RIJEČ BIJAŠE LJUDIMA SVJETLO

Nikola HohnjecRIJEČ BIJAŠE LJUDIMA SVJETLOHermeneutika i biblijska teologija

Nikola Hohnjec, Riječ bijaše ljudima svjetlo. Hermeneutika i biblijska teologija, Glas Koncila, Zagreb, 2012.

Nakladnik: Glas Koncila, Kaptol 8, Zagreb Tel.: 01/4874 300; faks: 01/4874 303 E-pošta: [email protected] www.glas-koncila.hr

Za nakladnika:Stjepan Pogačić

Biblioteka:Teološke rasprave i komentari. Knjiga 17.

Izvršna urednica:Vlatka Plazzeriano

Jezično uređivanje:Josip Sinjeri

Oblikovanje naslovnice:Blaženka Matić

Grafičko oblikovanje i priprema za tisak: Glas Koncila

Tisak: Grafika Markulin, Lukavec

Tiskano u ožujku 2012.

ISBN 978-953-241-328-1

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 801117

Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnažati, fotokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički,

elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika.

NIKOLA HOHNJEC

RIJEČ BIJAŠE LJUDIMA SVJETLO

Hermeneutika i biblijska teologija

»Tad će sinut poput zore tvoja svjetlosti zdravlje će tvoje brzo procvasti«

(Iz 58,8)

Zagreb, 2012.

5

Predgovor

Ovdje ponuđeni svezak pristupa biblijskoj tematici obuhvaća drugdje objavljene i neobjavljene radove za-dnjih 20-ak godina. Prvo se nudi hermeneutičko bav-ljenje Biblijom (A). Izabrani starozavjetni sadržaji pred-stavljaju pripremu i rast objave (B). Novi zavjet iznosi kršćanski ideal i puninu (C).

Djelo nudi produbljenje Biblije u nauku i životu Crkve. Zatim se obrađuju neke središnje starozavjetne i novozavjetne teme.

Djelo može poslužiti čitateljima zainteresiranim za biblijsko-teološku tematiku i cjeloživotno teološko obra-zovanje.

A. Biblijska hermeneutika: Biblija u Crkvi

Prvi uvodni dio tvori cjelinu i hermeneutički pristu-pa Bibliji. Tako se prvo obrađuje povezanost i jedinstvo Biblije i liturgije. Tematika Biblije prisutna je vjekovi-ma prije znanstvenoga suvremenog biblijsko-teološkog proučavanja, koje se ne dade svesti na jedan zajednički nazivnik. Pravo je obogaćenje proučavanje i prije svega život Biblije u četiri velika konfesionalna smjera: pravo-slavni, katolički, evangeličko-luteranski i fundamenta-lističko-evangelikalni svijet. Biblija traži u novoj evan-gelizaciji zamah i vrhunac zanimanja.

BIBLIJSKA HERMENEUTIKA: BIBLIJA U CRKVI

9

(1) Biblija u liturgiji1

Ovdje se donosi razmišljanje o odnosu Svetoga pi-sma prema liturgiji.2 Izlaganje započinje povijesnim vi-dom kako je Biblija u svojem postanku bila vezana uz izraelsku i ranokršćansku liturgiju. Zatim se na temelju opažanja govori da je liturgija mjesto rasta i nastanka Svetog pisma. Završno se pokazuje u kojem se smislu može govoriti o sakramentalnosti Biblije, tj. kako Sveto pismo samo po sebi i po svojoj službi ostvaruje sakra-mentalnost.

1. Biblija se rodila iz liturgijePostavljena tematika tvori povijesni pristup Bibliji po

liturgiji. Prva razina prema tome iznosi činjenice kako je u prebogatoj židovskoj djelatnosti obrednost igrala odlučujuću ulogu u onome što će malo-pomalo posta-ti kanonska zbirka Svetoga pisma. Potanko istraživanje potkrijepit će takvo razmišljanje. Provjereni pokazatelji potvrdit će tumačenje da i židovska i kršćanska Biblija imaju svoje korijene u liturgiji. Takvo će tumačenje po-kazati da je Biblija bitna za liturgiju.

1 Usp. ovo izlaganje s izlaganjem u: L. M. CHAUVET, Symbol et sacrament. Une relecture sacrementelle de l’existence chrétienne, (Le rapport Écriture / Sacrement, 195 – 232), Pariz, 1988. Istu te-matiku dotiče i članak: N. HOHNJEC, Prožetost Biblije i liturgije, Biblija danas 10 (2005.) 1, 7 – 10.2 Usp. P. BEGUERIE, La Bible née de la liturgie, I, u: LMD 126, 1976, 108 – 116.


10

1.1. Židovska Biblija i liturgijaBiblija u svojem nastanku, po svojim najranijim tek-

stovima, pokazuje liturgijsku obojenost.3

1.1.1. Veliku važnost za nastanak Biblije od zauze-ća Obećane Zemlje imaju svetišta i mjesta hodočašća: Šekem, Gilgal, Šilo.4 Uz ta su se svetišta skupljale i pre-nosile stare i novije otačke predaje. Svećenici tih svetišta su čuvari i tumači plemenskih zakona. Oni bdiju nad zaštitom i prenošenjem usmenih predaja, slažući ih i stapajući malo pomalo u veće cikluse. Biblija se rodila iz liturgijske djelatnosti u širem obliku iz tih hodočasnič-kih središta. Tu su se na privilegiranim mjestima mogla oblikovati plemena i upravo su ona zajedničarski slavila svoje blagdane. Oni su po otačkim uzorima podržavali vjeru. Ondje su se isto tako poistovjećivala sa zajednič-kim praocem Abrahamom – aramejskim lutaocem – od kojeg su naslijedila vjeru u Jahvu Boga jedinoga, koji ih je sjedinio i učinio jednom obrednom zajednicom (Pnz 26,5). Tako je liturgija postala kolijevkom Biblije.

1.1.2. I samo ako se stvar uzme s druge strane, ne posvećujući neku posebnu pozornost početku nego svr-šetku, može se utvrditi da je liturgija igrala i odlučujuću ulogu. Kanon Svetog pisma je, zapravo, plod mnogovr-snih predaja, prvo usmenih a zatim pismenih. Možda je Biblija sačuvala tek deset postojećih ranih predaja što se ovdje spominju, dakako, samo zato da se označi veliki okvir, dok je zacijelo nemoguće neko preciznije

3 ISTI, 109.4 R. de VAUX, Histoire ancienne d’Israel, I, Pariz, 1971., 1973, 26 – 32; 160 – 176.


11

vrednovanje usmenih pa i pismenih predaja. Tekstovi koje čuva Biblija upravo su i preživjeli i došli do sadaš-njeg vremena radi svoje liturgijske uporabe. I njihovo pisanje, njihova sličnost dolaze od liturgije. Liturgijska uporaba vrijedi također za najmlađe biblijske spise: u židovstvu su, posebno nakon 70. godine, čitali Rutu za blagdan Pedesetnice, Pjesmu nad pjesmama za blag-dan Pashe, Knjigu Propovjednika za blagdan Sjenica ili Knjigu o Esteri za blagdan Purima.5 Kao što je inače u biblijskih spisa, tako ni ovi spisi vjerojatno ne bi bili ni ušli u kanon Svetog pisma da nisu imali liturgijsko značenje. Biblijska zbirka se je oblikovala prije svega po službi navještaja i zajedničarskog slušanja. Tako je ka-nonski prihvaćeno upravo ono što je imalo autoritet jav-nog navještaja i slušanja. Biblija je nastala i rabila se za javno čitanje. To je razlog daljnjoj tvrdnji da crkvenost u Bibliji nije nešto drugorazredno, nego je ona bitna za Sveto pismo.6

1.1.3. Može se dakle promatrati da su Pasha, Pe-desetnica i blagdan Sjenica, kao tri velika godišnja ho-dočasnička blagdana, ušla u Bibliju kao sadržaj povije-snog obraćenja po liturgijskom spomenu (Izl 23,13–19; Pnz 16).7 Svoje početke ti blagdani imaju u poganskim, pastirskim i zemljoradničkim blagdanima, ali su ponov-no protumačeni i detaljno prilagođeni kao spasotvorni događaji Jahve stvoritelja i njegova naroda potekla od jednog rodozačetnika (Iz 43,1). Tako je blagdan Pashe

5 Usp. liturgijsku uporabu pet svezaka biblijskih knjiga u: L. M. CHAUVET, Symbol et sacrement, 197.6 ISTO.7 ISTO.


12

bio povezan s izlaskom iz Egipta, klanjem jaganjaca, pri-premom beskvasnih kruhova i prilogom gorkog zelja. Pedesetnica je prisjećaj na žetveni doprinos u odnosu na prinos saveza na Sinaju gdje se pojavljuje prvina dara Zakona. Blagdan Sjenica prisjećao je na improvizirano boravište u pustinji (Izl 23,14–16; Lev 23). Ta povijesna relektira nije se obavljala razumski nego životno, po vje-roispovijesti i liturgijskom spomenu.

1.1.4. Značajno je da su osnovni događaji u Izraelu, zapravo, liturgijski izvještaji. Prijevod francuske eku-menske Biblije (TOB) uz Izl 12,1 – 13,16 govori da su izvještaji toga biblijskog mjesta liturgijski izvještaji, neki nadtekst. Pravo izvorište izvještaja, zapravo, predstavlja zajednica u liturgijskom slavlju.

Analogno tome može se promatrati savez na Sinaju (Izl 19 – 24). To je veličanstvena liturgija i vrijedi za prvu pashalnu noć u Egiptu (Izl 12,1 – 13,16) ili savez na Sinaju (Izl 20 – 24). Prvo se spominje pranje odjeće (Izl 19,10–25), zatim sakralni prostor, glas zbora, sveće-nici, veliki simboli vatre i dima u bogoobjavljenju, strah naroda, koji se drži na odstojanju dok Mojsije posredu-je pred Bogom za narod (Izl 20,18–21). Zatim je tu dar Zakona (Deset Božjih zapovijedi) (Izl 20) i Knjiga save-za (Izl 21 – 23) i zaključni obredi saveza. Liturgija ovdje nije okvir, nego prvobitno mjesto biblijskog teksta.

Putovanje kroz pustinju ostaje svjesno toga litur-gijskog spomena. Bog prati svoj narod u oblaku, on je nazočan u Šatoru zajedništva. Narod nije ujedinjen oružjem već zajedničkim štovanjem Boga. Zauzimanje Obećane Zemlje i započinje velikim liturgijskim opho-dom izabrane izraelske zajednice preko rijeke Jordana (Jš 4) i zauzimanjem grada Jerihona (Jš 6). Plemena skla-


13

paju veliki savez u Kanaanu (Jš 8,30–35) i opet ga obav-ljaju pri završetku knjige, tj. kod preuzimanja Obećane Zemlje (Jš 24), gdje se oživljuje liturgijsko zajedništvo naroda, koji djeluje otvoreno i javno, jedinstveno i sveu-kupno. Spasopovijesno događanje pokazuje trajnu slav-ljeničku povezanost zajedničkog bogoslužja i narodnog života.

1.1.5. Odnos između Boga i čovjeka u Bibliji izriče se savezom. Takav se savez sklapao u bogoslužju. Liturgija saveza pojavljuje se četiri puta u izraelskoj povijesti. Takav se savez spominje u pustinji na Sinaju (Izl 20 – 24), u Šekemu nakon ulaska u Obećanu Zemlju (Pnz 27; Jš 24). Obnova za Jošije uspostavlja opet temelje sa-veza: jedan narod, jedan Bog i jedan Hram (2 Kr 22 – 23). Nakon babilonskog zarobljeništva narod se obnav-lja po kultu, obnovi brakova i izgradnji drugoga hrama (Ezr 9 – 10; Neh 8 i Mal). Za hebrejsku Bibliju već se može reći da je liturgija mjesto nastanka i podrijetla Biblije. Bogoštovlje ne stvara predaju, već se nje spomi-nje.8 Liturgija se je, jednostavno, produžila i utvrdila je vjerovanje te se prepoznala u izvještaju riječi Božje.

1.2. Kršćanska Biblija i liturgija9

Analogno Starom zavjetu i pojava kršćanstva ima svoju hermeneutiku Novog zavjeta. Sakramenti, osobi-to euharistija ima ključnu ulogu u stvaranju kršćanske Biblije. Tako prvenstvo ima liturgijska praksa.

8 R. de VAUX, Histoire ancienne d’Israel, I, 178, 307 i 380.9 L.-M. CHAUVET, Symbole et sacrement, 200 – 205.


14

1.2.1. Kršćanska biblijska hermeneutika

Kršćanska Biblija predstavlja ponovno čitanje Biblije u svjetlu muke i uskrsnuća Isusa Krista, pri čemu novo-zavjetna relektira, zapravo, znači ispunjenje Svetog pi-sma. Pritom se kršćanskom smislu vjeruje, naviješta i slavi Isusa pomazanika i sada živoga. Crkva liturgijski i u vidu ispunjenja citira, objašnjava i vraća na raniju objavu. Čvrsto vjerovati znači prihvatiti da Isus govori po Svetom pismu kada ga okupljena Crkva u njegovo ime naviješta. Tako se vjeruje da Biblija govori o njemu. Kršćanska Biblija pritom pomno ispituje o Isusu Kristu. Zato ona citira, objašnjava i vraća na raniju objavu, da bi otkrila Božje ispunjenje u Isusu Kristu. Kršćanska Biblija se nastavlja na prvi savez, a promiče drugi i novi savez. To je podjela, vezivanje i usavršavanje Staroga prema Novome savezu.

Oko 95. godine, Klement Rimski samo starozavjet-ne tekstove naziva Svetim pismom i njih smatra sve-tom riječju, ali to čini uz jednu osnovnu razliku da je Gospodin (Kyrios) koji to govori i posreduje objavu – sam Gospodin Isus.10 Nije čudo da Klement Rimski, pišući Korinćanima, izričito citira Pavla, pa već prvi novozavjetni spisi, Pavlove poslanice implicitno prisje-ćaju da ih valja čitati u Crkvi i da ih treba proširiti da se navijeste u svim Crkvama (1 Sol 5,27; Kol 4,16). Ta odrednica objašnjava da su oblici poslanice, posebno za-vršni pozdravi, liturgijski prilagođeni i da poslanice od početka posjeduju liturgijski značaj. Time ih Klement Rimski još ne naziva Svetim pismom. Gospodinove ri-ječi, tj. evanđelje, prisutne su u usmenom i pismenom

10 Usp. A. JAUBERT, Clément de Rome. Épître aux Corintiens, SC 167, Pariz, 1971., 52 i 62.


15

obliku. Liturgija je u tom ozračju bogate usmene predaje imala važnu ulogu unošenja i provjere događaja o spa-senju. Utjecaj mjesnih liturgijskih skupova za stvaranje kršćanskoga Svetog pisma ne iznenađuje, jer se gradi na iskustvu sinagognog bogoslužja. Kršćani su naime nastavili s čitanjem Zakona i Proroka. Oni su pokušali i aktualizirati tematiku u obliku tumačenja, homilije ili pripovjedalaštva.

Kršćanska liturgija bila je protkana s više karizmi. Kršćanski govor i molitve sadržavale su blagoslov i za-hvalu Isusu Kristu kao Bogu. Kršćanski proroci su riječi Svetoga pisma pridjevali Gospodinu Isusu, tj. smatrali su ih Božjim riječima o Isusu Kristu. Konačno, učitelji, kao novi književnici, oblikovali su Gospodinove rije-či u apostolske zapise. Bez daljnjega, to se je stvaralaš-tvo odvijalo u liturgijskim slavljima, gdje se je navije-štalo, tumačilo i aktualiziralo evanđelje o Isusu Kristu. Kršćanska zborovanja – kao što su krštenje ili euhari-stija – bili su prostor, povod i rođenje kršćanske Biblije. Euharistija je bila najodličnije mjesto gdje se iskrista-liziralo kršćansko Sveto pismo. Evanđelje koje se u eu-haristijskom slavlju čitalo, upravo se rađalo, pri čemu autor nije gubio iz vida i druge sastojnice Svetog pisma, kao što je Crkva.

1.2.2. Naviještanje euharistije

Starozavjetni izvještaji svjedočili su o velikim doga-đajima u oblikovanju Izraela. A novozavjetni se izvještaji prisjećaju što je Isus učinio prije muke i smrti i to Crkva u svojoj gozbi obnavlja. Zato i apostol Pavao prenosi Korinćanima ono što je primio u Antiohiji. Židovskom lomljenju kruha pridošlo je novo tumačenje: u predve-čerje Isusove muke on je sam prelomio kruh i blagoslo-


16

vio čašu kao prethodnicu svoje muke za sve ljude. I sto-ga se u svetoj misi i naviješta Isusova smrt i uskrsnuće, dok on ponovno ne dođe u slavi svojoj.

