Glorij@

Pritisnuo joj je lice na svoje rame promatrajući je. Jedva je vidjela njegove oči, ali je

osjećala da je dotiče njegov pogled. Osjećala je udaranje njegovog srca, jako, sigurno i

teško.

Glorij@

a nebu je tek poneki bijeli oblak prekidao plavetnilo iznad valovitog mora.

Samo je vrisak galebova prekidao šum valova, koji su nalijetati na obalu.

Lutecia Peacock zatvori oči. Sjedila je na obali mora kao neki kip. Leđima

se naslonila na stijenu, naposredno iznad vode. Upijala je mir i samoću mora i

pijeska.

Nekoliko koraka dalje, Frank Tyler iziđe iz vode. Blijeda mu se koža sjala

na jutarnjem suncu. Svijetla mu se kosa činila još svjetlijom. Bio ju je pozvao da

pliva s njim, ali od prošlog ljeta nije više voljela vodu. Od trenutka kad ju je

Russell našao u kućici pored plaže i... Ona odmahne glavom da otjera tu

uspomenu. Duga, valovita crna kosa zatrese joj se na ramenima. Lutecia privuče

koljena i sklopi ruke oko traperica. Frank joj priđe. Ona podigne ručnik s pijeska i

dobaci mu ga.

- Hvala - nasmije se on šmrcajući, dok je brisao vodu s lica i prsa. - Uh,

umoran sam! Zašto nisi išla u vodu sa mnom?

- U hlačama? - zapita ona. Sive oči poput kiše zasjaju od smiješka. - Ako

ima morskih pasa u vodi krepali bi od smijeha da me vide. Je li hladna?

- Ledena. - On navuče košulju kratkih rukava i spusti se pokraj nje na

pijesak.

- Je li ti lijepo? - zapita je s dječačkim osmijehom.

- Da - promrmlja ona. - Provela sam divan tjedan. Žao mi je da je pri kraju.

Šutke ju je promatrao.

- Sviđa mi se kako otežeš dok govoriš. Vidi se da si iz Gerogije - reče.

- Što time želiš reći? - zapita ga, spremna na obranu.

- Želim reći da mi se sviđa tvoj meki naglasak. Jesam li te uvrijedio? -

zapita je brzo.

Ona odmahne glavom.

- Često su mi se rugali u školi. Ne samo zbog naglaska! Čini mi se da ljudi

misle kako djevojke sa sela cijele godine hodaju bose i ne znaju čak ni pisati.

On je primi za ruku i stisne je.

Znaš da te nisam htio zadirkivati. Osim toga - doda sa smiješkom - imanje

tvoje obitelji jedno je od najvećih u državi. A ti si previše obrazovana da bi netko

mogao pomisliti da si iz prašume, draga!

- Hvala, ljubazni ste, gospodine - odgovori mu sa smiješkom.

- Zaista mi je lijepo, Frank. Da barem ne moram ići kući! Da me Baker nije

prisilio...

- Samo do novogodišnjih praznika - podsjeti je on. - Belle i ja doći ćemo u

vaše susjedstvo već za tri tjedna.

- „Zelene livade" bile su na prodaju u pravi trenutak, zar ne? - nasmije se

ona. - To će biti prava kuća za odmor za vas. Ali, dolazite često na odmor!

On se nagne i kratko je poljubi. - Računaj s time.

Lutecia skrene pogled prema moru, uživajući u šutnji koja je vladala među

N

3 Glorij@

njima. Sjeti se ugodnih uspomena na dane pune zabave, koji su završili pozivom

da s Frankom, njegovom majkom i sestrom provede kratak odmor na obali

Georgije. Frank je bio vrlo pažljiv i ljubazan u New Yorku, uistinu nježan, sasvim

drugačiji nego onaj tamnooki divljak u Currie Halfu... Ona porumeni sjetivši se

prošlog ljeta, onoga zbog čega se cijele godine nije vraćala na farmu, nalazeći

ispriku za isprikom da bi provela praznike daleko od kuće. Činilo se da Rusell ne

primjećuje i ne mari zbog njezine napadne odsutnosti. Kao da ne zapaža da ona

upadljivo nastoji izbjeći da ga spomene u svojim rijetkim pismima i telefonskim

razgovorima. Ali, na nj ionako ništa ne djeluje. Ništa osim zemlje koja je sav

njegov život i sva njegova strast. Uvijek samo zemlja. Nije mogla shvatiti, jer je

mrzila plodnu crnu zemlju, koja joj je otela roditelje.

Oči joj se zamagle pri toj uspomeni. Ona je nekoć bila dijete koje bi Frank

Tyler i njegova obitelj promatrali s gađenjem. Bila je prljava, odjevena u

izblijedjelu staru pamučnu haljinu.

Uvijek je bila bosa, a kosa joj je bila raščupana, iako se njezina nježna

majka trudila da je uredi. I govorila je tako da ju je Russell namršteno, slušao. Kad

joj je bilo osam godina, one strašne godine kad joj je otac umro zbog nepažnje

jednog nadničara, a majka podlegla upali pluća, bila je prava mala divljakuša i

gotovo nepismena. Russell Currie podigao je tu ratobornu malu odrpanku u

naručje i odnio u svoju veliku kuću, svladavajući njezine udarce i kletve.

Zapovjedio je Mattie da joj uredi sobu, izazovno rekavši ocu i maćehi da je donio

čvrstu odluku.

- Ona pripada meni - rekao je Bakeru i Mindy s odlučnim sjajem u tamnim

očima. - Obećao sam njezinoj majci na samrti da ću je uzeti, i napravit ću od nje

pristojnu djevojku pa ma što me to stajalo. " Nije bilo lako, prizna ona pokajnički.

Ali Baker i Mindy prihvatili su je otvorenih ruku. I mala Eileen ju je zavoljela kao

neko mače. S Russellom je bilo drugačije. On je bio tvrd i strog. Njezino se

buntovno ponašanje istrošilo u sukobima s njegovom čvrstom voljom. Odlučno i

brižljivo potisnuo je okolnosti pod kojima je umro njezin otac u njezinu

podsvijest. Kupovao joj je odjeću, razvijao njezin oštar um i otupio joj oštar jezik.

U deset kratkih godina pretvorio ju je u pristojnu djevojku. Podigao je silnu graju

kad je u njezinoj osamnaestoj godini Baker stao na njezinu stranu kad je

zahtijevala od Russella da je pusti u koledž na sjeveru. Ali, u toj jedinoj prilici

Baker je utjecao na svog tvrdoglavog sina i Lutecia je provela svoju volju - prvi i

jedini put.

Tijekom te prve godine studija dolazila je kući. Sve do prošlog ljeta, do

onoga dana...

Ona sklopi ruke oko koljena, trljajući tvrdoglavo bradom po grubim

trapericama. Snob? Možda Frank ima prvo. Nije pričala o svom djetinjstvu i kako

su je primili u bogati Currie Hali. Boljelo ju je sjećanje na to. Ponekad se opet

osjećala kao prestrašeno dijete u poderanoj haljini. Bojala se takvih osjećaja.

Znala je bolje nego itko drugi što je sve prošla.

- Ne želim ići kući - reče tiho.

4 Glorij@

- Zašto to nisi rekla svom ocu kad je telefonirao?

Ona slegne ramenima.

- Znaš da je Baker imao srčani napadaj prošlog mjeseca. Mindy ga je

odvela u Miami na oporavak. Nisam mogla pokvariti sve što su liječnici napravili,

uznemirivši ga. Osim toga, on zna kako će Russel postupati s Eileen kad je Mindy

odsutna. Nemam ni ispriku da se moram vratiti u školu, jer sam se upisala tek za

siječanj. On mi je to i predbacio prije nego što sam se snašla. - Ona ljutito

uzdahne. - To je sigurno Russellova zamisao. Sigurna sam!

Frank se lagano nasmije.

- Svaki put kad spomeneš njegovo ime, lice ti se zažari od srdžbe. Kakav je

on?

- Russell? - I pri samoj pomisli na nj, sva se nakostriješim. - Oko trideset

pet, tvrdoglav i ponosan. I nemilosrdan kad nešto želi. Trebao bi pitati nekoga tko

je imao s njim poslovnu vezu - doda gorko.- Većina vlasnika farmi i stoke gube

novac, a Russell zarađuje.

- Oženjen? - zapita Frank.

- Russell? - klikne ona začuđeno. Frank odmahne glavom i nasmiješi se.

- Počinjem žaliti što sam prihvatio Bakerov poziv da boravimo u vašoj kući

dok se ne dovrše radovi na „Zelenim livadama".

- Ne budi glup! - prekori ga ona. -Sada je doba žetva i naš će veliki farmer

imati toliko posla da neće biti mnogo kod kuće. Barem se nadam! Osim toga, znaš

da ste nam ti i Belle dobro došli. Hoćete li doći? On se zagleda u njezine velike

sive oči.

- Ako zaista želiš da dođem.

Ona se namršti i nasmije istovremeno.

- Kakvo je to pitanje? Dakako da želim da dođeš!

On se sagne bliže i nježno je poljubi u usta.

- Onda ćemo doći.

Mislim da je vrijeme da se vratimo kući. Jesi li siguran da me želiš odvesti

na aerodrom? On ustane, podigavši je na noge.

- Žao mi je što odlaziš - reče on, uozbiljivši se.

Lutecia se samosvjesno nasmije i zamahne kosom.

- Nisi pošten! - zadirkivala ga je. -Dogovorili smo se da će to biti laka veza,

bez obveza.

On uzdahne.

- Stalno me na to podsjećaš. Dobro, ljepotice, pođimo! Sigurno nas čekaju

na doručka. Majka ne voli čekati. Ona pođe za njim. Sjetivši se kako joj je laskao,

nasmiješi se. Zapravo mu ne vjeruje. Zna da je jedino lijepo što ima, maslinasta

put i tamna, valovita kosa. Ali, Lutecia nije bila svjesna svoje jedinstvene ljepote.

Imala je odlučnu bradu i neobično visoke jabučice. Nos joj je bio malo prćast, a

usta je imala prekrasna, posebno kad bi se smiješila. Ali ono što je najviše

privlačilo muškarce bijaše njezin savršen stas. I meka joj je koža bila

besprijekorna. Frank joj toplo stisne ruku.

5 Glorij@

- Rekao sam ti - nasmije se on, pokazavši glavom prema kući na čijim je

vratima Belle Tyler već čekala da se vrate.

- Konačno! - ona će promuklim, mekim glasom. - Majka je već nestrpljiva!

Kaže da kava neće valjati, jer ju je morala ponovno ugrijati. Gdje ste bili?

Frank se nasmiješi svojoj sestri.

- Na plaži. Zašto si zabrinuta?

- Dobivamo društvo - odgovori, pogledavši znatiželjno Luteciju. Nisi

spomenula da je tvoj brat pilot. Lutecia osjeti kako joj srce burno udara.

- Odakle znaš? - zapita sa strahom u glasu.

- Telefonirao je prije nekoliko minuta. Doći će avionom po tebe. Lutecia

spusti pogled da bi prikrila svoju zbunjenost i strah.

- Kada?

Stići će u deset. Sletjet će u Augusti i dovesti se automobilom. Ako tvoj

brat izgleda onako kako mu zvuči glas... Kakav glas! Dubok, zvučan i seksi!

- Vjerojatno je debeo i ćelav - nasmije se Frank zanimanju svoje sestre.

- Neženja srednje dobi.

- Zaista, Lutecia? - navaljivala je znatiželjno Belle.

- Frank! - prekine ih Angela Tyler.

- Dođi ovamo, Frank, pa pojedi doručak prije nego što se ohladi. I ti, draga

- reče ona Luteciji nasmiješivši se, ali su joj oči ostale hladne.

- Sigurno si gladna nakon duge šetnje. Dođite, djeco!

Belle pođe za njom, ali Frank zastane, pogledavši Luteciju kao da joj se ispričava.

- Ona nije namjerno tako nasilna - objasni on. - Kad te bolje upozna,

zavoljet će te.

Lutecia pođe za Frankom u blagovaonicu kao da hoda u snu. Pokušavala je

ne misliti kako će se osjećati kad Russell uđe kroz ta vrata. Godina je dana prošla,

ali činilo joj se kao da je to bilo jučer. Polako je jela, nadajući se da je izraz lica

neće odati pred Frankom i njegovom obitelji. Da postoji neko mjesto kamo bi

mogla pobjeći, neki način na koji bi mogla izbjeći sastanak s njom - odmah bi to

iskoristila.

Izvana se začuje udaljena grmljavina. Kao neki zao znak, prekrasno se jutro

pretvori u kišni dan.

6 Glorij@

ad je kiša prestala, sjedili su na balkonu, promatrajući kako tamni

oblaci plove nad sivim valovima. Odjednom zvuk automobila

prekine živahno Bellino brbljanje. - To je on! - klikne Belle, gotovo prevrnuvši

stolicu kad je jurnula prema ogradi.

Svi se zapute u dnevnu sobu. Lutecia je išla posljednja. Srce joj je udaralo u

grlu.

Belle pojuri da otvori vrata, a Angela se mirno zaputi za njom. Frank se

okrene prema Luteciji kad je kroz otvorena vrata do njih doprlo klicanje

dobrodošlice.

- Što joj je? - zapita on. - Rekla si da je on farmer!

Prije nego što je Lutecia mogla odgovoriti, Russell uđe u sobu. Kao da ju je

nešto udarilo kad ga je ugledala. Kao da je davi neka nemilosrdna ruka. Stajao je

mimo na pragu, promatrajući je svojim tamnim očima tako da je zadrhtala. Pokraj

njega stajale su Belel i Angela. Nitko ne bi pomislio da je farmer. Umjesto

traperica imao je na sebi svijetlosivo odijelo kroz koje su se nazirale njegove

mišićave grudi. Svijtla je košulja naglašavala njegovo tamnoputo lice. Oči su mu

plamtjele tajanstveno i neumoljivo. On izvuče cigaretu iz džepa na košulji i sagne

glavu da bi je zapalio, ali nije skidao pogled s Lutecijina lica.

- Mogla bi me pozdraviti - prigovori joj svojim dubokim glasom.

Ona proguta slinu.

- Zdravo, Russell! - uspije procijediti, zgrabivši Franka za ruku i stiskajući

je hladnim, nervoznim prstima.

- To je Frank Tyler. Frank, Russell Currie - predstavi ih.

Frank korakne naprijed i ispruži ruku.

- Drago mi je, gospodine Currie - reče oklijevajući, kao da nije sasvim

siguran. - Lutecia mi je mnogo pričala o vama.

Njegov zbunjeni pogled kao da je govorio da sada više ne može vjerovati

nijednu riječ od onoga što mu je pričala.

Russel čvrsto prihvati ispruženu ruku, podigavši obrvu prema tamnokosoj

djevojci iza Franka.

- Pričala vam je o meni? - ponovi ravnodušnim glasom..

- Vaša je sestra vrlo draga - reče Belle, umiljavajući se Russellu. -Tako nam

je drago da je bila kod nas.

Sada Russell digne obje obrve. U pogledu mu se vidjelo da se dobro

zabavlja. Lutecia se trgne. Zar bi koristilo da mu kaže kako se prestala truditi da

ispravi dojam koji Tylerovi imaju o njihovom odnosu? Nebi joj vjerovao.

K

7 Glorij@

- Želite li malo kave? - zapita ga Belle. - Ili čaj? Recite, što biste htjeli!

doda ona, pogledavši ga zavodljivo.

Russell se nasmiješi.

Odlučit ću se za kavu.

- Odmah ću je donijeti - reče Belle pa gotovo pojuri u kuhinju. Lutecia je

još nikada nije vidjela tako vrijednu.

Sjednite, gospodine Currie - reče Angela, pokazavši na sofu pokraj sebe.

Njezine su mu se ledene oči smiješile. - Drago mi je da sam vas konačno

upoznala. Lutecia je rekla da se bavite poljoprivredom, ali nisam očekivala... -

Ona se ugrize za usnicu, očito se zbunivši. - Mislim reći...

Russell prekriži svoje duge noge, pogled mu se sretne s Lutecijinim.

- Točno znam što ste željeli reći - odgovori s podrugljivim smiješkom. Ona

se zagleda u nj. Načas se gotovo mogla dodirnuti napetost u sobi. A onda uđe

Belle s kavom i zaspe Russella paljbom pitanja.

Frank sjedne na ručku Lutecijinog naslonjača, pa se sagne prema njoj:

- Neženja srednje dobi! - šapne joj zadirkujući je. - Pravi, pravcati

intelektualac! Jesi li, možda, ljubomorna na njega?

Ona porumeni i promrmlja:

- Opisala sam ga kako sam se sjećala!

- Bojiš li ga se?

Njezine velike, prestrašene oči sretnu se s njegovima.

- Bojim? - ponovi ona. - Umirem od straha!

Sjena prijeđe Frankovim blijedim licem.

- Ostani ovdje - reče on. - Ne može te natjerati da pođeš kući.

Držala ga je za ruku.

- Misliš? Možeš li ga ti spriječiti, Frank?

On htjede odgovoriti, ali mu zamru riječi na usnama kad je pogledao

Russella. Njegove oštre oči ljutito su ih proučavale dok je slušao što mu je Angela

govorila. Lutecia razdraženo pomisli da se nitko nije mogao dugo odupirati

Russellu. Činilo joj se da cijeloga života traži nekoga, tko će biti dovoljno jak da

to učini.

- Žao mi je da moramo tako brzo otići - reče iznenada Rusell, čiji oštri glas

prodre u njezino razmišljanje - ali nemam vremena.

On pogleda na sat. - Dogovorio sam se s čovjekom koji želi od mene kupiti

stoku da se nađemo. Skupi svoje stvari, Tish!

Ona automatski ustane, ne odupirući se, iako joj se nije sviđalo da mora ići.

Nazvao ju je nadimkom iz djetinjstva, kad je kao mala djevojčica kao sjena

sljedila tog muškarca i ljubila ga, iako se stalno borila s njim.

- Smjesta ću se vratiti - reče i zastane da kratko poljubi Franka u obraz.

Nije se obazirala na Russellov mrki pogled dok je izlazila iz sobe. Sada je

prvi put poljubila Franka pred obitelji, zapitavši se zašto je to učinila.

8 Glorij@

Kad se vratila u dnevnu sobu, vukući kovčege i torbicu, Belle Tyler je

sjedila na sofi između majke i Russela. Bila mu je tako blizu da ni muha ne bi stala

između njih. Lutecia nehotice stisne usnice.

- Oh, stigla si, draga! - dovikne joj Belle. - Upravo govorim Russellu kako

se Frank i ja veselimo skorašnjem posjetu.

- Nadam se da nećemo smetati - promrmlja Frank.

- Nikako - odgovori hladno Russell. - Poziv uključuje i vas, gospođo Tyler

podsjeti on Angelu.

- Vrlo ste ljubazni - odgovori ona sa smiješkom - ali ja imam posla. Od

smrti svog muža veći dio odgovornosti za tvrtku pao je na mene. Russell šutke

primi njezinu ispriku. Sagne se i podigne Lutecijine kovčege, i načas mu se

pogled sretne s njezinim.

- Uznemirena si, draga? - zapita je tako da ga je samo ona čula. Znala je da

će se nasmiješiti prije nego što je ugledala njegov smiješak.

- Zbog tebe? - nasmiješi se i ona na silu. - Smiješno!

- Pripijaš se uz Tylera od trenutka kad sam došao - reče on, uspravivši se, pa

krene prema vratima.

Ona se oprosti sa svima govoreći im uljudne, uobičajene riječi. Russell

stavi njezine kovčege u prtljažnik unajmljenog automobila. Ruka joj je drhtala u

Frankovoj kad ju je vodio do auta.

- Razvedri se - šapne joj on u uho. - Uostalom, on ti je brat, a krv nije voda.

Doći ću za dva tjedna. Misli na to.

- Živjet ću od toga - ispravi ga ona, pa podigne lice da bi primila njegov

kratak nježni poljubac.

- Krenimo! - nestrpljivo će Russell, sjednuvši za upravljač.

Kao da i nije primjećivao Bellin zavodnički pogled. Oni krenu pozdravivši

se sa svima. Poslije, kad su se vozili auto-cestom, ona osjeti Russellov pogled na

sebi.

- Što su zapravo očekivali, Tish? -zapita je tiho. - Seljaka u razderanim

trapericama, s vilama u rukama?

Promatrala je svoje ruke u krilu.

- Moraš priznati da Bellu nisi razočarao - odgovori ona, kratko ga

pogledavši. - Samo što ti nije otvoreno rekla: „Uzmi me, tvoja sam!"

- To se samo po sebi razumije, zlato on će odsutno zapalivši cigaretu. -

Žene znaju što vrijedi. Osim toga, to su stvari koje me zanimaju.

- Uvijek si ih privlačio - reče ona, ne razmislivši pa porumeni.

- Privlačiš ih kao med muhe! - doda brzo.

Drugim riječima, jedino privlačno na meni jest moja novčarka? - zapita je.

- Odakle da to znam? - ona će braneći se.

- Zaista, kako? - njegov meki smijeh ispuni prostor. - Ja sam tvoj "brat", zar

ne?

9 Glorij@

Ona porumeni do korijena kose.

- Oni pretpostavljaju da jesi. Pokušala sam im objasniti, ali...

- Vraga jesi!

Ona čvrsto stisne ruke i zagleda se kroz prozor.

- Što misliš o Franku? - zapita ga kao uzgred.

- Zgodan dječak. Čime se bavi?

- On nije dječak! - odreže ona. Osjeti na sebi njegov bijesni pogled.

- U usporedbi sa mnom - jest! Stariji sam barem devet godina od njega.

- Njemu je dvadeset šest.

- Znači osam! Nešto sam te pitao.

- Zamjenik je predsjednika u očevoj tvrtki. Bave se elektronikom.

- Pa, zgodan je.

- A ti si drzak i vjerojatno ćeš takav ostati - ona će prkosno, podigavši

bradu.

Ponovno osjeti na sebi njegov bijesni pogled od kojega se strese.

- Morat ćeš naučiti - reče on varljivo blagim tonom - da budeš pristojnija

prema meni. Postoji granica, draga, koju ne smiješ prijeći.

Usnice su joj drhtale od neprijateljstva i straha.

- Imam gotovo dvadeset i jednu godinu, Russell - prozbori napokon.

Ne želim da sa mnom postupaš kao da sam dijete! Gaziš me otkako idem u

školu, i ne moram to više podnositi!

- Ne zavaravaj se - on će dubokim glasom. - Pojest ćeš sve čime te

poslužim, i to će ti se sviđati, nije li tako? - zapita je oštro.

Srce joj se stisne na prijetnju u njegovu blagom glasu, koji je bio tisuću puta

gori od vikanja.

- Ti si počeo - promrmlja ona na rubu suza. - Bio si bijesan kad si došao u

kuću na obali i još si bijesan. Moraš li biti tako okrutan, Russell?

- Ti još ni ne znaš, draga, kako okrutan mogu biti - reče on mirno - I ako ne

skratiš taj svoj oštri jezik, pokazat ću ti.

Ona duboko udahne, pokušavajući suzdržati suze.

- Oprosti - reče konačno, osjećajući da je povrijeđeni ponos gotovo guši.

Stigli su u grad. On zastane pred crvenim svjetlom, lijeno prebacivši ruku preko

naslona sjedala. Pogled mu je pretraživao njezino napeto lice. Ona ga protiv volje

pogleda. Uhvati jedan uvojak njezine kose i povuče je za nj.

Kakva je to dobrodošlica nekome kojega nisi vidjela godinu dana - reče joj

grubo.

- Zar je toliko prošlo? - zapita ga nedužno.

- Dobro znaš da jest. Još nisi prestala bježati, zar ne?

Pogleda je gotovo osvetoljubivo.

- Ne želim govoriti o tome - reče dršćućim glasom, staviviši ruku na

njegovu da bi oslobodila svoj uvojak.

On joj stisne prste velikom, toplom rukom, no Lutecia se trgne od njegovog

dodira.

10 Glorij@

- Nisam želio biti tako grub - reče on mirno, pogledom pretražujući njezin.

- Ni u snu nisam očekivao da ćeš otići tako daleko prije nego što budem imao

vremena da ti objasnim.

Prsti joj se ohlade u njegovima. Osjećala je da se nešto u njoj topi. Boljelo

ju je. Izvlačila je ruku iz njegovog čvrstog stiska. On je napokon pusti kad je

promet ponovno krenuo.

- Koketirala si sa svakim muškarcem, uključujući i mene - reče pogledavši

je izazovno. - Što si očekivala da ću misliti? Našao sam te u kućici u zagrljaju

Jimmija Martina. Na sebi si imala samo ručnik! Sretan je da ga nisam ubio.

Ona zatvori oči braneći se od te uspomene. Pred očima joj je bio Russellov

pogled, okrutan i bijesan, u trenutku kad je izbacio Jimmija kroz vrata.

Jimm je pobjegao glavom bez obzira, ostavivši Luteciju da podnese izljev

Russellovog bijesa, njegove optužbe i ono što je slijedilo...

- Mogla si mi odmah reći o zmiji - reče Russell skrenuvši autom na cestu

koja je vodila do obližnjeg aerodroma.

- Ne bi me bio slušao - odgovori ona gotovo šapatom. - Bila je sklupčana u

mojoj odjeći. Nisam je primijetila sve dok nisam skinula kupaći kostim. Zgrabila

sam ručnik i vrisnula...

- A Martin je upravo slučajno jahao pokraj jezera. Znam, do vraga! - On

stisne zube. - Mindy je rekla da si joj telefonirala da ti donese novu odjeću. Kad

sam se ohladio i stigao kući, ti si već davno otišla. Čak nisi željela ni odgovarati

na telefonske pozive u koledžu!

- Nisam te više željela ni čuti ni vidjeti - promrmlja ona, skrenuvši pogled

prema parkiralištu.

