Pregovori o pristupanju Crne Gore Evropskoj unijiaktivni i informisani gRađani iLI statisti u procesu?

Predlog praktične politike

I Rezime

Crna Gora je u junu 2012. godine počela pregov­ore o pristupanju Evropskoj uniji (EU). VladaCrne Gore je, prethodno, donijela odluku oformiranju pregovaračke strukture, u čiji sastavsu uključeni i predstavnici organizacija civilnogdruštva.

Međutim, pregovaračka struktura je i dalje ne­dovršena, jer Skupština Crne Gore još uvijeknije uspjela da definiše svoje mjesto i ulogu upregovorima. Pored toga, nije precizno uređenobavezni nivo transparentnosti procesa, nitirokovi i načini za objavljivanje informacija, kaoni načini informisanja građana o toku pregov­ora. I pored uključivanja predstavnikanevladinog sektora u rad pregovaračkih grupa,

nije prepoznata uloga civilnog društva u kon­troli procesa i povećavanju njegove otvorenosti.Građani su nedovoljno informisani o ovom pro­cesu zahvaljujući nedostatku osmišljene ipripremljene komunikacije.

Crna Gora je na putu da, donošenjem odluke ostepenu otvorenosti i inkluzivnostipregovaračkog procesa, izabere između dvapristupa u informisanju građana. Zatvorenostpregovora za javnost, koju su odabraleodređene države, je imala određene prednostiu pogledu brzine i efikasnosti, ali i brojne ne­dostatke koji su se ticali podrške i povjerenja.Vlada Crne Gore treba da potvrdi svoju višeputa izraženu podršku konceptu otvorenevlade, kroz izbor modela otvorenosti, patrici­pativnosti i komunikacije.

April, 2013. godine

Centar za demokratsku tranzicijuAdresa: VII Omladinske bb

81 000 Podgorica, Crna GoraTel: +382 20 207 070

+382 20 207 071Fax: +382 20 207 072E­mail: cdtmn@t­com.meWebsite: www.cdtmn.org

AutorKe:MiLIca KOvačevićBiljana jovanović

Kingdom of the Nethelands

2

II Kako informišemograđane?

Crna Gora je 2005. godine definisala učlanjenjeu Evropsku uniju kao jedan od svojih strateškihprioriteta. Od početka evropskog puta VladaCrne Gore sprovodi aktivnosti usmjerene na in­formisanje građana o onim aspektima procesaintegracija koji su, po mišljenju zvanične poli­tike, najznačajniji. Međutim, često se zapos­tavlja perspektiva građana Crne Gore, zbogkojih proces EU integracija u suštini i postoji,kao i potreba da informacije o integracijamabudu dostupne, razumljive i relevantne upravonjima. Ne postoji niti jedno sveobuhvatno is­traživanje koje analizira potrebe građana za in­formacijama o ovoj temi, niti koje procjenjujenjihovo stvarno znanje o toj temi.

Šta građani ulaskom u EU gube, a šta dobijaju?

Istraživanja javnog mnjenja koja su do sadarađena u svom fokusu najčešće imaju procentepodrške građana za pristupanje EU. Ti procentinedvosmisleno pokazuju da zaista postoji vi­

soka podrška za evropske integracije. Međutim,u posljednjih nekoliko mjerenja1 uočava setrend opadanja podrške (od 76,1% 2009. do60,9% 2013. godine), što može biti rezultatrazličitih spoljnih i unutrašnjih faktora. Upravosu razlozi za oscilacije u podršci evropskim in­tegracijama pitanje koje je važnije od samihprocenata. To su informacije koje treba daotkriju na čemu je zapravo utemeljeno (ne)pov­jerenje građana, na čemu građani zasnivajusvoje stavove i zašto se ti stavovi mijenjaju.Takođe, veoma važno je otkriti šta građanekonkretno zanima u ovom procesu i koji su tokredibilni izvori informacija o EU koje oninajčešće koriste. Tek nakon posjedovanja ovihinformacija donosioci odluka, ali i društvo ucjelini će znati u kom pravcu usmjeriti komu­nikaciju o evropskim temema.

