1

ZAŠTITA OD POŽARA

Materijalna šteta od požara i broj nastradalih je velik i poslednjih godina se stalno povećava. Požari se u potpunosti ne mogu ukloniti, a najeftiniji način zaštite dobara i smanjenja materijalne štete je preduzimanje odgovarajućih mjera zaštite. Da bi se preduzele najadekvatnije mjere zaštite od požara, moraju se znati uzroci požara i požarne opasnosti. Ako uklonimo uzroke požara, požarne opasnosti svedemo na minimum, osiguramo dovoljno sredstava i ureñaja za gašenje požara i obučimo ljudstvo u rukovanju sa ureñajima i sredstvima, tada postižemo cilj zaštite od požara. Zaštita od požara je multidisciplinarna nauka koja obuhvata poznavanje:

• Tehnologije objekta, • Karakteristika saobraćajnica, • Grañevinskih materijala i konstrukcija objekata, • Mašinskih instalacija, • Instalacija slabe i jake struje, • Instalacija vodovoda i • Gasnih instalacija.

TEHNOLOŠKA PREVENTIVA

1.KLASIFIKACIJA OBJEKATA PREMA UGROŽENOSTI OD POŽARA

Pojedine tehnologije, kao i tehnološki postupci, karakterišu se upotrebom i preradom zapaljivih materija, požarno više ili manje opasnih, kao i postupcima koji mogu dovesti do požara. Većina ovakvih požarno-opasnih postupaka, operacija i tehnologija je prisutno u industriji i predstavljaju posebno opasna mjesta, jer nijesu uvijek adekvatno zaštićena od požara. Meñutim, činjenica je da nijesu sve industrije u istoj mjeri ugrožene opasnostima od požara. To važi i za pogone unutar odreñene industrije, što je bitno radi pravilnog sagledavanja požarnih opasnosti i izbora zaštite. Iz ovoga proizilazi, da je nužna klasifikacija objekta prema ugroženosti od požara. Tako, na primjer, sovjetski autori su razradili metodu tzv. " Sistem bodovanja", koji se zasniva na ocjeni stepena opasnosti od požara, ali i zavisnosti od veličine požarnih sektora, požarnog opterećenja, puteva za spasavanje, ureñaja za dojavu požara, ureñaja za automatsko gašenje itd. Pri tome se pod "požarnim opterećenjem" podrazumijeva količina toplote koja se oslobaña na jednom kvadratnom metru pri sagorijevanju svih gorivih materijala ravnomjerno rasporeñenih po površini. Industrijski pogoni se u našoj zemlji kategorišu tako što je prema stepenu ugroženosti izvršena podjela od K1 – K5. K1 - u ovu kategoriju spadaju pogoni u kojima se koristi materijal koji se može zapaliti ili eksplodirati pod dejstvom vode ili kiseonika, lako zapaljive tečnosti, čija je tačka paljenja ispod 23ºC i gasovi i pare čija je donja granica eksplozivnosti ispod 10 zapreminskih procenata, na primjer: pogoni u kojima se radi sa metalnim natrijumom

2

ili kalijumom, fosforom i karbidom, pogoni za proizvodnju viskoznih vlakana, ekstrakciju benzinom, hidriranje, rekuperaciju i rektifikaciju organskih rastvarača i skladišta benzina, ugljen-disulfida, etra, acetona i sl.; K2 – u ovu kategoriju spadaju pogoni u kojima se radi sa lakozapaljivim tečnostima čija je tačka paljenja izmeñu 23ºC i 100ºC i zapaljivim gasovima čija je donja granica eksplozivnosti iznad 10 zapreminskih procenata, pogoni u kojima se obrañuju čvrste zapaljive materije pri čemu se razvija eksplozivna prašina, na primjer: pumpna postrojenja i stanice za tečne materije čija je tačka paljenja izmeñu 23ºC i 100ºC, pogoni gdje se stvara ugljena prašina, drvene strugotine, brašno, šećer u prahu, sintetički kaučuk u prahu i sl.; K3 - u ovu kategoriju spadaju pogoni u kojima se radi sa zapaljivim tečnostima čija je tačka paljenja 100ºC do 300ºC i čvrstim materijama temperature paljenja do 300ºC, na primjer: pogoni za mehaničku preradu drveta i proizvodnju hartije, tekstilni pogoni, pogoni za regeneraciju ulja za podmazivanje skladišta goriva i maziva, sredstva za transport uglja, zatvorena skladišta uglja, pumpne stanice za tečnosti čija je tačka paljenja 100ºC do 300ºC, garaže za automobile i javni objekti koji mogu da prime više od 500 lica; K4 – u ovu kategoriju spadaju pogoni u kojima se radi sa tečnostima čija je tačka paljenja iznad 300ºC, čvrstim materijama čija je temperatura paljenja iznad 300ºC i materijama koje se prerañuju u zagrejanom, razmekšanom ili rastopljenom stanju, pri čemu se oslobaña toplota praćena iskrama i plamenom, na primjer: pogoni za topljenje, livenje i preradu metala, gas-generatorske stanice, odjeljenja za ispitivanje motora sa unutrašnjim sagorijevanjem, kotlarnice, transformatorske stanice i pogoni u kojima sagorijeva čvrsto, tečno i gasovito gorivo, kao i javni objekti koji mogu da prime do 500 lica; K5 – u ovu kategoriju spadaju pogoni u kojima se radi sa negorivim materijama i hladnim i mokrim materijalom, na primjer: pogoni za mehaničku obradu metala, kompresorske stanice, pogoni za proizvodnju negorivih gasova, mokra odeljenja industrije tekstila i hartije, pogoni za dobijanje i hladnu obradu minerala, azbesta, soli i za preradu ribe, mesa i mliječnih proizvoda, vodne stanice i pumpne stanice za transport nezapaljivih tečnosti i sl.

2.OPŠTE POŽARNE OPASNOSTI Postoji jedan vid tzv. "opštih" požarnih opasnosti, koje karakterišu manje – više sve industrije i pogone, pogotovo one gdje se radi sa organskim materijama koje su podložne gorenju. Tu spadaju: opasnosti od stvaranja eksplozivnih sistema, zatim opasnosti od skupljanja statičkog elektriciteta, nekontrolisanog pregrijevanja, samozagrijevanja ili samopaljenja, opasnosti od egzotermnih procesa itd. Uslovi koji mogu dovesti do požara, skoro uvijek su u ovim pogonima zadovoljeni, jer: prisutna je goriva materija, vazduh (kiseonik) i izvor paljenja (bilo da je to varnica dovoljne energije od alata koji varniči, pušenja, korišćenja elektro ureñaja ispod dozvoljenog stepena sigurnosti itd.), što znači da su se stekla sva tri uslova potrebna za gorenje. Da bi se moglo pravilno i blagovremeno reagovati, neophodno je poznavanje konkretne situacije i to:

- šta se radi (detaljan opis tehnologije), - sa čime se radi (karakter, fizičko-hemijske osobine materija),

3

- kako se radi (opis rada i operacija, odnosno alata), - gdje se radi (opis radnih prostorija), - ko radi (obučen, priučen, kvalifikovan), - pod kojim uslovima se radi (ventilacija, grijanje itd.), - stanje instalacija i ureñaja (dotrajalost, održavanje itd.), - mjere zaštite (tehničke i organizacione).

Tek po sagledavanju gore navedenih činjenica, može se govoriti o kompleksnom viñenju problema zaštite u jednom pogonu ili objektu. Postupak oko sagledavanja stanja požarno-preventivnih mjera, po obimu i složenosti će se mijenjati od industrije do industrije. Najveći problemi se javljaju u onim pogonima gdje se koriste zapaljive tečnosti i gasovi, odreñene čvrste organske materije, itd., tj. tamo gdje je izraženo požarno opterećenje, a tehnologije su osjetljive na požar. Za razliku od ovog stanja, u pogonima neorganske industrije, uz odreñene izuzetke, stanje je povoljnije u pogledu mogućnosti izbijanja požara, jer su materije po prirodi teže zapaljive ili negorive, pa je i opasnost od požara znatno manja. Kod procjene stanja, bitno je da li se radi o ručnim, poluautomatizovanim ili automatizovanim procesima. Zatim, da li je transport zapaljivih fluida otvorenog ili zatvorenog tipa (cjevovodima), da li se radi o šaržnom ili kontinualnom postupku, itd.

3. POŽARNO OSJETLJIVE TEHNOLOGIJE Primjena i korišćenje požarno-opasnih materija je karakteristična za hemijsku industriju pa su, u poreñenju sa drugim industrijama, ovdje i opasnosti ne samo najbrojnije već i najsloženije. Ovoj industriji pripadaju pogoni neorganske i organske hemijske industrije, razni pogoni prerañivačke industrije, farmaceutske industrije itd. Nosioci požarnih opasnosti su zapaljive materije – u sva tri agregatna stanja, a samim tim, mogući su i različiti uzroci kao i oblici požara. Opasnosti od požara su potencirane, jer su često istovremeno prisutne mogućnosti za izbijanje požara i mogućnosti za njegovo munjevito širenje. Ako se ovome doda činjenica da se koriste različiti grejni i rashladni ureñaji, zatim ventilacioni i klima ureñaji, izvor paljenja postaje teško predvidiv. Upotreba neadekvatnog alata, nekontrolisanog isticanja zapaljivih i eksplozivnih fluida iz zatvorenih sistema, korozija, površinski kvarovi ureñaja i instalacija, upotpunjuju sliku o potencijalno opasnim mjestima na kojima svakog momenta može doći do požara.

3.1.PROIZVODNJA LAKOVA I BOJA

Opis tehnološkog procesa Lakovi se dobijaju rastvaranjem smola (prirodnih/vještačkih) ili odreñenih hemijskih jedinjenja u odgovarajućim rastvaračima. Kada se lakovima dodaju pigmenti, dobijaju se bojeni lakovi ili kraće - "boja". Kao rastvarači najčešće se koriste: aceton, alkohol, alil-acetat, butil-acetal itd.

4

Danas su u proizvodnji dvije vrste boja: tzv. isparljive boje i masne boje. Isparljive (ili češće nitro) boje se dobijaju rastvaranjem smola u odgovarajućim rastvaračima, dok se masne boje dobijaju tako što se smola najprije istopi, a zatim se rastvara u firnisu kome se dodaju terpetinsko ulje i boja (pigment). Proces proizvodnje boja sastoji se u postupcima miješanja odreñenih komponenti, zatim filtriranju, centrifugiranju, mljevenju, uribavanju i sl. Postupak je u principu "šaržni" tj. u odreñeni sud se odmjere odreñene količine pojedinih tečnih komponenata, a onda se dodaju čvrste komponente, uz stalno miješanje. Dotok tečnih komponenti je u principu "zatvorenog" tipa tj. cevovodom preko mjerača protoka, a dodavanje čvrstih komponenti se vrši preko otvora na poklopcu posude. Po završenom procesu u reaktoru, vrši se prebacivanje u sud za filtriranje, odakle boja ide na pakovanje (uz eventualno prethodno centrifugiranje kod nekih boja), i konačno u magacin gotovih proizvoda.

Požarne opasnosti Pojedine faze tehnološkog procesa, bez obzira na način voñenja, stvaraju eksplozivne ili zapaljive mješavine para lakozapaljivih tečnosti i vazduha, pa se to kod ove industrije može smatrati i osnovnom opasnošću i pored prisustva velikih količina zapaljivih materijala (prije svega zapaljivih tečnosti). Pored opšte poznatih mogućih izvora paljenja (statički elektricitet, varnica, elektro ureñaji, grejna tela, pušenje itd.), treba imati u vidu i mogućnost samopaljenja (prije svega nitrolakova). Posebno su ugroženi magacini sirovina kao i gotovih proizvoda.

3.2.PROIZVODNJA MASTI I ULJA

Opis tehnološkog procesa Prema porijeklu, masne materije dijelimo na:

- životinjske masti i ulja i - biljne masti i ulja.

Razlikujemo tri načina dobijanja (izdvajanja) iz osnovne materije:

- presovanjem, - ekstrakcijom i - topljenjem.

