PROGRAM PRAĆENJA STANJA OKOLIŠA ZA PODRUČJA MARIKULTURE U ZADARSKOJ ŽUPANIJI

Zadar, listopad 2005.

ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO ZADAR

ZADARSKA ŽUPANIJA

2

Investitor:

ZADARSKA ŽUPANIJA

Projekt:

Program praćenja stanja okoliša za područja marikulture u Zadarskoj županiji

Izrañivači:

Vanjski suradnici: Mr..sc. Lav Bavčević, dipl. ing. biol. Vlasta Franičević, dipl. ing. bioteh. ZAVOD ZA JAVNO ZDRAVSTVO ZADAR Benito Pucar, dipl. ing. bioteh Zlata Dmitrović, dipl. ing. kem. Jadranka Šangulin, dipl. ing. kem. Dr.sc. Marijana Matek Sarić, dipl. ing. bioteh. Danijela Peroš – Pucar, dipl. ing. biol.

U suradnji sa:

Zadarska županija, Upravni odjel za prostorno ureñenje, zaštitu okoliša i komunalnu djelatnost Zavod za prostorno planiranje Zadarske županije Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Zadar

3

SADRŽAJ:

1. Uvod 4 2. Postojeće i planirane djelatnosti marikulture na području zadarske županije 5 3. Utjecaj marikulture na okoliš 7 3.1. Klasifikacija i karakteristike kontaminanata 11 3.2. Emisija prema tehnologiji 15 3.3. Emisija prema vrsti organizma koji se uzgaja 17 3.4. Emisija prema veličini proizvodnje uzgajališta 19 4. Interakcijska shema emisije sa drugim djelatnostima 23 4.1. Primjena sheme na područja zahvata 25 5. Praćenje indikatora utjecaja na okoliš 29

Primjena Programa praćenja stanja okoliša za područja marikulture u Zadarskoj županiji 31

6. Zaključci 34

7. Literatura 35

8. Prilozi 36 Popis značajne zakonske regulative spomenute u Programu praćenja 36 Popis kratica 37 Zone marikulture s pripadajućom kartografijom 38 Popis koordinata s mjernim točkama za područja marikulture

s pripadajućom kartom 49

4

1. UVOD

Veliki dio povijesti čovječanstva obilježen je utjecajem mora na čovjeka, meñutim taj

odnos se danas mijenja. Naime, utjecaj čovjeka na more je sve izraženiji i sve više zabrinjavajući. Sve se to dogaña uslijed intenzivnog rasta ljudskih aktivnosti koje se koncentriraju na obalnom pojasu i na taj način more približavaju čovjeku, povećavajući i njegov štetan utjecaj. Nagli rast gradova na obali, razvoj turizma, industrijalizacija, izgradnja luka, promet na moru, ribarstvo, razvoj marikulture, sve su to aktivnosti koje, ako nisu dobro planirane i voñene, mogu izazvati nepovratne posljedice. Vrsta i intenzitet utjecaja čovjeka na more su različiti. Oni najznačajniji su: - promjena klime, - uništavanje i mijenjanje prirodnih staništa, - prelov, - eutrofikacija, - promjene u hidrologiji i protoku sedimenata. Svi su ovi problemi odavno poznati, i stalno su jednako prisutni. Njihovo rješavanje

zahtijeva angažiranje političkog, socijalnog, ekonomskog, tehničkog i znanstvenog napora istovremeno. Mnoge odluke koje imaju za posljedicu utjecaj na okoliš donose se iz socijalno – ekonomskih razloga, uz veliki utjecaj politike. Logično je da su odluke rezultat odreñene politike, ali zato je donosiocima odluka potrebno staviti na raspolaganje znanstvene podloge. Na taj način stvaraju se temelji održivosti razvoja društva, gdje očuvanje okoliša podrazumijeva i ekonomski razvoj. Takav način upravljanja naziva se integralnim upravljanjem obalnim pojasom (IUOP).

Jedna od mjera u okviru pokretanja IUOP procesa predviñena Studijom korištenja i zaštite mora i podmorja na području Zadarske županije je “Uspostava cjelovitog sustava praćenja stanja okoliša i onečišćenja obalnog područja”. Ovaj sustav daje odgovor na pitanja o stanju okoliša i o načinu na koji pojedina djelatnost koja se odvija u tom okolišu na njega djeluje. Da bi došli do ovih informacija, potrebno je za svaku djelatnost koja se odvija u

prostoru definirati slijedeće: - što će se pratiti, - tko će obavljati praćenje, - na koji način (vrijeme, mjesto, metoda), - kako verificirati podatke, - tko sakuplja i obrañuje podatke.

Ovaj Program daje odgovore na postavljena pitanja za djelatnost marikulture.

5

2. POSTOJEĆE I PLANIRANE DJELATNOSTI MARIKULTURE NA

PODRUČJU ZADARSKE ŽUPANIJE

Marikultura predstavlja jednu od vrlo značajnih djelatnosti na području Zadarske županije. Dovoljno je naglasiti da upravo ovo područje nosi oko 60 % ukupne marikulture RH. Studijom korištenja i zaštite mora i podmorja na području Zadarske županije procjenjuje se da utvrñene zone za marikulturu mogu prihvatiti godišnju proizvodnju od 7.000 tona tuna, 3.000 tona bijele ribe, i 2.000 tona školjkaša. Točne količine u okviru pojedinih zona pokazat će Studije utjecaja na okoliš (SUO) ili detaljni planovi ureñenja pojedinih zona. U upisniku uzgajivača kojeg vodi Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva (MPŠVG) u kolovozu 2005.godine u Zadarskoj županiji registrirano je 16 uzgajivača, od čega 11 uzgajivača bijele ribe, 2 uzgajivača tuna, i tri uzgajivača školjkaša. Prostorni raspored uzgajališta nalaze se u prilogu. Temeljem važećih povlastica za uzgoj ribe i školjkaša dozvoljeni uzgoj na ovom području u kolovozu 2005. godine iznosi 1.300 tona bijele ribe, 9.000.000 milijuna komada mlañi bijele ribe, 1.450 tona tuna i 130 tona školjkaša. Koncesionirane površine na pomorskom dobru Zadarske županije za uzgoj ribe i drugih morskih organizama protežu se od uvale Seline do otoka Vrgade. U kolovozu 2005. godine ukupno je koncesionirano 85.000m2 za uzgoj tuna, 131.785m2 za uzgoj bijele ribe i 14.500m2 za uzgoj školjkaša. Uzgajališta ribe nalaze se na području otoka Pašmana, Ugljana, Iža, Vrgade i Dugog otoka. Najviše je koncesija u Srednjem kanalu (uvale Ugljana i Pašmana) i na južnoj punti Pašmana. Koncesionirane površine za uzgoj školjaka nalaze se u Novigradskom moru i u uvali Seline, u Velebitskom kanalu. Procjenjuje se da je u 2004. godini na ovom području uzgojeno oko 1.500 tona konzumnog lubina i komarče, oko 6 milijuna komada mlañi lubina i komarče, oko 100 tona školjkaša, i 2.317 tona tuna. Marikultura u Zadarskoj županiji zastupljena je kroz tri cjeline: 1. Uzgoj bijele ribe (lubin, komarča, pic, zubatac i sl.) 2. Uzgoj tuna 3. Uzgoj školjkaša (dagnja)1 1. Bijela riba uzgaja se na 16 lokacija. Samo dva uzgajivača na ovom području imaju

dozvoljenu godišnju proizvodnju veću od 50 tona. Jedan uzgajivač ima izrañenu SUO koja propisuje obavezu praćenja utjecaja uzgoja na okoliš za specifično područje (izmeñu Velog i Malog školjića te otočića Oblik). Na području Zadarske županije nalazi se i jedno mrjestilište bijele ribe, dozvoljene godišnje proizvodnje 9.000.000 komada mlañi, koje nema izrañenu SUO. 2. Tune se uzgajaju na tri lokacije. Svi uzgajivači imaju dozvoljenu godišnju proizvodnju

veću od 50 tona. Trenutno samo jedan uzgajivač ima izrañenu SUO koja propisuje obavezu praćenja utjecaja uzgoja na okoliš za specifično područje (otoci Fulija i Kudica). 3. Školjkaši se uzgajaju na tri lokacije. Izmeñu tri nova uzgajivača ukupno registrirana u

prošloj godini u Zadarskoj županiji, dva su upravo uzgajivači školjkaša, a jedan uz

1 Kako je u Studiji korištenja i zaštite mora i podmorja na području Zadarske županije već dat detaljan prikaz ove djelatnosti, ovdje ćemo se zadržati samo na činjenicama bitnim za uspostavu monitoringa.

6

dominantni uzgoj bijele ribe ima registriran i uzgoj školjkaša. Niti jedan od uzgajivača nema dozvoljenu godišnju proizvodnju veću od 50 tona. Sukladno Pravilniku o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima za izlov, uzgoj, pročišćavanje

i stavljanje u promet živih školjkaša (NN 117/04) MPŠVG svake godine donosi Plan praćenja kvalitete mora i školjkaša na područjima uzgoja, izlova i ponovnog polaganja školjkaša (NN 53/05). Dva od tri uzgajališta školjkaša u Zadarskoj županiji nalaze se unutar područja koja su uvrštena u državni monitoring (Novigradsko more), dok se treće nalazi izvan njih, te je u skladu sa navedenim Pravilnikom u obavezi stavljati svoje proizvode prije izlaska na tržište ili na ponovno polaganje unutar navedenih područja ili ih provesti kroz registrirani centar za pročišćavanje. Ove mjere praćenja stanja okoliša odnose se prvenstveno na zaštitu zdravlja potrošača, ne i na zaštitu okoliša.

Tablica 1 : Rasprostranjenost uzgajališta morske ribe i školjkaša na području Zadarske

županije < 50 t 100-500 t > 500 t >500.000

komada mlañi Bijela riba

1. S od otočića Žižanj (5 površina) 2. S od otočića Bisage 3. Uvala Zaglavić 4. Uvala Dumboka 5. Uvala Vela Sveža 6. Uvala Dinjiška 7. Uvala Kablin 8. Vićija bok 9. J od otoka Grulović2

1..S od otočića Golac (2 površine) 2. S od otoka Košara (2 površine)

1. Otok Vrgada3 2. Velo žalo4

1. Ninski zaljev

Tune 1.SZ od otoka Fulija (2 površine) 2.SZ od otoka Kudica (2 površine)

1. SZ od otoka Zverinca 2. Otok Gira5 3.Srednji kanal-pod Mrñinom6

Školjkaši 1. Novsko ždrilo 2. Prostor Prdelj 3. Uvala Seline

2 Aktivno uzgajalište, čeka se dodjela koncesije 3 Aktivno uzgajalište, čeka se dodjela koncesije 4 Čeka se dodjela koncesije 5 Aktivno uzgajalište, čeka se dodjela koncesije 6 Dva uzgajivača čekaju na dodjelu koncesije

7

3. UTJECAJ MARIKULTURE NA OKOLIŠ

Praćenje utjecaja (monitoring) marikulture na okoliš regulirano je Zakonom o zaštiti okoliša (NN 82/94 i 128/99) i Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o procjeni utjecaja na okoliš (NN 136/04). Sva uzgajališta morskih riba i školjkaša godišnje proizvodnje veće od 50 tona, te sva morska mrjestilišta godišnje proizvodnje veće od 500.000 komada mlañi, obavezna su izraditi SUO, koja propisuje praćenje utjecaja uzgoja na okoliš za specifično područje. Na žalost, ovaj sistem praćenja nije unificiran, nisu definirani niti pokazatelji koji se prate, niti kriteriji, niti potrebni standardi. Kriteriji za uzgoj morskih riba i školjkaša definiraju se u odnosu na pogodnost lokacija za uzgoj prema Pravilniku o kriterijima o pogodnosti dijelova pomorskog dobra za uzgoj riba i drugih morskih organizama (NN 8/99) i prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o kriterijima o pogodnosti dijelova pomorskog dobra za uzgoj riba i drugih

morskih organizama (NN 56/02). Marikultura se ne može odvijati na posebno osjetljivim područjima kao što su nacionalni parkovi, rezervati, prirodna staništa i ostala osjetljiva područja definirana Zakonom o zaštiti okoliša i meñunarodnim konvencijama. U slijedećim tablicama navode se optimalni fizikalno-kemijski parametri za uzgoj pojedinih vrsta morskih riba u kavezima.