U želji da doprinese kvalitetu dijaloga na ovutemu, Centar za demokratsku tranziciju (CDT)je pokrenuo projekat „EUphoria“2 u okvirukojeg je sprovedeno istraživanje, tj. kompara­tivna analiza crnogorske strategije za in­formisanje javnosti o EU i sličnih strategijazemalja iz regiona.3 Ključni cilj je bio predupri­jediti propuste u komunikaciji između građana

1 CEDEM, Političko javno mnjenje, mart 2013, http://www.cedem.me/en/programmes/empirical­research/political­public­opinion/finish/42­political­public­opinion/384­political­public­opinion­march­2013.html

2 Projekat je podržan od strane Ambasada Kraljevine Holandije. Predlog praktične politike je urađen u sklopu razvojaanalitičkih, komunikacionih i organizacionih kapaciteta CDT­a podržanog od strane Think Tank Fond­a, Fondacije zaotvoreno društvo.

3 Biljana Jovanović, Informisanje građana o procesu evropskih integracija Analiza komunikacionih strategija uz osvrt nakampanje informisanja i dobre prakse, Podgorica, januar 2013, Centar za demokratsku tranziciju (CDT),http://www.cdtmn.org/images/stories/docs/cg/2013­01­inf­gradj­eu.pdf

3

Preg

ovor

i o p

rist

upan

ju C

rne

Gor

e Ev

rops

koj u

niji

– ak

tivni

i in

form

isan

i gra

đani

ili s

tati

sti u

pro

cesu

?K

ing

do

m o

f th

e N

eth

ela

nd

s

i Vlade i izbjeći greške koje su druge državepravile u ovom procesu. Rezultati istraživanjapokazali su da postoje značajni nedostaci upogledu implementacije, monitoringa, evalu­acije i finansiranja postojeće Komunikacionestrategije za informisanje javnosti o Evropskojuniji i pripremama Crne Gore za članstvo. Usamoj Strategiji nijesu dovoljno precizno defin­isane ciljne grupe, niti mehanizmi saradnje sanajvažnijim partnerima – medijima i NVO.Osim toga, ciljevi i aktivnosti Strategije suuglavnom ostali na nivou lijepih želja, jer uprethodne dvije godine nije bilo akcionihplanova za njenu implementaciju4, pa samimtim ni koordiniranih i strateški planiranih ak­tivnosti. Takođe, adekvatan monitoring i eval­uacija sprovedenih aktivnosti nijesu urađeni5, abudžetom nikad nijesu planirana sredstvanamijenjena realizaciji aktivnosti predviđenihstrategijom.

Kako do informacija?

Široj javnosti nijesu dostupne osnovne infor­macije o procesu pregovora. Vlada Crne Gorejoš uvijek nije usvojila precizna pravila i proce­dure za objavljivanje pregovaračkih pozicija idrugih dokumenata važnih za pregovore. Ob­javljene su pregovaračke pozicije za poglavlja25. i 26. koja su privremeno zatvorena, ali bezobavezujućih pravila, ovo se ne može smatratigarancijom da će tako biti i sa ostalimpregovaračkim dokumentima. Iako objavlji­vanje ovih pregovaračkih pozicija možemosmatrati pozitivnom porukom, ovo je ad hocodluka Vlade, i ne može zamijeniti propis kojibi Vladu obavezao da objavljuje dokumenta ikoji bi definisao način njihovog objavljivanja.Često se dešava da se građanima umjesto infor­macija o sadržaju onoga što se harmonizuje i očemu se pregovara, nudi niz nerazumljivih in­formacija o tehničkim aspektima procesa. Takocrnogorski građani znaju ko je i kada bio uBriselu na eksplanatornom i bilateralnomskriningu, ali ne znaju o čemu se tamo razgo­varalo i koji su rezultati sastanka pod tim kom­plikovanim nazivom. Zabilježen je i primjer dasu članovi jedne radne grupe za pripremu pre­govora gotovu pregovaračku poziciju vidjeli tek

nakon što je prošla i vladu i parlament. Takođe,zvuči nevjerovatno činjenica da su poslaniciSkupštine Crne Gore, ali i drugi donosioci od­luka o sadržaju izvještaja o skriningu zapoglavlje 23 saznali prvo iz medija. Nakon ve­likog interesovanja medija i NVO, Evropskakomisija je počela objavljivati izvještaje oskriningu na svom sajtu. Dakle, Vlada nije pre­cizirala šta će od dokumenata iz pregovaračkogprocesa biti javno, da li je objavljivanje doku­menata obaveza prema građanima ili dobravolja Vlade, te na koji će način i u kojimrokovima ovi dokumenti biti učinjeni javnim.