Presovanje se uglavnom primjenjuje kod biljnih sirovina (soja, suncokret, maslina itd.). Ono može biti na hladno ili zagrijevanjem. Kvalitet kod hladnog presovanja je bolji, ali je stepen iskorišćenja mali, pa se dodatno izdvajanje vrši daljim presovanjem uz zagrijevanje. Ekstrakcija je postupak kada se na sirovinu djeluje pogodnim rastvaračem, pri čemu se masne materije otope, a posle se destilacijom vrši razdvajanje rastvarača od masne materije. Kao sredstva za ekstrakciju koriste se: benzin, etar, metil-alkohol, aceton, ugljen-disulfid itd. U današnjoj tehnologiji najčešće se primjenjuje kombinovana metoda: presovanje sa ekstrakcijom. Moguća je varijanta sa kretanjem sirovine ili sa kretanjem rastvarača. Količina rastvarača je stalna.

5

Topljenje se uglavnom koristi za masne materije životinjskog porijekla. Razlikujemo dva postupka:

- suvo topljenje (koje se izvodi u kotlovima, koji se zagrijevaju parom, toplom vodom ili direktnim plamenom), i gdje nema direktnog kontakta masne materije i sredstva i

- mokro topljenje (gdje topla voda i para direktno zagrijevaju masno tkivo). Danas je naročito raširen postupak dalje dorade ulja tj. njegova prerada u čvrste masti. Postupak kojim se ovo sprovodi, zove se proces hidriranja ulja. Postupak hidriranja ulja se sastoji u uvoñenju vodonika u ulje (u prisustvu katalizatora), na temperaturi od 180ºC -200ºC pri radnom pritisku od 5 bara.

Požarne opasnosti Masti i ulja ne spadaju u lako zapaljive materije, pa su prema tome i požarne opasnosti relativno male. Meñutim, osnovna opasnost leži u primjeni sredstava za ekstrakciju koja sva spadaju u grupu lakozapaljivih tečnosti, sa izrazito niskom tačkom paljenja. Ako doñe do požara, onda je ove požare teško lokalizovati i ugasiti jer pri sagorijevanju ulja i masti dolazi do njihovog rasprskavanja u okolinu što otežava intervenciju. Pored ovoga, prilikom gorenja ulja i masti razvijaju se produkti gorenja koji štetno utiču na ljudski organizam. Kao specifično lakši od vode, lako mogu da prenesu požar na druge djelove objekta. Pamučne krpe, natopljene uljima i mastima, sklone su samopaljenju (kod lanenog ulja samo nekoliko časova je dovoljno da doñe do samopaljenja). Primjena vodonika (H2) kod hidriranja proširuje mogućnost za nastajanje požara ili eksplozije, o čemu posebno treba voditi računa.

3.3.PROIZVODNJA GUME

Opis tehnološkog procesa Guma se dobija preradom kaučuka (prirodnog ili sintetičkog), kome se dodaje sumpor (radi povećanja elastičnosti i otpornosti na kidanje), zatim čañ, cink-oksid i regenerat, kao i plastifikatori, punioci, ubrzivači vulkanizacije, boje i dr. Postupak se sastoji u tome da se folija kaučuka isječe u komade odreñene veličine, koji se zatim gnječe u gnjetalici sa grejnim valjcima. Omekšanom kaučuku se dodaje sumpor kao i drugi, naprijed navedeni dodaci, u zavisnosti od željenog kvaliteta gume. Količina sumpora varira od 2 – 4 %, a za tvrdu gumu ide i do 50%. Najvažnija faza procesa je "vulkanizacija", u kojoj se kaučuk sjedinjuje sa sumporom, a dobijeni proizvod se zove "guma". Vulkanizacija se može obavljati na hladno i na toplo. Vulkanizacija na hladno se sastoji u tome da se gotov proizvod od kaučuka potopi u rastvor sumpor-monohlorida i ugljendisulfida, benzola ili ugljen-tetrahlorida. Vulkanizacija na toplo se može vršiti zagrijevanjem pomoću pregrijane vodene pare ili toplog vazduha, zatim u posebnim pećima ili zagrijevanjem pod pritiskom.

6

Požarne opasnosti Polazeći od činjenice da su osnovne sirovine (kaučuk, sumpor, čañ i dr.) zapaljive, a da se pojedine faze procesa obavljaju pod povišenom temperaturom, logično je da može doći do paljenja istih. Sama guma se teško pali, ali se zapaljena – vrlo teško gasi, uz oslobañanje toksičnih produkata. Kod fino usitnjene, zagrijane, vulkanizirane gume može doći do samopaljenja. Požarna ugroženost je naročito izražena u fazama gdje se koriste zapaljive tečnosti (hladna vulkanizacija, lijepljenje itd.). Posebnu opasnost predstavlja statički elektricitet koga zbog prirode same tehnologije (upotreba valjaka) ima na više mjesta.

3.4.PROIZVODNJA I PRERADA DRVETA

Opis tehnološkog procesa Nakon sječenja i obaranja u šumi, drvo se doprema na mjesto obrade gdje se stvara skladište sirove drvene grañe ("balvanište"). Prva faza obrade drveta je mehanička i sastoji se u sječenju (rezanju) stabala na komade odreñenih dimenzija. Pogon u kome se ovaj proces obavlja zove se strugara ili pilana. Proces sečenja se obavlja sa testerama i gaterima, uglavnom vertikalno postavljenim. Proces je u velikoj mjeri automatizovan. Otpadna strugotina se skuplja ispod mjesta sječenja, odakle se transportuje do centralnog mjesta za prikupljanje strugotine (bunkeri ili "cikloni"). Nakon sječenja, sirova graña se suši. Sušenje se obavlja tako, što se isječena graña složi (u "vitla") i ostavi da se postepeno, prirodnim putem osuši. Proces sušenja na ovakav način može trajati i 2-3 godine, a konačna vlažnost u drvetu iznosi oko 15%. Postoji i drugi, brži način sušenja, vještačkim putem u sušnicama. Sušnice mogu biti komorne (gdje se topli vazduh kreće a drvo stoji) ili tunelske (gde se drvo, složeno na vagonetu kreće kroz zagrijan tunel). Osušeno drvo može se koristiti na različite načine: za izradu nameštaja, za izradu raznih predmeta, bilo da se radi o industrijskim potrebama ili o preradi u zanatskim radionicama. Pored "komadnog" drveta, savremena tehnologija koristi i druge forme drveta kao npr.: furniri (listovi ili daščice od drveta), šper ploče (dobijaju se lijepljenjem listova furnira i to neparnog broja listova, u naizmjeničnim slojevima a pod uglom od 90°), panel ploče (ako se za srednji sloj umjesto furnira upotrijebe letve), a naročito iverica (koja se dobija presovanjem mase sastavljene od strugotine i iverja – otpadaka izmiješanih lijepkom). Kao lijepkovi se najviše koriste lijepkovi vještačkog porijekla (polikondenzovane smole), kao i životinjskog porijekla – albumin, tutkalo i kazein. Dalja obrada sastoji se u krojenju drveta i izradi predmeta željenog oblika i forme. Da bi se drvo oplemenilo, vrši se farbanje i lakiranje drveta. Potapanjem drveta (ili premazivanjem) u rastvore neorganskih boja vrši se tzv. "bajcovanje" ili farbanje drveta. Nakon sušenja, drvo se lakira i suši. Tako dobijen proizvod ima fiksnu boju i nijansu. Drugi načini farbanja i lakiranja drveta su:

- prskanjem (u kabinama sa vodenom zavjesom, pomoću pištolja koji uz pomoć komprimovanog vazduha raspršuje boju – lak po predmetu),

- potapanjem (gde se cio predmet potopi u boju – lak) i

7

- na "Gis mašini" (gdje predmet prolazi ispod zavjese koju stvara lak – boja, pri čemu dolazi do ravnomjernog nanošenja filma po cijeloj površini predmeta). Lakirani – ofarbani predmeti se izvjesno vrijeme ostave da se "ocijede" a zatim idu na sušenje.

Nakon sušenja vrši se, zavisno od predmeta, dalja obrada kao na primjer tapaciranje, montaža itd. Gotovi proizvodi se pakuju i uskladištavaju u magacinu gotove robe.

Požarne opasnosti Opasnost od požara raste sa svakim daljim stepenom obrade i to iz razloga što:

- drvo postaje sve usitnjenije, goriva površina sve veća, a mogućnost zapaljenja sve prisutnija,

- korišćenje boja i lakova povećava već i onako znatno požarno opterećenje, a posebno utiče na mogućnost zapaljenja zbog oslobañanja lakozapaljivih para,

- raste broj mogućih izvora paljenja kao i gorivih oblika: u početku je bila samo čvrsta goriva materija, zatim se javlja prašina i konačno tečna zapaljiva materija odnosno pare zapaljivih tečnosti.

Mogući izvori paljenja su u pogonima za obradu drveta različiti:

- neodgovarajući grejni ureñaji, - neodgovarajući elektroureñaji i instalacije, - neodgovarajući alati, - statički elektricitet, - samozapaljenje, - pregrijavanje pojedinih mašina, - atmosfersko pražnjenje (grom), - nehat (upotreba otvorene vatre, pušenje itd.).

3.5.PROIZVODNJA TEKSTILA Da bi se u potpunosti mogle sagledati opasnosti od požara u proizvodnji tekstila, neophodno je prethodno poznavanje tekstilnih sirovina, zatim pomoćnih materijala i konačno samog tehnološkog procesa. Tekstilne sirovine U tekstilne sirovine svrstavamo sva prirodna i sintetička vlakna, pogodna za izradu prediva, tkanina i ostalih tekstilnih proizvoda. I Prirodna vlakna se dijele na:

1. vlakna biljnog porijekla (vegetabilna ili celulozna vlakna) – pamuk, juta, lan, konoplja, ramija,

2. vlakna životinjskog porijekla (proteinska) – vuna, dlaka, 3. vlakna mineralnog porijekla – azbest.

II Vještačka vlakna se dobijaju iz prirodnih materija:

8

1. na bazi celuloze – viskoza i acetat celuloza, bakrova svila, 2. na bazi bjelančevina – ardil, lanital itd.

III Sintetička vlakna (sirovine za proizvodnju su jednostavna hemijska jedinjenja

kao acetilen, furfurol): 1. poliamidi – najlon, perlon, 2. polivinil – vinilon, saran, 3. poliestri – terilen (dakron), 4. poliakrilonitrili – orlon, redon, 5. staklena vlakna.

Pomoćna sredstva su: boje, sredstva za bijeljenje, sredstva za luženje (marceriziranje), sredstva za pranje, sredstva za doradu (apretiranje). U pogledu zapaljivosti i otpornosti prema vatri, tekstilne sirovine se različito ponašaju (pamuk se pali na 390ºC, viskozni rejon na 420ºC, najlon na 532ºC a vuna na 590ºC). U načelu, najlakše se pale biljna vlakna, nešto teže životinjska, dok su mineralna negoriva. Iz ovih razloga, uzećemo za analizu tehnologiju prerade biljnih vlakana (npr. pamuka).

Opis tehnološkog procesa Tehnološki proces se dijeli na mehaničku i hemijsku obradu vlakna. Mehanička obrada se sastoji u predenju i tkanju, a hemijska u oplemenjivanju (bijeljenju, farbanju, apretiranju) gotove tkanine.

1. Predenje je postupak gde se iz tekstilnih vlakana, relativno male dužine, dobijaju niti vrlo velike dužine, koje se nazivaju preña.

Postupak predenja je složen i sadrži više faza: - Otvaranje bala, - Miješanje pamuka, - Uklanjanje raznih primjesa, gdje se pored raznih nečistoća uklanjaju prije

svega metalni djelovi ukoliko ih ima (uz pomoć elektromagneta), da ne bi kasnije kod prerade prouzrokovale iskrenje a samim tim i požar, jer je sredina bogata prašinom i rastresitim pamukom;

- Grebenjanje (češljanje),

- Dalja faza obrade su flajeri, gde se više osnovnih, grubih traka spaja u novu traku, iz koje se predenjem dobija preña;

- Faza predenja se sastoji u izvlačenju i upredanju na opisani način pripremljenog vlakna.

- Dobijeno pamučno predivo se transportuje na cjevkama u pripremu tkačnice, gdje se vrši premotavanje, već prema namjeni (potka ili osnova).

