Rawlsova teorija pravednosti i pitanje istine

IzvorničlanakUDK[1:32]:165.023Rawls,J.Primljeno 17. 5. 2010.

Nebojša Zelič, Elvio BaccariniSveučilišteuRijeci,Filozofskifakultet,SlavkaKrautzekabb,HR–51000Rijeka

[email protected],[email protected]

Rawlsova teorija pravednosti i pitanje istine

SažetakU ovom radu raspravljamo odnos Rawlsovog političkog liberalizma i istine. Budući da je politički liberalizam teorija koja izbjegava sva kontroverzna epistemološka i metafizička pitanja, jednako tako izbjegava i pitanje svoje istinitosti i koncept istine uopće. Usredotočili smo se na tri autora koji tvrde da politički liberalizam ne može izbjeći pitanje istine. Prvi autor je perfekcionist, Joseph Raz, koji pokušava pokazati da je Rawlsova teorija nekoherentna ukoliko se ne bavi pitanjem istinitosti neke moralne doktrine na kojoj mora počivati. Drugi, David Estlund, tvrdi da je teorija filozofski neodrživa ako se ne poziva na istinitost svog fundamentalnog načela. Treći, Joshua Cohen, pokazuje nemogućnost izbjegavanja nekog koncepta istine ako se u političkoj teoriji pozivamo na vjerovanja i opravdanje. Nastojimo dokazati tvrdnju o praktičko-političkoj i filozofskoj ograničenosti njihove kritike Rawlsove teorije. Temeljna intencija članka je opovrgnuti kritike koje se upućuju Rawlsu te time ojačati njegov prijedlog političkog liberalizma. Pri tome nastojimo i nadopuniti nedorečenosti u Rawlsovom prijedlogu te zbog toga nudimo preciznije određenu sliku političkog liberalizma u odnosu na njegovu izvornu.

Ključne riječiJohnRawls,JosephRaz,DavidEstlund,JoshuaCohen,političkiliberalizam,istina

Ciljovogaradajeobranapolitičkogliberalizma,odnosnotemeljnepostavkeove teorije prema kojoj se teorija pravednosti treba utemeljiti ustezanjem od sudovaonjezinoj istinitosti.Naravno,ovajpokušajmožekrenuti samooddostignućaRawlsoveteorije,kojajenezaobilaznausvakojraspraviopolitičkomliberalizmu.Političkiliberalizam,kojiželiutemeljititeorijupravednostiizbjegavanjemmetafizičkihopterećenja,podržavamotakodagabranimoodraznihoblikakritikakojetvrdedaseteorijapravednostinemožeutemeljitibezpozivanjanaistinitost.Pritome,predstavitćemoiosporavatikritikukojujeizložioJosephRaz(Raz,1995)ikojaodražavanjegovoperfekcionističkoliberalnoviđenje, te kritikekoju su izložili JoshuaCohen (Cohen, 2009) iDavidEstlund (Estlund,1998), akojepokušavajupokazati kompatibilnostodređenogpozivanjanaistinuspolitičkimliberalizmom.Utomnastojanjusudjelujemouraspravikojajeuključilavelikbrojfilozofapolitikepokušajemdadamooriginalandoprinoskoji seočitujepojašnjavanjemodređenihnedorečenostikojesuprisutneuRawlsovomizvornomprijedloguiopovrgavanjemargumenataRawlsovihkritičara,ilisljedbenika,kojinastojedokazatipotrebupolitičkogliberalizmadaseipaknanekinačinpozovenaistinitostbaremdijelasvojegsadržaja.Upočetnomdijelučlankaukratkoćemosebavititemeljnimpojmovima.KrenutćemoododređenjakojegzastupaJosephRaz,a to jeperfekcionističkiliberalizamkojeg ćemo definirati u kontrapoziciji sRawlsovim političkimliberalizmom.Razovupozicijumožemookarakteriziratikaoprojektkojisetrudipokazatidaracionalnarefleksijamožedovestidoslaganjaotomešto

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 121God.31(2011)Sv.1(65–83)

N.Zelič,E.Baccarini,Rawlsovateorijapra-vednosti i pitanje istine66

činidobarživot iokopolitičkihnačelakojisuprikladnizapromicanje tognačinaživljenja,tedajeodređenjedobrogživotanužnozautemeljenjeteorijepravednosti.Drugimriječima,možemorećidajeperfekcionistički liberalizampolitičkadoktrinakojanasveobuhvatannačinizražavakojesuključnevrijednostiuljudskomživotuinatemeljutihvrijednostigradipolitičkanačelaiinstitucije.Raz,učlankukojimsebavimo,kažedajepolitičkadoktrina»odjelzavanjskeposlove«nekesveobuhvatnemoralnedoktrine(Raz,1995,78).Izrazom‘sveobuhvatnateorija’označavamomoralnu,religijskuilifilozofskuteorijukojanaobuhvatannačinpronalaziodgovorenaširokspektarpitanjakojasumoralnorelevantnausvakomaspektuživota,takodaseoslanjanasvojetemeljnepremisemoralne,teološkeilifilozofskeprirode.Sdrugestrane,političkiliberalizam,čijijepredmetsamotemeljnapolitičkastrukturadruštva,smatradasekoncepcijapravednostitrebatemeljitinagledištukojejelišenometafizičkih,epistemološkihisveobuhvatnihmoralnihtvrdnji,sobzirom da su one uvijek kontroverzne u svijetu u kojemu se ljudima dopušta slobodno korištenje uma. Koncepcija pravednosti treba biti prihvatljiva svim razložnimsveobuhvatnimdoktrinama.Tosepostižepreklapajućimkonsenzusomtihdoktrinakojisenepozivanamoralneistine,nitisesmijeizvoditiizsveobuhvatnihmoralnihdoktrina.Intencijapolitičkogliberalizmaipreklapajućegkonsenzusa jeuspostaviti zajedničkupodrškuza liberalnipolitičkisvjetonazorkojaćemoćiuključitiifilozofskepogledekojisuvezaniuzidealsamoostvarivanja, sumnjeunormativnusnagu tradicije i autoriteta, ili epistemološkuskromnost,ifilozofskepoglede,naprimjer,vezaneuzkatoličkimodernizam,kojisumetafizičkiiepistemološkiambiciozniji.Rawlsovaintencijaisključenjaistinejeuzrokovananamjeromuspostavljanjazajedničkogpolitičkog shvaćanja, unatoč takvim doktrinarnim neslaganjima. Rawlsovasuzdržanostoduključenjapojmaistineujavnomopravdanju,dakle,nijemotiviranafilozofskimsumnjamaprematompojmu,većintencijomuspostavljanjapreklapajućegkonsenzusa.Rawlsovajenamjerauspostavljanjepolitičkogsporazumaizmeđuslobodnihijednakihgrađanaitojerazlogzaštoseshvaćanjepravednostinenudiibranikaoistinito,većkaorazložno.Pozivanjenaistinu bi vodilo do nepotrebnih odvajanja.

I.

NapočetkusvogčlankaRazpišedaRawlsbraniepistemičkoustezanjeodraspraveopravednosti:

»Vlade,kaosvatkodrugi,trebajudjelovatinatemeljudobrihrazloga.Tobiznačilodaseodvladazahtijevadaodredekojisurazlozizadjelovanjevaljani,akojinisu.Ali,kažeRawls,vladesenetrebajubavitiistinitošćuililažnošćudoktrinepravednostikojaihvodiudjelovanju.«(Raz,1995,61)

Samapodjelarazloganaonenakojeseoslanjajupojedinciusvomprivatnomponašanju i na one na koje se imaju osloniti vlade nije nešto novo. Prema Razu,takavstavfigurirauliberalnojpolitičkojmislibaremodvremenakadaje Mill istaknuo načelo štete (harm principle). Ipak,Rawlsov je prijedlogoriginalan:

»Nikadaranijenijesesugeriralodasevladanetrebabavitiistinitošćustavova(doktrinapravednosti)kojinadahnjujunjezinupolitikuidjelovanje,inikadaranijenijesedokazivalodaizvjesne istinenetrebauzetiuobzirjer,iakosuistine,pripadajuepistemičkojvrstikojanijepogodnazajavniživot.« (Raz,1995,61)

PrijenegoštokrenemonasamuRazovukritiku,mislimodabismosetrebalizaustavitinaovommjestudaprikažemozaštoseuopćesugeriradasevlada



netrebabavitiistinitošćudoktrinepravednosti.Dvasuargumentazatusugestiju.Prvijepraktičnopolitički.Možemosezapitatijeliposaovladedasebaviistinitošćudoktrinepravednosti?Vladenedobivajumandatdasebavepropitivanjemistinemoralnihipolitičkihnačela.Uostalom,iskustvonamgovori da kada vlade uistinu donose svoje odluke na temelju istinitosti doktrina kojeprihvaćaju,tovrločestoizazivarevoltodstranegrađanairazbijadruštveno jedinstvo.Razlog za to je velikim dijelom i taj što vlade nisu moralni autoriteti koji trebajurazriješiti različita isuprotstavljenagledištasveobuhvatnihdoktrinakojimagrađanipripadaju.Kadabi ulogavladeuistinubila ta daproglašavaodređenanačela istinitim, tadabi ihmorala iopravdationimeštovladasmatradasuistinitisveobuhvatnirazlozi.Budućidajezapretpostavitidanedijelesvigrađaniistesveobuhvatnerazloge,timebivladanametalaodređenudoktrinu svojimgrađanima.Nebi bilo boljegopravdanja niti u slučaju dagrađaniprihvaćajuistanačelapravednostiivoljnisukooperiratinatemeljutihnačela,alisuvezaniuzrazličitesveobuhvatnerazlogekojiopravdavajutanačela,avladabimoralaproglasitilažnimnekaodtih.1Vladabinatajnačinizgubilapovjerenjegrađanaiišlaprotivnjihovogsamopoštovanja.Pogotovoakoprihvatimouvjetpotpune javnostikojizahtijevanesamodanačelanakojimapočivakoncepcijapravednostimorajubitijavnopoznatanegopotpuno opravdanje mora biti dostupno svima i priznato kao temelj za donošenje političkihodluka.Drugiargumentzagorenavedenutezujefilozofski,atogargumentaRawlsnijebiosvjestanuranijojformulacijisvogprijedloga,tenjegovousvajanjepredstavljavažanzaokretuRawlsovojteorijipravednosti.Rawlsnijeuvijektvrdiodasenetrebabaviti istinitošćujavnekoncepcijepravednosti, tojestnjegovo opravdanje za nju nije uvijek bilo lišeno sveobuhvatne moralne doktrinekojakaotakvapredstavljavjerovanjakojasadržikaoistinita.Takvasesveobuhvatna moralna doktrina pojavljuje u Teoriji pravednosti kadaRawlsraspravlja o stabilnosti društva i nudi takozvani argument iz kongruencije racionalnog i razložnog (dobrog i ispravnog) koji se temelji na kantijanskojinterpretacijipravednostikaopravičnostiiaristotelijanskomnačelu–psihološkizakonkojikažeda,akosusvedrugestvarijednake,ljudipreferirajuonedjelatnostikojeuključujunjihovevišesposobnostiivještine.Ciljovogkompliciranogargumentakojegnećemoovdjeprikazatijedapokažekakojeracio-nalnoželjetibitipravednaosobaikakosuispravnoidobro»kongruentni«.2

