A. PRAVO MEUNARODNIH UGOVORA 1. ZNAAJKE UGOVORA KAO IZVORA MEUNARODNOG PRAVA Meunarodni ugovori su najvaniji nain uglavljivanja uzajamnih prava i dunosti drava i drugih subjekata meunarodnog prava u njihovim partikularnim (posebnim) odnosima. Budui da se najvei broj ugovora sklapa u pisanom obliku, njihove stranke u njima mogu na precizan nain izraziti svoje meusobne odnose, i bolje nego na drugi nain uglaviti eljenu ravnoteu izmeu uzajamnih prava i dunosti. Odnosi izmeu suverenih i jednakih subjekata u biti se zasnivaju na ravnotei i uzajamnosti (reciprocitetu), mada je u prolosti oduvijek bilo neravnopravnih i nametnutih ugovora. Neki oblici meunarodne saradnje mogu se urediti samo u obliku pisanog ugovora. (Npr.: osnivanje nove meunarodne organizacije i predvianje broja, sastava i nadlenosti njehizin organa; ugovori o trgovini; ogranienje oruanja itd.) Najvei broj ugovora sklapa se u pismenom obliku za razliku od obiajnih pravila, pravne obaveze iz ugovora nije potrebno posebno dokazivati jer o njima postoji pismeni akt. Ipak, to ne otklanja sporove o tumaenju. Neki oblici meunarodne suradnje mogu se urediti samo pisanim ugovornim pravilima. To je sluaj s osnivanjem nove meuanrodne organizacije i predvianjem broja, sastava i nadlenosti njezinih organa i sl.Od posebnog je znaaja i injenica da se najvei broj ugovora sklapa u pisanom obliku. Stoga za razliku od obiajnih pravila, pravne obveze iz ugovora nije potrebno posebno dokazivati jer o njima postoji pismeni akt. Pravo meunarodnih ugovora je grana opeg meunarodnog prava koja propisuje pravila o sklapanju ugovora, o njihovu stupanju na snagu, o rezervama na ugovore, o primjeni, tumaenju, izmjenama, nitavosti, te o prestanku i obustavljanju primjene ugovora. Prije 1969. u znanosti i meunarodnoj praksi ta su naela bila openito prepoznata i prihvaena, ali nije bilo potpune suglasnosti u tome u kojim uvjetima, okolnostima i u kojem su opsegu ona primjenljiva na meunarodne ugovore. BEKA KONVENCIJA O PRAVU UGOVORA kojij je stranka i Hrvatska potpisana 1969. a stupila je na snagu 1980. Ona je preciznim propisima u pisanom obliku razrijeila najvei broj tih dilema. Nakon njezina usvajanja ti njeni propisi zadobili su objektivan znaaj i gotovo su svi do danas prerasli u pravila opeg obiajnog prava, koja vie nitko ne osporava. Pravila ove Konvencije se danas primjenjuju ili se smatraju primjenljivima, na stranke svih ugovora koji se sklapaju. Stoga je upravo ta Konvencija do danas moda najznaajniji ugovor o kodifikaciji meunarodnog prava. Manje je uspjela BEKA KONVENCIJA O SUKCESIJI DRAVA GLEDE ME. UGOVORA iz 1978., a koja je stupila na snagu 1996.. Meu strankama se nalazi i Hrvatska. Uz te dvije Beke konvencije, do sada je jo usvojena i potpisana ali nije stupila na snagu, BEKA KONVENCIJA O PRAVU UGOVORA IZMEU DRAVA I MEUNARODNIH ORGANIZACIJA ILI IZMEU MEUN. ORGANIZACIJA iz 1986. Hrvatska je njezina drava ugovornica. 2. POJAM I VRSTE UGOVORA 1

Meun. ugovor se sastoji u saglasnosti volja 2 ili vie subjekata meunarodnog prava s ciljem postizanja odreenog uinka po meunarodnom pravu, stvarajui odnos prava i dunosti izmeu njegoivh stranaka. Ugovori mogu biti: - dvostrani i mnogostrani - sastavljeni u jednoj ispravi s moguim dodacima tj aneksima ili u vie imeusobno povezanih isprava (u razmijenjenim notama). Oni mogu biti sklopljeni u pisanom ili u nekom drugom obliku. Da bi ugovor ostvarivao namjeravani pravni uinak po meunarodnom pravu, mora ispunjavati vie uvjeta: a) Sve stranke ugovora moraju biti subjekti meunarodnog prava, tj. drave, meuvladine organizacije ili priznati ustanici. b) Da bi ugovor bio pravno valjan, njegov predmet ne smije biti pravno nedopustiv. Pravno je nedopustiv onaj ugovor: - kojeg je materijalno nemogue izvriti (npr. ako se odnosi na svemirska i druga prostranstva koja su zasada nedostupna ovjeanstvu) ili - koji je u sukobu s nekom imperativnom normom meunarodnog prava. c) Izraena volja stranaka u ugovoru mora odgovarati njihovoj stvarnoj volji. Stoga su prema nekim opim naelima prava nitavi ugovori glede kojih postoje mane pri oitovanju volje neke od stranaka. Ovdje samo valja istaknuti da su neke od tih mana uzrok apsolutne nitavosti i ugovor se tada ne moe osnaiti (konvalidirati) naknadnim pristankom svih stranaka. To su osim sukoba s jus cogens, prisila izvrena nad predstavnikom neke drave i prisila izvrena na samu dravu ugovornicu. Osale mane uzroci su relativne nitavosti (bludnja, prijevara, korupcija predstavnika drave, te druge mane koje predvia Konvencija). One dovode do nitavosti jedino ukoliko se oteena stranka na njih pozove. d) Ope meunarodno pravo ne propisuje nikakav odreeni oblik (formu) ugovora. Najvei broj ugovora sklapa se u pismenom obliku. ** Svi ugovori na snazi u naelu jednako obvezuju sve njihove stranke ak i bez obzira na tijelo neke drave koje ih je sklopilo, ili na akt kojim su ratificirani. U pravilu ne postoji hijerarhija izmeu ugovora nalik na hijerarhiju pravnih normi i pravnih akata u unutarnjem pravu. Djelomini izuzetak od tog pravila je Povelja UN-a i to zbog derogatorne klauzule u l. 103. koji propisuje da u sluaju sukoba izmeu obveza lanova UN-a prema ovoj Povelji i njihova obveza prema bilo kojem drugom meunarodnom sporazumu, prevlauju njihove obveze iz ove Povelje. Nemogue je dosljedno izvriti podjelu svih meunarodnih ugovora prema njihovom sadraju. Meutim, neke podjele ugovora/ugovornih propisa nisu bez osnove. 1.) UGOVORI SKLOPLJENI U PISANOM ILI NEKOM DRUGOM OBLIKU Prva podjela ugovora odnosi se na oblik (formu) u kojem su sklopljeni. Usmeni ugovori su danas vrlo rijetki, ali ukoliko postoje, onda njihove stranke obvezuju kao i pismeni ugovori. U oruanom sukobi punopravni sporazumi mogu se sklapati i znacima. Sporazumi se danas mogu sklopiti izmjenom poruka putem telefona, radija ili telefaxa, pod uvjetom da je pristanak obiju stranaka na neku pravnu obvezu izraen na izriit i nedvojben nain. Danas su ipak teko zamislivi (mada nisu nemogui) usmeni sporazumi koji ostaju u nepisanom obliku. Veinom 2