- To mi je rekla tvoja kolegica.

On zaustavi automobil na parkiralištu i isključi motor. Tamne su mu oči

pretraživale njezino lice, pa spusti pogled na izrez njezine bluze. Ona rukom

prekrije izrez. Sjeća li se i on? Sjeća li se što se dogodilo kad je Jimmi Martin

pobjegao? Još je čula Russellov glas pun bijesa kad je njezino drhtavo tijelo

umotano u vlažan ručnik privukao k sebi.

- Tražiš to cijeloga ljeta - bio je progunđao, držeći je čvrsto dok se borila. -

Zašto mi se sada opireš? Sagnuo je glavu. I sada, nakon godine dana, još je

osjećala tvrd, okrutan pritisak njegovih usana na svojima, poniženje zbog

poljupca bez nježnosti, obzira ili topline. Želio ju je kazniti i povrijediti njezin

ponos. Kad je poljubac završio i kad se tresla kao list na vjetru, odgurnuo ju je od

sebe. Izgovorio joj je riječi koje su je natjerale u plač i otjerale je iz Currrie Halla,

prije nego što se on vratio kući.

Ona nervozno proguta slinu izbjegavajući njegov uporan pogled.

- Nisam mogla zaboraviti – prošapće - kako si me nazvao. Ništa od toga

nije bilo istina i....

11 Glorij@

- Znam. - Njegova se velika ruka nježno spusti na njezin obraz. -Zaboga,

Tish, bili smo tako bliski. I u trenutku kad sam te optužio, znao sam da nije tako,

ali kad sam te ugledao s Martinom... izgubio sam glavu. Želio sam te povrijediti.

Mislio sam samo na to.

Usnice joj nesvjesno zadršću.

- Uspio si.

Prsti mu lagano dotaknu te pune, meke usnice.

- Znam. Osjećao sam kako ti usnice dršću pod mojima.

Lice joj oblije žarko rumenilo na te njegove riječi.

Do toga su dana ona i Russell bili kao brat i sestra. Slijedila ga je svuda.

Čak i kad je odlazio na dosadnu prodaju stoke, podnosila je miris životinja, znoja

i dim samo da bi bila blizu njega. Tako je bilo za vrijeme cijelog njezinog

školovanja. Hvalila se svojim velikim bratom drugoj djeci kad su je zadrikivali da

je napoličareva kćerka. Čak i kad joj je Rusell kupio novu odjeću, djeca su se

sjećala neukusnih haljina, koje je nekoć nosila, i predbacivala joj to. Bilo je

dovoljno da im zaprijeti. Russellom i oni bi zašutjeli. Ali to je bilo djetinjstvo. A

sada mu više nije "sestra"...

- Prošla je godina dana - odsutno će Russell - a ti me se još bojiš.

- Molim te - ona će tiho - ne želim govoriti o tome.

On zapali cigaretu i šutnja se spusti na njih kao magla.

- Vrlo se teško suočiti s problemom, Tish, ako se udaljavaš od njega. Ona

ponosno digne glavu.

- Ja nemam problema.

- Hvala, ti za tu stoičku izjavu, Ivano Orleanska, i oboje ćemo moliti da

padne kiša prije nego što te dotaknu plamenovi.

Lice joj žarko porumeni, a onda prasne u smijeh, kao da je provalila ljetna

oluja. Russellove tamne oči zasjaju i kao da postane mlađi. Iznenada nestane

neprijateljstva koje je osjećala prema njemu - poput sjene pred suncem.

- Oh, Russell, ti! - klikne ona. Smijući se, on ugasi cigaretu.

- Dođi, derište! Pođimo kući!

Nekoliko minuta nakon toga sjedila je u kabini Russellove "cessne". On je

pregledavao kontrolnu listu prije leta. Promatrala ga je mirnim pogledom.

Usprkos događajima prošle godine, nikada nisu prestali snovi koje je imala o

njemu. Ostala je nejasna čežnja. Još ju je progonio pogled njegovih ljutitih očiju

onog dokonog ljetnog poslijepodneva kad joj se činilo da se cijeli njezin život

iznenada zauvijek promijenio. Ipak, ima Franka. Frank je mlađi, zgodniji i bez

zahtjeva. Frank je ne podsjeća na djetinjstvo, koje joj je donijelo toliko mora. Ali,

začudo, želi ponovno Currie Hali. Zaželjela se Mattie koja je zove "šećerom" i

12 Glorij@

brine se o njoj. Zaželjela se lijenog smiješka starog Jobija i Eileeninog veselog

smijeha. Kako može nešto ljubiti i mrziti istovremeno? Ponovno joj pogled

zastane na Russellu, koji uđe u avion. On baci karton s kontrolnom listom na

stražnje sjedalo četvorosjednog aviona i nasmiješi se Luteciji.

- Jesi li spremna? - zapita je.

- Jesam.

- Ona provjeri sigurnosni pojas i vrata na svojoj strani. Avion krene prema

pisti, pa zastane, čekajući dozvolu za let.

Kad su uzletjeli, obuzme je uzbuđenje. Russell se glasno nasmije videći joj

užitak na licu.

- Nisam ti nedostajao ja. Nedostajao ti je prokleti avion!

- Divno je - klikne ona, nadjačavši buku motora.

- Zaista? Kad postignemo dovoljnu visinu, radit ćemo akrobacije - reče on.

- Nećemo! - odgovori ona prestrašeno, primivši se za sjedalo. On opazi

strah u njezinom pogledu, pa zabaci glavu i nasmije se od srca.

- Rusell Currie, ako se usudiš to napraviti, poslat ću anonimno pismo

Saveznoj zrakoplovnoj upravi!

- Nema mnogo stvari, draga, koje se ja ne bih usudio napraviti. Ti to dobro

znaš! - odgovori on. - No, dobro, smiri se! Akrobacije ćemo raditi drugi put.

Gledala ga je zabrinuto. Lav je sada zadovoljan. Tamne mu oči sjaje od

zadovoljstva što se vinuo nad prometne auto-ceste izazivajući oblake.

Pitala se sjeća li se drugih letova. Na odsluženju vojnog roka je bio pilot.

Ona i ostali članovi obitelji živjeli su za pisma i rijetke telefonske razgovore i

vijesti u šest sati, u kojima su očajnički i začarano slušali izvještaje o manevrima.

Bio je ranjen, i proveo je tjedne u bolnici. Kad se konačno vratio kući, u pogledu

mu se čitala smrt. Dobivao je napade opijanja, i svi su se bojali da će postati alko-

holičar. Čule su se glasine da je uzrok njegovih problema smrt tamnokose žene,

koja je umrla u porodu, a ne izgubljeni rat. Žena, jedina žena koju je Russell ikada

ljubio. U toj se temi nitko nije usudio razgovarati s Russellom, pa čak ni Baker.

Tish je o tome znala samo po nejasnim djelićima razgovora koje je čula.

Namršteno je proučavala njegov profil. Njegova reputacija kod žena prestrašila bi

majke mladih djevojaka, ali ona nije željela razmišljati o njemu u tom smislu. Bilo

je opasno sjetiti se kakve su te snažne ruke u zagrljaju, kakva su ta čvrsta, lijepo

oblikovana usta...

On se iznenada okrene i uhvati njezin čudan pogled. Kao da su te prodorne

tamne oči mogle čitati njezine misli. On podigne jednu obrvu i spusti pogled na

meke obline njezinih Usana, i zadrži ga tamo dok nije porumenjela i okrenula lice

prema prozoru. Njegov se meki smijeh stopi sa zvukom motora. Ona zaklopi oči

od neugodnosti.

13 Glorij@

Kao da je prošlo tek nekoliko minuta kad su se kuće Ashtona pojavile na

vidiku, kao oaza civilizacije okružena kilometrima obrađene zemlje. Promatrajući

grad, Tish se nesvjesno nasmiješi.

Russell spusti avion na privatnu pistu u Currie Hallu. Srce joj počne divlje

udarati kad je u daljini ugledala kuću, napola skrivenu zelenim zastorom visokih

hrastova. Polja su bila pokrivena nasadima kikirikija i soje. Ali, nisu bili

tamnozeleni, kakvi bi trebali biti, i ona upitno pogleda Russella.

- Suša - odgovori on na pitanje koje nije glasno izrekla, kao da može čitati

njezine misli.

- Vjerojatno ćeš prodati veći dio stoke - zaključi ona.

On potvrdno kimne glavom.

- Ili to, ili ću ih pokušati prehraniti, a u oba slučaja izgubit ćemo i posljed-

nju košulju. - Znatiželjno ju je promatrao. - Nisi zaboravila koliko sam mislio,

iako si dvije godine provela na asfaltu. Postat ćeš dobra farmerska žena!

Ona ga ljutito pogleda.

- Već sam ti davno rekla da se nikada neću udati za farmera - podsjeti ga. -

Radije bih umrla nego se zakopala na selu do kraja života. On stisne oči.

- Da si nekoliko godina starija, mogao bih izmijeniti tvoje mišljenje o tome.

Kada ćeš prestati gurati glavu u pijesak? Ne možeš pobjeći, dijete!

- Od čega bježim? - zapita ona, stisnuvši usnice.

- Prošlosti, svog djetinjstva... mene! - doda on, čudno se nasmiješivši.

Njegov joj pogled oduzme dah. Ona otvori vrata aviona i siđe na vrući asfalt,

zagladivši kosu nemirnom rukom.

Džip je stajao na rubu piste, gdje ga je bio ostavio. Ona krene prema njemu.

Kad je stigao s njezinim kovčezima, čekala ga je na prednjem sjedalu. S gađenjem

je promatrala tanki sloj prašine na sjedalu.

- Sjećam se djevojčice kojoj nije smetala prašina - zajedljivo će on,

sjednuvši za upravljač.

- Nisam više djevojčica! Osjećala je njegov pogled na sebi.

- Ne znam li ja to? - promrmlja on gotovo nečujno.

Uznemireno podigne pogled i susretne njegov, pa osjeti val uzbuđenja.

Russell se naglo okrene i pokrene motor.

- Oh, do vraga, krenimo! Prokleto sunce peče - progunđa on, a džip jurne

naprijed.

Kad su stigli pred kuću, Lutecia se sretno ogleda oko sebe.

- Divno je biti ponovno kod kuće - promrmlja, pretražujući pogledom

trijem.

Ugleda istu ljuljačku u kojoj se ljuljala kao dijete. Veliku stolicu za lju-

ljanje u kojoj je svake večeri sjedila Russellu na krilu dok je obitelj razgovarala.

14 Glorij@

Mattie i Joby iziđu na trijem. On je bio malo više pognut nego prije, ali je i

sada izgledao ponosan iako vrlo star. Smijući se od uha do uha, on prihvati

Tishinu ispruženu ruku i zadrži je toplo među svojima.

- Dobro došli kući, gospođice Tish -reče on. - Bit će nam ljepše kad ste vi

ovdje. Gospođica Eileen nije dovoljno bučna da bi razbudila našu staru kuću.

- Ne bih se baš složio s tobom - mračno će Russell. - Da je sinoć još malo

dulje slušala rock glazbu, bio bih je istukao. Taj prokleta glazba i mrtve bi

probudila!

- Tek joj je sedamnaest, Russell - branila je Tish djevojku.

- To mi je Baker nekoć govorio o tebi, ali ni onda se nisam slagao, zar ne? -

podsmjehne se on.

Lutecia ga namršteno pogleda.

- Ti si tiranin - odgovori ona prikrivši strah neprijateljstvom.

- A ti si mala buntovnica! - nasmiješi se on. - Iskušavaš li svoje pandžice na

meni, mačkice?

- Moraš ti pokroviteljski postupati sa mnom, Russell? - odvrati mu ona.

- Bilo bi bolje da odete do gospođice Nan - brzo će Mattie stupivši među

njih i da kažete Eileen da ste se vratili. U svom tom uzbuđenju, jednostavno sam

vam zaboravila reći da ona nije kod kuće.

- Iznenadit ću je - reče Tish pogledavši Russella koji ju je mirno promatrao.

- Mogu li uzeti tvoj automobil?

- Ne, do vraga!

Ona se malo nasmiješi.

- Ne možeš li razgovarati sa mnom bez ljutnje?

Nekoć bi se bio nasmiješio na to, ali sada mu je lice bilo nepomično.

- Koketiranjem nećeš ništa postići kod mene - procijedi mrko. - Zar si to

zaboravila?

Ona porumeni.

- Opet počinje - reče Mattie iza nje. Joby krene prema kuhinji.

- Nisam... - bunila se ona.

- Kad dođeš gore - nastavi on nepopustljivo, prelazeći očima preko izreza

njezine bluze - navuci drugu bluzu! To je možda prikladno za ljetovanje, ali sada

si daleko od mora.

- Uzeli ste mi riječi iz usta - promrmlja Mattie, pa brzo pođe za Jobvjem

kad je opazila ljutit pogled Tishinih velikih sivih očiju.

- Russell Currie, neću... - počne ona.

- Ušuti!

- Izrekao je to sasvim mirno, ne podižući glas. Dovoljan je bio njegov

pogled. Već je doživjela kako je prekinuo tučnjavu među radnicima bez ijedne

riječi, samo pogledom.

- Bilo bi bolje da od samog početka razumijemo jedno drugo - nastavi on

mirno. - Poigravanje je jedna stvar. I ja uživam u igri, kao i ti. Ali koketiranje je

nešto drugo. Čuvaj ga za Tylera! Ne želim da se ponovi prošlo ljeto.

15 Glorij@

Usnice su joj drhtale od suspregnutog gnjeva.

- Ni ja to ne želim - reče koliko je god mogla dostojanstvenije, podigavši

ponovno bradu. - I da znaš, nisam koketirala! Optužuješ mene, ali mislim da

krivnja leži na tebi, Russell.

On povuče dugi dim iz cigarete.

- Ti samo pazi na Eileen, djevojčice, i čuvaj zavodljive poglede za mladiće

tvoje dobi. Morala bi već znati da je kod mene - ili sve ili ništa u svim stvarima.

Ona se uspravi, okrenuvši se od njega prema stepenicama.

Tek sam deset minuta kod kuće, a već stvaraš prebrze zaključke - reče mu

hladno. - Dobro, Russell, ako želiš rat, imat ćeš ga! Sklanjat ću ti se s puta.

- Presvući se! Ja ću te odvesti do Nan.

Zadrhtala je. Nije se okrenula prema njemu.

- Radije bih... ne bi li me Joby mogao odvesti?

- Dajem ti deset minuta - reče on, okrenuvši se na peti.

Dok se presvlačila u bijele hlače i smeđe-bijelu bluzu, ljutila se pri pomisli da je

nemoguće prepirati se s Russellom kad se on ne želi prepirati. Rekao bi što želi

reći, ne obazirući se što drugi govore i jednostvno otišao. Optužio ju je da

koketira. Koketira li kad se šali s njime? Ljutito prijeđe četkom kroz valovitu

kosu. Lice joj je bilo ukočeno kao kamen. Ako bude mogla izdržati dok Frank

dođe, u njemu će dobiti saveznika. Zastane i nasmiješi se. Ne, Nan i Eileen će joj,

za sada, biti saveznici. Uzdahne duboko - ipak ima prijatelje. Nakon nekoliko

minuta, već su jurili prašnom cestom. Kočnice zacvile kad je Russell zaustavio

automobil pred starom kućom Colemanovih. Bijaše bijela, tipična dvokatnica s

uglatim stupovima. Kad je Tish izišla iz džipa, ne obazirući se na Russeloov

uporni pogled, iz kuće dopre zvuk ženskih glasova.

-Vratila si se, zaista si se vratila! Niska punašna djevojka kratke crne kose

doskakuće niz stepenice ispred glavnog ulaza, gotovo oborivši Tish kad ju je

zagrlila.

- Lena! Promrmlja ona, grleći djevojku, koju je nehotice nazvala imenom iz

djetinjstva. - Oh, tako si mi nedostajala!

- Ne šališ se? Stalno je uz tebe bio onaj plavokosi princ o kojem si mi

pisala, a ipak sam ti nedostajala? Hajde, hajde, Tish! - Eileen se nasmije

pokazavši savršene bijele zube na licu na kojem su se isticale velike crne oči. - Ali

ti si meni zaista nedostajala! Ne možeš ni zamisliti kako je teško bilo živjeti s

Russellom u posljednje vrijeme!

- Sigurno se šališ - zadirkivala je Tish, dobacivši oštar pogled prema

visokom muškarcu pokraj džipa koji mu je jasno rekao da to za nju nije šala.

16 Glorij@

- Ova me lopta nije pogodila, mala - opomene je Russell, nasmiješivši se.

Čuvaj se! - Opet su počeli, kako vidim - uzdahne Nan Coleman s trijema gledajući

Russella i Tish. - Bore se, a Tish je stigla tek prije jednog sata!

- Prije četrdeset pet minuta - odgovori ona smijući se dok je prilazila da bi

zagrlila lijepu smeđokosu djevojku na stepenicama. - Smjesta sam došla ovamo.

Kako si, Nan?

- Dosađujem se do besvijesti - odgovori ova, izazovno pogledavši Russella.

- Svi zgodni muškarci imaju pune ruke posla sa žetvom.

- Mislio sam da sam to nadoknadio prije žetve - reče Russell svojim

dubokim, čulnim glasom i značajno pogleda Nan dok nije porumenjela. Tish

osjeti iznenadnu bol, pa se brzo okrene prema Eileen.

- Donijela sam ti dar s mora - reče vedrim glasom, koji je bio u suprotnosti

s njezinim osjećajem težine u srcu. - Ogrlicu od koralja.

- Kad si našla vremena za kupovanje? - nasmije se Eileen.

- Uspjela sam se nekoliko minuta odvojiti od Franka.

- Pričaj mi o njemu - reče Nan primivši je za ruku. - Ne sjećam se da si

ikada bila ozbiljno zagrijana za nekog muškarca. Sigurno je nešto posebno.

- Nan će nas dovesti kući, Russell - dovikne Eileen preko ramena. - Reci

Mattie da ćemo se vratiti prije večere!

- Dobro, derište - dovikne on. Nan se okrene prema njemu.

- Oh, Russ, priređujem zabavu za Tish u subotu. Doći ćeš, zar ne?

On podigne obrvu, ali oči su mu sjale.

- Možda.

- Možda ne bi došao zbog tebe - reče Eileen Nan - ali doći će zbog svoje

„Djevojčice".

Ona nestašno namigne Luteciji.

- Ja nisam ničija djevojčica. - tiho će Tish. - Uskoro ću imati dvadeset i

jednu godinu, Eileen!

- To ništa ne mijenja - reče Nan, koja je bila pet godina starija od nje. -

Roditeljska ljubav ne priznaje dob, zar ne, Russell?

Njegove tamne oči prijeđu preko Tishinog lica, i ona osjeti kako je obliva

rumenilo, zatim uđe u džip.

- Hoćeš li doći? - nastavi uporno Nan.

- Možda.

On okrene džip i odveze se, ne pogledavši ih više.

- Možda! - ljutito ponovi Nan. - On je najgori muškarac kojega poznam.

Upravo kad pomisliš da ga držiš u ruci, odleti!

- Morala si biti pametnija - reče u šali Eileen. - Russell pripada Lisi, i

nijedna je žena ne može pobijediti. Tish je upravo željela upitati tko je Lisa - ime

joj je zvučilo poznato, kao da ga je već čula u Currie Hallu - ali Nan je već

nastavila govoriti.... - Nikada nisam vidjela da je tako nemiran - govorila je dok su

ulazile u kuću.

17 Glorij@

- Ne znam što se događa - uzdahne Eileen. - Već je nekoliko tjedana kao

tigar u kavezu. Možda zbog lošeg uroda.

- Nemoj govoriti o žetvi! Cijele dane slušam kako tata komentira izvještaje

s tržišta. Željela bih čuti o Tishinom putu.

- Ja bih željela čuti o Franku Tyleru - reče Eileen,- spustivši se na sofu

pored Tish, dok je Nan otišla po hladni čaj. - Čime se on bavi?

- On je inžinjer elektronike. Njegova obitelj ima kompaniju u kojoj je on

potpredsjednik - reče ona. - Divan je! Zgodan i talentiran. Ne bi morao raditi, ali

uživa u poslu. - Kao Russell - reče Eileen. - Ponekad radi četrnaest, pa i šesnaest sati

dnevno.

- Ja ih ne uspoređujem, Eileen -oštro će Tish. - Obje znamo da je Russell

drugog soja od svih drugih muškaraca. Ali, volim Franka. Mislim da će se i tebi

svidjeti.

- Zna li jahati? - zapita je Eileen.

- Ne znam.

- Lovi li ili ide u ribolov? - Tish pročisti grlo.

- Što ćeš obući za Naninu zabavu, Lena? - zapita ona, nadajući se da će

odvratiti djevojčinu pažnju.

- Morat će staviti čep u usta ako bude toliko ispitivala - nasmije se Nan,

koja je donijela tri čaše hladnog čaja.

- Imaš pravo - nasmiješi se Tish. - Što si navalila na Franka, a još ga ni ne

poznaješ - obrati se ona Eileen. Djevojka naprći usnice.

- Sjevernjak je.

- Govoriš kao Russell - reče Nan, odmahujući glavom.

- Nemoguća si, Lena - nasmiješi se Tish.

- Oh, Tish, natjeraj Russa da me pusti na zabavu s Gusom. Dopustit će ako

ga ti zamoliš.

- Gus!

- Gus Hamack! Sjećaš ga se! Imao je crvenu kosu i nedostajala su mu dva

zuba. Obično sam mu nosila jabuke u školu. Sada, dakako, ima sve zube, visok je

gotovo metar devedeset i izvrsno izgleda. Studira u koledžu Blakely. Russ mu

daje posao za praznike da bi mogao plaćati školovanje. Molim te, Tish!

- Vidjet ćemo - odgovori nesigurno Tish, jer joj je srce zadrhtalo pri samoj

pomisli da vodi novu bitku s Russellom.

- Obući ću prekrasnu haljinu - reče Eileen kao da je sve sređeno, nagnuvši

se prema Tish užarenog pogleda.- Pokazat ću ti je kad se vratimo kući. Plave je

boje i sasvim uz tijelo, ima izrezana ramena, ali ako stavim šal - Russell neće ni

primijetiti da je tako otvorena.

Tish odmahne glavom.

- Sada znam što mi je najviše nedostajalo - nasmije se ona.

18 Glorij@

Bilo je kasno poslije podne kad je Nan dovela Tish i Eileen u Currie Hali. Mattie

je priredila obilnu večeru, iako su djevojke protestirale da nisu gladne. Tish je

imala na sebi laganu plavu haljinu - običaj iz djetinjstva kad je Baker Currie

zabranio da pokraj njega za stolom sjede djevojke u hlačama, lako se bila smirila,

zadrhtala je kad se susrela s Russellovim podrugljivim pogledom.

Slušala je razgovor brata i sestre, polako jedući večeru. Russell je tako

zgodan, pomisli. Kako to da već prije nije primijetila da mu se tamna kosa kovrča

na mišićavom vratu? Pogled joj prijeđe na njegov profil, fino izrezan i

zapovjednički, s ravnim nosom, izbočenim čelom i čvrstom čeljusti... On

iznenada okrene glavu, stisnuvši crne oči i ironično se nasmiješivši kad je uhvatio

njezin pogled na sebi. Ona brzo spusti pogled na tanjur, mrzeći samu sebe zbog

rumenila koje joj je obililo lice.

Odgurnuvši od sebe tanjur, naglo ustane.

- Idem malo sjediti na trijemu - reče ona, izlazeći iz sobe prije nego što ju je

netko mogao zapitati zašto nije pojela večeru.

Gotovo je odjurila do zaklonjenog dugog i širokog trijema, svjesna da iza

sebe čuje dubok smijeh. Spusti se u ljuljačku, u kojoj je tako često sjedila kad je

bila dijete, slušajući lavež pasa u daljini i zriku cvrčaka iz vrta. Srce joj je još

burno udaralo od susreta s Russellovim plamenim pogledom. Ona prekriži ruke

na grudima. Prođu je slatki, uznemirujući drhtaji pri pomisli na to. Onda reče

sama sebi da Frank ima plavu kosu i plave oči i da ga može osvojiti ako želi.

- Tish! - zovne je neočekivano Eileen, provalivši u njezinu samoću kao

atomska bomba.

- Ovdje sam, Lena! Eileen sjedne na rub klupe.

- Russ će doći van - reče brzo.

- Nećeš ga zaboraviti pitati za Gusa, zar ne?

Lutecia se uznemiri. Nije željela biti sama s njim. - Ostani ovdje - reče

djevojci. - Zajedno ćemo ga pitati!

- Oh,-ne! - Eileen skoči. - Živu bi me pojeo da zna da sam te to ja zamolila.

- Molim te, Tish, jednoga ću ti dana vratiti uslugu.

Lutecia popusti. Bilo je nemoguće odoljeti tim velikim crnim očima, koje

su je tako rječito molile.

- Dobro, zamolit ću ga. Eileen se sagne i zagrli je.

- Ti si najbolja sestra koju bih mogla imati, iako mi nisi prava sestra. Hvala!

Ona se okrene i pojuri prema vratima, te se gotovo sudari s Russellom, pa duboko

udahne od iznenađenja. Hej, Russ, moraš li rušiti ljude? - klikne. - Visok si kao

kuća! No, idem sada u svoju sobu, sutra imam nastavu pa moram dovršiti domaću

zadaću.

- Nema televizije dok ne napišeš zadaću - dovikne Russell za njom.

- Da, gospodine! - vikne drsko Eileen - pa pobjegne.

19 Glorij@

Russell se spusti na klupu i zapali cigaretu. Tish je mogla vidjeti jedino

vršak cigarete kad su joj se oči polako privikle na tamu.

- Moj je odgovor ne - reče on.

- Na što? - zapita ona, nadajući se da joj glas zvuči mirno.

