UVOD U KR ANSKU IKONOGRAFIJU(osnovni pojmovi: personifikacija, alegorija, simbol, atribut, simboli ki prikazi, prefiguracija; literarna i likovna vrela za kr ansku ikonografiju: Biblija, apokrifi, Legenda aurea,) aurea,)

PersonifikacijaPersonifikacija se u likovnoj umjetnosti mo edefinirati kao ljudski ili antropomorfni lik, koji obi no prikazuje neki apstraktni pojam, tj. stvar koja nije ni konkretna ni vidljiva. ovje ji je duh izmislio itav niz takvih apstraktnih ideja i pojmova, poput ljubavi, pohlepe, melankolije, sre e, ljubavi, pohlepe, melankolije, e, razboritosti, razboritosti, milosr a, a, Personifikacije su uglavnom enske figure jer ve ina apstraktnih pojmova u latinskom i talijanskom jeziku ima nastavak enskog roda.

PersonifikacijaPersonifikacije mogu biti odjevene ili gole, a gotovo uvijek uza se imaju predmete i/ili biljke i ivotinje (atribute), koji posjeduju odre eno zna enje i iskazuju atribute), ne to o karakteru i osobinama personificiranih apstrakcija.

Postoje, tako er, i odre ene vanjske oznake, kao to su to primjerice krila kod Oca Vremena. Vremena.

Cesare Ripa (oko 1560.-1623.) 1560.-

Nepoznati autor, Portret Cesarea Ripe iz djela Iconologia, Padova, 1624. Iconologia,

- Cesare Ripa objavio je djelo Iconologia, Rim, 1593. (drugo Iconologia, izdanje: Milano, 1602.; tre e izdanje: Rim, 1603.)

- autor je ro en u Perugi oko 1560.- knjiga postala vodi kroz svijet apstraktnih pojmova uz upute kako bi se te apstrakcije trebale prikazati - knjiga abecednim redom opisuje vi e od 1250 personifikacija koje je autor poznavao ili mogao zamisliti - od abbondanza (obilje) do zelo (marljivost) - Ripa je cijeli ivot pro irivao svoju knjigu dodavanjem novih personifikacija, zadatak kojeg je nakon njegove smrti, oko 1623. godine, nastavio njegov prijatelj Giovanni Zaratino Castellini

Personifikacija Veritas (Istina) Istina)

Christoffel Jeghers (1569.-oko 1653.), Veritas, personifikacija istine, drvorez, (1569.Veritas, Ilustracija u nizozemskom prijevodu Ripina djela Iconologia, Amsterdam, 1644.

Personifikacija Fides (Vjera)

Vjera (Fides) spada me u (Fides) personifikacije kreposti. Njezini naj e i atributi su: - kri - kale - upaljena svije a - crkva na glavi

Personifikacija Prudentia (Razboritost) Razboritost)

Razboritost (Prudentia) (Prudentia) spada me u personifikacije kreposti. Njezini naj e i atributi su: - zmija - ogledalo - estar - krug na glavi

Personifikacija Ecclesia (Crkva) Crkva)

Crkva (Ecclesia) je (Ecclesia) personifikacija Novog zavjeta i kr anstva te je prikazana kao mlada trijumfiraju a ena. Njezini naj e i atributi su: - kruna na glavi - kale - pobjedni ka zastava na kri u

Personifikacija SinagogeSinagoga je personifikacija Starog zavjeta i idovstva te je prikazana kao mlada ena pognute glave i povezanih o iju. Njezini naj e i atributi su: - povez oko o iju - slomljeno koplje sa zastavicom na vrhu na kojoj je korpion - razbijene plo e Zakona (ili Biblija)

AlegorijaAlegorija je prikaz neke personifikacije povezan s jednomili vi e drugih personifikacija i/ili s jednom ili vi e drugih osoba ili likova, a gdje svi zajedno mogu biti uklju eni u neku radnju.

Dijele se na dvije glavne skupine:- iste alegorije (vi e personifikacija uklju enih u neku alegorije radnju; personifikacije grada ili zemlje; prikaz personifikacija u trijumfu); - ne- iste alegorije (prikaz jedne ili vi e personifikacija s nealegorije nekim povijesnim ili biblijskim li nostima; prikaz neke obitelji ili pak neke osobe okru ene personifikacijama koje simboliziraju npr. njegove karakterne crte).

Vi e personifikacija uklju enih u neku radnju

Zagrljaj mira i pravde

Personifikacija grada ili zemlje

Prikaz personifikacije u trijumfu

Hi Hironymus Cock (1510.-1570.) prema Maertenu van Heemskercku (1498.-1574.), (1510.(1498.Trijumf Mira (iz jedne serije). Mir je izme u ostalog u dru tvu Ljubavi, Istine, Ljubavi, Istine, Pravde i Marljivosti, bakrorez. Kabinet grafike Sveu ili ta u Leidenu. Marljivosti,

SimbolSimbol je neki predmet (u irem smislu), neka biljka,ivotinja ili neki znak (broj, slovo, gesta, itd.), kojem u odre enom kontekstu pripada neko zna enje. Simbol, dakle, promatra a umjetni kog djela poti e da pomisli na ne to drugo, a ne na prikazani predmet, biljku, ivotinju ili znak sam po sebi. Simboli mogu zamjenjivati i odre ene osobe ili figure (Bog je zamijenjen rukom koja izlazi iz oblaka, riba ili Kristov monogram simboli su Krista).