se o njima sastavlja zapisnik. Ako je takav zapisnik ili memorandum o suglasnosti ovjeren od predstavnika svih stranaka, time on moe zadobiti oblik pisanom sporazuma. 2.) DVOSTRANI I MNOGOSTRANI UGOVORI Podjela ugovora s obzirom na broj njihovih stranaka ini se na prvi pogled najmanje znaajnom ali to nije tako. S Prvom hakom mirovnom konferencijom odranom 1899. otpoinje prodor mnogostrane diplomacije, mnogostranih ugovora i meunarodnih organizacija. Taj fenomen odrazio se na mnoga pravila prava ugovora. Ukoliko je neki ugovor sklopljen na poetno razdoblje od 5 ili vie godina s mogunou njegova jednostranog otkaza po isteku tog roka, takvim otkazom dvostrani ugoovr okonava. Kod mnogostranih ugovra radi se o samo o jednostranom povlaenju, jer ugovor po pravilu ostaje na snazi izmeu ostalih stranaka. Bitna povreda dvostranog ugoovra od jedne od stranaka ovlauje drugu da se na tu povredu pozove kao na uzrok prestanka ugovora ili suspenzije njegove primjene u cjelini ili djelomino. Propisi o prestanku i suspenziji primjene mnogostranih ugovora zbog njihove bitne povrede od jedne od stranaka mnogo su sloeniji. Posebnu podvrstu mnogostranih ugovora ine viestrani ugovori ograniene naravi. Ako takav ugoovr ne predvia drugaije, na njega su rezerve mogue samo uz pristanak svih ostalih njegovih stranaka. 3.) UGOVOR-ZAKON I UGOVOR-POGODBA Ova podjela smatrala se bitnom, da bi se potom poela zanemarivati. Prema uenju koje je postavio Heinrich krajem 19. st., ugovorzakon (Vertrag) se sastoji u stapanju volja njegovih stranaka usmjerenih ka istom cilju. U stvari se radi o jedinstvenoj volji svih stranaka. Takvim ugovorom sve njihove stranke preuzimaju iste pravne obveze. Prema tom uenju samo su ti ugovori izvor objektivnog prava i izvor meunarodnog prava. Ugovori-zakoni mogu biti osnova za kodifikaciju i progresivni razvoj obiajnih pravila iz neke grane meunarodnog prava.Oni su slini, ali ne isti, sa zakonima u unutarnjim pravnim porecima drava. Temelj ugovora-pogodbe su volje njegovih stranaka razliitog sadraja, ali koje smjeraju istom cilju i uzajamno se dopunjuju (npr. kupovina i prodaja). Ovi ugovori nisu izvor meunarodnog prava, ve samo pravni poslovi. Njima se stvaraju samo subjektivna prava i dunosti njihovih stranaka. On je nalik na kontrakt iz unutarnjeg graanskog prava. Meutim, nije tona tvrdnja da su ugovori te vrste samo pravni poslovi (transakcije). I oni su izvori prava i obveza za njihove stranke dok su na snazi. Niti oni, niti ugovori-zakoni ne mogu po sebi stvarati dunosti za tree drave. Ugovori-zakoni nisu iznad poslova (transakcija) koji se sklapaju ugovorima-pogodbama. 4.) UGOVORIUSTAVI MEUNARODNIH ORGANIZACIJA Ovi ugovori imaju razliite funkcije. Svaki od njih je izvor prava i dunosti za sve njegove stranke koje tim ugovorom ustanovljavaju dugoroni okvir meusobne suradnje kroz stalne i ad hoc organe organizacije u pitanju. Gotovo se svi ti ugovori sklapaju bez ogranienja njihova trajanja. U isto vrijeme ugovorm te vrste raa se novi subjekt meunarodnog prava. Za sve organe te organizacije i za samu organizaciju kao posebnog subjekta meunarodnog prava on nije nalik na ostale ugovore. Za njih je on od temeljnog tj. ustavnog znaaja. Veina tih ugovora iskljuuje mogunost ulaganja rezervi na njih. Veina njih propisuje postupak za njihove naknadne izmjene i dopune. Da bi te izmjene stupile na snagu za sve 3

drave lanice organizacije, ne trai se jednoglasnost, nego neka kvalificirana veina. Nezadovoljna lanica, ako ne eli pristati na takve izmjene, moe samo napustiti organizaciju. Jednoglasno ili konsenzusom usvojene rezolucije u glavnom predstavnikom tijelu organizacije (poput Ope skuptine UN-a) mogu se smatrati ustanovljenom praksom u postupku stvaranja partikularnih obiajnih pravila u pravu te organizacije. Neki od tih rezolucija mogu biti akti autentinog tumaenja samog ugovora-ustava. 5.) POLITIKI SPORAZUMI (GENTLEMEN'S AGREEMENTS) Raireno je miljenje o postojanju sproazuma posebne vrste koje drave sklapaju u pismenom ili drugom obliku s namjerom da ih obaveu samo moralno ili politiki, ali da tim putem ne preuzmu nikakve pravne obaveze. Takvo otro razlikovanje sporazuma drava na istinske ugovre i na pravno neobvezujue sporazume najee u praksi nije opravdano. S druge strane, formalni ugovori poput Povelje UN-a, sadre u nekim svojim odredbama umjesto prava i dunosti njihovih stranaka obine elje ili program budue suradnje za koji je nadlean organ tek treba donijeti odluke. Ipak, pretpostavka je da veina odredaba formalnog ugovra stvara prava i dunosti za njegove stranke, a da je neugovorni instrument u naelu lien takvih odredbi. Neovisno o obliku, uvijek je nuno u sluaju sumnje izvriti sasvjesnu analizu sadraja instrumenata i okolnosti njegova usvajanja. 3. SPOSOBNOST SKLAPANJA UGOVORA 1. Sve suverene (neovisne) drave su subjekti meunarodnog prava prema opem meunarodnom pravu i to njihovo svojstvo ne ovisi o njihovom priznanju od drugih drava. Sukladno tome, sve one imaju niim ogranienu sposobnost sklapanja svih vrsta ugovora. 2. S obzirom da je federalizam kao oblik sloene drave rasprostranjen na svim kontinentima, vano je pitanje ugovorne sposobnosti federalnih jedinica. S obzirom da nisu neovisne drave, postoji presumpcija da drave lanice federacije nisu ovlatene da budu strankama meunarodnih ugovora. Pretpostavlja se da one nisu subjekti meunarodnog prava ak ni s ogranienom djelatnom sposobnou. Ako ima ta sposobnost nije priznata ustavom federacije ili ne proizlazi iz ustavne prakse federacije potvrene kao pravo, odredbe ustava neke federalne jedinice o njezinoj vlastitoj sposobnosti sklapanja ugoovra nisu relevantne za tree drave. Ukoliko bi pod takvim uvjetima neka trea drava sklopila ugovor s federalnom jedinicom, to bi znailo nedoputeno mijeanje u unutranje poslove te federacije. Drave lanice federalnog saveza mogu imati sposobnost sklapanja ugovora ako se na tu sposobnost pristaje u saveznom ustavu i u njemu propisanim granicama. U bivoj SFRJ, nakon ustavnih promjena iz 1971. republike i pokrajine imale su iroku slobodu ostvarivanja suradnje s organima i organizacijama treih drava i s meunarodnim organizacijama, za to nisu trebale traiti nikakav pristanak saveznih tijela. Unato tome, nije im bila izriito priznata sposobnost sklapanja ugovora po meunarodnom pravu. 3. Premda ima sumnji u to da Vatikan ispunjava sve uvjete dravnosti po opem meunarodnom pravu, Sveta Stolica, odnosno Drava Vatikanskog Grada danas je openito priznata kao poseban subjekt meunarodnog prava. Svi konkordati i drugi ugovori koje Sveta 4

