UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE

BANJA LUKA

Fakultet za ekologiju

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETAMEĐUNARODNI EKOLOŠKI STANDARDI

TEMA : RAMSARSKA KONVENCIJA

Mentor : Student :Prof.dr. Vojislav Trkulja Rada Sladojević IV 162/10

BANJA LUKA, oktobar 2012

SADRŽAJ

1.UVOD ..........................................................................................................................................2

2. RAMSARSKI SPISAK .............................................................................................................3

2.1. Dodavanje spisku ....................................................................................................................4

2.2. Brisanje sa spiska ....................................................................................................................4

2.3. Nacionalni spiskovi .................................................................................................................5

3. REPUBLIKA SRSKA I BOSNA I HERCEGOVINA KAO POTPISNICE

RAMSARSKE KONVENCIJE ....................................................................................................6

3.1. Bardača – močvarni kompleks potpisnk Ramsarke konvencije u RS................................6

3.2. Klimatske, hidrološke i pedološke karakteristike močvare.................................................6

3.3. Fauna Bardače.........................................................................................................................8

3.4. Ptice ........................................................................................................................................10

4. POTPISNIK RAMSARSKE KONVENCIJE FEDERACIJE BIH - HUTOVO

BLATO..........................................................................................................................................11

4.1. Vegetacija močvare Hutovo blato........................................................................................13

4.2. Životinjski svijet močvare Hutovo blato............................................................................14

4.3. Vode „ Hutovog blata“ .........................................................................................................16

5. POTPISNIK RAMSARSKE KONVENCIJE FEDERACIJE BIH- LIVANJSKO

POLJE...........................................................................................................................................17

5.1. Biogeografski podaci Livanjskog polja ..............................................................................17

5.2. Diverzitet ekosistema Livanjsko polje.................................................................................18

5.3. Diverzitet ptica.......................................................................................................................19

ZAKLJUČAK ..............................................................................................................................20

LITERATURA ............................................................................................................................ 22

1

1. UVOD

Konvencija o zaštiti vlažnih staništa je od međunarodnog značaja, naročito kao staništa

ptica močvarica, skraćeno Ramsarska konvencije, je međuvladin sporazum koji pruža okvir za

nacionalne akcije i međunarodnu saradnju za očuvanje i mudro korišćenje vlažnih staništa i

njihovih resursa. Usvojena je 1971. godine u iranskom gradu Ramsaru. Vlažna staništa, u

definiciji ove konvencije uključuju: močvare, ritove, tresetišta, prirodne ili vještačke vode, stalne

i povremene, obalski dio morskih područja kao i područja nastala ljudskom akivnošću kao što su

ribnjaci, rezervoari, solane. Ramsarska konvencija donesena je 2. februara 1971. godine kada su

u iranskom crnomorskom mjestu Ramsaru predstavnici 18 zemalja prihvatili tekst dogovora o

zaštiti i očuvanju vlažnih područja.

Cilj ovog dokumenta je očuvanje onih područja na Zemlji koja su od presudne važnosti za

opstanak mnogih biljnih i životinjskih vrsta i njihovih zajednica od kojih mnoge čovjek koristi i u

određenoj mjeri zavisi o njima te kroz mnogostruku korisnu ulogu koju ova područja imaju u

životu ljudi. Konvencija je stupila na snagu 1975. godine kada je njezin depozitar UNESCO,

zaprimio akte o ratifikaciji prvih sedam zemalja. Članom konvencije mogu biti samo zemlje koje

su članice Organizacije ujedinjenih naroda ali Konvencija blisko surađuje sa mnogim

međunarodnim nevladinim organizacijama-IUCN, WWF, Wetland International kao i drugim

međunarodnim subjektima koji imaju status saradnika, posmatrača. Prilikom pristupa Konvenciji

svaka zemlja mora odabrati po određenim kriterijima najmanje jedno vlažno područje koje će

odlučiti sačuvati i trajno se za njegov opstanak brinuti pa se takvo područje upisuje na popis

vlažnih područja od međunarodnog značaja - Ramsarski popis. Tako je nastao Ramsarski popis

na kojem se danas nalazi 1929 područja pokrivajući ukupnu površinu od oko 185 miliona hektara

na svim kontinentima.

Danas Ramsarska konvencija ima 160 zemalja potpisnica, dok se na Ramsarskoj listi

nalaze 2000 vlažnih područja od međunarodnog značaja. Na području Republike Srpske na listi

se nalazi močvarni kompleks Bardača, a sa područja Bosne i Hercegovine na listi su i Hutovo

Blato i Livanjsko polje.

2. RAMSARSKI SPISAK

2

Za priključenje Ramsarskoj konvenciji, svaka strana ugovornica je obavezna članom 2.4

da označi bar jedno močvarno područje za uključivanje u Spisak močvara od međunarodnog

značaja. Područja biraju strane ugovornice, ili države članice, za obilježavanje po Konvenciji

pozivajući se na Kriterijum za identifikaciju močvara od međunarodnog značaja. Obilježena

područja strane ugovornice prosljeđuju ugovornom sekretarijatu, ili Birou", posredstvom

ramsarskog informacionog lista (RIS) uključujući tačan datum raznih naučnih i konzervacionoh

parametara i mapu koja tačno prikazuje granice područja. Pomoću RIS-ove potvrde i mape, Biro

području daje ime, upisuje ga u Spisak močvara od međunarodnog značaja i upućuje podatke i

mapu Međunarodnim močvarama (Wetlands International) (Afrika, Evropa, Srednji Istok) za

upisivanje u bazu podataka Ramsarskih područja. Biro formalno potvrđuje status područja kao

močvaru od međunarodnog značaja i šalje napisani sertifikat područja administrativnim vlastima

zaduženim za implementaciju Konvencije u toj zemlji. Nadležni organi strana ugovornica

podstiču postavljanje znakova na samom području ističući status područja kao močvaru od

međunarodnog značaja u okviru Ramsarske konvencije o močvarama; predloženo formulisanje

ovih znakova je dogovoreno od strane Stalnog Komiteta. Podaci na kojima je Spisak zasnovan se