Mrtva ka glava simbol prolaznosti ljudskog ivota

Lucas van Leyden (oko 1489.-1533.), Memento mori, bakrorez, oko 1520. Kabinet 1489.mori, grafike Sveu ili ta u Leidenu

AtributiAtributi su simboli koji su na odre en na in manje ili vi evrsto povezani s nekom osobom ili personifikacijom.

Atributi imaju dvostruku svrhu:- omogu uju promatra u identificiranje neke osobe ili personifikacije; - govore ne to o prikazanom liku, upu uju na neku epizodu iz njegova ivotopisa, na njegov polo aj, karakter ili na odre ene osobine. Sveci esto imaju pridodan jedan ili vi e atributa njihova mu eni tva, atributa koji se odnose na sadr aje iz njihova ivota ili atributa koji isti u neku njihovu karakternu crtu (npr. ljiljan simbolizira Marijinu isto u i djevi anstvo).

Atributi

Simboli ki prikaz

Simboli ki prikaz je ne-alegorijski i ne-narativni prikaz u nenekojem jedan ili vi e simbola imaju glavnu ulogu. Taj se termin esto koristi i za svako umjetni ko djelo za koje se pretpostavlja da ima neko dublje zna enje. Simboli ki prikazi mogu biti i alegorije i narativni prikazi, tj. scene koje su inspirirane literarnim vrelima i koje prepri avaju neku odre enu pri u ili pripovijest u svrhu preno enja odre ene poruke prevedene iz teksta.

Simboli ki prikaz

N. L. Peschier (djeluje oko 1660.), Vanitas mrtva priroda s lubanjom, pje anim satom, violinom s puknutim icama, itd., ulje na platnu, Rijksmuseum, Amsterdam

AmblemiAmblemi su poluknji evna i polulikovna umjetni ka vrstakoji kombinacijom slike i teksta prikazuju naj e e odre enu apstraktnu (moralno-didakti ku) ideju ili neku op enitiju (moralnomisao, esto neko ivotno pravilo. pravilo Amblem se gotovo uvijek sastoji od tri osnovna elementa: moto (lemma), slika (pictura) i lemma), pictura) tekst (epigram). epigram).

Epigram:"Svjetlo nimalo ne poma e slijepcu, sova danju ne mo e ni ta vidjeti." vidjeti."

PrefiguracijaPrefiguracija (lat. praefiguratio - pralik[ovanje]; od pralik[ovanje] praefigurare slikovito najavljivati) najavljivati)

Prefiguracija je teolo ki izraz za odnos izme u pojedinihdoga aja iz Staroga s pojedinim doga ajima iz Novog zavjeta, pri emu starozavjetni doga aji nagovje uju novozavjetne kao njihove "predslike". predslike" U usporedbi starozavjetnih i novozavjetnih prizora prvi imaju ulogu prefiguracije (tipovi) drugih (antitipovi).

Biblija priprostih (Biblia pauperum) (Biblia pauperum)- u 13. stolje u nastali su rukopisi teolo kih komentara u kojima iluminacije vi e nisu bile ilustracije teksta ve su sada, upravo suprotno, ilustracije stekle samostalan karakter, te je njih pratio tek jezgroviti tekst - ti su tekstovi u 15. stolje u ilustrirani drvorezima i tiskani kao tzv. Blockbuch-izdanja Blockbuch - takva su izdanja nazvana Biblijom priprostih jer su bila namijenjena siroma nom seoskom i ladanjskom kleru i redovnicima kao propovjedni ki priru nici - slikama i jezgrovitim tekstom tuma ili su kako se Stari i Novi zavjet podudaraju, tj. da je Stari zavjet predslika i nagovje taj Novoga.

Biblija priprostih primjer prefiguracijeNapastovanje Krista, stranicadrvorezne knige Biblia pauperum, pauperum, Nizozemska, oko 1450. godine Gornji red:David (Ps 35 (34), 16), Izaija 29, 16

Srednji red:Ezav prodaje Jakovu prvorodstvo za zdjelu le e (Post 25, 29-34) tip (typus) 29avao ku a Isusa u pustinji (Mt, 4, 3; Lk 4, 3)

antitip (antitypus)Prvi (isto ni) grijeh (Post 3, 1-7) tip 1-

(typus)

Donji red:Bradati starac (2 Sam 7, 9), Job 16, 10

Najva niji izvori za kr ansku ikonografijuLiterarni izvori:Biblija apokrifi liturgijske knjige (utjecaj na formiranje pojedinih figuralnih prikaza) propovijedi (priru nici za propovjednike) Acta Martyrum i legende (ikonografija svetaca; npr. Legenda aurea) aurea) Biblia pauperum romani, enciklopedije, bestijariji hodo a a (doprinijeli prijenosu i irenju pojedinih tema) relikvije (kult i legende koje se oko njega isprepli u) vi enja (vi enja pojedinih mistika i vizionara; npr. Gospa Lurdska) Lurdska)