Tablica 2. Optimalni fizikalno-kemijski pokazatelji za uzgoj pojedinih vrsta morskih riba u

kavezima

VRSTA LUBIN KOMARČA TUNA

temperatura 0C 22-23 25-26 23-25

max temp 0C Lt 50 30-32 32-34

min temp 0C Lt 50 1 5

salinitet ppt 27-28 36 38

gustoća kg/m3 >10 >10 <5

pH 6-8 6-8 6-8

CO2 mg/l 35 35

O2 % >70 >70 >90

N-NH3 mg/l 0,2 0,2 0,11

8

Tablica 3. Optimalni fizikalno-kemijski pokazatelji za uzgoj pojedinih vrsta školjkaša

VRSTA DAGNJA KAMENICA

Temperatura 0C 15-23 12-22

max temp. 0C Lt 50

min temp. 0C Lt 50 0

salinitet ppt 17-35 21-35

Utjecaj marikulture na okoliš u direktnom je odnosu sa vrstom koja se uzgaja, specifičnostima odabrane lokacije (dubina, fizikalno-kemijska kvaliteta ambijentalne vode, hidrografski uvjeti, vrsta sedimenta, prisutnost drugih aktivnosti), kao i sa pravilnim gospodarenjem, što poglavito podrazumijeva optimalnu hranidbu i primjenu potrebnih higijensko-sanitarnih mjera. Pravilan odabir lokacije i pravilno gospodarenje uvelike će doprinijeti profitabilnosti same djelatnosti, jer osim očuvanja okoliša zdrav uzgojni ambijent prvenstveno doprinosi uspješnosti uzgoja. U komparativnom vrednovanju gospodarenja prirodnim dobrima s aspekta utjecaja na okoliš i po podkriteriju socioekonomskog efekta, marikultura je djelatnost malog (ili po intenzitetu, ili po površini utjecaja) utjecaja na okoliš. Uzgoj riba je, najčešće zbog sukoba interesa korisnika obalnog područja, neutemeljeno prikazan kao neprihvatljiva djelatnost, dok je uzgoj školjaka, suprotno prethodnom, prihvatljiva djelatnost. Prihvatljivost uzgoja školjaka proizlazi iz duge tradicije ove djelatnosti na našim područjima, što stvara realnu percepciju javnosti, dok nasuprot tome ne postoji dovoljno dugo iskustvo društva o uzgoju riba. Svaka stručna komparativna analiza pokazuje da je po kvantitativnoj jedinici proizvoda potrebno izvršiti utjecaj na okoliš sličnog intenziteta kod oba uzgojna aspekta. Emisija metaboličkih produkata je po količini i sastavu slična, obzirom da se radi o poikilotermnim organizmima (s izuzetkom tuna koji je regionalni heteroterm). Osim fecesa, kod riba postoji i problem propadanja nepojedene hrane, dok kod školjkaša filtratora postoji problem emisije pseudofecesa. Uzgojne instalacije oba uzgojna sustava su ujedno i obraštajne površine za morske organizme koje povremeno treba uklanjati. Oba uzgojna sustava trpe od posljedica vlastitog utjecaja na okoliš, što je ujedno i mehanizam povratne sprege, koji garantira minimum uvjeta okoliša na mjestu obavljanja uzgoja. Temeljna razlika u ovim modelima je sadržana u slijedećem:

• Kod uzgoja riba u sustav se dodaje energija koja je akumulirana u drugom staništu, pa su u staništu na kojem se uzgoj vrši potrebni mehanizmi razrjeñenja (hidrodinamika). Ti mehanizmi razrjeñivanja su od velike važnosti ne samo zbog očuvanja staništa, nego i zbog ekonomske održivosti uzgoja.

• Kod uzgoja školjkaša koristi se primarna akumulacija energije iz šireg staništa na kojem se uzgoj obavlja. Suprotno efektu uzgoja riba, dolazi do skretanja trofičke stabilnosti prema bentoskim filtratorima, što indirektno utječe na sve slijednike u prehrambenoj mreži i rezultira smanjenjem njihove biomase. Stabilnost trofičkih odnosa se mora očuvati mehanizmima (takoñer hidrodinamičke prirode) razrjeñenja ovog efekta, kako bi se u širem smislu očuvala stabilnost trofičkih odnosa. I kod uzgoja školjkaša važno je očuvati stanište zbog ekonomske održivosti uzgoja.

9

Utjecaj marikulture na okoliš Osnovni utjecaj marikulture na okoliš nastaje uslijed emisije organskog otpada kroz feces i nepojedenu hranu, koji svojim taloženjem na dnu mogu utjecati na promjene bentoskih zajednica. Ukoliko je uzgajalište smješteno na manjoj dubini od preporučene i ukoliko je nedovoljna prostrujenost, taloženje organskog otpada može dovesti do ozbiljnih poremećaja u užem okolišu, pa čak i do eutrofikacije dijela staništa na kojem se obavlja uzgoj. Nepravilna hranidba ili upotreba nekvalitetne hrane može dovesti do nepoželjnih promjena na morskom dnu i u vodenom stupcu. Do jednakog utjecaja može dovesti i nepravilno postupanje sa uginulom ribom ili suviškom hrane. Ovo je najvažniji i najizraženiji utjecaj, te ja kao takav uzet kao temelj za definiranje zona utjecaja. Na području Zadarske županije nije zabilježena eutrofikacija vodenog stupca kao posljedica utjecaja uzgajališta. Meñutim, sinergija svih izvora emisije tvari koje bi mogle povećati stupanj trofije šireg akvatorija može doprinijeti povećanoj primarnoj produkciji. Slijedeći potencijalni utjecaj je prijenos bolesti. Bolesti se mogu prenositi sa uzgajanih organizama na organizme okoliša i obratno, vertikalno, horizontalno ili putem okoliša. Vertikalni prijenos podrazumijeva prijenos bolesti sa jedne generacije na drugu. Horizontalni prijenos dogaña se direktnim kontaktom sa zaraženim organizmom, putem kontaminirane opreme, zrakom ili vodom. Prijenos putem okoliša najčešće se dogaña putem uginule ili odbjegle ribe i fecesa. Za izbjegavanje ovakvih utjecaja najvažnije su preventivne mjere održavanja potrebne zoohigijene, pravilna hranidba i nasad zdravih jedinki. Ukoliko se ipak pokažu znakovi oboljenja, važno ih je uočiti na vrijeme i odmah primijeniti odgovarajuće liječenje, a po potrebi i karantenu. Utjecaj upotrebe lijekova i drugih kemikalija (sredstva protiv obraštaja) u uzgoju u pravilu se dogaña u vrlo niskim koncentracijama. Mogući utjecaj otpuštanja ovih sredstava izvan ciljanog područja je potencijalna toksičnost u odnosu na druge vrste ili poremećaj ravnoteže normalno prisutnih mikrobioloških aktivnosti. Raspoložive informacije nisu dostatne za predviñanje dugoročnih efekata, meñutim pretpostavlja se da očekivani rizik, ukoliko se upotrebljavaju odgovarajuća sredstva prema točno definiranim uputama, nije velik. Uvoñenje novih vrsta u okoliš u pravilu se dogaña sa ciljem unapreñenja proizvodnje i postizanja veće ekonomske isplativosti. Meñutim, uvoñenje novih vrsta može dovesti do uvoñenja patogena, kompeticije ili predatorstva. Ova problematika najčešće se regulira sa nivoa države, ali ne u pravilu negativno. Naime za donošenje ispravne odluke potrebno je raspolagati podacima koji će omogućiti multidisciplinarnu analizu, sa stanovišta biologije, ekologije, sociologije i iznad svega genetike. Najboljom mjerom opreza još uvijek se smatra izbjegavanje uvoñenja novih vrsta. Jedan od utjecaja marikulture na okoliš je i bijeg selektiranih uzgojnih organizama u okoliš. Selekcijom se u uzgoju formiraju organizmi sa karakteristikama pogodnim za uzgoj (u pravilu brži rast i otpornost prema bolestima), koje nisu pogodne za prirodni okoliš. U slučaju reproduciranja u pravilu nastaje potomstvo koje se teško prilagoñava zahtjevima prirodnog okoliša. Utjecaj izazvan bukom, širenjem neugodnih mirisa, ili izmjene izgleda može se izbjeći primjenom odgovarajućih tehničko – tehnoloških rješenja.

10

Udaljenost izmeñu uzgajališta unutar jedne zone za marikulturu specifična je za svaku zonu i treba biti definirana detaljnim planiranjem zone ili izradom SUO za tu zonu. Udaljenost izmeñu zona za uzgoj morskih organizama nije propisana zakonom ni podzakonskim aktima ali se mogu dati temeljna načela. Ako se zone ne nalaze na istom pravcu tokova morskih struja, tada sam uzgoj nije ograničavajući faktor za ovu mjeru a ako se nalaze na istom pravcu strujanja, tada je upitno da li se radi o jednoj ili o dvije zone. Veličina uzgoja u zonama definira potrebnu udaljenost meñu njima i ne može se administrativno urediti bez poznavanja ambijenta u kojem se planira uzgoj. Problem postoji i kod parceliranja zone za marikulturu za više uzgajališta pojedinačnog kapaciteta do 50 tona godišnje. U tom slučaju pojedinačna uzgajališta nisu u obavezi izrade SUO, dok zajedno čine uzgoj koji premašuje kritičnu granicu. Odreñivanjem kapaciteta svake zone rješava se temeljno pitanje svake SUO i na taj način se djeluje preventivno i jeftinije za potencijale ulagače u ovu djelatnost. Problem prenošenja eventualnih bolesti s uzgajališta na uzgajalište se može riješiti postavljanjem jedinstvenog veterinarskog nadzora nad svakom zonom.

Dva su osnovna utjecaja marikulture na okoliš: 1. utjecaj na sediment, 2. utjecaj na vodeni stupac. Govoreći o utjecaju na sediment, utjecaj je najizraženiji ispod samih instalacija za

uzgoj. Praćenje stanja tog specifičnog područja predmet je zaštite okoliša, a ne integralnog upravljanja. Povećanje trofičnosti vodenog stupca ovisiti će o količini uzgajanih organizama i o dinamici vodenih masa na odreñenom području. Osim ovih osnovnih utjecaja, koji su po svojoj prirodi neizbježni a relativni po svom intenzitetu, treba spomenuti i mogućnosti akcidentnih utjecaja izazvanih havarijama ili neodgovornim gospodarenjem otpadom i opasnim tvarima.