Premaovomargumentu, stabilnost je zajamčena jer svi građani imaju isterazlogezaželjetipravednostinjezinanačela:onaomogućujusvakomedarealizira njihovu zajedničku ljudsku prirodu kao moralnih djelatnika i moralno autonomnihbića.Također, stabilnost jeobjašnjena timešto jedruštvoujedinjenookoosnovnihmoralnihvjerovanja,igrađanitogdruštvaprihvaćajuistukoncepcijudobra(uovomslučajusveobuhvatnumoralnudoktrinu)3 kao autonomni djelatnici.

1

Naovommjestu valja reći da se takoneštoslično već tvrdilo ranije i to unutar određene sveobuhvatne doktrine, a to je enciklikaDignitatis Humanitae iz1965.,gdjese tvrdida idealnadržavane smijepotiskivati lažnavjerovanjasvojihgrađana.

2

Ovakoskraćenaverzijainačekompliciranogargumenta preuzeta je iz Freeman (2007).

3

U Teoriji pravednosti Rawls govori o koncepcijama dobra, dok u Političkom liberalizmu govori o sveobuhvatnim doktrinama. Mi ih ovdje koristimo kao sinonime iako se mogupronaćinekerazlike.Koncepcijadobraje sustav ciljeva i namjera koje smatramo vrijednimslijediti,dokjesveobuhvatnadoktrinareligijsko,filozofskoilimoralnogledištekojeizmeđuostaloguključujekoncepcijudobraidaje joj opravdanje unutar šireg gledišta.



Međutim,ukasnijimradovima,Rawlsjeosvijestiočinjenicudasuvjerovanjaonašojzajedničkojljudskojprirodi(poputonihkojisepojavljujuukantijanskoj interpretacijipravednostikaopravičnosti iaristotelijanskomnačelunakojimasetemeljiranijeizloženiargumentkongruencije)upravoonavjerovanjaokokojihsenemorajusložitisvirazložnigrađani.Ali,iakojerealnasituacijada se različitigrađanine slažuokosveobuhvatnihdoktrina,paniokoonekojujeRawlspredstaviouargumentukongruencijekaoutemeljenjestabilnosti,idaljemogubitirazložni,tojestspremninapravičnusuradnju.Upravoovu situacijuoznačavapojam razložnogpluralizmakoji ćebiti odsredišnjevažnostiukasnijoj faziRawlsove teorije– razložnipluralizamjeprisutankadapostoje raznolike imeđusobno suprotstavljene sveobuhvatnedoktrinekojesu,međutim,spremneprihvatitiuvjetepravičnesuradnje.Imajućiuvidugrađanekojisuobuhvaćenipojmomrazložnogpluralizma,Rawlsističeulogukojuimajunačelapravednostiizahtjevkojegsvakakoncepcijapravednostizapluralnodruštvomoraispuniti(Rawls,1999a,305,325).Tojedruštvenauloganačelapravednosti,štoznačidakoncepcijapravednostimorabitisposobnaslužitikaojavnitemeljusvjetlukojeggrađanimoguopravdatijednidrugimasvojezajedničkeinstitucije,auvjetpotpunejavnostizahtijevadapotpunoopravdanjenačelamorabitidostupnosvimaipriznatokaotemeljzapolitičkeodluke(Freeman,2007,11).Sobziromnatakvuulogukojunačelapravednosti trebaju ispuniti inačinjenicu razložnogpluralizma,argumentizkongruencije,kojijevezanuzodređenusveobuhvatnudoktrinu,nijevišemogaozadovoljitiRawlsovuželjuzautemeljenjemstabilnosti.Ukratko,Rawlsovasugestijadasevladenetrebajubavitiistinitošćukoncepcijepravednosti i da se izvjesne istine ne uzimaju u obzir proizlazi iz uvjerenja da u društvukarakteriziranomčinjenicomrazložnogpluralizmaistinitosveobuhvatnoobjašnjenjekoncepcijepravednostinemožeosiguratiuvjetpotpunogjavnogopravdanja,atimenemožeosiguratinitistabilnostizispravnihrazloga.4

UpravonaovojtočkinastajeodređenipreokretuRawlsovojmislikojegsmoranijespomenuli,jernijemogućezadržatiobjestvari:a)objašnjenjetemeljenonasveobuhvatnomshvaćanjuljudskeprirode;b)uvjetpotpunejavnostiidruštvenuulogujavnogopravdanja.Rawlsseopredjeljujezaprivilegiranjeuvjetajavnostiidruštvenuulogujavnogopravdanja,teodustajeodargumen-ta iz kongruencije. Time mu ostaje praznina u objašnjenju stabilnosti s obzirom da je u ranijoj formulaciji upravo kongruencija imala ulogu jamstvastabilnosti.Tuprazninu ćeukasnijimčlancima i uPolitičkom liberalizmu ispunitipreklapajućikonsenzuskojegsmopojasniliuuvodnomdijeluovogačlanka.RazovakritikasesastojiutvrdnjidaseRawlskrivousmjerio:umjestodaseopredijeliozapreklapajućikonsenzus,trebaojezadržatipozivanjenaistinitostsveobuhvatnedoktrine,trebaojejasnozadržatisvojusveobuhvatnudoktrinu i tvrditi njezinu istinitost. Ova je kritika dvojaka. Raz odbacuje s jedne strane zahtjev da nam je za stabilnost iz ispravnih razloga potrebno potpuno javnoopravdanje, a s druge strane tvrdi dakolikogod sepolitičkiliberalitrudiliopravdatikoncepcijupravednostinatemeljupreklapajućegkonsenzusairazložnosti,moratćemoutoopravdanjeuvestiistinitost,atimei neku sveobuhvatnu doktrinu.Najprijećemovidjetikritikudajestabilnostuopćeuvjetovanapotpunimjavnimopravdanjem.RazsesuprotstavljaRawlsovompristupustabilnostiprekokonsenzusa.OnističesumnjudabilokojavrstadubokogdogovorakojutražiRawlsmožeigratisredišnjuuloguuosiguravanjustabilnosti.Prijećesestabilnosttemeljitinanekimafektivnimisimboličkimelementima:



»Stabilnadruštvasuoznačenavisokimstupnjemidentifikacijepojedinacasnjihovimdruštvom.Ljudisuponosničlanovisvojenacije. Identifikacija jeoznačenapovezanošćusnacionalnimsimbolima,kulturalnim,konvencionalnimilegalnim(jezik,književnost,hrana,zastavaihim-na).Onievocirajuemocijeistvarajuzajedničkevezemeđuonimakojidijeletakvestavove.Puno čimbenika doprinosi stabilnosti političkog sustava neke zemlje: priroda njene kulture,njenaprošlostsukoba,dubinaosjećajaprema trenutnimsuparnicima, itd.Stvar jeu tomedasuonisamodjelomičnoosjetljivinaneštotakvokaoštojeRawlsovpreklapajućikonsenzus.(Preklapajućikonsenzus)nijenitinužannitidovoljaničakikadabipostojao,imaobisamodjelomičnu,čaksamopomoćnu,uloguuosiguranjujedinstvaistabilnosti.Imajućinaumukakosvijetuistinufunkcioniradanas,skromnosttogdoprinosarađasumnjejeliRawlsodrediostvarikojetrebajudominiratidanašnjompolitičkomfilozofijom.«(Raz,1995,83–84)

SmatramodasenaovuRazovukritikumožeodgovoritinavišenačina.Prvo,toštopostojedrugielementikojimogujamčitistabilnostporedkonsenzusa,nisudobarprigovorRawlsu,jeronnemoranegiratidasnagekojejenaveoRazmoguodržavatistabilnostdruštva.Preklapajućikonsenzus,akosepostig-ne,nijejediniizvorstabilnosti.No,onjenajboljiizvorstabilnostibudućidajediniosiguravastabilnostizispravnihrazloga.Naime,čimbenicistabilnostikoje navodi Raz postoje i u duboko nepravednim i totalitarnim društvima.5 Dakle,unašojprvojrepliciRazunaglašavamoelementRawlsoveteorijekojegkritičarnijedovoljnouvažio,atojestavpremakojemunijesvakioblikstabilnostipoželjan,većsamostabilnostizispravnihrazloga.RazinaidentifikacijenakojureferiraRaznenudisamaposebistabilnostizispravnihrazloga,stogaštojeprimjenjivaiuneprihvatljivimdruštvima.Možemotoizrazitii tvrdnjom da rasprava nije puko empirijska (a samo u njoj bi Razov prigovor mogaoispravnodjelovatikaovaljaniprotuprimjer),većnormativna.PrelazimosadanasredišnjiaspektRazovekritikeRawlsa,tojestdotvrdnjedanemožemogovoritionajboljojkoncepcijipravednosti,adanekažemodaje istinita i ne objasnimo njenu istinitost pod nekom sveobuhvatnom doktrinom.