- Na bilo što te je Lena nagovorila da me zamoliš. Vjerojatno nešto u vezi s

Gusom!

Želi ići s njim na Naninu zabavu. Obećala sam da ću te moliti - objasni ona.

- Ali nisi me zamolila, zar ne, djevojčice? - zapita on drsko. - Prije bi se

utopila nego me zamolila da ti dobacim pojas za spašavanje.

- Oboje znamo da bi mi dobacio sidro - odgovori ona, odgurnuvši se nogom

da bi se zaljuljala.

- Smjesta bih skočio za tobom u vodu, i ti to dobro znaš! - On uzdahne, i do

nje dopre miris cigarete kroz tamu. - Nisam te želio napasti danas poslije podne,

Tish. Ono što sam rekao bila je opomena, a ne objava rata. Bit ćeš ovdje samo dva

mjeseca. Želim da se ugodno osjećaš.

- Bila je to isprika. Ili barem, ona se ispravi, najbliže isprici što je ikada

rekao. Optužuje je da je ponosna, a sam je utjelovljenje ponosa.

- Znaš, Russell - reče tiho - ja ne znam zavoditi muškarce, i zaista nisam

koketirala. Ja... mislila sam da te zadirkujem kao onda kad sam bila mala

djevojčica, sjećaš li se? I prošlog ljeta... nisam.

- Jesi li tako naivna, Tish? - reče ozbiljno. - Provela si dvije godine u

koledžu na sjeveru, sastajući se sa svim mogućim muškarcima...

- Nisam se ni s kim sastajala - odgovori ona - osim s Frankom.

- Znam... što muškarci očekuju od žena i ne mogu... neću... Frank ne traži...

Glas joj se izgubi u zbunjenom šaptu.

- Pokušavaš li mi mucajući reći da si još djevica? - zapita tiho Russell.

- To se tebe ne tiče! - odgovori ona oštro, jer se zbunila.

- To me se više tiče nego što slutiš - odgovori oh dubokim tihim glasom iz

tame. - Je li on tvoj ljubavnik?

- Ako ćeš me vrijeđati, idem unutra - ljutito će ona i ustane.

- Vrijeđati? - u glasu mu se osjeti nevjerica. - Jesam li ja u tebe usadio tu

svetačku crtu? Ako jesam, oprosti, jer sam ti želio dati zdravo stajalište u odnosu

na spolove. Ona porumeni do korijena kose.

- Russell!

Njegov se meki, duboki smijeh pomiješa s glasanjem cvrčaka i pasa.

- Ivana Orleanska! - bockao ju je. - Samo ti još nedostaje duga haljina! Ona

proguta slinu. Usnice su joj drhtale od nerazumnog bijesa.

- Jesi li očekivao, Russell, da će se napoličarska kći predati prvom

muškarcu i ostati trudna?

- Ušuti, prokletnice!

Ona se ukoči zbog tona njegovog glasa. Zvučao je opasno. Već to dugo nije

čula. Suze joj navru na oči i lagano poteku niz obraze.

- Tako ti svega, jednoga ćeš me dana natjerati na nešto što ću zažaliti - reče

20 Glorij@

on stisnuvši usnice.

Ona zaklopi oči. Tamni lik na klupi se izgubi. Osjećala je kako joj srce

lupa. Ponovno je bila mala djevojčica koja se preplašeno skutrila pod navalom

Russellove divlje ćudi, kao štene koje tuku.

- Duriš li se, djevojčice? - zapita je kratko.

Bez riječi, ona se odmakne od ljuljačke i pohita pokraj njega, zaslijepljena

od suza, koje su se slijevale do uglova njezinih usana. Osjeti njegovu veliku ruku

na svojoj, ali nije spustila pogled prema njemu.

- Tish? - zapita je tihim, gotovo nježnim glasom iz kojeg je nestala sva

ljutnja.

- Š...što? - gušila se u suzama. Njegova ruka naglo pusti njezinu. Čvrsti

prsti zgrabe je za bokove privukavši je k njemu u krilo. Pritisne je uza se, savivši

ruku da bi je pridržao, dok joj je drugom podigao bradu, približivši njezino lice

svojim sjajnim očima. Prstima je prelazio tragom suza duž svilenkastih obraza do

mekih, ponosnih usana.

- Da nisi više nikada rekla nešto slično preda mnom - reče polako,

naglašavajući svaku riječ. - Jesi li shvatila, Tish?

Nije shvatila, ali bilo je lakše kimnuti potvrdno glavom, nego se izložiti

opasnostima novog napada. Još ga nikada nije vidjela tako ljutog. Nije shvaćala

što je rekla da se tako razljutio. Jecaj joj potrese tijelo. Pritisnuo joj je lice na svoje

rame promatrajući je. Jedva je vidjela njegove oči, ali je osjećala da je dotiče

njegov pogled. Osjećala je udaranje njegovog srca, jako, sigurno i teško. Grudi su

mu se brzo dizale i spuštale. Sjedila je mirno, ne usuđujući se ni disati. Ruka mu je

bila topla i utješna na njezinom hladnom obrazu. Osjećala je njegov dah na

sljepoočici, miris duhana. Pri njegovom dodiru osjećala se slabom. Gotovo

nehotice sjeti se vječnosti onih nekoliko sekundi u kući na obali. Ukoči se, jer je

ponovno obuzme gnjev zbog onoga što se dogodilo prošlog ljeta. Prstima je i

dalje slijedio trag suza do njezinih usana.

- Ne trebaš me se bojati - reče joj mirno. - Neću te povrijediti.

- Mo... molim te, pusti me - šapne ona.

- Ne boj se - odgovori on mekim, strastvenim glasom. - Tako sam te držao

kad ti je bilo samo osam godina. Slušali bismo lajanje pasa u daljini i razgovarali

o ribolovu. Sjećaš li se?

Njezini napeti mišići malo se opuste.

- Onda nisi tako vikao na mene - reče ona optužujući ga.

Usnama joj dotakne čelo.

Ni ti nisi tako često iskušavala moju strpljivost. Opusti se, zaboga!

Osjećam samo tvoje kosti!

- Nisam kriva što sam mršava...

- Tako - promrmlja on, pomaknuvši je tako da se glavom naslonila na

njegove tople, široke grudi, a ruka joj je ležala na njegovom ramenu. - Još si tako

koščata.

21 Glorij@

Osjećala je miris njegove meke pamučne košulje. Tako je prisan taj njegov miris.

Ugodan je njegov topao zaštitnički dodir u hladnoj večeri, u tišini noći i tame.

Pokraj njega osjeća se sigurnijom negoli uz bilo koga drugoga. Dovoljno je da zna

da je on kod kuće kad padne mrak i kad je sama i - odmah može usnuti mirnim

snom.

- Pokraj tebe osjećam se tako sigurnom... - promrmlja poluglasno. Njegov

duboki smijeh odjekne joj u uhu.

- Da si nekoliko godina starija, tvoje bi me riječi mogle uvrijediti - reče on.

- Zašto? - zapita ga nedužno.

- Hoćeš li zaspati? - odgovori on pitanjem.

- Mogla bih. Tako si topao, Russell!

- To nije prava riječ - prozbori on pa je nježno privuče bliže. - Pričaj mi o

Tyleru i svom boravku na moru! Što si radila?

- Plivali smo, razgovarali, slušali njegovu majku, igrali šah, išli u dućane,

slušali... njegovu majku! - nasmije se on.

- Ona je pravi tip! Sebična?

- Vrlo! I istovremeno bolja nego itko drugi - nasmije se meko, pa duboko

uzdahne. - Kad je saznala da sam Currie, poduzela je sve da dođem s Frankom k

njima.

- Zbog tvog imena!? - zapita on mrko. - Zna li ona...?

- Ne! - ona će brzo. - lako ti...

- Hoćeš li zašutjeti! - on će nestrpljivo. - Nisam te doveo kući da bih se

cijela dva mjeseca natezao s tobom.

- Zašto si me doveo kući? - zapita ona, nastojeći pogledom prodrijeti kroz

tamu. - Zaista zbog Eileen? Prstom joj nježno dotakne usnice.

- Možda si mi nedostajala, dijete.

-I ti si meni nedostojao, Russ - ona će iskreno.

Čvrsto je privuče k sebi zakopavši lice u meku kosu na njezinom vratu.

Uzbuđenje koje je obuzme iznenadi je nejasna glad, nemirno strujanje od kojeg

joj krv brže poteče žilama. Kratkim oštrim noktima pritisne mu ruku dok ju je sve

čvršće privijao uza se. Njegov je zagrljaj postajao sve strastveniji i gladniji.

- Jesi li vani, Tish? - Eileenin glas prodre kroz slatku opojnu tišinu.

Russell oštro uzdahne i bolni pritisak njegovih ruku popusti.

- Ovdje smo, Lena - dovikne. - Što je?

Djevojka je slijedila zvuk njegova glasa. Zastane kad je ugledala dva tamna

lika na klupi.

- Uh - promrmlja vragolasto. -Dražesno! Russell i njegova djevojčica.

- Zadavit ću te u snu! - zaprijeti Tish, ustavši brzo i pustivši da njezin

smisao za šalu otjera nezasićenu glad koju je Russell probudio u njoj.

- Čavlima ću ti cipele pribiti uz pod! Ja ću ti...

22 Glorij@

Ona pojuri prema djevojci koja se hihotala, i smijeh se razliježe trijemom dok su

jurile u kuću.

jedan uoči zabave kod Nan, projurio je u učestalim posjetima. Tish je

nastojala da izbjegne Russella. Ni samoj sebi nije mogla objasniti zašto joj se

to čini tako važnim, ali je sada bila stidljiva kad je on bio blizu i nije otvoreno

govorila. Da bi stvari bile gore, bilo je dovoljno da je samo pogleda i - već bi joj se

obrazima razlilo žarko rumenilo. Činilo se da on u tome uživa. Doručak joj je, na

primjer, postao pravo mučenje.

- Jedna djevojka iz škole slijedećeg se mjeseca udaje - reče Eileen dok su

jednoga jutra jeli slaninu s jajima.

- Dobila je posao u uredu, i udaje se za gospodina Jamesona. On je nas-

tavnik tjelesnog odgoja.

- Pretpostavljam da je mnogo stariji od tvoje prijateljice - reče Tish,

pogleda uprta u svoj tanjur.

- Oh, da, prestar je! - potvrdi Eileen naglasivši tu riječ. - Dvadeset osam!

- Dvadeset osam!? - ponovi Tish, nasmijavši se i dobacivši nestašan ogled

Russellu. - On je gotovo za starački dom, zar ne?

Pogled Russellovih tamnih očiju prijeđe preko njezinih grudi. Buljio je u

nju tako otvoreno da joj obrazi planu. Pogled mu se sretne s njezinim. Uznemiri je

nešto u njegovu pogledu.

Starija dob ima neke prednosti, djevojčice - reče ori s ironičnim smiješkom.

- lako ja ne odobravam zavođenje djece!

- Ne bih baš povjerovao - reče Russell. - Jan ima devetnaest godina - ljutito će Eileen.

- Da li je netko odrastao ili ne, ovisi o osobi, a ne o dobi - ozbiljno reče

Russell, promatrajući zamišljeno Tish. - Tish je gotovo dvije godine starija od

tvoje priajteljice, ali kladim se na svog najboljeg bika da se ne zna ni poljubiti.

Tish pocrveni kao paprika. Njegove su je tamne oči proučavale kao da je

zanimljiva klica pod mikroskopom.

- Znaš li, Tish? - zapita Eileen goreći od znatiželje.

- Dakako da znam! - brzo odgovori Tish i bijesno pogleda Russella.

- Uh, zakasnit ću ako ne požurim! - klikne Eileen pogledavši na sat. Ona

obriše usta ubrusom, pa ustane i požuri van.

- Ne vozi brže od osamdeset! - dovikne Russell oštro za njom.

- "Volkswagenom" ne mogu mnogo brže, osobito mojim! - odvrati mu

Eileen.

23 Glorij@

- Imaš pravo - prizna on, nasmijavši se.

- Kako te je uspjela nagovoriti da joj kupiš taj automobil? - zapita Tish.

- Pa - reče on uzdahnuvši - bio je petak, sajamski dan. Pokušavao sam

natovariti šest bikova na kamion. Iskoristila je gužvu. Držala je čekovnu knjižicu,

i ja sam potpisao ček. Tako smo posali vlasnici žutog starog „volkswagena".

Barem tako piše na dozvoli.

- Kladim se da je štedljiv po potrošnji benzina - reče Tish.

- Štedljiv je i školski autobus! Ti si išla autobusom.

- Samo zato jer te ne znam osvojiti kao Eileen - podsjeti ga ona. -Bojala

sam se da te ne razljutim. Još se i danas bojim - promrmlja spuštenog pogleda.

- Nikad te ne bih mogao povrijediti, draga - on će nježno.

- Znam.

Dugo su šutjeli. Onda on ugasi cigaretu, pa ustane. Približi se njezinoj stolici i

sagne tako blizu da joj srce brže zakuca. Osjećala je njegov dah na svojim

usnama.

- Rekla si Eileen da se znaš poljubiti! reče on dubokim tihim glasom. -

Pokaži mi!

- Ne! - prošapće uzbuđeno.

Lice joj je gorjelo pod pogledom njegovih tamnih očiju.

- Bojiš li se, Tish? - šapne on, prešavši palcem nježno po njezinoj donjoj

usnici.

- Da! Ne! Oh, Russell... procijedi razdraženo.

- Kukavice! - ukori je. - Ovoga te puta ne bih povrijedio.

- Te riječi bijahu krajnje poniženje, kao da je podsjeća na onaj dan prošloga

ljeta, na ljutiti pritisak njegovih usana, na bol koji joj je zadao svojim stiskom.

- Da... da mi se barem ne rugaš -Tish će tiho.

- Činim li to? - zapita on, podigavši joj lice prema svome. - Vrlo si mlada,

paunice!

Stiskala je ubrus kao da je pojas za spašavanje. Drhtala je od njegove

blizine, i radije bi umrla nego da on to primijeti.

- Mislila sam da vi stariji volite imati oko sebe veselu mladost - dobaci mu

- kako biste i sami ostali mladi. On povuče svoju veliku ruku pod njezinu meku

kosu, pa joj počne gladiti vrat. Približi svoje usne njezinima, ali ih ne dotakne.

Srce joj je udaralo kao bubanj.

- Star sam, zar ne? - zapita tiho, ali ironično. Još jače približi svoje usne

njezinima.

- R... Russ... - prošapće ona. Pogled joj je bio zamagljen i neobičnio mek

kad se susrela s njegovim prodornim očima. Ruka mu zastane na njezinom vratu,

ukočivši se na trenutak. On je iznenada pusti i uspravi se.

- Dođi dolje na Smithovu livadu kad pojedeš - reče joj. - Imam nekoliko

telića s kojima ćeš se moći igrati.

- Telića?

- Četiri.

24 Glorij@

- Oh, Russell, zaista smijem? - zapita ga.

- Dakako. Poslat ću Grovera po tebe doda ravnodušno, sagnuvši glavu da bi

zapalio cigaretu. - Reći ću mu da ti pokaže i našeg novog bika. Tish se zapita zašto

je odjednom tako razočarana. Kao da osjeća neku prazninu, jer Russell ne ide s

njom pogledati teliće.

- Nekoć si mi dopustio da im ja nadjenem imena - reče ona.

- Nekoć sam te i ja vodio da ih vidiš odgovori on, suzivši oči dok ju je

gledao. - Ne smijem ti dopustiti da mi se previše približiš, draga. To nema

budućnosti!

- Što? - zapita ona znatiželjno.

- Ništa, ništa! Moram ići, imam mnogo posla.

Gledala je za njim dok su se osjećaji komešali u njoj. Osjeti želju da

zaplače.

Nakon tog događaja za doručkom, Tish se trudila da ostane u sobi sve dok

ne bi čula da je Russell otišao. Kad god je mogla izbjegavala je i zajedničku

večeru. Nije bilo teško naći stare prijatelje, uključujući Nan, kod kojih bi

provodila večer. Russell nije nikada pokazao kako je primijetio da ona namjerno

izostaje. U tome i jest problem, pomisli ona žalosno, da se na njemu nikada ništa

ne vidi. Bilo bi dobro da je Frank ovdje. Još je preostalo samo tjedan dana prije

nego što on i Belle stignu. Radovala se njihovu dolasku, ali onda se sjetila kako je

Belle pokušala zavesti Russella. Ta joj je pomisao pokvarila dan.

U subotu odnese sanduk piva radnicima na polju. Nije razmišljala o tome

zašto to čini, iako je uvjeravala samu sebe da to nije ni u kakvoj vezi s

Russellovom ravnodušnošću. Sada, dok je sjedila u kolima, činilo joj se kao da su

nestale godine koje su prošle. Osjeti u sebi glad kad je promatrala beskrajna polja.

Slatki miris svježeg sijena potpuno je omami. U mislima je uspoređivala tu

seosku ljepotu zemlje s okomitim, čeličnim gredama i prljavim ulicama u New

Yorku, pitajući se kako je ikada mogla pomisliti da se to može usporediti. Russell

ju je bio nazvao seljančicom, i to bi mogla biti istina, iako je provela mnoge

godine pretvarajući se da nije seljanka. Dok je promatrala prizor pred sobom,

Russell ugleda njezin automobil i brzo skoči s golemog kamiona na koji su bacali

sijeno. Divila se njegovoj okretnosti, neobičnoj za tako visokog i krupnog

muškarca. Krenuo je prema njoj, doviknuvši nešto preko ramena radnicima oko

kamiona. Promatrala ga je s novim izrazom nježnosti u očima. Košulja mu je bila

otvorena, otkrivajući tamnu kožu nad izrazitim mišićima i široke grudi pokrivene

crnim maljama, koje su se gubile ispod kopče na pojasu. Često ga je puta vidjela

bez košulje, ali sada je to na nju drugačije djelovalo. Nije mogla skinuti pogled s

njega, pa razdraženo i nestrpljivo otvori vrata automobila i iziđe iz njega.

Russell je pozdravi sa smiješkom.

- Ako si došla da nam pomogneš - reče on, promatrajući njezinu haljinu sa

crvenobijelim uzorkom - morala si obući nešto prikladnije. Ona zabaci drugu crnu

kosu i nasmiješi se.

- Žao mi je, ali Baker me nije naučio raditi na polju.

25 Glorij@

On sagne glavu da bi zapalio cigaretu.

- Zašto si došla?

Ona slegne ramenima.

- Donijela sam vam sanduk piva.

- Piva!?

Podigne jednu obrvu.

- Znam - reče Tish pretpostavljajući što će on reći. - Za tebe je grijeh sve što

nije viski, ali pivo je hladno i čini mi se da bi ti moglo prijati. Oznojio si se.

Od rada - reče tiho, mirno je promatrajući. - Nikad nećeš vidjeti da se Tyler kupa

u svom znoju.

Ako ponovno počneš - reče ona - stavit ću sanduk s pivom na zemlju i

nekoliko puta prijeći automobilom preko njega.

Ako to napraviš, ja ću nekoliko puta prijeći automobilom preko tebe -

odgovori on nasmijavši se. - Hej, Jack! - dovikne on jednom od mladića, koji su

išli za velikim kamionom bacajući sijeno na nj.

- Trebali ste me, gazda? - odgovori mladić.

- Uzmi ovo pivo i odnesi ga momcima! Odmorit ćemo se deset minuta. Ne

sviđaju mi se oni oblaci - doda on, pokazavši oblake koji su se skupljali na nebu.

- Hvala - reče mladić pa podigne sanduk piva, viknuvši iz svega glasa:

- „ Pivo!" i odnese sanduk u sjenu osamljenog drveta nedaleko od kamiona.

Ostali mu se radnici pridruže. Russell se nasmije.

- Mladići - on će toplo - pravi su dječaci, iako većina njih već ima obitelj.

- O tebi to nitko ne bi mogao reći - našali se ona. - Ti ne želiš pivo?

On se ponovno zagleda u nju. Bilo bi mi draže da mi je bosonoga mala

djevojčica donijela vrč hladnog čaja.

Ona pogleda svoje noge.

- Da sam se na vrijeme sjetila, bila bih ti donijela čaj.

- Izbjegavaš me, Tish. - Zašto?

Ona prijeđe rukom po haljini na kojoj nije bilo mrlje, nastojeći ne gledati

njegove široke grudi, usprkos želji da ih dotakne.

- Ja sam mislila da ti mene izbjegavaš.

- Možda jesam. Imao sam mnogo posla.

- Znam. - Ona podigne pogled prema njegovom odlučnom tamnom licu

koje je sjalo od znoja. - Ljutiš li se na mene jer sam pozvala Franka i Belle?

Kao da mu je oblak zasjenio pogled.

- Zašto si to rekla? - zapita je tiho.

- Ne bih željela da se ljutiš. Željela bih da među nama sve bude kao što je

nekoć bilo - odgovori ona s molbom u svijetlim očima, koje nije bila svjesna.

- To je nemoguće! - ozbiljno će on i svojom velikom rukom zagladi

neposlušne uvojke kose na njezinim leđima.- Davno si imala osmi rođendan,

djevojčice?

26 Glorij@

- Kakve to veze ima s onim što sam rekla? - pokušala se nasmiješiti - Još

sam tvoja djevojčica, nije li tako? Grudi su mu se teško dizale i spuštale. Činilo se

kao da je tišina među njima nabijena elektricitetom. Pomakne ruku, uhvativši je

grubo za kosu da bi joj povukao glavu prema natrag i mogao proučavati izraz

njezina lica.

- Što si time željela reći? - iznenađeno je zapita.

Snaga u njegovim vitkim prstima preplaši je gotovo jednako kao i njegova

iznenadna, neobjašnjiva ljutnja. Donja joj usnica zadršće, a oči joj se napune

suzama kad je prema njemu podigla prkosan pogled.

- Ti... grubijanu! - nedostajale su joj riječi - Ne mogu... ne smijem se više

čak ni šaliti, jer sve što kažem uzimaš ozbiljno. Dobro, više neću uopće s tobom

razgovarati, Russell Currie, pa ćemo vidjeti kako će ti se to sviđati!

- To će biti bezopasnije - reče on ne oklijevajući. - Ti prokleta mala glu-

pačo, ne znaš li razliku između zadirkivanja i izazivanja?

Ona širom otvori oči.

- Izazivanje!? Znači da te sada pokušavam zavesti!?

Kao da ga je sada napustio gnjev. U očima mu se pojavi smiješak.

- Mislim da ne bi znala kako - on će meko.

Ona stisne zube, naljućena njegovom drskošću.

Frank se možda ne bi s time složio odreže ljutito.

- Pazi, djevojčice! - opomene je on glasom u kojem je osjetila suspreg-nutu

srdžbu.

Da pazim, kako da ne! Drugi ljudi ne smatraju da sam još osmogodišnja

djevojčica, kao ti, Russell! Odrasla sam. Ne radim kolače od blata i ne bacam

kamenčiće... Da barem nisam nikad... Oh, ti odvratni, ravnodušni...!

Od bijesa joj ponestane riječi. Iz grla joj provali jecaj i suze joj poteku niz

obraze.

- Ti prokleta mala glupačo! - Russell poviče čudnim glasom. Žuljevitim joj

rukama primi lice i sagne se, pa spusti usnice na njezine vlažne oči, upijajući suze

s njenih zaklopljenih kapaka, nježnošću od koje joj je ponestao dah.

-R… Russ? - prošapće Tish zaprepaštena njegovim činom. Osjećala je

kako mu srce jako udara.

Lagano pritisne prste na njegove mišićave grudi, osjećajući pod drščućim

rukama njihovu hladnu vlažnost.

- Ne govori! - promrmlja on dubokim glasom.

Ruke mu se stegnu na njezinu licu. On se malo povuče da bi je bolje vidio.

Iz daljine začuje se zlokobna grmljavina i nebo se smrači. Ali prava oluja je bila u

njegovim očima blistavim, bijesnim, opasnim...

Ne primjetivši munju koja se spustila prema obzorju i treperenje zraka

nakon nje, on se sagne prema njezinim drhtavim usnama. Zubima stisne njezinu

punu donju usnicu, strastveno je upijajući.

27 Glorij@

- Poljubi me - reče promuklim glasom - pokaži mi da si odrasla, Tish!

- Russell... - promuca ona teško dišući. - Oluja...

- Oluja je u meni i u tebi! Gladna, slatka i divlja... Ne govori! Poljubi me!

Njegove se usnice rastvore na njezinima razdvajajući ih u platnenoj, gladnoj

žudnji koja ju je obuzela. Ruke mu se spuste niz njezina leđa pritišćući njezino

tijelo o njegovo. Nije ni pomislila da mu se odupre.

Prvi je put osjetila strast muškarca. Prepala se. Onaj poljubac prošle godine

bio je kazna, a ovaj je bio kao smak svijeta. Podigla je ruke prema njegovom vratu

upravo kad se ukočio i odgurnuo je od sebe s prezirom, koji ponovno izazove

njezine suze.

- Bila si moja kad ti je bilo osam godina - reče on teško dišući. - Učio sam te

jahati, loviti, pecati i plivati.

Kad si bila starija, učio sam te kako se moraš ponašati na sastanku s

mladićem i voziti auto. Drago mi je da smo te godine proveli zajedno. Ali, vrijeme

je da zatvorimo vrata za prošlošću. Ja sam silno vatren, Tish. Ne mogu više

podnositi takvo zadirkivanje, a da ne reagiram na nj. Ako me i dalje budeš

izazivala, nešto će se takvo dogoditi među nama. Stariji sam, pametniji i mnogo

iskusniji od tebe. Dopustila si da te poljubim. Isto bih te tako lako mogao uzeti i

cijelu. Ne zaboravi to! A sada odlazi!

Povrijeđena njegovim riječima, ona se okrene i zalupi vratima automobila

za sobom, pa pokrene motor, ne obazirući se na njega, i odjuri na cestu. Ni on se

nije okrenuo kad je krenula prema gradu.

ish je, kao u magli, prolazila dućanom, jedva videći prodavačice.