čuvaju, po ugovoru sa Biroom Konvencije, od strane službenika Ramsarsko/močvarnih područja

iz Međunarodnih močvara u Wageningen-u, Holandija. Sami osnovni Spisak je redovno ažuriran

od strane osoblja Ramsarskog Biroa sa svim novododatim područjima, objavljuje se na sajtu i

reprodukuje u tvrdoj kopiji istovremeno. Sačinjen od strana ugovornica poredanih abecednim

redom, osnovni Spisak pokazuje ime područja, datum uvrštavanja, region unutar zemlje, površinu

područja u hektarima i centralne geografske koordinate za svako područje. Revidirani Ramsarski

spisak je u pripremi više od godinu dana i skoro je spreman: udvostručiće osnovni Spisak i dodati

prošireni paragraf o svakom Ramsarskom području, i predstavljen je na sajtu kao sve obuhvatan

skup "profila zemalja". Mnogo potpunije informacije o svim Ramsarskim područjima mogu se

pronaći u Direktoriju Močvara od međunarodnog značaja, koji se objavljuje svake tri godine od

strane Međunarodnih močvara (zadnji put početkom 1999. godine na CD-ROM-u). Može se

vidjeti na strani sajta Međunarodnih močvara. Pitanja u vezi samog Spiska treba da se upute

Birou (ramsar Žramsar.org); pitanja o pojedinim područjima na Spisku i zahtjeve za posebnim

informacijama vezanim za podatke je najbolje uputiti Službeniku Ramsarsko/močvarnih

područja.

3

2.1. Dodavanje spisku

U svako vrijeme, strane ugovornice mogu Spisku dodati močvare ili proširiti granice već

postojećih. Što se tiče Konvencije i Sekretarijata, svaka močvara koja ispunjava barem jedan

Kriterijum za identifikaciju močvara od međunardnog značaja1 i koju je obilježio odgovarajući

nacionalni organ vlasti biće dodata Ramsarskom Spisku. Procedure za stizanje do tog stepena

zavise od politike zemalja članica, i neke strane ugovornice su objavile tačne procedure za

uvrštavanje – u Sjedinjenim Državama, na primjer, konvencijsko administrativno tijelo,

Američka služba za ribe i divljinu (US Fish and Wildlife Service), je objavila nacionalnu politiku

o Ramsarskim uvrštavanjima, što je objavljeno u Federalnom registru 19902: Osobe i grupe koje

žele da pokrenu proces označavanja novog ramsarskog područja treba prvo da kontaktiraju

vladinu službu koja djeluje kao Ramsarska administrativna vlast i zatraže savjet za postupak.

2.2. Brisanje sa spiska

Strane ugovornice mogu takođe, zbog svojih hitnih nacionalnih interesa, brisati ili skratiti

granice močvara već uključenih u Spisak (član 2.5 ugovora). Član 4.2 omogućava, da takava

brisanja ili skraćivanja moraju biti nadoknađena stvaranjem naknadnih prirodnih rezervata ili

zaštitom, u istom ili nekom drugom prostoru, pogodnog dijela originalnog staništa. Istorijski

gledano, nijedno ramsarsko područje nije bilo brisano sa Spiska (iako su tri ranija područja

uklonjena sa Spiska, u koordinaciji sa stranama ugovornicama, kad je nađeno da ne

zadovoljavaju Kriterijum,koji je kasnije razvijen); samo u dva slučaja strane ugovornice su se

pozvale na klauzulu "hitnog nacionalnog interesa" da bi skratile granice ramsarskog područja, u

Belgiji 1980-tih, i u Australiji 1997. (iako u ovom slučaju skraćenje granica se nije u stvari

1 http://ramsar.org/key_criteria

2 http://international.fws.gov/global/ramsarfr.html

4

desilo). O tačnoj interpretaciji termina "hitni nacionalni interes" i "kompenzacija" za sada se

diskutuje unutar konvencijskih tijela3.

2.3. Nacionalni spiskovi

Uspostavljanje spiskova močvara, zasnovano na najboljim naučnim informacijama

dostupnim i na nacionalnom i na međunarodnom nivou, konstituiše efektivnu osnovu za

unapređenje uvrštavanja najvećeg mogućeg broja odgovarajućih močvarnih područja u

Ramsarski spisak. Neke strane ugovornice, kao što su Holandija i Velika Britanija, primjenjuju

Ramsarski Kriterijum na nacionalni spisak imena potencijalnih područja i uvrštavaju područja

progresivno, kako se formalnosti ispunjavaju na nacionalnom nivou. Preporuka 4.6 (Montreal,

1990) požuruje strane ugovornice da utvrde takve spiskove ukazujujući naročito na ona područja

koja su od međunarodnog značaja. Biro će pomagati stranama ugovornicama i državama koje se

pripremaju da se pridruže Konvevnciji, naročito u državama u kojima nacionalni naučni spisak

nije dostupan.

Područja na Spisku močvara od međunarodnog značaja za koje se smatra da su pretrpjela,

trpe ili da će vjerovatno pretrpjeti promjenu u svom ekološkom karakteru prouzrokovanu

ljudskom aktivnostšću mogu biti smješteni u Zapisnik iz Montreala i imati koristi primjenom

Ramsarske Savjetodavne Misije i ostalih oblika tehničke pomoći.

