sonja je uz,Raskaljnikova,veoma važan lik.Raskaljnikov svoju tajnu otkriva prvo Sonji.Ona mu pruža moralnu podršku,nadu,spas.Ona je stidljiva,mirna,hrišćanka koja vjeruje u Boga,čita Bibliju,podnosi žrtvu bez prigovora.Iako ju je život natjerao na prostituciju,ona je uspjela da sačuva čistotu

duše.Kada je Raskoljnikov pita moli li se Bogu,ona mu odgovara:"A kako bih ja bez Boga!"Ona vodi Raskoljnikova dalje kroz život.Polazi za njim u Sibir i zahvaljujući upornosti i ljubavi uspjeva da Raskoljnikova vrati u život.

SVIDRIGAJLOV je amoralist,čovjek koji živi izvan domena moralnih

zakona.On smatra da moral čini život dosadnim.Dok Raskoljnikov ubija za novi,bolji svijet,za dobrobit svih,Svidrigajlov ubija iz egoizma.On je čovjek bez nadanja,bez vjere.Sav novac koji mu je ostao od otrovane žene,on ostavlja u dobrotvorne svrhe:Zbrinjava Marmeladovu djecu,Sonju,Dunju.Na taj način on nastoji da se iskupi za svoj razvratni život.Kada je shvatio da ni na koji način

ne može zadobiiti ljubav Dunje,on izlaz nalazi u samoubistvu.

Struktura romana gradi se na principu konfliktnosti. Glavni junak je u sukobu sa svijetom i taj sukob se produzuje na sukob sa samim sobom. Ostali likovi u romanu su nezavisni i takav njihov polozaj predstavlja konfronaciju raznih misljenja. Autor svima daje mogucnost da izraze svoj stav i da donesu sud o datom problemu, ali ni jedan lik ne predstavlja tacku gledista autora. Ona se moze traziti u

presjeku misljenja i stavova svih tih likova. Ova osobina romana se obiljezava kao polifonijska struktura romana.

Struktura romana je tipicna za roman Dostojevskog jer u sebi objedinjava osobenosti svih vidova romanesknog zanra. To je roman hronika- obuhvata niz dogadjaja i situacija: pozar zbog kojeg su okrivljeni nihilisti, kocije koje gaze pijanicu, ubistvo;

socijalni roman- jer obuhvata zivot u sirotinjskim cetvrtima, prostituciju i alkoholizam; kriminalni roman- govori o junaku koji izvrsava ubistvo i o traganju policije za ubicom; filozofski roman- nosi ideju glavnog junaka koji nudi eticko- filozofsku podogu i on je daje u raspravi ,,O zlocinu''; psiholoski roman- likovi u romanu se razotkrivaju analizom psihickih stanja i njihovih ponasanja;

avanturisticki roman- tajno dopisivanje i sastanci, ucjene, revolverski hici; roman tragedija- donosi smrt Marmeladova na ulici, ubistvo, samoubistvo; javljaju se djeca patnici.

Prostor u romanu je veoma suzen. Radnja se odvija u tri-cetiri sobe, u krcmi, sudnici, na mostu i na jednom trgu. To je prostor u kome se krecu sitni cinovnici, prostitutke i prosjaci; mjesta u kojima

junaci zive i ujedno govore o svojoj sudbini. Soba, nalik na mrtvacki sanduk ili brodsku kabinu, govori o zivotnoj tjeskobi glavnog junaka. Soba Sonje Marmeladove je nejednakih uglova sto podsjeca na njenu neobicnu sudbinu. Sav ambijent, u kome sekrece glavni junak, pocev od krcmi u koje se obavezno silazi niz stepeniste mracnih ulica ulica u kojima obitavaju prostitutke, djeluje

funkcinalno i motivise ponasanje glavnog junaka.

Vrijeme u romanu je zgusnuto na devet i po dana. Prvi dio romana je vrijeme u kome Raskoljnikov vrsi probu ubistva, kada dobija pismo od majke, kada cuje sudbonosni razgovor u krcmi; vrijeme koje traje dva i po dana. Zbog kratkog vremena radnja dobija na dinamici i roman cini zanimljivijim. Uostalom, sazimanje

vremena u romanu je osobenost moderne proze.

Iz svesaka i prepiske Dostojevskog evidentno je da se kolebao u obrazlozenju ubistva, od cega je zavisila i koncepcija glavnog lika-Raskoljnikova. Njega muci pitanje: Da li dobar cilj opravdava sredstvo kojim se ostvaruje?

Ideja o ubistvu pojavila se poslije prve posjete zelenasici

i ,,pocela da mu kljuje u glavi''. Istovremeno on istu ideju cuje u kafani, u razgovoru izmedju oficira i studenta; razgovor u kome student tvrdi da bi ,,tu proklrtu babu ubio i opljackao bez imalo grize savjesti''. Ideja o ubistvu je razgradjena u clanku ,,O zlocinu'' koji je Raskoljnikov ranije objavio u jednom casopisu. U tom clanku on razmatra psiholosko stanje za sve vrijeme zlocina, tvrdeci

da izvrsenje zlocina uvijek prati bolest kao posljedica grize savjesti ili osjecanje grijeha. Medjutim on tvrdi da postoje u svijetu neobicni ljudi koji imaju pravo da izvrse zlocin: ,,Neobican covjek ima pravo... to jest ne zvanicno pravo nego sam ima pravo da dozvoli svojoj savjesti da prekoraci preko izvjesnih prepreka i to jedino u slucaju ako to zahtjeva ostvarene njegove ideje...'' Te

,,izvjesne prepreke'' su prije svega moralne prirode.