Najva niji izvori za kr ansku ikonografijuLikovni izvori:anti ke kompozicije iji mitolo ki sadr aji likovno odgovaraju kr anskim parabolama ili evan eoskim zbivanjima ranokr ansko razdoblje, renesansa razdoblje, jak utjecaj orijentalne ikonografije (dvorska koreografija i protokol preuzimaju prikaze Bo jeg veli anstva)ranokr anska i bizantska umjetnost

prizori iz svakodnevnog ivota

gotika

BiblijaBiblija je zbirka knjiga (nastalih od 12. st. pr. Kr. do 2. st.)religioznog, pjesni kog i moralisti kog sadr aja koje idovi (Stari zavjet) i kr ani (Novi zavjet) smatraju svetima (Sveto zavjet) (Novi zavjet) (Sveto Pismo). Pismo).

Katoli ka Biblija sastoji se od 46 knjiga Staroga i 27 knjigaNovoga zavjeta.

Stari zavjet se sastoji od: Petoknji ja Mojsijeva, te Povijesnih, Mojsijeva, Povijesnih,Psalme) knjiga. Mudrosnih (neki izdvajaju Psalme) i Proro kih knjiga.

Novi zavjet sa injen je od: Evan elja, Djela apostolskih, elja, apostolskih,Poslanica i Otkrivenja (Apokalipse). Apokalipse).

BiblijaBiblija je izvorno pisana na tri jezika:- hebrejskom (gotovo cijeli Stari zavjet); - aramejskom (Tobija, Judita, Sirah, Baruh i Prva makabejska knjiga, dio Ezrine, Danielove i Jeremijine knjige, te dvije rije i u Postanku); - gr kom (Knjiga mudrosti, Druga makabejska knjiga, deuterokanonski dijelovi Estere i Daniela, te cijeli Novi zavjet). Deuterokanonke knjige predstavlja 7 knjiga Staroga zavjeta i jo dva dodatka starozavjetnim knjigama (Estera i Daniel) koje katolici zajedno s 39 tzv. protokanonskih knjiga smatraju nadahnutim tj. kanonskim knjigama. Takav kanon temelji se na Vulgati (latinski prijevod sv. Jeronima), a potvrdio ga je Tridentski koncil iz 1563. godine.

BiblijaNajva niji prijevodi Biblije:Septuaginta (prijevod 72 jeruzalemskih starje ina) - prijevod na gr ki jezik - nastao na poticaj idovske kolonije u Aleksandriji - zapo et u vrijeme kralja Ptolomeja II. Filadelfa (285.-246. g.) (285.- vjerojatno dovr en oko 130. g. pr. Kr. Vulgata (sv. Jeronim (Sophronius Eusebius Hieronymus)) (Sophronius Hieronymus)) - revizija dotada njih latinskih prijevoda Novog zavjeta prema gr kom tekstu - nastala na poticaj pape Damaza - revizija etiriju evan elja zavr ena 384. godine - revizija ostalih novozavjetnih knjiga mu se samo pripisuje - prijevod Starog zavjeta trajao je od 391 do 405. godine i to izravno s hebrejskog i aramejskog jezika

ApokrifiZa katolike apokrifi su spisi pisani stilom bliskim Bibliji i biblijskim piscima ija je vjerodostojnost dvojbena, te nisu nadahnuti bo anskim autoritetom. Protestanti (po uzoru na Hebrejsku bibliju) apokrifima smatraju 7 knjiga Staroga zavjeta (Tobija, Judita, Mudrost, Sirah, Baruh, Prva i Druga Makabejska, te dijelovi Estere i Daniela) koje nisu pisane na hebrejskom, ve na aramejskom ili gr kom jeziku (katolici ih nazivaju deuterokanonskim knjigama). One knjige koje katolici nazivaju apokrifima, protestanti zovu pseudoepigrafima. pseudoepigrafima.

Ostali va niji izvori za kr ansku ikonografijuJosip Flavije, idovske starine; napisana otprilike od 80. do starine; 94. godine; na historijski na in opisuje dijelove Starog zavjeta i neke legende koje se u Bibliji ne pojavljuju Razmatranja o Kristovu ivotu (Meditationes Vitae Christi); Christi); nastala u 2. pol. 13. stolje a u Toskani; autor nepoznat, vjerojatno franjeva ki redovnik Giovanni de Caulibus Jacobus de Voragine, Zlatna legenda (Legenda aurea); napisao aurea); je enove ki biskup oko 1265. godine; opse na zbirka pripovijesti koje dijelom potje u iz Novog zavjeta, te sadr e 155 "vita" ili ivotopisa svetaca; zabranjena Tridentskim koncilom 1563. godine (prikazivanje svetaca stavljeno u slu bene okvire), ali joj se utjecaj osje a duboko u 17. stolje e