Stolica sklapa s treim dravama meunarodni su ugovori na koje se neposredno primjenjuju propisi iz Beke konvencije iz 1969. 4. Nije jednak sluaj s ugovornom sposobnou meuvladinih organizacija. Nevladine organizacije tu sposobnost ne uivaju. Nema sumnje da gotovo sve meuvladine organizacije imaju objektivni meunarodni subjektivitet, dakle ne samo u odnosu na njihove drave lanice nego i prema treim dravama. One su subjekti meun. prava, ali za razliku od drava ne uivaju opu nadlenost. Meunarodne organizacije ravnaju se naelom sspecijalnosti, tj. drave koje su ih osnovale daju im odreene ovlasti ije su granice odreene funkcijom zajednikih interesa, a promicanje kojih su im te drave povjerile. Te granice mogu biti izriito odreene u ugovoru ustavu organizacije. U nedostatku ali i izvan takvih propisa, smatra se da svaka organizacija ima implicirane ovlasti bitne za vrenje njezinih dunosti. Izvan takvih impliciranih ovlasti, i izvan njezinih funkcija, niti jedna organizacija nema pravo sklapati ugovore bilo s dravama ili s ostalim meunarodnim organizacijama u bilo kakvim drugim oblastima uzajamne suradnje. Ugovori kojih je stranka neka organizacija izjednaeni su s meudravnim ugoovrima i jednako obvezuju sve njihove stranke. 5. Ustanici u nekom oruanom sukobu ne uivaju objektivnu meunarodnopravnu osobnost erga omnes. Po njihovoj naravi ustanici su privremene i prijelazne cjeline. Bore se bilo za dravnost na dijelu podruja neke drave, ili za vlast na itavom dravnom podruju. Ako pobijede tada ili stvaraju novu dravu ili novu vladu. Ako budu poraeni oni nestaju. Ogranienu meunarodnu osobnost (svojstvo subjekta meunarodnog prava) i ogranienu sposobnost skapanja ugovora, ustanici stjeu tek aktom priznanja, i to samo u odnosu na dravu koja ih je priznala. Priznanje im moe dati bilo ustanovljena, tj. legitimna vlast protiv koje se bore u vlastitoj zemlji, ili vlada neke tree drave. 4. POSTUPCI SKLAPANJA UGOVORA Osim minimalnih uvjeta za nastanak i za postojanje ugovora, ope meunarodno pravo ostavlja dravama slobodu glede postupaka sklapanja ugovora. U meunarodnoj praksi izrasla su 2 glavna postupka sklapanja ugovora: 1. Pojednostavljeni postupak sastoji se u razmjeni isprava (note, pisma), i tada se ugovor sastoji od dvije ili vie povezanih isprava. Ali, te isprave moraju predvidjeti da e njihova razmjena imati uinak izraavanja pristanka na ugovor obiju ili svih stranaka, ukoliko se na drugi nain ustanovi da su se drave na to sporazumijele. Iz ramijenjenih pisama mora nesumnjivo proizai suglasnost volja obiju (ili svih) stranaka s ciljem da postignu uinak po meunarodnom pravu, kao i konstatacija te suglasnosti u odredbama u kojima se propisuju prava i dunosti za stranke iz tog ugovora. 2. Sloeni postupak sklapanja ugoovra moe se satojati od vie odvojenih radnji: 1. pregovori ukljuujui usvajanje i ovjeravanje (autentifikaciju tj. utvrivanje vjerodostojnosti) teksta ugovora 2. davanje pristanka stranaka da budu vezane ugovorom koji se moe izraziti na vie naina (ratifikacijom, pristupanjem, ali i potpisom, pa i razmjenom pisama koja ine ugovor) 3. razmjena ili polaganje isprava o ratifikaciji 5

4. registracija ugovora kod Glavnog tajnika UN-a i njegovo objavljivanje. Mogue su i kombinacije ovih postupaka. *PREGOVORI I USVAJANJE TEKSTA UGOVORA* Pregovore, usvajanje i ovjeravanje teksta ugovora obavljaju ovlateni predstavnici drava. Predstavnik drave iskazuje se punomojem od strane nadlenog organa. Punomo nije potrebna ako iz prakse zainteresiranih drava ili iz drugih okolnosti proizlazi da su one namjeravale osobu u pitanju smatrati svojim predstavnikom. Punomo nije potrebna dravnom poglavaru, efu vlade i ministaru vanjskih poslova. ef diplomatske misije (veleposlanik, poslanik ili stalni otpravnik poslova) ne treba punomo za pregovore i usvajanje teksta ugovora s dravom u kojoj je akreditiran. Neki akt koga u postupku sklapanja ugovora izvri neovlatena osoba nema pravni uinak, osim ako ga drava u pitanju naknadno ne odobri. Sami pregovori mogu se voditi na razliite naine: pismenim putem, putem redovitih diplomatskih kanala, ili na sastanku posebno opunomoenih predstavnika, tj. na diplomatskoj konferenciji uz sudjelovanje veeg broja drava. Pregovori se nadalje, mogu voditi u okviru djelatnosti neke meuvladine organizacije ili takva organizacija moe organizirati diplomatsku konferenciju. Po trajanju pregovor mogu biti kratki, ali i veoma dugotrajni osobito ako neko struno tijelo prethodno ne pripremi radni tekst, tj. nacrt ugoovra kao osnovu za raspravu. Kada pregovarai postignu sporazum o odreenim pitanjima, oni stiliziraju dijelove teksta budueg ugovora ili ugovor u cjelini. Da bi se nacrt nekog ugovora usvojio, u pravilu je potreban pristanak svih drava sudionica pregovora. To vrijedi kad se radi o dvostranom ugovoru ili o ugovoru ogranienog znaaja. Ali ako se pregovori vode na meunarodnoj konferenciji uz sudjelovanje velikog broja drava, i kad se ne oekuje da e ugovor odmah po svom stupanju na snagu obvezivati sve sudionice pregovora, tada se naelo jednoglasnosti naputa. Tekst ugovora na meunarodnoj konferenciji usvaja se 2/3 veinom drava koje su nazone i koje glasuju, osim ako te drave, istom veinom odlue da se primijeni neko drugo pravilo. Ovjeravanje (autentifikacija) teksta ugovora se vri nakon to je on usvojen. Time pregovarai ustanovljuju i svjedoe da je tekst vjerodostojan i konaan. Ovjeravanje se vri na nain i prema postupku predvienom u samom ugovoru ako su se stranke o takvim odrdbama prethodno sporazumjele. U nedostatku takvih odredaba, ovjeravanje se moe izvriti: - potpisivanjem - potpisivanjem ad referendum ili - parafom predstavnika drava i to bilo samog teksta ugovora, ili zavrnog akta konferencije u kojem je tekst ugoovra sadran. Dakle, usvajanjem i ovjeravanjem, drave jo nisu dale svoj pristanak da budu vezane ugovorom u pitanju. Potpisivanje ad referendum izriito znai da opunomoeni predstavnik izraava svoju suglasnost s uglavljenim tekstom, ali smatra da nema dovljno ovlast da obavee svoju vladu, pa ak ako je potom nuna i ratifikacija. Nakon to se neki tekst usvoji i ovjeri, prestaje biti nacrtom ugovora. On postaje ugovor koji jo nije stupio na snagu.