2. Tkanje je postupak gdje se iz preñe dobija sirova tkanina. Postupak se

obavlja na mašini – razboju,

9

3. Dorada je proces gde se raznim hemikalijama ili tehnološkim operacijama postižu ljepši izgled i bolje osobine tkanine:

Požarne opasnosti Osnovne opasnosti u mehaničkoj preradi uslovljene su prije svega činjenicom da je pamuk u rastresitom stanju, tako da se vrlo lako pali. Posebnu opasnost predstavljaju naslage fine, sitne, gorive prašine koja nastaje u pojedinim fazama prerade i koja, pored toga što se lako pali, služi kao idealan put za prenošenje požara. Priprema pamuka za predenje (bateri, karde), posebno je ugrožena ukoliko u pamuku ima metalnih djelova, a isti se blagovremeno ne uklone. Veliki broj elektromotora, rotirajućih mjesta i mogućih iskrenja, čini ovu tehnologiju izuzetno osetljivom na požar. Slično je i sa fazom tkanja, gdje veliki broj elektromotora, kao i statički elektricitet, u sredini bogatoj gorivom prašinom i gorivim materijalom (pamučna preña), predstavljaju mjesta gdje se objektivno požar može očekivati u svakom momentu.

3.6.PROIZVODNJA PLASTIČNIH MASA

Opis tehnološkog procesa Plastične mase su sintetički i prirodni modifikovani polimerni materijali, koji imaju osobinu da raznim postupcima mogu biti uobličeni u predmete bilo za potrebe industrije ili široke potrošnje. Plastične mase se dijele na:

- Termoplastične: polistirol, polietilen, polipropilen, polivinil hlorid, polimetilmetakrilat, dimetat celuloze. Termoreaktivne: fenol-formaldehidne smole, melamin formaldehidne smole, kazeinske smole i dr.

- Hemoočvršćavajuće: poliesterske smole, epoksidne smole. U tehnološkom smislu, plastične mase se dobijaju od raznih vrsta smola i dodataka (plastifikatori, omekšivači, stabilizatori, sredstva za punjenje, pigment itd.). Proces se odvija u specijalnim ureñajima – posudama koje se zovu autoklave, uz povećani pritisak (cca 12 bara) i povećanu temperaturu (oko 250ºC). Smole se dobijaju procesom polimerizacije (hemijska lančana reakcija gdje se od više malih stvaraju velike makro molekule ili polimeri). Plastifikatori imaju osobinu da mogu da spriječe da plastične mase budu krute u odreñenom temperaturnom intervalu. Stabilizatori sprječavaju da se plastične mase kod stajanja razlože, pri čemu se obično izdvoje kiseline, pod uticajem toplote i svetlosti.

Požarne opasnosti Većina materija sa kojima se radi su organskog porijekla, tj. gorive. Kako se u procesu proizvodnje kao i prerade koriste visoki pritisci i temperature, to je mogućnost za izbijanje požara prisutna u skoro svim fazama: od magacina sirovina, preko proizvodnog dijela do magacina gotovih proizvoda. Posebnu opasnost

10

predstavlja korišćenje katalizatora, gdje se može kod nepravilnog doziranja doći do naglog povećanja temperature i paljenja reakcione smješe. Kod prerade, ukoliko su pregrejane površine alata, eventualna varničenja kao i procesi u kojima se stvara sitna prašina, odnosno koriste razna ljepila, potencijalno predstavljaju mjesta gdje svakog momenta može doći do požara.

3.7.NAFTNA INDUSTRIJA

Opis tehnologije Nafta je glavni predstavnik mineralnih ulja i nalazi se u naslagama u zemlji, na različitim dubinama, često i preko 5 km. Dokazano je da je nastala od materija biljnog i životinjskog porijekla, na temperaturama od 120 - 150ºC, uz visoke pritiske. Kako se nafta u zemlji nalazi pod pritiskom, to se nakon bušenja do njenog sloja, ista pojavljuje u mlazu na površini zemlje. Izvañena nafta se oslobaña kamenja, zemlje i drugih mehaničkih nečistoća taloženjem u specijalnim bazenima. Nakon toga u separacijama se izdvajaju zapaljive gasovite materije (metan, etan, propan itd.). Transport nafte od izvorišta pa do mesta prerade može se realizovati putem cjevovoda (koji mogu biti dugački i par hiljada kilometara), ili nekim od prevoznih sredstava (auto ili vagon-cisterne, tankeri itd.). Tehnološki proces prerade nafte sastoji se u tome da se putem zagrijevanja iz nafte izdvajaju pojedine komponente. Ovaj proces se naziva frakciona destilacija. Dobijene proizvode, svrstavamo u 5 osnovnih grupa (frakcija):

- petrolej (od 150 - 300ºC), - plinsko ulje od (250 - 300ºC), - ulje za podmazivanje (iznad 300ºC), - parafinsko ulje (iznad 350ºC).

Ostatak mase nakon destilacije naziva se "gudron". Zagrijevanje se vrši indirektnim grijanjem (zagrijana voda ili vodena para) tople pare pojedinih frakcija se vode u destilacione kolone gdje se vrši hlañenje u prostoriji i ukapljivanje gasovite faze. Benzin se može dobiti i "krekovanjem", pri čemu se teži ugljovodonici raspadaju na lakše tj. na one koji sačinjavaju benzin. Ovaj proces se odvija pod pritiskom i uz prisustvo katalizatora. Svaka od dobijenih frakcija se mora pre upotrebe prečistiti (rafinirati).

Požarne opasnosti Prerada nafte je požarno opasna u cijelom svom toku, s tim da se ipak pojedine frakcije meñusobno razlikuju u stepenu osetljivosti na požar. Ove opasnosti su najveće kod "najlakših" frakcija, da bi sa daljom obradom postepeno opadale. To je i logično, ako se poñe od činjenice da kod zapaljivih tečnosti gore njihove pare. Što se lakše ove pare oslobañaju – stvaraju, to je i opasnost veća. Kako se u procesu radi sa povišenim temperaturama, a često i uz povećani pritisak, to se zapaljive pare najlakše i u najvećoj količini oslobañaju kod lakših frakcija, a sa daljom preradom procenat oslobañanja para opada.

11

Uzročnici paljenja zapaljivih para mogu biti raznovrsni kao npr.: neodgovarajući elektroureñaji i instalacije, pregrijana grejna tijela, statički elektricitet, varničenje, otvorena vatra, atmosferski elektricitet itd. Posebno osetljive su faze pretakanja kao i skladištenja zapaljivih tečnosti.

3.8.PROIZVODNJA PAPIRA (HARTIJE)

Opis tehnološkog procesa Glavnu sirovinu za dobijanje hartije predstavljaju razne vrste celuloznog vlakna, kojima se dodaju razni mineralni punioci kao npr. kaolin, barijum sulfat, gips, magnezijum i kalcijum karbonat, talk i titan-dioksid. Zatim tutkalo, razne boje koje daju sjaj hartiji, sprječavaju razlivanje mastila kod pisanja itd. Prva faza prerade se sastoji u sitnjenju celuloznih vlakana (bilo da su drvnog porijekla, stare krpe ili hartija). To se obavlja na specijalnoj mašini za sitnjenje. Samljevena, isitnjena materija se mora tako razrijediti vodom da bi se pumpanjem mogla prenositi dalje (oko 2,5% suve materije). Prerañena celulozana pulpa se transportuje u rezervoar sa mješalicom gdje se vrši dodavanje naprijed pomenutih hemikalija i sredstava, uz stabilno miješanje pulpe, iz koje se izrañuje papirna traka na mašini za dobijanje hartije. Postupak se odvija tako što se suspenzija vlakana i dodataka, po prolazu kroz hvatač čvorova, ispušta kontinualno iz prihvatne kade na beskrajno metalno sito koje se u zavisnosti od stepena usavršenosti mašine kreće brzinom od 50 – 1000m/min. Širina obrazovane trake se može regulisati pomoću registratora. Obrazovana traka se prvo odvodnjava slobodnim oticanjem vode, a zatim pri prolazu kroz valjke za mehaničko cijeñenje. Ojačanu vlažnu traku prihavta beskrajno filcano platno i prenosi u dio za sušenje, gdje se traka potpuno osuši prelazeći preko velikog broja valjaka koji se iznutra griju parom. Jedan broj valjaka služi za peglanje i poliranje hartije. Konačno vrši se namotavanje na valjke, sječenje papira na željenu veličinu i oblik i pakovanje. Požarne opasnosti Različite faze izrade nisu podjednako ugrožene. Tako npr. skladišta sirovina i faza usitnjavanja celuloze su požarno ugrožene, dok faza mokre prerade tj, pulpa nema nikakve opasnosti od požara. Kasnije faze sušenja dovode do rasta požarne ugroženosti jer se javlja goriva materija u suvom stanju. Izvori paljenja mogu biti različite prirode: varničenje holender-noža pri udaru o metalne djelove u otpadnim krpama, samoupala u magacinu sirovina, nepažnja (opušak, upotreba otvorene vatre), grejna tela itd. Posebno je interesantan uzrok statički elektricitet, koji se javlja pri prolazu hartije kroz valjke kao posledica trenja. Kako je papirna traka lako zapaljiva, to su požari u ovoj fazi vrlo česti. Mogući su

12

požari i u fazi pripreme pojedinih komponenti (npr. lijepka). Opasnosti od papira u rolnama ili pakovanim listovima je manja nego kod sječenog papira.

3.9.PROIZVODNJA TEČNOSTI I GASOVA Kada govorimo o "zapaljivim tečnostima i gasovima", po pravilu se misli na derivate nafte – benzine, lož ulja itd., odnosno na zemni gas (butan, propan), vodonik, acetilen itd. Meñutim, postoje i druge zapaljive tečnosti (metil-alkohol, etil-alkohol, aceton itd.) kao i gasovi (formaldehid) koji se dobijaju kao produkti suve destilacije drveta ili preradom nekog od produkata suve destilacije drveta. Suva destilacija drveta satoji se iz faze ugljenisanja (koja se vrši bez prisustva vazduha uz postepeno povišenje temperature) i u kome se iz drveta izdvajaju proizvodi destilacije, a zaostaje drveni ugalj, i faze prerade nastalih proizvoda (tečnih i gasovitih). U prvoj fazi na temperaturi do 170ºC izdvaja se iz drveta vodena para, dok se u intervalu od 170ºC do 280ºC stvara oko 63% od ukupnih proizvoda, meñu kojima je najvažnija sirćetna kiselina. Pored ovoga stvara se metilalkohol i ugljendioksid. U intervalu od 280ºC do 330ºC izdvaja se metan, etilen i drugi gasovi dok se iznad 330ºC izdvajaju parafini, aromatični ugljovodonici, fenoli i drugi. Ova jedinjenja se nalaze u tzv. katranu drveta i na običnoj temperaturi su gusti i kašasti. Kod suve destilacije kamenog uglja nastaje takoñe jedan broj derivata (kokos i katran), koji služe kao baza za mnoge druge procese.

METIL-ALKOHOL (CH3OH)

Opis tehnološkog procesa Metil alkohol se dobija iz "drvenog špiritusa", koji se frakcionom destilacijom odvoji od "sirovog drvenog sirćeta". Drvni špiritus, koji ima nižu tačku ključanja, odvodi se sa vrha destilacione kolone u hladnjak gdje se para kondenzuje, nakon čega se vodi u rezervoar. Preradom sirovog drvnog špiritusa tj. njegovom daljom destilacijom dobija se metil alkohol (prvo 90% koji se destilacijom i rafinisanjem prevodi u 100%). Metil-alkohol je lako zapaljiva tečnost (poznata još i pod imenom metanol; karbinol itd.), bezbojna i bistra. Miješa se sa vodom, alkoholom i etrom u svakom odnosu.

Požarne opasnosti Proces dobijanja kao i korišćenje metil-alkohola praćeno je stalnim opasnostima od požara, što je i logično kada se uzme u obzir njegova relativno niska temperatura paljenja, odnosno samozapaljenja i veliki eksplozivni interval. Mogućnosti za izbijanje, odnosno izazivanje požara su raznovrsne i brojne: neadekvatne elektro instalacije i ureñaji, alat koji varniči, statički elektricitet, grejna tela, ventilacioni ureñaji, pušenje, upotreba otvorene vatre, atmosfersko pražnjenje itd.

13

Kod sintetičkog načina, pošto se radi o katalitičkom procesu, moguće je nekontrolisano ubrzanje procesa itd.

ACETON

Opis tehnološkog procesa Aceton je lakozapaljiva, lakoisparljiva, bezbojna tečnost, prijatnog mirisa (podseća na miris jabuke). Lako se miješa sa vodom, alkoholom i etrom. U acetonu se rastvaraju mnoge organske materije, pa se često koristi kao rastvarač. Pare acetona sa vazduhom grade eksplozivne smješe, a interval eksplozivnosti se kreće od 2,6% - 12,8%. Postoje dvije metode dobijanja acetona: iz drvnog kreča (kalcijum acetat koji nastaje kada se na gašeni kreč djeluje sirćetnom kisjelinom) ili razlaganjem sirćetne kisjeline uz prisustvo katalizatora.