3. REPUBLIKA SRSKA I BOSNA I HERCEGOVINA KAO POTPISNICE

RAMSARSKE KONVENCIJE

Dana 24. septembra 2001 godine Bosna i Hercegovina je potpisala deklaraciju o

sukcesiji bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije vezanu za konvencije o

3 vidjeti 24. sastanak Stalnog Komiteta

5

močvarama, a Konvencija je stupila na snagu za Bosnu i Hercegovinu od datuma kada je

preuzela odgovornost za njen međunarodni odnos i to 1. marta 1992.

Bosna i Hercegovina trenutno ima 2 mjesta označena kao močvare od međunarodnog značaja dok

RS ima jednu, ukupna površina sve tri močvare je 56.779 hektara.

3.1. Bardača – močvarni kompleks potpisnk Ramsarke konvencije u RS

Opšte karakteristike močvarnog kompleksa Bardača - geografski polozaj: 45º 4' - 45º 8' N, 17º

24' - 17º30' ; Površina: 3.500 ha ; Nadmorska visina: 85 – 95 n.v .

Slika 1. Mapa Bardače

3.2. Klimatske, hidrološke i pedološke karakteristike močvare

Područje Bardače  predstavlja jedinstven ekosistem predisponiran interakcijom više

prirodnih i antropogenih činilaca. Sam položaj i uticaj rijeka Save i Vrbasa direktno je uticao na

genezu geološke gradje što se dalje odrazilo na pedološke karakteristike koje su dalje

predisponirale razvoj flore i faune tog područja. Složena gradja terena diktira i hidrološke

karakteristike koje su uslovile hidroloski režim bitan za razvoj močvarnog staništa. Pored

pomenutih prirodnih karakteristika bitno je naglasiti da je i antropogeni uticaj u posljednjih 50

godina  sa jedne strane omoguđio opstanak i razvoj ekosistema, a sa druge strane narušio isti.

Ovaj konflikt različitih uticaja u prostoru je prisutan i danas.

Imajući u vidu da je na rijekama Savi i Vrbasu, kao najvećim rijekama za koje se vezuje nastanak

ovog područja, izgradjen odbrambeni nasip spriječeno je prirodno plavljenje područja Bardače

6

sto je prouzrokovalo deficit vode odnosno vlage  koja je bila neophodna za razvoj močvarnog

ekosistema.

U cilju drugih dijelova Lijevče polja izgradjena je cijela mreža kanala koja su drenirala cijelo

polje i gravitaciono evakuisali vodu do područja Bardače kao hipsometrijski najnižem dijelu

Lijevče polja. Ovi kanali su se koristili kao izvor vode te se iz njih voda dovodila u područje

Bardace i na taj način vjestački se vršilo održavanje ribnjaka, a time i ostalog ekosistema na

Bardači. Trenutno vodosnabdijevanje ribnjaka na Bardači se vrši na račun voda iz rijeke

Mature.     

Područje Bardače po svom geografskom i hidrografskom položaju pripada slivu Dunava odnosno

Save. U području ekosistema Bardače Sava je ravničarska rijeka, uz koju se nalaze obradive

površine zastićene nasipom od poplava, mada su i dalje u kišnim periodima izložene poplavama.

Površinski dio terena se karakteriše hidrogeološkom funkcijom izolatora pa je na taj način

područje prirodno predisponirano za razvoj močvarnog ekosistema. Sve voda na području

Lijevče polja, a time i područja Bardače, se nalazi u direktnoj zavisnosti. Nakon većih kiša raste

nivo vode u rijekama što se dalje prenosi na nivo podzemnih voda.

U pogledu karakteristika rezima padavina predmetno područje se nalazi na granici zone prelaza iz

maritimnog u kontinentalni pluviometrijski režim. Maksimalne količine padavina se javljaju u

toku jeseni i zime dok se najmanja količina padavina izluči u julu i avgustu. Prosječne godišnje

temperature vazduha se kreću od 10,8°C do 9,4°C na području koje karakteriše

umjerenokontinentalna klima.

Na području Bardače zastupljeni su sledeći tipovi zemljišta: eugleji (močvarno-glejna zemljista),

fluvisoli (aluvijalna zemljišta) i humofluvisoli (semiglejna zemljišta).

Slika 2. Matura

7

3.3. Fauna Bardače  

       U poslednje vrijeme na kompleksu Bardače je prisutan neracionalan stav prema pojedinim

dijelovima prirode sa ciljem iskoristavanja mnogih blagodeti ovog specijalnog rezervata prirode.

Ovakav odnos je doprineo izmjeni hranilišta i staništa za mnoge životinjske vrste, koje su

vjerovatno migrirale sa ovog područja, sto se može budućim istraživanjem potvrditi. Takvom

izmjenom odredjenih biotopa se stvaraju uslovi za postepeno smanjenje brojnosti životinjskih

vrsta, što dovodi do ugroženosti mnogih utvrdjenih vrsta koje postoje trenutno na

Bardači. Ugroženost životinjskih vrsta na Bardači se pojavljuje prvenstveno u trenutku

narušenosti prirodnog ekosistema, koji trenutno određuje stanje mnogih njenih biotopa i stvaranje

posebnih uslova za sukcesivne promjene, a odredjen broj životinjskih vrsta je ugrožen i zbog

prekomjerne eksploatacije.  Vezano s tim, dolazi i do nepovratnog gubljenja biološke

raznovrsnosti kroz nestajanje raznih oblika razvića na tom lokalitetu i iščezavanja velikog broja

organskih vrsta ili smanjenje njihovih populacija do kritične granice.