II.

RazkritiziraRawlsaprvenstvenozbogdvijestvari.Prvajeepistemičko ustezanje (suzdržavanjeodtvrdnjedajedoktrinaistinita),adrugaplitko utemeljenje (izbjegavanjedubljegutemeljenjazajedničkihvjerovanja,gdjeRazpoddubljimutemeljenjimashvaćanekusveobuhvatnudoktrinu):

»RawlsovoepistemičkoustezanjeležiučinjenicidaseRawlssuzdržavaodtvrdnjedajenjegovadoktrinapravednostiistinita.Razlogjetajdabiistinitosttedoktrinemoralaproizaćiizdubokihineautonomnihtemelja,iznekesveobuhvatnemoralnedoktrine.TvrdnjadajedoktrinaistinitaidajetorazlogzanjenoprihvaćanjebinegiraosamduhRawlsovogprojekta.Predstavilobidoktrinupravednostikaojednuodsveobuhvatnihmoralnostikojesenadmećuunašem

4

Stabilnost iz ispravnih razloga je ona stabilnostkojajeosigurana»čvrstomodanošćupolitičkim(moralnim)idealimaivrijednostimademokratskogdruštva«.(Rawls,1999b,589)

5

Naravno,neželimorećidaRaznabilokojinačinpodupiretakverežime.Našajenamje-ra istaknuti da nam povijest pokazuje da društvena stabilnost na elementima koje Raz ovdje navodi može imati izrazite negativnekonotacije. Neke povijesne analize pada libe

ralnih demokracija u Europi 1930ih godina pokazuju da je tome (osim velike ekonomske depresije) vrlo doprinijelo to da demokratske vrijednosti nisu uživale opću suglasnosti legitimitet.Nasuprottakvimvrijednostima,nedemokratski režimi (ne samo fašistički)su isticali upravo ove elemente koje navodi Raz i tako zadobivali odanost građana.Premaodređenimkriterijimatisurežimibilivrlostabilni,alitosigurnonisutemeljinakojimabi se trebala temeljiti stabilnost liberalnih demokracija(Hobsbawm,1994).



društvu,atobijuisključiloodispunjavanjaulogetranscendiranjaneslaganjameđumnogimnekompatibilnimmoralnostima.[…]Dabiispunilosvojudruštvenuuloguoblikovanjatemeljazakonsenzusokofundamentalnestrukturedruštva–nanačinkojiomogućavagrađanimapluralnogdruštvadadiskutirajuustavnanačelanjihovogdruštvaiimplikacijetihnačela,referirajućinarazlogekojisuprihvatljivisvimabezobzirananjihovapolitička,moralnaireligijskagledišta–doktrinapravednostisemorabranitinatemeljimakojivodedoilisusposobnizadobitikonsenzusmišljenja,anenatemeljimadajeistinita.«(Raz,1995,65)

ProtivnoRawlsovompristupu kojim se isključuje istina,Raz nudi sljedećiargument:

»Jedinirazlogzafilozofijudasiodrediuspostavljanjemogućnostistabilnostikaosvojciljjestdajetojedininačinnakojifilozofijamožedoprinijetipostizanjune-prisilnogdruštvenogjedinstvaistabilnosti.Alizaštobifilozofijadoprinosilatimciljevimaprijenegonekimdrugima?Vjerojatnozatojersutovrijedniciljevi.Činise,dakle,dadokjeciljpolitičkefilozofiječistopraktičan–doksenebaviuspostavljanjemevaluativnihistina–ipakprihvaćaneketakveistinekaopretpostavkekoječinenjenpothvatinteligibilnim.Onapriznajedasudruštvenojedinstvoistabilnostutemeljenenakonsenzusu–tojest,postignutibezpretjeranogpristupanjaprisili–vrijedniciljevidovoljnevažnostidaonisamibuduutemeljenjeteorijepravednostizanašadruštva.Bez ove pretpostavke bilo bi neopravdano smatrati neku teoriju upravo teorijom pravednosti,aneteorijomdruštvenestabilnosti.[…]Mojargumentjejednostavan.Teorijapravednostimožezaslužititoimejednostavnozatojersebavistvarimakojimasebaviistinitateorijapravednosti.U ovom smislu postoji puno teorija pravednosti i one su sve prihvatljive do istog stupnja kao teorijepravednosti.Predložitijednukaoteorijupravednostizanašadruštvaznačipredložitijukaopravednu teorijupravednosti, tj.kao istinitu, ili razložnu, ilivaljanu teorijupravednosti.Akoseargumentiradajetoštonekuteorijupravednostičiniupravoteorijompravednostizanastoštojesagrađenanapreklapajućemkonsenzusuisamimtimeosiguravastabilnostijedinstvo,tada su stabilnost i jedinstvo utemeljene na konsenzusu upravo one vrijednosti na kojima teorija pravednostizanašadruštvaovisi.Njihovopostizanje–činjenicadaprihvaćanjeteorijevodidonjihovogpostignuća–činiteorijuistinitom,valjanomitakodalje.Nemožebitipravednostibezistine.«(Raz,1995,69–70)

Ovajjeargumentsloženismatramodajepotrebno,prijenegoštoćemoprećinanjegovukritiku,pokušatigapojednostaviti.Toćemoučinitiuzshematskiprikaznjegovograzvoja.Prvo,postojeodređenestvarikojimasebaviistinitateorijapravednostiibavljenjetimstvarimaodređujedajenekateorijaupravoteorijapravednosti,ane,recimo,pukateorijaodruštvenojstabilnosti.Drugo,pretpostavljamo da su te stvari postizanje stabilnosti i društvenog jedinstva utemeljenognakonsenzusu.Treće,sobziromda,premaRawlsu,zbogprirodemodernihpluralnihdruštava,testvaripostižemoupravoprekopreklapajućegkonsenzusa,koncepcijapravednostikojapostižestabilnostidruštvenojedinstvoprekopreklapajućegkonsenzusajesamimtimeonaistinita koncepcija pravednosti.Drugim riječima,nemožemo tvrditi da jekoncepcijapravednostikojatopostižesamoonanajboljaodponuđenih,adauistovrijemenetvrdimo i to da je to istinita koncepcija pravednosti. Izgleda da su postizanje stabilnosti i jedinstva utemeljenog na konsenzusu nešto kao uvjeti istinitosti za koncepciju pravednosti.RawlsovusmopozicijunaizgledizložiliovojRazovojkriticiisamimnašimodgovoromnanjegovuranijukritiku.Naime,uranijojjekriticiRaztvrdiodapreklapajućikonsenzusnepredstavljanitijedininitinajefikasnijinačinpostizanjapukestabilnosti(većsetoefikasnijepostiže,naprimjer,naglašavanjemosjećajanacionalnogjedinstva).Unašemodgovorureklismodasepreklapajućimkonsenzusom,međutim,postižemoralnovrednijastabilnost,tojeststabilnost koja je utemeljenanakonsenzusu i upravo je ta, a nebilokoja,stabilnost koja treba biti predmetom teorije pravednosti. Takvim odgovorom Rawlsovupozicijukojuzastupamoizlažemonovojvrstikritike–upravoonojkojomsetrenutnobavimo–sobziromdasepojavljujepitanjeotomekojije temeljzatvrdnjudajeupravotakvastabilnostmoralnopoželjancilj.Ovdje



Razpronalaziprostorzarećidasuupravotoonevrijednostiokojimateorijapravednostizanašadruštvaovisiidačinjenicadaprihvaćanjeteorijevodidonjihovogpostignućačinituteorijuistinitom,valjanomitakodalje.Uskladustakvimstavom,filozofijapolitikeseshvaćakao»odjelzavanjskeposlovemoralneteorije«(Raz,1995,78).TimeRazželirećidajeteorijapravednostidioistinitesveobuhvatnemoralneteorijekojapronalazimoralniidealčijepostizanjeondaiteorijupravednostičiniplauzibilnom.Posljedično,tvrdiRaz,Rawlsilinegovorioteorijipravednostiili jenekoherentankadaunjenomutemeljenju izbjegava neku širu sveobuhvatnu doktrinu. Raz eksplicitno odbacujeprvorješenje(Raz,1995,66–69),aliprihvaćadrugo.Naše je mišljenje da je Raz u pravu kada govori o tome da teorija pravednosti mora imati nekimoralni ideal da bi bila plauzibilna.No, to nije prigovorRawlsovompolitičkomliberalizmu,odnosnonjegovojstrategijiodustajanjaod sveobuhvatnih doktrina (to jest pozivanja na utemeljenje teorije pravednostiunutarsveobuhvatnedoktrineinaistinitosttedoktrine).Naime,smatramodagaRawlsizbjegavasobziromdamožeutemeljitisvojukoncepcijupravednostinaodređenommoralnomidealu,adatonepovlačiuvođenjesveobuhvatnihmoralnihdoktrina,kakotozahtijevaRazovperfekcionizam.Moralniidealjetajdademokratskigrađaniozakonjujunačelazasebeuuvjetimarazložnogpluralizma.Toznačidatrebajubitisposobni,kaorazložnigrađani,razumjetinačelapravednostikaoonakojasusamisebidalikoristećisvojesposobnostikaoslobodniijednakigrađani,idaprihvateidjelujuprematimnačelima iz osjećajapravednosti.To jemoralni ideal građanaudemokratskomdruštvu,dakle,kakobirekaoRawls,političkiideal,anesveobuhvatnikakobibilopotrebnouperfekcionističkojpoziciji.Koncepcijapravednostinijeplitkoutemeljenautrenutnoprisutnimzajedničkimvjerovanjima,alijojnije potrebnodubljemetafizičkoutemeljenje.Dovoljno je potvrđivanje odstranerazložnihosobanakonpotrebnogpromišljanjaipostizanjareflektivnogekvilibrijasdemokratskimidejamaipromišljenimmoralnimuvjerenjimačijijevažandioimoralniidealkakojemkoncepcijapravednostitrebastremitiiusmjeravati nas.Time smo odgovorili Razovoj tezi o potrebi dubljeg utemeljenja. U nastavku našeg pokušaja opovrgavanjaRazove kritikeRawlsa pokušat ćemo vidjetigdje je pogreška u Razovom argumentu u pozivanju na istinu. Raz tvrdi da određena teorijapravednostinemožebitiona»teorijapravednostizanas«ukolikonije»istinita,razložna,valjanaitakodalje«.TimeRaznaglašavadakoncepcijanemožebitilegitimnaukolikonijeistinita.No,činiseneopravdanimzanemaritirazlikuizmeđulegitimnostinačelaiistinitostinačela.6

