2
DANI 26. 6. 2015. 62 feljton Putopis po sećanju, Beograd 2014. (II) Piše: Ranko Bugarski 211 . Burna istorija Alzasa, kao i či- njenica da je Strazbur 1940. godine ponovo pao pred naletom nemačkog militarizma, podsetila me je na jednu moju - i sigurno ne samo moju! - da - vnašnju dilemu. Kako je jedna nesu- mnjivo velika i kulturna evropska na- cija kakva je nemačka, sa znatnim prirodnim bogatstvima i moćnom industrijom, sjajnim univerzitetima i vrhun skim dos ti gnu ći ma u fi lo zo - fiji i umetnosti koje simbolizuju imena Kanta i Hegela, Bramsa i Be - to ve na, Ge tea i To ma sa Ma na i to li - kih drugih korifeja, dozvolila sebi da dobar deo Evrope i sveta čak dva pu - ta u XX veku povuče u ambis, izazi- va ju ći ali i sa ma po dno se ći ne bro je - ne žrtve u ime ludačkih ideja o na - dmo ći ger man ske ra se, pre do dre đe - ne da zavlada svetom? Kako se to od Herdera i Humbolta, preko Ničea i Hajdegera, stiglo do nepojmljivih grozota Aušvica? Ovo nisu pitanja za nekoliko rečenica u ovoj knjizi, a ni za moju pamet, ali ću se ipak usudi - ti da iznesem pred čitaoca neke svo- je refleksije. 212. Deo odgovora, čini mi se, mogao bi se potražiti u temeljitosti i istrajnosti kao važnim obeležjima ne ma čkog du ha. Ni sam sle dbe nik ma glo vi tih i zas ta re lih te ori ja o na - cionalnom karakteru kao bitnoj odre dni ci po je di nih na ro da (prem - da nipošto ne potcenjujem neke du- boke etnopsihološke uvide jednog, recimo, Dvornikovića u Karaktero- logiji Jugoslovena ), ali bih ne šireći te- mu odveć rekao da se Nemcima, bar u većini, teško može odreći sklonost da ozbiljno shvataju sve što rade. Ne kaže se kod nas slučajno da neki me- hanizam radi “k’o da ga je Švaba na - pravio” . Problem je, međutim, što ovo ne važi samo za fotoaparate, auto- puteve ili mercedese nego i za ten- kove Tigar, bombardere Štuka i ka- mione dušegupke, koji su svi redom takođe odlično odradili svoj posao, upravo kao što je naučnik Verner fon Braun sa istom posvećenošću i efi- kasnošću pravio ubilačke rakete V2 za Hi tle ra i po tom ot kri va čke sve mir - ske rakete za Amerikance. Što se me- ne tiče, u ovom kontekstu ću prizna - ti da sam još kao dečak bio, i do da - nas ostao, impresioniran ikonogra- fijom Trećeg rajha, čija su znamenja, ordeni, zastave, uniforme, kacige, mar še vi i po pev ke, na zi vi di vi zi ja i vojnih operacija, kao i dizajn ličnog naoružanja i opreme, te tenkova, to- pova, aviona i bojnih brodova, po mom sudu većinom uveliko na- dmašivali svoje ekvivalente u supar- ničkim armijama. Naglašavam da ovde govorim o čisto ikonografskoj, umetničkoj i zanatskoj strani svega pomenutog. Drugo je pitanje, iako u jasnoj vezi s temom, to što sve ovo ostaje zapamćeno po svom ružnom naličju, po činjenici da je bar u prvim fazama rata mnogo manje služilo potrebama odbrane (na ko- ju bi upućivalo i samo ime Verma - hta), a neuporedivo više fanatičnim SS-jurišnicima u osvajačkom “blic- krigu” protiv svega što se nađe na pu- tu ostvarivanja nemačkih teritorijal- nih pretenzija u cilju širenja “živo- tnog prostora” (zloglasna ideologi- ja Lebensrauma). 213. Pri svemu tome, odgova- rajući smisao za organizaciju je- dnako se ispoljava kad je reč o eko- no mi ji, na uci, tu ri zmu i - sis te mat - skom pogromu Jevreja, kao i biro- krat ski pe dan tno vo đe nim spis ko - vima svega i svačega, naročito u ve- Telom u slavu nacije Jugoslavija, kao ostvarenje jedne velike ideje, nije se morala raspasti usled nekakve istorijske nužde, nego je do toga došlo razbijačkom delatnošću nesposobnih političkih moćnika i zabrinutih nacionalnih intelektualaca u republikama SFRJ, uz izvesnu pomoć izvana Ikonografija Trećeg rajha nadmašivala je ekvivalente Čovek koji poživi dovoljno dugo, u jednom trenutku može da oseti neodređenu potrebu da ponešto od onoga što je doživeo stavi na papir, kako bi o tome ostao neki trag; za razliku od ciljano pisanih memoara ili autobiografija, ovako nastale zabeleške obično nisu nikome posebno namenjene, pa čak prvobitno ne mora postojati ni namera da se one štampaju u obliku knjige, piše poznati lingvista u predgovoru svoje knjige iz koje Dani objavljuju sedmo poglavlje, posvećeno putovanjima po svijetu polovinom prošle i tokom ove decenije