Uvod u izvještaj o euharistiji može biti duži ili kraći, ali je svakako ključ nastanka kršćanske Biblije: evan-đelja ne bi ugledala svjetlo dana da su posrijedi samo uspomene na dragog pokojnika. Ne, evanđelja su nasta-la iz vjere u Isusa kao živoga i iz vjere u njegovu smrt i uskrsnuće za ljude i njihovo spasenje. Dakle prvo je živjela vjera. To je kršćanska vjera u žrtvu i uskrsnuće kao Božja pobjeda. A liturgija je prvo mjesto u ispo-vijesti. Dakle vjera je živjela prvo kao iskustvo kršte-nja i lomljenja kruha, tek je kasnije došla teološka for-mulacija. Ispovijest u Isusa kao Gospodina izjednačena je s vjerom u Isusa Spasitelja. Pretpavlovski himan (Fil 2,6–11) govori o Kristu u životnom ozračju liturgijske doksologije. Pjevajući taj himan o Kristovu otkupljenju, zajednica kleči pred Kristom, stoji i širi ruke i raspeto-ga na križu slavi kao Gospodina. Ta ispovijest priznaje zajednički čin Isusove smrti i uskrsnuća za ljude. Tako je otkupljenje ujedno i nauk o Isusu Kristu.

1.2.3. Prvenstvo liturgijske prakse

Prvenstvo simboličke liturgijske prakse u liturgi-ji vodi do spoznanja kako su misionarski govori s jed-ne strane, i vjeroispovijesti s druge strane, imali svoje zajedničko i precizno izvorište u liturgijskoj predaji.11 Mjesto i sadržaj otkupiteljskog zalaganja za, po smrti Isusovoj, proistječu iz obredne tvrdnje o Gospodnjoj ve-čeri. U liturgiji su sjedinjene Isusove riječi i geste, govor

11 Tako se izražava J. GUILLET, Les Premiers Mots de la foi, Pariz, 1977., 97 – 98.


17

i djela. A najveće je djelo priznanje i proglas da je Isus umro i uskrsnuo za ljude.

Djelatna vjeroispovijest i liturgijska praksa prvih za-jednica naizgled funkcioniraju kao katalizator. On do-pušta i druge čimbenike, kao što su doktrinarni, apolo-getski, moralni ili liturgijski doprinosi. Od drugih sa-stojnica valja spomenuti stvarne kršćanske zajednice, s njihovim konkretnim, unutrašnjim i izvanjskim proble-mima. Zajednica ima i različita poslanja, kao što su dar upravljanja, poučavanja, prorokovanja i molitve. To je sve ušlo malo-pomalo u evanđelje o Gospodinu Isusu.

Za židovsku Bibliju vrijedi da je kanonska, tj. pri-hvaćena i sadrži one spise što su prošli autoritet javnog navještaja i čitanja. Tako se može ustvrditi da je kršćan-ski kanon Biblije bio zaokružen od onog časa kada su se novozavjetni spisi naviještali i tumačili kao apostolski spisi u okupljanjima mjesnih Crkava. Bitni kriterij pre-poznavanja kanona bila je stara uporaba spisa u liturgiji. Tako zajednica u Crkvi ostaje mjesto gdje su sveti spisi pohranjeni, naviješteni i tumačeni, kao što je Crkva bila i mjesto gdje su oblikovani.12

2. Liturgijska zajednica kao mjesto Svetoga pisma

Polazeći od iskustva, može se iz doživljenoga poka-zati kako su liturgijske zajednice bile mjesto nastanka židovske i kršćanske Biblije.

12 To je opširno obradio P. GRELOT, Aux origines du Canon des Écritures, u: Introduction à la Bible, Nouveau Testement, V, L’ achevement des Écritures, Pariz, 1977., 156 – 177.


18

2.1. Iskustvena analiza nastanka Biblije

2.1.1. Nastanak Biblije u tri osnovna elemenata13

Prvim kanonom naziva se ustaljena predaja, koja se sastoji od one usmene, a onda od zapisa koji već funkci-oniraju praktično kao kanon predaja u kojima se prepo-znaje i poistovjećuje neki klan, pleme i narodna zajed-nica. Taj prvobitni kanon u svojoj završnici čini kanon-sku Bibliju. U svojim ranijim fazama ona tvori Biblije u Bibliji. Prve sastojnice tih predaja sadržavale su vre-menske predaje, mjesna rodoslovlja nekoga klana, od-nosno plemena. Tako su postojale razne predaje, slojevi i nizovi o likovima, kao što su Abraham, Izak ili Jakov.

Drugotni kanon ili ustaljena predaja označava razvoj relektire prvoga kanona u funkciji povijesnih i izmje-njivih okolnosti. Taj je razvoj pod utjecajem političkih, ekonomskih i kulturnih događaja stvorio određeno pri-vilegirano boravište ili dokumente koji su povezani u biblijske knjige. One su u Starom zavjetu tvorile trodi-jelnu skupinu: Zakon, Proroke i Spise.

Uz te zbirke narod je njegovao svijest o svojem iza-branju. Taj je razvoj i nastanak spisa i svijesti vjerničkog naroda oblikovan kao biblijski kanon.

Razvoj nastajanja Biblije prolazio je djelovanje i lik Mojsija, utjecaje Kanaana, monarhiju, pronalazak Zakona i obnovu Saveza, pa zatim asirsko i babilonsko zarobljeništvo i obnovu. Takav svestrani kontekst je, za-pravo, već samo kanonsko ozračje spisa koji su se rodili. U razvoju nastanka Biblije važni su osnovni događaji, zatim duži ili kraći credo, pa izvještaji spasenja.

13 Vidi detaljnu obradu, u: L. – M. CHAUVET, Symbole et sacre-ment, 206 – 208.


19

2.1.2. Nadpovijesno djelovanje u graničnim događajima

Zakon se sastoji naime od izvještaja i predaja. Tek u daljnjem planu vrijedi kao zakonodavstvo. Zakon, tj. Petoknjižje sadrži veliku biblijsku predpovijest. Rijeka Jordan jest granica novog razdoblja, tj. međa izraelske povijesti i polazna postaja na putu Izabranog naroda kroz povijest.

Isto vrijedi i za kršćane. Događaj Isusova uskrsnu-ća prekretnica je novozavjetne zajednice, Crkve. Naime vjerovanje i započinje ispoviješću u Isusovu smrt i uskr-snuće, što je sve uvedeno u ustanovljenju Gospodnje večere, euharistije.

2.2. Odnos Biblije prema društvuZa nastanak i svijet Biblije važan je odnos između

autora, čitatelja i prema društvu.

2.2.1. Knjiško nastajanje teksta

Sveto pismo iznosi nadnaravnu istinu, koja je sveopća i vječna. Autor i čitatelj tu istinu zavijaju u svoj pogled na svijet, u osobnu izobrazbu i kulturu. Tako postoji ono vremensko u poruci, što je popraćeno utjecajima, i ono vjerno i vječno, sadržano u spasenju.

Zato se otkriva istina Biblije. To je poput lukovice, koju valja ljuštiti sve do srčike. Već je ljuštenje, korište-nje sve boljeg sadržaja luka, udio u bogatstvu ploda.

2.2.2. Čitatelj je bitan za sam spis

U svakom spisu postoji korelacija između pisanja, sa-držaja i čitatelja. Pisac se naime udaljuje od svoga spisa, može iščeznuti a spis ostavlja kao svoj testament. Spis i valja odvojiti od autora. Spis je tako upućen čitatelju


20

odnosno čitateljima. Prihvaćanje i čitanje bitni su za po-jedini spis. Jer spis je stvoren da se prenese, naviješta i čita i da potiče na djelovanje.

Biblija sadrži vjerske, životne knjige. Sadrži prozu ili poeziju. Iznosi ljudsko, empiričko ili teoretsko znanje. Spis dotiče pitanja početka, rođenja i smrti, završetka života. I svugdje tumači spasenje. Prihvaćanje teksta sa strane skupine je konstitutivno. Tekst valja čuti, a onda on postaje i obvezatan. Skupina koja vjeruje prepoznaje se u tekstu.

Završno jest izričito spominjanje svetih knjiga koje prihvaćaju razne religije.

2.2.3. Biblija: zajednica se zrcali u knjizi koju čita

Knjiga i zajednica su nedjeljive. Knjiga nije ništa bez zajednice i ona u njoj nalazi uzorak poistovjeće-nja. Načelo nije sama knjiga, nego knjiga u rukama zajednice. Crkva pokazuje nemogućnost načela sola Scriptura.

Dakle hermeneutika, pa i ona nepisana, također pri-pada u kanon. Crkva se prepoznaje i poistovjećuje sa sadržajem, zna da je taj sadržaj njezin obvezatni kanon, jer tako je postupala i prva crkvena zajednica u Bibliji.

Postanak teksta treba biti vjeran slušanju teksta. Tako i biblijsko nadahnuće dobiva svoj smisao. Biblija je nadahnuta jer nadahnjuje. Čitanje i ponovno čitanje pripadaju Bibliji. Pristup Svetom pismu je konstitutivan i za smisao. Recepcija teksta pripada samoj objavi. Nije dostatan sam tekst, niti sam čitatelj, nego je biblijska istina upućena ljudima. Iz susreta Biblije i njezina čita-telja nastaje i simbolička istina.

Biblijski kanonski korpus je plod lekcije, čitanja, a ona je već selekcija, izbor. Tako je društveno, političko i


21

religiozno čitanje izbor, koji je isključio nepotrebne pre-daje i ostale su one probrane: lectio = selectio. Upravo je liturgija uzimala načelo izbora, selectio, u svom na-vještaju kako Staroga tako i Novog zavjeta. I lekcionari kao liturgijska Biblija ili crkvena Biblija su priručnici okupljene zajednice na bogoslužju. Svaki izabrani dio prenosi pravi sadržaj, koji izborom, izvedbom i aktu-alizacijom postaje integrativna, cjelovita i cjelokupna poruka.

2.3. Liturgijsko čitanje je mjesto biblijske istine14

U ogledalu izloženoga valja promotriti bit Biblije, koja se pokazuje u bogoslužju riječi. U tom se bogosluž-ju čita kanonski prihvaćena Biblija. Ti su pisani tekstovi iskustvo Izabranog naroda i živa riječ Božja za danas. Navještaj se događa u Crkvi, koja prepoznaje uzor svoga poistovjećenja. Bogoslužju riječi predsjeda po apostol-skom nasljedstvu provjereno jamstvo Crkve.

Kako su ti tekstovi iz prošlosti živa riječ Božja danas? Objašnjenje se krije u višeslojevitom odgovoru. Biblijski tekstovi su teološki, antropološki i obredno živa riječ Božja. Isus se u nastupnoj propovijedi u Nazaretu poi-stovjetio s Mesijom, donositeljem oslobođenja i oprav-danja iz Izaijinog proročanstva (Lk 4). Isus je uzeo Izaijino proroštvo o pomazaniku i njegovu evanđelju i zaključio da se u njegovu vremenu i osobi, onoga danas i u Nazaretu, ispunilo Sveto pismo, koje je još odzvanjalo u ušima slušatelja. Isus je pročitanu riječ aktualizirao, primijenio na sebe.

14 ISTI, 216 – 218.


22

Kao drugo je važan glas. Spis može ostati mrtvo slo-vo ako je samo zapis i ništa drugo. Po navještaju, jav-nom čitanju i odobrenju spis postaje živa Božja riječ. Dakle Božjoj riječi prilazi ljudsko preuzimanje, prihva-ćanje, recepcija. I tako se ostvaruje značenje i djelovanje Božje riječi.

Dinamički odnos nalazi se u bogoslužju riječi, tako da Božja ponuda nailazi na čovjekov odgovor, bilo u psalmu ili zazivu aleluja. Bogu, koji govori po evanđe-lju, pripada poklik i odgovor i u molitvi vjernika i u po-ljupcu mira, koji bi se mogao smjestiti u bogoslužje rije-či. Dakle u procesu plodnog pristupa polazi se od spisa, koji se glasno naviješta, zajednica se Božjom riječju hra-ni i tako se ostvaruje i očituje istina. Tako je liturgijska zajednica uistinu mjesto Biblije.

3. Sakramentalnost Biblije15

Samoj biti Biblije pripada sakramentalnost. Slovo, izričaj je poklad riječi Božje. Tako je slovo ideal i odsjaj Božje riječi.

3.1. Biblija je sakramentalna po svojoj samobitnostiOna je crkvena knjiga. Ima zajedničarsko značenje.

Osobno duhovno bavljenje Biblijom, kao i samo tehnič-ko i izvanjsko bavljenje tom knjigom, pridonijeli su po-imanju da se crkvenost Biblije smatrala nebitnom zna-čajkom. Ali Biblija ima zajedničarsko značenje. Tako njezino čitanje u javnosti pripada njezinoj biti i biblijski navještaj je jedna od njezinih bitnih dimenzija.

15 ISTI, 218 – 232.

KRŠĆANSKI IDEAL I PUNINA

417

5. Završno sadašnje i eshatološko značenje novosti

Čovjek kršćanin primio je novu vrstu egzistencije, različitu od prijašnje.859 Kod novog postojanja upućuje se na Kristovu ulogu. U njemu je novost već oživotvore-na. A ona još neostvarena budućnost i predstojeći svijet opisuju se negativnim izričajima i kontrastima. Kainós je neke vrste ključ za eshatologiju, koja upravo pod tim izrazom dolazi na vidjelo u svojoj osobini suprotnosti i slijeda, životnosti i svrhovitosti. Ona je u Božjoj ruci, a tiče se i čovjeka.

Staro stvorenje nema života vječnoga, ne poznaje Božje proslave, jer stari je čovjek grešnik. Novo stvo-renje nije međutim metafora, već obnova koju je Bog predvidio i želi za čovjeka. Tako Pavao upućuje na sigur-nu činjenicu vječnoga uskrslog života (1 Kor 15). Duh Božji preobražava čovjeka u savršeno biće. Kršćanin po Božjem daru može nadići staro i promijeniti ga u novo. Čovjek će biti obnovljen u svojoj cjelovitosti i punini. Pritom je važno spomenuti da je čovjek po stvaranju na početku slika Božja. Krist je pak savršena slika Božja, kojoj se vjernik može suobličiti (Rim 8,29; Kol 3,10) da bi postao novo stvorenje. Božja slika – bogolikost cilj je čovjekove obnove. Sličnost Kristu posredniku vodi prema Bogu. Tako će stvorenje, kozmos (Rim 8,16–21) i pojedinac (1 Kor 15) biti oslobođeni ograničenja i po-novno otkupljeni i preobraženi.

Uzimajući u obzir da su svi novozavjetni izričaji u službi naviještenja, pa to vrijedi i za pojmove kainós, od-

859 Usp. A. VANHOYE, La nuova alleanza nel Nuovo Testamento, Rim, 105.


418

nosno néos. Važno je uočiti da pojam novosti implicira vremenski i kvalitativni odnos.860 Pritom valja pripaziti da oboje vrijedi za oba izraza, kainós i néos. Imajući to u vidu, pojam nov ne može biti jednostrano vremenski ili jednostrano kvalitativno protumačen. Valja spome-nuti da cikličko poimanje povijesti nema mjesta u Bibliji i stoji u dijametralnoj suprotnosti prema inkarnaciji. Ipak, tek i samo u Kristu nastupilo je nešto potpunoma novo, novo vrijeme, novi eon, u kojem je Božje otkuplje-nje poraslo i došlo do svoje punine. Zaključne riječi u Stuhlmacherovu članku pokazuju sintetički i jasno što treba držati o kršćanskoj apokaliptici: »Onaj staroza-vjetni izričaj: ›Evo, sve činim novo‹, preuzela je židovska tradicija. Novi zavjet ga je proslijedio. Od vremena do vremena se riječ nanovo čuje i razumije u prakršćanskoj povijesti. Ta se Božja riječ može i treba i danas prihva-titi. I to samo onda i samo tako ako taj izričaj dođe do srca i do razuma ljudi. I treba se javljati kao izgovorena jeka, puna obećanja za svijet. I s pravom se povezuje s pavlovskom borbenom tezom u 1 Kor 2,2: kada tvrdi da je za njega najvažnije znanje o Isusu Kristu. Samo u njegovu znaku može i bit će svijet obnovljen, a bit će, jer jedino se uz njega i ni uz koga drugoga Bog neraski-divo vezao.«861

Izričaj novosti ima prije svega eshatološki odnos. U posljednjem viđenju, Otk 21 – 22, raskošno je opisan novi svijet – novo nebo i nova zemlja, novi Jeruzalem, kao i već ranije opisan izričaj: »Evo, sve činim novo!« Ali

860 Usp. R. A. HARRISVILLE, The concept of Newness in the New Testament, Journal of Biblical Literature 79 (1955.), 69 − 79.861 P. STUHLMACHER, Siehe, ich mache alles neu!, Lutherische Rundschau 18 (1968.), 18.