PosebicejetovažnosobziromdajezaRawlsatemeljanpojamkojiodređuje legitimnostkoncepcijepravednosti razložnost ane istinitost.Razložnostmožemoprikazatikrozvišeaspekata,atosu:1)voljnostosobedapredložiiponašaseuskladusnačelimakojaidrugimoguprihvatiti;2)voljnostosobedaprihvatiograničenjarasuđivanja(teretesuđenja)idaseprihvategraniceotomeštomožebitirazložnoopravdanodrugima;3)nesamoželjazakooperacijomnegoiželjadasebudeprepoznatkaoosobakojaželikooperirati;4)»razložnamoralnapsihologija«,tojestdjelotvoranosjećajpravednosti,želja

6

ToprimjećujeiEstlundkojikaže:»Raznabrajakoncepteistinitosti,razložnostiivaljanostisve zajedno kao da su to različiti načini dabismo normativnu propoziciju nazvali ‘istinitom’.No,postojivažnopitanjekojegRazovaterminologijasprječavadasepostavi:Moželi

teorija pravednosti biti legitimna odvojeno od togadalijeistinita?Razovonevidikaovažnopitanjebudućidapredlažedanemaničegu istinitosti teorije pored onog što sam nazvao legitimnost.« (Estlund,1998,274)



dasečinionoštopravednostzahtijevaidabudepravednaosoba.Nitijedanod tih aspekataneuključuje istinitost.Čak i da se u jednom trenupokažeda su sve koncepcije pravednosti koje imamo na raspolaganju neistinite to i daljeneznačidanepostojionakoncepcijakojajenajrazložnijaisamimtimenajbolja teorija za nas.Zapolitičku legitimnostnijenužnoda sepolitičkamoćizvršavasamonatemeljimakojedopuštaistinitasveobuhvatnadoktrinainjezinoobjašnjenjepravednosti.Političkamoćsemožekoristitibeztogadajesavršenopravednautomsmisludajetoiistinitakoncepcija.Naravno,zaočekivatijedaćetakvakoncepcijabitiaproksimativnoistinita,tojestdanećepunoodstupatiodtočneistine.Aliikaoaproksimativna,onajepravednauonomsmislupravednostikojijedostupaniprihvatljivrazložnimgrađanima,zato jer jenerazložnouskraćivati svojuodanostnekoj razložnojkoncepcijisamozatojernijetočnoistinita.7

TotakođerneznačidaRawlsnemožesmatratisvojukoncepcijupravednosti–pravednost kaopravičnost – istinitom,odnosnodagrađaninemogupotvrđivatikoncepcijupravednostikao istinitu.Epistemičkoustezanjepostojisamou određenomdijelu političkog života kada koristimo svoju političkumoćkaograđanidaopravdamoprisilu (zakone) inašeobaveze– to jestujavnomopravdanju:

»Sastajalištanašegavlastitogobuhvatnoggledišta,međutim,možemosamisebipostavitipitanjesmjera lipodupiranjepreklapajućegkonsenzusa razložnihdoktrina,naročitokada je topodupiranje trajno i tijekomvremenapostaje snažnije, tomedapotvrdipolitičkukoncepcijukao sukladnu ispravnom objašnjenju istinitosti moralnih sudova. Na to pitanje svatko treba odgovoritisamzasebeilikaočlanudruga,imajućiuvijeknaumudajerazložnipluralizam–zarazlikuodpluralizmakaotakvog–dugoročniishodfunkcioniranjaljudskogumapodtrajnimslobodniminstitucijama.«(Rawls,1993,116)

Dakle,Rawls,kaoibilotko,može,unutarsvogsustavarasuđivanja,procijenitisvojuteorijuistinitom.No,kadajeopravdanjeusmjerenopremadrugima,tadasenepozivamonaistinitostnegonarazložnost:

»Prednost ostajanja unutar razložnog jest u tome što u njemumože biti samo jedna istinitaobuhvatnadoktrina, iakomnogorazložnih.Jednomkadaprihvatimočinjenicuda je razložnipluralizamtrajnostanjejavnekulturepodslobodniminstitucijama,idejarazložnogajekaodioosnovejavnogopravdanjazaustavnirežimprikladnijanegoidejamoralneistine.Zastupanjenekepolitičkekoncepcijekao istinite i samozbog tog razlogakaoprikladneosnove javnogumapredstavljaisključivost,čakisektaštvo,tetakovjerojatnopotičepolitičkupodvojenost.«(Rawls,1993,116)

IpakostajeproblemikodRawlsa,aRazjeupravuutomeštojenatajproblemusmjeriopažnju.Riječjeopitanjuzbogčegasenaglasaktrebastavitinastabilnostnaispravnerazloge(kojajevezanauzpojamrazložnosti),kakotočiniRawls.Zaštojeuređenjekojeonzastupaboljeod,naprimjer,drugihstabilnihuređenjaokojimasmopisali?Očitojeriječonormativnojkoncepcijikojasenemožejednostavnopretpostaviti.Timsepitanjem,nadruginačin,bavio i Estlund.Prije nego što prijeđemo na izlaganje i diskusiju Estlundovog prijedloga,ukratko ćemo sažeti dosadašnja dostignuća ovoga teksta. 1)Dokazali smoda jeRazovakritikaRawlsapopitanjuvažnostipreklapajućegkonsenzusakao temelja stabilnosti pogrešna i pri tome smo naglasili vrstu stabilnosti o kojojjeriječ–tonijebilokojaempirijskastabilnost,većnormativnoodređena stabilnost iz ispravnih razloga. 2)Time smonaizgled izložili razlogekojipodupirudruguRazovukritikuRawlsa,atojedaupravoovonormativnoodređenjemorabitiizvedenoiznekesveobuhvatnedoktrineislužitikao uvjet istinitosti koncepcije pravednosti. 3) Opovrgnuli smo ovu Razovu kri



tikuRawlsatimeštosmopokazalidajezaodređenjenormativnogshvaćanjastabilnostidovoljanpolitičkimoralni ideal,kojinemorabitisveobuhvatnomoralan.4)Pokazalismoključnurazlikuizmeđuistinitostiilegitimnosti,pričemuselegitimnostvežeuzpojamrazložnosti,aneuzpojamistine.Problemkojisesadapojavljujejestdaserazličiteskupine(međukojimaionekojesuveomadalekeodRawlsovogshvaćanjarazložnosti)mogupozvatinarazličitekriterijeprihvaćanjakoncepcijepravednosti.Zaneketomožebitirazložnost,kaokodRawlsa,zanekepukonadglasavanje,8 za neke puka jednakamogućnostdasesvačijistavovijednakočujukaoistavovisvihostalih,9 a za neke istinitost same koncepcije. Kako odrediti koji je od tih kriterija prikladanzakoncepcijupravednostiunutarteorijepolitičkogliberalizma?Estlundtvrdidatonemožemopostićibezpozivanjanaistinu.Timeseproblemistineidaljepredstavljakaopreprekakoherentnostipolitičkogliberalizma.

III.

KakoEstlundnaglašava,ključnojeupolitičkomliberalizmuuspostavitinačelapravednostikojapodržavaju

»…razlozikojisemoguponuditiakojinekršerazložnamoralnaipolitičkauvjerenjaosoba,bilioniistinitiililažni,ispravniilipogrešni.[…]Bilobiriječovrstinetolerancijekadabisemislilodabilokojadoktrinamožebitidiopolitičkogopravdanjačak ikadabinekigrađanisavjesnoprihvaćalirazložnamoralna,religijskailifilozofskaviđenjakojasuusukobusnjom.«(Estlund,1998,253)

Tojevećpoznatoizranijegizlaganjauovomtekstu.SadaćemouvestiEstlun-dovdoprinos.Kakonamonkaže,spomenutonačelopolitičkogliberalizmatrebabitiprimjenjivonasamogasebe,ako jeponuđenokaodiopolitičkogopravdanja.Dakle,uduhuRawlsovepozicije,trebalobibitiprihvatljivosvimrazložnimgrađanima,anepodržanopozivanjemnaistinu.Estlundovajeteza,nasuprot,da

»…politički liberalizamtrebatvrditi istinitost,anepukurazložnost– iliprihvatljivostsvimrazložnimosobama–njegovogutemeljujućegnačela da su doktrine prihvatljivekaopremiseupolitičkomrasuđivanju jedinoakosuprihvatljivesvimrazložnimgrađanima.Načelosenemože spasiti takoda sepokažeda je prihvatljivo svim razložnimgrađanima.Timebi sepretpostaviloonoštojeupitno:daprihvatljivostrazložnihgrađanaimaovomoralnoznačenje,uistinu.«(Estlund,1998,253)

Estlundželiobranitipozicijupremakojojjemogućekoristitinekudoktrinuuopravdanjujedinoakojeprihvatljivarazložnimgrađanima,»sobziromdaje takav kriterij prihvatljivosti istinit ili valjan neovisno o toj prihvatljivosti« (Estlund,1998,256).Pogledatćemosadarazlogezatakvutvrdnju.Načeloprihvatljivostipolitičkog liberalizmamožemo interpretirati kao posebnu varijantu apstraktnijegnačelaANpremakojemu

»…nitijednadoktrinanijeprihvatljivakaopremisanabilokojojrazinipolitičkogopravdanjaosimakonijeprihvatljivaodređenomkrugu(realnihilihipotetskih)građana,G,iničijedrugoprihvaćanjenijetraženo«(Estlund,1998,257).

7

Stavkojeguovomdijelu članka zastupamoveže se i djelomično odgovara prijedlogukojegjeiznioDavidEstlund(Estlund,1998,263,273–275).