Požarne opasnosti Požarne opasnosti su prisutne tokom cijele faze frakcione destilacije drvnog kreča ili kod katalitičkog procesa nakon izlaska para iz reakcione kolone. Relativno niska eksplozivna granica, kao i temperatura paljenja, upozoravaju nas da se radi o izuzetno osetljivoj gorivoj materiji. Opasnosti i mogućnosti za izazivanje požara – paljenje prisutnih para zapaljivih tečnosti, u svemu su identične kao kod metil alkohola, pa ih nećemo ponavljati. Meñutim, treba napomenuti da su pare acetona vrlo pokretljive, brzo se i lako šire, što može, pri proizvodnji ili upotrebi, imati za posledicu izbijanje požara pod uticajem izvora paljenja koji mogu biti i prilično udaljeni od mjesta proizvodnje odnosno korišćenja.

3.10.PREHRAMBENA INDUSTRIJA Pogoni prehrambene industrije često mogu biti ugroženi požarima.Pored niza opasnosti koje su identične sa drugim proizvidnim procesima, postoji i odreñeni broj opasnosti koji karakteriše baš ove tehnologije, pa ćemo ih iz tih razloga bliže razmotriti, naročito u procesu proizvodnje brašna i šećera.

SILOSI I MLINOVI

Opis tehnološkog procesa Moderni silosi predstavljaju grañevinske objekte (najčešće u obliku valjka), uobičajeno betonske konstrukcije, koji služe za smještaj i čuvanje žitarica. Unutar

14

istih transport je mehanizovan (najčešće pneumatski), a objekat je izdijeljen na komore. Mlinovi su po svojoj tehnologiji znatno složeniji, jer u sebi sadrže i znatno više operacija, kao: dopremanje žita, čišćenje, mljevenje, prosejavanje, eventualno miješanje vrsta, pakovanje itd. Transport se vrši pneumatski ili elevatorima. Postupak se sastoji u tome da se iz silosa žito transportuje na najvišu kotu mlina, odakle počinje tehnološki proces mljevenja, uz poštovanje svih naprijed navedenih faza. Žito se prirodnim padom vodi sa vrha preko čistača gdje se u struji vazduha zrna odvajaju od eventualno zaostalih ili drugih primjesa. Proces mljevenja može biti sa mlinskim valjcima ili mlinskim kamenom. Podešavanjem rastojanja izmeñu istih, reguliše se finoća mljevenja tj. veličina zrna brašna. Samljeveno brašno ide na prosijavanje gdje se vrši odvajanje tj. razvrstavanje prema gustoći sita, kao i dodatno čišćenje brašna. Eventualno dodatni postupci su miješanje brašna raznih vrsta kvaliteta i postupci dorañivanja brašna kao na primjer: uništavanje brašnenog moljca i bijeljenje brašna. Za uništavanje brašnenog moljca najčešće se primenjuje postupak sa parama cijanovodonične kiseline, kojima se ispune odreñene hermetiziovane prostorije. Nakon odreñenog vremena vrši se provjetravanje i prostorija se može dalje koristiti za normalan rad. Za bijeljenje brašna se koriste različita hemijska jedinjenja koja se lako raspadaju tj. lako otpuštaju kiseonik. Završna faza je pakovanje na automatskim vagama, obično u vreće od natron-papira.

Požarne opasnosti Brašno spada u čvrste materije koje mogu da gore. Osnovna opasnost potiče od prašina koje mogu, i u silosu i u mlinu, da stvore eksplozivne smjese. Prašine koje sačinjavaju čestice koje potiču od žita i mekinja su eksplozivnije nego prašina od brašna. Eksplozivne koncentracije se kreću u intervalu od 20 – 2000 g/m3 vazduha. Izvori paljenja, da bi aktivirali eksplozivnu smjesu, moraju imati temperaturu izmeñu 410 - 500ºC. Najveća opasnost je kod onih sistema gde je veličina čestica prašine ispod 100 mikrona. Logično, da osetljivost na eksploziju zavisi i od vlažnosti vazduha.

Konkretan izvor paljenja mogu da predstavljaju djelovi metala, ako uspiju da proñu elektromagnet i da dospiju meñu valjke (ili mlinsko kamenje), zatim statički elektricitet koji se javlja kod pneumatskog transporta i trenja remenica. Pored ovoga, preoptrerećeni elevator može da dovede do pregrijevanja ležajeva, nezaštićena sijalična mesta kao i električni ureñaji i instalacije koji nijesu u odgovarajućoj zaptivenoj izvedbi ili se pregrijavaju, takoñe su potencijalni izvori paljenja eksplozivne prašine. Pored ovoga, paljenje mogu izazvati i upotreba oksidanasa kod bijeljenja, kao i nepoštovanje opštih preventivnih mjera (zabrane pušenja i upotrebe otvorene vatre, alata koji varniči itd.). Napomenimo i upotrebu para cijanovodonične kiseline, koje su takoñe eksplozivne kao i mogućnost samoupale, pa ćemo konstatovati da se radi o izuzetno požarno ugroženoj tehnologiji.

15

Štete od požara i eksplozija

Od ukupnog broja požara i eksplozija na STAMBENE ZGRADE I STANOVE otpada oko 60%. Statistika pokazuje da je u preko 70% slučajeva do požara i eksplozije došlo zbog nehata, nepažnje, neispravnih elektro instalacija i ne sprovoñenja osnovnih mjera zaštite. Broj požara i visina štete kod stanova i stambenih zgrada je u stalnom porastu Bilo je i požara sa ozbiljnim posljedicama gdje su stradali i ljudski životi. Mjere zaštite od požara i eksplozija u velikom broju slučajeva se ne sprovode, pa čak i one koje su naložene rješenjima nadležnih organa. Otuda potreba za većom odgovornosti Skupštine stanara, vlasnika stanova i drugih, kao i pojačani nadzor i kontrola uz primjenu oštrih sankcija prema svima koji ne sprovode propisane i naložene mjere zaštite.

4. POČETNI POŽARI I SREDSTVA ZA GAŠENJE Vrsta početnih požara

Sredstva za gašenje

Požari čvrstih materija- koje gore plamenom ili žarom (isključivši metale) na primjer: drvo, tekstil, ugljen, biljne materije, plastika, slama, papir i sl.

Voda, pjena, prah, haloni, pijesak.

Požari tečnih i lako topljivih materija-benzina, benzola, ulja, masti, lakova, asfalta, smole, voska, etera, alkohola i drugih.

Prah, pjena, haloni, ugljendioksid, voda u vidu raspršene magle i za hlañenje.

Požari zapaljivih gasova-metana, butana, propana, vodonika, acetilena, gradskog plina i drugih gasova.

Prah, haloni, ugljendioksid,voda samo za hlañenje posuda.

Požari lakih metala-koji gore jakim žarom-aluminijum, magnezijum i njihove legure, elektron i drugi, osim

Specijalni prah, suvi pijesak, kamena prašina.

16

natrijuma i kalijuma

Požari u blizini električnih postrojenja-požari na kablovima, sklopkama, motorima, generatorima, transformatorima i sl.

Prah, haloni, ugljen-dioksid. Voda i pjena se mogu koristiti samo kada se isključi struja.

NAPOMENA: Halon, kao sredstvo za gašenje požara, postepeno se povlači iz upotrebe zbog negativnih svojstava koja se javljaju pri gašenju požara. Umjesto halona u svijetu se intenzivno radi na pronalaženju novih savremenijih sredstava koja bi zamijenila halon. Na tržištu se već pojavio jedan broj novih agenasa. Meñu njima se ističu dva vodeća, FM 200 i Inergen, oba odobrena od EPA Agencije (Američka Agencija za zaštitu životne sredine). Imaju različite karakteristike, posebno kada je u pitanju toksičnost i fiziološko djelovanje, što izaziva konfuziju vezano za njihova dobra dejstva. Cijeneći karakteristike, rezultate ispitivanja i finansijsku stranu, korisnici, uz savjete stručnjaka se odlučuju za jedan ili drugi agens. Čini nam se da u trci za prestiž, prednost dobija "Inergen", ako se ima na umu da se već koristi u više najrazvijenijih zemalja u svijetu: SAD, Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Austrija, Danska i dr. Koristeći iskustva drugih i u našoj zemlji je započeo proces uvoñenja novog agensa umjesto halona. Za sada, samo kod stabilnih instalacija za gašenje požara. Prednost je dobio gas "Inergen". Meñutim, do donošenja zakonske regulative i zvaničnih stavova nadležnih, prepušta se slobodnoj ocjeni svakog da se odluči i za druge varijante ovih ili drugih agenasa koji postoje ili će se uskoro pojaviti na tržištu. 5. Uzroci nastajanja požara Primjeri kada čovjek svojim ponašanjem uzrokuje pojavu požara: - paljenje vatre sa lako zapaljivim tečnostima ( benzin, nafta, petrolej); - ostavljena uključena pegla; - električna grijalica u blizini zapaljivog materijala; - električna sijalica pokrivena tekstilom; - rešo na zapaljivoj podlozi; - licnovanje osigurača ili zamjena patrona patronama veće vrijednosti; - sušenje rublja u blizini zagrijanih površina štednjaka; - metalna peć bez propisno ozidanog dimnjaka i zaštitnih limova; - nepropisno čuvanje, održavanje i rukovanje bocom propan-butan gasa;

17

- dječije igre sa vatrom; - nepropisno postavljanje i rukovanje naftnom peći; - pušenje na nedozvoljenom mjestu; - čišćenje odjeće benzinom; - prosipanje žeravice i pepela na nedozvoljenim mjestima; - uključene ringle štednjaka bez kontrole; - zapaljivi materijal - ogrijev u blizini peći i štednjaka; - spaljivanje korova u blizini objekata i loženje vatre u dvorištu; - ulaženje na tavane, u podrume i staje sa otvorenim plamenom; - neispravne električne instalacije; - neuredno održavanje termo akumulacionih peći, kuhinjskih aspira- tora, radija i drugih elektro - ureñaja; - ne isključuju se u slučaju nestanka električne energije rešoi, grijalice, šporeti i dr; - nepravilna upotreba i nepropisno čuvanje lakova i spreja za nokte i kosu i drugih zapaljivih tečnosti; - zavarivanje na instalacijama parnog grijanja i drugim metalnim predmetima bez unaprijed preduzetih mjera zaštite; - ostavljanje same djece u stanu, bez nadzora.

AKO DOĐE DO POŽARA

- ISKLJUČITE ODMAH ELEKTRIČNE I GASNE UREĐAJE – INSTALACIJE. - POZOVITE U POMOĆ SPASIOCE-VATROGASCE, SAOPŠTITE IM TAČNU ADRESU, ŠTA GORI I IMA LI UGROŽENIH LICA. - PRISTUPITE GAŠENJU I SPASAVANJU UGROŽENIH. - VODOM NE GASITE ELEKTRIČNE UREĐAJE POD NAPONOM, BENZIN, NAFTU, ULJE, BOJE I MAST. 6. Mjere zaštite od požara u stanu Živimo u vremenu sve većeg razvoja tehnike, tehnologije, pojavama na tržištu sve novijih i novijih hemikalija, opasnih i drugih materija koje u mnogome utiču i na drugačiji način življenja i zahtijevaju dosta više stručnosti i opreznosti pri korišćenju nove tehnike i svega drugog što koristimo u stanovima, kako bi život u njima bio bezbijedan. Pravilnim korišćenjem, prema uputstvima proizvoñača, tehničkih ureñaja, opreme i sredstava, električne energije, hemikalija i ostalog, u mnogome bi se smanjile nesreće, posebno požari, čime bi sami sebi i društvenoj zajednici, svake godine, uštedjeli velika finansijska sredstva, a i spasili mnoge ljudske živote. U tom cilju, potrebno je pridržavati se osnovnih mjera zaštite od požara, da ne bi došlo do požara u stanu i stambenoj zgradi:

18

- Pri svakom izlasku iz stana provjeriti da li su svi električni aparati i ureñaji isključeni. - Električne, druge instalacije, aparate i ureñaje povremeno prekontrolisati od strane stručnog lica i uočene nedostatke otkloniti. - Najmanje godišnje jedanput, pred početak grejne sezone, očistiti električne peći od nataložene prašine sakupljene u dijelu oko ventilatora i električnih provodnika. - Redovno odmašćivati kuhinjske instalacije i mijenjati filter aspiratora. - Kontakt u osiguračima ne obnavljati "licnom" već zamijeniti fabrički ispravnim "patronama" - umecima odgovarajuće jačine. Korisnije je ugraditi automatske osigurače. - Uredno održavati ureñaje i instalacije za propan-butan gas, prema uputstvu pro izvoñača i pridržavati se sljedećeg: a) Od posebne je važnosti da uvijek bude ispravan regulator pritiska na boci i zaptivci na ventilima. b) Gumeno crijevo se redovno kontroliše i mijenja čim se ošteti. c) Upotreba: Otvoriti ventil na boci. Pred otvorom gorionika na potrošaču

upaliti šibicu ili uključiti električni upaljač. Tek potom otvoriti ventil na potrošaču, kada počinje korišćenje gasa.

d) Gasni aparat (potrošač) gasi se tako što se zatvori ventil na boci i kad se plamen ugasi, zatvori se ventil na aparatu, potrošaču, odnosno okrene prekidač u položaj "isključeno". e) Rezervne boce držati u posebnim prostorijama, f) U stambenoj prostoriji smije se držati najviše 3 boce od po 10 ili 2 od po 15

kg, g) Opasno je držati boce u spavaćoj sobi, hodniku, na stepeništu, u podrumu, izložene suncu i izvoru druge toplotne energije (štednjak, peć, grijalica, rešo, radijator i dr.). Ne smije se vršiti ispitivanje propusnosti spojeva otvorenim plamenom, već sapunicom. h) Ukoliko se osjeti prisustvo gasa u prostoriji (ima karakterističan miris), ne paliti svjetlo, šibicu, upaljač, već odmah otvoriti vrata i prozore radi provjetravanja.Poslije toga provjeriti ispravnost boce. U slučaju da je

neispravna iznijeti je van zgrade i pozvati distributera da uočene nedostatke otkloni, odnosno boc zamijeni.

- Zapaljive i Lako zapaljive materijale kao što su: drvo, ugalj, papir, plastika, tekstil, hemikalije i dr. držati što dalje od ureñaja za zagrijevanje (radijatori, štednjak, peći, grijalice, rešo i dr. ).

- Pranje i čišćenje odjeće benzinom i drugim zapaljivim tečnostima u zatvorenoj prostoriji, kao i upotreba u većoj količini spreja i lakova za kosu VRLO JE OPASNO ! - Ne dozvolite da vam se djeca igraju šibicom, upaljačem, svijećom, zapaljivim i drugim opasnim materijalima, da ostaju sama uz novogodišnju jelku sa upaljenim

sijalicama i svjećicama. Pred malom djecom ne uključujte peglu, grijalicu, šporet, gasni

potrošač, ne mijenjajte osigurač i ostalo jer to ona sve oponašaju po vašem odlasku iz kuće,

a to

19

može dovesti do najgoreg. - Ne bacajte nekontrolisano opuške. Nek vam je uvijek pri ruci pepeljara.

Oprez sa pećima na ulje za loženje! Čuvati samo dozvoljene količine ulja u propisanim posudama i na odreñenim mjestima. U toku rada peći obratiti pažnju na sljedeće: 1) ne treba ulivati gorivo za vrijeme rada peći; 2) ne potpaljivati peć ukoliko je u loncu suviše goriva; 3) ne potpaljivati peć ako je komora zagrijana; 4) otvore za vazduh na loncu treba redovno čistiti, a gar iz lonca vaditi odgovarajućom alatkom ili kašikom; 5) sito treba redovno čistiti; 6) obratiti pažnju da gorivo nigdje ne curi; 7) u slučaju kvara na dozatoru ili regulatoru treba odmah pozvati stručni servis. - Žeravicu i pepeo iz peći ostavljati u limene posude van zgrade, udaljene od zapaljivih predmeta i odmah ga pogasiti vodom, - Nikada ne ostavljati bez kontrole uključene ringle štednjaka, peglu, rešo i grijalicu, - Električnu grijalicu držati dalje od zavjesa i drugog zapaljivog materijala najmanje

1m, a TA peć 0,5 m. - Rešo ne držati na zapaljivoj podlozi ili limu, već na cigli ili mermeru. - Upaljenu sijalicu ne prekrivati tekstilom ili papirom. U njenoj blizini ne čuvati

zapaljiv materijal. - Ako boravite duže van stana isključite sve elektro - ureñaje iz utičnica. - Ispod i oko obične peći na čvrsto gorivo postavite zaštitne limove. - Paljenje vatre u pećima benzinom, naftom, alkoholom i drugom zapaljivom tečnosti vrlo je opasno! - U SLUČAJU IZBIJANJA POŽARA U STANU NE OTVARAJTE PROZORE I

VRATA, VEĆ POKUŠAJTE DA UGASITE POŽAR. DOVOĐENJE SVJEŽEG VAZDUHA RASPIRUJE POŽAR, PA SE BRZO ŠIRI.

- AKO SE NA VAMA ZAPALI ODJEĆA, UMOTAVANJEM U NEKU TKANINU – ĆEBE ILI VALJANJEM PO TLU MOŽETE SPRIJEČITI NESREĆU.

- NE DOZVOLITE DA VAS ZAVEDU NEKE SITNICE KOJE BISTE ŽELJELI SAČUVATI OD VATRE, VEĆ PRISEBNO POSTUPAJTE, JER PRIJE SVEGA TREBA SPASITI ŽIVOTE. SA DRUGE STRANE, NE PREPUŠTAJTE SE PANICI VEĆ RAZUMNO POKUŠAJTE DA ZAJEDNO SA SUSJEDIMA UGASITE VATRU.

20

BOJLER U KUPATILU MOŽE DA EKSPLODIRA, ugrozi živote ukućana i nanese veliku materijalnu štetu. Primjera ima više. Da bismo to spriječili potrebno je pridržavati se odreñenih pravila i preduzeti sljedeće mjere: - bojler ne držati stalno uključen već po potrebi. Najbolje je uključiti ga poslije 24 časa kada je struja jeftinija, a toplu vodu ćete imati cijelog dana; - obaviti čišćenje od kamenca svake 2 godine. Ovom prilikom obično se mijenja

grijač i zaštitna anoda koja čuva kazan od progorijevanja; - svaki bojler na donjoj desnoj strani ima sigurnosni ventil koji treba, bar jedanput mjesečno odvrnuti da procuri hladna voda što je znak njegove ispravnosti. On osigurava grijač vode od povećanog pritiska u kazanu preko 8 bara i od pada pritiska u vodovodnoj mreži da ne bi došlo do pražnjenja vode u kazanu;

- u slučajevima gdje je pritisak vode u mreži veći od 6 bara, na dovodu hladne vode ugrañuje se redukcioni ventil. Na bojleru su ugrañena 2 termostata i to unutrašnji (zaštitni) koji se ne vidi i spoljni - radni kojim regulišemo temperaturu zagrijevanja vode (dugme). Postavljanje bojlera, kontrolu ispravnosti, servisiranje, opravke i dr. povjeriti samo za to ovlašćenim i stručnim licima.

7.GASNE INSTALACIJE I MJERE ZAŠTITE

Opšte mjere zaštite - Sav materijal ugrañen u instalaciju mora biti atestiran, - Obavezno je ispitivanje instalacije prije puštanja u rad i prijem od strane

stalne komisije u kojoj učestvuje i predstavnnik nadležnog organa, - Nužna je stalna kontrola zatvorenosti slavina za gas kad potrošač gasa nije

u upotrebi. - Uvijek isključiti centralne slavine - ventile za gas kad se duže odsustvuje iz stana - kuće koji se nalaze u podrumu ili na fasadi zgrade.

- Rukovanje instalacijom i ureñajima za gas nije dozvoljeno djeci, već samo odraslim i obučenim ukućanima.

- Nužno je pridržavati se i uputa izvoñača radova instalacije, distributera i proizvoñača gasa.

Mjere opreza i postupci kod pojave mirisa gasa - Odmah ugasiti plamen!

- Otvoriti prozore i vrata! - Zatvoriti pojedinačne slavine - ventile, a po potrebi i glavni ventil ! - U prostorije u kojima se osjeti miris gasa, ne ulaziti sa otvorenim plamenom (upaljač, šibica, svijeća itd.)! - Ne paliti šibicu ili upaljač! - Ne aktivirati nikakvu električnu sklopku! - Ne izvlačiti nikakav električni utikač!

21

- Ne aktivirati nikakvo električno zvonce. - Pošto većina običnih prekidača varniči,najbolje je ne uključivati ni svjetlo, već se poslužiti baterijskom lampom!

- Ne pušiti! - Nakon zatvaranja glavnog ventila, provjeriti da li je zatvorena sva gasna armatura. Ona koja je otvorena, zatvoriti je (pipci osigurača paljenja, gasni hladnjaci itd.)! - Svjetlo se smije paliti tek onda kada se više ne osjeti nikakav miris. Radi

svake sigurnosti, postojanje mirisa provjeriti i preko drugih lica! - Ukoliko se uzrok pojave mirisa gasa ne može naći i ako je zatvorena sva

gasna armatura, odmah nazvati distributera gasa! Distributeru gasa treba prijaviti i pojavu slabijeg mirisa gasa za koji se ne može naći uzrok!

- Ako se posumnja da gas izlazi u podrumu, podrum treba dobro provjetriti, ali se u njega ne smije ulaziti. O ovome je potrebno obavijestiti i ostale ukućane, a istovremeno i distributera gasa!

- Ukoliko se pri curenju na cijevi ili spoju instalacije gas zapali, gasi se zatvaranjem ventila ispred mjesta izlaska, a ne vodom ili vatrogasnim aparatom!

- Smetnje ili štete na gasnim ureñajima i instalacijama ne otklanjati sam. Takve zahvate smiju obavljati samo stručnjaci, a to su ovlašćena lica

distributera gasa! 8. Mjere zaštite od požara u predsoblju, na stepeništu, u liftovima i kućištu agregata

- U predsoblju stanova ne nagomilavati zapaljivi i drugi materijal. Uvijek treba da

bude dovoljno prostora za komuniciranje i eventualne intervencije za slučaj požara. - U zajedničkom holu, ispred stanova, u stambenim zgradama zabranjeno je držanje ma kakvog materijala (zapaljivog ili nezapaljivog, postavljanje ormara i sl.). U ovim holovima obično su postavljeni hidranti za gašenje požara koji uvijek moraju biti ispravni (da imaju pritisak od najmanje 3 bara, crijevo sa mlaznicom priključeno na mrežu, zatvorena i plombirana vrata). - Na stepeništima se ne smije nalaziti nikakav materijal. Ona uvijek moraju biti čista i prohodna. Ukoliko u stepeništu postoje prozorska okna, treba ih osposobiti da se mogu lako otvarati za odvoñenje dima u slučaju požara.

- Ne pušiti u liftu i ne bacati opuške i zapaljivi materijal. - Ne dozvoliti da se u liftu pojavi dim. On je često opasniji od požara. - U slučaju požara LIFTOVI SE NE SMIJU KORISTITI, već odmah isključiti od strane ovlašćenog lica. Ovo važi i u slučaju pojave dima u liftu. Lift je programiran da dodje na početni položaj.

- Liftovi se moraju kontrolisati jedanput mjesečno, servisirati tromjesečno i generalni remont obaviti jedanput godišnje. Odgovoran je servis za

22

održavanje, - Velike stambene zgrade posjeduju agregate sa pogonom na benzin ili

naftu koji se automatski uključuju u slučaju nestanka električne energije, dajući tu energiju za pogon liftova i osvjetljavanje stepeništa. Smješteni su u posebna kućišta pristupačna samo licima koja agregatom rukuju. U kućištu je zabranjeno pušenje i upotreba otvorenog plamena, vrata su uvijek zaključana, a štiti se protivpožarnim aparatom S-9 ili CO2,

AKO DO POŽARA DOĐE U VAŠEM STANU, A NE MOŽETE GA UGASITI, POVUCITE SE PREMA STEPENIŠTU I NE DOZVOLITE DA OTVORENA VRATA I PROZORI OMOGUĆE ŠIRENJE POŽARA I DIMA. POGOTOVO, NE DOZVOLITE DA PRODRE U STEPENIŠTE KOJE BI BILO BRZO ZAHVAĆENO, ŠTO BI BILO KATASTROFALNO. NE BI SE MOGLA IZVRŠITI EVAKUACIJA STANARA SA VIŠIH SPRATOVA. SVE UČINITI DA SE U HODNIKU NE POJAVI DIM, JER BI EVAKUACIJA BILA VRLO OTEŽANA, PA MOŽDA I NEIZVODLJIVA. DIM PREDSTA-VLJA POSEBNU OPASNOST. KAO PRIRUČNO SREDSTVO ZAŠTITE MOŽE DA POSLUŽI MOKAR PEŠKIR ILI KRPA ZA NOS I USTA RADI ZAŠTITE DISAJNIH ORGANA. 9. Mjere zaštite od požara na tavanu - Tavanske prozore, vrata i druge otvore uvijek držati zatvorene. Razbijena stakla odmah zamijeniti.