Koja je uloga Skupštine?

Važno je naglasiti da bi skupština, kaopredstavničko tijelo građana, trebalo da imavažnu ulogu u procesu integracija. SkupštinaCrne Gore već pune dvije godine ne uspijeva dadefiniše kakvu ulogu želi u procesu pregovora,iako je tu obavezu trebala da završi još u prvomkvartalu 2011. godine.6 Trenutno je u tokuizrada rezolucije koja bi trebalo da reguliše ovopitanje. Takođe, Skupština Crne Gore nema os­mišljenu strategiju za komunikaciju sagrađanima o procesu pridruživanja EU, pa sekomunikacija poslanika sa građanima svodi naad hoc pristup.

Koja je stvarna uloga civilnog društva?

U procesu kreiranja pregovaračke strukturepropuštena je šansa da se znanje i vještineNVO­a iskoriste za jednu veoma važnu ulogu –uticaj na trasparentnost i demistifikacijuprocesa. Iako je otvorenost radnih grupa zaNVO­e bila značajan iskorak u otvorenostiprocesa pregovora, način na koji su, kasnije,kreirana pravila njihovog učešća dovela jeNVO­e pred neminovan izbor: učestvovati uradnim grupama, ili biti van tog procesa i nas­taviti sa ulogom korektivnog faktora u društvu.Jer biti u obje uloge istovremeno nije moguće.Tako je jedna odlična ideja, u praksi, ograničilamogućnost da civilno društvo svojim savjetima,predlozima i istraživanjima doprinesepovećanju kvaliteta procesa pregovora i komu­nikacije sa građanima.

4 Vlada Crne Gore, Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija, Akcioni plan praćenja sprovođenja preporuka iz mišljenjaEvropske komisije, Podgorica, 17. februar, 2011. godine

5 Donešen je samo jedan Akcioni plan, za 2010. godinu6 Evaluciju je trebalo da vrši Radni tim koji je i učestovovao u pripremi Komunikacione strategije. Takođe, bilo je predviđeno

sprovođenje periodičnog istaraživanja javnog mnjenja, kao važan indikator uspješnosti sprovođenja Strategije, ali dosprovođenja ovih istraživanja nije došlo.

4

III Transparentnost iefikasnost: međusobnoisključive ili dvijestrane istog novčića?

Države Centralne i Istočne Evrope su u procesupristupanja EU definisale svoju političku i ad­ministrativnu strukturu za pregovore narazličite načine. Izbor je zavisio od mnoštvafaktora ­ države su se razlikovale po veličini,pravnoj i institucionalnoj tradiciji, stepenurazvijenosti civilnog društva i nivou političkekulture. Pored toga, i proces pregovora seznačajno promijenio u posljednje dvijedecenije. Različiti modeli pregovaranja semogu grupisati po više kriterijuma, a jedan odnajvažnijih je pristup u informisanju građana.U tom smislu jasno razlikujemo države koje suse opredijelile za zatvoreni pristup i kontroluinformacija od onih gdje su transparentnost iinkluzivnost bili važno obilježje procesa.

Kontrola informacija: EU za elite

Centralizovana pregovaračka struktura, saograničenim brojem učesnika u donošenju od­luka, i strogom kontrolom informacija osadržaju pregovora ima određene prednosti, alii nedostatke.

Pregovaračke strukture u zemljama koje su seopredijelile za ovaj pristup (Mađarska, Estonija,Hrvatska...) su zapravo odraz težnje da se ve­likom brzinom okonča pristupni proces. Strogahijerarhija u pregovaračkoj strukturi je rezulti­rala većom disciplinom. Manji broj involviranihaktera znači brže donošenje odluka i usvajanjeevropskih zakona, a to, na kraju, znači većubrzinu i dinamiku pristupanja. Obilježje tranzi­cionih demokratija su često i nestabilnipolitički uslovi i parlamenti sa nedovoljnim ad­ministrativnim i političkim kapacitetom da sesuštinski uključe u proces. Zbog toga se dio ze­malja opredijelio da parlamentima da savjeto­davnu ulogu, koja se svodi na ograničeninadzor i neobavezujuće preporuke. Informacijeo toku i sadržaju pregovora su zadržavane un­

utar vladinih struktura, što je pravdano zahti­jevima Evropske komisije, potrebom da se krozzaštitu informacija sačuva bolja pregovaračkapozicija, neophodnošću brzog djelovanja ukojem nema mjesta za konsultacije sa širokomjavnošću. Kako god, građanima su informacijepružane tek kada su najvažnije odluke bile većdonijete.