Borila se protiv novog saznanja, od kojeg joj je ponestao dah. Napokon

izabere dugu bijelu haljinu koja joj je pristajala kao druga koža. Imala je dubok

V-izrez na leđima Vrativši se kući, nemirno je hodala sobom amo-tamo

razmišljajući da li da pođe na zabavu ili ne. Svakog se trenutka sve više bojala da

će se morati suočiti s Russellom. Sjećanje na poljubac bilo je još sasvim svježe.

Bilo joj je zakucalo brže svak put kad bi ga se sjetila. U njoj se oslobodilo nešto

divlje i gladno, nešto potpuno neočekivano, pa je jedva mogla vjerovati da je ista,

pasivna djevojka kao prije tjedan dana, kad je došla kući. Život joj se tako

neobjašnjivo mijenjao, možda previše brzo da bi mogla shvatiti.

- Jesi li spremna, Tish? - zapita je Eileen ušavši u sobu bez kucanja. Zatim

zastane na vratima. Izgledala je mnogo starija u duboko izrezanoj plavoj večernjoj

haljini. Začuđeno se zagleda u Tishinu običnu crvenobijelu haljinu.

28 Glorij@

- Nećeš to obući, zar ne? - zapita je. Tish zagrize donju usnicu.

- Ne znam da li ću otići na zabavu, Lena - reče neodlučno.

- Ali zabavu priređuje zbog tebe! Moraš ići!

Pažnju joj zaokupi zvuk iz predvorja. Okrene se i ugleda Russella na pragu.

- Ići ćeš! - reče joj on.

Košulja mu je bila otkopčana, traperice zamrljane travom, a crna mu je

kosa bila vlažna od znoja. Ona se ponosno uspravi.

- Radije ne bih išla...

- Ako ti ne ideš, Gus i Eileen također neće ići.

Ona spusti pogled pod njegovim.

- Spremit ću se - izusti pokorno.

- Što se dogodilo, Tish? - zapita zabrinuto Eileen. - Tako si potištena.

Samo sam umorna. Lena - procijedi, prisilivši se na osmijeh.

- Idi sada, moram se presvući. Eileen iziđe, ali Russell ostane na pragu

upitno je promatrajući.

- Budi gotova za petnaest minuta, draga. Već kasnimo - doda.

- Dobro - odgovori ona ne pogledavši ga.

- Izgubila si jezik, mala vještice? - prekori je.

Ona se bijesno okrene ošinuvši ga sivim očima. Ali on se samo nasmiješi.

U pogledu mu se iskrio izazov.

- Da si nekoliko godina starija - reče mrko - malo bih proširio našu lekciju

od danas poslije podne. Moraš prokleto mnogo naučiti!

Nemoj misliti da to želim naučiti od tebe! - dovikne mu ona. - Previše si

brutalan!

U takvoj situaiji većina je muškaraca brutalna - on će hladno. - Nisam se

sjetio kakav bi dojam muškarčeva strast mogla ostaviti na djevojku, koja je prvi

put osjeti. No, nisi bila u opasnosti. Ali, nemoj to pokušati s mlađim muškarcem! - Ja... ne želim to više nikada pokušati - reče ona - okrenuvši se od njega.

Hoćeš! Obuci se sada, draga! Ona se ponovno okrene da bi mu rekla kako se može

obući, a da joj on to ne kaže, ali već je otišao.

Tish se obuče, uredi lice i prođe četkom kroz svoju dugu crnu kosu. Osjećala se

poput janjeta koje ide na klanje. Bila je ljuta sama na sebe što je tako uzrujana, pa

se čak ni u Frankovom društvu ne bi osjećala smirenom. Da je barem ovdje,

pomisli žalosno, zaštitio bi je. Ali, od čega?

Uzevši bijeli šal sa stolice, prebaci ga preko golih ramena i siđe. Eileen i

Russell čekali su je u predvorju. On je na sebi imao bijelo odijelo što je

naglašavalo njegovu privlačnost tamnoputnog muškarca i košulju boje hrđe, koja

se pripijala uz njegove mišićave grudi. Kad se okrenuo da bi je promatrao kako se

spušta stepenicama, učini joj se kao da ju je pogodila munja. Polako je spuštao

pogled niz njezino tijelo s neskrivenim divljenjem. Zatim mu pogled zastane na

29 Glorij@

njezinom licu, i na usnicama mu se pojavi podrugljiv smiješak.

- Haljina ti je lijepa kao san! - oduševljeno poviče Eileen. - Gdje si je našla?

- U gradu - odgovori Tish, izbjegavajući Russellov pogled.

Zvonce na vratima zazvoni, i Eileen pojuri da bi ih otvorila.

- To je Gus! - dovikne preko ramena. Rusell zapali cigaretu i zagleda se u

Tish.

- Još se duriš, mala? - promrmlja šaptom.

- Ne durim se - odgovori mu ona izazovno.

- Nisi mi se odupirala - podsjeti je on. - Uostalom, bilo je upravo obratno!

Obraze joj oblije rumenilo.

- Molim te, nemoj!

Eileen se vrati prije nego što joj je mogao odgovoriti, vukući za ruku

visokog, vitkog, crvenokosog mladića.

- Tish, ovo je Gus! - predstavi ga ona s blistavim osmijehom na licu.

Tish se zagleda u mladićeve svijetle oči.

- Drago mi je da smo se upoznali, Gus - reče ona iskreno.

- I meni, gospođice - nasmije se on. Eileen mi je mnogo pričala o vama.

Čula sam da vas zanima očuvanje tla - reče Tish kad su izlazili iz kuće.

Stigli su do kuće Jacea Colemana prije nego što je oduševljeni student završio

svoje izlaganje o eroziji tla, kontroli sedimentacije i prednostima novog projekta

da se korito rijeka obloži krhotinama stijena.

Čim su ušli u kuću, Nan Coleman prigrabi Russella.

- Znala sam da ću te slomiti i da ćeš doći - reče Nan nestašno, otvoreno

koketirajući s Russellom.

On se nasmiješi, ali podigne obrvu.

- Zaista? - zapita.

Tish ih ostavi i probije se kroz društvo u drugu sobu, jer je željela izbjeći da

gleda kako njezina najbolja prijateljica koketira s njezinim... njezinim.. Što joj je,

zapravo, Russell? Grupa svirača iz mjesta izvodila je plesnu glazbu vrlo glasno.

Morala je priznati da su svirači prilično dobri. Repertoar im je sadržavao pop i

countri-muziku. Odmah je odvuku na plesni podij.

Između plesova, slušala je kako se Jace Coleman, Nanin visoki, sjedokosi

otac žali na urod. Pridruži im se Russell, kojemu se Nan objesila o ruku.

Ne zaboravi svoj tlak, tata! -zadirkivala ga je kći.

Nisam još vidio da plešeš s Tish -reče Jace Russellu. - Zar te je moja kći

uzela u monopol?

Nan naprći usnice.

- Tish ga ima cijelo vrijeme. Imam pravo da ga prisvojim barem na

zabavama, zar ne, Russ? - doda ona, dobacivši Russellu izazovan pogled, od

kojeg Tish zadršće.

Russell to primijeti i okrene se prema njoj, ne odgovorivši na Naninu

primjedbu.

30 Glorij@

- Želiš li plesati? - zapita on Tish.

- Bole me noge - odgovori ona brzo.

- Izgazili su mi cipele - doda nasmiješivši se Jaceu.

Nije moja krivnja - reče on. - Nisam mogao doći na red da plešem s tobom

od svih tih mladića.

- Onda je sada trenutak da mi zaplešemo - odgovori Tish, ispruživši ruku

prema njemu. Jace slegne ramenima.

To su tvoje noge, Lutecia!

Očito nisi preumorna - šapne joj Russell u uho kad je prolazila pokraj

njega.

Ona izbjegne njegov pogled, pa pođe za Jaceom na plesni podij,

pokušavajući u sebi zatomiti vrtlog osjećaja, jedan od kojih bijaše - očita

ljubomora.

Preko Jaceova ramena vidjela je kako se Nan topi u Russellovom zagrljaju

kad ju je povukao na plesni podij da bi otplesali zavodljivu melodiju, koju je

izvodila grupa. Djevojka mu je prislonila obraz na grudi. Zaklopila je oči kao da

je u sedmom nebu. Tish ponovno skrene pogled na Jacea, sa sumornošću koje se

nije uspjela osloboditi cijele večeri.

Upravo kad je glazba zasvirala laganu melodiju posljednje pjesme, ona

opazi da joj prilazi Russell. Visok i elegantan, bio je utjelovljenje muške snage.

Ali, pod maskom elegancije, osjećala je sirovu snagu koju su mu usadili sati i sati

rada na polju. Ta ju je snaga čudno privlačila.

- Ne želim plesati s tobom - pobuni se kad ju je privukao u zagrljaj i

odvukao na ples.

- Znam, osjećam to. Ali mislim da mi duguješ jedan ples, ako već ne možeš

prestati biti ljubomorna na Nan.

- Ljubomorna? - provali iz nje.

- Šuti i pleši! Ti si za mene otvorena knjiga, Tish. Sve ti se vidi na licu. -

Privuče je bliže k sebi. - Ona mi nije ljubavnica, ako te to muči.

Tish se ukoči u njegovu toplom, čvrstom zagrljaju.

- Svejedno mi je koliko žena imaš! To nema veze sa mnom! - procijedi

hladno.

On se nasmije.

- Opusti se - promrmlja joj u uho - Neću te optužiti da me pokušavaš

zavesti.

- Ne znam zašto nećeš? Optužuješ me za to otkako sam se vratila kući, iako

si i sam priznao da ne znam zavoditi - ona će ljuti to.

On položi obraz na njezinu kosu, milujući njenu nježnu ruku koju je prislonio na

svoju košulju.

Mogao bih te naučiti kako se to radi - reče tiho privlačeći je još bliže.

31 Glorij@

Ali, to bi bila katastrofa za oboje. Meni je trideset i četiri godine, Tish. Tebi

je jedva dvadeset. Potreban ti je mladić. Ja sam prešao dopuštenu granicu kad bih

mogao udvarati ženi. Da si starija... ali nisi! Ne bi bilo dobro.

- Ti... ti sebični, tupoglavi...! - provali iz nje u zbunjenom bijesu.

- Ako ponovno otvoriš usta - zaprijeti on - poljubit ću te!

Tish osjeti kako je zapljuskuje val topline. Pokorno je spusti čelo na

njegove grudi, mrzeći samu sebe da je tako podložna svemu što on kaže.

- To je bolje - reče joj u uho. - A sad me slušaj. Ne dopusti da ono što se

danas poslije podne dogodilo podigne zid među nama. Bila si previše drska, i

vidjela si posljedice. To je prošlost! Pamtit ćeš to ti, a pamtit ću i ja, ali to će te

naučiti da me ne izazivaš tim slatkim mladim tijelom. Lice joj se zažari, pa zatim

problijedi poput papira.

- Mrzim te, Russell! - reče hladno.

- Svakako, mrzi me! - reče on s gorkim osmijehom na licu. - To je

dobrodošla promjena nakon toga što si se vješala o moj vrat kao ludo zaljubljena

šiparica.

Izraz joj je lica bio takav kao da ju je pljusnuo. S jecajem, istrgne se iz

njegova zagrljaja.

Njegovim licem prođe sjena i on se smrkne.

- Tish, zaboga, nisam tako mislio... - reče nježno.

Ali, prije nego što se mogao ispričati, Eileen ih prekine.

- Russ, zove te Lisa - reče ona šaptom. - Nešto se dogodilo. Na telefonu je...

On odleti poput munje, a Eileen duboko uzdahne.

Glas joj je gotovo histeričan. Pitam se što se dogodilo.

- Tko je Lisa, Eileen? - zapita Tish, silno se trudeći da se pribere.

Ona slegne ramenima.

Znam koliko i ti! Često telefonira Russu. On svaki mjesec ide u Jacksonvile

da bi je posjetio. Nikad ne govori o njoj, a ako ga pokušam nešto pitati... pa i sama

znaš kako se može razljutiti!"

- Reci mi kako si saznala za nju, ako ti on nije rekao.

Slučajno sam čula kad je razgovarao s ocem jedne noći nakon što su malo

popili. Russ je rekao da ljubi Lisu i da je nesretan što je mora tamo ostaviti. - Ona

uzdahne osmijehnuvši se. - To mi se učinilo silno romantičnim, iako mislim da se

već morao oženiti njome. Ima vrlo sladak glas, poput djevojčice... Zaboga, Tish,

nećeš odati što sam ti rekla? Skinuo bi mi kožu!

Tish osjeti u sebi bolnu prazninu.

Ljubi Lisu. Ona je njegova. Nikakvo čudo da nije ozbiljan s drugima. Zašto

se nije oženio Lisom? Jeli ona već udata? Je li jedna od onih slobodoumnih žena

koje ne vjeruju u brak?

- Hej, kamo si odlutala? - nasmije se Eileen. - Pođimo popiti malo punča,

Tish! Sigurno će dugo razgovarati telefonom, kao i obično. Vole razgovarati.

32 Glorij@

- Punč? Dobro - reče kao u snu, pa pođe za Eileen u drugu sobu. Nakon

petnaest minuta, Nan Coleman im reče daje Russell morao iznenada otići i da će

biti odsutan nekoliko dana. Ona ublaži njihovo razočaranje pozvavši djevojke da

provedu kod nje cijelu noć, i Tish zahvalno prihvati poziv. Još ju je boljelo srce od

njegovih riječi. Ne bi mogla provesti tu noć u velikoj, pustoj kući. Razmišljala bi

neprestano o njegovim ponižavajućim riječima, kojima ju je užasno povrijedio.

U subotu su Fran i Belle Tyler doletjeli avionom, koji se spustio na pistu na

imanju. Russell se još nije javio telefonom ni stigao kući. Tish je otišla autom

pred Franka i Belle, a Eileen je ostala pokraj staja s Gušom.

Frank joj pođe u susret kad ju je ugledao. Svijetla mu je kosa blistala na

suncu kao zlato. Podigao ju je u naručje i spustio joj oduševljeni poljubac na

nasmiješena usta. Zatim joj se zagleda u oči.

- Malo hrane za čovjeka koji umire od gladi - našali se, pa je odmakne od

sebe diveći se kako lijepo izgleda.

- Gotovo ću povjerovati da sam ti nedostajala - nasmije se ona. - Zdravo,

Belle, drago mi je da te vidim!

- I meni je drago da tebe vidim - reče plavuša, protežući svoje raskošno

tijelo u crvenom odijelu. -To je, dakle, život u prirodi! Čini mi se kao da sam na

kraju svijeta. Kako to možeš podnijeti, Lutecia?

- Ima i to svojih prednosti - odgvori joj Tish. - Želi li vaš pilot nešto pojesti

prije nego što krene natrag? - zapita gostoljubivo.

- Pilot odbije, jer mu se žurilo u Atlantu.

- Sutra ću otići pregledati „Zelene livade". Moram posuditi neki auto.

- Ja ću te odvesti - reče mu Tish, jer mu nije željela priznati da mu ne smije

posuditi automobil bez Russellove dozvole.

- Russell! Presiječe je oštar bol. Russell i Lisa. Lisa i Russell. Ona svlada

bol i okrene se ponovno Franku.

- Gdje je Russell? - zapita Belle.

Otputovao je na nekoliko dana - odgovori Tish.

- Poslovno? - zapita Belle, očito razočarana.

Tish je mirno pogleda.

- S nekom ženom! - zlobno odgovori.

Osjeti čak zadovoljstvgo kad je u zelenim očima svoje suparnice ugledala

ljubomoru.

- Je li zaručen? - zapita ova.

- Koliko ja znam, nije!

Belle se samozadovoljno nasmiješi i reče:

- Onda dobro!

Očito je ništa osim bračne veze ne bi moglo zaustaviti da osvaja Russella.

Tish ih odvede do automobila.

33 Glorij@

Cijelim putem kući razmišljala je da li je veća opasnost Lisa, koju ne poznaje, ili

ova plavokosa tigrica na stražnjem sjedalu automobila. Zatim žalosno pomisli da

je njoj, zapravo, svejedno što je od toga opasnije. Ona je samo zaljubljena

šiparica, koja se Russellu vješa oko vrata. Dala bi sve na svijetu da može

zaboraviti te riječi. Neće mu moći oprostiti što ih je izrekao. Nakon što ih je

hladnom uljudnošću pozdravila Eileen, Tylerovi se smjeste. Joby i Mattie očito

nisu bili oduševljeni njihovim dolaskom. Tish je to mogla razumjeti što se tiče

Belle, koja je voljela spavati do podneva i onda je zahtijevala topao doručak kad

se konačno dovukla dolje. Ali Frank je bio savršen gost, sve ga je zanimalo.

Eileen ga očito nije prijateljski prihvatila. Pronalazila je svakakve isprike da ne bi

morala ostati u njegovu društvu.

- Jesi li primijetila da bi me najradije progutala? - zapita Frank Tish kad su

jednoga dana jahali šumom iza Eileen i Gusa.

- Razgovarat ću s njom - odgovori Tish mirno.

- Nadam se da hoćeš, draga. Zbog nje se osjećamo neugodno. Jadna Belle

samo što nije puknula.

Tish poželi da ga gurne s konja, ali se nasmiješi.

- Nije navikla na posjetitelje - objasni ona.

- I ti me smatraš posjetiteljem, zar ne? Ako želiš da odemo, reci!

- Ne želim da odete. Razgovarat ću s Eileen!

- Dobro, ako želiš. Hoćemo li otići do potoka? Volim jahanje.

Promatrala ga je pitajući se zašto je tako ravnodušna prema njemu, iako je

vrlo privlačan. Sigurno bi bio povrijeđen da zna kako ona u ovom trenutku osjeća

samo razdraženost. Tri su dana prošla, a već joj je i dosadno i neugodno u njegovu

društvu. Dok su bili na moru, činilo joj se kao da imaju mnogo zajedničkoga. Sada

ih ne veže baš ništa. Rusell bi se veselio da to zna.

- Kako je Angela? - zapita ga da bi prestala misliti na Russella.

Bilo je gotovo mračno kad su se vratili kući. Pred stepenicama Tish osjeti kako

dršće od nekog predosjećaja, jer se u sobici u potkrovlju vidjelo svjetlo. Ta je soba

uvijek mračna, osim kad je Russell kod kuće.

- Ti dršćeš, ljubavi - reče Frank kad su se uspinjali stepenicama, pa je

nježno privuče k sebi

- Što ti je?

- Zaboravila sam vestu - lagala je stišćući se uza nj jer je tražila utjehu i

podršku. - Malo mi je hladno. Zastala je dok je on otvorio vrata, a onda skupi

snagu i uđe. Predvorje je bilo osvijetljeno, ali nikoga nije u njemu bilo. Na

vratima dnevne sobe stajala je Belle Tyler leđima okrenuta prema ulazu u kuću.

Tish osjeti olakšanje, pomislivši da je Belle sama.

34 Glorij@

- Oh, stigli ste! - nasmije se Belle, okrenuvši se prema njima.

U očima joj je bio sjaj. Tish iznenada shvati zašto - jer se na vratima dnevne

sobe pojavi Russell. Srce joj zastane! Ona ponosno podigne

adu, jer se smjesta sjeti onih tužnih riječi koje joj je izrekao prije nego što je

krenuo u Floridu.

- Dobro došao kući, Russell! - reče mu hladnim, uljudnim tonom. Jedan kut

njegovih usana se podigne, ali oči mu se nisu smiješile. Ona primijeti i nove bore

na njegovom licu.

Belle ga posjednički primi za ruku.

- Upravo sam pričala tvom bratu kako nam je lijepo ovdje - reče ona Tish. -

Mogla bih ovdje ostati zauvijek!

U Tish je kuhalo, ali ona se ipak nasmiješi.

- Mi uživamo u vašem društvu - reče uljudno.

Belle se više nije obazirala na nju.

- Sjećate se mog brata Franka, Russell? - zapita ona.

- Sjećam se - reče Russell i samosvjesno pruži mladiću ruku, a Tish to

odmah zapazi. - Kako ste, sinko? Frank se trgne, ali se ipak s njim srdačno rukuje.

- Drago mi je da vas ponovno vidim, gospodine.

- I meni! Kako teku popravci vaše kuće?

- Polako - odgovori Frank.

- Rekla mi je Belle - reče Russell, nasmiješvši se ljepotici. - Gdje je Eileen?

Tish se zabrine. Do ovog trenutka nije se ni sjetila djevojke.

- Otišla je u grad s Gusoom - reče Belle. - Išli su kupiti sedlo. Russellove se

oči ispune gnjevom.

- Rekao sam joj da ne smije izlaziti iz kuće radnim danom, a osobito ne

navečer. On se okrene prema Tish. -Ti si odgovorna za nju!

- Nije me ni pitala - odgovori Tish, spremna na bitku. - Ja imam goste,

Russell.

- To bi trebao biti odgovor!? Tish ga ljutito pogleda.

- Ne mogu biti svugdje. Frank i ja smo izjahali...

- Ja sam joj rekla da ode. Bila sam sigurna da se nećete ljutiti. Konačno,

njoj je već sedamnaest godina - doda Belle, ugledavši bijes u Russellovim crnim

očima.

- Još jedna šiparica koja ti visi oko vrata - značajno će i gorko Tish. Gotovo

odmah zažali zbog svojih riječi, jer ju je on bijesno pogledao.

- Čuvaj se, djevojčice! – on će varljivo mekim glasom. - Sjećaš li se što se

dogodilo posljednji put kad si bila previše nasilna?

Ona se zarumeni od neugodnosti i skrene pogled u stranu. Ulazna se vrata

počnu polako otvarati, prije nego što mu je mogla odgovoriti. Mala crna glava

proviri i plašljive smeđe oči pogledaju malu grupu u predvorju.

35 Glorij@

- Je li... me netko tražio? - zapita nesigurno Eileen, pokušavajući prikriti

svoj strah namještenim smiješkom.

- Uđi! - kratko će Russell tihim, mekim glasom, jedva se svladavajući.

Eileen proguta slinu pa mu priđe korak po korak.

- Russ, mogu objasniti.

- Molim te, objasni!

- Gus je rekao da ide u grad po sedlo koje je Grover naručio. Pozvao me sa

sobom. Belle je rekla...

- Nije važno što je Belle rekla - odgovori on osorno. - Rekao sam ti da ne

smiješ izlaziti noću kad ja nisam kod kuće, zar ne, Eileen?

- Ali, još nije pao mrak.

- Jest.

- Meni je skoro osamnaest godina, Russ - ona će plačno.

- Podsjećaš me na to u svakoj prilici.

- Da ti se ispričam?

- To neće mnogo pomoći. No, ovoga ću ti puta oprostiti zbog Tishinog

društva, ali slijedeći put ću ti oderati kožu - ili tebi, ili Gussu, ili oboma!

Razumiješ li?

Eileenine se oči napune suzama. - Razumijem, Russ.

- Dobro, sada dođi i pristojno pozdravi.

- Naprćenih usana ona mu priđe. Ali on se nasmiješi i podigne je u naručje

te je toplo poljubi. Ona se sretno nasmješi kroz suze i ovije svoje mršave ruke oko

njegova struka. Držao ju je uza se dok nije prestala plakati.

- Oh, Russ, tako si odvratan tiranin - promrmlja Eileen.

On se od srca nasmije i odgovori: - Nećeš me pridobiti laskanjem!

- Jamčim za to - javi se Tish, ne obazirući se na zbunjene poglede, koje su

Frank i Belle izmijenili kad su vidjeli kako je završila svađa.

- Poslije ćemo nas dvoje porazgovoriti, ironična gospođice! - reče joj

Russell, odmaknuvši se od Eileen.

Oh, željno čekam taj trenutak! - usklikne Tish, glumeći oduševljenje, a iz

očiju su joj frcale iskre od bijesa.

- Znam da je prirodno da se braća i sestre svađaju - reče Belle promuklim

glasom - ali vas ste dvoje od toga napravili pravu umjetnost, zar ne?

Tish mi nije sestra - reče Russell, znatiželjno promatrajući zaprepaštenje

koje se pojavilo u njihovim

očima.

- Vjerojatno vam je zaboravila to reći. Doveo sam je u kuću kad joj je otac

nastradao na polju. Ja sam je odgojio. Nismo u krvnoj vezi, ako ne računamo

zajedničkog ujaka unatrag dvije generacije.

Tish osjeti želju da ga udari. To se jasno vidjelo u njezinom pogledu, iako

je u dnu srca bila sretna što nije ispričao cijelu priču.

36 Glorij@

- Dođite na večeru - pojavi se Mattie na vratima kuhinje - ili ću je baciti!

Prisilivši se na osmijeh, Tish čvrsto primi Franka za ruku.

- Čuo si što je rekla - reče ona. - Bit će bolje da požurimo!

attie ih je poslužila raznovrsnim povrćem i odrescima u umaku. Čak je i

izbirljiva Belle velikodušno hvalila hranu. Tish zlobno pomisli da time

vjerojatno želi ostaviti dobar dojam na Russella. Temperamentna je ljepotica sjela

na Tishino mjesto pokraj Russella, i gotovo nije skidala pogleda s njega za

vrijeme cijele večere. Tish se trudila da pažljivo sluša Frankov uzdržljiv razgovor,

iako bi od vremena do vremena njezin pogled uporno zastao na Russellovom tam-

nom, lijepom licu. Jednom je uhvatio njezin pogled i tako ju je značajno

promatrao da je porumenjela i spustila pogled na tanjur. Jedva je čula što joj Frank

govori. Upitao ju je zašto je pocrvenjela. Eileen se usudila pitati Russella kako je

bilo na putu, ali on je naglo promijenio predmet razgovora oštro je pogledavši.