- Dimnjaci moraju uvijek biti ispravni i čišćeni po propisima dimnjačarske - službe (jednom godišnje). Dio dimnjaka koji je pod krovom, u tavanskom

prostoru, treba da je dobro oblijepljen, bez pukotina, - Vrata na dimnjaku moraju uvijek biti zatvorena, - Oko dimnjaka na daljini od jednog metra ne držati zapaljive materije i stvari (drvenarija, stari namještaj, papir, odjeća itd.), - Ne ulaziti u tavan sa svijećom i drugim otvorenim plamenom. Ne pušiti i ne paliti šibicu, upaljač, - Ne držati na tavanu lako zapaljive tečnosti (benzin, nafta, gas) i ogrijev, - Neka tavan ne služi za smetlište raznih neupotrebljivih stvari,

- Električna instalacija na tavanu treba da je ispravna, - Tavan obezbijediti priručnim sredstvima za gašenje požara: pijesak, lopata, bure sa vodom i kantom.

UPAMTITE! - Požar dimnjaka se ne gasi vodom.

- Ostaviti da čañ izgori, uz preduzimanje mjera predostrožnosti da se požar ne proširi na susjedne objekte,

23

- Zatvoriti otvor mokrim ćebetom (odstranjuje se kiseonik i vatra se sama gasi). Potom, mokrom namotanom krpom na motki pročistiti dimnjak. Na kraju, pozvati dimnjačare ili sam očistiti dimnjak, vodeći računa da sva vratanca na dimnjaku pri čišćenju budu zatvorena. Po potrebi pozvati spasioce-vatrogasce.

10. Mjere zaštite od požara u podrumu

- Ukoliko u podrumu nema električnog osvjetljenja, u isti se ulazi sa zatvorenim

osvjetljenjem (baterijska lampa). Ne paliti šibicu, upaljač, i ne pušiti. - U podrumu ne držati nepotrebne - nagomilane stvari (papir, krpe, sanduke,

stari nameštaj itd.). - Opasno je u podrumu držati lako zapaljive tečnosti (benzin, petrolej, nafta, firnajz), boce sa propan-butan gasom, te druge opasne materije. Lož ulje se može držati samo u količinama i na način kako je to regulisano postojećim propisima (u prostorijama jednog stana dozvoljeno držanje dvije kante po 25 litara, a pod posebnim uslovima, u zasebnim prostorijama jednog domaćinstva, najviše do 200 litara). - Ugalj se može držati u podrumu, ali samo onda ako podrum ima dosta

promaje.Pazite, ugalj hoće sam od sebe da se upali kad je naslagan u velike gomile.

- Ulaz u podrum, prolazi i stepenište treba da su uvijek slobodni. Ne stavljati tamo nikad ništa. - Podrumske prozore držati uvijek zatvorene ili mrežom zaštićene. - Žeravicu i pepeo ne unositi u podrum. - Vrata na podrumu treba da su uvijek zatvorena.

PRI GAŠENJU POŽARA U PODRUMIMA ULAZI SE U POGNUTOM STAVU I SA ZAŠTITNOM OPREMOM (izolacioni aparat za disanje i zaštitno odijelo) KOJU POSJEDUJU SPASIOCI-VATROGASCI, POZVATI IH U POMOĆ. SVAKI GRAĐANIN JE, PREMA ZAKONU, DUŽAN DA UGASI POŽAR, A AKO TO NE MOŽE UČINITI, DUŽAN JE IZVIJESTITI NAJBLIŽU OPŠTINSKU SLUŽBU ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE.

11. Požarno stepenište i terase Visoke stambene zgrade treba, po pravilu (ako nije drugačije izvedeno), da imaju pomoćno požarno stepenište, a na svakom spratu da bude označen pristup ovom stepeništu u slučaju požara. Stepenište bi se, u slučaju požara, koristilo ukoliko je požar zahvatio glavno stepenište koje se ne bi moglo koristiti za napuštanje ugroženog objekta.

24

- Protivpožarno stepenište mora uvijek biti čisto. Pristupi stepeništu ne smiju biti zakrčeni bilo kakvim materijalom, kako bi se u datom momentu moglo

nesmetano koristiti. Svi stanari u višespratnicama moraju znati postoje li požarne stepenice, gdje se nalaze, kako se do njih dolazi, da li su prohodne i upotrebljive i ko je dužan da brine o zaštiti od požara u zgradi. Povremeno treba izvoditi vježbe spasavanja korišćenjem požarnog stepeništa. Većina stanova posjeduje terase. Mnoge od njih su pretvorene u ostave u kojima se čuva sve i svašta (stare novine, odbačene stvari - često zapaljive itd.).Treba znati da se, uglavnom, sva spašavanja vrše preko terasa, a u većini slučajeva kroz ili pored terasa prolazi požarno stepenište. Zbog toga, terasa ne smije da služi za ostavu. Može doći do nesagledivih posljedica i nemogućnosti spašavanja, a često može doći do požara i na samoj terasi, od poznatih uzroka. 12. Mjere zaštite od požara u garaži i pri zavarivanju Garaža ne treba da služi za smještaj raznih otpadnih materijala, posebno zapaljivih kao što su: masne krpe, pucvala, hartija, daske i sl. U garaži se ne drže nikakve posude sa lako zapaljivim tečnostima, pune ili prazne ako su otvorene. U svakoj praznoj posudi zapaljivih tečnosti uvijek ima ostataka tečnosti čije pare su zapaljive i eksplozivne. Prema tome, sa ovim posudama se postupa kao i sa punima. Opasno je staro ulje iz motora sipati u kanalizacione cijevi. Pri radu na motoru i rezervoaru, ne upotrebljavajte otvoreni plamen (šibica, upaljač) i ne pušite. U garaži ne obavljati radove zavarivanja, rezanja i lemljenja. Naročito je opasno obavljati radove zavarivanja na vozilu u blizini ili samom rezervoaru sa gorivom. obavljati radove zavarivanja, bilo u blizini ili neposredno na samom rezervoaru. Ako koristite javnu garažu, privremeno ili na duži period, obavezni ste pridržavati se sljedećeg:

- Vozila parkirati samo na za to odreñenim mjestima, nikako na prolazima, požarnim i evakuacionim putevima, rezervnim izlazima, na saobraćajnicama i prilazima predviñenim za interventna vozila, - U boksovima garaže nije dozvoljeno držanje nikakvog materijala, posebno zapaljivog, - Eventualne otpatke, masne krpe, pucval i ostalo ostavljati u za to postavljene imene posude u garaži, - Pri izlasku iz garaže nikada ne ostavljati otvorena vrata,

- Sprave i oprema za gašenje požara u garaži se čuvaju kao svoja oprema (hidranti i aparati za gašenje požara), jer u datom momentu će vam poslužiti da spasite sebe, svoje vozilo i cio objekat. U slučaju požara budite hladnokrvni, pokušajte ugasiti požar postojećim spravama i opremom, pozovite u pomoć spasioce-vatrogasce,

25

Preporučujemo da u svom vozilu imate i aparat za gašenje požara S-1 ili S-2. Njegova vrijednost je zanemarljiva prema vrijednosti vozila. Ne koristite neispravne električne instalacije i ureñaje, jer možete izazvati požar i nesreću. - PRI ZAVARIVANJU INSTALACIJA PARNOG GRIJANJA - putem konvekcije – prenošenjem toplote može se upaliti zapaljivi materijal ostavljen na radijatorima (instalaciji parnog grijanja) u susjednoj prostoriji, odnosno stanu.

- Preduzeti i sve druge mjere zaštite da ne doñe do požara. Zavarivanje i zamjenu

dijela ili cijelog radijatora u stanovima stambenih zgrada priključenih na toplane – vrše isključivo njihovi stručnjaci.

- Na mjestima zavarivanja odgovarajući protivpožarni aparati moraju da se drže u pripravnosti. - Ako u objektu gdje se vrši zavarivanje postoje zidni hidranti, vatrogasna crijeva sa mlaznicom moraju da budu spojena sa dovodnim crijevima i pripravna za

upotrebu. 13. Mjere zaštite od požara u dvorištu zgrade i ekonomskom dvorištu

- Pazite kada iznosite pepeo u dvorište. Sipajte ga u kontejner sa nezapaljivim

materijalom, limenu posudu ili na mjesto udaljeno od objekata i zapaljivog materijala.Polijte ga vodom i ugasite u njemu i najmanju iskru,

- Razne otpatke, korov i ostalo ne paliti u blizini kuće i drugih objekata i nikada vatru ne ostavljati bez kontrole, - Pazite na djecu kada se igraju oko kuće i obližnjih objekata. Nikada ih ne

ostavljajte samu i bez nadzora. Igre šibicom, upaljačem, strijelama sa upaljenim vrhom i loženje vatre u dvorištu, polju i šumi samo donose nesreću,

- Opasno je i zabranjeno skladištenje zapaljivih materijala na tavanima ekonomskih zgrada, te pokrivanje i gradnja pomoćnih objekata zapaljivim materijalom (garaže za poljoprivrednu mehanizaciju, šupe i dr.).

- Opasno je i zabranjeno postavljanje provizornih električnih vodova do potrošača, što je česta praksa kod šupa, garaža, staja, živinarnika i sl.

Česti su požari od električnih sijalica - provizorno instaliranih koje služe za grijanje i osvjetljenje prostora za uzgoj pilića i sl. jer se instaliraju - postavljaju u neposrednoj blizini zapaljivih materijala. - U staje, obore sa stokom, skladišta stočne hrane i ogrijeva ne ulazite i ne prilazite im sa otvorenim plamenom (svijeća, upaljena šibica, upaljač, petrolejska lampa) i upaljenom cigaretom. Ukoliko nema električnog osvjetljenja, koristite baterijsku lampu,

- U ekonomskom dvorištu ne smije se ložiti vatra, niti spaljivati ma kakav zapaljivi

26

materijal, posebno po vjetru, - Skladišta zapaljivih materijala moraju biti udaljena 6-7 metara od stambenih, ekonomskih zgrada i drugih objekata, i najmanje 3 metra od granične linije susjeda, - Meñusobno rastojanje izmeñu gomila skladištenog zapaljivog materijala treba da je najmanje 5 metara, - Neka se uvijek nañe na odreñenom mjestu, u dvorištu i u blizini ekonomskih

zgrada i skladišta stočne hrane, bure sa vodom, dvije kante, sanduk sa pijeskom, lopata. Ovim priručnim sredstvima možete ugasiti svaki početni požar.

14. Zaštita automobila od požara i eksplozije Veliki broj automobila je izgoreo u požaru, kojom prilikom su stradali i mnogi ljudski životi. Razlozi tehničke prirode su vrlo rijetki. U većini slučajeva u pitanju je: nepažnja, nehat, nepoznavanje opasnosti i drugi propusti. Da bi se ove tragedije izbjegle, ukazujemo na neke primjere koji dovode do ovih nesreća:

- Nepažnja u vožnji: sudar, slijetanje sa kolovoza, požar, eksplozija, - Kratak spoj na neispravnoj elektro instalaciji, - Curenje goriva na zagrijane djelove automobila u toku vožnje (motor, auspuh i

dr) - Pušenje i upotreba otvorenog plamena pri sipanju goriva u rezervoar (upaljač, šibica),

- Paljenje guma usljed blokiranja točkova, obično neispravan kočioni sistem, - Pucanje guma zbog neodgovarajućeg pritiska u njima, - Zavarivanje djelova automobila u blizini zapaljivih materijala, sa gorivom u rezervoaru. Posebna opasnost prijeti pri zavarivanju rezervoara. On se mora isprazniti, dobro isprati, napuniti vodom i tek tada obaviti zavarivanje. I u praznom rezervoaru uvijek ima ostatka gasova koji su zapaljivi, a u smješi sa vazduhom i eksplozivni.