Uprkos navedenim prednostima, ovakavpristup je pokazao i brojne nedostatke. Previšeinsistiranja na brzini negativno utiče nakvalitet. Zatvorenost smanjuje mogućnostmonitoringa i kontrole procesa, pa se rizikujeda obaveze iz članstva ne budu ispunjenetemeljno i suštinski. Kontrola informacijastvara jaz između građana i donosilaca odluka,koji se odražava negativno na percepcijuprocesa pregovora i podršku javnosti integraci­jama. Konačno, u EU ne ulaze samo državne in­stitucije, već svi građani, a ovakav pristup negarantuje da oni budu informisani, spremni iravnopravni građani Evrope.

Smatra se da su preopterećenje i veliki vremen­ski pritisak ključni razlozi slabog kvaliteta za­konodavstva u Estoniji, kao i nedovoljno dobreanalize politika.7 Nakon ulaska Bugarske i Ru­munije u EU, zahvaljujući ovakvom načinupristupanja, institucije u ovim državama nijesubile pripremljene da nastave istim tempomnakon pristupnog procesa.U Hrvatskoj su in­formacije o sadržaju pregovora građanima biledostupne tek neposredno prije referenduma.Zato se u javnosti debata vodila samo o prob­lemima i preprekama u procesu pristupanja, štoje loše uticalo na povjerenje građana i na lošodziv birača na referendumu. Naime, Hrvatska

7 Marsic, Tomislav, Pridruživanje Hrvatske Evropskoj uniji, Izazovi sudjelovanja, Institut za javne financije, Zagreb, 2006.g., str 45

5

Preg

ovor

i o p

rist

upan

ju C

rne

Gor

e Ev

rops

koj u

niji

– ak

tivni

i in

form

isan

i gra

đani

ili s

tati

sti u

pro

cesu

?K

ing

do

m o

f th

e N

eth

ela

nd

s

je bila država sa najmanjim odzivom (43.68%),dok je prije taj neslavni rekord držala Mađarska(45,6%).

Razumljivo je nastojanje Vlade da zadrži utajnosti neke informacije, koje bi mogle nanijetištetu pregovorima. Takođe, razumljivo je da nebudu dostupne one informacije koje su u skladusa zakonom označene određenim stepenomtajnosti. Ipak, Crna Gora ne smije staviti brzinupristupanja ispred informisanosti građana.Država čije su elite makar verbalno opredijeljeneza transparentnost i koja je članica Partnerstvaotvorenih vlada, ne smije sebi dozvoliti da u pro­cesu pregovora sa EU kopira zatvorene modele.CDT, kao organizacija civilnog društva, ne po­država zatvoreni model ni sa vrijednosnih, ni sapraktičnih pozicija.

Transparentnost i participativnost: EU za građane

Jedan manji broj država se opredijelio zapristup koji karakterišu transparentnost,snažna i odgovorna uloga Parlamenta i aktivnauloga civilnog društva. Građanima su nuđeneinformacije i objašnjenja, kako bi i oni, a nesamo administracija bili spremniji za inte­graciju u EU.

Slovenija je jedinstven primjer gdje je parla­ment imao vodeću ulogu u procesu pregovora,i usvajao je nacrte pregovaračkih pozicija. Raz­matranje pregovaračkih pozicija u jednomširem i otvorenom za javnost forumu, kakav jeparlament, doprinijelo je boljoj informisanostigrađana o EU. Istraživanja su pokazala da sugrađani Slovenije bili bolje informisani o EUod građana drugih država na istom nivou in­tegracija.8 U Sloveniji je, takođe, civilnodruštvo bilo uključeno u sastav pregovaračkogtima.