            Da bismo spriječili takvo narušavanje, tamo gdje je potrebno, neophodno je veliko

ekološko znanje, strpljenje i vrijeme. Nestanak pojedinih vrsta uslovljen je kombinacijom dva

faktora – uništavanje staništa i nekontrolisano iskorištavanje. Endemične i reliktne vrste nalaze

se prve na udaru ovih nepovoljnih promjena, jer najmanje promjene u njihovim staništima

dovode do smanjenja njihovih populacija koje se odlikuju malom stopom reprodukcije.

            Za močvarna područja najkarakterističniji je ptičji svijet. Ovdje se mogu susresti mnoge

vrste ptica: Anas strepera, Anas acuta, Anas cypeata, Aythya nyroca, Ciconia ciconia, Ardea

cinerea, Ardea purpurea, Gavia stellatus, Gavia arcticus.

            Najčesće vrste riba koje se javljaju u močvarnim staništima: Cyprinus carpio, Carassius

carassius, Tinca tinca, Scardinius erythrophtalamus, Rutilus rutilus, Alburnus alburnus, Esox

lusius, Silurus glanis, Ameiurus nebulosus, Acerina cernua, Perca fluviatilis, Lepomis gibbosus.

8

Slika 3. Izlovljavanje ribe na Bardači

Osim riba, močvarna područja su karakteristična po nekim vrstama vodozemaca. Stajaće vode su

idealni uslovi za hranu mnogim vrstama vodozemaca. Najpoznatiji vodozemci na Bardači

su: Triturus vulgaris, Salamandra salamandra,Bombina bombina, Bombina variegata, Rana

ridibunda, Rana dalmatina, Rana temporaria, Bufo viridis.

Pored vodozemaca u močvarnim području se nalaze i neki gmizavci: Emys orbicularis, Lacerta

vivipara, Natrix natrix, Natrix tessellata, Vipera berus.

Grupa sisara je rijetka u močvarnim područjima, ali s vremena na vrijeme kada se voda povuče

zalaze radi hvatanja plijena. Mogu se naći različite vrste voluharica, malih biljojeda, lisice,

zečevi, krtice, ježevi i lasice.

3.4. Ptice 

Kompleks ribnjaka Bardača, uz mediteransku močvaru Hutovo blato, jedno je od dva

tzv. IBAs (Importanbt Birds Areas) podrucja u Bosni i Hercegovini. Zahvaljujući velikom

diverzitetu močvarnih ptica koji je konstatovan na području Bardače ovo područje je 1969 godine

označeno kao zastićeno područje4 .

4 Brezančić, 1984, Kotrosan & al., 2004

9

Prema dosada prikupljenim podacima na Bardači su u proteklom periodu istraživanja ornitofaune

ukupno registrovane 202. ptičije vrste. Pri tome, na osnovu analize istorijskih podataka, može se

reći da je veći broj vrsta i veća brojnost pojednih vrsta konstatovano u periodu istraživanja (1970-

1983) u odnosu na aktuelno poznate podatke. Osobito veliko promjene su zabilježene kada su u

pitanju gnjezdarice. Od vrsta koje gnijezde ili su nekada gnijezdile na Bardači (a danas se susreću

na preletu, tokom seobe i sl.) izdvajaju se :

Phalacrocorax carbo(Veliki kormoran), Aythya nyroca (Patka njorka),Ixobrychus minutus (Caplji

ca voljak), Nycticoraxnycticorax (Gak), Egretta garzetta (Mala bijelacaplja), Ardea purpurea (

Caplja danguba, crvenacaplja), Crexcrex (Kosac), Ciconia ciconia (Bijelaroda), Platalea leucorod

ia (Kasikara), Cygnus olor(Crvenokljuni labud) i Remiz pedullinus (Vugaplazica, ritska sjenica).

Slike 4. i 5. Ptice Bardače

Sve pomenute vrste prema “Predlogu Crvene liste ugroženih ptica SR Bosne i Hercegovine”, koji

su 1989. godine objavili dr. Svjetoslav Obratil i dr. Sergej Matvejev, označene su kao ugrožene

vrste u Bosni i Hercegovini. Od ostalih registrovanih vrsta koje se nalaze u Bardači i uglavnom se

prehranjuju neophodno je spomenuti orla bjelorepana (Haliaeetus albicilla), globalno ugroženu

vrstu koji gnijezdi u Hrvatskoj i redovno se susreće u preletu i prehrani na Bardači, i crnu rodu

(Ciconia nigra).

Nažalost mora se konstatovati da su negativne pojave, degradacija staništa (prije svega sječa

močvarne vegetacije) i nekontrolisani lov, koje utiču na sastav (broj vrsta i brojnosti pojedinih

vrsta) ornitofaune Bardače prisutne već duže vrijeme. Spomenute pojave su osobito izražajne

posljednjih 5-10 godina. Trenutno se sa sigurnosću moze reći da neke od ptica koje su ranije

10

registrovane na gnijezdjenju (npr. veliki vranac –Phalacrocorax carbo i kašikara – Platalea

leucorodia) danas vise ne gnijezde na području Bardace.

S druge strane otežavajucu okolnost za monitoring ornitofaune na Bardači predstavlja nedostatak

finansiranih istraživanja koja bi bila osnov razvijanja monitoringa. Posljedica takvog stanja je

odsustvo relevantnih podataka koji bi preciznije ukazali na trenutačno stanje populacija pojedinih

vrsta na Bardači. Stoga će jedan od prioritetnih zadataka biti pokretanje studije o stanju

ornitofaune na području Bardače.

4. POTPISNIK RAMSARSKE KONVENCIJE FEDERACIJE BIH - HUTOVO BLATO

Hutovo blato je močvarni rezervat jugoistočno od Čapljine na nadmorskoj visini od

jednog do četiri metra. Zauzima površinu je 7 441 ha. Obuhvata šest jezera i šezdesetak vrela.