6

*PRISTANAK DRAVA DA BUDU VEZANE UGOVOROM* Tek tim pristankom drave izraavaju svoju volju da postanu strankama ugovora u pitanju. Ali samim izraavanjem tog pristanka ugovor jo ne mora stupiti na snagu. Kod dvostranog ugovora potrebno je da to isto uini i suprotna stranka, te ako je nuno da one potom razmjene instrumente o ratifikaciji. Kod mnogostranog ugovora neophodno je da bilo sve ugovornice daju taj svoj pristanak, ili makar njihov minimalni broj propisan u samom ugovoru kao uvjet njegova stupanja na snagu.postoje 2 mogunosti da ugovor stupi na snagu. Taj pristanak se moe dati ratifikacijom, prihvatom ili odobrenjem ugovora, njegovim potpisivanjem, razmjenom isprava koje ine ugovor, pristupom ugovoru, ili na bilo koji drugi ugovoreni nain. (i) Ratifikacija, prihvat, odobrenje Pristanak drava da budu vezane ugovorom ima za svrhu da se ugovor, prije njegova mogueg stupanja na snagu, razmotri u nadlenim tijelima drave prema njezinom unutranjem pravu. za svrhu ima da se ugovor razmotri u nadlenim tijelima drave prema njenom unutranjem pravu. Moe se raditi o izvrnim tijelima (dravni poglavar, vlada), ili o zakonodavnom tijelu, ukljuivi njegove odbore. Taj pristanak se potom daje u sveanom obliku i obino se naziva ratifikacijom. Prihvat i odobrenje, koje spominje Beka konvencija takoer obuhvaaju to naknadno preispitivanje i su oni u biti isto to i ratifikacija. Unutarnje pravo neke drave moe predvidjeti i akt ratifikacije u sluaju njezina pristupanja nekom ugovoru koji je ve na snazi. (ii) Pristanak drave da bude vezana ugovorom njegovim potpisivanjem Neke drave imaju stroge ustavne propise po kojima se za svaki ugovor trai ratifikacija zakonodavne vlasti, ili za neke vrste ugovora i ratifikacija izvrne vlasti. U pravu drugih drava ratifikacija zakonodavne vlasti predvia se samo za odreene vrste ugovora, dok se ostali sklapaju potpisivanjem po odobrenju nadlene izvrne vlasti (to je sluaj i s Hrvatskom). Beka konvencija propisuje da se pristanak drave da bude vezana ugovorom izraava potpisom predstavnika te drave u sljedeim sluajevima: ako ugovor predvia da e poptisivanje imati taj uinak ako se na drugi nain ustanovi da su se drave pregovarateljice sporazumjele da potpisivanje ima takav uiank ili ako namjera drave da takav uinak da potpisivanju proistjee iz punomoi njezina predstavnika ili je izraena tijekom pregovora. (iii) O razmjeni isprava koje ine ugovor - i tu se moe postaviti pitanje propisa unutarnjeg prava svake od drava o ogranienjima glede davanja pristanka na ugovor te vrste. (iv) Pristupanjem ugovoru (adhezija, akcesija) je nain izraavanja pristanka na ugovor u ijem sklapanju neka drava nije sudjelovala, ili je sudjelovala, ali je propustila predvieni rok da ga ovjeri. Mogunost pristupanja nije jednaka za sve ugovore. Postoje tzv. zatvoreni ugovori koji ne predviaju pristupanje treih drava ili ga ak izriito zabranjuju. Ovdje spadaju svi dvostrani i viestrani ugovori ograniene naravi. Druga skupina su poluotboreni ili regionalni ugovori koji se sklapaju u okviru regionalnih organizacija ili imaju regionalno obiljeje. Takvi ugovori predviaju pristup samo za drave lanice regionalne organizacije, a mogue i za ostale drave iz tog regiona. U treu skupinu spadaju otvoreni ugovori iji je cilj u ugovorni odnos obuhvate to je mogue vei broj drava iz svih dijelova svijeta. Sve drave koje postanu planicom UN-a mogu bez znaajnih ogranienja pristupiti konvencijama sklopljenim u okviru te Organizacije. To se 7