Upitao je Franka o njegovim planovima u vezi sa "Zelenim livadama", slušao

Belline živahne besmislice i igrao ulogu savršenog domaćina. Ali, Tish je

osjećala neku unutarnju napetost i kad je na Russellovom licu primijetila čudan

izraz znala je da je i on osjeća. Činilo se kao da nitko od ostalih to ne primjećuje,

i to ju je čudilo. Kad su se vratili u dnevnu sobu da bi popili kavu, Tish se ispriča

da želi pomoći Mattie urediti kuhinju. Nije mogla gledati kako se Belle stišće uz

Russella na sofi.

Tish natjera Mattie da odmah ode kući, jer je znala da ih je došao posjetiti

sin. Kad je Mattie otišla, Tish počne prati posuđe. Upravo je odložila šalice i

tanjuriće na stol, kad Russell uđe u kuhinju. Ona zastane, boreći se sa željom da

pobjegne. Njezine su ga sive oči optuživale jer se odmah sjetila svega što joj je bio

rekao i što ih je sada dijelilo poput zida. Zastao je na vratima, naslonivši se na

njih.

- Nećeš mi ništa reći, Tish? - zapita je. - Bila si prilično rječita pred svje-

docima.

- Bojim se otvoriti usta, Russell, jer sve što kažem - pogrešno tumačiš. Ako

se šalim, kažeš da te izazivam. Ako te dotaknem, kažeš da te pokušavam zavesti.

Ako nastojim biti uz tebe, kažeš da sam...

- Nisam to tako mislio - on će meko i nježno, iako nije bilo ni traga

ispričavanju ili poniznosti u njegovu glasu. - Ali, ti si počela. Nije pristojno da

djevojka koju sam odgojio kaže da me mrzi. To me je ubolo, i vratio sam ti milo

ža drago.

37 Glorij@

Ona spusti pogled. Duboko u sebi morala je priznati da je možda imao

opravdanje, ali ju je iak boljelo.

- U posljednje vrijeme samo vičeš na mene.

- Kad bi otvorila te svoje lijepe oči, vidjela bi zašto - progunđa on. Ona se

okrene na stranu, potpuno zbunjena.

- Kako je Lisa, Russell? - zapita ona izazovno, s jedva prikrivenom ironi-

jom. - Nadam se da je dobro skrivena.

I u zraku je osjetila njegov prezir. Zažalila je zbog svoje sitničave uvrede

čim ju je izustila.

- To je jedino u što ne možeš prodrijeti - reče on hladno kao led. - To je

jedini dio mog života, koji ne dijelim ni s kim. Je li ti jasno? Porumenjevši

zbunjeno, ona počne ulijevati kavu u šalice. Zašto je to napravila, zašto je tako

otrovno napala drugu ženu? Ni sama nije znala odgovor.

- Tko ti je pričao o njoj? - zapita on, glasom oštrim kao britva.

Ona odmahne glavom.

Nešto sam slučajno čula. Znam da me se to ne tiče. Oprosti...

Uvijek ti je žao kad nešto kažeš - progunđa on neposredno iza nje. - I to

žao ti je kad se ja razljutim, a ne zato jer si rekla nešto glupo. Nepomično je

promatrala paru koja se dizala iz šalica s kavom. Prstima lagano dotakne

poslužavnik.

- Randall je došao kući - reče ona, pokušavajući skrenuti njegovu pažnju na

drugo.

- Zato si poslala Mattie kući? Paćenica vodi brigu o svima! - našali se on.

Zapeku je suze u očima nakon te njegove primjedbe.

- Molim te, nemoj - prošapće nesigurno.

On naglo ispruži, ruke primivši je grubo oko struka. Tish se trgne. -Što ne

bih smio napraviti? - zapita. Bio joj je tako blizu da je osjećala njegov dah na

obrazu. - Borim se protiv toga tako dugo da sam izgubio živce. Znaš li to? Za

večerom si sjedila tako ponosno i prkosno sve dok nam se pogledi nisu sreli, a

onda sam osjetio u tebi bol. Misliš li da ne znam koliko sam te povrijedio? Učinio

sam to namjerno, morao sam... Oh, zaboga Tish, želim te kao zrak koji dišem...

Okreni se! On je okrene i privuče k sebi, spus-tivši usnice na njezine. Toplina nje-

gova poljupca je opije, i zavrti joj se u glavi. Rukom je povuče za kosu naslonivši

njezinu glavu na svoje rame, ljubeći je polako, vatreno, gladno...

Otrove - prošapće - prokleta bila! Ti si kao otrov u mojoj krvi i ne mogu

disati! Imaš oči poput jesenske kiše. Vidim ih u snu... Ugrize je za usnicu, i ona

tiho zastenje. Onda je malo odmakne od sebe i zagleda se u njezine zamagljene

oči.

Mogao bih te natjerati da mi dadeš sve to što želim, a čak se ni ne trudim.

38 Glorij@

To je ludost! Među nama je razlika od četrnaest godina, i nikada je nećemo

moći prijeći - Ne, ne govori! - prekine je kad je pokušala nešto reći, upitati ga što

to govori, jer je bila tako zbunjena da nije razumjela njegove riječi. - Ne reci ništa!

Budi mirna i daj da osjetim ta slatka, meka usta. Poljubi me, draga, poljubi me!

Slušala ga je slijepo, zagrlivši ga oko struka. Ponestalo joj je daha i usne su

je boljele od njegovog žara. Činilo joj se kao da joj tlo izmiče pod nogama, a onda

iznenada shvati da je zaista tako. Podigao ju je na ruke. Nosio ju je...

- Ka... kamo? - promuca bojažljivo.

- Što misliš kamo? - odgovori promuklo, krenuvši prema stražnjim

stepenicama.

- Ne - slabo se branila. - Oh, Russ, nemoj...

Onda se nečiji glas stopi s njezinim.

- Gdje si, Tish?

Eileen uđe nasmijana u kuhinju, pa iznenađeno zastane, širom otvorivši oči zbog

onoga što je vidjela. Russell spusti Tish na pod. Noge su je jedva držale. Mogla je

zamisliti kako izgleda - nateklih usana, raščupane kose, divlje i preplašena...

- Ja... uh... to jest... - zamuckivala je Eileen, koje se znatiželja pretvorila u

očitu zbunjenost. - Jeste li... vidjeli Franka? - zapita nesigurno s namještenim

smiješkom.

- Gdje si Eileen? - javi se i Belle iz hodnika.

- Uh... gužva kao u New Yorku, zar ne? - pročisti Eileen grlo pa krene

najkraćim putem prema vratima, spriječivši Belle da uđe u kuhinju. - Dođite,

Belle, pokazat ću vam nešto - reče ona vedro i napola odvuče Belle na drugu

stranu.

- Tish... - počne Russell sa žaljenjem u glasu.

- Dobro... dobro - prošapće ona, izbjegavajući njegov uporni pogled. -

Nisam željela biti nasilna...

- Nisi ti ništa napravila, ja sam kriv! odgovori on. - Eileen nije slijepa.

Ozlijedio sam ti usnice, pa se vidi, a čak je i njoj bilo očito da se nismo samo

jedanput poljubili.

- Nisi li me dovoljno posramio? - prošapće Tish slomljeno.

- To nije sramotno - reče on, zastavši da zapali cigaretu. - Ne bi bilo ničeg -

sramotnog ni da sam te odnio uz stepenice, iako sam te želio odnijeti u svoju sobu.

Ali, ne zbog onoga što ti misliš!

- Ne želim znati!

- Zašto ne?

Ona porumeni spustivši pogled.

- Ne znam, postupati u takvim situacijama, ni s jednim muškarcem, a

osobito ne s tobom. To mi je novo... Russell! To je... oh, zaboga, nasmrt si me

prestrašio! Natjerao si me da osjetim ono što nisam znala da mogu osjetiti, ti...

- Reci! - zapovjedi joj on.

- Dobro, dobro! Ne mogu... ne mogu... S Frankom je lako, ali ti... uz tebe

gorim! Tebe se bojim, Russell!

39 Glorij@

- Čega bi se trebala bojati? - zapita je.

No nije mu mogla odgovoriti. Dršćući, goreći od zbunjenosti i razočaranja,

okrene se na stranu. Željela mu je reći, bojim se da ću ti se ponuditi i da ćeš me ti

uzeti.

-To je zbog Lise, zar ne, Tish? - zapita je uznemireno. - Ne možeš se

pomiriti s time, zar ne?

Na svoju sramotu, do tog trenutka nije ni pomislila na tu tajanstvenu ženu.

Vatreni trenuci u njegovom zagrljaju, kao nekom čarolijom, izbrisali su cijeli

svijet. Sada se sjetila. Zaklopi oči i sa žalošću shvati da joj time kaže kako je Lisa

dio njegova života, kojega se neće odreći.

- Ne, Russell - reče ona, prišavši stolu da bi uzela poslužavnik.

- Nikada se neću moći s time pomiriti. A ti... ti je se ne bi odrekao...

- Nikako, draga. Čak ni za tebe! To sve kaže, zar ne? Zaboravit ćemo što se

upravo dogodilo.

Ona potvrdno kimne glavom. Kroza zid prodre zvuk smijeha, ali ona je osjećala

samo želju da zaplače. Usnice su je boljele od njegovih strastvenih poljubaca, a

tijelo od njegovog žestokog zagrljaja. Ali najjača je bila bol u srcu. Strašno je kad

te netko odbaci, ali da mu ta... ta žena toliko znači da je se ne može - odreći... da

traži od nje da ga podijeli s Lisom...!? Mrzi ga! Mrzi ga! Okrene se da bi mu to

rekla, ali kuhinja je bila prazna. Eillen uđe upravo kad se pitala kako da se uredi.

- Donijela sam ti češalj i ruž za usne - reče djevojka zbunjeno. - Mislila sam

da ćeš se željeti urediti, prije nego što se vratiš u društvo.

- Tish se uspije nasmiješiti, pa uzme što joj je djevojka donijela.

- Hvala, Lena. Gdje... gdje su oni?

- Hoćeš pitati kamo je on otišao. Tko to zna!. - reče ona, pročitavši to

pitanje u Tishinim žalosnim očima. - Izjurio je iz kuće bez riječi. Goste sam

ostavila u dnevnoj sobi. Bit će bolje da požuriš, jer je Frank počeo sumnjati.

- Zbog čega? - zapita nedužno Tish, prolazeći češljem kroz zamršenu kosu.

- Čudi se zašto ste ti i Russell tako dugo ostali u kuhinji i zašto je Russell

izjurio kao luđak. Oh, Tish, nisam znala što da napravim kad sam ušla u

kuhinju....

Tish se nasmiješi.

- Hvala ti što si odvukla Belle! Mislim da bih propala u zemlju da je došla

ona, a ne ti.

Eileen je promatrla kako Tish maže usnice.

- Umirem od želje da te nešto upitam. Znaš što, zar ne?

Tish nije podigla pogled, ali se zarumenjela, iako se iz petnih žila trudila da

se svlada.

- To... to je bio samo poljubac, Lena, i jedini put...

40 Glorij@

- Nije potrebno da se preda mnom braniš, Tish! - djevojka će nježno.-Ali,

mi obje znamo da se Russell ne igra. On mi je brat i ja ga volim. Mislim da tebe

nikada ne bi povrijedio. No, ipak budi oprezna!

- Rekao je da to moramo zaboraviti - reče Tish - zbog Lise. Nema razloga

biti oprezna. Hoćeš li mi pomoći odnijeti kavu?

- Svakako!

Ona uzme poslužavnik.

- Izgledam li dobro? - zapita Tish. Eileen se nasmiješi.

- Više se ništa ne vidi.

- Krenimo!- odlučno će Tish.

Slijedećeg je jutra imala podočnjake, a u sivim joj je očima bio bolan izraz. Ona

navuče traperice i plavu košulju dugih rukava, pa se počešlja. Lice nije dotjerala.

Više joj nije bilo važno da bude lijepa za Franka. A on... on je sigurno već otišao u

polje.

Ali, kad je ušla u blagovaonicu, Russell je sjedio za stolom s Frankom. Pio

je kavu. Srce joj divlje zakuca.

- Oh, došla si - reče Frank. - Idem pozvati Belle, ako je budem mogao

izvući iz kreveta. Russell će nas sve odvesti na jahanje. Odmah ću se vratiti,

draga!

Zatim ustane, pa se sagne prema njoj i lagano je poljubi u usta, kao da je

namjerno to učinio pred Russellom. Ukočeno je sjedila, pitajući se gdje je Eileen.

Trudila se ostati mirna pod Russellovim upornim pogledom.

- Zašto je to, do vraga, učinio? -zapita je on osorno. - Da bi me podsjetio da

si njegova?

Ona proguta slinu.

- Gdje je Eileeen? - zapita, ne odgovorivši na njegovo pitanje.

- Otišla je već u školu. Ti nisi spavala - reče on značajno.

- Ja... spavala sam vrlo dobro, hvala!

- Pogledaj me, Tish!

Ona se pokori nježnom milovanju njegovog glasa, a srce joj poskoči kad je

susrela njegov pogled.

- Zašto me se bojiš? - zapita je meko.

Usnice joj zadršću. Ponovno spusti pogled na šalicu pred sobom. Dovodilo

ju je do bjesnila da joj prsti dršću.

- Tako si mlada, djevojčice - nastavi on tiho. - Dijete - žena, kao cvijet koji

se počinje otvarati. Sinoć sam bio previše grub prema tebi. Jednom sam ti rekao

da nisam navikao na granice. Ta me je tvoja nježna nevinost svladala.

Iskosa ga pogleda. Na usnama mu je igrao nježan smiješak.

41 Glorij@

Bojala sam se sići jutros - prizna Tish oklijevajući. - Oh, Russell, što se to

događa? Ne želim to! Ne želim da sve bude opet kao onda kad smo bili najbolji

prijatelji... - reče ona, ne mogavši se svladati.

- Misliš da vratimo vrijeme unatrag? - zapita on, podigavši obrvu. -Nakon

onih poljubaca sinoć, Tish? Ona pocrveni do korijena kose.

- Rekao si... da ćemo to zaboraviti - podsjeti ga spuštenog pogleda.

- Kako bih mogao kad mi krv proključa svaki put kad te pogledam? -

promrmlja on. - Želio bih ti reći sve o Lisi. Želio bih da shvatiš...

- Ne želim to čuti! - krikne ona, skočivši sa stolice. - Frank! - dovikne, jer se

on bio vratio u sobu hajdemo do staje! Russell i Belle će doći za nama.

Frank pogleda Russelllovo ukočeno lice, pa Tishino rumeno. U očima mu se

pojavi sumnja i nagovještaj ljubomore.

- Dobro - složi se on i pođe za njom iz sobe.

- Kakav je zapravo, tvoj odnos prema njemu? - zapita Frank kad su stojeći

pored osedlanih konja čekali da im se Russell i Belle pridruže.

-Rusell mi je kao brat - izbjegavala je odgovor gledajući neki automobil,

koji se približavao cestom. - Čini se da dolazi Nan - promrmlja.

- Brat ili nešto više? - nastavi uporno Frank. - Ne sviđa mi se kako te gleda.

Kao da bi te želio proždrijeti pogledom kad zna da ga ne gledaš. Ona porumeni.

Umišljaš nešto čega nema, Frank.

- Nije tako! Da te natjera da se udaš za njega, dobio bi sve ovo, zar ne? -

zapita on oštro, pokazujući imanje.

Ona ga zapanjeno pogleda.

- Što? - Smetala ju je njegova drskost, njegov napad na Russella. - Ja sam

ovdje stranac, a ne Russell - počne ona ljutito. - Rekao ti je da je moj otac stradao

u nezgodi, ali nije rekao cijelu istinu. Ja ću ti to sada reći. Moj je otac bio

napoličar. Živjeli smo u kući s golim drvenim podom i krovom, koji je

prokišnjavao. Moj otac nije imao ništa. Odjeća koju sada imam na sebi vrijedi

više nego sva njegova imovina. Da nije bilo Russella, ja bih bila odgojena u

sirotištu i ne bih imala ničega! Frank je problijedio.

- Ali, ti ćeš nešto naslijediti, zar ne?

- Kuću u kojoj je moj otac živio i možda malu pripomoć.

- Oči su mu odjednom postale hladne.

- Mogla si mi to reći!

- Zašto? - zapita ona, boreći se sa svojim ranjenim ponosom. - Je li te

nasljedstvo za koje si pretpostavljao da ću ga dobiti privuklo?

- Mali crveni automobil Nan Coleman je zaustavio se pred stajom prije

nego što je smislio odgovor. Ona iziđe iz auta i pridruži im se.

- Zdravo! Zaželjela sam se upoznati s tvojim društvom - reče veselo. - Vi

ste sigurno Frank. Mnogo sam čula o vama.

On se uljudno nasmiješi.

42 Glorij@

- A vi ste Nan... Coleman, zar ne?

- Nan i njezin otac vlasnici su imanja pokraj vašega - reče namjerno Tish.

To imanje zauzima trećinu ovog kruga.

Russell ima nešto manje od druge dvije trećine - nasmije se Nan. - Frank, vi

i vaša sestra morat ćete doći jednog jutra na kavu, ako vas se Tish može odreći.

- Sutra se selimo u «Zelene livade» -Frank će ukočeno. - I mojoj sestri i

meni bit će drago da prihvatimo vaš poziv.

Nan je bila zbunjena. Njezine zelene oči upitno se zaustave na Tishinom

licu.

- Frank i ja smo prijatelji - značajno će Tish. - Zar ne, Frank? Ništa više! On

se uspravi.

- Točno - odgovori hladno.

Nan začuđeno podigne obrve, ali Tish uzjaše na konja, prije nego što ju je

mogla još nešto upitati.

- Dođi s nama na jahanje - reče Tish.

- Russell će ti dati konja. Ja idem naprijed.

- Hvala - promuca Nan i zamišljeno pogleda Franka. - Mislim da ću prih-

vatiti poziv.

Tish okrene vatrenog šarca na kojemu je jahala pa krene prema jahaćoj

stazi. Kad je prolazila pored staje, primijeti da su Russell i Belle još unutra.

Ljepotica je stajala tik uz njega objesivši mu ruke oko vrata. U tom trenutku, Belle

se uspne na prste...

Tish podbode konja i nagne se naprijed u sedlu dok joj je vjetar u naletima

šibao lice. Suze su joj zamaglile oči. Bol kakvu nikada nije osjetila probode joj

srce. Russell, Russell, uvijek Russell! Tuga joj stegne srce. Uzaludna čežnja.

Zapita se, otkada ga ljubi. Ljubi...

- Ne! - prošapće promuklo, zaklopivši oči. - Ne, to je nemoguće, to je

nemoguće! Proživjela sam uz njega veći dio života i volim ga, ali zaboga, nije

moguće da ga ljubim... Je li moguće?

Moguće je, duboko je, žudno, bezumno zaljubljena. Ne može misliti ni o

kome drugome. Samo o Russellu! O Russellu čija kosa ima crni sjaj na suncu, čije

se crne oči smiješe njoj; Russellu koji je drži u zagrljaju, uči je kako se ljubi..

Russellu koji pripada Lisi, koji nikada, nikada neće moći pripadati njoj...

Zajecavši ona okrene šarca. Suze su je tako zaslijepile da nije primijetila da

se cesta približila jahaćoj stazi. Potjera konja brže. On preskoči jarak pored ceste

baš pred kamionom koji je jurio, a škripa kočnica i prodorno njištanje konja bilo

je posljednje što je čula dok je padala.

43 Glorij@

grudima ju je neugodno stezalo. Pokuša dublje udahnuti, no osjeti bol, tupu,

ali prisutnu u cijelom tijelu.

Podigne teške kapke. Nakon nekog vremena, uoči stolicu i u njoj neki

nejasni lik. Tada prepozna to blijedo i okruglo lice.

- Eileen? - prošapće tiho. Djevojka brzo podigne glavu i uzdahne.

- Tish!

Zatim skoči iz stolice i požuri prema krevetu rukama se naslonivši na

ogradu. Jednom rukom čvrsto primi Tishinu. U smeđim su joj očima bile suze.

- Oh, došla si k sebi - prošapće. -Tako smo se bojali... Moram telefonirati

kući. Baker i Mindy su ovdje.

- Baker je došao? Nije smio zbog svog srca...

- Nitko ga ne bi mogao spriječiti. Sada se mnogo bolje osjeća. I on i Mindy

izgledaju mnogo mlađi. - Eillen se nasmiješi.

Tish je pogledom pretraživala sobu.

- Russell? - zapita tiho.

- Nije odlazio iz bolnice otkako su te dovezli. Tek ga je prije jednog sata

liječnik prisilio da se ode odmoriti. Sjećaš li se Tish što se dogodilo? Čini se da je

šarac izišao na cestu i naletio na kamion.

Tish potvrdno kimne glavom i procijedi kroza zube.

- Nisam ga vidjela...

Russell je gotovo ubio Franka Tylera. Frank je stalno govorio da je on kriv,

da te povrijedio i da si zbog toga pobjegla... Russella je to razljutilo i udario ga je

šakom u nos. Tyleri su se jučer preselili u svoju kuću. Frank te želio posjetiti, ali

mu je Russell zabranio.

- Frank nije kriv - prošapće Tish, iskrivivši lice od boli kad se pomakla na

jastuke. - Zašto ga je Russell udario? - On ne mari za mene!

- Ne mari?! - ponovi Eileen iznenađeno. - Tish, Russell je prvi dojurio do

tebe. Podivljao je. Nisam još nikada vidjela nekoga tako nesretnog. Vozač

kamiona nije bio ozlijeđen, ali Frank i Gus su jedva zadržali Russella da ga ne

izmlati. Onda je kleknuo pored tebe, i bolničari su ga jedva odvojili od tebe. -

Eileen navru suze na oči. - Cijelo smo vrijeme čekali dok si bila u operacijskoj

sali. Russell je sjedio, buljio pred sebe i pušio. Nije progovorio ni jednu riječ. A

kad su nam rekli da će sve biti u redu, da nisi u smrtnoj opasnosti on... - Eileen nije

mogla nastaviti.

Samo je odmahivala glavom. To je neobično, pomisli Tish, koja je još bila

opijena od lijekova i boli. Russell ne želi napustiti Lisu, ali ne želi dopustiti ni da

ona pripadne drugome...

44 Glorij@

- Ne mogu... ne mogu se pribrati.

- Što mi je? - zapita ona Eileen.

- Imaš dvije duboke posjekotine, dva slomljena rebra i masnice po cijelom

tijelu - objasni joj Eileen tužno. - Osim toga, imaš komplicirani prijelom lijeve

noge ispod koljena. Ali, ostala si živa, i to je najvažnije!

- Bilo bi još bolje da me tako ne boli - reče Tish. - Gladna sam...

- Idem dolje da bih telefonirala kući, pa ću ti poslati nekoga da ti donese

nešto za pojesti. Odmah ću se vratiti! Dobro?

- Dobro - odgovori Tish pospano.

Nakon toga, padala je u san i budila se nekoliko puta. Kad je bila budna,

razmišljala je o Russellovom čudnom ponašanju. Možda osjeća grižnju savjesti?

Vjerojatno to sve objašnjava, lako se ponekad činilo daje iskreno ljubi, nije bila

sigurna u to, jer je zadržavao za sebe svoje prave osjećaje.

- Zlato, jesi li budna? - začuje nježan, poznati glas.

Prisili se otvoriti oči. Ugleda Mindino sitno lice. Oko velikih plavih očiju

vidjele su se bore, ali još je bila lijepa kao onda kad je njezina ljepota natjerala

Bakera da povuče svoju tvrdoglavu odluku da se nikada neće oženiti, nakon stoje

izgubio Russellovu i Eileeninu majku.

- Oh, Mindy! - Tish će plačno, s bolom podigavši ruke.

Mindy je nježno zagrli, pazeći da je ne povrijedi na onom mjestu gdje su joj

rebra bila slomljena.

- Djevojčice moja, što si napravila? -šapne ona.

- Ponašala se ludo! - javi se Baker.

Tish tek sada ugleda Russellovog oca, starije izdanje onoga koji joj je

neprestano zaokupljao sve misli.

- Zdravo, Baker! - ona se uspije nasmiješiti.

Baker se sagne i poljubi je u blijedi obraz.

- Silno si nas prestrašila - reče on zabrinuto. - Liječnik kaže da si imala

veliku sreću.

- Osjećam se kao da me je netko pretukao - nasmije se ona pospano.

- Razumljivo. - On joj raskuštra kosu svojom velikom, naboranom rukom.

Russell još spava. Gotovo sam ga morao onesvijestiti da bih ga odvukao odavde.

A kad je zvao onaj Tyler da upita kako ti je, morao sam zamoliti Mindy da začepi

uši. Što se to, vraga događa?

Frank i njegova sestra Belle nekoliko su dana bili kod nas. Sjećaš se da sam

pričala kako će doći. Frank i ja smo se... posvadili dok smo čekali Bellu i Rusella

da se razdvoje i iziđu iz staje - završi ona gorko.

Ne shvaćam, djevojko - uzdahne Baker - Russell se zaljubio u neku ženu?

45 Glorij@

Zakleo se da to nikada neće napraviti zbog Lise.

- Ljudi se mijenjaju, Baker - ukočeno će Tish. - Jao, boli me! - zajauče ona.

- Morat ću tražiti nešto protiv bolova.

- Dobro, djevojko, odmori se sada! Ali, kad ti bude bilo bolje - Baker će

mirno - morat ćeš mi odgovoriti na nekoliko pitanja. Ili ti ili moj sin, ili oboje?

Ona zaklopi oči, začuvši tu neugodnu opomenu.

Lebdjela je između sna i jave, u nekom mraku bez boje i svjetla. Kad je okrenula

glavu na stranu, ugleda Russella, visokog, zastrašujućeg. Pokuša okrenuti glavu

na drugu stranu, ali njegove oči bile su kao dva crna magneta koji je sve jače

privlače. A onda, nenadano, kad mu je u snu prišla bliže, na licu mu zasja nježno

svjetlo, On se nasmiješi i ispruži ruke prema njoj.