Putopis po sećanju, Beograd 2014. (II) Ikonografija Trećeg rajha … · 2015. 7. 21. · Ikonografija Trećeg rajha nadmašivala je ekvivalente Čovek koji poživi dovoljno dugo,

  • Upload
    others

  • View
    1

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

  • DANI26. 6. 2015.62

    feljton

    Putopis po sećanju, Beograd 2014. (II)

    Piše: Ranko Bugarski

    211. Bur na is to ri ja Al za sa, kao i či -nje ni ca da je Stra zbur 1940. go di nepo no vo pao pred na le tom ne ma čkogmi li ta ri zma, pod se ti la me je na je dnumo ju - i si gur no ne sa mo mo ju! - da -vnaš nju di le mu. Ka ko je je dna ne su -mnji vo ve li ka i kul tur na evrop ska na -ci ja ka kva je ne ma čka, sa zna tnimpri ro dnim bo gat stvi ma i mo ćnomin dus tri jom, sjaj nim uni ver zi te ti mai vrhun skim dos ti gnu ći ma u fi lo zo -fi ji i ume tnos ti ko je sim bo li zu juime na Kan ta i He ge la, Bram sa i Be -to ve na, Ge tea i To ma sa Ma na i to li -kih dru gih ko ri fe ja, do zvo li la se bi dado bar deo Evro pe i sve ta čak dva pu -ta u XX ve ku po vu če u am bis, iza zi -va ju ći ali i sa ma po dno se ći ne bro je -ne žrtve u ime lu da čkih ide ja o na -dmo ći ger man ske ra se, pre do dre đe -ne da za vla da sve tom? Ka ko se to odHer de ra i Hum bol ta, pre ko Ni čea iHaj de ge ra, sti glo do ne poj mlji vihgro zo ta Au švi ca? Ovo ni su pi ta nja zane ko li ko re če ni ca u ovoj knji zi, a niza mo ju pa met, ali ću se ipak usu di -ti da izne sem pred či ta oca ne ke svo -je re fle ksi je.