Tvari koje se sa uzgajališta morskih riba i školjkaša emitiraju u okoliš su u pravilu ili veće čestice, koje nastaju od ostataka hrane i fecesa ili otopljene čestice, kao što su nutrienti, otopljene tvari i slično. I jedne i druge čestice utječu kako na sediment, tako i na stupac vode, sa najizraženijim utjecajem ispod instalacija na uzgoj. Prema literaturnim podacima najizraženiji utjecaj na okoliš izazvan je sedimentacijom. Udaljavajući se od samih instalacija, utjecaj se smanjuje, te se može definirati na slijedeći način:

Tablica 4: Zone utjecaja

Zona lokalnog utjecaja Zona meñuutjecaja Zona neznatnog utjecaja

Definicija Područje unutar uzgajališta + 15metara izvan (sedimentacija većih čestica)

Područje izmeñu zona lokalnog i neznatnog utjecaja (sedimentacija manjih čestica)

Područje izvan zone meñuutjecaja

Izvor Uzgajalište Uzgajalište + drugi faktori Uzgajalište je samo jedan od mnogih

Utjecaj Značajne promjene u sastavu bentosa, promjene kemijskih uvjeta na dnu

Mjerljive promjene u sastavu bentosa, nema promjena u sedimentu

Nema promjena u sedimentu

Cilj ovoga Programa je praćenje stanja u zoni neznatnog utjecaja, odnosno na robovima zona. Tu se predviña praćenje stanja na dnu i mjerenje u vodenom stupcu.

Svrha Programa praćenja je podržavanje i informiranje za potrebe IUOP-a, što znači voditi računa o stanju na vanjskim granicama zona a ne unutar zahvata.

11

3.1. KLASIFIKACIJA I KARAKTERISTIKE KONTAMINANATA Onečišćivače okoliša (kontaminante) koji su rezultat obavljanja djelatnosti marikulture

najjednostavnije je klasificirati prema FAO (GESAMP) 1986. Prema istom dokumentu kontaminanti su podijeljeni u četiri klase: • I -nutrienti i prirodne organske tvari u obliku suspendiranih čestica, amonijaka i drugih prirodnih tvari koje vezuju kisik. Ovi materijali prirodno kruže kroz ekosustave u velikim količinama. Ispuštanje toplinske energije takoñer upada u ovu kategoriju.

• II- patogeni kao što su bakterije i virusi. • III- teški metali kao na primjer olovo i kadmij u koncentracijama znatno većim od onih u kojima se pojavljuju u prirodnim ekosustavima.

• IV –toksične kemikalije koje, djelovanjem na genetički kod (genotoksične) mogu uzrokovati karcinogene, mutagene, i teratogene (CMT) efekte i bolesti. Mnoge sintetičke organske i radioaktivne tvari pripadaju ovoj skupini.

Uzgoj organizama u marikulturi podrazumijeva kontrolirano držanje organizama radi njihovog prirasta do veličine kada se izlovljavaju radi prodaje. Životni procesi uzgajanih organizama su jednako prirodni kao i kod istih vrsta u prirodnom staništu, te bismo ovaj postupak mogli nazvati i “tehnologija prirodnog uzgoja”. Koncentriranje i zadržavanje organizama na jednome mjestu, uz dodatak hrane koja nije autohtonog trofičkog podrijetla (proizvedena je izvan područja zahvata), može uzrokovati promjenu kategorije staništa u stanište s dodanom energijom. Obzirom na prirodu marikulture, onečišćenje može biti uzrokovano emisijom metaboličkih produkata koji su funkcija koncentracije uzgajane biomase i proporcionalnog metabolizama, a ne unošenjem opasnih (neprirodnih) tvari u okoliš. Prema gore navedenoj klasifikaciji onečišćivača u marikulturi dominira emisija onečišćivača I klase (nutrienti i prirodna organska tvar u obliku suspendiranih čestica, amonijaka ili drugih tvari koje trebaju kisik za razgradnju) koje su posljedica hranjenja. Emisija onečišćivača II klase (patogeni organizmi) je moguća nekontroliranim uvozom sirovina (mlañ, hrana) čime bi se mogli uvesti alohtoni patogeni. Nad ovim izvorima onečišćenja nadležnost ima Veterinarska uprava u sastavu MPŠVG koja propisuje potrebni monitoring i inspekcijski nadzor. Emisija onečišćivača III klase može se očekivati u slučaju upotrebe bakrenog oksida za zaštitu kaveza od obraštaja. Emisija onečišćivača IV klase je moguća, ali nije rezultat nužnih zootehničkih mjera nego prvenstveno propisa i izbora u provoñenju veterinarskih mjera u marikulturi. U tom smislu je sve veći popis zabranjenih terapeutika u uzgoju vodenih životinja. Zbog promjena u energetskom toku i količinama tvari, te postavljanja novih čvrstih površina, u zoni uzgajališta formiraju se staništa na drugom nivou ravnoteže. Najuočljivije su obraštajne zajednice koje se zbog zootehničkih mjera uklanjaju s instalacija i na taj način čine otpad i posredno ulaze u I skupinu onečišćivača. Ovoj klasifikaciji treba dodati emisiju krutog otpada i emisiju tvari koja nije značajna smo po prirodnim efektima nego i prema antropocentričnim i sociopolitičkim kriterijima vrijednosti okoliša (kruti otpad, plivajuća masnoća, miris, buka...). Strategija praćenja stanja okoliša općenito je data u Programu praćenja stanja okoliša i onečišćenja obalnog i morskog područja Zadarske županije i temelji se na praćenju indikatora onečišćenja. U tablici 5. je prikazan popis emitiranih kontaminanata iz marikulture i pridruženih indikatora onečišćenja koji mogu mijenjati svoje vrijednosti uslijed pridružene emisije. Povezivanje onečišćivača i indikatora je temelj za interpretaciju dobivenih rezultata i donošenje odluka.

12

Onečišćivači Nutrienti Uzgajani organizmi kao posljedicu metabolizma emitiraju tvari koje zajedničkim imenom nazivamo nutrienti, a obuhvaćaju uglavnom spojeve dušika i fosfora. Ribe i školjkaši su u najvećem broju aminotelične životinje što znači da je konačna posljedica razgradnje aminokiselina stvaranje amonijaka. Fosfor koji se u hrani nalazi u raznim organskim spojevima, ali i u obliku koštanih soli (riba, riblje brašno) u okoliš najčešće biva emitiran u obliku organskog fosfora ili u obliku ortofosfata. Emitirani nutrienti se uključuju u prirodne procese kruženja tvari i u konačnici podržavaju proizvodnju nove organske tvari u morskim biljkama. U slučajevima kada se povećava masa organizama kao posljedica povećane produkcije govorimo o procesima eutrofikacije. Organske tvari U procesu hranjenja uzgajani organizmi ne pojedu hranu u potpunosti pa se u okoliš emitira nepojedena hrana koja je dalje podložna uključivanju u prehrambenu mrežu. Neprobavljena organska tvar biva emitirana kod riba u obliku fecesa ili kod školjaka u obliku pseudo-fecesa, koji osim neprobavljene tvari ima i organske čestice koje školjkaš nije progutao. Emisija CO2 (Disanje uzgajanih organizama) Ekonomska mjerila uspješnosti uzgoja organizama se iskazuju i kroz gustoću koja je do nekih granica u pozitivnoj korelaciji sa zaradom. Iako disanje ne karakterizira unošenje u okoliš opasnih tvari, ono osiromašuje kisik u vodenoj masi koja protječe kroz profil uzgajališta. Posljedica disanja je emisija CO2 koja u količinama ekvivalentnim mogućoj potrošnji kisika ne vodi štetnom utjecaju u okolišu. Emisija masnoće Hrana koja se koristi za ishranu riba sadrži više ili manje masnoće koja je važna radi koncentriranja metaboličke energije. Veća količina masti podrazumijeva manju količinu bjelančevina, što vodi značajno manjoj emisiji nutrienata. Dio masnoće u procesu hranidbe ne biva pojeden jer se u kontaktu hrane s morem odvoji, stvarajući masni film na površini mora, koji vjetrovi razvlače u raznim smjerovima. Emisija mineralnih ulja Emisija mineralnih ulja može biti posljedica akcidenta na postrojenjima u mrjestilištu ili na pogonskim strojevima brodica koje opslužuju uzgajalište ili posljedica nemarnog skladištenja i odlaganja opreme na uzgajalištu. Emisija krutog otpada Kruti otpad na uzgajalištima i mrjestilištima uglavnom obuhvaća ambalažu za hranu i sl. Uzgajivači su otpad dužni ukloniti na način kako se zbrinjava otpad u području gdje se nalazi logistička baza. Na uzgajalištima koja koriste polistirenske uzgonske plovke stvara se otpad od otkinutog polistirena i vjetar ga nanosi na najbližu obalu. Uvoñenjem poliuretanskih plovaka u konstrukcije uzgajališta ovaj problem je sve manje izražen. Emisija krutog organskog otpada Kruti organski otpad čine uklonjeni obraštajni organizmi i uginuli uzgajani organizmi. Oni se moraju uklanjati prema propisima (Pravilnik o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima koje moraju ispunjavati objekti za uzgoj, proizvodnju i stavljanje u promet riba i proizvoda od riba, te rakova i proizvoda od rakova (NN 148/99), Pravilnik o načinu postupanja sa životinjskim lešinama i otpadom životinjskog podrijetla te o njihovom uništavanju (NN 24/03). U slučaju nepravilnog odlaganja mogu se naći na području uzgajališta i posredno emitirati tvari koje su posljedica njihove razgradnje.

Emisija lijekova i dezinficijensa Potreba za lijekovima na uzgajalištima riba je sve manja zahvaljujući unaprjeñenju zootehnike i nutricionizma. Upotreba dezinfekcijskih sredstva je izraženija u mrjestilištima, gdje se redovno provodi postupak dezinfekcije dijelova pogona. Na uzgajalištima se

13

dezinficijensi koriste na mjestima logističkih baza, takoñer radi higijenskih postupaka na opremi za rad. Od lijekova se dominantno upotrebljavaju sulfonamidi, kinoloni (flumequin) i oksitetraciklin. Literatura ukazuje na mogućnost akumulacije navedenih preparata na dnu ispod uzgajališta sa slabom vodenom dinamikom. Dezinfekcija se uglavnom provodi sa proizvodima koji sadrže aktivni klor. Emisija mirisa Na uzgajalištima riba se zbog velike biomase uzgajanih organizama može osjetiti slab specifičan miris. U akcidentnim situacijama, ili ako se hranidba provodi nestručno, značajne količine masnoće mogu biti emitirane na površini, oslobañajući miris ribljeg ulja. Nadalje, najneugodniji miris je miris raspadanja uginulih organizama, koji se može osjetiti u slučaju većih ugibanja na uzgajalištu, ili kao posljedica nepravovremenog zbrinjavanja uginule ribe ili školjaka. U području logističke baze se vrši pranje mrežnih kaveza pa ukoliko su previše obrasli može se osjetiti najprije miris morskih algi, a kasnije i miris organske tvari u razgradnji.