Pri obavljanju ovih radova treba imati u pripravnosti ispravan aparat za gašenje požara tipa "S-6".u Posebna pažnja pri ugradnji sistema tečnog naftnog gasa (TNG) u automobilu. Ovaj posao treba povjeriti samo ovlašćenom servisu sa kvalifikovanom radnom snagom.

Vozač koji koristi ovaj gas kao pogonsko gorivo, mora biti posebno oprezan i upoznat sa osobinama ovog gasa koji je zapaljiv i eksplozivan. Meñutim, ukoliko ste ugradnju ureñaja povjerili ovlašćenom stručnom servisu, i ukoliko vam je automobil potpuno ispravan, vaša bezbjednost i bezbjednost vozila je mnogostruko uvećana, pa se može reći čak i da je opasnost isključena, ukoliko se pridržavate datih savjeta i uputstava servisa koji vam je ugradio ureñaj. Da znate, u slučaju požara na vozilu, sigurnosni ventil na ureñaju tečnog naftnog gasa će iz rezervoara ispustiti gas koji će izgorjeti prije 2 minuta i tako spriječiti pojavu eksplozivne smješe u rezervoaru, a time i njegovu eksploziju.

Opasnost od stvaranja eksplozivne smješe (vazduh - isparenja) je mnogo manja ako je rezervoar puniji. Vozilo će u požaru izgoreti za oko 20 minuta ako ga niste ugasili, ali neće doći do eksplozije.

27

U vozilu uvijek treba da imate aparat za gašenje požara tipa „S-1“ ili „S-2“, koji može u datom momentu spasiti vaš automobil, ako ga na vrijeme i stručno upotrijebite. UPAMTITE, čim se u kabini osjeti miris goriva i gorele plastike odmah zaustavite automobil ako ste u vožnji, uzmite protivpožarni aparat koji je postavljen u vašoj blizini - nadohvat ruke, otvorite haubu i ugasite požar.

1. Poluga za aktiviranje 2. Osigurač 3. Usnik 4. Gumeni zaptivač 5. Opruga 6. Udarna igla 7. Gumeni zaptivač 8. Zaptivna pločica 9. Zaptivna matica 10. Sud aparata 11. Bočica sa CO2 12. Usponska cijev 13. Suvi prah

Ručni protivpožarni aparat za suvo gašenje "S-1"

Noviji tipovi ovih aparata, kao i ostali iz ove porodice, punjeni su pod stalnim pritiskom što im daje odreñenu prednost pri upotrebi.

15. APARATI, HIDRANTI I PRIRUČNA SREDSTVA ZA GAŠENJE POŽARA a) Aparati za gašenje požara Postoje ručni i prevozni aparati za gašenje požara. Ručni aparati su lako prenosivi i služe za gašenje malih - početnih požara. Jednostavni su za rukovanje i brzo se aktiviraju, pa uz malu uvježbanost brzo se može ugasiti početni požar. Jednostavne su konstrukcije i za vrijeme aktiviranja ne može doći do ozleda rukovaoca aparatom. Ukoliko je na nekom mjestu potrebno, za eventualni požar, dejstvo jačih snaga sa upotrebom većih količina sredstava za gašenje, postavljaju se, umjesto malih ručnih - prenosnih aparata, znatno veći prevozni aparati.

28

Svi aparati moraju na prednjoj strani imati istaknute naljepnice, sa natpisom o vrsti i tipu aparata, sadržaju punjenja i podacima o načinu aktiviranja - slikovito prikazanim, zatim šta se smije, a šta ne smije gasiti aparatom, vrijeme pražnjenja, domet mlaza, radni pritisak, temperaturno područje djelovanja i da je izrañen po propisanim standardima. Proizvoñač, a kasnije servis ističe i posebnu karticu u kojoj je naznačeno vrijeme punjenja, odnosno kontrole aparata da bi se utvrdila njegova ispravnost. Postoji veći broj različitih aparata, kako po veličini, tako i po vrsti sredstava za gašenje. U ručnim aparatima kao sredstvo za gašenje služi: voda, hemijska ili vazdušna pjena, ugljendioksid, suvi prah i haloni. U prevoznim aparatima sredstva za gašenje su: hemijska pjena, suvi prah i haloni.

1) Ručni aparat za suvo gašenje požara prahom "S-6"

1. Poluga za aktiviranje 2. Osigurač 3. Udarna igla 4. Opruga 5. Gumeni zaptivač 6. Gumeni zaptivač 7. Zaptivna ploča 8. Zaptivna matica 9. Bočica sa CO2 10. Usponska cijev 11. Mlaznica sa crijevom 12. Sud aparata - rezervoar 13. Suvi prah Namjena aparata Ručni aparat na prah za suvo gašenje "S-6", kao i ostali aparati iz ove porodice, ima široku primjenu i upotrebljava se za gašenje početnih požara čvrstih sagorivih materijala, zapaljivih tečnosti (benzin, benzol, alkohol, eter, boje, lakovi, ulja, masti i dr.), gasovitih materija (metan, propan, gradski plin i dr.), požara elektroureñaja niskog i visokog napona vrjednosnih dokumenata i drugih požara. Napomena: Noviji tipovi ovih aparata (slika lijevo) punjeni su prahom pod stalnim pritiskom. Razlikuju se od opisanih po tome što nemaju posebnu bočicu sa CO2, i imaju

29

ugrañen manometar i sigurnosni ventil. U nekim od njih umesto CO2, pogonski gas je azot. Brže se aktiviraju. Dovoljan je pritisak na ručicu, bez čekanja i ponavljanja postupka. Način upotrebe aparata - aparat skinuti sa nosača, - donijeti do mjesta požara pomoću ručke za nošenje i aktivi-ranje, - pritisnuti naglo ručicu do kraja i pustiti je, sačekati 5 - 10 sekundi, ako nije pod stalnim pritiskom, - uperiti mlaznicu u pravcu požara,

- ponovo pritisnuti ručicu, ako nije pod stalnim pritiskom, i držati je dok se požar ne ugasi, odnosno dok se aparat ne isprazni.

Prekidanje mlaza praha može se vršiti po želji otpuštanjem ručice, zatim ponovnim pritiskanjem itd.

Goruće ulje ili benzin u otvorenoj posudi nemoj gasiti punim mlazom praha i to odozgo, već polako stavi oblak praha iznad goruće površine. Održavanje i ispitivanje Kontrola i servisiranje aparata vrši se svakih 6 mjeseci, a ispitivanje izdržljivosti posude na vodeni pritisak vremenski, u skladu sa uputstvom proizvoñača.

30

2. Ručni protivpožarni aparati za gašenje požara ugljendioksidom CO2-3 i CO2-5 1. Ventil visokog pritiska 2. Mlaznica sa crijevom 3. Ručica za nošenje aparata 4. Usponska cijev 5. Sud aparata 6. Ugljendioksid (CO2) Namjena aparata Služi za gašenje požara zapaljivih tečnih materija (benzin, nafta, benzol, ulja, lakovi i dr.) i za gašenje požara, prvenstveno, električnih ureñaja i instalacija niskog i visokog napona. Način upotrebe Aparat se stavlja u dejstvo odvrtanjem točkića ventila ulijevo do kraja ili pritiskanjem pokretne ručice nadolje, ako je na aparatu ugrañen ventil sa ručkom. Pri aktiviranju aparata mlaznicu uperiti u požar. Održavanje i ispitivanje Dozvoljeno je držati ove aparate na mjestima gdje temperatura ne prelazi 40°C. Svakih 6 mjeseci aparat se kontroliše mjerenjem kako bi se utvrdio gubitak punjenja usljed eventualne nezaptivenosti djelova aparata. Čelična boca aparata se ispituje na vodeni pritisak vremenski, u skladu sa uputstvom proizvoñača. U praksi to se čini svake pete godine.

31

3) Aparat za gašenje požara vodom i vazdušnom pjenom „VP-15“ ( brentača )

Namjena aparata Za gašenje koristi vodu i vazdušnu pjenu. Namijenjen je za gašenje početnih požara čvrstih sagorivih materija (drvo, hartija, ugalj, slama, tekstil), a kada koristi pjenu, gasi i požare zapaljivih tečnosti (benzin, ulje, lakovi, nafta). Nije za gašenje električnih ureñaja.

1. Ručica za pogon 2. Zaptivač 3. Odvodni otvor 4. Ručica za prenos 5. Crijevo sa mlaznicom 6. Šuplja klipnjača 7. Stublina pumpe 8. Sud za vodu ili voda u kojoj je rastvoreno pjenilo 9. Boca sa pjenilom 10. Klip

11. Odvodni ventil 12. Dovodni ventil 13. Gvozdeni obruč 14. Otvor za nogu Opis aparata Sastoji se iz rezervoara izrañenog od pocinkovanog lima, ručne klipne pumpe, gumenog crijeva dužine 3 m sa običnom i specijalnom mlaznicom. Obična mlaznica služi za gašenje požara vodom, a specijalna za gašenje požara vazdušnom pjenom koja se dobije miješanjem pjenila, koje se nalazi uz aparat, sa vodom. Zapremina aparata je 15 litara. Domet mlaza je 8 metara. Vrlo je praktičan za gašenje, posebno kada se požar gasi vodom, jer stalnim dosipanjem vode u aparat i pumpanjem može se gasiti neograničeno vrijeme. Način upotrebe - aparat donijeti na mjesto požara, - razmotati crijevo, - staviti nogu u odgovarajući otvor, - jednom rukom uzeti mlaznicu i usmjeriti je u pravcu požara, a drugom

pumpati povlačenjem ručice gore dolje. Ako požar gase dva lica (što je mnogo lakše), jedan usmjeri mlaznicu u pravcu požara, a drugi pumpa vodu.

32

Plamen i dim ometaju gašenje i zbog toga treba stajati u pravcu vjetra i gasiti naprijed-nazad!

Kod većeg požara ne gasi sam i ne postavljaj više aparata jedan iza drugog, već gasi u zajednici sa više drugova! Održavanje i kontrola - Poslije upotrebe aparat oprati i napuniti. - Šestomjesečno kontrolisati mehanička oštećenja i ispravnost klipne pumpe

bez tečnosti u aparatu na sljedeći način: Prstom lijeve ruke se zatvara otvor mlaznice, a desnom rukom nekoliko puta pokrene ručica pumpe. Poslije 10 sekundi oslobodi se priključak gumenog crijeva, poslije čega mora da izañe vazduh u snažnom mlazu (ukoliko je pumpa ispravna). U aparat se zatim

sipa voda i provjerava domet mlaza. Domet mora biti 8 m, u protivnom aparat se nosi na opravku u ovlašćeni servis.

b) Hidranti za gašenje požara Postoje tri vrste hidranata i to: podzemni, nadzemni i zidni. Podzemni hidranti su najbrojniji i najviše se koriste. Postavljaju se na ulicama ili trotoarima, pod zemljom, čime je spriječeno zamrzavanje vode u zimskim uslovima eksploatacije. Kod gašenja požara koriste ih vatrogasne jedinice, najčešće za punjenje cistijerni za gašenje požara, a ponekad i za neposredno gašenje. Nadzemni hidranti najčešće se nalaze u fabričkim krugovima i služe za neposredno gašenje požara objekata fabrike, a i za punjenje vatrogasnih cistijerni. Po novim propisima mogu se postavljati i po ulicama. Zidni hidranti postavljaju se u fabričkim halama i stambenim zgradama po zidovima i hodnicima i sa njima se neposredno gasi požar.U ormarićima zidnog hidranta smješta se jedna dužina potisnog "C" crijeva Ø 52 mm dužine 15 m sa mlaznicom,

33

koja se priključuje na hidrantsku mrežu. Ovako kompletiran ormarić - hidrant se zatvara i plombira. Ofarban je crvenom bojom i označen velikim slovom "H". Ormarić se postavlja na visinu od 1,35 m. Unutrašnja hidrantska mreža treba da ima pritisak najmanje 2,5 a najviše 7 bara. Najsigurnije je ako se hidrantska mreža snabdijeva iz sopstvenog izvora vode. Dobijanje vode u mrežu ne smije nikada da bude dovedeno u pitanje.