419

sadržajno govoreći, malo se toga nudi pozitivnim iskazi-ma. Često se opaža da se Otkrivenje rado služi antiteza-ma i kontrastnim slikama i pojmovima. To upravo služi opisu novoga svijeta, za razliku od staroga: staro je pri ruci, dohvatljivo, stoga lako opisivo; novo se pak samo naslućuje, predosjeća te je dostupno isključivo u viđe-nju. Novi je svijet opisan većinom negativnim izrazima, izrečeno je ono što on nije. Svakako je drukčiji od staro-ga, jer ništa od dotad postojećega više ne postoji. Jasno je rečeno u Otk 21,1: prvo nebo i prva zemlja su prošli, pa ni mora više nema. Obilježja novog svijeta niječnim su iskazima opisana na više mjesta, tako u Otk 21,25 i 22,5 vrata se Grada neće zatvarati i noći tu neće biti, pa neće trebati ni svjetla ni sunca. Poznat opis u Otk 21,22 govori da neće biti ni hrama, ali nekoliko redaka dalje, u Otk 21,27, stoji da u grad neće unići ništa nečisto, ni zlo, ni prijevarno. Ali i u drugim odjecima drugog dijela Otkrivenja (4 – 22) opisuje se nestanak starih svjetskih kategorija; Otk 10,7 tvrdi da neće više biti odgađanja u sedmog anđela, koji donosi uništenje, ili Otk 18,2 i 20,11 govore kako je nestao Babilon, ali i sve ostalo. Iz mnogo-strukih i najrazličitijih izričaja može se dakle zaključiti da je lako reći negativnim izrazima što novi svijet nije, ali je teže pozitivnim iskazom reći što on jest. Inače pri-kaz novoga svijeta polazi od Starog zavjeta, tako da je u nj uključena starozavjetna usmena i pismena predaja. K tomu autor Otkrivenja rabi i predodžbe iz helenističkog svijeta, u čijem je ozračju živio. Slika je dakle stvorena pod raznim utjecajima, pa je shvatljivo da nije jedinstve-no zasnovana. Stoga ju je i teško predočiti. Opis novoga grada podrobno je razrađen u Otk 21,10–14. Redak Otk 12,16 pokazuje višeslojnu simboliku: tu je grad prvot-no označen kao kvadrat, a zatim kao kocka. Otk 22,1–5


420

tako je jasno ucrtano na mnoge slike, pokušava vizu-alno pokazati višeslojevitost prikaza i sadržaja Božjega novog stvaranja.

Novo je prikazano u slici. Staro ne treba slike. Kod smisla novosti je jasno što se htjelo reći: prevladati ne-gativno. Knjiga Otkrivenja govori da novo isključuje sve zlo i zapreke, sve nepotrebno. Novi svijet ima viši i sa-vršeniji oblik. Za novo vrijede druge mjere i proporci-je. O njemu treba izreći ono najbolje, drukčije od sve-ga viđenoga. Tako se na negativan način ispuštaju neke ovosvjetske stvari. Ali se zatim, u skladu s mističkim i apokaliptičkim opisom o novom, govori, makar s nei-zbježivim ograničenjima, pozitivnim iskazima. Ako je uopće u samo jednoj riječi mnogo eshatologije, onda je to u novosti: kainós i néos. Kainós pripada središnjim pojmovima u Otkrivenju, osobito u svezi s eshatologi-jom: »Otkrivenje nam predstavlja jednu od najkomplet-nijih slika eshatologije Novog zavjeta: konačni svršetak – prethodnicu, izričitu, ali ograničenu i funkcionalnu za tipičnu situaciju svršetka (ostvarenu eshatologiju), usmjerenu prema onom svršetku, što ga Crkva nastoji živjeti.«862

Nije teško dokazati eshatološku funkciju izričaja ka-inós. Ne bira se nikakav novi put, već je to samo riječ o posljednjem i konačnom plodu Božjeg zalaganja za za-jednicu. Plodovi se sabiru, ipak, na kraju vremena.

Prvo razgovijetno obilježje novoga jest kontrast. U Heb 8,8–13; 9,15–18, pozivajući se na Jeremiju, govori se o novom savezu, koji se ujedno suprotstavlja staromu. Taj novi savez treba zaživjeti na kraju vremena. Prvi sa-

862 U. VANNl, Apocalisse. Introduzione e esegesi, III, 74.


421

vez je dakle bio samo provizoran. Oba potječu od Boga, a drugi, novi, jest konačan.

Drugo je bitno obilježje novoga kao mesijanskog ostvarenja kontinuitet. Novi savez sadržava rast, puni-nu. Moglo bi se reći da je prvi savez bio raskinut, ali samo s ljudske strane. No Bog je sklopljenom savezu ostao vjeran partner i trajno ostaje otvoren u odnosu s čovjekom.

Eshatologija u Otkrivenju kontinuirano uzlazi u svo-joj izričajnoj snazi. Nova pjesma u 5,9 ne samo da se uklapa u taj uzlazak, nego vodi u događaje koji su u Otk 6 – 8 dalje razvijeni. Novo na ovom i u drugim mjesti-ma u Otkrivenju je dinamički element: »Stoga se po-kret ili napredovanje, koje treba gledati u Otkrivenju kao cjelini, duguje toj unutarnjoj dinamici novosti što je sadržana u takvom pokretu. Ali moć novoga uvijek se objašnjava u svojem odnosu prema Kristu, koji ga do-nosi, tj. on je primio moć da povede nedokučivu Božju zamisao na kraju vremena.«863

Za Harrisvillea je važno dinamičko značenje; ono je u Novom zavjetu možda najspecifičnije i njegova najzna-čajnija crta.864 Upravo unutarnje dinamičko djeluje tako da novo potiskuje staro, nadomješta ga. Novo ima naime snagu obnove. Staro, naprotiv, ostaje ono što je i bilo.

Posljednji zaključak eshatološkoga, sadržanog u fi-nalnosti pojma kainós, izvodi Heb 6,4–6: ima kršćana i vjernih koji su otpali, i njih je teško obnoviti, jer i da-lje razapinju Isusa Krista. Mjesto jasno pokazuje da je Bog sa svoje strane sve ispunio, a da je čovjek sposo-ban ostvariti tu puninu: »Obnova je u vjeri konačna;

863 R. A. HARRISVILLE, 75.864 ISTO.


422

ne može biti ponovljena jer vjernik je smješten unutar zadnjeg i konačnog razdoblja Božjega otkupiteljskog dje-lovanja, koje hiti prema svojem cilju.«865

Ta nabrojena obilježja: kontrast, kontinuitet, dina-mičnost i konačno novo s eshatološkim karakterom, Harrisville vidi u mjestima koja nisu označena kao es-hatološka.866 Tako Isusov novi nauk iz Mk 1,27 stoji u suprotnosti prema rabinskoj predaji. Taj dotad nepoznat nauk posjeduje snagu, za razliku od rabinskog nauka. Mnoštvo, doduše, ne razumije taj nauk, ali vidi da je moćan i pokazuje nov put u Stari zavjet. Nadalje je vri-jedno spomenuti neobrađen primjer o novoj mješini i novom vinu. U tome je sigurno prisutna alegorija: staro je židovsko starozavjetno, a novo kršćansko novozavjet-no. Oba izraza, i kainós i néos, trebaju biti uzeti kvali-tativno. Cijelo mjesto valja promatrati u eshatološkom kontekstu. Ono jasno govori: »Njegovo je bitno učenje prekid između novoga i staroga.«867

Još valja spomenuti jednu tipično ivanovsku sinta-gmu – nova zapovijed (Iv 13,34; 1 Iv 2,7–8; 2 Iv 5). Nova zapovijed je, u biti, ista kao i stara, samo je treba do-sljedno provoditi u životu, tako da na neki način bude ostvarenje stare. Ne ulazeći u diskusiju o eshatologiji i povijesti, jednostavno se treba prepustiti riječima i za-ključiti: »Nova je zapovijed ona o pravilu nove eshatološ-ke zajednice. To je eshatološka zapovijed, i mogućnost njezina ispunjenja prorečena je za one koji su postali članovi te novozavjetne zajednice.«868 Po novoj zapovi-

865 ISTI, 76.866 ISTI, 73 − 75.867 ISTI, 78.868 ISTI, 79.


423

jedi uspostavljen je novi red, red u kojem Bog određuje odnos prema čovjeku na novom i konačnom putu.

Polazeći od iskustava i razmišljanja, često se pojavlju-je beznadno okruženje i neki besmisleni pogled na čo-vjeka i svijet. U životnom bespuću riječ kainós pokazuje usmjerenje prema nečemu daljnjemu i višemu. Vjera u onostranost isključuje međutim pasivno ponašanje na ovom svijetu. Po Kristu su ljudi pozvani i sposobni dati svoj udjel u spasenju. Himan o ljubavi 1 Kor 13 dobro govori o tome što treba činiti, što nakon svega ostaje, što je prvo i jedino. Tako će pravednici, budući da su na zemlji živjeli djelatno, biti preneseni u božanski svijet. Već Mudr 5,15–17 izričito tvrdi da će Bog nagraditi pra-vednike te će živjeti vječno. Ali kod novog oblikovanja svijeta, na kraju vremena, kršćani koji će se zauzimati za Kristovo kraljevstvo dobit će časnu djelatnu ulogu, kao što kaže Mt 19,28 − svi koji su pošli za Kristom bit će s njime aktivni pri obnovi svijeta.

Završno se doima da se u ljudskome životu često do-gađa tako kao da čovjek živi u neuređenu i besmislenu svijetu. Kainós pokazuje usmjerenje na nešto daljnje i više, kvalitetnije i bolje. Vjera u onostranost kod Boga isključuje međutim samo pasivno ponašanje u svijetu. Krist je spasenje omogućio ljudima koji mu se stoga mogu suobličiti.


424

Korištena literatura

ADNÈS, A., Le mariage, Desclée, Tournai (Belgija), 21963.ALGISI, K., BALLARINI T. i dr., I Vangeli, IB, Torino,

21974.ALONSO SCHÖKEL, L., Današnji čovjek pred Biblijom (pri-

jevod), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1986.ALONSO SCHÖKEL, L. – SICRE DIAZ, J. L., Profetas, I.

Introducciones y comentario, Ediciones Cristiandad, Madrid, 1980.

ISTI, Profetas, II. Introducciones y comentario, Ediciones cristianidad, Madrid, 1980.

AMSLER, S., Les actes des prophètes, Labor et fides, Ženeva, 1985.

ASH, R. OSTER, A. L., Djela apostolska. Uvod i komentar (prijevod), Dobra vest, Novi Sad, 1986.

AUDIO GRAĐA o braku, Alba House, Ohio, 1975.BARCLAY, W., The Epistle to the Hebrews, The Daily Study

Bible, Edinburgh, 1975.ISTI, The Gospel of Matthew, (Volume one – Chapters I to

X), The St. Andrew Press, Edinburgh, 1972.BAŠIĆ, P., Svjetlo i svjetlost, u: J. KRPELJEVIĆ – I. ŽULJEVIĆ

(uredili), Zbornik radova u čast msgr. Antuna Škvor-čevića prvog požeškog biskupa prigodom 60. obljetnice života, 35. obljetnice svećeništva i 10. obljetnice biskup-stva, Biskupski ordinarijat, Požega, 2007., 286 – 294.

BAUERNFEIND, O., Die Apostelgeschichte, Theologischer Handkommentar zum Neuen Testament, Leipzig, 1936.

BAUERLE, R., I, The Prophet. Dramatic Monologs for Today from Twelve Old Testment Prophets, Concordia Publishing House, St. Luis, Missouri, 1981.

BAUMANN, R., Fundamentalismus: Gefahr, Aufgabe, Bibel heute (1990.), 170.

KORIŠTENA LITERATURA

425

BEGUERIE, P., La Bible née de la liturgie, I, u: LMD 126, 1976.

BEAUCHAMP, P., Le Récit, la lettre et le corps, Pariz, 1982.BECKING, B., Wie Töpfe sollst du sie zerschmeissen.

Mesopotamische Parallelen zu Ps 2,9b, ZAW 102 (1990.), 78.

BEDOUELLE, G., L’ humanisme et la Bible , u: G. BEDOUELLE–B. ROUSSEL, Le temps des Réformes e tla Bible, (La Bible de tous les temps), Pariz, 1989., 53 – 99.

BIARNE, J., La Bible dans la vie monastique , u: J. FOUNTAINE – CH. PIETRI, Le monde latin antique et la Bible, Pariz, 1985., 409 – 427.

BIBLIJSKI LEKSIKON, Brak, obitelj, (preveli: M. Grgić, J. Kolanović, M. Žagar), Zagreb, 41991.

BÖHL, F. M. Th., De Zonnegod als Beschermer der Nooddruftigen, u: F. KÖNIG, Christus und die Religionen der Erde. Handbuch der Religionsgeschichte, II, Opera Minora, Groningen – Jakarta, 1958.

BONNARD, P.-E., Le second Isaïe. Son disciple et leurs édi-teurs Isaïe 40 – 66, Pariz, 1972.

LA BONNARDIÈRE, A.-M., Saint Augustin, (La Bible de tous les temps), Pariz, 1986.

BORGER, R., Assyrisch-babylonische Zeichenliste (AOAT 33/33A), Neukirchen-Vluyn, ²1982.

BOTTERWECK, J. und RINGGREN, H., Theologisches Wörterbuch zum Alten Testament, Band I, Verlag Kohlhammer, Stuttgart – Basel – Köln – Mainz, 1973., 313 – 248 (A. JEPSEN, ‘āman).

ISTI, Theologisches Wörterbuch zum Alten Testament, Band IV, Verlag Kohlhammer, Stuttgart – Basel – Köln – Mainz, 1973., 40 – 42 (A. BAUMANN, kābāh).

Du BOUGUET, P., Premières scènes bibliques dans l’ art chrétien, u: C. MONDÉSSERT, Le monde ancien grec et la Bible (La Bible de tous les temps), Pariz, 1984., 223 – 231.


426

BOVON, F., Das Evangelium nach Lukas. 1. Teilband, 1,1 – 9,50, Evangelisch-katholischer Kommentar zum Neuen Testament, Benzinger Verlag, Neukirchener Verlag, Zürich – Neukirchen-Vluyn, 1985.

BROWN, W. B., The Ethos of the Cosmos. The Genesis of Moral Imagination in the Bible, W. B. Eerdmans Publishing Company, Grand Rapids, Michigan / Cambridge, 1999.

BRUNNER, R., Ezechiel, 1. Teil: Kapitel 1–24, Zürcher Bibelkommentare, Zwingli Verlag, Zürich – Stuttgart, ²1969.

ISTI , Ez e chie l , 2 . Tei l : Kapite l 25 – 48 , Zü rcher Bibelkommentare, Zwingli Verlag, Zürich –Stuttgart, 1969., pod naslovima: Der gute Hirte 60 – 70 i Der Geist über dem Totenfeld 81 – 89.

BRÜTSCH, CH., Die Offfenbarung Jesu Christi. Johannes-Apokalypse, III, Zürich, 1970., 19 (Treći svezak sadrži pogl. 21 – 22 i dodatak, leksikon i kazala).

BUCHER, K. J., Modelle für Schulgottesdienste. Altersstufe 13–16, Luzern – München, 1978.

BURGHES, J. A., Lutheran Interpretation of Scripture, iz ovećeg djela: K. HAGEN, The Bible in the Chruches, How different Christians interpret the Scriptures?, New York – Mahwah, 1985., 110 – 143.

CAIRD, G. B., The Gospel of St. Luke, PNTC, Harmonds-worth, 1985.

CASALINI, N., Libro dell’ origine di Gesù Cristo. Analisi litte-raria e teologica di Matt 1 – 2, SBF, Jeruzalem, 1990.

CATHOLIC BIBLICAL FEDERATION, The Bible in the New Evangelisation, IV plenary assembly, Bogotá, 1990.

CHARLIER, C., La lettura cristiana della Bibbia, Rim, 1979.

CHARPENTIER, E., Pour lire l’ Ancien Testament, Nouvelle édition entièrment révisée par J. Briend, Les éditions du cerf, Pariz, 1999.


427

CHAUVET, L. M., Symbol et sacrament. Une relecture sa-crementelle de l’existence chrétienne (Le rapport Écriture / Sacrement, 195 – 232), Pariz, 1988.