- Russell! - prošapće ona, okrećući glavu na jastuku lijevo-desno. - Oh,

Russ...

Velika topla ruka stisne njezinu. Njegov dodir je bio čvrst, kao da ju je

tješio.

- Ovdje sam, djevojčice. Što je? Ona otvori oči, uzbuđena njegovim

voljenim glasom. Kroz maglu sna ugleda ga na stolici pokraj kreveta. Prijeđe

jezikom preko suhih usana. Polako, Russellovo napeto, karakteristično lice uđe u

fokus. Ugledala na njemu nove bore brige.

- Bila je... tako mračno - objasni mu ona. - Nisam mogla doprijeti do tebe.

- Ovdje sam - reče on, ne skidajući pogleda s njezina lica.

Ona uzdahne, iskrivivši lice od boli u rebrima.

- Boli me - prošapće.

- Znam - Russell će zabrinuto. - Zašto si onako odjahala? Zato jer si vidjela

kako Nan Coleman koketira s tvojim mladićem, ili zato jer si vidjela Belle sa

mnom u staji? Osjećala je napetost u zraku dok je čekao odgovor na svoje pitanje.

Nešto... mi je upalo u oko - šapne ona, izbjegavajući istinu. Pepper je izjurio na

cestu... Što je s Pepperom, Russell?

- Slomio je nekoliko kosti - odgovori on tiho. - Nisam imao izbora, Tish.

Odgovori na moje pitanje!

- Zašto nisi dopustio da me Frank posjeti? - upita ona, izbjegavajući opet

odgovor.

On stisne usnice i oči.

- Ne želiš mi reći istinu, ali on mi je rekao. Rekla si mu kako stvari stoje, i

on to nije želio prihvatiti. Počeo se izvlačiti. Ako te to tješi, sada je na koljenima.

Od čega? Od grižnje savjesti ili zato jer si mu ti slomio nos? - zapita ga, suho se

nasmiješivši. Bilo mu je neugodno, pa skrene pogled na prozor.

- Sam je to tražio.

46 Glorij@

- Čvrsto je stiskala njegove prste.

- Ne gunđaj! Nitko nije kriv. Jesi li još moj najbolji prijatelj? - zapita ga s

nježnim smiješkom, ne znajući da joj se cijelo srce odražava u pogledu.

- Želiš li to? Želiš li da to bude naš odnos?

- Postoji... postoji Lisa - šapne ona tiho i pogleda u stranu.

- Da, postoji, i ti nikad nećeš preko toga moći prijeći, zar ne, mala svetice?

- Oči mu bijesnu i on naglo ustane. - Kasnije ću se vratiti.

- Oh, nemoj - molila je. - Molim te, nemoj, Russ....

On oštro udahne. Lice mu je bilo nepomično poput stijene.

- Reći ću Tyleru da uđe. To će ti vratiti boju u obraze.

- Ne ljuti se, ne odlazi dok se ljutiš, molim te, Russ! - šapne kroza suze.

- Nemoj me izazivati, Lutecia - reče on jedva čujno. - Ne možeš imati i

jedno i drugo.

Jedna joj se suza spusti niz obraz.

- Russ...

- Oh, zaboga, ne mogu podnijeti da plačeš! - šapne on ljutito, sagnuvši se da

bi poljupcem obrisao njezinu suzu.v- Nisam ljut, djevojčice. Sada šuti. Šuti!

Napućene su joj usnice drhtale kad ga je pogledala s optužbom u očima.

- Veliki grubijane! - šapne. - Ne želim ratovati s tobom.

- Znam. Samo želiš izbrisati prošlu godinu i početi od početka. Dobro,

Tish, možemo i to! Sve je ostalo bez budućnosti za nas. Želiš li da ti donesem još

nešto osim Tylera?

- To je povrijedi, ali nije to željela pokazati.

- Zaista češ ga pustiti?

- Ako ti želiš. - Želiš li?

Ona potvrdno kimne glavom.

- Dobro. Vratit ću se kasnije. Istraživala je njegovo lice, ali nije mogla ništa

pročitati.

Mogla si promatrati Belle i mene još nekolik trenutaka - reče on kad je

krenuo prema vratima. - Odgurnuo sam je.

- Želiš li reći da je ona... - Nije mogla, a da ga ne upita.

- Dovoljno me dobro poznaš da i sama znaš odgovor. Ne volim nasilne

žene. Je li ti ikad palo na pamet - zapita on tiho - da »prijatelji!« obično ne

osjećaju takvu ljubomoru jedno prema drugome? Rekavši to i nasmiješivši se, on

iziđe iz sobe.

Kad je Frank ušao, pokušavala je da ne gleda njegov crvenoplavi nos i

flaster na njemu.

- Ja... naletio sam na tvog Russella -reče Frank, glupo se nasmiješivši. -

Postupao sam blesavo, Tish, i žao mi je. Nije me, dakako, privukao tvoj novac.

Želim da to znaš i da shvatiš kako mi je žao.

- To je riješeno - ona će blago.

47 Glorij@

- Mogu li te ponekad posjećivati? Možemo li i dalje biti prijatelji? -zapita je

tiho.

Tish opazi da mu je pogled topao, ali bez dubokih osjećaja. To joj je bilo drago.

- Dakako, možemo - nasmiješi mu se.

On joj uzvrati smiješak i sagne se da bi je poljubio. Upravo u tom trenutku

Russell uđe.

- Oh, to ste vi, gospodine - reče Frank zbunjeno. Vidjelo se na njemu da je

zabrinut.

- Neću vas smetati - odgovori Russell ravnodušno. - Tish, liječnik Wallace

kaže da sutra možeš kući. Baker i Midny će doći po tebe.

- Ti nećeš? - zpita ga nehotice.

Ja idem u Jacksonville, k Lisi - reče on, a Tish osjeti da je problijedjela. -

Da bih je doveo kući - doda on, izazivajući je pogledom da nešto kaže.

- Ona stisne zube, ali se svlada.

- Sretan put - reče tiho hladnim glasom, koji se nije slagao s bolnim,

zabrinutim pogledom njezinih potamnjelih očiju.

- Vidjet ćemo se kad se vratim - reče on.

- Nisam baš sigurna - odgovori ona oštro. - Sumnjam da ću još biti ovdje!

On opasno stisne oči.

- Zar si zaista tako prokleto sitničava?

- Sitničava? - ponovi ljutito. - Mislim da je čudno što očekuješ da ćemo svi

mi ostati živjeti s njom pod istim krovom!

- Oči mu sijevnu od bijesa.

- Bolje s njom nego s tobom! - narogušteno reče i izđe iz sobe. Stresla se od

bijesa. Suze su joj gorjele u očima. Srce joj se bolno stezalo;

Žao mi je, Tish - nježno promuca Frank - zaista mi je žao! - Oh, Frank i

meni! - šapne ona kroz suze.

- On se večeras vraća - reče joj Baker slijedećeg poslijepodneva u njezinoj

sobi. - Prije nego što stigne, želio bih znati što postoji između tebe i mojeg sina,

Lutecia!

Ona porumeni.

- Ne postoji ništa. Samo se svađamo malo više nego prije - odgovori.

- Ne pričaj! - odgovori Baker.

- Russell tako često gubi strpljenje otkako sam se vratio kući da sam

zabrinut. Neprestano je zamišljen. Kad ga god nešto upitam, pocrveni i počne

kleti. Je li to zbog onog Tylera? Jesu li se mom sinu iznenada otvorile oči pa je

primijetio da si se pretvorila u vrlo privlačnu djevojku, Tish?

48 Glorij@

- Russell nikome ne otkriva svoje osjećaje. Ti to znaš - reče ona, igrajući se

rubom plahte.

- Zna li on da ga ti ljubiš? - zapita je on mirno.

Njoj ponestane daha.

- Ja... ja ga ne ljubim! On mi je uvijek bio kao... kao brat, Baker!

On odmahne glavom.

- Prokleti ponos Peacockovih! - progunđa. - Prije bi umrla, nego to priz-

nala, zar ne?

- Nemam što priznati.

- Vraga nemaš! Eileen mi je rekla - reče joj otvoreno.

Ona podigne pogled, ponovno porumenjevši.

- Kako je mogla? - promuca plačno.

- Jer to već godinama priželjkujem! Sada, kad si bila dovoljno dugo

odsutna, konačno je shvatio da si odrasla...

- Da, shvatio je - reče ona. - Ali, ako išta osjeća, to je fizički. U ovom

trenutku me žali jer sam se ozlijedila i misli da se to dogodilo zato što sam ga

vidjela u staji s Belle Tyler. Osim toga - doda ona oštro - tu je i Lisa, zar ne?

- Kakve ona ima veze s tvojim i Russellovim odnosom? - zapita on,

podignuvši obrve.

- Ne misliš, valjda, da ću ga dijeliti s... s... jednom od onih žena!? -završi

ona nemoćno, mašući ljutito rukama.

U Bakerovom se pogledu prvo pojavi čuđenje, a zatim se čak nasmiješi.

- Tko ti je pričao o njoj? - zapita zamišljeno.

Ona slegne ramenima.

- Eileen je jedne noći čula kako ti je Russell rekao koliko je ljubi. Njoj se to

čini vrlo romantičnim. Zašto se ne oženi njome?

- Mislim da to moraš sama vidjeti, draga! Možda ćeš onda shvatiti da

nikada ne smijemo stvarati prebrze zaključke - reče on tajanstveno.

- Hoćeš li mi objasniti o čemu govoriš, Baker?

- Pričekaj dok se vrate kući!

- Nemaš ništa protiv njezinog dolaska?

On odmahne odrično glavom.

- I ja je volim - reče tiho.

Ona okrene glavu prema prozoru. Bila je zbunjenija negoli ikada ranije.

Zašto... zašto je dovodi kući?

- Jer se njezina teta udaje. Više se nema tko o njoj brinuti. Više ti ništa neću

reći!

On ustane i iziđe iz sobe, nasmiješivši joj se s vrata i namignuvši joj.

49 Glorij@

Bakerova je primjedba prije nego što je izišao iz sobe iskreno začudila Tish. Ona

pomisli da je ta žena vjerojatno bolesna. Možda je slijepa ili ne može hodati.

Prolazila je kroz nove muke, razmišljajući kako će se osjećati dok bude morala

promatrati kako je Russell hoda s njom, pridržavajući je s ljubavlju u tamnim

očima. Osjeti želju da zaplače. Čekanje je bilo najgore. Gledala je program na

televiziji, ali zapravo nije vidjela ništa. Pokušala je slušati radio, ali to je bilo još

gore. Nije mogla čitati, jer bi joj misli odlutale. Eileen dođe k njoj u sobu, ali nije

mogla pratiti ni razgovor.

- Ti me ne slušaš, Tish - reče napokon Eileen.

- Znam - uzdahne ona žalosno.

- Što je? Lisa? - zapita tiho Eileeen. Tish potvrdno kimne glavom.

- Da ti barem ja mogu nešto reći - tužno će Eileen. - Ljutiš li se na mene da

sam rekla Bakeru? On je užasan kad želi nešto saznati. U tome su otac i moj brat

vrlo slični. Tish se nelagodno nasmiješi.

- I to znam.

Tada se začuju glasovi iz predvorja. Jedan od njih bio je Russellov. Tish se

sledi, ukoči, u očima joj se pojavi divlji pogled, kao kod životinje koja je upala u

zamku.

- Bit će dobro - reče Eileen tješeći je.

- Idem ih malo zadržati dok se ti pribereš. Dobro?

Tish je mogla jedino kimnuti glavom. Srce joj je divlje udaralo dok je širom

otvorene oči upirala u vrata, kao da očekuje da će u sobu ući neki vampir.

Sekunde su polako prolazile, kao sati. Onda glasovi zamru i vrata se otvore.

Russell uđe, ostavivši vrata širom otvorena. Pažljivo je promatrao djevojku u

krevetu. Lice mu je bilo ukočeno poput stijene. Ipak mu se u pogledu odražvao

prijezir. Ona se sjeti njegovih posljednjih riječi, izrečenih s toliko srdžbe i boli:

»Bolje s njom nego s tobom«... Sada je došao taj trenutak. Bol u grudima bijaše

gotovo nepodnošljiv, iako nije bio od slomljenih rebara.

- Zdravo - ona će tiho, oklijevajući. Napustila ju je svaka želja za borbom.

Htjela je nekamo pobjeći, ali nije imala kamo.

- Zdravo - odgovori on hladno. - Je li ti bolje?

- Malo bolje.

- Želim da te upoznam s njom - reče on pa se okrene.

- Lisa, zlato, uđi!

Tish se pripremi da vidi neku elegantnu, privlačnu sirenu poput Belle Tyler. Srce

je zaboli kad opazi nježan izraz na Russellovu licu, koje je bilo okrenuto prema

vratima. Lisa uđe. Bila je mala, vrlo mala, kao porculanska lutka s dugom crnom

kosom koja se u kovrčama spuštala do struka, obrazima boje breskve i velikim,

prestrašenim smeđim očima. Moglo joj je biti najviše osam godina.

- Dijete! Russellova slika i prilika... Tish osjeti suze u očima. Suze srama i

samoprijezira.

50 Glorij@

- Moja kćerka - reče tiho Russell pogladivši velikom rukom djetetovu meku

kosu. - Zove se Lisa Marie.

- Zdravo Lisa Marie! - promuca Tish, pokušavajući se nasmiješiti. - Vrlo si

slična svome tati.

Russellov ju je pogled probadao. Znala si, dakako? - zapita je. Što je mogla

napraviti nego potvrdno kimnuti glavom? Kad bi priznala istinu, odala bi se. To bi

bilo jednako kao da iz svega glasa vikne da ga ljubi i da je bila nepodnošljivo

ljubomorna na osobu, koju je smatrala drugom ženom.

Dakako - ponovi prigušenim šaptom, ne skidajući pogled s Lise.

- Voliš li konje? - zapita je.

Lisa Marie se stidljivo nasmiješi, pripijena uz Russellovu ruku.

- Oh, da!. Nismo mogli imati konja jer smo živjeli u stanu i nismo imali

sijena - objasni ona ozbiljno. - Ali, tata kaže da ću dobiti konja, ako obećam da ću

se brinuti o njemu. Voliš li ti jahati?

Tish se blijedo nasmiješi.

- Sada više ne tako jako. Pala sam s konja i ozlijedila se, ali već mi je bolje.

- Nećeš više jahati? - zapita je Lisa.

- Jahat ćeš opet izgovori Russell glasom koji nije dopuštao protivljenje.

Pogled njegovih tamnih očiju opržio joj je kosu, obraze, usta - Jahat ćeš sa mnom.

Srce joj uzbuđeno zakuca. Pogledi im se sretnu, milujući se, i sve ljutite riječi

nestanu, godine se izgube, voli ga...

- Tvoje mi oči govore, djevojčice reče on nježno, dubokim glasom. Ona

porumeni, skrenuvši pogled na Lisu, koja ju je znatiželjno promatrala.

- Voliš li ići u ribolov, Lisa? - zapita tish.

- Volim, ali ne volim ubijati gliste.

- Ja ću ih loviti za tebe. Ići ćemo jednoga dana kad budem mogla hodati.

- Može li tata ići s nama? - zapita dijete.

- Tata ide jedino onda - javi se Russell - ako Tish obeća da neće dva puna

sata govoriti i plašiti ribe. Tish ga ljutito pogleda, malo se uspravivši u krevetu.

Nikad nisam govorila dva sata i plašila ribe!

- Jesi! Sjećaš li se da si mi posljednji put ispričala cijeli život svoje pri-

jateljice s kojom dijeliš sobu u koledžu.

- A ti si slušao, zar ne? Nisi mi rekao da prestanem!

On se nasmije.

- Da si se mogla vidjeti s kakvim si žarom pričala... - Njegov se smiješak

izgubi i u pogledu mu se opet pojavi nešto opasno. - Hoćeš li slušati, ako ti ja sada

ispričam o Lisi?

- Vrlo bih rado slušala o njoj - odgovori ona tiho.

On upravo htjede nešto izustiti, ali kroz vrata proviri Eileen i reče Tish da

podigne slušalicu telefona jer bi joj njezin Frank htio nešto reći. Tish zbunjeno

pogleda Russella. U očima mu opazi bijes.

51 Glorij@

- Hajdemo, Lisa! Vratit ću se kasnije, Tish.

- Ali, tata... - bunila se Lisa.

- Čula si, što sam rekao!

Laku noć, Tish! - reče Lisa, krenuvši prema vratima.

- Laku noć, Lisa! - odgovori ona. Zatim podigne slušalicu da ne bi gledala

bijes i led u Russellovim tamnim očima. On bez riječi iziđe iz sobe.

rank ju je došao posjetiti slijedećeg dana s buketom prekrasnih žutih i

bijelih ruža. Bile su divne i razveselile su je, ali radije bi primila

grančicu gorke cikorije od Russella, negoli sjenicu ruža od Franka. Russell joj se

nije približio od sinoć, pa se već počela pitati hoće li uopće doći. Čak je i Lisa bila

napadno odsutna, kao da Russell ne želi da se njih dvije previše zbliže. Frank ode,

a ona ostane potišteno ležati. Nešto kasnije uđe k njoj Baker.

- Je li taj mladi danguba koji je upravo otišao razlog da moj sin bljuje vatru,

Tish? - zapita Baker s odsjajem smiješka u tamnim očima. - Svakog dana postaje

sve gori. Jesi li to primijetila?

- Jesam - odgovori ona žalosno. - U posljednje vrijeme sikće na mene kao

guja. Ali, Frank nije kriv za to. Ja sam! To je zbog onoga što sam rekla o Lisi...

- Ti nisi znala - reče Baker. - Odakle bi znala? Russell nikada ne govori o

tom djetetu. Reci mu to, Tish! Ona se hladno nasmiješi.

- To bi bilo kao da mu kažem koliko... - ona se prekine. - Ne mogu, Baker!

- Kukavice!

- Jesam kukavica - potvrdi ona. -Bojim ga se. Oduvijek ga se pomalo

bojim. On je tako strog, Baker, nije s njim lako!

- Ali to je ono pravo - odgovori Baker. - Tako se žena mora osjećati uz

muškarca.

Ona spusti pogled na pokrivač.

Čak i da nisam ono rekla o Lisi, on ipak misli da sam premlada. Jedanput je

to spomenuo - doda ona, porumenjevši kad se sjetila njejgovih riječi one noći u

kuhinji.

- Četrnaest godina nije mnogo -reče tiho Baker. - Ja sam sedamnaest godina

stariji od Mindy, a izvrsno se slažemo.

Ona uzdahne.

- Možda imaš pravo. Oh, Baker, tako sam žalosna! Ni on ni Lisa nisu danas

došli k meni.

- Vidio je kad je Tyler stigao sa cvijećem - odgovori Baker.

52 Glorij@

Ona slegne ramenima.

- Pa onda?

Izišao je, i po onom što sam čuo izgrdio radnike na pasja kola. Grover je

došao prije nekoliko minuta, crven kao rak, i rekao mi da se ne smatra

odgovornim ako ga Russell bude grdio da nije naprašio stoku sredstvom protiv

nametnika. Prošlog mu je tjedna Russell rekao da najprije moraju završiti kosidbu

sijena, a da će poslije naprašiti stoku. Pošto je izgrdio Grovera, uzeo je jednog

konja da ga natovari na kamion, jer ga je Jace Coleman zamolio da mu posudi

pastuha za njegove kobile. Kad je Grover počeo zatvarati kamion, primijetio je da

je Russell doveo uškopljenog konja. Jedinog kojeg imamo!

- Uškopljenog konja? - zapita Tish ne vjerujući - Russell je njega htio

poslati za Colemanove kobile!? Baker se nasmije.

- Ne zvuči sasvim normalno, zar ne?

- Što ne zvuči normalno? - upita netko gromkim glasom.

- Njih se troje zagleda u Russella koji je stajao na vratima, mrka lica.

- Grover je jutros došao na razgovor sa mnom - odgovori Baker. - Rekao je

da bi najradije dao otkaz, a to je tvoja krivnja!

- Moja krivnja!? - zapita Russell.

Kaže da ne želi raditi za čovjeka koji ne razlikuje pastuha od uškopljenog

konja - nasmije se Baker.

- Do vraga, nemam vremena gledati pod svakog konja! - progunđa Russell.

On skrene pogled s Bakera na Tish, koja je slušala njihov razgovor nasmiješena

lica.

- Čemu se ti, do vraga, smiješ?

- Ja? - zapita ona nedužno. -Ničemu!

- Veliki ljubavnik nije dugo ostao -raeče on, pogledavši prezirno cvijeće

pokraj kreveta.

- Ali miomiris je ostao - reče ona, pogladivši cvijeće. - Ti mi nisi donio ni

jedan jedini maslačak - podsjeti ga oholo podigavši bradu.

- Zbog čega? - zapita on. - Cvijeće umire u vazi.

- I ljudi umiru - podsjeti ga ona. U očima mu se pojavi čudan sjaj, zatim se

bez riječi okrene i iziđe iz sobe. Baker pođe za njim. Predvečer joj Mindy donese

jedan žuti maslačak, ali golem, u žutoj vazi.

- Ne znam što je s Russellom - reče Mindy, smjestivši lijepi cvijet na stolić

pokraj Frankovog buketa. -Rekao je da ti to dam i da ti kažem kako ponekad jedan

jedini maslačak može značiti više nego buket i da ga je ubrao sam, te da se vrlo

teško odlučio, jer su svi bili prekrasni. Tish se pokuša nasmijati, ali joj je grlo bilo

suho. Suze su joj tekle niz obraze. Nikad nije vidjela ljepši cvijet.

Dva dana nije vidjela Lisu, i jedne večeri djevojčica se ušulja u njezinu

sobu. Upravo se bila okupala, i kosa joj je bila još vlažna. Stidljivo priđe krevetu.

- Tata kaže da ti ne smijem smetati - prošapće ona - ali želim nacrtati konja,

a ne znam kako. - Ona pruži papir i olovku.

53 Glorij@

- Hoćeš li mi pomoći, Tish?

- Ja ne crtam dobro - nasmiješi se Tish. - Jesi li sigurna da želiš da ti

pokvarim papir?

- Molim te!

- Dobro. Hoćeš li sjesti ovdje gore? - zapita ona i pomakne se u krevetu da

bi dijete moglo doći pod pokrivač. - Evo, ovako...

- Vrlo je lijep - reče Lisa kad je Tish završila crtež ponija s dugom grivom.

- Ja ću svog ponija nazvati «Vjetar» jer ide tako brzo.

- Kako izgleda?

- Žut je i ima grivu, vrlo je lijep! -odgovori djevojčica blistavih očiju. -

Željela sam šarenog ponija, ali tata kaže da nitko više neće jahati na onim

ponijima, a zatim je rekao jednu ružnu riječ. Zašto ne mogu imati šarenog ponija,

Tish?

- Ne znam - odgovori polako Tish. Zar možda zato jer je ona jahala na šarcu

kad se ozlijedila? Je li to tako djelovalo na Russella?

- Gledaj, znam nacrtati zeca - reče Lisa. - Gledaj, Tish! Ona nacrta krug s

ušima i brkovima, pa prasne u smijeh. Dok ju je promatrala, diveći se njezinoj

ljepoti, Tish odjednom shvati da djevojčica mora imati majku. Russell joj je očito

otac, ona je njegova slika i prilika. Ali, nije se nikada ženio, sigurna je u to.

Vanbračno je dijete možda normalno za neke muškarce, ali Russell je previše

odgovoran da bi odbio brak ženi, koja nosi njegovo dijete. Sjeti se davnih priča,

kad je bio u vojsci, o ženi s kojom je bio zaručen.

- Tu si, dakle, djevojčice - reče Mindy koja je provirila kroz vrata. -

Vrijeme je da pođeš u krevet. Zaželi laku noć Tish!

- Moram, li, bako? - dijete uzdahne.

- Dobro onda! Ali, ne smiješ reći tati da sam bila ovdje, jer ne želi da

smetam Tish i ljutio bi se.

- Dobro, draga - nasmije se Mindy. - Hajde!

- Laku noć, Tish! Hvala za ponija - pozdravi Lisa.

- Laku noć, draga! - odgovori Tish, osjetivši istinsku nježnost prema tom

djetetu.

Razočarano je promatrala kako djevojčica odlazi s Mindy. Zašto Russell ne

želi da budu zajedno? Ali, onda se sjeti s kakvim je prijezirom govorila o Lisi, pa

shvati razlog. Od tog ju je dana Lisa često posjećivala kad je tata bio na polju i

prije odlaska u krevet. Njih su dvije bile zavjerenice koje su svoje prijateljstvo

skrivale od Russella. Tish je djetetu davala svu ljubav, koju je željela dati

Russellu.

Jednog jutra za doručkom, kad se Tish već počela kretati, Russell kao

uzgred spomene da toga poslijepodneva ide u ribolov s Lisom.

- Hoćeš li s nama? - zapita on Tish dok je pušio uz kavu. - Držat ćemo se uz

cestu, pa nećeš morati daleko hodati.

54 Glorij@

Srce joj uzbuđeno poskoči.

- Vrlo rado! - promrmlja.

- Bilo bi dobro da još malo pecaš, prije nego što otputuješ.

Ona podigne glavu.

- Otputujem!?

On podigne obrvu.

- Sjećaš se što si mi rekla onoga dana kad sam otišao po Lisu? - zapita je

hladno.

Tish porumeni do korijena kose kad se sjetila kako mu je rekla da neće

ostati pod istim krovom s njom.

- Baker, ti i Mindy odlazite uskoro natrag u Miami? - zapita ona Bakera,

koji je šutke, ali sa zanimanjem pratio njihovu prepirku.