8

Ovakvajepozicijabliska,naprimjer,Schumpeterovom shvaćanju demokracije (Schumpeter,1981).

9

Takav stav zastupa Emanuela Ceva (Ceva,2008).



Logička je posljedica toga načela zahtjev insularnosti (insularity requirement):

»SvakičlanGmoraprepoznatipravaodbijanjasvihčlanovaGisamočlanovaG.«(Estlund,1998,259)

»Pravoodbijanja«označavasituacijupremakojojjeprihvaćanjeodređenihpojedinaca, pripadnikagrupeG,nužno i dovoljno radi prihvatljivosti nekedoktrineupolitičkomopravdanju.Potencijalno,možepostojatibeskonačnopunopojašnjavanjainsularnihgrupa. Zamislimo neku sektu kao takvu insularnu grupu (u Estlundovom primjerutojekultBranchDavidians).Zasigurnoćemnogiodmahrećidaonineizgledajuvjerodostojnozastatusinsularnegrupespravomodbijanja.No,pitanjeje:vjerodostojnokome?Prijesvega,pravoodbijanjazanekugrupumorabitivjerodostojnopripadnicimategrupe,alitonijedovoljno.Bilobipoželjnodabudejošzahtjevakojićemoćijedinstvenokvalificiratisamojednuinsularnugrupu.Ali,kakokažeEstlund,

»…nažalost,Rawlsistosmatradapolitičkiliberalizamnemožezahtijevatiistinitostdoktrinezanjezinoprihvaćanje.Takvimpotezom, to stajalištegubi svakumogućnost selekcioniranjaizmeđupluralitetainsularnihgrupa,tetakopostajeneprihvatljivo.«(Estlund,1998,260)

Naime,akosipostavimopitanjezaštojeGispravnainsularnagrupa,umjestosukobljene,samkriterijsamopriznanjanijedovoljan,sobziromdajetokriterijnakojisemogupozvatisvegrupe,paipripadnicikultaBranchDavidians.Dakle,Estlundsmatradajepotrebnopozvatisenaistinukadajeriječodoktrinikojomutemeljujemogrupuspravomodbijanjaanesamonarazložnost,kako bi se moglo prodrijeti u pluralnost insularnih grupa. Razlog je u tome štotrebamoimatimogućnostdatvrdimokakodrugegrupegriješe,jerakonegriješepotpunolegitimnoimajupravoodbijanja.Uskladus time,političkiliberalizam,tvrdiEstlund,moraprihvatitinačeloIzmijenjenogkriterijaprihvaćanja:

»Uz izuzetakovedoktrine,niti jednadoktrinanijeprihvatljivaniti isključenakaopremisaupolitičkomopravdanjunatemeljunjezineistinitostiililažnosti,većjeprihvatljivasamotadaizatoštojeprihvatljivasvimrazložnimgrađanima(iničijedrugoprihvaćanjenijebitno).Ovadoktrinamorabitiiprihvatljivasvimrazložnimgrađanimaibitiistinita.«(Estlund,1998,266)

Ostajepitanjeustanovljavanja togačije jeodređenje istine relevantno.Tkoodređujekojajedoktrinaistinita?Činisedasepredtakvomdoktrinommogupodjednako postavljati sljedbenici Branch Davidians kao i mi ostali. Isto kao štomimožemopronaćiosnovezaodbitinjihovudoktrinu,onimogupronaćiosnovuzaodbitinašudoktrinupremakojojjekriterijprihvaćanjalegitimneteorijepravednostitoštojeprihvaćajurazložnigrađani.IsticanjemtogproblemaneželimorećiidajeEstlundovprijedlognevažan.Važnostnačelakojegjeponudiojeutomešto

»…postojinekavrijednostuspoznajidato[našstavodbijanjanjihovedoktrineistavsljedbenikaBranchDavidiansuodbijanjunašedoktrine]nisujednakovrijednipotezi.Istinanijeindiferentnaizmeđunjih.NačeloIzmijenjenogkriterijaprihvaćanjatakopovlačidanajvišejedanodnjihmožebitiistinskikriterijlegitimnogpolitičkogopravdanja.«(Estlund,1998,267)

Samozahtjevzaistinomutomnačeluonemogućavadanekaradikalnolažnaverzijaprihvatljivostibudeprihvatljiva,teonemogućavapostojanještetnepluralnosti insularnih grupa koje mogu djelovati kao grupa odbijanja.



Estlund želi naglasiti da pozivanje na istinu na koje on upućuje ne otvaramogućnost prodiranja obuhvatnih teorija u političkom rasuđivanju. Postojirazlikaizmeđutvrdnjedasunekanačelaistinitaikaotakvadionekeobuhvatnedoktrineitvrdnjedajenekaobuhvatnadoktrinaistinitaidaonauključujenačelookojemujeriječ.Samodrugatvrdnjapovlačioslanjanjenaobuhvatnudoktrinu,dokprvatvrdnjanijeusukobuspolitičkimliberalizmom»svedokjeviđenjepremakojemusudoktrineokojimajeriječistiniteiznadrazložnihprigovora«(Estlund,1998,269).Poredtoga,pozivajućisenaistinu,liberalizamnijeprisiljenpozvatisenanikakvoposebnoshvaćanjeistine,panitisukobitisesantikognitivističkimpozicijama,sobziromdajesasvimdovoljnopozvatisenashvaćanjeistinepremakojoj,zasvakutvrdnjuP,PjeistinitanaminimalannačinakoisamoakoP.Dakle,kadasegovoriotomedajenekateorijaistinita,želiserećidajeona»tvrđena,iskrenotvrđena,iliistaknutakaoispravna,iliistaknutakaobaremminimalnoistinita«(Estlund,1998,273).Estlundovjeprijedlog,kakosmonaglasili,uokvirimapolitičkogliberalizma,suprotnoodRaza.Naime,Estlundnezahtijeva(barempribližnu)istinucijelogshvaćanjapravednosti,većsamokriterijaodbijanja.Poredtoga,nemapotrebezapozivanjemnazajedničkodubljeutemeljenje,odnosnoprepuštasesvakomgrađaninudaseoslanjanasvojedubljemoralnerazloge.SredišnjiaspektEstlundovogprijedlogajeutomeštojepokušao,zadržavajućiseunutargranicapolitičkogliberalizma,ustanovitikakosemožetvrditidajeRawlsovmodelstabilnosti,uzpovezanipojamrazložnosti,ispravanokvirteorijepravednosti.Naš je stav da je vrlina Estlundovog prijedloga u tome što nam je ponudio kriterijkojimsemožeizbjećijednapojavarelativizma,tojestpojavapremakojoj bi svaka grupa koja si prisvaja pravo odbijanja mogla biti legitimna (s obzirom na nepostojanje osnove da joj se oduzme legitimitet za postavljanje legitimitetakoncepcijepravednosti).Tobičinilodavećibrojpristupapravednostibudelegitiman.Akoseistinitostpostavljakaokriterij,očitosamojednagrupamožebitilegitimna.Estlund ispravno naglašava da trebamo prihvatiti okvire Rawlsove teorijepravednostikaoonekojetrebamoslijediti.Dakle,prihvaćapolitičkiliberalizamiidejudateorijupravednostinetrebaopterećivatisveobuhvatnimdoktrinama,odnosnometafizičkimiepistemološkimraspravama.Drugimriječima,Estlundovajevrlinaštopokušavariješitiproblemepistemičkogustezanjananačinkojićenajboljemogućepoštivatičinjenicurazložnogpluralizma.Ipak,domet Estlundovog prijedloga je ograničen.Mimožemo sebi potvrditi danepriznajemonačelapolitičkogdjelovanja (udomenikojazahtijeva javnoopravdanje)sljedbenikakultaBranchDavidians,sobziromdasmatramodanjihovlegitimitetneodgovaraistini.No,pozivanjenapojamistinenamnepomažedarazriješimosukobstavovasnjima,sobziromdabiseionimoglipozvatinaistipojamunutarsvogsustavaopravdanja–onibizanačelokojepotvrđujenjihovsustavopravdanjamoglirećidajeistinit,istokaoštotvrdimomizanaš.UraspravisnerazložnimaEstlundovnamprijedlognećepomoćidaihuvjerimouistinitostnašegprihvaćanja.No,postavljasepitanjejelitouopćeEstlundovanamjeraijelipotrebnodaonponudinačinrepliciranjanerazložnima.Njegovciljnijeisticanjeistinitostidabiseuvjerilinerazložninegokoherencijasamogpolitičkog liberalizma.Onuočavaproblemkoherencijepolitičkogliberalizmatezomdatateorijanemožeuistovrijemetvrditi:a)dajenjegovonačeloprihvaćanjaopravdano;ib)dasepolitičkiliberalizamnikadanetrebapozivatinaistinu.Estlundjepokazaodaovedvijetvrdnjenisuodrživeistovremenojerćesepolitičkiliberalizammoratipozvatinaistinudabiopravdaosvojenačeloprihvaćanja.