14

Tablica 5. Korelacija indikatora zagañenja prema Programu praćenja stanja okoliša i onečišćenja obalnog i morskog područja Zadarske županije s emitiranim onečišćivačima iz marikulture

POKAZATELJI

IEMISIJA N

UTRIENATA

EMISIJA ORGANSKE

TVARI

EMISIJA CO

2

EMISIJA M

ASNOĆE

EMISIJA M

INERALNIH

ULJA

EMISIJA KRUTOG

OTPADA

EMISIJA LJE

KOVA I

DEZTIFICIJENSA

EMISIJA M

IRISA

EMISIJA ORGANSKOG

OTPADA

OPĆI POKAZATELJI + + + + + hidrometeorološki uvjeti - - - - - - - FIZIKALNO-KEMIJSKI pov/dno pH -/+ -/+ -/- -/- -/- -/- -/- pov/dno Otopljeni kisik +/+ +/+ +/- +/- -/- -/- +/+ pov/dno Zasićenje kisikom +/+ +/+ +/- +/- -/- -/- +/+ -/+ pov/dno Salinitet -/- -/- -/- -/- -/- -/- -/- pov Mutnoća + + - - - + - pov/dno Suspendirane +/+ +/+ -/- -/- -/- +/- -/- pov/sed TOC +/+ +/+ -/- +/- +/- -/- -/- -/+ NUTRIENTI pov/sed Ukupni dušik /N +/+ +/+ -/- -/- -/- -/- -/- -/+ pov Kjeldahl dušik /N + + - - - - - pov/sed Ukupni fosfor /P +/+ +/+ -/- -/- -/- -/- -/- -/+ pov Ortofosfati /P + - - - - - - pov Nitrati + - - - - - - pov Nitriti + - - - - - -

pov Amonijak + - - - - - - izračun N ukupni/P ukupni + - - - - - - pov Silikati -/- - - - - - - METALI sed Cd - - - - - - ? sed Cr - - - - - - ? sed Cu - ? - - - - + sed Hg - - - - - - ? sed Pb - - - - - - ? sed Zn - ? - - - - ? ORGANSKI SPOJEVI sed PAH-ovi - - - - - - - sed PCB-i - - - - - - - PCDD i PCDF - - - - - - - sed Organoklorni pesticidi - - - - - - - susp TBT - - - - - - - pov Klorfenoli - - - - - - - pov Ukupna ulja i masti - + - + + - - pov Mineralna ulja - - - - + - - METALI biota Cd - - - - - - - Cr - - - - - - - Cu - - - - - - + Hg - - - - - - - Pb - - - - - - - Zn

- - - - - - -

15

ORGANSKI SPOJEVI biota Organoklorni pesticidi - - - - - - - PCB-i - - - - - - - TBT - - - - - - - MIOKROBIOLOGIJA pov Fekalni koliformi - - - - - - - pov Fekalni streptokoki - - - - - - - Enterovirusi - - - - - - - BIOLOGIJA pov Klorofil α + + - - - - - Stanje dna + + - - - + -

+ korelacija postoji

- nema korelacije

? – nema podataka

3.2. EMISIJA PREMA TEHNOLOGIJI

Na području Zadarske županije zastupljene su slijedeće tehnologije: uzgoj riblje mlañi u mrjestilištu sa recirkulacijom morske vode, uzgoj morskih riba u plutajućim kavezima (bijela riba i tune) i uzgoj školjkaša na parkovima. Mrjestilišta Mrjestilišta su zatvoreni proizvodni pogoni, najčešće na kopnu, u kojima se odvija mrijest i uzgoj mlañi riba i školjkaša. Mogu raditi na principu otvorenog protoka vode (potpuna izmjena), ili na principu recirkulacije. Recirkulacija podrazumijeva vraćanje dijela vode (i do 100 %) u sistem nakon potrebne tehničko-tehnološke obrade. Otpadne vode koje mrjestilište ispušta u more mogu sadržavati odreñene količine kemikalija (lijekova ili dezinfekcijskih sredstava) i metabolita, mogu imati nisku zasićenost kisikom, ili temperaturu različitu od ambijentalne. Karakteristike otpadnih voda takoñer su specifične za pojedini objekt i tehnologiju koja će se primjenjivati (otvoreni protok, recirkulacija i sl.) i njihov tretman odreñuje SUO.

Emisija u okoliš za mrjestilišta sa recirkulacijom vode (obično se grade s ureñajima za pročišćavanje otpadnih voda)

Na ispustu: - emisija malih količina upotrijebljene morske vode s najčešće različitom temperaturom od ambijentalne, - emisija morske vode s malom koncentracijom emitiranih metabolita, - emisija niskih koncentracija eventualno upotrijebljenih antibiotika i dezinfekcijskih sredstava.

16

Emisija u okoliš za mrjestilišta s protočnom izmjenom vode

Na ispustu: - emisija velikih količina upotrijebljene morske vode s najčešće različitom temperaturom od ambijentalne, - emisija morske vode s malom koncentracijom emitiranih metabolita, - emisija niskih koncentracija eventualno upotrijebljenih antibiotika i dezinfekcijskih sredstava. Uzgoj školjkaša na parkovima Parkovi su grañeni od nosača i vodoravnih struktura, najčešće konopa, na koje se vješaju pergolari ili slične naprave za prihvat i uzgoj organizama. Utjecaj uzgajališta na pridnene populacije i na samo dno ispod parkova se smanjuje proporcionalno s dubinom mora i s brzinom morske struje. Emisija u okoliš za uzgoj školjkaša na parkovima

- emisija izmijenjene kvalitete morske vode uslijed: 1. potrošnje fitoplanktona i redukcije primarne proizvodnje organske tvari, 2. uklanjanja detritusa iz vodenog stupca. - emisija fecesa i pseudofecesa, - emisija uslijed čišćenja obraštaja. Uzgoj ribe u plutajućim kavezima Kavez ograñuje prostor u moru na način da iz njega ne mogu izaći uzgajani organizmi, a medij (morska voda) se slobodno izmjenjuje. Ovakav sustav uzgoja omogućava kontrolu biomase, hranjenja i izlova te ne zahtjeva angažiranje energije (potrošnju) za održavanje kvalitete uzgojnog ambijenta (pumpanje, pročišćavanje, grijanje ). U kavezima se uglavnom uzgajaju ribe koje su poikilotermni organizmi i čije prirodno stanište ima «visoko kvalitetnu» hranu, visoko zasićenje otopljenim kisikom i neovisno je o antropogenoj aktivnosti. Uzgoj takvih organizama podrazumijeva visoke standarde životnih uvjeta u uzgojnom ambijentu.

Emisija u okoliš za uzgoj u plutajućim kavezima

- emisija fecesa i nepojedene hrane, - emisija nutrienata, - eventualna emisija antibiotika, dezinficijensa, vitamina i sl., - emisija uslijed čišćenja obraštaja, - eventualna emisija protuobraštajnih sredstava.

17

Ovo poglavlje ima izuzetnu važnost za svrhu Programa praćenja. Gornji pokazatelji, posebno za ribu, jesu temeljeni na dobroj praksi i iz presjeka takve emisije i imisije ukazuje na marginalnu važnost programa praćenja. Odnosno, dobar izbor lokacije definira utjecaj na okoliš. Praksa ukazuje na brojne propuste i incidente zbog kojih je marikultura dobila negativnu javnu percepciju. Ključni parametri dobrog gospodarenja jesu: optimalna potrošnja hrane, dobar prirast riba u uzgoju, dobro zdravstveno stanje riba u uzgoju, zootehničke mjere koje reduciraju upotrebu zagañivača III i IV skupine (prema GESAMP 32), znanje sudionika u uzgoju i pronalaženje prirodnih rješenja za smanjenje utjecaja na okoliš (polikultura i sl). Uzevši u obzir efikasnost hranidbe, slijedi pomak u emisiji na način da kada se unos hrane poveća za 25% po kg proizvedene ribe, tada emisija raste za 33%, ili povećanje unosa od 50% donosi rast emisije za 66%. Ovdje vidimo da se nepravilnom hranidbom povećavaju i emisija i troškovi uzgoja. Postavljanje prevelike gustoće školjkaša na neko područje drastično smanjuje koncentraciju planktona, povećava taloženje organske tvari na dno i smanjuje popunjenost školjkaša jestivim dijelom. Osim globalne tehnološke podjele, ovdje treba naglasiti i kvalitetu tehnoloških postupaka koji će uz odabir lokacije biti ocjenjeni kroz program praćenja i dati mogućnost ukupnog unaprjeñenja djelatnosti obzirom na IUOP.

3.3. EMISIJA PREMA VRSTI ORGANIZMA KOJI SE UZGAJA U Zadarskoj županiji je predviñen uzgoj bijele ribe gdje dominiraju (99%) lubin i komarča i velike plave ribe koji se ovom trenutku svodi na tunu. Uzgoj školjkaša je predviñen prostornim planom na znatno većoj površini od one koja se ovom trenutku koristi.

Emisija tvari u okoliš je po svojoj prirodi vrlo slična kod bijele ribe i kod tuna. Razlike se temelje na tome da su lubin i komarča poikilotermni organizmi, a tuna je regionalni heteroterm odnosno na pola puta prema homoiotermnim organizmima. Regionalna kontrola tjelesne temperature (oči, želudac, dijelovi mišića...) kod tune traže veću potrebnu količinu energije za održanje standardnog metabolizma nego što je to slučaj kod bijele ribe.

Za uzgoj bijele ribe uspješno je formulirana hrana od prirodnih sirovina koje su termički obrañene i proizvodi se kao ekstrudirani ili peletirani pelet. Ekstruzija omogućava povećanje unosa energije s mastima što smanjuje relativnu potrebu bjelančevina čime je postignuto dodatno smanjenje emisije metabolita.

Za tunu se, barem za sada, ne upotrebljava pripravljena hrana, pa se tuna hrani suviškom bjelančevina i fosfora (mala plava riba). Kako je osnovni cilj uzgoja tuna u povećanju udjela masnoća, a ne u prirastu, uzgajivači traže što masniju ribu (kako bi se smanjio udio bjelančevina), koja zbog tehnološkog postupka oslobaña dio masnoće na površinu mora.

Za potrebe ovog Programa praćenja modificirani su modeli za izračun emisije u okoliš za tunu, koji su korišteni za SUO (Mrñina, Gira). Na istom principu napravljeni su modeli za izračun emisije u okoliš za lubina i komarču (bijelu ribu). Obzirom da kod tune postoji razlika u emisiji po jedinici mase i po trajanju, ovisno da li se radi o «maloj tuni» (nasad > 15 kg/kom) ili o «velikoj tuni», za model tune je uzeta najčešća kombinacija od 30% velike tune i 70% male tune. (Tablica 6.)

Za školjkaše je teško napraviti dobru procjenu emisije na generalnim karakteristikama uzgoja jer one nisu stabilne i temeljito poznate, a ovise o količini hrane u vodenom stupcu.