Pregovaračke pozicije su bile javne u Sloveniji,Slovačkoj, Češkoj, i sada u Islandu. Trenutnoje Island izuzetan primjer otvorenosti i togakako bi donosioci političkih odluka trebalo dase odnose prema građanima u procesu pregov­

ora. Građanima je, putem specijalizovanog ijednostavnog vebsajta omogućen pristup sviminformacijama o toku i sadržaju pregovora. Tusu svi izvještaji o skriningu, pregovaračkepozicije Islanda i EU, te sjajna vizuelnarješenja kojima se objašnjava napredak i di­namika pregovora.

Eurobarometar je pokazao, što se tiče in­formisanosti stanovništva o EU, da su 2002. igodine na prva tri mjesta po stepenu in­formisanosti bile: Slovenija, Malta i Kipar.Malta je, zbog specifične političke situacije islabih administrativnih kapaciteta, kreiralajedinstven model koji je podrazumijevao velikuuključenost i angažovanje različitih političkihaktera i predstavnika civilnog društva i interes­nih grupa. Primjer Kipra je primjer dobreprakse u pogledu važne uloge parlamenta u in­formisanju građana. Za Maltu je karakterističani najveći odziv birača na referendumu opriključivanju EU (90.9%). Na kraju liste, kadaje u pitanju informisanost, bile su: Mađarska,Bugarska, Rumunija, Estonija i Turska.9

Crna Gora je specifična i treba da gradi sop­stveni model, ali dobra iskustva zemalja koje suprošle pregovarački proces mogu samo koris­titi. Pored iskustava preuzetih iz Hrvatske, kojaje posljednja završila pregovore i sa kojom dije­limo dosta zajedničkog, bilo bi korisno razmis­liti o preuzimanju dobrih praksi koje su drugezemlje imale u komunikaciji sa građanima icivilnim društvom. Tu je, u prvom redu sjajanprimjer Slovenije, koja je samo tri puta veća odCrne Gore i sa kojom imamo sličnu pravnutradiciju i institucionalni dizajn. Crnoj Gorimogu biti korisna i iskustva malih evropskihdržava – Islanda, Malte i Kipra. Male države di­jele dosta sličnosti u pogledu kapaciteta insti­tucija, i imaju specifična iskustva u pogleduzadržavanja informacija. U malim zajednicamainformacije lakše pronalaze put do građana,naročito kada se skrivaju.

Otvoren i transparentan proces integracija, kojikarakterišu dostupnost informacija i aktivan di­jalog, učiniće da se građani konačno osjete kao

8 (Eurobarometar 2001. iz Damjan Lajh i Alenka Krasovec: „Referendum o ulasku Slovenije u Europsku Uniju: međunarodnikomparativni pogled“ ožujak 2007.) preuzeto iz Analiza Komunikacijske strategije Vlade za informiranje hrvatske javnosti oEuropskoj uniji i pripremama za članstvo, GONG, Zagreb, 2011.

9 Candidate Countries Eurobarometer 2002, First results, European Comission, Directorate General Press and Communica­tion, Public Opinion Analyses, 2002.

6

da su zaista njegov dio.

IV Kako riješiti probleme?

Transparentnost – objavljivanje pregovaračkih dokumenata

Prvi korak u demistifikaciji procesa pregovora jeomogućavanje pružanja informacija o pregov­orima, kroz objavljivanje pregovaračkih doku­menata. Slovenija, Slovačka i Češka su učinilepregovaračke pozicije javnim, a danas to radi Is­land, koji objavljuje sva dokumenta vezana zapregovore.

U Crnoj Gori nemamo jasnu politiku Vlade o ob­javljivanju dokumenata iz pregovora. Izvještaji oskriningu su prvo objavljeni u medijima, a ondaih je, nakon interesovanja medija i NVO, nasvom sajtu objavila Evropska komisija. MVPEI jenakon toga prevelo i objavilo izvještaje na svomsajtu. Nakon privremenog zatvaranja pregovorau okviru poglavlja 25 i 26, objavljene su icrnogorske pregovaračke pozicije. Na ovim poz­itivnim primjerima bi trebalo graditi preciznu idugoročnu Vladinu politiku koju definiše trans­parentnost procesa pregovora.