Rezervat je podjeljen na dva dijela, južni dio Svitavsko blato i sjeverni dio Deransko blato.

Između njih nalazi se krečnjački masiv nazvan “Ostrvo” čiji vrhovi dosežu visinu od 123 do 312

metra. Povoljni klimatski i drugi uslovi omogućili su izrazito veliki stepen biodiverziteta na

Hutovom blatu. Hutovo blato je od posebnog značaja za veliki broj ptica selica. Dosada je na

Hutovom blatu registrovano oko 250 vrsta ptica. Od 1995. godine Hutovo blato je proglašeno

parkom prirode kojim upravlja javna ustanova “Park prirode Hutovo blato”. Od gnjezdarica

posebno se ističu mali kormoran (Phalacrocorax pygmaeus), siva čaplja (Ardea cinerea), mala

bijela čaplja (Egretta garzetta), žuta čaplja (Ardeola ralloides), patka njorka (Aythya nyroca),

crna prutka (Tringa erythropus), bjelobrada čigra (Chlidonias hybrida), pupavac (Upupa epops) i

sjenica mošnjarka (Remiz pendulinus). U vrijeme seobe na Hutovom blatu su zabilježena velika

jata ždralova (Grus grus). U seobi i na zimovanju susreću se i blistavi ibis (Plegadis falcinellus),

veliki kormoran (Phalacrocorax carbo), žličarka (Platalea leucorodia), burni galeb (Larus canus),

pršljivac (Philomachus pugnax).

 Hutovo blato je od 2001. godine uvršteno na listu značajnih močvarnih područja (RAMSAR).

11

Slike 6.i 7. Hutovo blato

Ovo područje udaljeno je petnaestak kilometara od Jadranskog mora, tako da je pod

velikim uticajem sredozemne klime. Zbog izuzetnog značaja i ljepote Hutovo blato je proglašeno

Parkom prirode 1995. godine. Slijevajući se u udoline i depresije kraške ponornice i površinske

vode sa okolnih područja stvaraju veći broj jezera, jaruga, plesna i rijeku Krupu i osiguravaju

visok nivo podzemne vode. Tako visoka nivo podzemnih voda utiče na pojavu stalnih i

povremenih izvora i vrela.

Jezera Hutova blata predstavljaju prave kriptodepresije, jer se dna pojedinih jezera nalaze ispod

nivoa mora (Jelim 18 m). Najveća jezera Hutova blata su: Deransko, Jelim, Drijen, Orah, Škrka i

Svitava. Svitavsko jezero je vještačka akumulacija, nastala izgradnjom hidroelektrane Čapljina.

Sva jezera Hutova blata međusobno su povezana velikim brojem kanala i jaruga.

Rijeka Krupa je glavni vodotok Hutova blata i odvodi vode Gornjeg blata i Svitavskog jezera u

rijeku Neretvu. Krupa nema pravog izvora nego je otoka Deranskog jezera. Dužina Krupe iznosi

9 km, a prosječna dubina joj je oko 5 metara. Ovo je jedinstvena rijeka u Europi jer ima osobinu

da teče u oba smjera. Ona teče normalno od "izvora" prema ušću, i od ušća prema "izvoru". Do

ove pojave dolazi kada uslijed visokog nivoa i velikog protoka vode odnosno rijeka Neretva

potisne Krupu.

Zahvaljujući blizini i uticaju Jadranskog mora, izobilju vode okružene kraško- brdovitim

terenom, biološka raznolikost vegetacije Hutova blata je izuzetno vrijedna. Rijetka su mjesta na

svijetu koja na tako malom području imaju tako veliki broj vrsta. Cjelokupni biljni pokrivač

Parka prirode može se podijeliti na četiri tipa vegetacije : vodena, močvarna, livadska i šumska.

Vodene površine Hutova blata prekrivene su najvećim dijelom lopočem (Nymphaea alba) i

12

lokvanjem (Nuphar luteum). Pored njih u vegetaciji vodenih površina zastupljeni su i mrijesnjak

(Potamogeton sp.), žabnjak (Ranunculus sp.) itd.

Najveći dio močvarnog područja obrastao je nepreglednim tršćacima, gdje su dominirajuće vrste:

trska (Phragmites sp.), rogoz (Typha sp.), šaš (Carex sp.) i sita (Juncus sp.).

Šumska i livadska vegetacija zastupljene su brojnim karakterističnim vrstama koje upotpunjuju

biološku raznolikost Hutova blata. Značajne vrste ovih tipova vegetacije su: jasen (Fraxinus sp.),

hrast (Quercus sp.), veprina (Ruscus sp.), nar (Punica sp.), borovica (Juniperus sp.), vrba (Salix

sp.), brijest (Ulmus sp.), joha (Alnus sp.), kupina (Rubus sp.), dud (Morus sp.), kopriva (Lamium

sp.), djetelina (Trifolium sp.). Neke biljne zajednice tek su mjestimice razvijene, dok su neke vrlo

raširene i pokrivaju velike površine.

4.1. Vegetacija močvare Hutovo blato

Zahvaljujući povoljnim ekološkim uslovima i uticaju mediteranske klime na prostoru

Parka prirode po posljednjim istaživanjima projekta Life utvrđeno je više od 600 biljnih vrsta. Na

okolnim brdima nailazimo na elemente makije karakteristične za submeditransko područje.

Šmrika (Juniperus oxycedrus) L. i zelenika (Phylirea media) L. karakteriziraju se tamnozelenom

bojom, najveće površine su na Crnom brdu po čemu je i dobilo naziv, jer izgleda crno iz daljine.