18

Tablica 6: Emisija nutrienata i organskog ugljika po vrstama

Ribe Emisija Kg prosječno/dan/t Kg max/dan/t (kraj ljeta)

Bijela riba

Dušik/ čestice 0,064 0,116 Dušik /otopljen 0,3 0,56 Fosfor/ čestice 0,023 0,042 Fosfor / otopljen 0,03 0,054 Ugljik kao organska tvar / čestice 0,49 0,89

Tune Dušik /otopljen 0,5 0,99 Fosfor/ čestice 0,032 0,063 Fosfor / otopljen 0,046 0,058 Ugljik kao organska tvar / čestice 0,4 0,81

Školjkaši Feces i pseudofeces → emisija =68% energije filtrirane hrane 7 Emisija fecesa i pseudofecesa Dagnje Ugljik kao organska tvar / čestice Emisija 0,024kg C/dan/t8 Kamenice Ugljik kao organska tvar/ čestice > donos na dno 7,6-99g C/m2/dan9

Slika1: Emisija iz uzgajališta bijele ribe (lubin) godišnje proizvodnje od 100 tona

7 Barnabe. G., 1990. 8 Barg U. 1992.

0

500

1000

1500

2000

2500

3000

3500

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

Mjeseci

Kg

C/m

jese

ci

0

20

40

60

80

100

120

140

160

180

200

Kg

P/m

jese

cj

UGLJIK TOC FOSFOR čestice FOSFOR otopljeni

19

Slika 2: Emisija iz uzgajališta tuna godišnje proizvodnje od 100 tona

3.4. EMISIJA PREMA VELIČINI PROIZVODNJE UZGAJALIŠTA

Problem utjecaja na okoliš na uzgajalištima je jednostavan s pozicije emisije prema veličini uzgajališta, kako je to prikazano na slici 3., meñutim potrebno je definirati veličinu razrjeñenja i zonu u kojoj se ono odvija.

Slika 3: Prosječna emisija / dan po veličini uzgajališta ribe

0

100

200

300

400

500

600

50 100 500 1000

Veličina uzgajališta/tona

Kg/

dan

P otop tune

P otop bijela riba

P čestice tune

P čestice bijela riba

TOC tune

TOC bijela riba

0,00

500,00

1000,00

1500,00

2000,00

2500,00

3000,00

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12

Mjeseci

Kg

C/m

jese

ci

0,00

50,00

100,00

150,00

200,00

250,00

300,00

Kg

P/m

jese

ci

TOC

P otopljen

P čestice

20

Problem imisije u vodeni stupac ima olakotnu okolnost da je ribi u uzgoju potreban dotok mora bogat kisikom, koji istovremeno postaje i mjera razrjeñenja, pa veličina uzgajališta u postupku odabira lokacije postaje ograničavajući faktor utjecaja. Ako rezultatima u Tablici 6. pridružimo podatak iz modela, gdje je za 1 tonu bijele ribe potrebno osigurati protok od 6950 m3/dan mora, kako kisik ne bi pao za više od 1,5 mg/l, dobijemo istovremeno da se po litri protoka «ukrca» 7,7µg otopljenog fosfora. Ovo ukazuje da je moguće povećanje koncentracije fosfora u vodenom stupcu uzrokovano marikulturom na protočnim lokacijama maksimalno dvostruko od minimalnih koncentracija, ili 15 % od maksimalnih koncentracija u Zadarskom kanalu. Ako tome dodamo razrijeñenje advekcijom ili taloženje zbog slanosti, tada se lako tumače literaturni podaci koji kažu da je u dobro prostrujenim uzgajalištima teško mjerljiv utjecaj na vodeni stupac. Na nekim specifičnim lokacijama moguće je titranje vodene mase preko uzgajališta, pa je isto tako moguće da ista vodena masa više dana prolazi preko uzgajališta, i tako se obogaćuje nutrientima. Za tune je potrebno osigurati 2 puta više morske vode po toni uzgoja, po istom kriteriju smanjenja koncentracije O2 za 1,5 mg/l. Tako bez obzira na veću emisiju fosfora kod tuna, imisija u vrijeme maksimalne emisije ne prelazi 7,5µg/l, što je nešto manje od imisije kod bijele ribe.

Slično je i s dušikom, koji se za razliku od fosfora emitira itermitentno pa su najčešće korišteni modeli (GESAMP, 1991.), temeljeni na prosjeku emisije, nedovoljno dobri za procjenu. U takvim modelima se jasno vidi da koncentracija pada zbog advekcije oko pet puta već na udaljenostima od 200 do 1000 metara.

Situacija s imisijom na dno je znatno kompliciranija, te je potrebno kompleksno modeliranje koje se provodi za svaki zahvat za koji je potrebna SUO. S druge strane, za odreñivanje parametra praćenja na rubu zona za marikulturu može se napraviti nekoliko hipotetskih modela, kojima se zadovoljavaju temeljni kriteriji za uspostavu programa praćenja.

Površina taloženja na dno ovisi o brzini morske struje, jer se radi o projekciji dijagonalnog presjeka kaveza na dno. Promjena morskih struja omogućava da se na jednoj strani taloži organska tvar, dok se na drugoj strani, ili na drugim stranama, vrši razgradnja prethodno taložene organske tvari. Taloženje izravno na dno ispod kaveza je najnepovoljniji scenariji za intenzitet utjecaja, ali najpovoljniji za površinu na kojoj postoji utjecaj, i obrnuto.

Emisija organske tvari na dno je najčešće izražena u g C/m2/dan. Maksimalna biomasa po metru četvornom površine uzgojnog kaveza za bijelu ribu iznosi oko 0,12 t/m2, dok je za tune 0,08 t/m2, s bitno različitom dinamikom popunjenosti kaveza.

Ako uzmemo maksimalnu emisiju ugljika po toni uzgajane ribe i pretpostavimo da će sve pasti na dno okomito ispod kaveza, tada se postiže donos 44 puta veći od 2,5gC/m2 9 kod bijele ribe, i 26 puta veći kod tuna, što dno ne može razgraditi bez značajnih promjena. Prihvatljivo razrjeñenje za 44, odnosno 26 puta, kada bi to bilo prihvatljivo za pridnene zajednice, mijenja potrebni radijus kruga utjecaja uvećan za korijen uvećanja. To znači da umjesto radijusa 8m (kavez Ø 16m) područje prihvatljivog razrjeñenja opisuje radijus od 53m kod bijele ribe, dok kod tuna umjesto radijusa promjera 20m (kavez Ø 40m) područje prihvatljivog razrjeñenja opisuje radijus od 101m. Ukratko rečeno, navedeni radijusi, u uvjetima ravnomjernog razrjeñenja promjenom brzine i smjera struje, označavaju granicu izvan koje ne može biti značajnog utjecaja emisije organskih čestica na dno.

Podaci su nešto drugačiji kada se uzme u obzir prosječna godišnja emisija u gC/m2/dan, uz uvjet prosječne popunjenosti svakog fizičkog kaveza. Tada emisija iznosi za tune 0,03kg C/m2/dan i za bijelu ribu oko 0,06kg C/m2/dan. Ako to preračunamo na maksimalni donos od 2,5gC/m2 na dno, potrebno je razrjeñenje na 12, odnosno 24 puta veću površinu. To kod kaveza s tunama radijusa 20 metara i radijus graničnog utjecaja iznosi

9 Silvert 1996

21

70 metara , a kod bijele ribe uzgajane u kavezima radijusa 8 metara, radijus graničnog utjecaja iznosi 39 metara. Iz ovog hipotetskog modela je jasno da taloženje visokog intenziteta na slabo prostrujenom dnu uzrokuje utjecaj na vrlo maloj površini, a raspršenje u nekoliko desetaka metara šire od kaveza, čini taloženje organske tvari lako razgradivom, proporcionalno dinamici donosa.

Slika 4: Odnosi razrjeñenja organske tvari i odgovarajuće površine

Slika prikazuje varijante odnosa razrjeñenja organske tvari i površine koju takvo razrjeñenje zauzima na dnu ispod kaveza na uzgajalištu bijele ribe.

taloženje unutar promjera kaveza s ribom (100 % po jedinici površine)

površina koju bi zauzela organska tvar koda bi se raspršenjem razrijedila 50% od maksimalnog donosa

površinu potrebna za razrjeñenje na 10 % od maksimalnog

površinu potrebna za razrjeñenje od 5 %.

Uzgajališta imaju veću površinu od kaveza, prema čemu su i izračunati gore navedeni primjeri. Ako promatramo područje uzgajališta u kojem se ovlašteno vrši uzgoj, tada treba procijeniti zonu utjecaja izvan zahvata. U tu svrhu je izračunata emisija organskog ugljika (TOC) i fosfora u česticama po m2 uzgajališta (Slika 5.). Iz prikaza na slici se vidi da je kod uzgajališta tuna, kod hipotetske imisije cjelokupnog TOC-a ispod uzgajališta ( koja se nikad ne dogaña ), donos ugljika ispod 3 g/m2/dan. Kod bijele ribe takva hipoteza kaže da je mogući donos 1,6-2,6 x veći od graničnog. Ovakva neočekivana razlika mogućeg utjecaja proizlazi iz činjenice da uzgajalište tuna troši 2,5-4,5 puta veću površinu po toni proizvodnje od uzgajališta bijele ribe. Na ovo povećanje u odnosu na relativnu površinu kaveza najviše utječe povećanje promjera kaveza, povećanje udaljenosti kaveza od graničnih plutača i povećanje dubine vezano za uzgajališta tuna.

22

Slika 5: Dnevna emisija P i C po metru četvornom uzgajališta

Nakon emisije na dno dolazi do remineralizacije u sedimentu, što rezultira emisijom nutrienata u pridneni vodeni sloj. Donos i remineralizacija postižu ravnotežno stanje kod odreñene količine sedimenta ispod kaveza (Silvert 1996.). To znači da je kod odreñenog stupnja zagañenja emisija iz sedimenta jednaka imisiji u sediment. Iz navedenog slijedi da je obogaćivanje nutrientima vodenog stupca podijeljeno na obogaćivanje gornjeg vodenog sloja, koji je u toplim mjesecima definiran granicom piknokline, i obogaćivanje donjeg dijela vodenog stupca, koji nije pod tolikim utjecajem temperaturnih promjena. Nadalje, emisija u gornji sloj vodenog stupca je veća od emisije na dno pa predviñanja zone utjecaja za vodeni stupac obuhvaćaju udaljenosti unutar kojih je i utjecaj emisije remineralizacijom.

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

50 100 500 1000

Veličina uzgajališta (tona godišnjeg izlova)

G/m

2 P čestice tune

P čestice bijela riba

TOC tune

TOC bijela riba

23

4. INTERAKCIJSKA SHEMA EMISIJE SA DRUGIM DJELATNOSTIMA

Osim marikulture na području obalnog pojasa odvijaju se i djelatnosti turizma, industrije, prometa, ribolova, poljoprivrede, urbanizacije. Osnovni preduvjet održivog suživota meñu pojedinim djelatnostima je njihovo odgovarajuće lociranje i odgovorno gospodarenje te meñusobno uvažavanje.

Tablica 7. Utjecaj marikulture na druge djelatnosti

DJELATNOST UTJECAJ MARIKULTURE

Turizam U uvjetima stručnog planiranja i dobrog gospodarenja utjecaj je pozitivan u smislu proizvodnje visoko kvalitetne hrane. Ukoliko se uzgajalište vodi nestručno, ili nije dobro locirano, može doći do negativnog utjecaja putem širenja neugodnih mirisa i masnoća.