CDT smatra da Vlada Crne Gore treba da usvojiodgovarajući akt, kojim će biti precizno defin­isano koji dokumenti, u kojoj fazi pregovora ina koji način će biti dostupni građanima. Us­vajanjem ove preporuke Vlada bi demonstriralarazumijevanje i poštovanje principa transpar­entnosti, odnosno poštovanje principa dobrogupravljanja da sva pravila treba da budu poz­

nata unaprijed. Da bi objavljivanje dokumenata imalo smislaneophodno je kreirati posebnu internet stran­icu posvećenu pregovorima, po ugledu na prim­jer Islanda. Stranica mora biti jednostavna zakorišćenje i sistematizovana, i na njoj, osimdokumenata, treba da budu sve informacije opregovorima, uključujući podatke o članovimapregovaračke strukture i njihove kontakte.

Otvorenost – proaktivan pristup informisanju

Otvorenost je stepen više od transparentnosti ipodrazumijeva proaktivan pristup procesu in­formisanja. Objavljivanje dokumenata je prvikorak, koji znači da su informacije dostupneonima koji za njima tragaju. Do većeg brojagrađana se može doseći samo ako se informa­cije koje su relevantne postave u interesantan irazumljiv okvir.

Dio pregovaračkog procesa se odnosi na har­monizaciju propisa, a dio se zaista odnosi napregovaranje. I u jednom i u drugom slučaju,građani moraju biti upoznati sa svojim pravimai obavezama, ali i sa obavezama koje je državapreuzela u njihovo ime. Zato je važno na vri­jeme ih upoznati sa svim onim što ih ubudućnosti čeka, kako bi se izbjeglorazočarenje u kasnijim fazama pregovora, ilinakon ulaska u EU.

CDT smatra da je u proces informisanjagrađana neophodno aktivno uključiti medije.Sadržaj evropske pravne tekovine i proces pre­govora su komplikovani, a građanima tačne ijasne informacije mogu prenijeti samo mediji

7

Preg

ovor

i o p

rist

upan

ju C

rne

Gor

e Ev

rops

koj u

niji

– ak

tivni

i in

form

isan

i gra

đani

ili s

tati

sti u

pro

cesu

?K

ing

do

m o

f th

e N

eth

ela

nd

s

koji razumiju suštinu procesa. Naša preporuka je da umjesto ad hoc komu­nikacije između medija i donosilaca odluka ikomuniciranja samo nekih gorućih tema, trebauspostaviti stalne mehanizme saradnje izmeđumedija i pregovaračke strukture. Ovim bi seomogućilo da predstavnici medija nekolikomjeseci unaprijed znaju koji će se važnidogađaji u pregovaračkom procesu desiti, što biobezbijedilo kvalitetniju pripremu novinara, asamim tim i kvalitetne i objektivne informacije.U ovom trenutku je jako važno da informacijekoje mediji prenose građanima budusadržinske, a ne tehničke prirode. Kompletanovaj mehanizam treba organizovati tako da neugrožava nezavisnu uređivačku politikumedija.

NVO – partner i korektivni faktor

Nezaobilazan partner Vlade u procesu pridruži­vanja Evropskoj uniji svakako su i nevladine or­ganizacije. Nevladine organizacije u ovomeimaju dvostruku ulogu. One mogu djelovatiiznutra, kroz pregovaračku strukturu, i svojimekspertskim znanjima pomoći pregovaračkiproces. Druga uloga NVO je da djeluju kao ko­rektivni faktor u procesu pregovora, i da sakritičkom distancom građanima prenose objek­tivne informacije o procesu. Dok je prva ulogaNVO prilično uspješno inkorporirana ucrnogorsku pregovaračku strukturu, njihovadruga, možda i važnija funkcija ostaje zapos­tavljena.

CDT smatra da bi se potencijali NVO najboljeiskoristili kroz formiranje konsultativnog tijela,koje bi pratilo pregovarački proces. Uloga ovogtijela bi bila da na redovnim sastancima in­formiše glavnog pregovarača o svojim za­pažanjima vezanim za pregovarački proces, teda predoči pozitivne i negativne prakse u našimpregovorima. Na ovaj način bi se obezbijediodirektan i zvaničan kanal komunikacije izmeđuVlade i NVO­a koji sada ne postoji. Vlada bi do­bila novi kvalitet, odnosno „drugo mišljenje“koje bi bilo dopuna Vladinim pogledima istavovima vezanim za pregovore. NVO bi dobilipotrebne informacije o pregovorima ali i prilikuda, kroz zvaničnu saradnju sa Vladom, povratestatus korektivnog faktora u društvu. Time bise, na kvalitetan način, omogućio nesmetanprotok informacija između Vlade i NVO­a, ali ipreduprijedili nesporazumi koji često nastaju irješavaju se samo u medijskoj sferi, bez

konkretnog napretka i rezultata. Članovi ovogsavjetodavnog tijela bili bi izabrani na osnovuiskustva organizacija u oblasti evropskih inte­gracija, kvaliteta njihovih dosadašnjih pro­jekata i reputacije u društvu, ali i biografijanjihovih predstavnika koji bi bili članovipomenutog tijela.