    212. Deo od go vo ra, či ni mi se,mo gao bi se po tra ži ti u te me lji tos ti

    i is traj nos ti kao va žnim obe le žji mane ma čkog du ha. Ni sam sle dbe nikma glo vi tih i zas ta re lih te ori ja o na -ci onal nom ka ra kte ru kao bi tnojodre dni ci po je di nih na ro da (prem -da ni po što ne pot ce nju jem ne ke du -bo ke etnop si ho lo ške uvi de je dnog,re ci mo, Dvor ni ko vi ća u Ka ra kte ro -lo gi ji Ju go slo ve na), ali bih ne ši re ći te -mu odveć re kao da se Nem ci ma, baru ve ći ni, te ško mo že odre ći sklo nostda ozbi ljno shva ta ju sve što ra de. Neka že se kod nas slu čaj no da ne ki me -ha ni zam ra di “k’o da ga je Šva ba na -pra vio”. Pro blem je, me đu tim, što ovone va ži sa mo za fo to apa ra te, auto -pu te ve ili mer ce de se ne go i za ten -ko ve Ti gar, bom bar de re Štu ka i ka -mi one du še gup ke, ko ji su svi re domta ko đe odli čno odra di li svoj po sao,upra vo kao što je nau čnik Ver ner fonBra un sa is tom po sve će noš ću i efi -ka snoš ću pra vio ubi la čke ra ke te V2za Hi tle ra i po tom ot kri va čke sve mir -ske ra ke te za Ame ri kan ce. Što se me -ne ti če, u ovom kon tek stu ću pri zna -ti da sam još kao de čak bio, i do da -nas os tao, im pre si oni ran iko no gra -fi jom Tre ćeg raj ha, či ja su zna me nja,or de ni, zas ta ve, uni for me, ka ci ge,mar še vi i po pev ke, na zi vi di vi zi ja ivoj nih ope ra ci ja, kao i di zajn li čnog

    na oru ža nja i opre me, te ten ko va, to -po va, avi ona i boj nih bro do va, pomom su du ve ći nom uve li ko na -dma ši va li svo je ekvi va len te u su par -ni čkim ar mi ja ma. Na gla ša vam daov de go vo rim o čis to iko no graf skoj,ume tni čkoj i za nat skoj stra ni sve gapo me nu tog. Dru go je pi ta nje, iakou ja snoj ve zi s te mom, to što sve ovoos ta je za pa mće no po svom ru žnomna li čju, po či nje ni ci da je bar uprvim fa za ma ra ta mno go ma njeslu ži lo po tre ba ma od bra ne (na ko -ju bi upu ći va lo i sa mo ime Ver ma -hta), a ne upo re di vo vi še fa na ti čnimSS-ju ri šni ci ma u osva ja čkom “blic -kri gu” pro tiv sve ga što se na đe na pu -tu os tva ri va nja ne ma čkih te ri to ri jal -nih pre ten zi ja u ci lju ši re nja “ži vo -tnog pros to ra” (zlo gla sna ide olo gi -ja Le ben sra uma).

    213. Pri sve mu to me, od go va -ra ju ći smi sao za or ga ni za ci ju je -dna ko se ispo lja va kad je reč o eko -no mi ji, na uci, tu ri zmu i - sis te mat -skom po gro mu Je vre ja, kao i bi ro -krat ski pe dan tno vo đe nim spis ko -vi ma sve ga i sva če ga, na ro či to u ve -

    Telom u slavu nacije

    Ju go sla vi ja, kaoos tva re nje je dneve li ke ide je, ni je semo ra la ra spas tiusled ne ka kveis to rij ske nu žde,ne go je do to gado šlo ra zbi ja čkomde la tnoš ćune spo so bnihpo li ti čkihmo ćni ka iza bri nu tihna ci onal nihin te le ktu ala ca ure pu bli ka ma SFRJ,uz izve snu po moćizva na

    Ikonografija Trećegrajha nadmašivalaje ekvivalenteČovek koji poživi dovoljno dugo, u jednomtrenutku može da oseti neodređenu potrebu daponešto od onoga što je doživeo stavi na papir,kako bi o tome ostao neki trag; za razliku odciljano pisanih memoara ili autobiografija, ovakonastale zabeleške obično nisu nikome posebnonamenjene, pa čak prvobitno ne mora postojatini namera da se one štampaju u obliku knjige,piše poznati lingvista u predgovoru svoje knjigeiz koje Dani objavljuju sedmo poglavlje,posvećeno putovanjima po svijetu polovinomprošle i tokom ove decenije