Industrija Nema utjecaja.

Promet Smještanjem izvan plovnih putova i upotrebom propisane signalizacije nema štetnog utjecaja.

Ribolov Nema utjecaja.

Poljoprivreda Nema utjecaja.

Urbanizacija Pozitivan socio-ekonomski efekt uslijed otvaranja novih radnih mjesta i formiranja niza pratećih djelatnosti.

Tablica 8. Utjecaj drugih djelatnosti na marikulturu

DJELATNOST UTJECAJ NA MARIKULTURU

Turizam U uvjetima stručnog planiranja i dobrog gospodarenja utjecaja nema. U suprotnom utjecaj je negativan uslijed čitavog niza zagañenja koja se emitiraju putem vode, kopna i zraka.

Industrija Utjecaj je negativan uslijed ispuštanja raznih kemikalija koje se emitiraju putem vode, kopna i zraka.

Promet Utjecaj je negativan uslijed ispuštanja toksičnih tvari u vodu i u zrak, kao i uslijed buke i turbulencija

Ribolov Nema utjecaja. Poljoprivreda Utjecaj je negativan uslijed opasnosti od ispiranja kemikalija s

kopna.

Urbanizacija Utjecaj je negativan uslijed čitavog niza urbanih zagañenja koja se emitiraju putem vode, kopna i zraka.

24

Tablica 9: Odnos marikulture sa ostalim korisnicima prostora ( prema PAP/RAC 1996. ) Djelatnost

Luke i industrija

Urbanizacija Turizam i rekreacija

Poljoprivreda - intenzivna

Poljoprivreda - ekstenzivna

Ribarstvo

Prostorni resursi

brodski promet (–) vojna područja (–)

luke (–) jedrenje, kupanje (–) ribolov (–) povijesna područja (-)

područja mrijesta (–)

posebna staništa (–) ribolovna područja (–) umjetni brakovi (-)

Kvaliteta okoliša

zagañivači (–) topla voda (+)

otpad (–) organska tvar (–) bakterije i virusi (–) nutrienti (-)

otpad (–) zagañivači (-)

gnojiva (–) pesticidi (–) organske tvari (–)-suspendirane soli (–)

nutrienti (+) organske tvari (+)

prijenos bolesti (–) genetika (-)

Gospodarstvo

infrastruktura. (+) atraktivnost ulaganja (+/-)

-tržište (+) infrastruktura. (+)

atraktivnost ulaganja (+/-)-sezonsko zapošljavanje (+/-) lokalno tržište (+) infrastruktura. (+)

infrastruktura (+)

infrastruktura (+)

atraktivnost ulaganja (+) tržište (+) infrastruktura. (+) ishrana organizama u uzgoju(+)

Socijalni resursi

naseljenost (+) eko turizam (+)

krajobraz (–) divlja flora i fauna (-)

unutarnja kompeticija (–) obrazovanje (+)

Zakonska regulativa

rezervirane luke (–) vojna područja (-)

samouprava (–) politika (+/-)

zaštićena područja (–)

divlja flora i fauna (–) standardi okoliša (-)

(+) pozitivan utjecaj na razvoj marikulture (-) negativan utjecaj na razvoj marikulture Iz ovih tablica vidljivo je da je utjecaj marikulture na druge djelatnosti, pod uvjetom pravilnog lociranja i odgovornog gospodarenja, ili pozitivan ili zanemariv. Gledajući obratno, sve druge djelatnosti koje se odvijaju u istom prostoru mogu negativno utjecati na marikulturu, zbog visokih higijensko-sanitarnih zahtjeva u kojima se odvija ova djelatnost. Zbog toga je izuzetno važno na rubovima zona mjeriti ne samo utjecaj iznutra, već i onaj koji dolazi izvana. Obzirom da se očekuju programi praćenja i za ostale djelatnosti u prostoru, za konačnu uspostavu mjerenja u svrhu IUOP-a, potrebno je izvršiti preklapanje mjerenja koja će proizaći iz svih programa. Dakle konačno praćenje se propisuje u korelaciji sa ostalim djelatnostima čiji utjecaj može doći na rubove zona u kojima se odvija marikultura.

25

4.1. PRIMJENA SHEME NA PODRUČJA ZAHVATA

Studijom korištenja i zaštite mora i podmorja na području Zadarske županije izvršena je zonacija obalnog područja za potrebe marikulture.

Školjkaši:

Za uzgoj školjaka predviñena su područja koja se nalaze u kategoriji Z2 (druge djelatnosti dozvoljene, ali marikultura ima visoki prioritet). To su:

Novigradsko more (isključujući Karin)

Velebitski kanal (u području od Modriča do rta Pisak – Seline)

Otok Pag – uvala Dinjiška, uvala Vlašići, uvala Stara Povljana, kanal Nova Povljana

Na temelju ove zonacije može se pretpostaviti uzgoj od oko 2.000 tona školjkaša. Točne količine u okviru pojedinih zona pokazat će SUO ili detaljni planovi ureñenja.

Trenutačno u području Novigradskog mora postoji samo jedan uzgajivač školjkaša (Prdelj) kapaciteta < 50 tona.

U Velebitskom kanalu nalaze se dva uzgajivača (Novsko ždrilo i uvala Seline) kapaciteta < 50 tona.

Na otoku Pagu nalazi se jedno uzgajalište koje uz dominantni uzgoj bijele ribe, ima registriran i uzgoj školjkaša (Uvala Dinjiška) kapaciteta < 50 tona.

Velika plava riba:

Za uzgoj velike plave ribe (tuna) predviñena su područja koja se nalaze u kategoriji Z2 (druge djelatnosti dozvoljene, ali marikultura ima visoki prioritet). To su:

Fulija i Kudica (okvirni kapacitet < 500 t)

Mrñina, Maun, Zverinac, Gira, Srednji kanal10 (okvirni kapacitet < 1.500 t)

Na temelju ove zonacije može se pretpostaviti uzgoj od oko 7.000 tona velike plave ribe. Točne količine u okviru pojedinih zona pokazat će SUO ili detaljni planovi ureñenja.

Na području Fulije i Kudice nalaze se dva uzgajališta čiji kapacitet trenutno prelazi 500 tona. Dio proizvodnje koja prelazi kapacitet kojeg će za ovo područje odrediti SUO iselit će se na novu lokaciju.

Na području Mrñine i Mauna nema uzgajališta.

Na području Zverinca nalazi se jedno uzgajalište kapaciteta 600 tona.

Na području Gire nalazi se jedno uzgajalište kapaciteta 800 tona.

10 Srednji kanal odreñen je kao alternativa na način da se umjesto ove četiri zone sav uzgoj koncentrira u ovoj makrozoni, što se ne preporuča. Kapacitet ove makrozone procjenjuje se na preko 3.000 tona, a točnu količinu će pokazati SUO.

26

Bijela riba:

Za uzgoj bijele ribe predviñena su područja koja se nalaze u kategoriji Z1 (visoki prioritet marikulture), Z2 (druge djelatnosti dozvoljene, ali marikultura ima visoki prioritet) i Z3 (marikultura kao dopunska djelatnost). To su:

Z1 – Košara

Z2 – Srednji otok, Lamjana, Velo žalo, Vrgada,

Z3 - Kablin, Dumboka, Olib, Lukar, Dinjiška, Vela Sveža (Iž), Vičija bok (Rava)

Na temelju ove zonacije može se pretpostaviti uzgoj od oko 3.000 tona bijele ribe. Točne količine u okviru pojedinih zona pokazat će SUO ili detaljni planovi ureñenja.

Na području Košare nalaze se 2 uzgajališta pojedinačnog kapaciteta oko 300 tona, te 5 manjih uzgajališta, pojedinačnog kapaciteta < 50 tona.

Na području Lamjane se nalaze 2 uzgajališta pojedinačnog kapaciteta 136 tona i dva uzgajališta pojedinačnog kapaciteta < 50 tona.

Na području južne strane otoka Iža, lokacija Srednji otok trenutno nema uzgoja.

Na području Vrgade se nalazi jedno uzgajalište kapaciteta 150 tona.

Na području Velog žala nema uzgajališta.

Na svim lokacijama u okviru Z3 nalazi se po jedno uzgajalište pojedinačnog kapaciteta <50 tona.

Slijedeće tablice sadržavaju popis ostalih djelatnosti čiji je utjecaj moguće očekivati u navedenim zonama:

Tablica 10: Utjecaj ostalih djelatnosti u zonama za uzgoj školjkaša

Lokacija

Novigrad.

more

Velebit.

kanal

Pag

Dinjiška

Pag

Vlašići

Pag

Stara Povljana

Pag

Nova Povljana

Turizam <500 X X X X X

Turizam 500-1000 X X X

Šport X X X

Privezišta X X X X X

Luka X X X

Poljoprivreda X X X X X

Državna cesta X X

Naselja X

Industrija X

x – očekivani utjecaj

27

Tablica 11: Utjecaj ostalih djelatnosti u zonama za uzgoj velike plave ribe

Lokacija

Fulija i

Kudica

Mrñina Maun Zverinac Gira

Poljoprivreda

X

X

X

Plovni put / meñunarodni

X

X

X

X

Plovni put lokalni

X

x – očekivani utjecaj

Tablica 12: Utjecaj ostalih djelatnosti u zonama za uzgoj bijele ribe, Z1 i Z2

Lokacija

Bijela riba

Košara

Z1

Lamjana

Z2

Vrgada

Z2

Srednji otok

Z2

Velo Žalo

Z2

Turizam <500 X

Turizam 500-1000 X

Turizam <3000 X

Šport X

Privezišta X X

Luka lokalna X X

Luka ribarska X

Poljoprivreda X X X

Naselja X

Plovni put/meñun. X

Plovni put/lokalni X

Brodogradilište X

x – očekivani utjecaj

28

Tablica 13: Utjecaj ostalih djelatnosti u zonama za uzgoj bijele ribe, Z3

Lokacija

Bijela riba Z3

Dumboka Kablin Vela Sveža

Vičija bok

Olib Lukar Dinjiška

Općinsko sred. X

Turizam <500 X X X X X

Turizam <3000 X

Šport X X X X

Privezišta X X X X

Luka lokalna X X X X

Poljoprivreda X X X X X

Državna cesta X

Naselja X X

Plovni put/meñ. X

Plovni put/lok X X X X X

Marina X

Šume X X

x – očekivani utjecaj

29

5. PRAĆENJE INDIKATORA UTJECAJA NA OKOLIŠ Slijedom svega navedenog u prethodnom tekstu, evidentno je da se utjecaj marikulture na okoliš dominantno očituje na dva načina: 1. procesom sedimentacije organske tvari na dno, 2. mogućom eutrofikacijom vodenog stupca. Indikatori koji se prate u svrhu kontrole razine sedimentacije ili eutrofikacije bili su temom mnogih znanstvenih rasprava, koje su objedinjene u FAO publikacijama. Najprihvatljivijom se pokazala kvalitativna analiza indikatora utjecaja marikulture na okoliš definirana u FAO dokumentu GESAMP 57: Tablica 14: indikatori utjecaja marikulture na okoliš prema GESAMP 57 Indikatori Cijena Učestalost upotrebe Korisnost KEMIJA SEDIMENTA Redox potencijal (Eh) N S V Dubina vizualnog diskontinuiteta Eh