prvenstveno odnosi na ope konvencije o ljudskim pravima poput Konvencije o genocidu, Konvencije o zabrani rasne diskriminacije, na 2 meunaroda pakta o pravima ovjeka i na druge konvenciej o kodifikaciji meunarodnog prava. ** Svi naini izraavanja pristanka drava da budu vezane ugovorom: potpisivanje, ratifikacija, razmjena isprava te pristup, vre se prema propisima Beke konvencije pisanim putem. Ako neki ugovor to izriito doputa, ili ako se ostale drave ugovornice na to sloe, neka drava moe se obvezati samo jednim dijelom ugovora. ** Ako ugovor drukije ne odredi, obje drave ugovornice dvostranog ugovora razmjenjuju isprave o ratifikaciji ugovora. Mnogostrani ugovori u tu svrhu predviaju depozitara. To je drava domain diplomatske konferencije ili glavni tajnik ili direktor meunarodne organizacije pod ijim je okriljem odrana konferencija na kojoj je ugovor usvojen. Svaka drava koja potpie ugovor, ili da svoj pristanak da njime bude vezana ratifikacijom ili mu pristupi, isprave o tome pohranjuje kod depozitara. Dunost depozitara da uva originalni tekst ugovora, te da ovjereni tekst ugovora, kao i ovjerene prijepise svih isprava o potpisivanju, ratifikaciji ili pristupu ugovoru dostavi svim strankama ugovora. Depozitar registrira ugovor kod Glavnog tajnika UN-a (ukoliko sam depozitar nije Glavni tajnik). On takoer obavjetava sve te drave o stupanju na snagu ugovora kad se za to ispune uvjeti. ** Ugovor stupa na snagu na nain i na dan koji su utvreni njegovim odredbama, ili sporazumno izmeu drava pregovarateljica. Da bi stupile na snagu, mnogostrane otvorene konvencije u svojim zavrnim odredbama predviaju polaganje kod depozitara odreenog broja isprava o ratifikaciji i pristupu a mogu propisati jo i vremenski rok za njihovo stupanje na snago nakon to se taj uvjet ispuni. U nedostatku odredaba ili sporazuma o stupanju na snagu, stupa na snagu im sve drave pregovarateljice izraze pristanak da budu vezane ugovorom. Ali i prije stupanja na snagu ugovora, njegove drave potpisnice ili ugovornice preuzimaju prema njemu izvjesne obveze. To se dakle odnosi na drave koje su potpisale ugovor a prije nego su dale svoj pristanak, te na drave koje su dale svoj pristanak, ali prije nego to je ugovor stupio na snagu. Te drave nisu dune izvravati ugovor, ali imaju dunost da se u meuvremenu uzdre od ina koji bi osujetili predmet i svrhu ugovora. To pravilo zasniva se na naelu dobre vjere. ** Sam ugovor moe predvidjeti, ili se drave pregovarateljice mogu na drugi nain sporazumjeti, da se itav ugovor ili njegov dio privremeno primjenjuje dok ne stupi na snagu. Takav sporazum o privremenoj primjeni obvezuje sve drave ugovornice. ** Sve drave lanice UN imaju prema l. 102. Povelje dunost da sve svoje ugovore zakljuene nakon njezina stupanja na snagu registriraju u tajnitvu te Organizacije. Tajnitvo ih ima potom objaviti. 8

U istom lanku takoer se propisuje da se nijedna stranka ugovorora ili meunarodnog sporazuma koji nije registriran ne moe pozvati na taj ugovor ili sporazum pred nijednim organom UN-a. Povelja, meutim, nije predvidjela nikakav rok za registraciju ugovora. 5. REZERVE NA UGOVORE Rezerva (ograda, priuzdraj) je jednostrana izjava, bez obzira na to kako je sastavljena ili nazvana, kojom drava eli u odnosu na sebe iskljuiti ili izmijeniti pravni uinak nekih odredaba ugovora. Rezerva se moe oitovati pri potpisivanju ugovora, pri njegovoj ratifikaciji (prihvatu ili odobrenju), ili pri pristupanju ugovoru. Od rezerve se razlikuje interpretativna izjava (declaration of understanding), kojom drava bez namjere da iskljui ili preinai pravni uinak odredaba ugovora, pridaje nekima od tih odredaba svoje posebno tumaenje, ili izlae politiki stav prema ugovoru koji moe bacati odreenu svjetlost na tumaenje ugovora u cjelini. Ponekad se pod tim izjavama kriju istinske rezerve, naroito kada ih ugovor izriito zabranjuje. U naelu rezervu moraju dopustiti sve ostale stranke ugovora. To doputenje mee biti predvieno u samom tekstu ugovora, ili se glede nekih ugovora moe izraziti naknadno. Ne moe se uloiti rezerva na ugovor koji je izriito zabranjuje. Ako ugovor predvia stavljanje rezervi samo na neke njegove odredbe ili dijelove, to podrazumijeva da su one zabranjene glede svih drugih odredbi. esti su ugovori koji ne predviaju nikakve odredbe o rezervama. Do toga moe doi ako su drave pregovarateljice to pitanje zanemarile, i jo ee ako se o tome nisu uspjele sporazumjeti. Glede tih ugovora neko je vrijedilo pravila da se rezerve mogu dopustiti samo naknadnim pristankom svih ostalih stranaka ugovora, prema tzv. naelu apsolutnog integriteta ugovora. Prema Bekoj konvenciji, ako sam ugovor ne sadri odredbe o rezervama, u svakom sluaju nedoputena je rezerva koja je inkompatibilna s predmetom i svrhom ugovora, a tu injenicu ocjenjuju ostale stranke ugovora. U pogledu uvjeta davanja pristanka na rezerve, kada ugovor o njima nema propisa, Beka konvencija razlikuje 3 vrste ugovora: a) Takvu rezervu moraju prihvatiti sve ostale stranke ako iz ogranienog broja drava pregovarateljica kao i predmeta i svrhe ugovora proistjee da je primjena ugovora u cijelosti izmeu svih stranaka bitan uvjet pristanka svake od njih da bude vezana ugovorom. U tu skupinu spadaju svi dvostrani ugovori, te tzv. ugovor-pogodbe. Tu je na snazi ostalo naelo apsolutnog inegriteta ugovora. b) Takvu rezervu potrebno je da prihvati nadleni organ meunarodne organizacije kad se radi o ugovoru-ustavu te organizacije, osim ako se u tom ugovoru ne odreuje drugaije. c) U pogledu svih ostalih ugovora drava koja uloi rezervu ulazi u ugovorni odnos samo s onim drugim strankama ugovora koje njezinu rezervu izriito prihvate, ili joj ne stave prigovor u roku od 12 mjeseci od primitka notifikacije o rezervi. Drava stranka ugovora koja ne prihvati rezervu ne mora, ali moe, smatrati dravu koja ju je stavila strankom ugovora u odnosu na sebe. U sluajevima kad je rezerva doputena ili prihvaena, ona uvijek mijenja ugovorni odnos prema ostalim strankama ugovora na temelju reciprociteta. Stoga, ako neka drava putem rezerve zaista uspije iskljuiti neke odredbe ugovora u odnosu na sebe, ona od drugih stranaka nema pravo traiti izvrenje tih odredaba u svoju korist. Rezerva se moe u svakom trenutku povui i za to u naelu nije potreban pristanak ostalih stranaka ugovora koje su prethodno na nju pristale. 9