IztograzlogaEstlundpredlažemodifikacijupolitičkogliberalizma.OnprihvaćaRawlsovutvrdnjudasupolitičkanačelalegitimnaakoisamoakoihmoguprihvatitisvirazložnigrađani(načelorazložnogprihvaćanja,NRP).AlineprihvaćaRawlsovutvrdnjudaseNRPmoraprimijenitiinasebe,tojestsmatradaiakojepotrebnodaNRPbudeprihvatljivorazložnimgrađanima,tonijedovoljno.ZbogtogatvrdidajedininačindaopravdamoNRPbezdaupadnemouregresjedasepozovemonaistinitosttognačela.Nakraju,kadasepozivamonaistinitosttognačelaistinushvaćamouminimalnomsmislu.Dakle,RawlsmoratvrditiistinitostNRP-auminimalnomsmislu.Međutim,smatramodamožemoprihvatitiEstlundovargumentkaodjelomičnoispravanbezdaprihvatimonjegovzahtjevdasemodificirapolitičkiliberalizam.Preciznije,štoćemodetaljnijepojasnitiutekstukojislijedi,prihvatljivojedaNRPtrebapotvrditiprihvaćanjemnjegoveistinitosti,alitonetrebabitidiokoncepcijepravednosti,većneštoštosamigrađaničineusklopusvojihsve-obuhvatnihdoktrinakojesuupreklapajućemkonsenzusuuodnosunapolitičkiliberalizam.Dakle,nesamodazatvrditiistinitostNRP-anijepotrebnodubljeutemeljenje(štoisamEstlundprihvaća,sobziromdaseželizadržatiugranicamapolitičkogliberalizma),većseuopćetvrdnjaoistinitostiNRP-aupotpunostiprepuštarazložnimgrađanimainjihovimsveobuhvatnimdoktrinama.ValjaseprisjetitidaRawlsovateorijapretpostavljarazložnegrađane(građanekojiprihvaćajudrugekaoslobodneijednakeikojiprihvaćajurazložnipluralizam)isamosenjimaobraća.Političkiliberalizamjeteorijakojakrećeodtakodefiniranihhipotetskihgrađanairazmatrakojabipolitičkanačelatakvigrađaniprihvatili.NRPjejednoodnačelaopravdanjakojerazložnigrađanina temelju svojihkarakteristikavećprihvaćaju, te iz tog razlogaRawlsnetrebatražitidodatnoopravdanjezaNRPpozivajućisenanjegovuistinitost.RazlozizaopravdanjeistinitostiNRP-aovisitćeotomekakoćegagrađaniopravdatiunutarsvojihsveobuhvatnihdoktrinakojese,sobziromnarazložnipluralizam,moguuvelike razlikovati.Pored toga, valjaprimijetiti da segrađaniuutvrđivanjuistinitostiNRP-anetrebajuograničavatiminimalnimshvaćanjemistinekojezastupaEstlund.Estlundbimogaoinzistiratiurepliciirećidaganismodobrorazumjelijeronupravotvrdidapolitičkiliberalizamnetrebapostavitipitanjezašto je NRP istinit većdasamomoratvrditidajeistinituminimalnomsmisluitoznačidaRawlsnemožeupotpunostiprihvatitiepistemičkoustezanje.Ipak,postojiproblemuEstlundovomprijedlogu.MinimalnoshvaćanjeistinekojezastupaEstlundjeilitolikooslabljenodanedodajeništanovogaRawlsovomprijedlogu,ilijemetafizičkiopterećen,tetimekršiuvjeterazložnogpluralizmakojeEstlundželizadržati.Akojeriječouistinuslabomshvaćanjuistine,tadaEstlundovprijedlognemijenjaništasupstantivnouRawlsovojteorijisobziromdajetakvoisticanjeistineneštoštosvakiteoretičarčinikadaneštotvrdi.TakoiRawlssmatradasu tvrdnje suprotne njegovima pogrešne u minimalnom smislu. Tvrdnja koja negirarazložnipluralizamjezaRawlsapogrešnaili lažnatvrdnjai totvrditineznačiodrećiseepistemičkogustezanja,akotvrdnjapretpostavljanekouistinuminimalnoshvaćanjeistinekojejednostavnopovlačičinjenicudasuparnicigriješe.AkoEstlundovoshvaćanjeistineinterpretiramosubstantivnije,ondaćenjegovkonceptminimalneistinebitiprevišeopterećendabibioprikladanzapolitičkiliberalizam.TojekritikakojumuupućujeCoheninalaziseutrećemdijeluovogačlanka,ukojemuraspravljamoCohenovprijedlog.Ostalonamjenerazjašnjenopitanjeopravdanjapolitičkogliberalizmaonimakojisuodređenikaonerazložni.VećsmovidjelidanijeEstlundovaambicijadapronađeodgovorzatakvesugovornike,većdasamodoprinosiuspostav



ljanjukoherencijepolitičkog liberalizma.SmatramodaseEstlundpotpunolegitimnoopredijelioutojsvojojograničenojambiciji,sobziromdaodgovaragranicamakojesijeisamRawlspostavio.JednaodtemeljnihznačajkiliberalizmakakogaRawlsshvaćajestdatakvateorijanijeopravdanasimpliciter, nego je opravdana nekome. Naprimjer, tvrdnjuQmožemoopravdatipozivanjemnapremiseA,B,C–tojeopravdanjesimpliciter.Glavnaznačajkatogopravdanjajestdajeonoupućenobilokome,sobziromdasepretpostavljadasviprihvaćajupremise.Opravdanjenekomejeupućenospecifičnojskupini,specifičnimsugovornicimakojiprihvaćajurelevantnepremise. Drugimriječima,moramopronaćinekizajedničkiskuppremisakojeprihvaćaidruga osoba da bismo toj osobi opravdaliQ.Rawlsovprijedlogpolitičkogliberalizmajeupravotakvenaravi–onupućujeopravdanjesvojekoncepcijepravednosti razložnimgrađanimakojiprihvaćaju istepremiseuodnosunateodkojihRawlskrećeuutemeljenjutekoncepcije.Dakle,jasnisudometiambicijaRawlsovogprijedloga:utemeljenjeteorijepravednostizarazložne.Estlundsedržitakopostavljenihgranicarasprave.Naravno,moglabisenaglasitipotrebadasefilozofijapolitikebaviipitanjemuključivanjanerazložnih,naprimjerraditogaštobiprimjerenomargumentacijomnekiodnjihpristaliprihvatitizahtjeverazložnosti.10 To je sasvim sigurnovaljanorazmatranje.Njimeseovdjenećemobavitidetaljno.JedandioodgovorajeuduhuRawlsovogstavadajeliberalizamdoktrinakojaizazivaprihvaćanjesamimsvojimdjelovanjemkodljudikojiuživajuuprednostimatakvogauređenja.Naime,uuređenjukojegzastupaRawls,nerazložnigrađaninisu isključeni iz društva.Liberalna koncepcija pravednosti koja propisujeodređenapravaislobodejamčidaonabududostupnasvimgrađanimajednako–irazložnimainerazložnima.Dijalogsnerazložnimaseodvijauuvjetimaukojimaonijednakouživajupunusloboduuslijeđenjusvojedoktrine(štouključujeislobodugovorauiznošenjusvojihstavova)iimajupravonasvojudioupreraspodjelidobara.Onočemusemožemonadatijestdaćeutakvimuvjetimanerazložni uvidjeti vrijednosti liberalne teorije, a to ujedno značivrijednostizahtjevarazložnosti.Ostajeprostorizaambicioznijiiobuhvatnijiodgovor,aliseovdjetimenećemobaviti.Estlundomćemosejošbavitiunastavkuteksta,preciznijepitanjemjelinjegovoshvaćanjeistineipaknepomirljivoiuneskladusazahtjevimapolitičkogliberalizma,suprotnoodtogaštobionhtio.TimsepitanjembaviCohenkadakritiziraoslanjanjenaminimalističkoshvaćanjeistineufilozofijipolitike,paćemosesnjimesuočitiunarednomdijelu.PrijeprelaskanaraspravuoCohenu,ukratkoćemosažetidostignućaudiskusijiEstlunda.1)Opovrgnulismonjegovutvrdnjudapolitičkiliberalizamipaktrebaprihvatitipozivanjenaistinu,baremupogledusvognačelaopravdanja.2)Tvrdili smo (a dokaz djelomično slijedi) da je takvo pozivanje ili takominimalnodagaiRawlsmožeprihvatiti,ilimetafizičkiprevišeopterećenodabizadovoljilouvjeterazložnogpluralizma.3)Svakopozivanjenaistinuprepuštasegrađanimausklopunjihovihsveobuhvatnihdoktrina.4)Pojasnilismodometpolitičkogliberalizmairazlogezbogkojihsetakvateorijanebaviopravdanjemnerazložnimgrađanima.

10

Takav stav zastupa primjerice Emanuela Ceva(Ceva,2008).



IV.

Prikazati ćemo sada i raspravljatiCohenovprijedlog.On želi braniti dvijeteze. Prva je da pojam istine imauloguu javnoj, političkoj argumentaciji.Druga,da

»…shvaćanjeistinekojeimauloguujavnomopravdanjumorabitipolitičko.[…]Političkimshvaćanjemistine,dakle,označavam(gruborečeno)skup tvrdnjio istini–naprimjer,daseistinarazlikujeodjamstva,tedajeonavažna–kojijeprimjerenzaciljevepolitičkograsuđivanjaiargumentiranjaupluralističkojdemokraciji,kojukarakterizirajudoktrinarnaneslaganja.«(Cohen,2009,3)

Takvoshvaćanjeistinetrebajumoćirazložnoprihvatitigrađanikojipodupirurazličitedoktrineikojisemoguoslanjatiinabogatijashvaćanjaistine.Cohen se kreće u okvirima političkog liberalizma, s obzirom da prihvaćaRawlsovidealjavnogauma,premakojemu

»…političkoopravdanje,baremuvezisnekimtemeljnimpitanjima,trebasekretatinaterenukojimožebitizajednički.Uslučajudemokratskogjavnogauma,zajedničkiterenuključujevrijednostikojesemogurazložnozajedničkiprihvatitiodstraneosobakojesebesmatrajuslobodnimaijednakima,bezobzirananerješivadoktrinarnaneslaganjaineslaganjaokopravednosti.«(Cohen,2009,5)

Vezano uz prihvaćanje javnoga uma je iCohenovo prihvaćanje političkogshvaćanjaistine,štonaglašavakaovažanelementrazlikovanjauodnosunaRaza(Cohen,2009,8,f.10).KaoglavnuhipotezuotomezaštoRawlsnijepredložiopojampolitičkogshvaćanjaistine,Cohenkažedajerazlogvjerojatnoutomeštojepoistovjećivaoistinusmetafizičkim,izvornoplatonističkim,akasnijeracionalno-intuicionističkim,shvaćanjemistine.SuprotnoodRawlsa,Cohensmatradajeupotrebapojmaistinesasvimkompatibilna s idejom javnoga uma i da je jako teško odustati od nje.