Naporedo sa dogadjajima koji motivisu i podsticu na ubistvo, u glavnom junaku se nesvjesno javlja i otpor prema zlocinu. Dostojevski kaze da ,,kad je covjek bolestan snovi se cesto odlikuju izvanrednom stvarnoscu sa stvarnoscu''. Raskoljnikov sanja strasan san. Osjeca da nece izdrzati teret zlocina: ,,Boze, je li

moguce da cu uzeti sekiru i udariti je po glavi, da cu zatim gaziti po klizavoj ljepljivoj krvi... Ne, ja to necu izdrzati''.

Poslije zlocina u junakovom ponasanju se zapaza teznja da se zlocin prikrije, a borba izmedju ,,obicnog'' i ,,nobicnog'' covjeka u njemu se produzava do kraja romana. Opljackane stvari Raskoljnikov ne koristi, vec ih, naprotiv, krije daleko od

stana, pod nekakav kamen, jer bi ga prisustvo tih stvari podsjecalo na ubistvo koje je on pokusavao da potisne iz svoje svjesti.

Izvrsivsi zlocin, Raskoljnikov zakoracuje u drugi svijet, svijet Svidrigajlova i Sonje Marmeladove. Na drugoj strani ostaju sestra, majka, prijatelj Razumihin i zakon olicen u Porfiriju Petrovicu. Sada se motivacija, sa kojom je nasao moralno opravdanje

ubistva, sudara sa podsvjesnim u njemu (bolest i bunilo) i sa sredinom koja ne prihvata zlocin. Sonja mu kaze: ,,Krst patnje treba da uzmes na sebe i njome da se iskupis''. Glavni junak odbacuje i svijet Svidrigajlova koji vodi u samoubistvo. On shvata da je jedini put ispravnosti put preobrazaja, tj. povratka iz svijeta neobicnih u svijet obicnih ljudi. Raskoljnikov pkusava da dosegne kako je

Sonja, pored razvrata uspjela da sacuva cistotu duse. Na pitanje da li se moli Bogu, Sonja odgovara: ,,A kako bih ja bez Boga!''- ,,Eto to je izlaz! Evo objasnjenja njenog izlaza!'' Tada pocinje njegov preobrazaj. Tako nastaje ,,istorija njegovog potpunog prelaza iz jednog svijeta u drugi i upoznavanje sa novom dosad nepoznatom stvarnoscu.'' Njegova odluka da se prijavi ne realizuje se odmah, cemu je uzrok veoma

jaka motivacija. On se do kraja dvoumi, pa cak i onda kada ulazi u policijsku zgradu s namjerom da se preda. U jednom trenutku, on odustaje, izlazi iz policije, da bi se odmah potom vratio i proznao: ,,Ja sam ubio babu-cinovnicu i njenu sestru Lizavetu i opljackao ih''. Osudjuju ga na tamnicu i progonstvo u Sibir na osam godina. Za njim, u Sibir, polazi i Sonja.

U osvjetljavanju glavnog junaka pomazu i likovi koji su prije zlocina samo naznaceni. U njihovom okruzenju i u njihovim sudbinama glavni junak provjerava vrijednost svoje ideje, a samim tim i odredjuje svoj dalji put.

Razumihin je suprotstavljen glavnom junaku na idejnom planu. Njegovo ime sugerise razum za razliku od glavnog junaka, cije ime otkriva

njegovu podjeljenu i rascijepljenu licnost. On se iz svog teskog materijalnog stanja izvlaci radom i odricanjem i samim tim dokazuje da za covjeka ne postoji stanje ,,kada se vise nema kud''. On zivi u malom sobicku kao i Raskoljnikov i spreman je da svoju skromnu zaradu podijeli sa njim. Razumihin polemise sa gledistem socijalista da je zlocin protest protiv nemoralnosti drustvenog

uredjenja i da ce ,,socijalni sistem ispreden iz glave nekog matematicara odmah urediti citavo covjecanstvo i za tren oka uciniti pravednim i bezgresnim, prije svakog zivog procesa, bez ikakvog istorijskog zivotnog puta!... Zato oni tako i ne vole zivi proces zivota: ne treba ziva dusa, jer ce ziva dusa traziti da zivi, ziva se dusa nece pokoravati mehanici, ziva je dusa podozriva, ziva je dusa nazadna!'' I kada okolina

pocinje da sumnja da je Raskoljnikov ubica, Razumihin trazi argumente da ga odbrani. Medjutim on tacno rezimira clanak ,,O zlocinu'' i kaze Raskoljnikovu: ,,Ono sto je stvarno originalno u svemu tome, i sto, na moj veliki uzas, pripada samo tebi, to je sto ti dozvoljavas covjekovoj savjesti prolivanje kvi i, oprosti, cak sa fanatizmom''.

Svidrigajlov je amoralist, sladostrastnik i sadista. Prividno, on je pobijedio jer zivi iznad domena moralnih zakona. Misli da moral pretvara zivot u dosadu i da ,,moralan covijek mora da se dosadjuje''. On se odaje razvratu zato sto u njemu nalazi nesto zasnovano na prirodi, nesto sto kao zeravica gori u krvi. Dok Raskoljnikov ubija u ime novog i bolje svijeta, Svidrigajlov ubija iz

egoisticnih pobuda. Ali i jedan i drugi ne mogu da nose teret ubistva. Svidrigajlov je covjek bez vjere i bez nadanja. On kaze: ,,Mi eto, uvijek zamisljamo vjecnost kao neku ideju koja se ne moze shvatiti, kao nesto ogromno... I, odjednom, zamislite, mjesto svega toga, samo jedna sobica, nesto slicno domacem seljackom kupatilu, pocadjavela i po svim coskovima pauci i to ti je,

eto, sva vjecnost''. Kada shvati da ne moze zadobiti Dunjinu ljubav, izlaz nalazi u samoubistvu.