Vlada i Skupština – intenzivirati komunikaciju i koordinaciju

Mehanizam pregovaranja Crne Gore sa EU jenedovršen, zbog činjenice da Skupština većdvije godine ne uspijeva da definiše svoju ulogui pronađe svoje mjesto u procesu. Ovo se nega­tivno odražava na transparentnost procesa, jersmo već duboko u pregovorima, a ključnapolitička institucija u državi nema definisanuulogu u njima. CDT preporučuje da se inten­zivira komunikacija između Skupštine i Vladepo ovom pitanju, kako bi se zaokružilapregovaračka struktura i Skupština dobilaulogu koja je prilagođena pravnom i političkomznačaju ove institucije.

Takođe, Skupština i Vlada moraju koordiniratikomunikaciju sa građanima o evropskim inte­gracijama, i pripremiti potpuno kompatibilnekomunikacione strategije, na osnovu kojih bi seplanirale i realizovale aktivnosti usmjerene naedukaciju i informisanje građana. Budući da ucrnogorskom parlamentu postoji konsenzus popitanju evropskih integracija, ovo bi bila prilikada se i opozicione partije aktivnije uključe uproces.

Istraživanje – razumijevanje potreba građana

Da bi komunikacija bila uspješna, Vlada moraznati sa kim komunicira. CDT predlaže daVlada krene sa sprovođenjem redovnih isveobuhvatnih istraživanja javnog mnjenja, uzkorišćenje i kvantitativnih i kvalitativnihmetoda. Istraživanje je neophodno na samomstartu, prije definisanja ciljnih grupa, poruka,kanala komunikacije.

Redovna istraživanja će pomoći Vladi darazumije na osnovu čega građani donosezaključke i grade stavove, šta ih interesuje,plaši, u šta vjeruju kada su evropske inte­gracije u pitanju. Istraživanja ove vrste tre­balo bi sprovoditi svakih šest mjeseci, kakonalažu dobre prakse.

8

V Zaključak

Okolnosti pod kojima su države Centralne iIstočne Evrope pristupile Evropskoj unijiznačajno se razlikuju od situacije u kojoj se EUnastoje pridružiti zemlje Zapadnog Balkana.Tranzicija u demokratiju je bila suštinskoopredjeljenje političkih elita i građana ovihdržava, a učlanjenje u EU je posmatrano kaokrajnji dokaz demokratizacije i završetkatranzicije. Racionalna pitanja u vezi sa pregov­orima su se pojavila tek pred samo pristupanjeovih država, i to kašnjenje u razumijevanjuracionalnih, prije svega ekonomskih tema idanas opterećuje i dijeli EU.

Pred državama Zapadnog Balkana je puno težizadatak. Iz različitih država Evropske unije sečesto mogu čuti različite poruke, i o budućnostiintegracije, i o našem mjestu u njoj. U ovimokolnostima, građanima Zapadnog Balkana suinteresantni neki sasvim praktični aspekti in­tegracija. U Crnoj Gori se već na samompočetku procesa pregovora mogu čuti različitamišljenja, među kojima i strahovi vezani zaekonomsku sigurnost nakon ulaska u EU. Unovim okolnostima, i pristup informisanjugrađana o procesu integracija mora bitidrugačiji.

Crna Gora ne smije pribjeći propagandi, već ob­jektivnom informisanju javnosti. EU moždaviše nije bajka iz devedesetih, ali i pored togaostaje najbolji racionalan izbor za Crnu Goru. Ibaš zato političke elite moraju podijeliti odgov­ornost za integraciju sa građanima. GrađaniCrne Gore zaslužuju da u EU uđu otvorenihočiju, potpuno informisani, svjesni svih pred­nosti i nedostataka. Jedino na taj način onimogu biti ravnopravni građani Evrope, a nenovopridošli Balkanci koji tek treba da se učedemokratiji.