»Istina je intimnopovezana spojmovimavjerovanja i značenja,koja suoba temeljnaupojašnjavanjurazmišljanja.Tako,zavjerovanjakažemodaim‘jecilj’bitiistinita,budućidajeistinitostnjihovstandardispravnosti;odgovarajućetome,akodolazimodovjerovanjadapnijeistinitouobičajenotoćebiti‘fatalno’zavjerovanjedap.Štoviše,sobziromdajeistinastandardispravnostizavjerovanja,dokmožemovjerovatipbezdaprosuđujemootomejelip(istinito),kadaprosuđujemootomedalivjerovatip,pokušavamoustanovitijelip(istinito).«(Cohen,2009,13–14)

Pojamistinenamtrebaizarazumijevanjeprosuđivanja,sobziromdajeistinapovezanasnjimesobziromnabliskostizmeđuprosudbedapiprosudbejelip istinito, temogućnostida senešto tvrdi.Cohenpojašnjavadaonvodiraspravuopojmuistine,aneoteorijiistine.Raspraveoteorijiistinemogubitipolitičkiodvajajuće,tepostojedobrirazlozidasepolitičkafilozofijadržiodvojeno od takvih rasprava.Postoje različiti pristupi odvajanja političke filozofije od rasprava o istini.CohensmatradaseRawlsovapozicijanajboljemožeopisatikaopozicijaBez pojma istine.Takvapozicijajednostavnoisključujepojamistineizpolitičkefilozofije.Ostalesupozicijesljedeće.Nema nositelja istine.Tojeklasičnanekognitivističkapozicija,kojakažedamoralni(paipolitički)iskazinemajuistinosnuvrijednost.TonijeRawlsovapozicija,sobziromdaonnenegiraistinosnuvrijednostargumentimaufilozofijipolitike,većsamoželidržatipodaljeizraspravediskusijuotome.Štoviše,kakonamkažeCohen,potrebnojezadržatiprostorzaistinitostupolitičkojfilozofijiijavnomeumu,kakobimogaopostojati



»…zajedničkiterenzaargumentacijuuuvjetimadoktrinarnogneslaganja.Akotvrdnjamakojesu izrečenena terenu javnogaumanegiramomogućnostdabudu istinite,sukobljavamosestemeljnom idejom javnoga uma. To je zbog toga što upravo propozicijekojesuizrečeneujavnojpolitičkojargumentaciji,čakiakosenepretpostavljajuilipredstavljajuutomkontekstukaoistinite,moguseprosuditikaoistiniteodstranereligijskeilimoralnedoktrinekojezastupanekigrađanin.«(Cohen,2009,17–18)

Zamislimoraspravuskatolikomkoji,uskladusenciklikomVeritatis Splendor,tvrdidajeistinautemeljiteljsvihmoralnihstavovakojetrebamoslijediti.Takavsugovornikočiglednokoristipojamistine.No,iakonegiramonjegovstav,naprimjernanačindakažemodanijetakodajeispravannačinživljenjaodređenprirodnimzakonom,potrebannamjepojamistine:

»Bezpojmaistine,političkoshvaćanjekojesekoristiujavnomeumunemožeizrazitinikakvutakvunegaciju.[…]Ukratko,Rawlsovjeprijedlogdaseprihvatikognitivističkorazumijevanjepolitičkogshvaćanjapravednostiipolitičkeargumentacijeukojemusupotpunouigripojmoviprosudbe,rasuđivanjaiargumenta.«(Cohen,2009,18–19)

Nema sadržajnih sudova. OvojegledištekojeprihvaćaEstlund.Prisjetimose,Estlundkažedatvrdnjekojesadržipolitičkakoncepcija(točnije,njezinonačeloopravdanja)imajuistinosnuvrijednost–možemoonjimasuditikaooistinitimaililažnima.No,moramoseustezatiodtogadakažemozaštosutetvrdnjeistinite,tojesttrebamoseustezatiodtogadanjihovuistinitostodredimosveobuhvatnimdoktrinama.Tojeminimalnakoncepcijaistine.No,kaoštosmoranijeizložiliovakvoshvaćanjeistinenijedovoljnodaištadoprineseteoriji.Takvakoncepcijamožedoprinijeti teoriji samoakobi tvrdilada jeto ispravna koncepcija istine.No, tada bi zapala u problem jer bi bila suprotstavljenamnogimdrugimkoncepcijamaistinekaoštosukoherencijska,korespondencijskailipragmatističkateorijakojemoguprihvaćatigrađaniurazložnompluralizmu.Tvrdila bi da je ispravno antimetafizičko shvaćanjeistine,atojevišenegoštobismjelatvrditiuuvjetimarazložnogpluralizma.Estlundnemožezadržatisvojeminimalnoshvaćanjeistinejerilijenepotrebnoilijenepoželjno.Nevažnost.Uskladustompozicijom,istinajepotpunonevažna.Takvupozicijumožemopoistovjetitispravnimpozitivizmom,premakojemujenebitnojelinekakavstavistinit,važnojesamodajeproglašenodstranenekogatkoga smije proglasiti i provoditi.Dakle,CohensmatradaRawlsnezastupanitijednuodovihtrijupozicija,većpoziciju Bez pojma istine,iželisesuprotstavitiupravotojpoziciji.Pitanjejesada

»…štotoznačitvrditidashvaćanjepravednosti–naprimjershvaćanjekojeuključujepropoziciju da pravednost zahtijeva jednake temeljne slobode – uključuje pojam istine?« (Cohen,2009,24)

Prijesvega,povlačiseprihvaćanjeshemeistine:propozicija da p je istinita akoisamoakop.Zatim,nepovlačisenekioblikminimalizma(poputonogkojegzastupaEstlund)upogleduistineitoizdvarazloga:prvijedaminimalizamneobjašnjavaučemujevažnostistine(ekvivalentanjepoznavanjupravilanekeigre,bezdaseznadajeciljigrepobjeda),adrugiutomeštojeminimalizamkontroverznafilozofskapozicijakoja,usukobusdrugimpozicijama,tvrdidaistinanemanikakvuprirodu,nitijesadržajnosvojstvo(apolitičkoshvaćanjeistinenesmijenititvrditidaistinanemanikakvuprirodu,niti zastupati ikakvo stajalište o prirodi istine).Ukratko,Cohenzastupauključivanjepojmaistineupolitičkojargumentacijinasljedećimosnovama:a)teškojerazumjetištoznačiodbacitipojamistine,



osimakonismospremniodbacitiipojamvjerovanja,tvrdnjeiprosudbe;b)moguće je raspolagati nemetafizičkim (a ne antimetafizičkim) razumijevanjemistine;c)razlozizaodbacivanjepojmaistinenisudovoljnočvrsti(Cohen,2009,41–42).Većsmopojasnilib)uranijemtekstu(kadasmogovorilio poziciji koju je Cohen nazvao Nema sadržajnih sudova,asadaćemodetaljnije pojasniti a) i c).a)PremaCohenu,odbacivanjempojmaistine,odbacilibismopravoznačenjeidrugihpojmovakojisuuskovezaniuzpojamistinekaoštosuvjerovanja,korespondencija i opravdanje. Istina je norma koja upravlja našim vjerovanjima,tvrdnjamaisudovima–vjerovati(tvrditi,suditi)dapznačivjerovati(tvrditi,suditi)dajepistinito.Istinitovjerovanjepredstavljastvarikakveonejesu(bezpotrebedaulazimoumetafizičkeraspraveorealizmuiliantirealizmu).Također,postojirazlikaizmeđuistineiopravdanja–tvrdnjamožebitiopravdanabezdabudeistinita.Upravozatojerjeistinarazličitaodopravdanja,istinajevažnaitovažnanadrugačijinačinodonognakojijeopravdanjevažno. Izovih razloganemožemoolakoodbacitipojam istine,apolitičkakoncepcijaistinekojuzastupaCohenmoranaćimjestazaove»uobičajenestavoveoistini«(Cohen,2009,26).c) Cohenželiiopovrgnutinekerazlogezaisključenjeistine.Prviodtihraz-logajejedinstvenost.Istina,zarazlikuodrazložnosti, jejedinstvena:samojedanstavmožebitiistinit,dokvišestavovamožebitirazložno.Sobziromna to, smatraseda je istina razdvajajućasobziromda je isključujuća.Takavsestavsuočavasnekimproblemima.Prvimeđunjimajestdanijesamoistina isključujućana takavnačin.Kadazastupamsvoje shvaćanjepravednosti,moramganekakorazlikovatiuodnosunasuparnike.Mogurećidajemoje shvaćanjenajrazložnije.Ali takva je tvrdnjapodjednako isključujućakaoi istina.Nadalje,problemje iu tomedapozivanjena istinunedonosinove uzroke za neslaganje. Zamislimo da mi zastupamo ispravnost drugog Rawlsovognačelapravednosti.Našisugovornicimuseprotive.Našatvrdnjadajetakvonačeloistinitonećedovestinikakvunovunesuglasicu,većsamopotvrditionupočetnu.Nakraju,kaotrećiproblem,možemoimatizastupanjeistineibezrazdvajanjailiisključivosti.Naprimjer,mogutvrditidajemojeshvaćanjepravednostiistinito,alidajesukobljenoshvaćanjerazložno,tedajeupolitičkomprosuđivanjurazložnostvažnija.Drugi razlog za odbacivanje istine u političkoj argumentaciji kojegCohenodbacujejeargumentotomedajeistinadovoljnazaučinitidapozivanjenaneketvrdnjebudelegitimno,iakosutetvrdnjeopćenitosumnjive.Zamislimodanetkokažedajeistinitodafetusdobivadušunakonosamnaestogtjedna,baškakojetvrdiosv.TomaAkvinski,tedajezbogtogaistinitodatrebazabranitipobačajnakontograzdoblja.Dakle,pozivanjenaistinubiučinilodaovakav teološki iskazpostanerelevantanu javnojargumentaciji.Međutim,Cohennegiradajetako:tvrdnjaoistinitostiTominogstavajerelevantnajedinoakosesmatradajerelevantnotoštofetusdobivadušunakonosamnaestogdana.Istinasamaposebi,dakle,nijedovoljnazaučinitidanekatvrdnjabuderelevantna.TrećirazlogkojegCohenopovrgavajeargumentpotpunogpokazivanja.Tajargumenttvrdidaistinutrebaostavitiizvanpolitičkeargumentacije,izrazlogaštonaspozivanjenaistinutjeranabavljenjetemamakojeimajufilozofskudubinukojajeneprimjerenatakvojargumentaciji.ZamislimoRawlsovonačeloslobode.Kadabisenetkopitaojelitakvonačeloistinitoporedtogaštojerazložno,tadabisemogloreći,uskladusnačelompotpunogpokazivanja,dabitaosobatrebalaprikazatipotpunerazlogezatakvutvrdnju.No