Javlja se također na ovom području i smrdljika (Pistacia terebinthus) L. itd. Samo na jednom

lokalitetu i to izdvojenom otoku u samoj močvari zastupljena je lovorika (Laurus nobilis) L.

U vegetacijskom skupu koji okružuje Hutovo blato od drveća zastupljene su: crni jasen

(Fraxinus ornus) L. , crni grab (Ostria carpinipholia) Scop., košćela (Celtis australis) L., itd. a

od grmova u ovom prostoru zastupleni su šipak (nar)(Punica granatum) L. , drača (Paliurus

spina christi) Mill. , tilovina (Petteria ramentacea) Presl. , drijen (Cornus mas) L. , itd. Od

prizemne flore zastupljenije vrste su: kadulja (Salvia officinalis) L. , smilje (Helichrysum

italicum) (Roth.) Mill. Corr. Guss., vrijesak (Satureja montana) L. Itd.

Od vrsta vodene vegetacije nazastupljeniji je lokvanj (Nuphar luteum) L , lopoč (Nymphaea alba)

L. , itd. Dalje se smjenjuje močvarna vegetacija sa vrstama: rogoz (Typha angustifolia), zatim

dolazi pojas trske i šaša (Phragmites communis) Trin., ovaj pojas na nešto višim terenima

smjenjuje pojas ljutika (Cladium mariscus) (L.) Pohl., i dalje busenasti šaš (Carex elata)All.

13

Od drvenastih vrsta u depresiji "Hutova blata" nalaze se: rakita (Salix purpurea) L., bijela vrba

(Salix alba) L., bijeli dud (Morus alba) L., smokva (Ficus carica) L., jasen (Fraxinus angustifolia)

L. , itd.

Lako uočljiva zonalnost vegetacije uz nezaobilazni uticaj vode predstavlja idealne uslove

posebno za bogatstvo ptičije populacije. Koloriti različitih boja vegetacije uz plavetnilo vode

pružaju poseban ugođaj i vrijednost ovog parka prirode. Još jedna velika karakteristika u

vegetaciji "Hutova blata" je ta što dolazi do prirodne revitalizacije močvarnog jasena (Fraxinus

angustifolia) L.

Slika 8. Vegetacija „ Hutovo blato“

4.2. Životinjski svijet močvare Hutovo blato

Između ostalog posebno bogatstvo "Hutova blata" predstavljaju ptice. "Hutovo blato" se

nalazi na jednom od četiri migratorna puta ptica iz Sjeverne i Srednje Europe prema Aziji i

Africi. U periodu seobe ptica one uz povoljne abiotičke (klima, geografski položaj, voda, tlo i dr.)

i biotičke uvjete (vegetaciju, mikro i makro faununa, i dr.) na prostoru "Hutova blata" nalaze

dosta hrane, tišine i mira za odmor te je zbog toga ovaj prostor od davnina prepoznat kao važno

stanište ptica močvarica. Najveći broj vrsta ptica je registriran u vrijeme jesenske i proljetne

seobe, a također veliki broj vrsta ptica se zadržava na zimovanju i gniježđenju.

Prema posljednjim istraživanjima projekta Life na prostoru Parka prirode "Hutovo blato"

zabilježeno je 163 vrste ptica iz 39 porodica. Prema sezonskom statusu, najveći broj vrsta pripada

zimovalicama i to 53 vrste.

U zimskom periodu seobe ptica na prostoru "Hutova blata" zna boraviti i do nekoliko desetina

holjada jedinki raznih vrsta ptica. Uz povoljne klimatske uslove i puno hrane određeni broj ptičji

14

vrsta ostaje tokom cijele godine na prostoru "Hutova blata", gnjezdi se i podižu svoje mlade Iz te

grupe izdvojiti ćemo neke vrste: mali vranac (Phalacrocorax pygmeus) Pallas, Pygmy Cormorant.

, mala bijela čaplja (Egretta garzetta) Linnaeus, Little Egret. , siva čaplja (Ardea cinerea)

Linnaeus, Grey Heron. , čaplja danguba (Ardea purpurea) Linnaeus, Purple Heron. , žuta čaplja

(Ardeola ralloides)Scopoli, Squacco Heron. , gak (Nycticorax nycticorax) Linnaeus, Night

Heron. , divlja patka (Anas platyrhynchos) Linnaeus, Mallard. , Heron. i druge vrste.

Od velikog bogatstva ptičjeg fonda izdvojiti ćemo: divlja patka (Anas platyrhynchos) Linnaeus,

Mallard. , patka njorka (Aythya nyroca) Guldenstadt, Ferruginous Duck. , patka zviždarka (Anas

penelope) Linnaeus, Wigeon. , patka pupčanica (Anas querquedula) Linnaeus, Garganey. , liska

(Fulica atra) Linnaeus, Coot. Velika bijela čaplja (Egretta alba) Linnaeus, Great White Egret. ,

jastreb (Buteo buteo) Linnaeus, Buzzard. , sova (Bubo bubo) Linnaeus, Eagle Owl. , vrana

(Corvus cornix) Linnaeus, Hooded Crow. i dr., ove vrste su zastupljene u zimskom periodu.

Zastupljene su i druge vrste kao što su: Ždralovi (Grus grus) Linnaeus, Common Crane.,

prepelica (Coturnix coturnix) Linnaeus, Quail. , jarebica trčka (Perdix perdix) Linnaeus, Grey

Partridge. , golub grivnjaš (Columba palumbus) Linnaeus,Woodpigeon, srebrnasti galeb (Larus

argentatus) Pontoppidan, Herrning Gull. , roda (Ciconia ciconia) Linnaeus, White Stork., čaplja

danguba (Ardea purpurea) Linnaeus, Purple Heron. , poljska ševa (Alauda arvensis) Linnaeus,

Skylark., i druge vrste. Ovakvo bogatstvo aviofaune potrebno je zaštititi i čuvati te predati u

zalog budućim generacijama da sačuvaju i njeguju ovakva prirodna bogatstva.