Rezerva, izriit prihvat rezerve i prigovor na rezervu, moraju se sastaviti u pisanom obliku i priopiti (notificirati) dravama ugovornicama i ostalim dravama koje imaju pravo postati strankama ugovora. Rezerve ine ugovorne odnose veoma sloenim ali su dio meunarodne stvarnosti koju je nemogue zbog razloga pravne sigurnosti suzbiti. Poseban su problem rezervi na konvencije, kod kojih je mogunost ulaganja rezervi najee najvea. Tada je za ugovorni odnos svake dvije stranke koji proizlazi iz konvencije nuno ustanovljavati obujam njihovih uzajamnih prava i dunosti. 6. TUMAENJE UGOVORA Tumaenje meunarodnih ugovora ima velik znaaj za njihovo izvrenje. Postoje 3 temeljne metode tumaenja ugovora. a) Najstarija je subjektivna metoda, koja polazi od prvobitne namjere drava pregovarateljica. Ta se metoda s nepovjerenjem odnosti prema tekstu ugovora, jer polazi od toga da rijei nemaju znaenje osim ako izraavaju namjeru stranaka kao najbitniji element ugovora. b) Tekstualna metoda, naprotiv, uzima tekst ugovora kao najpouzdaniji dokaz prvobitne namjere ugovornica, kojeg pri tumaenju treba iskoristiti koliko je to mogue. Tek ako je tekst ugovora dvosmislen ili nejasan, ili dovodi do besmislenog ili nerazumnog ishoda, doputeno je istraivati namjeru stranaka temeljem drugih dokaza. c) Modernija funkcionalna (ili teleoloka) metoda tumaenja ne osvre se niti na prvobitnu namjeru, pa ponekad ni na tekst ugovora. Primjenom metode ugovor se tumai s obzirom na njegov predmet i svrhu u vremenu kad se vri tumaenje. Predmet i svrha mnogih mnogostranih ugovora mogu se protekom vremena izmijeniti. O izboru metode tumaenja moe ovisiti rezultat samog tumaenja. Mada se tekstualna metoda dri temeljnom pri tumaenju svih vrsta ugovora, ukoliko ona ne dovede do rezultata, valja pribjei drugih metodama. Pritom je subjektivna metoda svojstvena ugovorima-pogodbama, a izuzetno i uz velik oprez ugovorima-zakonima. Ona nema skoro nikakve vrijednosti pri tumaenju ugovora-ustava meunarodnih organizacija kojima je u nekim sluajevima svojstvena funkcionalna metoda tumaenja. Najveu slobodu tumaenja uivaju same stranke, kada zajedniki tumae njihov vlastiti ugovor. One vre tzv. autentino tumaenje, koje obvezuje sva druga tijela. Ne samo da one mogu pribjei bilo kojoj metodi tumaenja, ukljuivi i funkcionalnu, nego ako ele, mogu zajednikim sporazumom izvriti izmjenu ugovora ili ga dokinuti neovisno o odredbama u njemu o njegovu prestanku. Ali uvjet za autentino tumaenje ugovora je jednoglasnost svih njegovih stranaka. Iz navedenog proizlazi suprotno naelo, da jednostrano tumaenje nekog ugovora, ili ono na koga nisu pristale sve njegove stranke, pravno ne obvezuje stranke koje na njega nisu dale svoj pristanak. I politiko tijelo neke meunarodne organizacije, poput npr. Ope skuptine UN-a, moe vriti autentino tumaenje ugovora-ustava svoje organizacije, ukoliko s tom namjerom usvoji neku rezoluciju. Rezolucija u pitanju mora biti usvojena jednoglasno, gotovo jednoglasno ili konsenzusom. Meunarodna sudska i arbitrana tijela u naelu nisu pozvana da stvaraju novo pravo, nego samo da primjenjuju postojee. Ali u stvarnosti ta se njihova zadaa ne svodi samo na to. Ako od parninih stranaka nisu izriito ovlatena da odluuju ex aequo et bono (na temelju pravinosti 10

ak i preko postojeeg prava, tj. contra legem), ona su pri tumaenju ograniena tekstom ugovora i prvobitnom namjerom stranaka. Beka konvencija iz 1969. u l. 31. postavila je ope pravilo tumaenja ugovora, u kojem polazi od tekstualne metode kao osnovne glede svih ugovora. Ugovor se mora tumaiti u dobroj vjeri prema uobiajenom smislu izraza iz ugovora u njihovu kontekstu i u svijetlu predmeta i svrhe ugovora. U svrhu tumaenja ugovora, osim teksta, ukljuujui preambulu (uvod) i priloge, kontekst obuhvaa: - svaki sporazum koji se odnosi na ugovor a kojeg su sve stranke sklopile u vezi s ugovorom, - svaku ispravu koju jedna ili vie stranaka sastave u svezi s ugovorom a koju ostale stranke prihvate kao ispravu koja se odnosi na ugovor. Dakle, naglasak je na tome da bi inili tekst ugoovra, svaki sporazum ili isprava u svezi s ugovorom moraju biti prihvaeni od svih stranaka ugovora. Nadalje, Beka konvencija navodi da e se zajedno s kontekstom voditi rauna: - o svakom naknadnom sporazumu izmeu stranaka o tumaenju ugovora ili o primjeni njegovih odredaba, - o svakoj naknadnoj praksi u primjeni ugovora kojom se ustanovljuje sporazum izmeu stranaka o tumaenju ugovora, te - o svakom mjerodavnom pravilu izmeu meunarodnog prava primjenljivom na odnose izmeu stranaka. Takoer se izlae i protupravilo onome o uobiajenom smislu izraza iz ugovora po kojem se poseban smisao pridaje nekom izrazu ako je ustanovljeno da je to bila namjera stranaka. l. 32. Beke konvencije izlae dopunska sredstva tumaenja, kada je tumaenje na temelju opih pravila o tumaenju dvosmisleno ili nejasno, ili dovodi do ishoda koji je oito besmislen (apsurdan) ili nerazuman, ili ak samo da bi se potvrdio smisao koji proistjee iz l. 31., tj. temeljem tekstualne metode tumaenja. Ta dopunska sredstva ukljuuju pripremne radove i okolnosti pod kojima je ugovor sklopljen. Konvencija posveuje jednu opirnu odredbu (l. 33.) o tumaenju ugoovra kojih je vjerodostojnost teksta utvrena na dva ili vie jezika. Ako sam ugovor predvia, ili se stranke sporazume, da je samo jedna jezina verzija vjerodostojna, ili da joj se mora davati prednost, to se pri njegovu tumaenju mora potivati. Ali ako je vjerodostojnost teksta ugovora utvrena na dva ili vie jezika, smatra se da izrazi u ugovoru imaju isto znaenje u svakom vjerodostojnom tekstu. 7. POTIVANJE I PRIMJENA UGOVORA Obvezatna snaga svih ugovora poiva na naelu pacta sunt servanda. Ono je potvreno u svim dosadanjim konvencijama o kodifikaciji prava ugovora. Najauturitatvniji u tom pogledu je l. 26. Beke konvencije iz 1969. koji odreuje da svaki ugovor koji je na snazi vee stranke i one ga moraju izvravati u dobroj vjeri. Ta se ogranienja opet sastoje u nekim drugim opim naelima prava. Najprije, naelo dobre vjere (bona fides) je ope naelo prava koje vai u svim pravnim odnosima drava ali je pri izravanju preuzetih ugovornih obveza e element naela pacta sunt servanda. Navod da svaki ugovor vee njegove stranke znai da se ovo naelo ne odnosi na tree drave i ostale meunarodne subjekte, koji nisu stranke ugovora. 11