CIPRIANI, S. ... VANNI, U., La fede nella Bibbia, (Dizionario di spiritualità biblico-patristica), Edizioni Borla, Rim, 1998., 33 – 37.

O’COLLINS G. – MARCONI, G., Luke and Acts, Paulist Press, New York – Mahwah, New Jersey, 1991.

CULLMANN, O., La preghiera nel Nuovo Testamento. Una risposta alle domande odierne (prijevod), Claudiana, Torino, 1955.

ČARNIĆ, E., Nadahnuće i tumačenje Biblije, Izvori 34 (1991.) 1, 8 – 9.

DASCHBACH, E., Interpreting Scriptures. A catholic res-ponse to fundamentalism, Dubuque, Iowa, 1985.

DEISSLER, A., Die Stellung von Psalm 2 im Psalter, Folgen für die Auslegung, u: J. SCHREINER (Herausgeber), Beiträge zur Psalmenforschung (FzB 60), Würzburg, 1988.

DELÉANI-NIGOUL, S., Les exemples bibliques du martyre, u: J. FOUNTAINE – CH. PIETRI, Le monde latin an-tique et la Bible, Pariz, 1985., 243 – 260.

ISTI, L’ utilisation des modèles bibliques du martyre par les écrivaines du IIIe siècle, u: ISTI, 315 – 338.

DIEDRICH, F., Psalm 2. Überlegungen zur Endgestalt des Psalms, u: J. SCHREINER (Herausgeber), Beiträge zur Psalmenforschung (FzB 60), Würzburg, 1988.

DOMINGUEZ, N., Apocalypsis Jesu Christi, Madrid, 1968.MacDONALD, W., Komentari Novoga zavjeta s prilozima

A. Farstada, I. Matej – Ivan, Zagreb, 1997.DONNER, H., Geschichte des Volkes Israel und seiner

Nachbarn in Grundzügen, Altes Testament Deutsch, Ergänzungband IV/2, Göttingen, 1986.

DUBOIS, J., Comment les moînes du Moyen Age chantient et goûtaient les Saintes Écritures, u: P. RICHÉ – G. LOBRICHON, Moyen Age et la Bible (La Bible de tous les temps), Pariz, 1984., 261 – 298.


428

DUGANDŽIĆ, I., (Ne)zainteresiranost mladeži za Bibliju, Bogoslovska smotra 68 (1998.), 33 – 46.

ISTI, Nova pravednost. Poruka Isusova Govora na gori (Mt 5 – 7), Zagreb – Tomislavgrad, 1991.

ISTI, Oblici solidarnosti u ranom kršćanstvu, Bogoslovska smotra 74 (2004.) 2, 377 – 398.

ISTI, Ženidba u svjetlu Biblije, Bogoslovska smotra 49 (1979.), 14.

DUMAIS, M., Il discorso della montagna. Stato della ricerca, interpretazione e bibliografia, (traduzione di M. Galizzi), Editrice ELLE DI CI, Leumann, Torino, 1999.

DUPONT, J., Studi sugli Atti degli apostoli (prijevod), Edizioni Pauline, Rim, 1973.

EDZARD, O. D., Mesopotamien. Mythologie der Sumerer und Akkader, u: H. W. HAUSING (Herausgeber), Götter und Mythen im Vorderen Orient, Stuttgart, 1965., 17 – 140.

ELLINGWORTH, E., The Epistle to the Hebrews. A Commentary on the Greek Text, Michigan, Grand Rapids, 1993.

EMEIS, D., Die Ehe christlich leben. Anregungen, Freiburg – Basel – Beč, 1980.

ENGEL, H., Das Buch der Weisheit, Verlag Katholisches Bibelwerk, Stuttgart, 1998.

ERDMAN, CH. R., The Epistle to the Hebrews, Michigan, Grand Rapids, 1987.

FEISSEL, D., La Bible dans les inscriptions grecs, u: C. MONDÉSSERT, Le monde ancien grec et la Bible (La Bible de tous les temps), Pariz, 1984., 223 – 231.

FELDKÄMPER, L., Der betende Jesus als Heilsmittler nach Lukas, Steyler Verlag, St. Augustin, 1978.

FENTON, J. C., The Gospel of St . Matthew, PNTC, Harmondsworth, 1980.

FERRARI, P., Il discorso della montagna. La nuova Legge, Edizioni San Paolo, Milano, 1999.


429

FEUILLET A. – GRELOT, P., Svjetlost i tmina, u: X. LÉON-DUFOUR (uredio), Rječnik biblijske teologije, Zagreb, 1980., 1334 – 1342.

FITZMYER, J. A., The Acts of the Apostels . A New Translation with Introduction and Commentary (The Anchor Bible, AB), Doubleday, New York, London, Toronto, Sydney, Auckland, 1998.

FRANCE, R. T., Matej. Uvod i komentar (Novozavjetni ko-mentari, urednici: A. Birviš i S. Orčić, Tyndale New Testament Commentary. Prevela: J. Paro), Dobra vest, Novi Sad, 1987.

FRANKL, V. E., Život uvijek ima smisla, Provincijalat fra-njevaca trećoredaca, Zagreb, 62001.

FOHRER, G., Jesaja 1 – 23. Zürcher Bibelkommentare, Theologischer Verlag, Zürich, ³1991.

ISTI, Jesaja 40 – 66. Deuterojesaja/Tritojesaja, Zürcher Bibelkommentare, Zürich, 1986.

FUČIĆ, B., Biblia pauperum, u: A. BADURINA, Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Zagreb, 1979., 145 – 155.

FÜGLISTER, N., Weltfrömmigkeit im Alten Testament, u: A. ZOTTL (Herausgeber), Weltfrömmigkeit. Grundlagen, Traditionen, Zeugnisse, Franz Sales Verlag, Eichstätt – Beč, 1985., 25 – 46.

GAIDETZKA, P., Anwalt der Menschlichkeit und Friedens-liebe. Erasmus von Rotterdam, u: GOTTESWORT IM KIRCHEBJAHR, 1991., Lesejahr B (Band 2: Fasten- und Osterzeit, Echter), 219 – 220.

GALIZZI, M., Vangelo secondo Matteo. Commento esegeti-co-spirituale, Editrice ELLE DI CI, Leumann, Torino, 1999.

GAUDEMENT, J., La Bible dans les conciles , u: J. FOUNTAINE – CH. PIETRI, Le monde latin antique et la Bible, Pariz, 1985., 289 – 307.


430

GNILKA, J., Das Matthäusevangelium, I. Kommentar zu Kapitel 1,1 – 13,58, HThKNT, Freiburg – Basel – Beč, 2000.

GRABNER-HAIDER, A., Praktični biblijski leksikon, (preve-li: B. Lujić i L. Fišić), Zagreb, 1997., 36 – 37.

GRÄSSER, A., An die Hebräer, I. Hebr 1 – 6, Evangelisch-katholischer Kommentar, Zürich – Braunschweig, 1990.

GRELOT, P., Aux origines du Canon des Écritures: Intro-duction à la Bible, Nouveau Testement, V, L’ acheve-ment des Écritures, Pariz, 1977., 156 – 77.

GRUNDMANN, W., Das Evangelium nach Matthäus, ThHKNT, Berlin, 41975.

ISTI, Das Evangelium nach Lukas, ThHKNT, Berlin, 71974., 111.

GUILLET, J., Les Premièrs mots de la foi, Pariz, 1977.GUINOT, K.-N., Un évêque exégète; Théodoret de Cyr, u: C.

MONDÉSSERT, Le monde ancien grec et la Bible (La Bible de tous les temps), Pariz, 1984., 335 – 360.

GUNDRY, R., Mattthew. A commentary on his literary and theological art, Eerdmans, Grand Rapids, 1981.

GY, P.-M., La Bible dans la liturgie au Moyen Age, u: P. RICHÉ – G. LOBRICHON, Moyen Age et la Bible (La Bible de tous les temps), Pariz, 1984., 537 – 552.

HAAG, H., Bibel-Lexikon, Einsiedeln – Zürich – Köln, 1968., 359 – 364.

HAENCHEN, E., Die Apostelgeschichte (Kritisch-exege tischer Kommentar über das Neue Testament, KEKNT), Vandenhoeck & Ruprecht, Göttingen, 1965.

HAGEN J, K., The History of the Scriptures in the Church: The Bible in the Churches. How diffferent christians inter-pret the Scriptures?, New York – Mahwah, 1985.

HAMEL, É., Les dix paroles. Perspectives bibliques, Desclée de Brouwer, Les Éditions Bellarmin, Bruxelles – Pariz – Montréal, 1969.


431

HARBOUR, B. L., Famous parents of the Bible, Nashville, Tennessee, 1983.

HARRINGTON, D. J., Catholic interpretation of Scriptures, iz ovećeg djela: K. HAGEN, The Bible in the Churches. How different Christians interpret the Scriptures?, New York – Mahawah, 1985., 35 – 37.

ISTI – VIVIANO B. V. i dr., Komentar Evanđelja i Djela apostolskih, KEDj, Vrhbosanska katolička teologija, Sarajevo, 1997.

HARRISVILLE, E. A., The concept of Newness in the New Testament, Journal of Biblical Literature 79 (1955.), 69 − 79.

HENTSCHEL, G., Vor- und Nachgeschichte von Ps 2. Colloquium Biblicum, Beč, 1994. (rukopis).

HERMAN, Z. I., Isus pred socijalnim upitnostima svoga vre-mena, Bogoslovska smotra 62 (1990.)1-2, 46 – 51.

HOFFMANN, P., Jesu Wort von Ehescheidung und seine Auslegung in der neutestamentlichen Überlieferung, Concilium 6 (1979.), 326.

HOHNJEC, N., Abraham u evanđeljima Isusova djetinj-stva. Abraham u rodoslovljima (Mt 1,1–2.17; Lk 3,34) i Zaharijinu hvalospjevu (Lk 1,73), Bogoslovska smotra 76 (2006.), 531 – 544.

ISTI, Biblija u Crkvama. Kako razni kršćani tumače Sveto pismo?, Bogoslovska smotra 61 (1991.), 359 – 368.

ISTI, Bračno »biti zajedno u Kristovo ime«: znak saveza iz-među Boga i čovjeka. Novi život po Duhu: liturgija – sakramenti – moralka, Katehetski priručnici, Knjiga br. 3, Katehetski centar, Zagreb, 1990.

ISTI, Crkva pred Biblijom kroz vjekove, Bogoslovska smotra 61 (1991.), 173 – 185.

ISTI, Čovjek kao biće odnosa. Prilog teologiji susreta, dijalo-ga, prijateljstva i poziva, Zagreb, 1991.

ISTI, Današnja iskušenja novozavjetne vizije braka i obitelji, Bogoslovska smotra 69 (1999.), 255 – 257.


432

ISTI, Djela proročka. Likovi i središnje proročke teme, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2001.

ISTI, Etika u proročkim spisima, Bogoslovska smotra 73 (2003.), 595 – 617.

ISTI, Isus Krist Sin Božji i Veliki svećenik. Tumačenje Ps 2 i Heb 1,5; 5,5, Bogoslovska smotra 68 (1998.), 327 – 345; ISTI, u: Interpres Verbi. Zbornik u čast Ljudevita Rupčića u povodu 75. obljetnice života i 50. obljetnice svećeništva, R. DODIG (uredio), Mostar, 1998., 157 – 175.

ISTI, Kristologija u Knjizi Otkrivenja, Bogoslovska smotra 62 (1992.), 216–239.

ISTI, Die Lichtmethaphorik beim Propheten Jesaja. Zur alt-testamentlichen Theologie des Lichtes (Jes 60), Acta Universitatis Palackianae Olomucensis, Theologica Olomucensia, Volumen 3, 2001., 97 – 103.

ISTI, Molitva zajednice između tradicije i zajednice (Dj 4,23–31), Bogoslovska smotra 74 (2004.), 619 – 634.

ISTI, Novo stvaranje. Teologija novosti u Svetom pismu i nje-zin odraz u Crkvi, Zagreb, 2000., 101 – 107.

ISTI, Novost u Knjizi Otkrivenja, u: ISTI, Novo stvaranje. Teologija novosti u Svetom pismu i njezin odraz u Crkvi, Zagreb, 2000., 68 − 90.

ISTI, Prožetost Biblije i liturgije, Biblija danas 10 (2005.) 1, 7 – 10.

ISTI, Putovima svjetovne pobožnosti. Kršćanski pogledi na suvremenu religioznost, Glas Koncila, Zagreb, 2001.

ISTI, Svjetlo siđe na svijet. Biblijska simbolika svjetlosti, Živo vrelo 23 (2006.) 6, 2 – 4.

ISTI, Teologija novosti u Knjizi Otkrivenja, Obnovljeni život 49 (1994.), 429 − 455.

ISTI, Teologija svjetlosti u proroka Izaije, u: LJ. MARAČIĆ (uredio), Spe gaudentes – U nadi radosni. Zbornik u povodu 80. rođendana fra Celestina Tomića, Zagreb, 1997., 128 – 144.


433

ISTI, Teologija svjetlosti u Starom i Novom zavjetu, Pomoć za praktični kršćanski život, Kateheza 21 (1999.), 270 – 277.

ISTI, Tri biblijske filozofije života, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2003.

ISTI, Umijeće biblijske mudrosti, Egzegetsko-teološki uvod u knjige i sadržaj, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2001.

ISTI, Usporedbe u djelima proročkim, Biblija danas 12 (2007.), 6 – 8.

ISTI, Vjera biblijskih mudraca, Bogoslovska smotra 74 (2004.), 51 – 67.

ISTI, Vjera biblijskih mudraca, u: I. ŠPORČIĆ (uredio), Stari zavjet – vrelo vjere i kulture, Rijeka – Zagreb, 2004., 79 – 98.

ISTI, Zabrana suđenja i poticaj na ispravljanje (Mt 7,1–5). Govor na gori druge ne sudi a svaki ispravak poči-nje od sebe, Bogoslovska smotra 74 (2004.), 69 – 85; ISTI, u: Govor na gori (Mt 5 – 7). Egzegetsko-teološka obrada. Zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa, Split, 12. – 13. prosinca 2004., M. VUGDELIJA (uredio), Split, 2005., 253 – 270.

HOSSFELD, S.-L. / ZENGER, E., Die Psalmen I. Psalmen 1 – 50 (Die Neue Echter Bibel, Kommentar zum Alten Testament mit der Einheitsübersetzung), Würzburg, 1993.

L’HOUR, J., Die Ethik der Bundestradition im Alten Testament, Stuttgarter Bibelstudien 14 (Übersetzt von Margid Breithaupt), Katholisches Bibelwerk, Stuttgart, 1967.

HUGHES, Ph. E., A Commentary on the Epistle to the Hebrews, Michigan, Grand Rapids, 1990.

IVAN PAVAO II., Tertio millenio adveniente – Na dolaskom trećeg tisućljeća. Apostolsko pismo o pripremi jubileja godine 2000., Zagreb, 1994.

IVANDIJA, A. (uredio), Kruh nebeski. Molitvenik, Zagreb, 2005., 524 – 525.


434

JANSON, F.&H., Gott ist immer auf Sendung, Kevelaer, 1981.

JAUBERT, A., Clément de Rome, Épître aux Corintiens, SC 167, Pariz, 1971.

JAY, O., Jérôme et la pratique de l’ exégèse, u: J. FOUNTAINE – CH. PIETRI, Le monde latin antique et la Bible, Pariz, 1985., 523 – 541.

JIMÉNEZ HERNÁNDEZ, E., Rut la Moabita. Risonaze bi-bliche, Milano, 2003.

JONES, A., God’s living Word, London, 1963.JOURJON, M., Saint Irénée lit la Bible: Le monde grec ancien

et la Bible (La Bible de tous les temps), Pariz, 1984., 145 – 151.

KAISER, H., »Sie haben da etwas im Auge...« Vom Richten (Mt 7,1–5). Die Bergpredigt entdecken, Lese- und Arbeitsbuch zur Bergpredigt, Katholisches Bibelwerk, Stuttgart, 2000.

KARRIS, R. J., Prayer and the New Testament, Herder and Herder, New York, 2000.

KASPAR, P. P., Freund des Lebens. Über den anderen Gott der Bibel, Linz – Beč, 1986.

KENT, R., The Epistle lo the Hebrews, Illinois, Wheaton, 1993.

McKENZIE, J. L., Dictionary of the Bible, Milwaukee, 1965., 548 – 551.

KISTENMAKER, S. J., Exposition on the Epsitle to the Hebrew. New Testament Commentary, Michigan, Grand Rapids, 51992.

KLIESCH, K., Apostelgeschichte, Katholisches Bibelwerk, Stuttgart, 1986.

KLOMPS, H., Die Tugenden des modernen Menschen, Verlag Fridriech Pustet, Regensburg, 1976.