takvopozivanjenijekompatibilnospristupomjavnogauma,sobziromdaseulaziupodručjemoralnih,teološkihilifilozofskihteorija.Cohen,međutim,nesmatradajepozivnapotpunopokazivanjepotreban.Sveštojepotrebnosmatrati da se ta osoba pita jest da li pravednost zapravo zahtijeva neko drugo načelo.Tadaočitotaosobatrebatražitiopravdanjezatvrditiistinitostp,alitoopravdanjenetrebanužnouključitimoralnu,teološkuilifilozofskudubinukojanijekompatibilnasjavnimumom(možesepozvatinazajedničkepremisezakojesesmatradasuistinite).Zatim,Cohentvrdidasvenaštoseosobaobvezuje kada tvrdi da je p istinito je istovjetno tome na što se osoba obvezuje kada jednostavno tvrdi p: ako trebamo ući u dubine koje su neprimjerenejavnomeumukadatvrdimodajeprvoRawlsovonačeloistinito,tadatrebamoućiuistedubineakotvrdimodajetonačelopravedno.Treće,mogućejedanijepotrebnoprikazivanjenikakvihargumenataza tvrdnjuda jeRawlsovonačeloslobodeistinito,odnosnonikakvihdodatnihargumenatauodnosunapukoizražavanjeslaganjastimargumentom.Četvrto,potpunoprikazivanjenetrebanužnobitirazdvajajuće.Potpunimprikazivanjemmogupredstavitidoktrinuskojomsedrugineslažu,alitoneisključujepotpunodovoljnudomenuslaganja:

»Onoštodijelimojeshvaćanjetogaštopravednostzahtijeva,iuvjerenjeoistinitostitogazahtjeva.«(Cohen,2009,37)

Naše je mišljenje u vezi s Cohenovim prijedlogom da ga treba vrednovati na razinipitanjauvodilipozivanjenaistinuvećeproblemenegoštobiihinačebilo i uvodi li pojam istine neki napredak u odnosu na stanje kada ga ne koristimo.NašjestavdajeCohenuvjerljivkadagovoriopitanjujedinstvenosti,tetupokušavapokazatidauvođenjepojmaistinenepojačavaprobleme.Jedinstvenostćenužnopratitisvakipokušajselekcioniranja(makariprivremeno)konačnogodgovora,patakoipitanjekojeshvaćanjepravednostiuistinuodgovarapravednosti,ilikojejeshvaćanjepravednostinajrazložnije.PrimjećujemovećeproblemekadaCohentvrdidapotpunoprikazivanjeraz-logazaprihvaćanjenekognačelapravednostinetrebanužnobitirazdvajajuće,budućidapotpunimprikazivanjemmožemopredstavitidoktrinuskojomse drugi ne slažu, ali to ne isključuje potpuno dovoljnu domenu slaganja.Dakle,možemose,naprimjer, složiti sMartinLutherKingomda je rasnasegregacijanepravedna,alisenesložitisnjimedajerazlogtomečinjenicadanas jeBogodredio jednakima.No, tu se pojavljuje problemkojegnijemogućezaobići,aodkojegsmoikrenuliuizlaganjuRawlsovihmotivacijaza izbjegavanje istine. Cohen je u pravu ako domena o kojoj govori je domenarazgovoraizmeđugrađana,tese,naprimjer,izmeđunjihstvaraodređenakoalicijaokoodređenogdruštvenogpitanja.Ukonkretnomslučaju,mogućabibilakoalicijaizmeđukršćanapoputKingailiberalasljedbenikaprosvjetiteljstvanatemeljukonkretnogpolitičkogpitanja,bezobziranaudaljenostuobuhvatnimdoktrinama.Međutim,sasvimjedrugastvarkadabisevladazauzela za zabranu rasne segregacije na temelju Kingovih razloga. Tada bi se našliusituacijioportunističkekoalicijekojaimanaglašenijeelementemodus vivendija nego preklapajućeg konsenzusa, s obzirom da bi se dio građanamogaoopravdanoosjećatiisključenimizsustava.MoždajerješenjeuCohenovomshvaćanjuistine,atojepolitičkoanemetafizičko (niti antimetafizičko) shvaćanje istine. To je, kako smo vidjeli,shvaćanje istine koje pokušava ne opteretiti političke rasprave.Ujedno, tojeshvaćanjeistinekojeipakomogućavakorištenjeepistemološkihpojmovapoputvjerovanja,opravdanja,itd.No,akotoshvaćanjeistinemožeuključiti zastupnike istine kao korespondencije i, na primjer, zastupnike konstrukti



vičkihpristupa,ostajeproblemnekognitivista(zastupnikaperspektivapremakojimaumoralnimpitanjimaneraspolažemovjerovanjima,većdrugimoblicimastavova),preciznijeonihnekognitivistakoji smatrajuda ipakpostojeboljailigoramoralnashvaćanja,paishvaćanjateorijepravednosti(kaoštomogubitirazniHumeovisljedbenici).MoždabiinjihCohenmogaouključiti.No,akojeCohenovpojamistinetolikolabav,pojavljujesepitanjeučemujedoprinosuvođenjatakvogpojma.ČininamsedajerealandometCohenoveperspektivesamoutomeštojenaglasiodaRawlsusvomodbijanjupozivanjanaistinureferiranaograničenpojamistine(Platonovionajkojegsuslijediliracionalniintuicionisti)idasemožekoristitidrugačijipojamistine.No,nevidimorazlogazauvođenjetakvogpojmaistineakojeongostoljubivipremanekognitivističkimpozicijamakoježeledopustitimogućnost razložnog selekcioniranjashvaćanjapravednosti.Akotakvagostoljubivostnijeprisutna,čininamsedaCohenipakneopravdanoisključujejednurazložnuskupinuizrasprava o pravednosti.UovomdijeluuspjelismoustanovitidanitiCohenovopolitičkoshvaćanjeistineneuspijevauključitisverazložnegrađane,kaoštojepotrebnozapolitički liberalizam. Time smo pokazali da, suprotno njegovim namjerama,njegovprijedlogipaknosimetafizičkoopterećenjekojemožedovestidonepotrebnihpodvajanja,tojestdoonihpodvajanjakojeRawlsovprijedlogželiizbjećiuuvjetimarazložnogpluralizma.SličnokaoizaEstlunda,možemorećiizaCohenadanemožeistovremenoprihvatitirazložnipluralizamizastupatiuvođenjeistineuteorijupravednosti.SmatramodasmootklanjanjemnedorečenostiupristupimaRawlsovojteorijiiopovrgavanjemglavnihprijedlogaopotrebiuvođenjaistineuskloputeorijepravednostiuspjeliobranititemeljnupostavkupolitičkogliberalizmapremakojoj se teorija pravednosti treba utemeljiti ustezanjem od sudova o njezinoj istinitosti.

Literatura

Ceva,E.(2008),Giustizia e conflitti di valori.Milano,Mondadori.

Cohen,J.(2009),Truth and Public Reason,»PhilosophyandPublicAffairs«,1,37.

Estlund,D.(1998),TheInsularityoftheReasonable.WhyPoliticalLiberalismMustAdmittheTruth,»Ethics«,2,108.

Freeman,S.(2007),The Burdens of Public Justification: Constructivism, Contractualism, and Publicity, »Politics,PhilosophyandEconomics«,6,1.

Hobsbawm,E.(1994),Doba ekstrema.Zagrebačkanaklada,Zagreb2009.

PavaoVI(1965),Deklaracija o religijskoj slobodi ‘Dignitatis humanae’. Centar za promicanjesocijalnognaukaCrkve,DrugiVatikanskisabor.

Rawls,J.(1993),Politički liberalizam.Zagreb, Kruzak (hrvatsko izdanje 2000).

Rawls,J.(1999a),Kantian Constructivism in Moral Theory,u:Freeman,S.(ur.),Collected Papers. Harvard University Press.

Rawls,J. (1999b),The Idea of Public Reason Revisited, u:Freeman,S.(ur.),Collected Papers. Harvard University Press.

Raz,J.(1995),Facing Diversity: The Case of Epistemic Abstinence, u:Ethics in the Public Domain.Oxford,ClarendonPress.

Schumpeter,J.(1950),Kapitalizam, socijalizam i demokracija. Zagreb,Globus1981.



Nebojša Zelič, Elvio Baccarini

Rawls’ Theory of Justice and the Question of Truth

AbstractIn this paper we discuss the relation between Rawls’ political liberalism and truth. Since political liberalism is a theory that avoids all controversial epistemological and metaphysical questions, it equally avoids the question of its truth and a concept of truth generally. We are focusing on three authors which claim that political liberalism can not avoid the question of truth. First, Joseph Raz, a perfectionist who claims that Rawls’ political theory is incoherent unless it is not concerned with the truth of some moral doctrine on which it must be derived. Second, David Estlund, who claims that Rawls’ theory is philosophically untenable unless it does not consider its fundamental principle as true one. Third, Joshua Cohen, indicates the impossibility of avoiding some concept of truth if political theory is invoking concepts such as beliefs and justification. We are pointing on theirs practical-political and philosophical limited range in criticizing Rawls’ theory. The basic intention of the article is to confute criticisms addressed to Rawls and, in this way, to strengthen his proposal of political liberalism. At the same time, we try to resolve issues deriving from indeterminacies in Rawls’ proposal. For this reason we offer a picture of political liberalism that is more determinate than his original proposal.

Key wordsJohnRawls,JosephRaz,DavidEstlund,JoshuaCohen,politicalliberalism,truth

Documents

Rawlsova teorija pravednosti i pitanje istine