- Odlazimo potkraj tjedna - odgovori Baker, pogledavši sa smiješkom

Mindy. - Vraćamo se oko Nove godine.

- Onda, kako ćeš se brinuti o Lisi u ovo doba godine kad imaš najviše posla

na farmi? - zapita Tish Russella. - Eileen će ići u školu, a Mattie odlazi kući

svakog dana u šest sati. Ti se ponekad ne vraćaš kući prije osam ili devet sati.

- Ako želiš ostati do Nove godine, tim bolje - reče Russell nepomična lica,

ali mu je u očima opazila neki sjaj. Možda od svijećnjaka? - To je samo nekoliko

tjedana! Onda, ideš li s nama u ribolov ili ne? - zapita je Russell.

- Molim te, Tish, dođi! - molila ju je Lisa.

- Dobro, kad ti želiš - reče ona nježno.

Lisino lice zasja.

- Hoćemo li poći tražiti gliste, kao što si mi pričala da ste ti i tata radili kad

ste išli u ribolov?

Tish je izbjegavala Russellov pogled.

- Dakako! - potvrdi ipak Lisi. - Ali ti ćeš uglavnom morati kopati, još me

malo boli noga.

55 Glorij@

Puhao je hladan vjetar kad su Lisa i Tish otišle iza staja s kanticom i lopatom.

- Budi tiho! - opomene je Tish šapatom. - Morat ćemo im se prikrasti.

- Čuju li gliste? - prošapće znatiželjno Lisa.

Tish odmahne odrično glavom.

- Ne, ali moramo pažljivo slušati da čujemo kada kihnu. Tako ćemo ih naći!

- Oh, ti! - usklikne Lisa i napravi grimasu. - Ti si zločesta kao tata!

- Zašto?

- Jednom, kad sam bila mala - Lisa će ozbiljno - rekao mi je da mogu

posaditi pero plave šojke pa će mi izrasti mala ptičica. Bila sam mala pa sam mu

vjerovala.

Tish se nasmije. Pravi Russell! Sjeti se da je jednom davno čula kako je

nešto slično rekao svojoj sestri. Ona uzdahne. I njezino je djetinjstvo bilo puno

njegovih šala, jahanja na njegovim širokim ramenima i igara loptom na tratini

ispred kuće. Sada se sve to činilo tako daleko. Russell joj je bio otac, majka i brat.

Njoj, sirotici bez roditelja, bio je cijeli svijet. A sada... Pogled joj se smrači. Sada

ne želi imati veze s njom. Udaljen je i hladan kao stranac.

- Zašto si tako žalosna, Tish? - zapita je Lisa.

- Žao mi je jadnih glista - odgovori Tish. - Njihove jadne obitelji koje se s

njima zauvijek rastaju, troškovi sprovoda...

- Puknut će mi srce od boli - reče Russell s vrata staje, odakle je promatrao

kako Lisa lopatom vadi velik grumen zemlje s glistama.

- Ti nemaš srca! - odgovori mu ona izazovno. - Muškarac koji ženi šalje

maslačak...

- Ženi!? - zapita on podrugljivo. Tish porumeni, pa ponovno obrati pažnju

onome što je radila.

- Hoćeš li mi držati kanticu, Lisa?

- Daj mi tu lopatu prije nego što se ozlijediš - reče Russell pa zgrabi dvije

lopate pune crne zemlje, kojom su se provlačile ružičaste gliste.

- Gdje je Tyler? - zapita on nakon nekog vremena hladnim glasom. - U

posljednje ga vrijeme nisam vidio.

- Ne znam, ali rado ću prijaviti policiji da je nestao i da ga počnu tražiti, ako

ne možeš živjeti bez njega... On je pogleda sa smiješkom u tamnim očima.

- Derište! - promrmlja toplo.

- Loša strana starenja! - Tish usklikne i obrati se Lisi: - Kad sam bila tvoje

dobi, zvao me svojom djevojčicom. Sada, kad sam odrasla, postala sam njegovo

derište. Mislim da mi je bilo ljepše kad sam bila mala!

- Onda je sve bilo lakše - zagonetno će Russell, podigavši kantu s glistama.

- Sada možeš biti samo jedno.

- Što to? - zapita Tish nedužno.

56 Glorij@

- Moja djevojka.

Ona porumeni do korijena kose. Brzo ga pogleda, pa se trgne kad je

ugledala smijeh u njegovim očima.

- Voliš me zbunjivati, zar ne? - zapita.

- Volim to više nego jesti. Krasna si kada porumeniš!

- Nemoj mi se rugati! - ljutito uzvikne Tish.

Ali on se samo nasmije.

- Pođimo! Nemam mnogo slobodnog vremena - reče.

Možda bi ti radije - ironično će Tish proveo nekoliko sati čisteći stoku od

nametnika!

On je ljutito pogleda, ali se onda ipak nasmiješi.

- Čuvaj se, djevojčice, gaziš u duboku vodu! - reče kao da se ljuti. Ona se

brzo sagne i zavrne nogavice, a on zabaci glavu i prasne u smijeh.

Kad su se vozili prema rijeci, Russell skrene do kuće u kojoj se Tish rodila.

S kuće je spala boja. Bila je stara, oronula. U tamnosivim daskama vidjele su se

pukotine. Trijem se nagnuo, a prozori bez stakala djelovali su mračno i

zastrašujuće. Ali Tish ju je vidjela obojenu žutom bojom. Pred trijemom kao da je

ljuljačka. A kroz prozore kao da prodire pjesma. Čak osjeti miris kolača i ruža.

Učini joj se da vidi svog visokog, lijepog oca i nježnu, tamnokosu majku.

- Gdje smo, tata? - zapita Lisa znatiželjno.

- Kod kuće - odgovori Tish umjesto njega.

Ona se pomakne kao da će izaći iz džipa. Russell je primi za ruku.

- Osjećaš li se dobro? - zapita je nježno.

Ona potvrdno kimne glavom i nasmijesi se.

- Nisu sve uspomene ružne. Mama je obično pjevala u kuhinji dok je

kuhala. Sve dok nije dobila upalu pluća. A tata... tata...

Russell joj čvršće stisne prste.

- Vidjela si kad se dogodilo... Našao sam te u polju, odveo sam te kući. On

nije ni znao što ga je udarilio, Tish! Kunem ti se da nije ni osjetio kad se traktor

prevrnuo na njega. Čvrsto se držala za njegovu ruku, kao da joj o tome ovisi život.

Duboko udahne, boreći se sa suzama. To je malo smiri. Kao da je pokopala

duhove i sve tegobe s njima.

- Mogu li otići vidjeti kuću, tata? -zapita Lisa. - Neću ući, samo želim

vidjeti gdje je Tish stanovala.

- Ako obećaš da se nećeš popeti na trijem - reče strogo Russell.

- Obećajem - reče mu Lisa.

On je podigne i spusti iz džipa. Djevojčica odskakuće prema dvorištu.

- Jesi li promijenila mišljenje o njoj? - zapita Russell Tish.

- Jesam. - Gledala je u krilo. - Vrlo ti je slična.

On zapali cigaretu.

- Znaš da je vanbračna?

57 Glorij@

- Da, znala sam - lagala je. Oči su joj pratile djevojčicu, koja je pjevušila

dok se igrala nečim pored ograde. -Tako je drago dijete!

- Kao i njezina majka - reče on tiho. Nešto probode Tish u grudima. Nije

željela pitati o Lisinoj majci. Nije željela ništa znati.

Ona osjeti njegov pogled na licu.

- Nijedanput me nisi ništa pitala. - Nisi li znatiželjna?

Ona tiho kimne glavom, pa duboko udahne.

- Jesi li je... ljubio, Russell? - zapita.

- Ne pitaš me, tko je bila? Kakvo čudno pitanje, gospođice Peacock! -reče

on uzdahnuvši. - Ne znam jesam li je ljubio, Tish. Bio sam mlad i vatren. Želio

sam je. Odlazio sam u vojsku. Bilo je proljeće. Poveo sam lijepu napoličarevu

kćer na ples. Onda se auto pokvario... - Oči mu potamne od sjećanja. - Zaprosio

sam je prije nego što sam otišao, ali nije bilo vremena. Njezina mi je sestra pisala

nakon nekoliko mjeseci. Dijete se rodilo... a liječnik nije stigao na vrijeme. Kad je

konačno došao, bilo je prekasno. Vratio sam se kući i zamolio Lisinu tetu da se

brine o njoj u Jacksonvilleu. Sve ove godine pokušavao sam se pomiriti sa svim

time. Ponekad je vrlo teško!

- One noći kad sam se vratila kući - promrmlja ona - i kad sam rekla ono o

napoličarevoj kćeri...

- Nisi to znala, zar ne? - zapita je oštro, primivši je grubo za ramena j

zagledavši joj se u oči tako divlje da je problijedjela.

- Molim te - šapne - to me boli... On duboko udahne i smjesta popusti

stisak.

- Nisam želio biti grub - reče polako. U posljednje vrijeme čudno djeluješ

na mene. Kamo sreće da znam što napraviti s tobom!

- Što? On pusti.

- Ništa. Lisa! Pođimo!

Tish je promatrala kako podiže dijete u džip. Nikad ga neće shvatiti. Nikad!

Kad su sjedili pored rijeke, činilo joj se da su se vratila stara vremena kad su

ovamo dolazili na pecanje i kad bi ona govorila, a on se ljutio. Dok je Lisa stajala

malo dalje, podižući i spuštajući pluto, Tish zatvori oči, slušajući ugodan žubor

vode.

- Mislio sam da si došla na pecanje - reče je on.

On podigne svoj dugi štap da bi vidio visi li glista još na njemu, pa ponovno

uroni meku u vodu. Ona ga lijeno pogleda.

- Lagala sam. Došla sam ovamo zbog uspomena.

58 Glorij@

Ali i ona provjeri svoju meku. Crv je nestao. Uzdahnuvši, povuče udicu k

sebi.

- Neka riba želi jesti, a ne patiti. Kako to da uvijek uzmu moje gliste, a ne

tvoje?

On se nasmije.

- Ne znaš držati udicu!

Ona naprvi grimasu, pa uzme novu glistu.

- Je li ti potrebna nova glista, Lisa? - dovikne ona.

Djevojčica podigne udicu.

- Nije, Tish, još ga imam!

- Je li ti hladno? - zapita Tish

- Nije. Meni nije nikada hladno!

- Kao ni njezinom ocu - promrmlja Russell, s negodovanjem pogledavši

Tishinu vestu i vjetrovku.

- Ja nemam toplu krv - reče ona, ne razmišljajući.

- Zaista? - zapita je čudnim, značajnim tonom.

Gledala je svoju udicu, nadajući se da neće vidjeti da je porumenjela.

- Nisam nikada zapravo razmišljala kako je to okrutno - reče ona, stav-

ljajući novu glistu na udicu.

Pržena riba sve nadoknadi! - odgovori Russell sa smiješkom.

Tebe ništa ne može uzdrmati, zar ne? - zapita ga sasvim ozbiljno. Načas ju

je mirno gledao, a onda se ponovno zagleda u mutnu, duboku vodu. Zatim mu se

na usnama pojavi kratak, neveseo osmijeh.

- Nije tako, djevojčice!

Ona slegne ramenima, spustivši pogled na vodu.

- Nije lako pročitati što misliš. Na licu ti se ništa ne vidi.

- To su mi već rekli. To mi pomaže kad igram poker. Pazi na svoje pluto,

Tish, mislim da nešto grize! Promatrala je kako šareno pluto nestaje pod vodom,

ponovno iskače, pa ponovno uranja. Ona povuče štap i izvuče udicu iz vode.

Gliste nije bilo. Udica je ponovno bila prazna.

- Jesi li uhvatila ribu, Tish? - dovikne uzbuđeno Lisa.

- Nisam, ako nije nevidljiva - žalosno će Tish. - Oh, do vraga! - ljutito

poviče, jer se pokliznula kad je htjela dohvatiti kanticu s glisama.

- Čuvaj se, Tish!

- Budi u blizini - odgovori mu ona. - Kad počnem, ja imam cijeli repertoar.

Sjećam se. Kad samo pomislim kako si bila tvrdoglava kad sam te doveo k

nama. I kako si znala kleti! Trebalo mi je mnogo vremena dok sam te odlučio od

ružnih riječi. - On je pogleda sa smiješkom.- Ali, uspio sam!

- Uh, kad se sjetim okusa onog groznog sapuna kojim si me kažnjavao.

Mirno ju je promatrao.

- Uvijek te se sjećam iz tih vremena - reče joj ozbiljno. - Ne u Diorovim

haljinama i skupim sandalama... već u trapericama i starim bluzama, a kosa ti

59 Glorij@

vijori kao svila na ramenima. Glas mu je bio dubok i nježan. Bojala se pogledati

ga, od straha da će razbiti čaroliju. Nježni, duboki tonovi njegova glasa uzbuđivali

su je. Srce joj je brže udaralo i disala je kratko i uzbuđeno.

Jesi li me zbog toga danas odveo do moje kuće? - zapita. - Da bi me

podsjetio.

- Da bi se oslobodila duhova - ispravi je. - Uspjeli smo, zar ne, Tish? Ona

kimne glavom. Na usnama joj se pojavi smiješak.

- Jesmo.

- Više se ne stidiš?

Ona odmahne odrično glavom.

- Djelovalo je na mene kad sam pogledala svoju kuću ponovno Lisinim

očima... Njoj se nije činilo da je kuća tako strašna.

-I nije.

Ona se sagne naprijed da bi isprala prljavštinu s prstiju u hladnoj vodi.

- Hoćeš li je zadržati ovdje? - zapita, pokazavši glavom prema djevojčici.

Ne znam, draga. Izrugivat će joj se i mučiti je u školi - reče ozbiljno.

A ti se ne bi umiješao i primio udarce umjesto nje, zar ne, kao što to nisi želio ni za

mene?

Ona ga pogleda s optužbom u očima.

- Natjerao sam te da sama vodiš svoje bitke, ali ne zato jer mi nije bilo stalo

do tebe, već upravo obratno. Ne bi ti koristilo da sam ti pružio štake, Tish. Došao

bi dan kada bi se morala brinuti sama, a ja više ne bih stajao iza tebe. Sama moraš

stvoriti sigurnost. Ne možeš ovisiti o nekome drugome.

- Povrijedit će je - reče Tish, promatrajući kako se djevojčica igra štapom

za pecanje.

- Život često povrijedi ljude, draga. Nisi li to znala?

Ona duboko udahne.

- Učim.

- Pazi na svoje pluto! Ponovno se miče - reče on.

Ona opet prebrzo povuče udicu i izvuče samo vlažan, goli metal. Uzdahne,

pa uzme novi mamac.

- Nadam se da sam donio dovoljno glista - reče Russell.

- Šuti! - ona će ljutito, stavljajući novu žrtvu na udicu. - Gotovo bih mogla

pobacati sve gliste u vodu. Rezultat bi bio isti.

Russell se nasmije.

- Ribe samo uzimaju naplatu.

- Za što? - zapita ona nedužno.

- Za to što moraju slušati tvoje brbljanje!

Ona ga ljutito pogleda.

Nijedanput mi nisi rekao da zašutim.

60 Glorij@

Ne moram ti reći - promrmlja on, primivši je za bradu i zatvorivši joj usta

kratkim, toplim poljupcem. - Postoje i drugi načini - doda i nasmiješi se kad je

ugledao zaprepaštenje u njezinim očima. Pusti je prije nego što je mogla nešto

napraviti ili reći, a onda je bilo prekasno. On povuče šešir nisko na oči i lagano

trgne svoju udicu.

- Evo, ovako se lovi riba - reče on hladnim glasom.

Kući su se vraćali sa šest golemih riba. Russell je uhvatio pet. Posljednja je

bila Lisina.

aker i Mindy vratili su se u Floridu. Tish je lutala kućom sa čudnim

osjećajem praznine, beznadnosti. Za nekoliko će se tjedana vratiti u

koledž i sve što se zbivalo bit će samo uspomena.

Jedna od mnogih uspomena! Russellovo tamno lice na vratima kuće

Tylerovih njegov duboki glas na trijemu one prve noći kad mu je sjedila na krilu;

dodir njegovih toplih usana na njezinima onoga dana u polju... Tish duboko

uzdahne. Njegov poljubac u kuhinji one noći, i prizor kako juri iz kuće zbog

onoga što je rekla o Lisi. Da je barem onda znala! Ona zastane na vratima njegove

radne sobe, zagledavši se u veliki hrastov pisaći stol za kojim obično radi.

Usprkos onom kratkom poljupcu na obali rijeke, i dalje se držao daleko od nje.

Gotovo kao da se boji da joj se približi. Ona se zamišljeno namršti. Je li to, možda,

zato što....

- Tish! - zovne je Lisa s trijema. Dođi brzo, tata će mi dozvoliti da jašem!

- Sada!? - zapita Tish. - Gotovo se smračilo.

- Ako želiš doći, do vraga, dođi! - grubo dovikne Russell, pojavivši se iza

kćerke ljutit i namršten. - Ne shvaćam zašto mala ne može napraviti ni pet koraka,

a da ti ne paziš na nju!

Obuzme je razočaranje. Ne samo zbog njegovih grubih riječi već i zbog

mrkog pogleda, kojim ju je promatrao.

- Tish mi je prijateljica, tata - bunila se Lisa, pogledavši ga svojim nježnim

smeđim očima. Tish ponosno podigne bradu.

- Možda je bolje da ne... - počne.

- Tko to ide jahati? - javi se Eileen sa stepenica. -I meni je potrebna mala

vježba! Mogu li i ja s vama?

- Do vraga, morat ću unajmiti autobus, pa ćemo povesti i naše radnike na

jahanje. Hajdemo!

61 Glorij@

Eileen se nasmije prema Tish, pa krene van.

- Baš smo sretna obitelj! - povikne ona.

Prikrivši svoj strah pred konjima, kojega se stidjela. Tish sjedne na zadnje sjedalo

džipa zajedno s Eileen. Djevojčica je cijelo vrijeme oduševljeno brbljala. Russell

ih odveze do korala ispred kojeg su tri konja bila osedlana i spremna za jahanje.

Tri! Russell, Eileen i Lisa. Tish odahne, bojala se...

Lisa krene najkraćim putem do malog ponija, kojega je bila nazvala Vjetar.

- Lisa - vikne oštro Russell - da nisi dirala konja dok ti ja ne dopustim!

Dijete zastane i okrene se prema njemu.

- Da, tata - odgovori poslušno. - Ideš li s nama, Tish?

- Ne idem - odgovori Tish.

- Ideš! - reče Russell. - Ti Eileen idi naprijed s Lisom, ali dobro pazi na nju.

Tish i ja ćemo doći za vama.

- Dobro, Russ! Dođi, Lisa! - poslušno će Eileen pa povede djevojčicu do

konja.

- Vrati se, izdajice! - dovikne joj Tish.

- Do viđenja! - Eileen im mahne i polako odjaše s Lisom.

- Tish ljutito pogleda Russella.

- Neću jahati - reče ona uznemireno, sjetivši se svoje nezgode. - Neću,

Russell!

- Da, hoćeš!

U očima mu je bio onaj pogled. Toliko ga je puta vidjela da ga je morala

prepoznati.Taj pogled znači da će provesti svoju volju. Svaki bi otpor samo još

učvrstio njegovu odluku. Ona ga pogleda s molbom u očima.

- Ne sili me - šapne preplašeno. - Ti ne znaš, Russell, kako se osjećam...

- Nemaš se čega bojati - odgovori on mirno. - Moraš sada početi jahati, ili

više nikada nećeš moći!

- To nije važno. Neću jahati u gradu.

- Dolazit ćeš kući za praznike - odgovori on odlučno.

- Ne želim jahati!

On je nježno primi za ramena.

- Jesam li te ikada namjerno povrijedio, Tish? - zapita je.

Ona stisne šake. - Jesi - reče nehotice. Čvršće joj stisne ramena.

Nisam mislio... onako - odgovori ukočeno, i među njima iskrsne ona scena

u kući na obali prošlog ljeta. - Jesam li te ikada natjerao da napraviš nešto što ti je

naštetilo? Morala je odrično odmahnuti glavom.

Onda imaj povjerenja u mene. To je za tvoje dobro. Neću dopustiti da ti se

išta dogodi, djevojčice. Nikada! Ona dršćući uzdahne. Srce joj je uzbuđeno

udaralo zbog njegove blizine.

- Bojim se... Pogladi je po kosi.

- Jahat ćemo samo po jahaćoj stazi. Ja ću cijelo vrijeme biti pokraj tebe.

- Dobro?

Ona potisne strah.

62 Glorij@

- Dobro.

On joj rukom podigne lice. Tamni sjaj njegovih očiju oduzme joj dah.

- Nemoj više nikada koristiti prošlost da nas razdvojiš - opomene je nježno.

- Pazi, Tish, ili ću morati biti grub! Ne želim da se svađamo dok si ovdje, i to više

zbog Lise i Eileen negoli zbog nas dvoje. Slažeš se? Porumenjevši, ona se

odmakne od njega.

- Slažem se.

- Je li te Nan nazvala u vezi s onom prokletom zabavom? - zapita je

iznenada kad su hodali prema koralu.

Proslava tvog rođendana kod Colemanovih? - zapita Tish. - Da, telefonirala

mi je. Eileen i Gus će također doći.

Kamo sreće da se dogovarate sa mnom prije nego što odlučite da ćete ići na

neku zabavu. Zbog te zabave te neću moći voditi na licitaciju u Thomasville.

Želio sam kupiti neke poljoprivredne strojeve.

Misliš li ikada na nešto drugo osim na ovu farmu? - zapita ga hladno Tish. -

Mislile smo da će ti biti drago što smo se sjetile tvog rođendana.

- Znam koliko mi je godina i bez vaše pomoći - procijedi mrzovoljno.- Imat

ću trideset pet.

- Kažeš to kao da je to kraj svijeta. Sjeti se one reklame. "Ne starite,

postajete..." - počne ona.

- Šuti !

Njegove su riječi odjeknule kao prasak puške i ona uvrijeđeno zašuti.

Stigli su do konja. Tish sa strahom pogleda nemirne životinje, iako je za

nezgodu sama bila kriva, jer je razmišljala o Russellu. Ali tiho škripanje kožnatog

sedla i miris konja prizove ipak sjećanje na onaj užasni trentuak. Tish zatvori oči i

strese se.

- Sjećaš li se kad sam te prvi put stavio na konja? - zapita je Russell nježno.

- Gotovo si pala, pokušavajući uhvatiti uzde.

Ona se nasmiješi. To su bila dobra, sretna vremena.

- Onda nisi stalno vikao na mene - otme se njoj.

- Sad si odrasla, djevojčice - reče on čudnim, ozbiljnim glasom. - Dođi,

pomoći ću ti da uzjašeš!

On je podigne u sedlo. Sjedila je ukočeno na šarcu. Srce joj je uzbuđeno

kucalo, kao da će joj iskočiti iz grudi. Stisne usnice kad se sjetila bolnog njištanja

konja.

- Krenut ću, kad budeš želio - reče gotovo mirno, ali su joj članci na

rukama, kojima je stiskala uzde pobijeljeli.

- Opusti se, draga! - reče joj on nježno, jašući pored nje. - Ovdje sam. Ništa

se neće dogoditi. Uvuci laktove! Jaši koljenima! Konj je miran. Neće otkasati s

tobom. Je li sada dobro?

Osjetivši glatko, lako kretanje konja, te zadovoljan Russelov glas, miris

zraka i divnu tišinu, ona se nasmiješi.

- Lijepo mi je - reče.

63 Glorij@

Russell izgleda kao dan pred oluju - šapne Nan prijateljici na zabavi. - Što se

dogodilo, Tish?

Djevojka slegne ramenima i uzdahne.

- Takav je već danima. Mislim da je to zbog toga što mu nije drago da već

ima trideset pet godina. Gotovo se osjećam krivom.

Da već ima trideset pet godina!? -začuđeno ponovi Nan, promatrajući

prijateljicu. - Pitam se zašto ga to smeta?

- Odakle da znam? Vidim da si pozvala i Tylerove - doda ona veselije. -

Kako se slažeš s Frankom?

- Dobar je - reče Nan - Možda malo previše ukočen, ali drag. - Ona se

nasmiješi. - Čini se da je njegova sestra našla dobru zabavu.

I zaista, Belle je stajala tako blizu Russella kao da se želi prilijepiti uz

njegovo tamno večernje odijelo. Krv Ijutito jurne Tishiojm žilama, i ona poželi da

može čvrsto stisnuti tamne perle oko Bellinog vrata.

- Zdravo, Tish - pozdravi je Frank, pridruživši im se. - Tako mi je drago da

te vidim. Osjećaš li se bolje?

- Mnogo bolje - reče Tish pretvarajući se da je vesela. - Nikad nisam bila

zdravija.

- Tako izgledaš - odgovori on smionije nego obično.

Tish opazi u Naninim velikim očima bljesak ljubomore.

- Hvala, Frank - ona će kratko.

- Hoćeš li zaplesati sa mnom? - upita je.

- Samo zato jer Fred Astaire nije ovdje - odgovori ona veselo. - Oprosti

Nan!

- Svakako - procijedi Nan.

Oni krenu na plesni podij. Frank ju je čvrsto držao uza se, podigavši obje

njezine ruke na svoja ramena na moderan način.

- Smeta li te to? - zapita je ozbiljno.

- Prijatelji smo i silno te cijenim. Ali Nan... - on uzdahne - mislim da se to

vidi!

Ona se nasmiješi.

- Samo ja to vidim. Jeste li se posvadili?

On potrdno kimne glavom.

- Ja sam kriv. Uvijek kažem nešto što ne bih smio. Sada ne želi prihvatiti

moju ispriku.

- Zbog toga je želiš učiniti ljubomornom?

- Ako budem mogao! Onda ću barem znati da još misli na mene. Hoćeš li

mi pomoći, Tish?