Slika 9. Životinjski svijet „ Hutovo blato“

4.3. Vode „ Hutovog blata“

U vodama Hutovog blata ima 22 vrste riba iz 12 porodica od kojih su endemske vrste

podustva (Chondrostoma kneri) Heckel, 1843., zubatak(Salmo dentex) Heckel, 1854.,

15

neretvanski vijun (Cobitis nerentana) Linnaesus, 1758 , Glavočići (Knipowitschia punctatisima

croatica i Knipowitschia sp.).

Najpoznatije vrste su obični šaran (Cyprinus caprio) Linnaesus 1758, linjak (Tinca tinca)

Linnaeus 1758, keljavac (Scardinius scardafa) Bonaparte 1837, plotica (Rutilus basak) Heckel

1843, američki somić (Ameiurus nebulosus) Lesueur 1819, i dr.

Vode Hutova blata su preko rijeke Krupe i Neretve povezane sa Jadranskim morem tako da i

neke migratorne vrste koje žive u slanoj vodi dolaze u Hutovo blato i prilagođavaju se u uslovima

slatke vode, najpoznatije vrste su europska jegulja (Anguilla anguilla) Linnaeus 1758, cipol

glavaš (Mugil cephalus) Linnaeus 1758. i dr.

Slika 10. Vode „Hutovog blata“

5. POTPISNIK RAMSARSKE KONVENCIJE FEDERACIJE BIH- LIVANJSKO POLJE

U Bosni i Hercegovini, u blizini grada Livna, u slivu rijeke Cetine, nalazi se izvanredan

prirodni fenomen - 46,000 hektara veliko kraško polje pod nazivom „Livanjsko polje“. Jedno je

16

od najvećih na svijetu. S obzirom da je polovina ovog polja redovno pod vodom, Livanjsko polje

je ustvari kombinacija močvara izvanredne vrijednosti, važnog staništa za ptice, te tresetišta i

livada, u kojima su nastanjene endemske i rijetke vrste. Njegova južna granica je urezana

bogatim poljoprivrednim područjima, dok se šumoviti predjeli, tipični za umjerenu klimu, nalaze

na sjevernoj strani polja.

Slika 11. Livanjsko polje

5.1. Biogeografski podaci Livanjskog polja

Uslijed kombinacije ekoloških faktora u periodu nakon Trijasa, ovdje je nastala

jedinstvena klimaksna vegetacija. U drugim sličnim regijama, klimaksna vegetacija sastoji se

uglavnom od različitih vrsta drveća, ali to nije slučaj u Livanjskom polju. U svojoj tipičnoj zoni,

prirodna vegetacija u tresetištu je iz reda Caricetalia davallianae, u jezercima i močvarama iz

reda Phragmitetalia. Najkarakterističnija šumska vegetacija nalazi se na sjeverozapadu

Livanjskog polja: jedinstvene šume običnog hrasta s močvarnim brezovim šumama,johinim

šumama i vrbinim šumama. U dubljim aluvijalnim slojevima mogu se prepoznati fragmenti

šuma bijele vrbe koje su nekada bile dobro razvijene u ovom području. Rubno područje

Livanjskog polja prekriveno je termofilnim šumama hrasta cera, hrasta kitnjaka i hrasta

medunjaka. Područjem dominira hrast cer koji ovdje gradi karakterističnu zajednicu poznatu kao

Quercetum cerris. Na pojas hrastove šume se na susjednim planinama Dinare i Cincara vertikalno

nastavlja carstvo ilirskih bukovih šuma sa različitim zajednicama a na višim lokacijama

najljepšim dinarskim šumama u regionu, mješovitim bukovim i jelovim šumama .Dalje prema

vrhovima planina, ove zajednice ustupaju mjesto subalpskim šumama bukve i javora . Posljednji

pojas šume sastoji se od karakteriziraju grmovi. Oni uglavnom rastu na dolomitu. Iznad pojasa

17

šuma nalaze se planinski pašnjaci i alpske livade. Ove livade su jedinstvene po svojoj flori, pa su

opisane kao posebne zajednice. Bogate su endemskim i reliktnim vrstama koje spadaju u

vegetaciju koja raste u pukotinama.

5.2. Diverzitet ekosistema Livanjsko polje

Jedna od najistaknutijih osobina Livanjskog polja su livade koje nastaju na dijelovima

polja u kojima nivo podzemnih voda varira tokom cijele godine. U toku proljeća i jeseni nivo

vode je jako visok, što uzrokuje razvoj hidrofilnih zajednica koje prate brojne vrste tipične za

vlažna staništa. Ljeti nivo vode opada u značajnoj mjeri, a mnoga mjesta budu pokrivena

termofilnim zajednicama. Stoga, tokom jedne godine različite zajednice dijele isto stanište. Ova

je pojava jedinstvena za kraška polja Dinarskih Alpa.

Jedna od najistaknutijih osobina Livanjskog polja su livade koje nastaju na dijelovima polja u

kojima nivo podzemnih voda varira tokom cijele godine. U toku proljeća i jeseni nivo vode je

jako visok, što uzrokuje razvoj hidrofilnih zajednica koje prate brojne vrste tipične za vlažna

staništa. Ljeti nivo vode opada u značajnoj mjeri, a mnoga mjesta budu pokrivena termofilnim

zajednicama. Stoga, tokom jedne godine različite zajednice dijele isto stanište. Ova je pojava

jedinstvena za kraška polja Dinarskih Alpa.