Naelo pacta sunt servanda se odnosi na ugovore koji su u nekom trenutku na snazi. Ono ne vrijedi: - za ugovore koji su okonani ili je - njihovo izvrenje privremeno suspendirano a takoer ni na - ugovore koji su po propisima same Beke konvencije iz 1969. nitavi, bilo da se radi o nekom apsolutnom ili relativnom uzroku nitavosti. Naelo pacta sunt servanda vai glede nekog ugovora ili njegova dijela koji se sporazumom njegovih stranaka privremeno primjenjuje, dok ne stupi na snagu. ** Sa stajalita meunarodnog prava svaki meunarodni ugovor je meunarodni instrument koji stvara prava i dunosti za njegove stranke. S tog stajalita naelo pacta sunt servanda se odnosi na sve organe svake od drava stranaka ili drugih subjekata meunarodnog prava. Stranka se ne moe pozvati na odredbe svog unutarnjeg prava da bi opravdala neizvrenje ugovora. Stoga je i pravna obveza svake stranke da otkloni smetnje u njenom unutarnjem pravu kako bi svi njeni organi mogli u dobroj vjeri izvravati svaki ugovor koji je za tu zemlju na snazi, a u sluaju potrebe osigurati potrebna financijska sredstva da bi se naelo pacta sunt servanda potivalo. Glede tih obveza u mnogim dravama nastaju problemi, pri emu se esto zanemaruje znaajka uzajamnosti (reciprociteta) u pravima i dunosti stranaka najveeg broja ugovora. Ako je neki ugovor ratificiran podzakonskim aktom ili nije uope ratificiran, sudovi i izvrna tijela skloni su u njemu gledati akt nie pravne snage od njezinih zakona, bilo onih koji su ve na snazi bilo buduih. Sudovi i organi izvrne vlasti ponekad se uputaju u ocjenu ustavnosti nekog ugovora koji obvezuje odnosnu dravu, s obzirom da je ustav najvii pravni akt. Ali o ustavnim ogranienjima valja voditi rauna u tijeku pregoovra i svakako prije nego to ta drava da svoj pristanak da njime bude vezana, a ne nakon toga. Beka konvencija iz 1969. predvia razliite naine izraavanja pristanka na ugovor (potpisivanje ad referendum, ratifikaciju, prihvat, odobrenje i pristup), upravo da bi vlada svake drave paljivo razmotrila sadraj ugovora i da bi uzela u obzir svoje ustavne ograde. Ukoliko bi neka ugovorna obveza koja je veoma dugo na snazi postala suprotna naknadnim ustavnim promjenama, tada jedino preostaje otkazivanje tog ugovora, i to bi bilo u skladu s njegovim odredbama ili uz suglasnost s njegovim ostalim strankama. Ako je to nemogue ta drava treba pokrenuti postupak za njegovu izmjenu. Ali, ni tada ne smije kriti ili odbaciti svoju ugovornu obvezu pod izgovorom da je neustavna, sve dok je ona na snazi. Izvrni i sudski organi vlasti u nekim dravama, ak i u ugovorima koji su transformirani (pretoeni) u zakone, gledaju neku vrst akata koji sasvim ne spadaju u njihov unutarnji pravni poredak, te su ponekad skloni iz razloga javnog poretka, restriktivno primijeniti ili otkloniti primjenu nekog meunarodnog ugovora. Ranije je u mnogim dravama bio jako istaknut dualistiki pristup odnosa meunarodnog i unutranjeg prava. Prema tom gleditu iz sklopljenog ugovora proizlaze prava i dunosti samo za dravu njegovu stranku u svojstvu subjekta meunarodnog prava. Da bi ugovor dobio uinak na dravne organe i na graane, neophodno je njegov sadraj transformirati u zakon ili podzakonski akt drave. U suprotnom, dravni organi nisu duni neposredno primjenjivati ugovor, to sukladno tom gleditu ne sprjeava odgovornost njihove drave za krenje preuzete ugovorne obveze. ** 12

Kad govorimo o uincima ugovora, rije je o uincima u vremenu i prostoru, te nainima osiguranja izvrenja ugovora. Ako sam ugovor ne rjeava ta pitanja, Beka konvencija iz 1969. predvia neka nuna i neosporna pravna pravila openite naravi. 1. Ope pravilo meunarodnog prava podlono je moguim izuzecima, da ugovor nema retroaktivnog uinka. Ugovor u naelu obvezuje njegove stranke tek od dana njegova stupanja na snagu, ali su stranke ugovora slobodne predvidjeti retroaktivni uinak, bilo u samom ugovoru ili na drugi nain. 2. Glede teritorijalnog uinka, l. 28. Beke konvencije predvia da ako drugaija namjera ne proistjee iz ugovora ili ako nije na drugi nain izraena, ugovor vee svaku stranku za itavo njeno podruje. itavo podruje drave u tom smislu obuhvaa njene kopnene i morske prostore, te zrani prostor iznad njih. Gospodarski i epikontinentski pojas ne ine dijelove dravnog podruja, ali obalna drava u njima uiva odgovarajua suverena prava i jurisdikciju. Ali, s obzirom na predmet i svrhu, neki se ugovori ne mogu primjenjivati na itavom podruju njegovih drava stranaka. Meu ostalim to su ugovori o meunarodnim rijekama i morskim kanalima ili npr. enevnska konvencija iz 1958. o teritorijalnom moru i vanjskom pojasu. 3. to se tie naina osiguranja izvrenja ugovora, u naelu, krenje obveza iz bilo kojeg ugovora koji je na snazi povlai meunarodnu odgovornost drave stranke u pitanju. Iz te odgovornosti proizlazi dunost naknade tete. Drava stranka koja je pretrpjela tetu se moe pozvati na to krenje kao na uzrok prestanka ili suspenzije ugovora u pitanju, ili pribjei dozvoljenim mjerama represalija kako bi dravu kriteljicu natjerala da nastavi izvravati ugovor i naknadi tetu. U nekim ugovorima neke od njihovih stranaka preuzimaju jamstvo (garanciju) njihova izvenja. Time one preuzimaju obvezu da uine sve u svojoj moi da navedu drugu ili druge stranke da izve ugovor. Neki ugovori predviaju poseban postupak osiguranja izvrenja ugovora, a taj postupak sastoji se u podnoenju godinjeg izvjetaja Meunarodnom uredu rada o mjerama koje su poduzele u ostvarenju ugovora. Potom ovlatena tijela razmatraju izvjetaj i daju preporuke. Meutim, najei nain osiguranja izvrenja ugovora je stipuliranje odredbe kojom se predvia obavezatna nadlenost nekog stalnog sudskog ili arbitranog tijela da odluuje o svim sporovima o njihovu tumaenju i primjeni. 8. UGOVORI I TREE DRAVE U naelu, ugovor stvara prava i obveze samo za njegove stranke. Za sve tree drave koje nisu njegove stranke on je po pravilu res inter alios acta. Zato po svojoj ugovornoj osnovi ugovor nikad ne moe biti izvorom pravila opeg meunarodnog prava. Ali neko pravilo stipulirano u ugovoru moe se transformirati u novo ope obiajno pravilo. Ono tada obvezuje sve subjekte meunarodnog prava po obiajnom, a ne samo po ugovornoj osnovi. Ugovor je iskljuivo izvor partikularnog meunarodnog prava i kao takav obvezuje samo njegove stranke, i to prema naelu: pacta tertiis nec nocent nec prosunt.1 Od tog veoma openitog pravila postoji vie izuzetaka. Dva od tih izuzetaka ureeni su propisima Beke konvencije iz 1969., a trei se nametnuo u samoj meunarodnoj praksi.