Ona mu se nasmiješi s razumijevanjem.

- Nan mi je najbolja prijateljica. Vidim da je večeras žalosna, pa ću ti

64 Glorij@

pomoći.

On prisloni njezin obraz na svoje grudi.

- Hvala, prijateljice! Hajdemo!

- Promatraj Nan da možemo prestati kada bude previše ljubomorna. On se

nasmije.

- Dobro. Tek pri kraju četvrtog plesa, Nan se konačno preda. Ali prije nego

što su Tish i Frank odglumili svoju ulogu, Tish je već nekoliko puta susrela ljutit

Russellov pogled.

- Nisam ga silovala - šapne ona kad joj se Russell kasnije pridružio.

- Još nikada nisam vidio tako nepristojan ples. Dođi sa mnom!

On je čvrsto primi za ruku i izvuče je van, na hladni trijem. Oštro zatvori za

njima vrata, pa joj se zagleda u oči pod svjetiljkom na trijemu.

- Što to, dp vraga, radiš? - zapita je hladno. - Želiš li da svi pičaju o tebi? Da

se nisi usudila ponovno tako s nekim plesati!

- Ali, Russell, svatko tako pleše.

- Ne tiču me se ostali - odgovori on ljutito. - Ne želim da svi počnu rovati po

tvojoj prošlosti.

- Misliš - po mojoj prljavoj prošlosti!

plane ona. - Ti si onaj koji si uvijek želio da iskopam svoju prošlost i da svima

kažem kakvi smo siromasi bili. Jesi li to želio zato da bi svi vidjeli tvoju

velikodušnost i tvoju plemenitost?

- Šuti, divljakinjo! - poviče on ledenim glasom.

Ta je riječ duboko povrijedi. To su joj i djeca u školi dobacivala kad bi je

vidjela u zakrpanoj haljini. Doslovce se tresla od gnjeva.

- Zašto me ne pljusneš, Russell? -reče ljutito. - To me ne bi toliko boljelo.

Hvala da si mi rekao što misliš o meni. Da si to barem napravio prije dvanaest

godina... - Glas joj se prekine i ona se naglo okrene da bi otvorila vrata.

- Tish..! - zovne je.

- Odi do vraga, Russell! - klikne ona. Zatim poleti uza stepenice i naleti na

Nan.

- Ne mogu ići kući - reče Tish kad je zabava konačno završila.

Sjedila je na Naninom krevetu crvena lica, otečenih očiju, s tragovima suza

na obrazima. Cijele se večeri nije odavle više maknula.

- Znaš da možeš kod mene ostati - odgovori Nan. - Ujutro će sve biti

dobro. Ti i Russell se uvijek ovako svađate, ali se uvijek i pomirite.

- Ovoga puta ne - Tish će žalosno. - Jesi li mu rekla što sam rekla? Da se

noćas neću vratiti kući!

- Rekla sam mu, Tish.

- Što je on rekao?

- Ništa.

Tish se uspije lagano nasmiješiti.

65 Glorij@

- Kao obično, skriva što osjeća. Ako uopće išta osjeća! - Suze joj navru na

oči. - Rekla si Eileen da ne želim da dođe gore, zar ne? Ne želim nikoga od

obitelji.

- Ovdje sam samo ja, tvoja stara, ljubomorna prijateljica. Bezobraznice

jedna, onako se poigrati sa mnom! - Nan se nasmije. - Frank mi je sve ispričao.

Napokon sam morala obuzdati svoj ponos i priznati mu da ga ljubim. Ali, nije bilo

lako!

- Mislim da nikada nije lako. Russell zaista nije ništa rekao? - zapita Tish

oklijevajući.

- Da barem mogu shvatiti vas dvoje! umorno će Nan. - Ne, Tish, ništa nije

rekao. Samo je popio malo tatinog džina.

- Tako?

- Ne znaš li da Russell nikada ne pije džin? Mrzi ga!

Tish je bez riječi zurila u prijateljicu. Nan umorno uzdahne.

- Donijet ću ti pidžamu, glupa prijateljice - reče ona.

Tish se ugrize za usnicu.

- Danas je njegov rođendan, znaš...

- Znam!

- Čak mu nisam dala ni dar. Oh, Nan! - zaplače ona, zarivši glavu u jastuk.

Nan se vrati s pidžamom.

- Sutra će ponovo biti dvoboj - reče Nan. - Odbijam da ja budem vaš sudac.

Časna riječ, dvoje odraslih ljudi... Ona je govorila i govorila, ali Tish nije slušala.

Bila je užasno nesretna. Mogla je samo plakati. Nakon spavanja osjećala se bolje,

ali se ubrzo ponovno ozbiljno uplaši kad joj je Nan rekla da se Russellov veliki

automobil zaustavio pred kućom. Još ne može razgovarti s njim, još ne! Oh, morat

će se jednoga dana vratiti kući, to je neizbježno ali - ne sada!

Nadajući se da će ga izbjeći, brzo se spusti stepenicama pa prođe kroz

praznu kuhinju i iziđe kroz stražnja vrata. Ali, tada ugleda Russella koji je upravo

došao iza ugla kuće. Srce joj burno zakuca.

Zastane zbunjeno. Russell se nije smiješio, ali nije bio ni ljut. Oči su mu

bile tamne, ali mirne kad se zaustavio pred njom i zagledao u njezino rumeno lice.

- One žele znati kada ćeš se vratiti kući - počne bez uvoda. - Tish nervozno

proguta slinu.

- Nisam... razmišljala o tome - prizna tiho. Nešto ju je stiskalo u grlu. Znala

je da je to ponos. Strašno je ispričavati se.

- Namjeravala sam telefonirati - nastavi tiho - ali nisam znala hoćeš li htjeti

razgovarati sa mnom.

Osjeti njegovu veliku ruku na sljepoočici kad joj je zagladio kovrdžu, koju

je vjetar gurnuo na lice.

- Ja se ne ljutim, djevojčice - podsjeti je dubokim mirnim glasom. - Ja

planem kao munja, i odmah se smirim. Ti to znaš!

Ona odmahne glavom. Bojala se da će zaplakati.

66 Glorij@

- Znam samo da ti je bio rođendan i da ja... ja....

Pogleda ga žalosno, bespomoćno. Usne su joj drhtale.

- Oprosti, Russ - šapne slomljeno. - Nemoj se više na mene ljutiti.

On je naglo privuče i uroni lice u njezinu kosu. Prsti su mu se nemilosrdno

zarinuli u njezino meko meso.

- Tako ti svega, djevojčice, nikad mi više nemoj tako pobjeći!

Suze su joj tekle niz obraze. Ona mu uzvrati njegov strastveni, žudni

zagrljaj. Činilo joj se kao da je sve do tog trenutka bila samo napola živa.

Konačno je bila tamo gdje je željela ostati do kraja života. Stisne se jače uz njega,

zagrlivši ga oko vrata. Osjećala je duboke, snažne udarce njegova srca.

- Oprosti, oprosti... - šapne mu u uho.

Njegove se ruke stegnu oko nje. Sve ju je boljelo, ali bila je to slatka bol.

On duboko uzdahne, pa je malo pusti da bi joj mogao vidjeti lice. Hrabro

odgovori na njegov upitni pogled. Srce joj je lepršalo poput uhvaćenog leptira u

grudima. Russell pogleda njezine duge, nježne prste na svojim grudima.

- Ruke ti dršću, Tish - reče tiho.

- Malo mi je hladno - odgovori ona. -I meni - on sagne glavu do njezine.

- Dođi, draga!

- R... Russell - odupirala se kad su se njegove vatrene usne spustile na

njezine.

- Imam pravo na rođendanski poljubac - promuca on tiho. - lako sam

gotovo dovoljno star da ti budem otac.

- Dakako... Nisi star, ali...

On je nježno ugrize u donju usnicu i ponovno je stegne u čvrst zagrljaj.

- Ali, što draga?

Njezine ga ruke zagrle oko vrata.

- Ništa... uzdahne ona. - Oh, poljubi me!

- Dobro nadoknađujete izgubljeno! - trgne ih Nanin glas upravo kad su se

Russellove usnice spustile na njezine.

- Do vraga! - tiho će Russelll, pa pusti Tish iz zagrljaja.

- Rekla sam ti, Tish, zar ne? - smiješila se Nan sretno. - Uđite! Popit ćemo

kavu.

67 Glorij@

Još su bili uzbuđeni kad su odlazili iz Nanine kuće. Tish je toga bila svjes-

na. Kad su ušli u kola, on uključi glazbu. Slatki zvuči pjesme „Sjeti me se"

razbude u njoj plimu čežnje. U dnu duše željela je i bojala se da će zaustaviti

automobil i da će nastaviti tamo gdje ih je Nan prekinula. Ali, automobil je jurio

prašnjavim cestama. Russell je vozio ravno kući. On ubrzo isključi glazbu. Tish

ga je promatrala, osjećajući kako u njemu tinja svladani bijes, koji nije shvaćala.

Nakon kratkog vremena, on zaustavi auto pred garažom, iziđe i pomogne joj da i

ona iziđe, pa zalupi vratima i pritisne je na automobil.

- Pitaš se zašto nisam putem stao, zar. ne? - reče gotovo ljutito. Rukama joj

podigne porumjelo lice, upitno je gledajući. Nisam stao jer mi je trideset pet

godina, a tebi samo dvadeset. Mislim da ti je to dovoljno objašnjenje.

On je kratko poljubi, pa se okrene i ode. Ostala je neko vrijeme ukočena,

zbunjena i žalosna. Slijedećih dana vladala je među njima ista napetost. Stara,

dobra vremena bila su zaboravljena. Nestale su šale koje su bile tako

karakteristične za njihov odnos.

Russell je se klonio gotovo kao da joj se osvećuje. I ona se trudila da ga

izbjegava. Ostali su članovi obitelji to primijetili, ali nisu o tome govorili. Tish se

pomirila s mišlju da će se uskoro vratiti u koledž. Tamo ga barem neće morati

vidjeti svakog dana. I možda će je manje boljeti.

Mindy i Baker su se vratili. Cijela je kuća bila puna priprema za novogodišnje

praznike. I Tish se veselila proslavi. Osobito ju je ispunjavalo radošću izabiranje

darova za Lisu.

- Kako bi bilo da joj kupimo sedlo za ponija? - predloži Eileen.

- Ne, potrebne su joj haljine - reče Mindy.

Možda i neke igračke, životinje ili slično - razmišljala je Tish. - A što ćemo

dati njezinoj odgojiteljici?

- Mislim da bi se gospođici Asher sviđali rupčići s čipkom - ozbiljno će

Eileen.

- Ja ipak želim da priredimo zabavu, bez obzira na Russellove prigovore -

odlučno će Mindy. - Buka neće smetati stoci, ona je daleko od kuće. Osim toga,

Tish zaslužuje da se oprostimo od nje. Ne znam kako ćemo bez nje.

Tish porumeni.

- Snaći ćete se.

- Nisam baš sigurna. Napravi popis, draga, pa ćemo poslati pozive još

ovoga tjedna - reče Mindy djevojci.

68 Glorij@

- A što se tiče jelke...

- Nemojte računati na mene! - brzo će Eileen. - Ne želim kaskati za

Russelom i Tish kroz petnaest prodavaonica jelki i da ona kaže kako dvadeset

stabala nije dobro, pa se vrati do prvoga i - kupi ga!

Tish se razljuti. - Ja nikoga ne vučem kroz petnaest...

- Oh, da, vučeš! - reče Russeli, koji je ušao u sobu s Bakerom. - Svake

godine! Ali ove godine nećeš, jer će Lisa izabrati jelku.

Tish osjeti svu težinu udarca. Namjerno joj kaže da više ne pripada obitelji.

Ona ustane od stola i zagrli Bakera kad je odlazila u kuhinju.

Lijepo izgledaš - reče mu s usiljenim smiješkom. - Osjećaš li se dobro?

- Dobro se osjećam. - Pažljivo je promatrao njezinu masku. - Osim što

imam prokleto bezdušnog sina koji udara oko sebe bez obzira koga će pogoditi -

doda on ljutito pogledavši Russella.

Tish izjuri iz sobe, pa poleti stepenicama, jedva ih razabirući kroz suze.

- Tata i ja ćemo kupiti jelku! - provali Lisa u sobu. - Hoćeš li i ti doći, Tish...

- Što se dogodilo? - zapita ona kad je vidjela njezine suzne oči.

- Ništa - odgovori Tish, navukavši masku i nasmiješivši se. - Kupite lijepo

stablo! Nemoj vući tatu po cijelom gradu prije nego što se odlučiš, Lisa.

- Ti si to radila? - Tish se nasmiješi.

- Jesam. Bila sam derište - prizna ona. - Namjerno sam to radila jer sam

voljela biti s njim. Ona začuje neki zvuk na vratima. Okrene se. Tamo je stajao

Russeli, slušajući njihov razgovor. Ona brzo okrene glavu u stranu.

- Idi sada, Lisa! Sjeti se što sam ti rekla - reče Tish, nasmiješivši se

djevojčici.

- Hoću. Zbogom, Tish!

- Čekaj me dolje, Lisa - mirno će Russeli, ne skidajući pogled s Tish.

- Dobro, tata. Russeli uđe u sobu.

- Nisam nikada znao - reče nježno -da si to radila zato jer si uživala u mom

društvu. Danas nije tako, zar ne Tish? Izbjegavaš me. Promatrala je svoje nokte.

- I štene izbjegava onoga koji ga tuče - odgovori žalosno. Vladala je duga,

napeta šutnja.

- Podsjeti me da ti to objasnim prije nego što odeš - on će promuklo. -

Jednostavno je!

- Mržnja je obično jednostavna.

- Misliš li to uistinu, mala? - zapita je tiho.

- Ona se uvuče u sebe. Sada joj je bilo teško da bude pokraj njega, da ga

gleda, da ga sluša...

- Da su barem prošli novogodišnji praznici... - šapne žalosno. - Da sam

barem već u koledžu, da barem nisam ni došla!

Ona ustane pa priđe prozoru, okrenuvši mu leđa.

- Molim te, odlazi, Russeli! - reče odlučno, ali joj glas zadršće. Stanka.

69 Glorij@

Oklijevao je.

- Tish... - reče meko.

- Molim te, idi! Molim te! U posljednje... vrijeme... trudiš se da me

povrijediš. Proklet bio!

On duboko udahne, kao da ga je netko iznenada udario. Nekoliko trenutaka

nije se micao. No, napokon, Tish začuje kako se vrata otvaraju i zatvaraju. Ona

glasno zaplače.

- On je izvan sebe- reče Mindy zagonetno kad su pekle kolače.

- Russeli? - zapita Tish.

- Nemoj mi reći kako nisi primijetila da te izbjegava jer se boji da ćeš to

opaziti.

-Što?

- Morat ćeš sama otvoriti oči, draga, i pokušati shvatiti! Nije moje da ti

kažem. Mindy se nasmiješi.

proštajnu zabavu priredili su na Staru godinu. Tish nije bila vesela, jer je

znala da slijedećeg dana odlazi u koledž. Bit će tamo sama, ali možda će i

njezina prijateljica Lillian doći odmah nakon praznika. Pokušala je ne misliti na to

kad je ušla u sobu punu gostiju. Svirala je glasna glazba. Nan je došla s Belle

Tyler i, dakako, Frankom.

Njezin odnos s Russellom bio je više nego loš. Ipak, njegov ju je pogled

cijelo vrijeme pratio. Cesto bi ga susrela kad bi pogledala u drugi kraj sobe.

Belle Tyler nije se micala od Russella cijele večeri. Buka je postojala sve

glasnija. To i Bellino ponašanje tako su je smetali da se počela primicati vratima

kako bi neopaženo pobjegla.

Ali tamo naleti na Russella.

- Bježiš? - zapita je sa smiješkom. - Uskoro će početi pucati.

- Ja... to jest... buka - mucala je. - Željela bih pobjeći od buke.

Od buke, Tish, ili da ne gledaš kako se Tylerova sestra pripija uz mene?

Sive joj oči sjevnu od gnjeva.

- Ako misliš da sam ljubomorna na tebe...

Prije nego što je mogla završiti, sobu ispune zvuči stare novogodišnje

pjesme, i nestane sve oko nje osim Russellova tamnog lica i njegovih očiju. On je

zgrabi oko struka i naglo privuče.

- Šuti, Tish, budi mirna! - zapovjedi joj kad se pokušala oteti. - To je

trenutak kada djeluju čarolije. Pomoći ćeš mi da se oslobodim one zavodnice.

Poljubit ću te, gospođice Peacock - reče on tiho, privlačeći je još bliže. - Okusit ću

O

70 Glorij@

ta meka usta i natjerati te da dršćeš pred Bellom Tyler i pred svima.

- Oh, Russell, ne smiješ - šapne Tish.

- Zašto ne, draga? - Rukom joj je mrsio kosu privukavši joj glavu na svoje

rame. - Već smo se tako poljubili. Sjećaš li se? One noći kad sam se vratio iz

Jacksonvillea, kad nas je prekinula Eileen...

- Svi... nas gledaju! - izusti on dubokim glasom. - Poljubi me, Tish... Shvati

kakva vatra gori u meni!

Njegove su usne spuste na njezine. Snažnim ju je rukama stiskao uza se.

Ona se prepusti plamenu, koji je gorio i gorio i gorio... On duboko udahne,

promatrajući je žudnim pogledom.

- Pođimo!

- Kamo? - šapne ona kad ju je primio za ruku i izveo iz sobe.

Nije odgovorio. Zatim otključa svoju radnu. sobu, otvori je i uvuče je

unutra pa zaključa vrata za njima. Podigne je i odnese na meki, bijeli tepih ispred

kamina. Položi je dolje nježno, pa se ispruži pokraj nje.

- Nemoj govoriti, Luteica - reče tiho.

- Što... što ti... - bunila se slabo, odupirući se dlanovima o njegove široke,

snažne grudi.

- Doveo sam te ovamo da se oprostim s tobom. Želim osjetiti tvoje usne pod

svojima, nježnost tvog slatkog mladog tijela samo na nekoliko trenutaka prije

nego što odeš iz mog života. Zaboga, ne vidiš li što se sa mnom događa... već

cijele godine? Gotovo sam morao vezati ruke za leđima da te ne bih dirnuo.

Večeras više ne marim. Želim tih nekoliko minuta s tobom.... Samo nekoliko

minuta naših dvaju života da bih se oprostio s tobom, daleko bolje nego riječima...

Dopusti da ti pokažem, draga... - prošapće on kad je usnama dotaknuo njezine.

Ruke su joj drhtale na njegovim grudima dok ju je ljubio, polako, nježno, igrajući

se njezinim usnama u tišini. Srce joj je udaralo, boljelo ju je zbog divote osjećaja,

koji ju je preplavio, radosti da je pokraj njega, da je ljubi... On se malo odmakne

od nje i pogledom potraži njezin. Nitko nije nikada bio tako nježan prema njoj.

Nisam nikoga ovako ljubio od svoje šesnaeste godine - šapne joj on u kosu.

- Ali... mislim, nije li to obično... - pokušavala je reći što misli.

On se nježno nasmije.

- Da je bilo koja druga žena na tvome mjestu, bio bih je dosad već skinuo -

reče on otvoreno.

- Russell Currie! - ona će iznenađeno.

- Opusti se - šapne on. - Nekoliko poljubaca - to je sve što želim, moja mala

djevojčice!

- Russ - šapne ona, bojeći se rastanka, ljubeći ga strastveno. - Oh Russ,

toliko te ljubim! Ja...

On joj pritisne prst na usnice.

- Nemoj to reći - reče žalosno.

- Ali ljubim te... - šapne ona strastveno.

71 Glorij@

On se otrgne od nje i ustane, pa zapali cigaretu - zagledavši se u vatru.

- Znam - progovori napokon. - Dugo to već znam. Već sam ti jednom rekao

da nema budućnosti za nas. Nisam se šalio.

- Nisam znala tko je Lisa. Ako zbog toga misliš...

- Znao sam to! Znao sam to onog trenutka kad si je ugledala. Ne, Tish, to

nije zbog Lise! - Promatrao ju je kako leži na tepihu, pa se okrene i opsuje. –

-Molim te, ustani - zapovjedi joj.

- Njegov oštar glas pogodi je poput biča. Ona sjedne.

- Oprosti - promrmlja - mislim da sam previše popila. Nisam namjeravala...

Među nama je petnaest godina, do vraga! - on će oštro. - Petnaest godina Tish,

jedna generacija! Ti si do ove godine bila djevojčica, a odrasla si samo zato jer

sam te ja prislio. Ali, to nije ljubav koja je tebi potrebna. To čak nije ljubav, Tish,

to je samo...

- Nemoj! - šapne ona, zbunjena, ponižena.

On slegne ramenima.

- Dakle - on uzdahne - shvatila si, zar ne? Nisi dovoljno stara ni dovoljno

odrasla za mene, mala! Ne bi trebalo. Godine su krive. Rano je za ljubav.

A osim toga, pomisli ona uz nepodnošljivu bol, ti me ne ljubiš. Ti me...

samo želiš! Ona ustane.

- Oprosti što sam te dovela u nepriliku - reče dostojanstveno. To se neće

više nikada ponoviti. Očiju zamagljenih od suza, ona priđe vratima pa okrene

ključ u bravi, znajući cijelo vrijeme da nikada neće moći zaboraviti onih nekoliko

trenutaka kad je u njegovom zagrljaju shvatila koliko ga ljubi i kad ga njezina dob

nije smetala.

- Tish... - promuca on napetim glasom.

- Znam, Russell, da je to sve, kao što si rekao, bila samo fizička želja. Laku

noć!

- Zaboga, Tish! - dovikne on za njom.

Ali ona je već izišla iz sobe i pojurila stepenicama.

Tish je ponovno bila u svojoj sobi u koledžu. Provodila je besane noći, pa je bila

blijeda i mršava. Njezini prijatelji mislili su da je uzrok tome učenje.

Često se sjećala rastanka. Russell je bio šutljiv, pomalo ljut. Nije susrela

njegov pogled. Ne bi to mogla podnijeti. Rekla im je nekoliko uobičajenih fraza,

ne obazirući se na Lisine suze, i odvezla se na aerodrom. Mindy joj je pisala, ali

nije spominjala Russella. Ni Tish ga nije spominjala u svojim odgovorima. Ničim

nije odavala da je život bez njega više nalik na smrt negoli na život. Da ga barem

može zaboraviti!

- Traži te neki muškarac - prekine je Lillian kad je jedne večeri pisala neki

72 Glorij@

sastavak.

- Da sam znala da je Frank Tyler tako zgodan, bila bih otišla s tobom na

more.

- Što Frank ovdje radi? Jedino ako je imao nekog posla u New Yorku. Ali,

to nije bio Frank! Kad se okrenuo prema njoj i kad su im se pogledi susreli, srce

joj ludo zakuca. Prisili noge na pokret, pa mu priđe.

- Zdravo, Russell - reče uljudno. - Drago mi je da te vidim.

Pažljivo je promatrao njezino blijedo lice. I sam je izgledao drugačije.

Starije, utučenije...

- Nedostaješ Lisi - promuca on tiho.,

- I ona meni nedostaje. - Nervozno proguta slinu. - Hoćeš li sjesti?

- Tish - šapne promuklo - dođi! - Priđe joj, naglo je privukavši i stisnuvši

uza se. - Oh, Tish...

Usne mu se spuste na njezine, žudno, bolno. Gotovo grubo stiskao ju je uz

sebe, smirujući njezine pokrete odupiranja. Drhtao je. Osjećala je kako mu srce

lupa. S usana joj se otrgne jecaj od dubokog osjećaja, koji je s njega prešao na nju.

Njegov vatreni poljubac odjednom postane nježan, očekujući odgvor od nje.

Usnice joj zadršću, izdajući njezinu tajnu, govoreći mu kako su dugi i pusti bili

tjedni daleko od njega. Prstima joj je mrsio kosu, pa joj odmakne malo glavu da bi

se zagledao u njezine oči.

- Tvoje mi usne govore ono što ti nikada ne bi rekla. Jesam li ti nedostajao?

Ona potvrdno kimne glavom, jer se više nije mogla svladati.

- Djevojčice moja, misliš li da ne znam kakva sam prokleta budala bio? -

zapita je tiho. - Znaš li koliko sam noći probdio, sjećajući se trenutaka kada sam te

držao u zagrljaju, osjećajući okus suza na tvojim usnama kad sam te poljubio?

Znaš li Tish, da mi je život bio kao mora od trenutka kad sam dopustio da odeš?

Nisam znao kako prazan može biti svijet i kako bezbojan, sve do trena kada

sam pokušao živjeti bez tebe. Vrtjelo joj se u glavi od njegovih riječi i od

njegovog strastvenog glasa.

- Ali, ti...

- Sjećaš li se one noći u kuhinji kad sam te htio povesti gore? Znaš li što

sam namjeravao?

Ona pocrveni.

- Rekao si da nije ono što sam ja mislila.

On izvadi kutijicu iz džepa.

- To sam imao u svom ormaru. Namjeravao sam ti dati. Kupio sam to u

New Yorku prošlog ljeta, nakon onog događaja u kući na obali... Ona otvori

kutijicu. U njoj je bio zaručnički prsten. Pogled joj se susretne s njegovim. U

očima joj se odrazi sve što je osjećala.

- Ljubim te, Tish! Borio sam se protiv te ljubavi od onog trenutka kad sam u

kući na obali osjetio kako ti usnice dršću pod mojima. Više se ne borim. Vjenčat

ćemo se. A u slobodno ću vrijeme razmišljati o onih petnaest godina...

- U slobodno vrijeme? - zapita ga šaptom.

73 Glorij@

- Između našeg prvog sina i slijedeće kćerke... A sada, spremi svoje stvari!

Čeka nas avion.

- Nije mi ništa potrebno - promuca ona, očiju sjajnih od ljubavi. - Samo ti.

Ti si moj svijet!