  • 6326. 6. 2015.DANI

    zi sot pre ma njem lju di u lo go re i nji -ho vim uni šta va njem. Pri to meovu te me lji tost pra te gvoz de nadis ci pli na i ne upi tno po ko ra va njena re đe nju, ma ka kvo ono bi lo

    (Be fehl ist Be fehl: ta ko je i či no vnikAj hman sa mo iz vrša vao na re dbesvo jih na dre đe nih). Is traj nost je,pak, one mo gu ći la da se pro pa lipro je kti ko li ko-to li ko na vre me za -us ta ve, pa ta ko ni grof Sta ufen bergav gus ta 1944. ni je imao do vo ljnupo dršku, ne go se uz ma so vne ibe smi sle ne no ve žrtve mo ra lo ićido sa mog mi zer nog kra ja u ber lin -skom bun ke ru, u ko me su sa mo -ubis tvom ži vot okon ča li ne sa moHi tler i Eva Bra un ne go i Jo zef Ge -bels sa su pru gom, i to tek po što suovo dvo je me to di čno i bez gre škeot pre mi li na onaj svet svo je šes to -ro de ce...

    214. Ove mi sli vrzma le su mi sepo gla vi pri li kom kra ćeg bo rav ka

    u is to čnom Ber li nu le ta 1987.go di ne, da kle dve go di ne preru še nja Ber lin skog zi da i odlas -ka ne ma čke De mo krat ske Re -pu bli ke u is to ri ju. Išao sam nasvet ski kon gres lin gvis ta, a de si -lo se da sam od Beo gra da doaero dro ma Še ne feld le teo sa ko -le gi ni com Sven kom Sa vić iz No -vog Sa da. (Nju uba cu jem u ovupri ču za to što sam se upra vo se tioje dnog za ba vnog de ta lja ko ji mo -že ma kar na mi nut da oda gna su -mor ne re mi nis cen ci je. Na ime,čim smo se u cen tru gra da is krca -li iz aero drom skog auto bu sa ugle -da li smo uli čnu ta blu na ko joj je pi -sa lo Je ben sstras se, pa smo se po -sle ša li li s tom ozna kom kao pu to -ka zom za, da pros ti te, je be ni deoBer li na! Ali taj mi nut evo pro đe, ija se vra ćam ne ve se lim pi ta nji ma).Ka kva je ra zli ka izme đu Ges ta -poa i Sta zi ja? Even tu al no sa mo po -vršin ska, či ni lo mi se zbog su pro -tnih ide olo ških pred zna ka, a uz ne -su mnji ve du bin ske po du dar nos -ti u prus koj tvrdo ći i njoj pri me re -nim bru tal nim po li cij skim me to -da ma. Tu je i pa ra le la izme đu kul -ta te la sis te mat ski ute ri va nog u sve -ko li ki Hi tler ju gend i po to njih ne -mi lo srdno tre ni ra nih is to čno ne -ma čkih pli va či ca i atle ti čar ki ko jesu, iz ga ra ju ći za sla vu ota džbi ne naboj nom po lju spor ta, du go vla da -le olim pij skim bo ri li šti ma. Mo -gao bih ići i da lje, ali mi slim da jeovo do vo ljno. Mo žda je ova kvora zmiš ljanje ama ter sko i po vršno,ali ako ne ko ima bo lje objaš njenjemo je di le me ra do bih ga čuo. (Čet -vrt ve ka ka sni je, pri li kom je dne ne -da vne po se te Pot sda mu, mo ji utis -ci će do bi ti i ne ku vrstu ma te ri jal -ne pot vrde. Pro la ze ći po red je -dne po du ga čke stam be ne zgra de,pri me tio sam na nje nim pro zo ri -ma re šet ke, a duž tro to ara je bio

    ukle san tek st iz ko ga se vi de lo daje tu bio za tvor Ges ta poa 1933. -1945., So vjet ske taj ne po li ci je 1945.- 1952. i Sta zi ja 1952. - 1989.: odis -ta ne sla van kon ti nu itet u pri me nira spo lo ži vih “va spi tnih” sred sta va,re kao bih, gde ide olo gi ja ni je igra -la ni ka kvu stvar nu ulo gu).