N N N

TOC S V S Ukupni dušik S N S BENTOS Vizualna prisutnost Beggiatoa

N V S

Struktura zajednice (makrobiota)

V V V

Vizualni pregled N V N KEMIJA VODENOG STUPCA

Otopljeni kisik N V V BPK N V V Suspendirane tvari N V S pH N N N Prozirnost N N N Otopljeni anorganski nutrienti

V V S

FITOPLANKTON Klorofil αααα S N V N = nisko, S = srednje, V = visoko

Da bi se postigli kvalitetni rezultati praćenja, nije potrebno upotrijebiti sve navedene indikatore. Odabir indikatora ovisiti će o vrsti organizama koji se uzgajaju, primijenjenoj tehnologiji, veličini uzgajališta, i karakteristikama lokacije na kojoj se odvija uzgoj. Uz moguću emisiju tvari i energije koji proizlaze iz užeg sadržaja uzgojnog procesa, potrebno je uzeti u obzir i emisiju drugih tvari koje mogu doprinijeti stvaranju konflikata. To mogu biti kruti otpad, površinske masnoće, nepoželjni mirisi, mineralna ulja, te eventualna emisija otpadnih voda s naglaskom na fekalnu emisiju (koliformi ) i detergente. Uvrštavanjem gore navedenih činjenica i indikatora u logičku matricu, uz uvjet ekonomske isplativosti, slijedi odabir indikatora praćenja:

30

Tablica 15: Odabrani indikatori za praćenje utjecaja marikulture na okoliš Indikatori Bijela riba Plava riba Školjkaši KEMIJA SEDIMENTA Redox potencijal (Eh) + + + Dubina vizualnog diskontinuiteta Eh

TOC + + + Ukupni dušik + + + Vizualna prisutnost Beggiatoa

BENTOS Struktura zajednice (makrobiota)

+ + +

Vizualni pregled KEMIJA VODENOG STUPCA

Otopljeni kisik + + + BPK + + + Suspendirane tvari + + + pH Prozirnost Otopljeni anorganski nutrienti11

+ + +

FITOPLANKTON Klorofil αααα + + +

OSTALO Kruti otpad + + + Površinske masnoće + + Mineralna ulja + + + Nepoželjni mirisi + + + Fekalni koliformi + + + Detergenti + + + Daljnji odabir izmeñu navedenih parametara za pojedine konkretne lokacije ovisiti će o specifičnostima primijenjene tehnologije, kao i o veličini uzgajališta. Veličina uzgajališta mijenja veličinu utjecaja, ali ne mijenja karakter emisije. Stoga je potrebno utvrditi granične udaljenosti za odreñenu vrijednost u odnosu prema veličini uzgajališta. Što se tiče utjecaja različitih tehnologija, razlika je poglavito u načinu emisije tvari u okoliš. Uzgoj riba u kavezima i uzgoj školjkaša na parkovima karakterizira otvoreni položaj u okolišu i difuzna emisija tvari i energije u okoliš. Isto tako značajni dio uzgojnih instalacija je izložen prirodnom prihvatu ličinki morskih organizama (obraštaj). Uzgoj riba u bazenima (mrjestilišta) prati unos morske vode i njen ispust u okoliš. Biomasa uzgajanih organizama u mrjestilištu je mala, pa je mala i količina emitiranih metabolita. Izvor emisije ovakvih uzgajališta je točkast, što unatoč maloj količini emitiranih tvari, može rezultirati njihovom visokom koncentracijom na ispustu. Ukupno gledajući mjerenja emitiranih tvari su potrebna samo ukoliko se u neposrednoj blizini nalaze drugi izvori mogućih konflikata.

11 Otopljeni anorganski nutrienti obuhvaćaju ukupni dušik, ukupni fosfor, amonijak, nitrite, nitrate i ortofosfate

31

U svrhu vrednovanja rezultata ovog Programa potrebno je odrediti referentne točke praćenja, koje će biti dovoljno udaljene od uzgajališta i koje će imate iste fizikalno kemijske karakteristike kao područje na kojem su smješteni kavezi. U praksi referentna točka se odreñuje u smjeru uzvodno od najizraženije struje, na udaljenosti od 500 do 1000metara od uzgajališta. Koliko će se referentnih točaka odrediti ovisi o specifičnostima svakog područja. Kako se ovo praćenje provodi u svrhu integralnog upravljanja, a ne u svrhu kontrole pojedinačnih zahvata u prostoru, predlaže se da referentne točke budu one predviñene Programom programa praćenja stanja okoliša i onečišćenja obalnog i morskog područja

zadarske županije.

5.1. PRIMJENA PROGRAMA PRAĆENJA Aktivni Program praćenja utjecaja marikulture na okoliš definira slijedeće:

• područja praćenja definirana u odnosu na tehnologiju uzgajanih vrsta, veličinu uzgajališta i susjedne djelatnosti,

• indikatore koji se prate, • dinamiku praćenja.

Postaje za praćenje indikatora su odabrane na načelima IUOP-a, odnosno kontrole izvora

mogućih konflikata na moru i u priobalju. Prikaz lokacija odabranih postaja u Z1 i Z2 dat je na slikama u Prilogu 1. Takoñer je na Slici 2. u Prilogu 1. dat primjer za točku praćenja za uzgajališta <50 tona u Z3. Postaje praćenja za uzgajališta <50 tona utvrñuju se na udaljenosti od 100 metara od

rubova uzgajališta, niz struju u trenutku uzorkovanja. Odabrane postaje karakteriziraju pokazatelje praćenja koji su razvrstani prema uzgajanim

organizmima, zoniranju uzgoja (Županijski prostorni plan), i prema setu indikatora koji će se pratiti. (Tablica 16.)

32

Tablica 16: Odabrani indikatori za praćenje utjecaja marikulture na okoliš po zonama

Indikatori Bijela riba Plava riba Školjkaši SEDIMENT I DNO Redox potencijal (Eh) + + TOC + + Ukupni dušik + + Struktura zajednice (makrobiota)

+ +

VODENI STUPAC Otopljeni kisik + + + + + + Temperatura + + + + + + BPK + + + + + Suspendirane tvari + + + + + Otopljeni anorganski nutrienti

+ + + + +

Klorofil αααα + + + + + OSTALO Kruti otpad + + + + + + Površinske masnoće + + + + Mineralna ulja + + + + + + Nepoželjni mirisi + + + + + + Koliformne bakterije + + + + + Detergenti + + + + +

+ Točka praćenja kemijskih pokazatelja u vodenom stupcu za uzgajališta u Z1 I Z2

+ Točka praćenja kemijskih pokazatelja u vodenom stupcu za uzgajališta u Z1 I Z2 sa uključenim ronilačkim transektom. Ronilački transekt će biti obavljen od dubine 30 m prema obali, a uzimanje uzoraka za analize sedimenta i vodenog stupca na točki gdje je dubina 30 m, odnosno na polaznoj točki ronilačkog transekta.

+ Točka praćenja vodenog stupca za uzgajališta školjaka > 50 tona u Z2

+ Točka praćenja za uzgajališta <50 tona u Z3

Dinamika praćenja ovisi o karakteru odabranih indikatora i o veličini planiranog ili postojećeg uzgajališta (Tablica 17.) Praćenje treba biti vremenski usklañeno sa Programom praćenja stanja okoliša i onečišćenja obalnog i morskog područja Zadarske županije, čime se postiže mogućnost kvalitetnije interpretacije izmjerenih vrijednosti. Praćenje pokazatelja na postajama zahvata koji se tek planiraju započeti će njihovim stavljanjem u funkciju. U ovom trenutku uzgoj školjkaša na području Zadarske županije je na nivou uzgajališta <50 tona, pa su dostatni podaci koji će se prikupljati na referentnim točkama prema Programu praćenja stanja okoliša i onečišćenja obalnog i morskog područja Zadarske županije. S ciljem razvoja ovog Programa, ipak je uvrštena jedna postaja na rubu Z2 u Velebitskom kanalu.

33

Tablica 17: Dinamika praćenja odabranih indikatora

Parametri/zona Z1 i Z2

plava i bijela riba

Z2

školjkaši

Z3

Riba i školjkaši

Sediment i dno 1 / godina12

Vodeni stupac 4 / godina13 4 / godina13 1 / godina13

Ostalo 4 / godina 4 / godina 1 / godina

Metode uzorkovanja i mjerenja za svaki pojedini indikator utvrñene su u Programu praćenja stanja okoliša i onečišćenja obalnog i morskog područja Zadarske županije.

12 rujan 13 Sukladno Programu praćenja stanja okoliša i onečišćenja obalnog i morskog područja Zadarske županije

34

6. ZAKLJUČCI

Cilj ovoga Programa je praćenje stanja u zoni neznatnog utjecaja, odnosno na rubovima zona, sukladno interesima IUOP-a. Predviña se praćenje stanja na dnu i mjerenje u vodenom stupcu.

Nacionalni zakoni ne propisuju indikatore za praćenje utjecaja marikulture na okoliš. Slična je situacija i u zakonima EU. Programi praćenja koji se danas primjenjuju ne propisuju granične vrijednosti indikatora iznad (ili ispod) kojih je potrebno poduzeti odreñene mjere. Nije definirano koje su to prihvatljive granice promjena, niti na razini stručnih tijela koja odlučuju, niti na razini čitave zajednice koja je direktno zainteresirana. U najboljem slučaju, Program praćenja predstavlja organizirani proces prikupljanja podataka, koji će kroz odreñeno vremensko razdoblje biti dostatni u količini i kvaliteti da postanu temelj na kojem će se odrediti granične vrijednosti. Praćenje će biti u potpunosti efektivno, i okoliš najbolje zaštićen, ako se definiraju standardi, a sam program tako definira da pruža verifikaciju tih standarda. Stoga ovaj Program praćenja pretpostavlja da će se kroz prve tri godine njegovog provoñenja sakupiti podaci temeljem kojih će se utvrditi standardi i granice prihvatljivosti utjecaja marikulture na okoliš, nakon čega će se napraviti revizija programa. U razdoblju sakupljanja podataka, u slučaju znatnijeg iskakanja pojedinih pokazatelja, potrebno je izvršiti mjerenja unutar samih područja zahvata, i preklapanje sa rezultatima praćenja ostalih djelatnosti koje se odvijaju u istom prostoru.

Kao što je već naglašeno u Programu praćenja stanja okoliša i onečišćenja obalnog i morskog područja zadarske županije ispitivanja vezana uz pojedine sektorske programe krenuti će istovremeno, bez obzira na redoslijed donošenja programa. Dakle, praćenje će krenuti kad se izrade svi sektorski programi, jer je jedino na taj način moguće integralno vrednovati utjecaj na okoliš, i na taj način pridonijeti projektu uspostave Integralnog upravljanja obalnim područjem Zadarske županije (IUOP).