KOHLER, M. E., Diakonie, Neukirchen-Vluyn, 21995., 105 – 127.

KORPIAHO, M., Utjecaj misije na razvoj Evangeličke Crkve u Slavoniji od 1868. do 1918. godine, Zagreb, 1989. (di-


435

sertacija za magisterij na Teološkom fakultetu »Matija Vlačić Ilirik«, rukopis).

KRAFT, H., Die Offenbarung des Johannes, Tübingen, 1974.

KRAUS, H.-J., Die Psalmen, I, Biblischer Kommentar XV/1, Neukirchen –Vluyn, 51978.

KREEFT, P., Three Philosophies of Life. Ecclesiastes: Life as Vanity, Job: Life as Suffering, Song of Songs: Life as Love, Ignatius Press, San Francisco, 1989.

KREMER, J., Lukasevangelium, EBKNTEÜ, Würzburg, 1988.

KRESINA, A., Biblijsko-teološki pristup društvenoj pro-blematici, Bogoslovska smotra 59 (1989.) 3-4, 268 – 276.

KRINETZKI, L., Savez Božji s ljudima prema Starom i Novom zavjetu (preveo A. Rebić), Kršćanska sadaš-njost, Zagreb, 1975.

KUREČIĆ, Z., Biblija u bizantsko-slavenskoj liturgiji, Rim, 1991. (rukopis).

KUSS, O., Der Brief an die Hebräer, VIII (Regensburger Neues Testament), Regensburg, 1966.

KUZMIČ, P., Izdanje Vuk–Daničićevog Svetog pisma za Hrvate. Izvadak iz doktorske disertacije Biblijska društva i njihova Biblija na južnoslavenskom tlu u XIX. stoljeću, s posebnim osvrtom na Vuk-Daničićevo Sveto pismo, Zagreb, 1980.

LABAT R. i dr., Les religions du Proche–Orient asiatique. Textes babyloniens, ougaritiques, hettites (Le Trésor spirituel de l’ Humanité), Pariz, 1970.

LANGDON, S., Die neubabylonischen Königsschriften, (VAB IV), Leipzig, 1912.

LANGER, BIRGIT, Gott als »Licht« in Israel und Mesopo-tamien, Eine Studie zu Jes 60,1–3.19f, Klosterneuburg, 1989.

LEYDEN, T., Dei Verbum. The new evagelisation, God’s Word is a New Word, Nemi, 1992.


436

LIMBECK, M., Matthäus-Evangelium, Stuttgarter kleine Kommentare, SKK, Stuttgart, 1986.

LISS, B., Glaube, Hoffnung, Ehe. Wie Christen gemeinsames Leben gestalten können, Würzburg, 1984.

LOHMEYER, E., Die Offenbarung des Johannes, Tübingen, 21953.

LÖHNING, K., Das Geschichtswerk des Lukas, I, Israels Hoffnung und Gottes Geheimnisse, Stuttgart – Berlin – Köln, 1997.

LONGÈRE, J., La prédication dans la langue latine (La Bible de tous les temps), Pariz, 1985., 517 – 535.

LUJIĆ, B., Proročka etika i politički interes. Odnos proroš-tva i kraljevske institucije u Izraelu, Jukić (Sarajevo – Samobor) 1991./1992./1993., 21 – 23, 34 – 51.

LUZ, U., Das Evangelium nach Matthäus. 1. Teilband, Mt 1 – 7 (Evangelisch-katholischer Kommentar zum Neuen Testament), Benzinger Verlag, Zürich, Einsiedeln, Köln, Neukirchener Verlag, Neukirchen-Vluyn, 1985.

MANNS, F., Saveurs bibliques, Étude de quelques symbo-les bibliques, Pariz, 1994. Zanimljiva su poglavlja: Le symbole de la lumière, 33 – 37, Le symbole de la lam-pe, 39 – 40.

De MARGERIE, B., Introduction à l’histoire de l’ exégèse. Les Pères grecs et orientaux, Pariz, 1980.

MARRION, J. L., L’Idole et la distance, Grasset, 1977.MARTINI, C, M., DANIELI G. i dr., Il Messaggio della sal-

vezza, CCSB – NT, Torino, 51970.ISTI – BONATI, P., Il messaggio della salvezza. Introduzione

generale, Storia della esegesi, Torino, 41973.ISTI, Wie lerne ich beten? Anregungen und Beispiele aus

dem Lukasevangelium (und aus der Apostelgeschichte) (prijevod), Verlag Neue Stadt, München – Zürich – Beč, 1983.

MÄRZ, C.-P., Hebräerbrief, Die Neue Echter Bibel, Kommen-tar zum Neuen Testament mit der Einheitsübersetzung, Würzburg, 1989.


437

MATTHEWS, V, H. – BENJAMIN, D. C., Old Testament Parallels. Laws and Stories from the Ancient Near East, New York–Mahwah, New Jersey, 1991.

MESTERS, C., O profeta Jeremias. Boca de Deus, boca do povo, Uma introdução à leitura do livro do profeta Jeremias, Edições Paulinas, São Paulo, 1992.

ISTI, Evo sve činim novo. Biblija u novoj evangelizaciji (pre-veo J. Fućak), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1991.

ISTI, Missione del popolo che soffre (Traduzione di L. Badino), Cittadella editrice, Asiz, 72002.

MICHEL, O., Der Brief an die Hebräer, Kritisch-exegetischer Kommentar über das Neue Testament 13, Göttingen, 1975.

MITZSCHERLICH M., Caritas als Wesensdimension und Grundfunktion der Kirche. Die Rezeption und Darstellung einer Grundeinsicht in Veröffentlichungen des Deutschen Caritasverbandes in neueren ekklesi-ologischen Schriften, Leipzig, 1997.

MONDÉSSERT, C., Le monde ancien grec et la Bible (Bible pour tous les temps), Pariz, 1984., 69 – 94.

MONFRIN, F., La Bible dans l’ iconographie chrétienne d’ Occident, u: J. FOUNTAINE – CH. PIETRI, Le monde latin antique et la Bible, Pariz, 1985., 207 – 239.

MORRIS, L., Evanđelje po Luki, Novi Sad, 1983.MÜLLER, P.-G., Lukas-Evangelium. Stuttgarter kleine

Kommentare, SKK, Stuttgart, 1984.MUSSNER, F., Die Apostelgeschichte, Die Neue Echter Bibel

NEB, Würzburg, 1984.NARVAL, P., La Bible des pèlrines d’ Orient, u: C.

MONDÉSSERT, Le monde ancien grec et la Bible, (Bible pour de tous les temps), Pariz, 1984., 387 – 397.

NAUROY, G., L’ Écriture dans la pastorale d’ Ambroise de Milan, u: J. FOUNTAINE – CH. PIETRI, Le monde latin antique et la Bible, Pariz, 1985., 371 – 408.


438

NERI, U., Il discorso della montagna. Catechesi biblica su Mt 5 – 7, Ancora Editrice, Milano, 1998.

NEWSOME, Jr. J. D., The Hebrew Prophets, John Knox Press, Atlanta, Georgia, 1984.

OSBORN, E., La Bible inspiratice d’ une morale chrétienne d’ après Clément d’ Alexandrie, u: C. MONDÉSSERT, Le monde ancien grec et la Bible, (Bible de tous les temps), Pariz, 1984., 127 – 144.

OSBORNE, G. R., Evangelical interpretation of Scripttures, iz ovećeg djela: K. HAGEN, The Bible in the Churches. How differrent Christians interpret the Scriptures?, New York – Mahawah, 1985., 79.

VAN OYEN, H., Étique de l’ Ancien Testament, (traducti-on d’ E. de Peyer), Labor et fides, Genève, 1974., 133 – 140.

PESCH, R., Die Apostelgeschichte, Evangelisch-katholischer Kommentar zum Neuen Testament, EKK, Zürich – Neukirchen-Vluyn, 1986.

ISTI, Die Diakonie der Gemeinde nach dem Neuen Testament, Freiburg, s. a.

PHILIPS, J., Exploring Hebrews I., New Jersey, Neptune, 31992.

PHOTIADIS, E., Die Lehre der ortodoxen Kirche über die Schrift und Tradition, Una sancta 18 (1963.), 236 – 247.

PIETRI, CH., La Bible dans épigraphie de l’ Occident latin, u: J. FOUNTAINE – CH. PIETRI, Le monde latin an-tique et la Bible, Pariz, 1985., 189 – 205.

POMPEY, H., Barmherzigkeit–Leitwort christlicher Diakonie, Heilen – Ärzte, Apotheker, Pflegeberufe, Seelsorger im Gespräch 18 (1998.), 447–449.

PRIRUČNA BIBLIJSKA KONKORDANCIJA, Novi Sad, 1982.

PSAMMATTER, J., Epheserbrief, Kolosserbrief. Die neue Echter Bibel, Kommentar zum Neuen Testament mit der Einheitsübersetzung, Würzburg, 1987.


439

MacRAE, G. W., The Epistle to the Hebrews, X, Collegeville Bible Commentary, New Testament Séries, Minnesota, Collegeville, 1986.

RAHNER, K – HERMAN, Z. I., Siromašni poradi kraljevstva Božjega. Teološki, biblijski i pastoralni vidici, Zagreb, 1990., 57 – 77.

RAMSEY, P., Obedient Covenant Love, u: J. S. SIKER, Scripture and Ethics, Twentieth-Century Portraits, Oxford University Press, New York – Oxford, 1997.

REBIĆ, A., Aktualnost I mjerodavnost Biblije na pragu tre-ćeg tisućljeća. Uz dokument Papinske biblijske komi-sije »Tumačenje Biblije u Crkvi« (1993.), Bogoslovska smotra 67 (1997.), 165 – 169.

ISTI, Amos prorok pravde, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993.

ISTI, Biblijske starine, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1983.ISTI, Blaženstva, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1986.ISTI, Pravednost u Starome zavjetu, Bogoslovska smotra 62

(1992.) 1-2, 39 – 45.ISTI, Prorok čovjek Božji, Kršćanska sadašnjost, Zagreb,

1982.ISTI, Prorok i njegova preljubnica (Hoš 1 – 4). Metafora bra-

ka u službi proročke poruke, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2005.

ISTI, Središnje teme Staroga zavjeta. Biblijsko-teološki pre-gled starozavjetne poruke, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1996.

REISER, M., Sprache und literarische Formen des Neuen Testaments, Eine Einführung, Ferdinand Schöningh, Paderborn – München – Beč – Zürich, 2001.

RENGSTORF, K. H., Das Evangelium nach Lukas, NTD, Göttingen, 1975.

RENOUX, CH., La lecture biblique dans la liturgie de Jérusalem, u: C. MONDÉSSERT, Le monde ancien grec et la Bible, (Bible de tous les temps), Pariz, 1984., 261 – 287 i 399 – 420.


440

O’ROURKE, J. J., The Hymns of the Apocalypse, CBQ 30 (1968.).

RUBINKIEWICZ, R., Die Wirkungsgeschichte von Ps 2,8 und 110 im frühen Judentum, Colloquium Biblicum, Beč, 1994., (rukopis).

RUIZ, J.-P. M., Ezekiel in the Apocalypse. The Transformation of Prophetic Language in Revelation 16,17 – 19,10, Rim, 1989. (disertacija).

RUPČIĆ, LJ., Ženidbena nerazrješivost, Sarajevo, 1976.DE SAINT – EXPÉRY, A., Le Petit Prince, Paderborn, 1977.SAXER, V., Bible et liturgie, u: J. FOUNTAINE – CH.

PIETRI, Le monde latin antique et la Bible, Pariz, 1985., 157 – 183.

ISTI, Leçons bibliques sur les martyrs, u: C. MONDÉSSERT, Le monde ancien grec et la Bible, (Bible de tous les temps), Pariz, 1984., 195 – 221.

SCHMID, J., Das Evangelium nach Matthäus, RNT, Regensburg, 1965.

ISTI, L’ Evangelo secondo Luca, RNT, (prijevod), Brescia, 1965.

SCHMIDT, K. O., Die Religion der Bergpredigt. Grundlage rechten Lebens, Drei Eichen Verlag, Hammelburg, 1992.

SCHMIDT, W. i suradnici, Die zehn Gebote im Rahmen alt testamentlicher Ethik. Erträge der Forschung 281, Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt, 1993.

SCHNACKENBURG, R., Matthäusevangelium 1,1 – 16,20, EBKNTEÜ, Würzburg, 1985.

SCHNEIDER, G., Die Apostelgeschichte, I. Teil, Herders theologischer Kommentar zum Neuen Testament, HThKNT, Freiburg – Basel – Beč, 1980.

ISTI, Das Evangelium nach Lukas, Kap. 1–10, ÖTKNT, Gütersloh, 1977.

SCHWARZBACH, B. E., Les sources bibliques de la critique biblique de Richard Simon, u: J.-R. ARMOGSTHE,


441

Le Grand Siècle et la Bible, (Bible de tous les temps), Pariz, 1989., 207 – 231.

SCHÜRMANN, H., Das Lukasevangelium, I. Kommentar zu Kapitel 1,1 – 9,50, HThKNT, Freiburg – Basel – Beč, 2000., 201.

SCHWEIZER, E., Die Bergpredigt, Vandenhoeck & Ruprecht Göttingen, ²1982.

ISTI, Das Evangelium nach Matthäus, NTD, Göttingen, 1974.

THE SEVENTH-DAY ADVENTIST BIBLE COMMENTARY, V, SDABC, Washington DC, 1980.

SPICQ, C., L’ Épître aux Hébreux, II. Commentaire, Études Bibliques, Pariz, 1953.

ŠPORČIĆ, I., Tko je kršćanin? Novozavjetni vidici, Bogoslovska smotra 66 (1996.) 2-3, 179 – 199.

STÄHLI, H.-P., Solare Elemente in Jahweglauben des Alten Testaments, Freiburg im Breisgau – Göttingen, 1985.

STÄHLIN, G., Die Apostelgeschichte, Neues Testament Deutsch, NTD, Göttingen, 51975.

STANLEY, M. D., Carmenque Christo quasi Deo dicere, CBQ 20 (1958.), 173 – 191.

STEINER, A. – WEYMANN, V., Gleichnisse Jesu. Bibelarbeit in der Gemeinde, III, Basel – Zürich – Köln, 21983.

ISTI, Wunder Jesu. Bibelarbeit in der Gemeinde, II, Basel – Zürich – Köln, 21982, 147 – 165.

STÖGER, A., Das Evangelium nach Lukas, I, GSch, Düsseldorf, 1964.

STRACK-BILLERBECK, H. L., Kommentar zum Neuen Testament aus Talmud und Midrasch, III. Die Briefe des Neuen Testaments und die Offenbarung Johannis, München, 1975.

STUHLMACHER, P., Siehe, ich mache alles neu!, Lutherische Rundschau 18 (1968.), 18.

STUHLMUELLER, C., Isaiah 40 – 66, Collegeville, Minnesota, 1965.


442

TINSEY, E. J., The Gospel according to Luke, Cambridge, 1965.

TOMIĆ, C., Drugi i Treći Izaija, Provincijalat hrvatskih fra-njevaca konventualaca, Zagreb, 1988.

ISTI, Otkrivenje. Komentar, Provincijalat franjevaca konven-tualaca, Zagreb, 1977.

ISTI, Počeci Crkve. Petar prvak apostolski, Provincijalat hr-vatskih franjevaca konventualaca, Zagreb, 1994.

TRILLING, W., Das Evangelium nach Matthäus, I, GSch, Düsseldorf, 1965.

Van UYTFANGIE, M., L’ empreinte biblique sur la plus an-cienne hagiographie occidental, u: J. FOUNTAINE – CH. PIETRI, Le monde latin antique et la Bible, Pariz, 1985., 565 – 610.

ISTI, Modèle bibliques dans l’ hagiographie, u: P. RICHÉ – G. LOBRICHON, Moyen Age et la Bible, Pariz, 1985., 449 – 487.

VANHOYE, A., La nuova alleanza nel Nuovo Testamento, Rim, s. a.

ISTI, Sacerdoti antichi e nuovo sacerdote secondo il Nuovo Testamento, Torino, 1990.

VANNI, U., Apocalisse. Introduzione e esegesi, III, Rim, 1974.

ISTI, Apocalisse. Introduzione e esegesi, IV, Rim, 1975.ISTI, La struttura letteraria dell’ Apocalisse, Herder, Rim,

1971.VAUCHEZ, A., La Bible dans le confrérie et les mouvements

de dévotion, u: P. RICHÉ – G. LOBRICHON, Moyen Age et la Bible, Pariz, 1985., 581 – 595.

De VAUX, R., Histoire ancienne d’Israel, I, Pariz, 1971.VELIKA BIB LIJSKA KONKORDANCIJA (priredio T.