    215. Kad sam već kod Ber li na,do da ću još da sam po po vrat ku uBeo grad pro veo kod ku će sa mo je -dnu krat ku noć, pro me nio ko fe re(ka ko se to obi čno ka že; u momslu ča ju, da ka ko, pu tne tor be!) iodmah po tom odle teo put da le keAus tra li je, na svet ski kon gres pri -me nje ne lin gvis ti ke. U sve ga tri ne -de lje dva ve li ka kon gre sa, sa re fe -ra ti ma, na dva uda lje na kon ti -nen ta - bi lans ko ji mi je u to vre -me po ne što zna čio, i ko ji uz to go -vo ri o ta daš njim mo gu ćnos ti mapu to va nja i učeš ća u me đu na ro -dnom nau čnom ži vo tu. Bi lo je, do -du še, i pro ma ša ja, kao kad ni -sam uspeo da od na dle žnih drža -vnih us ta no va obe zbe dim sred -stva za pu to va nje na pret ho dnisvet ski kon gres lin gvis ta, 1982.go di ne u To ki ju, iako sam kao je -dan od sve ga dva ili tri pri jav lje nauče sni ka iz Ju go sla vi je imao pri -mljen re fe rat - dok je, ka ko sam seta da oba ves tio, is te go di ne na ne -ki kon gres u Ja pa nu pu to va lo vi -še de se ti na ov daš njih le ka ra, zako je se oči to na šao no vac! (Uz -gred, Ja pan mi uvek ne ka ko izma -kne. Pre ko ju go di nu sam po zvanna je dan nau čni skup, ali sam biospre čen ra ni je pre uze tim oba ve -za ma, a tu sa svim sko ro pri miosam po ziv da bu dem ple nar nipre da vač na je dnom ta kvom sku -pu u Sa po rou po čet kom 2014.go di ne, ta ko đe o tro šku or ga ni za -to ra, ko ji ovog pu ta ni sam mo gaoda pri hva tim zbog poo dma klihgo di na i pra te ćih zdrav stve nihpro ble ma...). Ipak, sve u sve mu suto za me ne bi le do bre go di ne,ko jih ću se ka sni je na te na ne se ća -ti s du bo kom nos tal gi jom. A ši rego vo re ći, mo je li čno is kus tvo, kaoi ra zni obje kti vni po ka za te lji, go -vo re da je naj bo lji pe ri od za ži votu Ju go sla vi ji bio ne gde izme đu1970. i 1990. go di ne. U te dve de -ce ni je i Beo grad je cve tao, iz gle da -ju ći zna tno bo lje ne go da nas, nasve stra ne se gra di lo, ve li ke fir mesu uspe šno po slo va le, gra ni ce subi le otvo re ne, kul tur ni i ume tni čkiži vot je bio na vrhun cu...

    (Nas ta vi će se; knji ga Pu to pi si po se ća nju objav lje na je u

    bi bli ote ci XX vek)

    O autoruDr. Ran ko Bu gar ski, re do vni

    pro fe sor Fi lo lo škog fa kul te ta uBeo gra du, obja vio je ve li ki broj ra -do va iz an glis ti ke, op šte i pri mi je -nje ne lin gvis ti ke i so ci olin gvis ti ke.Pre da vao je na mno gim inos tra -nim uni ver zi te ti ma, bio je pot -pred sje dnik Me đu na ro dnog ud -ru že nja za pri mi je nje nu lin gvis ti -ku i pred sje dnik Evrop skog lin gvis -ti čkog druš tva. Član je Evrop skeaka de mi je na uka i umje tnos ti i ek -spert Vi je ća Evro pe za re gi onal nei ma njin ske je zi ke.

    Put ka jebenom delu Berlina