Za konačnu interpretaciju rezultata i konačne preporuke formirati će se stručno multidisciplinarno tijelo pri Upravnom odjelu za prostorno ureñenje, zaštitu okoliša i komunalnu djelatnost Zadarske županije. Ovo tijelo će temeljem sakupljenih podataka utvrditi standarde i granice prihvatljivosti utjecaja svih djelatnosti na okoliš. Ovo tijelo će takoñer definirati mjere koje će se poduzimati u slučaju da izmjerene vrijednosti nisu u skladu sa utvrñenim standardima, te vršiti periodičnu reviziju kako Programa praćenja utjecaja marikulture na okoliš, tako i svih ostalih sektorskih programa.

Povjerenje javnosti da će propisano praćenje biti uspješno u očuvanju okoliša ovisiti će o percipiranju kvalitete samog programa, o dostupnosti kvalificiranih informacija, kao i o kompetentnosti odgovornih tijela.

35

7. LITERATURA Barg, U.C.: Guidelines for the Promotion of Environmental Management of Coastal Aquaculture Development. FAO Fish.Tech.Pap., (328): 122p, 1992. Barnabe. G. : Aquaculture, Volume 1, Ellis Horwood Limited, Chicester, 1990. FAO: Environmental capacity, An Approach to Marine Pollution Prevention, GESAMP 30, 1986. FAO: Monitoring the Ecological Effects of Coastal Aquaculture Wastes, GESAMP 57, 1996. FAO: Planning and Management for sustainable Coastal Aquaculture Development; GESAMP 68, 2001. Franičević, V. i Bavčević, L.: Tehničko – tehnološki predlošci za ocjenu pogodnosti lokacija za marikulturu u Ličko-senjskoj županiji, Gospić, 2004. Katavic, i., Herstad, T-J., Kryvi, H., White, P., Franičević, V., and Skakelja, N.: Guidelines to Marine Aquaculture Planning, Integration and Monitoring in Croatia; Eds.., Project „Coastal zone management plan for Croatia“, Zagreb, pp. 78, 2005. PAP/RAC: Approaches for Zoning of Coastal Areas with Reference to Mediterranean Aquaculture, Split, 1996. Program praćenja stanja okoliša i onečišćenja obalnog i morskog dijela područja Zadarske županije ( u izradi) Silvert, W.: Modeling Environmental Impacts of Marine Finfish Aquaculture, J. Appl. Ichtiology, Vol.12, p. 75-81, 1996. Scottish Environment Protection Agency: Regulation and Monitoring of Marine Cage Fish Farming in Scotland, 1998. Studija korištenja i zaštite mora i podmorja na području Zadarske županije, 2003. Zavod za prostorno planiranje, Zadar: Prostorni plan Zadarske županije, Izmjene i dopune, ožujak 2004.

36

8. PRILOZI

8.1. Popis značajne zakonske regulative spomenute u Programu praćenja

• Zakon o zaštiti okoliša (NN 82/94 i 128/99) • Pravilnik o procjeni utjecaja na okoliš (NN 59/00) • Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o procjeni utjecaja na okoliš (NN 136/04)

• Pravilnik o kriterijima o pogodnosti dijelova pomorskog dobra za uzgoj riba i drugih morskih organizama (NN 8/99)

• Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o kriterijima o pogodnosti dijelova pomorskog dobra za uzgoj riba i drugih morskih organizama (NN 56/02)

• Pravilnik o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima za izlov, uzgoj, pročišćavanje i stavljanje u promet živih školjkaša (NN 117/04)

• Plan praćenja kvalitete mora i školjkaša na područjima uzgoja, izlova i ponovnog polaganja školjkaša (NN 53/05)

• Pravilnik o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima koje moraju ispunjavati objekti za uzgoj, proizvodnju i stavljanje u promet riba i proizvoda od riba, te rakova i proizvoda od rakova (NN 148/99)

• Pravilnik o načinu postupanja sa životinjskim lešinama i otpadom životinjskog podrijetla te o njihovom uništavanju (NN 24/03)

37

8.2. Popis kratica

EU Europska Unija FAO Food and Agricultural Organisation of the United Nations GESAMP Joint Group of Experts on the Scientific Aspects of Marine Environmental

Protection IUOP Integralno upravljanje obalnim područjem MPŠVG Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva SUO Studija utjecaja na okoliš TOC Total Organic Carbon Z1 Zona 1 – područja odreñena za marikulturu. Svaka druga djelatnost koja bi se razvijala ne smije biti štetna za uvjete uzgoja riba i školjkaša. Z2 Zona 2 – područja u kojima marikultura ima visoki prioritet ali se dozvoljavaju i druge djelatnosti. Z3 Zona 3 – područje u kojima se pod odreñenim uvjetima dozvoljavaju ograničeni oblici marikulture i u kojima ona služi kao dopunski sadržaj drugim dominantnim djelatnostima.

38

8.3. Zone marikulture s pripadajućom kartografijom

• marikultura Zadarske županije • karta 1. Novigradsko more i Velebitski kanal • karta 2. Otok Pag – SI strana • karta 3. Velo žalo, Dugi otok, Fulija • karta 4. Lamjana, Mrñina • karta 5. Vrgada, Gira • karta 6. Košara • karta 7. Srednji otok, otok Iž • karta 8. Zverinac • kazalo

39

Marikultura Zadarske županije

40

Karta 1. Novigradsko more i Velebitski kanal (Z2 za uzgoj školjkaša)

Točka praćenja vodenog stupca za uzgajališta školjaka > 50 tona u Z2

Trenutačno na području Novigradskog mora postoji samo jedan uzgajivač školjkaša (Prdelj) kapaciteta < 50 tona. U Velebitskom kanalu nalaze se dva uzgajivača (Novsko ždrilo i uvala Seline) kapaciteta < 50 tona.

Postojeći uzgoj ne predstavlja mogući izvor konflikta u okolišu. Monitoring koji se provodi u sklopu programa MPŠVG (NN 53/05), kao i praćenje na referentnoj točki koje propisuje Program praćenja stanja okoliša i onečišćenja obalnog i morskog područja Zadarske županije u potpunosti zadovoljavaju sadašnju situaciju. Dodatno mjerenje biti će potrebno u slučaju postavljanja uzgajališta školjaka > 50 tona.

41

Karta 2: Otok Pag SI strana (Z2 za uzgoj školjkaša)

Točka praćenja za uzgajališta <50 tona u Z3 Na otoku Pagu nalazi se jedno uzgajalište koje uz dominantni uzgoj bijele ribe, ima registriran i uzgoj školjkaša (Uvala Dinjiška) kapaciteta < 50 tona.

42

Karta 3: Velo žalo, Dugi otok (Z2 bijela riba) , Fulija (Z2 plava riba)

Točka praćenja kemijskih parametara u vodenom stupcu za uzgajališta u Z1 i Z2 Točka praćenja kemijskih parametara u vodenom stupcu za uzgajališta u Z1 i Z2 sa

uključenim ronilačkim transektom

Na području Fulije i Kudice nalaze se dva uzgajališta tuna čiji kapacitet trenutno prelazi 500 tona. Dio proizvodnje koja prelazi kapacitet kojeg će za ovo područje odrediti SUO iselit će se na novu lokaciju.

Na području Velog žala nema uzgoja.

43

Karta 4: Lamjana (Z2 bijela riba), Mrñina (Z2 plava riba)

Točka praćenja kemijskih parametara u vodenom stupcu za uzgajališta u Z1 i Z2 Točka praćenja kemijskih parametara u vodenom stupcu za uzgajališta u Z1 i Z2 sa

uključenim ronilačkim transektom

Na području Mrñine nema uzgajališta.

Na području Lamjane se nalaze 2 uzgajališta bijele ribe pojedinačnog kapaciteta 136 tona i dva uzgajališta pojedinačnog kapaciteta < 50 tona.

44

Karta 5: Vrgada (Z2 bijela riba), Gira (Z2 plava riba)

Točka praćenja kemijskih parametara u vodenom stupcu za uzgajališta u Z1 i Z2 Točka praćenja kemijskih parametara u vodenom stupcu za uzgajališta u Z1 i Z2 sa

uključenim ronilačkim transektom Na području Vrgade se nalazi jedno uzgajalište bijele ribe kapaciteta 150 tona.

Na području Gire nalazi se jedno uzgajalište tuna kapaciteta 800 tona.

45

Karta 6: Košara (Z1 bijela riba)

Točka praćenja kemijskih parametara u vodenom stupcu za uzgajališta u Z1 i Z2 sa

uključenim ronilačkim transektom Na području Košare nalaze se 2 uzgajališta bijele ribe pojedinačnog kapaciteta oko 300 tona, te 5 manjih uzgajališta, pojedinačnog kapaciteta < 50 tona.

46

Karta 7: Srednji otok, otok Iž, (Z2 bijela riba)

Na području južne strane otoka Iža, lokacija Srednji otok trenutno nema uzgoja. Na ovom području nalazi se jedno uzgajalište bijele ribe <50 tona.

Postojeći i planirani uzgoj ne predstavlja mogući izvor konflikta u okolišu. U slučaju postavljanja novih uzgajališta dovoljan je monitoring kojeg će propisati SUO.

47

Karta 8: Zverinac (Z2 tune)

Točka praćenja kemijskih parametara u vodenom stupcu za uzgajališta u Z1 i Z2 sa uključenim ronilačkim transektom Na području Zverinca nalazi se jedno uzgajalište kapaciteta 600 tona tuna

48

49

8.4. Popis koordinata s mjernim točkama za područja marikulture i pripadajućom kartom

Točka broj

Naziv točke

Koordinate

Mjerenja

x

y

T 1. Seline, rt Pisak 4 902 580. 00 5 538 600. 00 Š T 2. Miškovići – uvala Dinjiška 4 909 808. 00 5 519 080. 00 50 T 3. Vela Rava 4 874 592. 06 5 505 155. 74 VS/D T 4. Zaglav – Velo žalo 4 872 957. 59 5 505 953. 03 VS/D T 5. Otok Fulija 4 874 428. 94 5 509 462. 90 VS/D T 6. Otok Ugljan, uvala Svitla 4 878 903. 66 5 514 004. 25 VS/D T 7. Otok Ugljan, rt Japlenički 4 876 290. 00 5 516 364. 24 VS T 8. Uvala Mala Lamjana 4 877 760. 00 5 517 800. 00 VS T 9. Otok Ugljan, uvala Sabuša 4 875 720. 00 5 518 560. 00 VS/D T 10. Pašman – otočić Orlić 4 861 770. 00 5 532 850. 00 VS/D T 11. Otočić Oblik 4 855 080. 00 5 540 710. 00 VS T 12. Vrgada 4 855 760. 00 5 541 580. 00 VS/D T 13. Zverinac – Veli Vrh 4 892 414. 45 5 491 992. 34 VS/D T 14. Dugi otok, uvala Dumboka 4 864 610. 00 5 514 690. 00 50 T 15. Iž, uvala Vela Sveža 4 877 790. 00 5 510 190. 00 50 T 16. Pašman – uvala Kablin 4 873 270. 00 5 521 430. 00 50 T 17. Iž – uvala Vičija Bok 4 876 565. 38 5 504 925. 44 50 T 18. Iž – otočić Grulović 4 879 765. 39 5 506 106. 73 50 Prema tablici 16.: Š – Školjke VS – Vodeni stupac – Z1 i Z2 za ribe D – Dno – Z1 i Z2 za ribe 50 – Ribe < 50 tona – Z3