1. Točkić na ventilu 2. Priključak crijeva 3. Držač crijeva 4. Mlaznica 5. Crijevo Način upotrebe zidnog hidranta Za rad sa hidrantom potrebna su 2 lica-poslužioca : - prvo se otvore vratanca ormarića, zatim se izvadi crijevo sa mlaznicom koje je priključeno na hidrantsku mrežu,

- jedno lice razvija crijevo sa mlaznicom u pravcu požara, - drugo lice, na njegov znak, odvrće točkić na ventilu i pusta vodu za gašenje,

- na zahtjev lica koje gasi požar, ukoliko je isti ugašen, zatvara ventil na hidrantu i time prekida dotok vode u crijevo.

Poslije svake upotrebe crijevo se mora oprati, osušiti, ponovo složiti u kotur, na njega staviti mlaznicu , priključiti na hidrantsku mrežu i smjestiti u ormarić koji potom plombirati. Održavanje i kontrola zidnih hidranata obuhvata kontrolu pritiska, ureñaja i armatura. Kontrola se vrši svakih 6 mjeseci, a najmanje jedanput godišnje. Godišnje je potrebno izvršiti i premotavanje crijeva kako bi se izbjeglo stvaranja oštrih ivica.

34

c) Priručna sredstva za gašenje požara U priručna sredstva za gašenje požara spadaju: voda, pijesak, zemlja, lopata, metle, mokra ćebad, obične kofe za vodu, molerske i vinogradarske pumpe, crijeva za zalivanje bašti itd. UPAMTITE,VODOM SE NE SMIJU GASITI ELEKTROUREĐAJI I EKTROINSTALACIJE POD NAPONOM jer je voda provodnik struje, NITI IMA EFEKTA VODOM GASITI BENZIN, ULJA I MASTI, A OPASNO JE UPOTRIJEBITI VODU ZA GAŠENJE KARBIDA jer se stvara gas acetilen koji je zapaljiv i eksplozivan.

- Prekrivanje otvora mokrim - Prekrivanje iscurele ćebetom zapaljene tečnosti pijeskom

Priručne sprave za gašenje požara

16. Evakuacija i spasavanje ugroženih

Spasavanje ugroženih ljudi, prilikom požara, jeste prvi i najvažniji zadatak i ono uvijek ima prednost. Evakuaciju i spasavanje ugroženih, uglavnom, obavljaju spasilačko-vatrogasne jedinice, a često i sami grañani ukoliko su uvježbani. Prije početka spasavanja, uvijek je potrebno ustanoviti:

- gdje se nalaze ugroženi ljudi, - kakva im neposredna opasnost prijeti i - kakve su mogućnosti za evakuaciju i spasavanje.

Kada je sve ovo sagledano, rukovodilac akcije donosi plan o načinu spasavanja kojim se odreñuju putevi evakuacije, oprema i ljudstvo koje će obaviti ovaj zadatak. Opasnosti koje najčešće ugrožavaju ljude su:

- opasnost od širenja požara - dejstvo plamena i toplote, - opasnost od rušenja konstrukcija, - opasnost od dima i gasova,

35

- opasnost od pojave panike i - opasnost zbog povreda, strujnog udara, ili zdravstvenog stanja ugroženih (onesviješćene osobe, nepokretni i teški bolesnici itd).

Od najvećeg je značaja spriječiti paniku i povratiti mir i pouzdanje, kako kod onih koje spasavamo, tako i kod samih spasilaca. Najbezbjedniji putevi spasavanja i evakuacije ljudi su unutrašnje komunikacije zgrade: hodnici, stepenice (obične i požarne), ulazi i izlazi. Prilikom spasavanja, ljudima koji mogu sami da se kreću pokazuje se put evakuacije uz pratnju spasilaca-vatrogasaca koji se o njima brinu sve do napuštanja zgrade. Onesviješćeni, nemoćni i bolesni nose se na rukama i nosilima. Spasavanje sa spratova, ukoliko je to nemoguće zbog dima i toplote, vršiti putem stepeništa i uz pomoć spasilačko-vatrogasnih jedinica, uz korišćenje savremenih tehničkih sredstava (ljestve, spusnice, uskočnice, zglobne platforme, užad itd.). Pravilo je da spasilačke ekipe uvijek detaljno pregledaju sve prostorije, čak i onda kada pojedinci tvrde da u prostorijama nema nikog. Opasnost od dima ne treba nikada potcijeniti. U uslovima požara najveći broj ljudi našao je smrt usljed dima i ugljenmonoksida. Zadimljavanje prostorija i hodnika može se spriječiti ako se strujanje dima usmjeri kroz otvore. Zato, ukoliko prostor nije zahvaćen požarom, već samo dimom - otvorite prozore za odvoñenje dima. Zaštita organa za disanje od dima vrši se specijalnim maskama i izolacionim aparatima. Meñutim, kao priručno sredstvo može poslužiti i mokra krpa koja se stavlja na nos i usta. Kada je u pitanju spasavanje vrijedne imovine grañana, trebalo bi svaki grañanin da zna gdje mu se nalazi ta imovina, posebno: novac, nakit i dr. koju može i treba i sam da spasi, odnosno ponese sa sobom ukoliko mu to mogućnosti i situacija dozvoljavaju. Pri spasavanju imovine u prvom redu treba ukloniti opasne materije kao što su: tečna goriva, oružje i municiju, eksplozivne materije, boce sa komprimiranim gasovima i butan gasom (TNG).

Evakuisana imovina ne smije se nagomilavati po hodnicima i stepeništima jer pored ostalog, ovim bi se omela i evakuacija ljudi. Sve stambene zgrade, naročito one veće, trebalo bi da imaju plan evakuacije sa osnovnim elementima, nabrojanim u ovom poglavlju, za čiju realizaciju bi se u datom momentu brinula grupa zaduženih stanara. Sa planom evakuacije, koji usvaja Skupština zgrade, moraju biti upoznati svi vlasnici stanova i stanari u stambenoj zgradi, posebno lica zadužena za njegovo izvršenje, odnosno izvršenje pojedinih zadataka iz plana. Plan, u osnovi, treba da sadrži: - spisak lica zaduženih za evakuaciju sa brojevima telefona, sprata, stana. Jedno lice se zadužuje za evakuaciju stana- ra za 3 - 4 sprata, - spisak lica kod kojih se čuvaju ključevi od zajedničkih pros-

36

torija, podruma i ormara sa strujomjerima (stan, sprat, telefon). - spisak lica zaduženih za isključenje liftova za slučaj požara (2 lica), - spisak lica zaduženih za isključenje gasovodne instalacije, ukoliko postoji (2 lica), - spisak lica zaduženih za isključenje struje za cijelu zgradu - (2 lica), - znak uzbune za požar i evakuaciju, čime se daje i ko to čini. U većim stambenim zgradama u hodnicima - na zidu su postavljeni ručni javljači požara sa tipkama - dugmadima. Pritiskom na dugme javlja se alarm koji uzbunjuje stanare. Ukoliko u stambenoj zgradi nema javljača, uzbunjivanje se može predvidjeti na druge načine. Potrebno je raspolagati i sa sledećim podacima: - spisak bolesnih i starijih osoba po stanovima, koje prve treba evakuisati za slučaj potrebe, - pravci kretanja za napuštanje zgrade - glavni i alternativni, - spisak otvora za odimljavanje po hodnicima i spratovima, - mogućnosti samo spasavanja ako se ne mogu koristiti planirani pravci – hodnici, požarno stepenište i dr. Dužnosti stanara pri napuštanju stana: - da isključi sve elektroureñaje iz utičnica; - da isključi gasne instalacije, zavrtanjem ventila, ukoliko postoje; - da skloni butan boce, lož ulje i druge opasne materije, ukoliko ih ima; - da ugasi peći na tečna i čvrsta goriva; - ponovo obiñe stan (sve prostorije), otkloni opasnosti ukoli-ko postoje, stan zaključa i napusti ga. Sve se ovo obavlja brzo da bi se stan što prije napustio. Sa sobom ponijeti:

- novac, nakit, oružje, lična dokumenta, baterijsku lampu (noć, struja isključena), mokru krpu - peškir manji za zaštitu nosa i usta od dima ukoliko ga ima itd.

Označiti pravce evakuacije (smjerove). Naglasiti zakonsku obavezu da se po hodnicima, pretsobljima, terasama i požarnim stepeništima (ukoliko postoje) ne smije držati nikakav, posebno zapaljiv, materijal koji bi ometao evakuaciju i spasavanje i omogućavao brzo širenje požara.

37

OZNAKE EVAKUACIJE 1.1 OZNAKA NA ZIDU - SMJER KRETANJA 1.2 OZNAKA NA PLAFONU - SMJER KRETANJA

2.1 OZNAKA NA ZIDU- SMJER KRETANJA 2.2 OZNAKA NA PLAFONU – SMJER KRETANJA

3.1 OZNAKA NA ZIDU IZNAD VRATA 3.2 OZNAKA ZA IZLAZ IZ OBJEKTA ZA IZLAZ

4.2 OZNAKA NA ZIDU - PRAVAC 4.2 OZNAKA NA ZIDU - PRAVAC KRETANJA KRETANJA

5.1 OZNAKA NA ZIDU - PROMJENA NIVOA 5.2 OZNAKE ZA HENDIKEPIRANE

6.1 OZNAKA ZA HENDIKEPIRANE OSOBE 6.2 OZNAKA NA PLAFONU - SMJER I OZNAKA USMJERAVANJA NA RAMPI KRETANJA

(isprekidani dio ne predstavlja element oznake)

38

17. Postupak za slučaj požara i njegovo gašenje Ukoliko doñe do požara, mirno i bez panike odmah pokušajte da ugasite vatru. Imajte na umu izreku: "U prvom minutu ponekad je dovoljna čaša vode da požar ugasi, a u trećem neće biti dovoljna cistijerna". Da se požar ne bi naglo širio, zatvorite vrata i prozore da ne bi došlo do promaje, jer promaja razbuktava požar. Zatvorite gasovod, izbacite boce s butan - gasom i posude sa zapaljivim tečnostima, isključite električne instalacije vañenjem osigurača iz njihovih ležišta na razvodnom ormaru, odnosno isključite automatske osigurače.

- Za osvetljenje koristiti ručne baterijske lampe koje treba da posjeduje svaki stan – zgrada,

- Ukoliko je posrijedi požar većih razmjera, ne gubite vrijeme, odmah pozovite spasilačko-vatrogasnu službu. Angažujte ostale stanare i susjede i gasite požar hidrantima. Ne dozvolite da se požar razbukta,

- Prvo spasavajte ugrožena lica i odmah odstranite sve zapaljive predmete koje može da zahvati vatra. Pregledajte sve prostorije, zagledajte ispod kreveta, u ormare i druga mjesta da se nisu djeca sakrila. Oružje i municiju što prije odstranite, da ne bi bili zahvaćeni požarom.

- Ne bježite od lica kome gori odjeća i ne dozvolite mu da pobjegne. Pokušajte da, valjanjem te osobe po podu ili zemlji, ugasite na njoj vatru ili da plamen ugušite ćebetom, čaršavom, kaputom i sl - U zapaljivu prostoriju ulazite pognuti, usta zaštitite maramicom nakvašenom razblaženim sirćetom ili vodom. U prostorije se ulazi kada je to moguće radi gašenja početnih požara, spasavanja ugroženih i iznošenja opasnih materija. - Ako se zapali benzin, petrolej, ulje, mast ili nešto slično, vatru ne gasite vodom, već pepelom, pijeskom, vlažnom strugotinom, a najbolje je to učiniti protivpožarnim aparatom na suvi prah tipa "S", ako ga ima. U slučaju da se upali mast u posudi - dovoljno je posudu pokriti poklopcem ili većom posudom i vatra će biti ugašena.

- Električne vodove i ureñaje pod naponom ne gasiti vodom pošto je ona provodnik struje. Najprije skinite - isključite osigurače, zatim krpom, hladnim pepelom, pijeskom ili vlažnom strugotinom gasite požar, ukoliko nemate protivpožarni aparat na suvi prah ( tip "S" ili CO2 – ugljendioksid).

Upotreba lifta prilikom napuštanja stana nije preporučljiva, jer on može "povući" i plamen. Stepenište veoma oprezno koristiti. Ako se njime ne možete koristiti, spustite se sa spoljne strane zgrade pomoću požarnog stepeništa. Ako ste uvježbani možete u krajnjoj nuždi koristiti i konopac, čvrsto uvijene i povezane čaršave koji su prethodno privezani za siguran dio prozora, vrata, stepeništa ili za stabilan komad namještaja. No, najbolje je ovu vrstu spasavanja prepustiti spasiocima-vatrogascima, koji će na vaš poziv brzo stići sa svojim savremenim spravama i opremom za spasavanje.