Vojnović), I i II, Zagreb – Novi Sad, 1991.VENETZ, J., Das Sakrament der Ehe, Freiburg, Schweiz,

Mödling bei Wien, 1976.


443

VERGER, J., L’ exégèse de l’ Université, u: P. RICHÉ – G. LOBRICHON, Moyen Age et la Bible, Pariz, 1985., 199 – 230.

VOGT, E., Geremia, PIB, Rim, 1971.WALBRUNN, P., Tradition und Neuevangelisierung – Erbe

und Auftrag, Der Prediger und Katechet 132 (1993.), 766 – 768.

WESTERMANN, C., Das Buch Jesaja 40 – 66, Göttingen, ²1970.

ISTI, Vergleiche und Gleichnisse im Alten und Neuen Testament, Calwer Verlag, Stuttgart, 1984.

WIKENHAUSER, A., Die Apostelgeschichte, Regensburger Neues Testament, RNT, Regensburg, 1961.

WILEY, O., The Epistle to thè Hebrews, Missouri, Kansas City, 21984.

WOODBRIDGE, J. D., Richard Simon le »père de la critique biblique«, u: J.-R. ARMOGSTHE, Le Grand Siècle et la Bible (Bible de tous les temps), Pariz, 1989., 193 – 206.

ZALAR, Đ., Caritas put Crkve. Kršćansko služenje svijetu, Zagreb, 206, 7 – 33.

ZEILINGER, F., Zwischen Himmel und Erde. Ein Kommentar zur »Bergpredigt« Matthäus 5 – 7, Verlag W. Kohl-hammer, Stuttgart, 2002.

ZIENER, G., Pravednost i mudrost: put u život. Knjiga Mudrosti, (preveo I. Šporčić), Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1995.

ZINK, M., La prédication en langues vernaculaires, u: P. RICHÉ – G. LOBRICHON, Moyen Age et la Bible, Pariz, 1985., 489 – 516.

ZMIJEVSKI, J., Die Apostelgeschichte, Regensburger Neues Testament, RNT, Regensburg, 1994.


444

AbrahamAbšalomAdamAmosAnaBog OtacDanielDavidDeuteroizaijaDuh SvetiEzekielEzekijaEzraGideonHabakukHerodHošeaIsus KristIvan evanđelistIvan vidjelacIzaijaIzakJahveJahvin SlugaJojakimJakovJeremijaJobJonatanJosipJošijaJošua

JudaKohelet / PropovjednikLabanLukaMalahijaManašeMarijaMarkoMatejMesija / PomazanikMihejMojsijeNabukodonozorNahumNehemijaNoemiPetarPoncije PilatProtoizaijaRekabRoboamRutaSalomonSamuelSin ČovječjiŠaulŠimunTamaraTritoizaijaZaharijaZerubabel

Popis biblijskih imena

KAZALA

445

P. Adnès 338, 340, L. Algisi 94, 97, 98L. Alonso-Schökel 51, 123,

189 Ambrozije 23, 37S. Amsler 124, 167, 172, 173,

185, 187, 210, Antun Padovanski 39Anzelmo 157Aristotel 41, 145J.-R. Armogsthe 51A. L. Ash 324, 329Augustin 27, 29, 37, 38, 42,

157, 248, 306, 409

A. Badurina 39T. Ballarini 94, 97, 98W. Barclay 245, 248, 289,

298, 299P. Bašić 263R. Bauerle 118, 197O. Bauernfeind 318, 322R. Baumann 65, 66, 138P. Beauchamp 24B. Becking 237G. Bedouelle 43, 46P. Beguerie 9D. C. Benjamin 214, 219Bernard iz Clairvauxa 39J. Biarne 35A. Birviš 298F. M. Th. Böhl 216

P. Bonati 32A.-M. La Bonnardiére 37P.-E. Bonnard 210J. Botterweck 137P. du Bouguet 34F. Bovon 102, 108, 109, 290,

297, 304, 306, 307W. P. Brown 175R. Brunner 127, 189Ch. Brütsch 405, 408, 409K. J. Bucher 275R. Bultmann 291J. A. Burghes 58

G. B. Caird 110, 293C. Charlier 50N. Casalini 94L. M. Chauvet 9, 11, 13, 18,

27S. Cipriani 137, 139, 142G. O’Collins 322O. Cullmann 309, 311, 312

E. Čarnić 58

G. Danieli 96, 99E. Daschbach 66A. Deissler 237S. Deléani-Nigoul 32F. Diedrich 233R. Dodig 231N. Dominguez 409, 412

Popis autora


446

W. MacDonald 98, 107H. Donner 214J. Dubois 35B. Duda 109, 287I. Dugandžić 79, 337, 341,

343, 355, 357, 376, 385

M. Dumais 288, 295Duns Škot 45J. Dupont 315, 317, 321, 322,

333

H. Engel 158O. D. Edzard 215E. Ellingworth, 22D. Emeis 357Erazmo Roterdamski 44R. Erdmann 257

A. Farstad 98D. Feissel 34L. Feldkämper 329, 330J. C. Fenton 96, 284, 287,

292, 298, 302P. Ferrari 284, 288, 301A. Feuillet 270, 271, 280J. A. Fitzmyer 316, 323, 324,

327, 328, 330, 331, 332

G. Fohrer 119, 112, 173, 210J. Fountaine 32, 34, 35, 37,

39R. T. France 298E. Frankl 147B. Fučić 39J. Fućak 31, 175, 287

N. Füglister 193

P. Gaidetzka 44M. Galizzi 288, 300J. Gaudement 35J. Gnilka 94, 99A. Grabner–Haider 334, 337,

342, 345A. Grässer 241-243, 245, 247-

250, 252-255, 257P. Grelot 17, 270, 271, 280W. Grundmann 91, 92, 94,

95, 98, 101, 106, 110, 286, 287, 300, 302

I. Guillet 16J.-N. Guinot 34R. Gundry 67P.–H. Gy 35

H. Haag 334, 345, 346E. Haenchen 320, 324K. Hagen 35, 37, 38, 41, 43,

44, 46, 48, 51, 52, 58, 62, 65

É. Hamel 183B. L. Harbour 352D. J. Harrington 62, 63, 97,

98, 323R. A. Harrisville 418, 421,

422H. W. Hausing 215G. Hentschel 233-238I. Herman 372P. Hoffmann 341N. Hohnjec 9, 31, 53, 71, 82,

89, 112, 135, 142, 143,

KAZALA

447

145, 146, 148, 149, 151-154, 158, 164, 169, 173, 177, 180, 188, 193, 197, 200, 204, 206, 208, 231, 264, 272, 278, 281, 308, 334, 342, 365, 390, 400, 431

S. L. Hossfeld 234J. L’Hour 168Ph. E. Hughes 246, 249

Irenej 32Ivan Zlatousti 33, 248A. Ivandija 382

F. H. Janson 274A. Jaubert 14O. Jay 37A. Jepsen 137, 138E. Jiménez Hernández 157A. Jones 272M. Jourjon 32Justin 32, 248

H. Kaiser 304, 305, 307R. J. Karris 329, 331, 332P. P. Kaspar 278J. L. McKenzie 337S. J. Kistenmaker 236, 239,

241, 245, 246, 249, 250, 254, 258

Klement Aleksandrijski 33, 227, 270

Klement Rimski 14K. Kliesch 315, 329H. Klomps 188

M. E. Kohler 376F. König 216M. Korpiaho 57H. Kraft 410H.-J. Kraus 233, 237P. Kreeft 142, 143, 145, 146,

148, 149, 151, 152, 153

J. Kremer 100, 105, 297A. Kresina 373L. Krinetzki 168, 201J. Krpeljević 263Z. Kurečić 56O. Kuss 241, 254P. Kuzmič 57, 58, 67

Birgit Langer 209, 214, 215, 217, 219

R. R. Labat 215S. Langdon 217X. Léon-Dufour 270T. Leyden 71, 72M. Limbeck 92, 95, 101B. Liss 352G. Lobrichon 35, 38, 40E. Lohmeyer 397K. Löhning 107J. Longère 39B. Lujić 176, 182, 184, 189,

201, 334, 337, 364M. Luther 44-49, 58, 59U. Luz 97, 99, 284, 289, 299,

305

Majka Terezija 149


448

F. Manns 207, 266, 267, 270, 278, 279

Lj. Maračić 208, 264G. M. Marconi 322B. de Margerie 32, 33, 36,

37J. L. Marrion 25C. M. Martini 32, 62, 96, 99,

286, 291, 313C.-P. März 241, 242, 249-

259V. H. Matthews 214, 219C. Mesters 175, 199O. Michel 241, 245, 247-250 M. Mitzscherlich 384C. Mondéssert 33-35 J. Monfrin 34L. Morris 92, 101, 103, 106P.-G. Müller 92, 103F. Mussner 311

P. Narval 34G. Nauroy 37U. Neri 283, 290D. Newsome 129, 196J. Nikolić 54, 56

S. Orčić 298Origen 23, 33, 37, 248E. Osborn 33G. R. Osborne 65-68R. Oster 324, 329H. van Oyen 164

Papa Ivan Pavao II. 72, 84, 303

Papa Pio IX. 66Papa Pio X. 66R. Pesch 308, 311, 318, 320,

384J. Philips 238E. Photiadis 54, 55Ch. Pietri 32-35, 37, 39 Platon 41, 161H. Pompey 381J. Psammatter 276

G. W. MacRae 248, 255, 256

P. Ramsey 168A. Rebić 78, 130, 165-168,

176, 186, 196, 201, 287, 360, 376

M. Reiser 309, 310H. Rengstorf 92, 102, 105R. Renié 322Ch. Renoux 35P. Riché 35, 38, 40H. Ringgren 137J. J. O’Rourke 394B. Roussel 43R. Rubinkiewicz 238, 239J.-P. M. Ruiz 401LJ. Rupčić 231, 341A. de Saint-Exupéry 277

V. Saxer 33, 35J. L. Sicre Diaz 123, 189, 210J. Schmid 97, 101, 109, 110,

285, 291

KAZALA

449

K. O. Schmidt 293, 294W. Schmidt 183R. Schnackenburg 96, 275,

284G. Schneider 93, 312, 316,

331, 333J. Schreiner 233, 237H. Schürmann 103, 109,

292B. E. Schwarzbach 51E. Schweizer 91, 92, 97, 288,

293, 299, 301S. Siker 168R. Simon 51, 407A. Solženjicin 147C. Spicq 242, 243, 248, 249,

256H.-P. Stähli 214G. Stählin 311M. D. Stanley 394A. Steiner 347, 350A. Stöger 100, 106, 107H. L. Strack-Billerbeck 413P. Stuhlmacher 418C. Stuhlmueller 210

I. Šporčić 135, 159, 375

Teodoret iz Cira 34Teodor Mopsuestijski 248Tertulijan 23, 36Toma Akvinski 42, 148, 248,

305E. J. Tinsey 106C. Tomić 208, 210, 264, 329,

400

W. Trilling 91, 94

M. Uytfangie 39

A. Vanhoye 249, 252, 253, 256, 257, 417

A. Vauchez 39R. de Vaux 10, 13J. Venetz 336J. Verger 40Vinko iz Lérina 36, 56U. Vanni 137, 139, 142, 392,

393, 394, 395B. V. Viviano 97, 98, 323M. Vlačić Ilirik 50, 57, 58E. Vogt 176P. Walbrunn 72C. Westermann 112, 113,

207, 210V. Weymann 347, 350A. Wikenhauser 315, 322,

323O. Wiley 258J. D. Woodbridge 51

Đ. Zalar 358F. Zeilinger 294, 305E. Zenger 234, 237G. Ziener 159M. Zink 38J. Zmijevski 308, 312, 318,

330, 333

I. Žuljević 263


450

Abrahamovo biblijsko mje-sto 89-111

Alegorija 112, 118, 119, 127, 133, 169, 422

Amos prorok socijalne prav-de 131, 134, 165, 167, 194, 196, 268, 360, 362, 366

Apologeti 32

Biblijska književnost 76Biblijski mudraci 135, 150,

158, 162, 175, 267, 300

Biblijski praotac Abraham 10, 87, 90, 92, 98, 105, 110, 111

Božje milosrđe 188, 193, 361, 362, 380, 389

Božje pastirstvo 112, 128, 134

Brak 13, 103, 112, 130, 154, 172, 177, 200, 334-339, 341-346, 348, 350-357

Crkveni oci 41, 54, 305

Čitatelj Biblije 19-20, 52, 67, 134, 137, 144, 276, 279, 297, 300, 377

Duhovna djela milosrđa 275, 381, 382

Etika 87, 164, 165, 168, 175, 184, 201, 304, 306, 356

Euharistija 13, 15, 16, 19, 23, 24, 28, 29, 61, 74, 386, 387

Evangeličko luteransko tu-mačenje Biblije 53, 58, 60

Fundamentalizam 64-66, 71, 75, 78, 339

Hermeneutika 7, 13, 14, 20, 50, 52, 63, 69, 84

Himan Blagoslovljen (Be ne-dictus) 104-106, 108, 110, 332

Hramski govor: etika i vjera (Jr) 164, 182, 183, 364

Humanizam 35, 43, 46, 48

Ispravljanje 261, 281, 282, 284, 285, 295, 303

Isus svjetlost potrebnima 227, 271

Isusov poziv na milosrđe 283Isusov prioritet: siromasi

372Isusova poruka kao svjetlost

269Isusova zabrana osuđivanja

281, 305

Popis biblijsko-teoloških pojmova

KAZALA

451

Isusovi učenici kao svjetlost svijeta 274, 275

Isusovo pranje nogu 382

Jahve kao vječna svjetlost 213

Jahvin Sluga 28, 226, 316Jaram 112, 125, 134, 232,

363Jobova vjera 137, 141, 143,

145, 146

Karitativno pomaganje 200, 203, 360

Katolička Crkva 59, 63, 64, 66, 342

Kršćani svjetlost svijeta 205, 227, 228, 229, 280

Kristologija 228, 232, 248, 251, 252, 258, 259, 271, 272, 319, 333

Kristološko oblikovanje mo-litve 330

Kriterij Posljednjeg suda: po-trebni 379

Kupoprodajni ugovor (Ez) 125, 154

Laneni pojas 124Liturgija 7, 9-17, 21, 23, 24,

26, 33, 34, 49, 54, 56, 61, 70, 83, 106, 204, 227, 319, 341, 359, 386, 394

Luka, teolog molitve 317-332

Ljubav prema bližnjemu 182, 227, 269, 343, 358, 359, 364, 365, 374, 376, 378, 380, 381, 384, 388, 389

Metaforika svjetlosti 204Mezopotamske religije o

svjetlosti 204, 215, 230

Molitva zajednice 308, 311, 312, 314

Monaštvo 35, 40, 45, 47, 48

Nastanak Biblije 10, 18Nerazorivo zajedništvo obi-

telji 334, 336(Nova) evangelizacija 7, 26,

71-80, 332Nova pjesma 390, 391, 393,

394, 421Nova zemlja 71, 79, 390, 391,

397, 398, 400, 403, 410, 412, 413, 415, 416, 418

Novi Jeruzalem 229, 390, 391, 397, 400, 401, 403-406, 408, 409, 418

Novo (Kristovo) ime 390-394, 411

Novo nebo 79, 390, 397, 400, 403, 409-416, 418

Novozavjetna perspektiva svjetlosti 227


452

Obitelj 99, 130, 134, 161, 164, 202, 261, 334-336, 338, 342-357, 361

Osjetljivost za pogreške 302Osobna odgovornost (Ez)

187-191, 202, 367, 369

Pjesma obraćenja (Jr) 164, 175-177, 202

Pracrkva: mjesto djelotvorne ljubavi 384

Pravoslavna Crkva 53-56, 69

Prispodobe (poredbe) 27, 87, 112-120, 122, 126, 128, 129, 132-134, 171, 186, 263, 285, 288, 295, 298, 310, 349, 359, 380, 381

Propovjednikov napor 151Propovjednikova ispraznost

151, 152

Razbijanje vrča 112, 124Reformacija 26, 31, 44-48,

50, 51Renesansa 35, 43, 48Rodoslovlje 18, 89-103, 136,

150, 154, 162 Rutina vjeroispovijest 154-

157

Sakrament za brak i obitelj 342

Sakramentalnost Biblije 9, 22, 24

Simboličke radnje 112, 123-125, 131

Simbolika (protu)obitelji 130

Sin Božji 102-104, 231, 232, 235, 237, 239-241, 242, 244, 248-251, 256-259

Skolastika 31, 45Staroistočna literatura o

svjetlosti 204, 205, 214

Suhe kosti 112, 128Sveobuhvatno novo stvara-

nje 395Svjetovna religioznost (Mih)