Močvare trstike (PHRAGMITETALIA). Ova sveza danas postoji samo u Livanjskom

polju, ili tačnije samo u području Ždralovca. Zajednica biljke Caricetum elatae Koch pokriva

najveći dio neprohodne močvare, čiji su rubovi pokrivezni zajednicom Caricetum inflato-

vesicariae koja sadrži sljedeće vrste: Carex riparia, C. pseudocyperus, C. acutiformis i C.

prostrata.u ovom tipu vegetacije, veliki značaj ima zajednica Scirpeto-Phragmitetum W.Koch ,

jer ona predstavlja stanište za brojne ptice i igra značajnu ulogu u očuvanju biodiverziteta ptica.

5.3. Diverzitet ptica

Na osnovu ranijih ispitivanja u području Livanjskog polja, uključujući Buško blato

(zabilježeno je 96 ptičjih vrsta. U toku proljetne migracije, zabilježeno je 63 vrste, a 46 u toku

18

jesenske migracije. U području Livanjskog polja postoji 59 ptičjih vrsta koje se tu gnijezde, te 25

ptica koje ovdje provode zimu.

Slika 12. Ptica Livanjsko polje

ZAKLJUČAK

“Konvencija o vlažnim staništima od međunarodnog značenja posebno kao staništa ptica

selica” slobodan je prijevod originalnog naziv ugovora koji je, u svojoj prvobitnoj verziji, dao

19

naglasak na način korištenja i zaštiti vlažnih staništa, prije svega kao staništa vodenih ptica.

Razvijajući se, Konvencija je kasnije proširila djelokrug svoga interesa i djelovanja s ciljem

obuhvaćanja svih vidova zaštite i načina korištenja vlažnih staništa, držeći ih dijelom ekosistema,

izuzetno važnim za održavanje biološke raznovrsnosti. Danas je Konvenciji pristupilo 160

država, dok popis vlažnih staništa u ovome trenutku uključuje 1911 lokacija, disperziranih na

globalnom nivou.

Pojam vlažna staništa (wetlands) jeste neprecizan prijevod termina koji simbolizije zone

gdje je voda primarni faktor u kontroli okoline i pripadajućeg biljnog i životinjskog svijeta.

Vlažna staništa postoje u skoro svakoj zemlji, tamo gdje je vodena površina u blizini čvrstoga tla

ili se nalazi na njemu ili gdje je zemljište pokriveno razmjerno plitkom vodenom površinom.

Svjetski centar za praćenje zaštite vlažnih staništa iznosi podatak od približno 170 miliona

hektara našeg planeta pokrivenog vlažnim staništima. Ona su kolijevka biološke raznovrsnosti iz

jednostavnog razloga jer su ključ za dugoročno osiguranje pitke vode. Vlažna staništa

osiguravaju prirodno filtriranje vode koja prolazi kroz njih i predstavljaju prirodni spremnik koji

osigurava stabilno snabdjevanje i podzemnog i nadzemnog akvatorija. O vodi zavisi opstanak

brojnih životinjskih i biljnih vrsta. Na razmjerno maloj površini pojedinih vlažnih staništa postoji

visoka koncentracija sisavaca, ptica, riba, reptila i amfibija. Prema procjenama, BiH kao i RS je,

gledano u odnosu na privredni kapacitet, učinila značajne korake u provođenju Ramsarske

Konvencije; s druge strane, dugoročno gledano, ne ohrabruje činjenica da su postignuća koja su

do sada učinjena na ovome planu rezultat entuzijazma, nažalost, ne i sistemskog i

institucionalnog podržanog rada.

Lokacije Hutovo blato i Bardača, od kraja 2009. godine i Livanjsko polje, tri su staništa koja su

zadovoljila zahtjevne kriterije za uključenje u ovaj popis. Moramo ovdje reći da iza svakog od

certifikata koje su zaslužila ova naša tri staništa stoji višegodišnji istraživački, stručni i naučni

rad, u najvećoj mjeri realizovan na volonterskoj bazi, zahvaljujući osjećaju privrženosti svome i

očuvanju naše prirode. Velik je ovo kapital, nadamo se i poticaj za daljnji predan rad na zaštiti i

unapređenju ne samo naših aktuelnih vlažnih staništa od međunarodnog značaja, nego i na

promovisanju novih vlažnih staništa koji će zaslužiti isti takav epitet.

20

Slika 13. Močvara Bardača

Slika 14. Hutovo blato

Slika 15. Livanjsko polje

LITERATURA

Nedović, B. (1999): Ekologija životne sredine, Poljoprivredni fakultet,Banjaluka

(univerzitetski udžbenik)

21

Convention on Wetlands of International Importance especially as Waterfowl Habitat (Ovjerena kopija-Pariz, 13.juli 1994)

Davidović, B. (2006): Distribucija i diverzitet makrofitske flore Ribnjaka Bardača

(magistarska teza). Univerzitet u Banjoj Luci, Prirodno-matematički fakultet, Odsjek za

biologiju. Banja Luka

Kotrošan, D. i Papes, M (2007): Popis ptica zabilježenih u Bosni i Hercegovini od 1888.

do 2006. godine. Bilten mreže posmatrača ptica u Bosni i Hercegovini, 3: 9-38. Sarajevo

Obratil, S. (1967): Pregled istraživanja ornitofaune Bosne i Hercegovine i(Passeriformes).

Glasnik Zemaljskog Muzeja BiH, (PN) NS 198: 191-268. Sarajevo.

Brezančić, 1984, Kotrosan & al., 2004

http://ramsar.org/key_criteria

http://international.fws.gov/global/ramsarfr.html

22