164, 193, 202, 205

Teologija novosti 261, 390, 400

Teologija svjetlosti 122, 204, 208, 263

Tjelesna djela milosrđa 363, 382

Veliki svećenik 231, 252, 253, 255, 256, 257, 259

Vinograd Gospodnji 112, 119, 164, 170

Vječni život 135, 137, 150, 158-162, 395

Vjera 10, 16, 26, 28, 29, 32, 41, 46, 47, 49, 55, 56, 60, 64, 65, 72, 76, 87, 10 0, 105, 135-139, 140-146, 149-153, 156-

KAZALA

453

162, 176, 182, 189, 198, 230, 248, 266, 274, 277, 301, 340, 342, 352, 357, 364, 367, 385-388, 423

Zabrana suđenja 261, 281, 282, 286-296, 303, 305, 306

Znakovitost starozavjetne svjetlosti 263, 266


454

Post1 266, 268, 3961,3–4 2661,26 160, 405, 4121,27 3381,30 4161 – 11 392 1292,24 3383 38111,5–9 23412,2 99, 12,3 94, 98, 9915 10915,3 9915,5 11315,18 10617 10917,4 10917,4.7.21 10817,4–7 10617,4–8 10018 38118,18 9422 19622,1 13922,16–17 109, 11022,16–18 10622,18 4, 98, 100, 10825,26 18426,3 110

Biblijska mjesta

a) Stari zavjet

27,36 18433,10 11638,14 17837 – 50 154

Izl1 1272,24 1083 273,7–8 36112,1 – 13,16 1213 2315,24 2815,25 13916 2716,2.7.12 2819,5s 15919 – 24 1219,10–25 1220 1220 – 24 12, 1320,10 13920,11 315, 32120,18–21 1221 – 23 1221,2 36022,18-21 33222,20–26 36023,3 36023,13–19 1123,14–16 12

KAZALA

455

32,15 195

Lev19,13 36019,18 359, 36123 1225 12726,42 108

Br6,25 267

Pnz5,9–10 1906,5–9 3597,9 1098,2.16 1398,3 2710,12 19614,29 183, 36516 1123,3 15623,4–7 15424 33824,1–3 17724,4 177 26,5 10, 12726,13 183, 36527 1330,15 190, 36832,1 41432,8 243, 24433,2 223, 225

Jš3,15–16 1134 12

6 127,1.26 1138,30–35 1311,4 11323,12–13 11324 1324,14 107

Suci7,5 1149,8–15 11410–12 19614,6 114

Rut1,1–2 1551,9–10 1551,16 1561,16–17 155, 1561,18 1552,12 1144,8–21 944,18–22 95, 101

1 Sam15,22 1942,1–10 11518,1–3 11524,15 11525,29 11526,20 11528,9 11529,9 115

2 Sam1,15 1151,19 116


456

1,26 1155,20 1177,12–16 94, 997,14 235, 2508,1–14 23710 – 19 23712,16 18012,1–13 11614,1–24 11614,17.20 11614,20 11617,1–3 11717,7–13 11617,8 11717,10 11720,24 18522 11623,4 117

1 Kr3,4 1954,6 1856,9 1857,7 1858,23 1098,63 109, 18511,1 23512,7–10 11712,20–23 12814,8–10 11719 18420,43 11722,17 1272 Kr19,15–19 312, 315, 32319,19 32722 – 23 13

23,11 21425,4–7 188

1 Ljet1,1–4.24 – 27 951,18–34 1011,28.34 942,1–4 952,1.4–5.9–12.15 942,3–15 10117,13 25028,6 235

2 Ljet20,7 100

Ezr9 – 10 1310 154

Neh1,7 1308 139,6 32314 154

Tob5,4 24313 21213,13 213

Jdt9,12 32316,13 394

Est2,5 416

KAZALA

457

Job1,6 139, 242, 2431,8 1401,9 1391,20–22 1391 – 2 1392,3 1402,1.7 1392,10 1393,3.12.20.25 1403 – 37 1394,6 1385,1 2435,8 1415,11s 1417,7 1407,9 1387,12 4167,17 1408,13 1388,14 13810,8 14010,20b–21 14011,17–20 13812 14012,6 13912,9s 14013.16 14013,18 14013,24 14114,2 14014,19 13815,15.31 13816 14016,3 14917,3a 14117,9 138

17,23 13818,14 13819 14019,25–27 14023 14023,8 14423,8–9 14124,22 13825,4s 14026,7–14 14126,12 41628,28 13929,12–16 14029,24 13730,26 13831,1 14031,24 13834,18–28 14136,23 14136,26–27 16036,32 20637,22 14138 – 39 7538 – 42 14939,11 13839,12.24 13840,15–24 14140,25 – 41,26 14142,5–6 14142,6 14842,7s 14042,8 142

Ps1 2361,4 1601,12b 236


458

2 87, 231, 232, 236-239, 256, 318, 325, 326, 3302,1 2542,1–2 314-320, 325, 3262,1–3 2332,1.8 2422,2 3262,4–6 2332,5.12 2422,6 2382,7 234, 235, 240- 242, 244, 245, 248-256, 3262,7–9 234, 2372,7a 2342,8 2382,9 2392,10–11 2352,10–12a 2352,12 2382,12b 2363,5 1434,7 26814 18214,2–3 23418 11618,25–26 29222 143, 270, 31023 12727,1 26429,1 24331,3 13033,3 39336,9 221

36,10 22140,3–4 39340,6–8 19441,2 36143,1–3 22243,3 26745 23650,2 41551,16–17 19453 18268,8 32972 23672,2–4.12–14 36173,23.28 16074,13 41678,70 9480 12382 24482,6 24484,12 22089 23689,21 9489,20–22 9989,27–28 23596,1–2 39397,11 22398,1 393102,27 415104 75105,8–9 109, 110106,45 108110 231, 232, 235, 236110,1 242110,4 251, 252, 254, 256112,4 223

KAZALA

459

119,105 263, 265132,13–17 268136,7 206139,12 267144,9 393146,6 312, 314, 315, 321, 323, 149,1 393

Izr4,18 2648,22–31 7511,2 19713,9 26720,27 263

Prop / Koh4,17 – 5,6 1527,14 1517,14–17 1517,16–17 1518,1 2678,11–13 1538,17 15311,5 153Pj8,6 157

Mudr1,15 1601,1 – 6,21 1582,13.16 1602,17–20 1592,23 1602,24 1603 1603,1–3 159

3,9 1604,19 1595,14 1605,15 1605,15–17 4236,17–20 1586,18 1606,21 15810 – 19 15811,2 – 19,22 15819,5 159

Iz1,8 119, 1701,10–17 3621,16 1661,16.18–19 1661 – 39 1182,2–4 2122,12 1193,9 1185 1695,1 119, 1265,1–7 1715,2 119, 1705,3 1705,4 1705,5 1715,5b 119, 1705,6 1715,7 1665,7a 119, 1705,8–10 3615,10 2265,19 1195,20 2686 27, 112


460

6,1–3 3266,1–8 1677,20 1188,5–8 1198,18 949,1 211, 221, 223, 225, 2689,1–6 2239,2 2219,16 36110,13 11810,17 21210,33 11811,1–9 9411,4 23913,10 21314,13 11817,10a 13018,4 11918,23 26420 17220,1–6 168, 17321 16921,3 17321,3b 17321,25 11924,1–6 41224,23 21327,1 41627,2–5 120, 17127,2–6 17127,3 17127,4 17127,5 17127,11 36128,1–4 11928,5–6 226

28,23 11928,23–29 11828,24–26 11928,27–28 11928,29 11930,26 212, 213, 26435,2.10 21335,10 21337 31837,16 31537,16–20 312-315, 32337,17 315, 32737,20 31540,3–7 12040,5 21140,8 80, 12040,9a 17440,12 12040,12–13 12040,12–31 12040,15 12040,16 12040,22 12040,23–24 12040,27 12040,28–31 12040,31 12040 – 55 22641,1 32641,8 80, 10041,17–20 12042,1–4 22642,1–9 22642,3 12042,6 22242,6–7 22642,10 394

KAZALA

461

42,13 12042,18–19 7343,1 1143,1–7 12043,5–6 12043,11–13 7343,19 397, 39843,22–28 12043,25 12044,10 21144,24 – 45,7 12046,2 12046,11 12047,8s 16748,20–21 12049,1–6 22649,3 12149,6 222, 22649,7–12 12049,14–26 12050,1 16750,2 21151,4 22251,4–5 22651,6 41551,6.8 21351,9–10 41651,17 21152,1 211, 40152,7 17452,7–9 12152,9 12152,12 12052,13 – 53,12 28, 27053,2 120, 12153,2–3 18253,5 121

53,7 12153,11 12154,1–10 12054,8.10 21354,11–17 40155 11255,8–9 17455,10–11 12156,1 168, 21156,9–12 12157,6s 12157,14 12157,18 21357,20 12158,6–8 20858,6–12 36358,8 211, 22558,10 22359,2–5 12159,5 12159,9 22159,10–11 12159,11 21159,17 12160 112, 207, 208, 209, 210, 214, 222, 22660,1 21260,1–3 205, 208, 209, 212, 213, 223, 225, 22660,2 21160,3 21260,14 40260,17–22 21360,19 213


462

60,19–20 205, 208, 209, 212-214, 221, 222, 26860 – 62 208, 22661,1 31661,1–3 22261,3 12161,9 12161,10 12161 – 62 20862,2 21262,4s 12162,4–5 12162,10–12 20863,3 12163,4 21163,9 40263,16 12264,7 12265,5 12165,11 36165,17 41166,6.15–16 12166,15 21166,22 398, 411

Jr1 271,11 1231,18 1232 1662,13 1232,20 1202,21 1223,1 1773,1–5.19–25 1763,1.8 167

3,2 1793,2–3a 1773,2.21.23 1793,3a 178, 1793,3b 1803,3b–5 1783,5 1783,6–18 1793,19–20 1793,21 1793,21–22 172, 1793,23–25a 1793 – 4 175, 1764,1–2 1804,3–4 1804,1–4 1764,7 1234,12–13 1224,13 1234,27 4155,1–6 1815,3 122, 1815,4 1815,5 1815,6 1825,8 1225,25 1785,26–29 1815,27 1225 – 9 1806,7 1226,13 1816,29 1227 175, 183, 3647,1–7 3657,1–11 3647,1–15 188

KAZALA

463

7,3b 3657,4 3657,5–6 3657,5–7 1827,6 3657,8 3657,8–15 3657,10 3657,13–14 3657,31–34 1258,2 2148,17 1239,1–7 1239,1–8 1849,2–5 1849,3–4.7 1849,6 1849,8 1849,10 4159,12 3619,14 1239,20 1239,23 18410,19 12311,19 123, 19112,2b 12312,4 12312,9 12313 11213,1–2 12413,1–11 12413,3–5 12413,6–7a 12413,7b 12413,8–11 12413,11 22613,16 206

13,24 12314,2–3 18214,19–22 22415,18b 12315,20 12316,1–13 12418 11218,3–4 19018,17 12219 12319,1–20 12419,2–6 12519,6 18520,11 12321,13 12222 18022,13 18422,13b 18422,13–19 18422,15–16 18522,17 18522,19 18523 17623,4–5 12823,15 12326 18226,11–15 18326,16–24 18327 – 28 11231,31–34 191, 258, 36931,29 190, 367, 36832 11232,35 11233,16 40135 17535,14s 186 35,1–16 168, 185


464

35,15 18636 18336,16 40143,8–13 12645,4–5b 12351,5 16751,59–64 126

Tuž3,2.6 734,21 131

Bar3,13 1743,37 1753,38 – 4,1 175

Ez2 – 3 272,8 – 3,4 272,9 – 3,3 1723,3 273,16–17 1913,16–21 3703,26–27 1727,10 1268,5–9 3688,16 21411,19 167, 191, 36912 18712,1–4.6–9.11 16812,2 18712,5.10.12–15 18812,13 12613,4 12613,10 12613,11–13 126

15,1–2.8 12615,1–8 12616,11 40116,60 2717,1–10 12617,10 12617,11–21 12618 19018,1–4 36818,2 367, 36818,3–4 36818,5–9 367, 36818,5–29 36818,10–13 36918,19–20 36918,21–23 36918,21–32 36818,24 36918,29–30 36918,30–32 36921,1–5 12621,1–8 12621,6–12.13–21.23–27 12622,1–3 12622,17–22 12622,24 12623 12724,17 17224,25–27 17232,3 12633,1–5 191, 37033,6 37133,1–20 19133,6 19233,7–9 37133,10–11 37133,10–20 192

KAZALA

465

33,12–20 37133,21–22 17234 11234,2–4 12734,3–4 12734,3–6 12734,5–6 12834,9–10 12733,10–11 192, 37134,11–16 12734,14–16 12834,17 12834,17–22 127, 12834,18–19 12834,20–22 12834,23 12834,23–24 127, 12836,25 12736,26 12737 11237,1–10 12937,11 128, 12937,12–14 128, 12937,15–25 12838 – 39 40140 – 47 40140,2 401

Dn3,25 2443,28 2443,92 2443,95 (LXX) 2444,24 361

Hoš1 – 3 112, 130, 1702 1672,9 1652,16 3614 1664,1–3 1664,2 1674,16 1305,12.14 1295,15 1656,1 3616,1–3 1296,1–6 1667,4 1309,1 13010,11–13 13010,12 16511,8–9 36112,15 18413,4 16813,7–8.14–15 13014,2–9 165

Jl1,1–5 1301,6a 1301,8 130 2,1–3a 1302,3b–9 1302,12 1663,1–2 3283,1–3 1294,6 1304,6–7.9–12.16–18.20 1304,13 1304,16b 130


466

Am2,6ss 3662,6–8 361, 3663,2 1683,5–6 1313,7 1313,9–10 1674 3664,1–2 1674,1–3 1315,1 1315,4.6 1655,7ss 1675,14–15 1655,20 2685,21–24 1946,1–6 3676,1–7.13–14 1676,7 3677,1–3 1317,7–9 1317,14–15 1678,4ss 3668,4–8 1678,9 268

Obrr. 3–9 130r. 4 130r. 6 130rr. 15–16 130r. 18 130r.19 130

Jn2,3.6.7 1314,12 130

4,13 130

Mih1,8 1722,1–5 1942,1–11 3613,1–4 1943,1–12 1313,1b–3.12–13 1313,2b–3 1313,5–8 1813,10 1314,9–10 1314,11–13 1314,13 1305,6–7 1316 1936,1–5 1946,4 1946,6–8 193, 1946,6a 1956,6b–7 1956,8 193, 1966,14–15 1956 – 7 1937,8–19 131

Nah1,13 1312,5 1312,8 1312,9 1312,12–13 1313,12 131

Hab1,8–11 132

KAZALA

467

1,9 1321,11b 1321,14 1321,15 1322,5 1322,9 1312,11 1322,12 132

Sef1,2 – 2,3 1321,7 1321,12b 1321,17 1321,18 1322,1 1322,9 1323,1–8 1323,3 1323,5 2263,8 132

Hag1 1951,13 1322,10–14 1322,12 132

Zah2,1 1322,5 1334,1 1334,7 2125,1 1335,5 1336,1 1339,15 13310,3–11 13310,5 13311,1–3 13312,2–3 40112,2–6 13312,5 40112,6 13314,11 401

Mal1,6 133, 1991,8 1991,13 1992 2002,15 2002,16 2003,7 1993,8 2003,20 223

b) Novi zavjet

Mt1,1 94, 96, 97, 991,1–2.17 89, 901,1–17 971,1.17 97

1,1 – 16,20 971,2–6 921,2–16 971,17 93, 96, 97, 1001,18 97


468

1,18-25 971 – 2 1052,5–8.17–18.23 973,9 964,4 275,8 2975,14 275, 2805,14–16 227, 228, 264, 271, 2745,15 2975,17 2845,21–24 2855,21–26.27–30.38–42 2845,29.38 2975,33–37 2865,38–39 1965,40 2925,43–48 282, 2955,48 3045 – 7 229, 281, 356, 3765,13–16 3735,31–32 3416,2.5.16 3016,5–15 2846,9–13 3106,12 284, 2886,19.25 2846,31–32 2866,33 2846,34 2846,37–38.41–42 2817 2837,1 287, 288, 289, 290, 291, 2947,1–2 285, 286, 2941,1–2.17 89, 90

7,1–5 281–283, 285, 288, 3067,1–6 2847,1–7 3077,1–12 2847,2 288, 291, 2947,2a 2927,2b 291, 2957,3 2977,3–4 281, 296, 2977,3–5 282, 285, 292, 2977,5 3017,6 2847,7 1407,7–11 2847,12 284 7,21–27 3767,27 2838,5–13 3508,11 969,1–8 184, 3749,3 3729,18–26 3509,27 96, 35910,37 34511,25 31011,25–27 31012,49 32214,1–12 34814,18–22 34915,7 30116,27 29117,2 27017,14–21 35018,15–18 28718,15–20 285

KAZALA

469

18,18 35618,21–35 28518,23–35 288, 295, 29818,25 29819,3–12 34019,12 34519,13–15 34619,21 34519,24 29719,27–29 34519,28 292, 42320,20–28 34920,28 30121,28–32 34922,18 30122,30 34622,32 9622,33–40 37422,34–40 29523 30223,13 30123,13–39 30123,15 30123,24 297, 29823,25 30125,1–8 28025,31–46 376, 37925,32–46 37425,40 37625,45 38026,3–4 23926,63–66 24528,19 97

Mk1,11 239, 247, 2481,15 372

1,16–20 3491,27 4223,21.31–34 3443,35 3444,21 2644,24 282, 291, 2954,24b 2825,21–43 3506,14–29 3487,24–30 3748 – 11 3559,7 247, 24810,1–12 33710,9 33810,13–16 34610,43–45 37211,35–45 34912,1–12 17112,14 14712,25 34612,28–30 19714,36 31014,24 37415,13 31015,15 32115,34 310

Lk1 – 2 3321,2 541,16 324, 3251,26–38 1011,46–56 1061,55 1071,67–80 1041,68–69 1091,68–75 105, 108


470

1,69 1041,69.73–75 1041,71 1091,71.74 1081,72 107, 1091,72–73 108, 1091,73 89, 104, 107, 1091,73–74 1091,73–75 107, 1081,74 1071,74–75 1071,75 1092,1–20 1012,11 3332,26 3332,29 315, 3232,41–52 3483 903,14 304, 3063,22 247, 248, 325, 3263,23–31 923,23.34 903,31–34 92, 963,34 89, 105, 310, 374, 4314,1.14 3264,18 316, 3264,23 3124,25–29 3334,29 3185,1–11 3495,13 3285,26 3195,37 2916,17–49 283

6,27–28 3606,37 287, 2906,37b 292, 2936,37bc 2916,37c 2956,37c–38a 2926,37–38 2916,38c 2826,41 282, 2976,41–42 2827,1–10 3507,11–17 3507,16 3197,22 3748,11-13 3108,16 264, 2758,19–21 3448,40–56 3509,7–9 3489,35 3259,37–43 35010,21–22 31010,25–37 359, 376, 37710,30–37 37610,37 37810,38–42 34911,2–6 31011,9 14411,13 32911,33 26411,34 26412,35 28014,20 34514,26 34515,11–32 37316,8 26516,18 339

KAZALA

471

16,19–31 34917,26 34617,27 34618,1–8 35018,11–13 31018,15–17 34620,35 34621,1–4 35022,27 37622,24–27 34923,6–12 32023,6–16 32023,14–15 31923,34 310, 37423,35 33324 26, 33224,13–35 72

Iv1,4 2651,7–9 2721,14 831,18 1481,35–42 3492,1–12 3473,17 2954,43–54 3505,35 2646 23, 296,22–71 286,41 28, 2976,42 2826,51 286,52–58 296,60–66 287,53 – 8,11 2928,7 147, 304

8,15 2949 227, 2719,5 228, 272, 2749,7 2729,8–12 2739,13–17 2739,17 2739,17–23 2739,27 2739,31–33 2739,35–37 2749,39 27410 12810,10 8310,34 24411 34911,41–43 31012,35 26513,1 32213,1–17 376, 38313,15 37613,34 42213,34–35 37513,35 38814 35714,6 60, 114, 229, 28015,1–17 37315,12 37516,11 29517 31017,1–5 25517,11 373

Dj1 3281,3 54


472

1,13 3291,15 2971,16 3241,24–25 3131,24a 3131,24b–25 3132 3742,1 3292,2 3292,3 3742,3–4 3292,17–21 3282,23 3262,25–28 3262,41 3852,42–47 3852,42 312, 3272,43 3202,44–45 3862,44–47 3222,46 3473,13–14 321, 3263,17d 3263,18 3333 – 7 3284 3324,1 3174,1–31 3084,5.8 3244,10–12 3264,16–17 3294,26 3334,27.30 3334,32–37 3294,34 3854,2 3854,18–20 327

4,19–20 3144,19–21.29–30 3224,22 3224,23 301, 3124,23–31 308, 311, 313, 319, 3224,24–28 3134,24–30 312, 3324,25 3184,25–26 3164,25–28 3144,26 3334,27 318, 3214,27.30 3334,27b 3194,28 3324,29–30 3134,31 3125,1–11 2905,12 3295,17–41 3295,42 3296,1–7 350, 388 7,59–60 3138,6 32710,6 23210,38 316, 32611,1.29 29713,27–29 32613,28 32113,32–34 9313,33 247, 248, 250, 256, 32514,7 32314,15 32316,15 34716,17 327

KAZALA

473

16,25–26 31916,26 32917,24 32317,24.26.28–29 10024,23 32226,13.23 26526,22–23 326

Rim1,3 931,3–4 2482,1 2892,1–6.17–24 2954,5 604,11 988,16–21 4178,19–21 4118,22 4138,29 41712,4–8 387, 38812,19 28813,8 38714,1–4 29415,25–31 388

1 Kor1,18–25 601,22–24 612,2 4182,15 2904,5 2935,1–8 2906,1–11 3047 340, 343, 3487,10 3417,15 3427,29–31 346

7,31 4127,32–35 3467,40 34210,17 38711,17–22 38911,21 38612,4–31 38812,12–27 38712,26 38712,27 38713 42313,1 37513,1–13 38615 41715,22.45 10116,2ss 386

2 Kor5,7 3985,14 3759,1 3869,14 386

Gal3,7.9 1003,7–9 983,16 984,26 4025,22–23 3756,10 3876,15 398

Ef1,20 2491,22ss 3874,1ss 3874,1–4 385


474

5 342, 3445,3 2775,8–14 229, 271, 2765,21 – 6,4 3475,22–33 3445,25–28 3435,32 3445,33 343

Fil2,6–11 162,8 253

Kol1,15 2591,18 248, 3873,10 4173,12 3733,18 – 4,1 3483,19 3483,21 3484,16 14

1 Sol4,3–8 3485,5 3655,27 14

1 Tim1,4 912,1 3092,8–12 3483,1–13 3484,3 3485,1–2 3445,3–16 3505,8 322

5,9–16 388

2 Tim1,7 3293,16 58

Tit1,5–9 3482,1–19 3483,4 3733,9 91

Heb1,1–4 243, 2451,2 2481,3 245, 2461,4 2411,5 231, 232, 239- 242, 246, 247, 249, 251, 254, 255, 3251,5a 240-243, 246, 247, 250, 253, 2551,5b 250, 1,5s 2411,5–6 2421,5.8 2561,5.13 2421,6 2471,8 2542,4 2422,10 2593,1 – 5,10 2523,5 2493,7.13.15 247, 2484,7 247, 248

KAZALA

475

4,14 2485 2595,1–10 252, 256, 2595,4–6 2525,5 232, 239-242, 247, 251-255, 3255,5–6 249, 2535,5–10 252, 253, 255- 2575,5b 2525,8.28 246, 2535,9 2536,4–6 4216,6 246, 2536,13–18 1066,20 2577,1–18 2597,3 246, 2537,28 247, 2497,1 – 10,18 252, 2538,1 – 10,18 2598,8–13 4209,15–18 42010,2a 25310,29 24612,5–6 24812,22 40213,8 247, 248

Jak2,14–16 3882,23 1004,11–12 2944,12 287

1 Pt3,1–7 342

2 Pt1,17 2471,21 583,10–13 411

1 Iv1,1 541,5 265, 2691,5–7 2802,7–8 4222,8–11 2802,9–11 227, 2692,12–17 3482,14 3484,8.16 3884,20 388

2 Ivr. 5 422

Otk1,5 248, 2591,9–16 2782,17 391-3932,26–27 2393,12 391, 392, 4034 – 22 4195,9 390, 394, 4215,9–10 3936,10 315, 3236 – 8 4217,9–10 2407,14 398, 405


476

8,1 14910,7 41910,8–9 2911,2–3 40312 40412,5 239, 24812,16 41914,1 39114,1–5 24014,3 39314,4 40316,19 40317,1 40317,4 40317,5 40318,2 41918,2.10 40318,23 264, 26519 344, 40819,2 40319,6–8 40319,11 39119,15 23919,17–18 41120,9 40420,11 41921 40221 – 22 344, 402, 41821,1 410, 416, 419

21,1–2 39721,1 – 22,5 40421,1–4 39721,1–8 404, 410 21,2 402-405, 41021,3 403, 41021,3–8 39521,5 396, 39921,5a 395, 39721,5b 39621,5–6 39521,5–8 39721,6–7 39521,8–21 40421,9 40321,9 – 22,5 402, 40421,10–14 41921,11–14 40421,22 41921,22–23 40421,23 26421,24–27 40421,25 41921,27 41922,1-2 40422,1-5 41922,4 39122,5 41922,11 411

477

Sadržaj

Predgovor .................................................................................... 5

A. Biblijska hermeneutika: Biblija u Crkvi(1) Biblija u liturgiji .............................................................. 9

1.1. Židovska Biblija i liturgija ..................................... 101.2. Kršćanska Biblija i liturgija .................................. 13

1.2.1. Kršćanska biblijska hermeneutika .............. 141.2.2. Naviještanje euharistije ................................ 151.2.3. Prvenstvo liturgijske prakse ........................ 16

2.1. Iskustvena analiza nastanka Biblije .................... 182.1.1. Nastanak Biblije u tri osnovna elemenata ...182.1.2. Nadpovijesno djelovanje u graničnim

događajima ..................................................... 192.2. Odnos Biblije prema društvu ............................... 19

2.2.1. Knjiško nastajanje teksta .............................. 192.2.2. Čitatelj je bitan za sam spis ......................... 192.2.3. Biblija: zajednica se zrcali u knjizi

koju čita ...........................................................202.3. Liturgijsko čitanje je mjesto biblijske istine ...... 21

3.1.1. Tradicionalno čašćenje Svetog pisma .........233.1.2. Govor ili slovo kao svetohranište riječi

Božje ................................................................243.1.3. Udvostručenje slova: idol i ikona ................25

3.2. Sakramenti su proizašli iz Svetog pisma ............253.2.1. Evangelizacija i sakramentalizacija ............263.2.2. Riječ – Pismo; riječ – sakrament ................263.2.3. Blagovanje Knjige ........................................... 27

(2) Crkva pred Biblijom tijekom stoljeća ........................ 31(3) Biblija u Crkvama i crkvenim zajednicama ............ 53(4) Nova evangelizacija ...................................................... 71


478

B. Starozavjetna priprema i rast(5) Abraham u evanđeljima Isusova djetinjstva ........... 89

1.1. Uvod .......................................................................... 891.2. Tekstovi i tumačenje ..............................................90

1.2.1. Višestruko mjesto Abrahama ......................901.2.2.1. Abrahamovo spominjanje

u rodoslovlju kod Mateja i Luke .............. 911.2.2.2. Abraham u Matejevu rodoslovlju ..... 931.2.2.3 Abraham u Lukinu rodoslovlju........1001.2.2.4. Biblijsko-teološki nalazi ...................103

2.1. Uvod ........................................................................1042.2. Tekst i tumačenje .................................................104

2.2.1. Izdvojeno Abrahamovo mjesto .................1052.2.2. Himnički navod o Abrahamu ...................1052.2.3. Biblijsko-teološki nalaz............................... 110

(6) Uspoređivanje u djelima proročkim .......................1122.1. Prispodobljavanje kod tri velika proroka ......... 1182.2. Kratko uspoređivanje u objedinjenim

Malim prorocima .................................................1292.3. Teološki zaključak ................................................133

(7) Vjera biblijskih mudraca ...........................................1353.1. Vjera u Propovjednikovu sklopu napora

i ispraznosti ........................................................... 1513.2. Rutina vjeroispovijest kao životna odluka

i veza .......................................................................1543.3. Knjiga Mudrosti o vjeri u vječni život ..............158

(8) Etika u proročkim spisima ........................................164(9) Metaforika svjetlosti u Knjizi proroka Izaije

i u staroistočnoj literaturi ...........................................2042.2. Teologija svjetlosti kod proroka Izaije ..............208

2.2.1. Tekst Iz 60,1–3.19–20 .................................2092.2.2. Egzegetsko teološko tumačenje ................ 210

2.3. Prva strofa (60,1–3) .............................................. 211

479

2.4. Daljnje mjesto svjetlosti – druga strofa (Iz 60,19–20) ..........................................................212

3.1. Simbolika svjetlosti u mezopotamskim religijama ...............................................................215

3.2. Suvislo tumačenje ................................................. 218(10) Isus Krist – Sin Božji i veliki svećenik ..................231

C. Kršćanski ideal i punina(11) Teologija svjetlosti u Novom zavjetu .....................263

1.1. Pregled biblijske svjetlosti ...................................2631.2. Znakovitost starozavjetne Božje svjetlosti ......2662.1. Isusova poruka kao svjetlost ...............................2692.2. Isus – svjetlost potrebnima (Iv 9) ......................2712.3 Isusovi učenici kao svjetlost svijeta

(Mt 5,14–16) .......................................................... 2742.4. Kršćanski put kao prijelaz iz tame

u svjetlost (Ef 5,8–14) ..........................................276(12) Zabrana suđenja i poticaj na ispravljanje

(Mt 7,1–5) .....................................................................2811.1. Isusova zabrana: »Ne sudite!« ............................2821.2 Isusov poziv na milosrđe i dobrohotnost ..........2833.1. Zabrana suđenja ....................................................2863.2. Prispodoba o ispravljanju ....................................2954.2. Crkva je pozvana da ne sudi, a svijet

na suradnju ............................................................303(13) Molitva zajednice između tradicije i nevolje

(Dj 4,23–31) .................................................................3081.1. Molitva u Novom zavjetu ....................................3081.2. Stanje teksta i starozavjetna pozadina kao

raznolikost u utjecaju .......................................... 3141.3. Evanđelist Luka autor je molitve ....................... 3173.2. Molitva pokazuje kršćanska stanovišta: ..........331

480

(14) Današnja iskušenja novozavjetne vizije braka i obitelji .........................................................................334

2. Novozavjetni ideal braka i obitelji .............................3362.1. Brak pretpostavlja nerazorivo zajedništvo ......3362.2. Matejevo i Pavlovo razlikovanje

nerazrješivosti .......................................................3402.3. Znak – sakrament za brak i obitelj ...................3422.4. Relativizacija novozavjetnog braka i obitelji ....3442.5. Obitelj u novozavjetnom i apostolskom

razdoblju ................................................................3463.1. Priprema na kršćanski brak ................................3503.2. Današnji brakovi i obitelji u ogledalu

Novoga zavjeta ......................................................353(15) Zapovijed ljubavi prema bližnjemu .......................358(16) Teologija novosti u Knjizi Otkrivenja....................390

1.1. Važnost novosti .....................................................3901.2. Novo ime: povezanost s Kristom .......................3911.3. Nova pjesma: onostrano otkupljenje ................3933.1. Biblijsko razumijevanje novog Jeruzalema ......4003.2. Židovska literatura o novome Jeruzalemu .......4054.1. Biblijsko-teološki pristup .................................... 4104.2. Izvanbiblijska literatura o obnovi svega

stvorenja .................................................................413Korištena literatura ................................................................424Popis biblijskih imena............................................................444Popis autora .............................................................................445Popis biblijsko-teoloških pojmova ......................................450Biblijska mjesta .......................................................................454

a) Stari zavjet .................................................................454b) Novi zavjet ................................................................467

Knjige autora Nikole Hohnjeca u izdanju Glasa Koncila:

Čovjek kao biće odnosa. Prilog teologiji susreta, dijaloga, prijateljstva i pozivaZagreb, 1991, 110. str.

Putovima svjetovne pobožnosti. Kršćanski pogledi na suvremenu religioznostZagreb, 2001, 140 str.

Za sreću se može odlučiti. Suvremena teološka pitanjaZagreb, 2001, 90 str.

Središnje teme Knjige Otkrivenja. Novost u komunikaciji Boga i KristaZagreb, 2008, 188 str.

Riječ bijaše ljudima svjetlo. Hermeneutika i biblijska teologijaZagreb, 2012, 480 str.

Knjige možete kupiti kod nakladnika!Glas Koncila, Kaptol 8, 10000 Zagreb tel.: 01/4874 315 � faks: 01/4874 319

http://knjizara.glas-koncila.hre-pošta: [email protected]

Documents

RIJEČ BIJAŠE LJUDIMA SVJETLO