1

ugovor treem niti kodi niti koristi

13

1. PRISTANAK TREE DRAVE NA UGOVOR: Openito uzevi, ugovor moe stvarati i prava i obveze za tree drave koje nisu njegove stranke ali uz njihov pristanak. To pravilo formulirano je u l. 34. Beke konvencije iz 1969. Prihvat mora biti dat izrijekom u pismenoj formi. Izriit prihvat u pismenom obliku takve obveze ima znaaj kolateralnog sporazuma kojim trea drava u stvarnosti ulazi u iri ugovorni odnos s izvornim strankama. Strogo gledajui, ona tada prestaje biti trea. Ovakvi ugovorni odnosi nisu poznati u meunarodnoj stvarnosti. l. 35. Konvencije podrazumijevani pristanak (acquiescence preutno) potpuno je iskljuen glede obveza tree drave iz ugovora kojemu ona nije stranka. Ali od mnogo veeg praktinog znaaja je propis Beke konvencije koji ureuje pitanje prava za treu dravu stipulirana u ugovoru. l. 36. propisuje da za treu dravu nastaje pravo na temelju odredbe ugovora ako stranke tog ugovora namjeravaju tom odredbom dati pravo bilo treoj dravi ili skupini drava kojoj ona pripada, bilo svim dravama, i ako trea drava na to pristane. Njezin pristanak se pretpostavlja sve dok nema suprotnih naznaka, osim ako ugovor odreuje drugaije. Takva trea drava e izvravati i sve odgovarajue dunosti koje proizlaze iz takvog ugovora. Budui da velika veina ugovora te vrste predvia izvjesnu ravnoteu u pravima i dunostima, i za izvorne stranke i za tree drave, ovaj propis u stvarnosti pokriva gotovo sve odnose ugovora i treih drava. 2. DJELOVANJE PRAVILA IZ UGOVORA NA TREE DRAVE PO OBIAJNOJ OSNOVI: Beka konvencija u l. 38 odreuje da pravilo iz nekog ugovora moe postati obavezatno za treu dravu kao obiajnio pravilo meunarodnog prava koje se kao takvo priznaje. Na tom izuzetku se zasnivaju sva nastojanja na progresivnom razvoju i na legislaciji opeg meunarodnog prava putem kodifikacijskih konvencija. Takvi propisi, stipulirani u konvencijama u obliku bezlinih (impersonalnih) normi, imaju za cilj da se transformiraju u novo obiajno pravo i da po obiajnoj osnovi budu izvorom prava i dunosti za sve subjekte meunarodnog praa na koje se mogu primijeniti, dakle i za drave koje ne postanu strankama tih konvencija. 3. UGOVORI KOJI STVARAJU OBJEKTIVNE REIME ERGA OMNES: Beka konvencija izriito ne predvia, ali i ne otklapnja tzv. ugovore kojima se ustanovljavaju objektivni reimi erga omnes (glede svih). Takvi ugovori ine posljednji i moda najznaajniji izuzetak od opeg pravila da ugovor stvara prava i obveze samo za njegove stranke. U 19. st. takve ugovore je sklapao mali broj europskih velesila. Trajnu neutralnost vicarske potvrdilo je i zajamilo na Bekom kongresu 1815. samo 6 drava. U 20. st. objektivni reimi uspostavljani ugovorima prestali su biti izrazom volje oligarhijske manjine europskih velesila. Takav jedan ugovor je npr. Konvencija o miroljubivoj suradnji u znanstvenom istraivanju Antarktika (1959). Potpisalo ju je samo 12 zemalja, ali je propisala obveze za sve drave svijeta. Ugovori koji ustanovljuju objektivne reime predviaju prava (i odgovarajue dunosti), ne jedino u korist treih drava ili drugih subjekata meunarodnog prava, nego i neposredno u korist svih fizikih i pravnih osoba kojima je namjenjena. Dovoljna je namjera izvornih stranaka ugovora da stvore pravo za sve, tj. erga omnes, te da se taj objektivni reim u praksi ostvario. 14

4. KLAUZULA NAJVEEG POVLATENJA: Ta klauzula, kada se izriito uglavi u nekom ugovoru, predvia za svaku od stranaka ugovora prava koja je druga stranka priznala treim dravama i njihovim graanima. Odnosi se na prava iz ve postojeih ugovora s treim dravama, kao i ona koja e se naknadno uglaviti u buduim takvim ugovorima. Dakle, u tim odnosima se razlikuju temeljni ugovor koji predvia tu klauzulu, te ugovori svake od njegovih stranaka s treim dravama. Za svaku stranku temeljnog ugovora, ugovori druge njegove stranke s treima prestaju biti res inter alios acta. Klauzula najveeg povlatenja najee se stipulira u dvostranim trgovinskim ugovorima i odnosi se na uvozne carinske pristojbe. Ali se ona ugovara i glede pravnog poloaja graana jedne drave u drugoj (osobito u pitanjima prava na stjecanje i nasljeivanje nepokretne i pokretne imovine. Svrha klauzule je da u svakoj od tih drava stranci koju su graani druge drave stranke tog ugovora ne budu diskriminirani u odnosu na strance iz bilo koje tree drave za koje je ugovorom predvien jo bolji tretman. Uvjeti i domaaj primjene klauzule najveeg povlatenja predviaju se temeljnim ugovorom. Tako se iz domaaja njezine primjene mogu iskljuiti povlastice koje neka od drava stranaka temeljnog ugovora priznaje njoj susjednim dravama, ili povlastice iz carinske unije ili zole slobodne trgovine, i dr. U dvostranim ugovorima ta se klauzula najee stipulira pod uvjetom uzajamnosti (reciprociteta). Klauzula se moe stipulirati i u mnogostranim ugovorima, a najznaajniji primjer u tom smislu je l. 1. GATT-a (Opeg sporazuma o tarifama i trgovini).

9. IZMJENE I PREINAKA (REVIZIJA) UGOVORASTABILNOST I PROMJENE PRAVNOG PORETKA

Stabilnost meunarodnog pravnog poretka moe se postii i odravati jedino ukoliko je taj poredak otvoren u njegovoj cjelini promjenama i progresivnom razvoju, te ukoliko se te promjene ostvaruju na miroljubiv nain. Potreba za promjenama ne odnosi se samo na impersonalne norme opeg i partikularnog meunarodnog prava. Ona se odnosi i na subjektivne situacije i prije steena prava drava iz ugoovrnih odnosa. Meutim, svaki zahtjev za izmjenom (revizijom) ugovora ne mora biti opravdan. Takvi zahtjevi mogu se temeljiti na sili i promijenjenom odnosu snaga u odnosu na slabiju dravu.TEMELJNA PRAVNA PRAVILA O IZMJENAMA MEUNARODNIH UGOVORA

Beka konvencija iz 1969. ini razliku izmeu izmjene ugovora (amendment) i preinake (modification) nekog mnogostranog ugovora, i to sklapanjem novog sporazuma samo izmeu njegovih stranaka. Meutim, nema bitnih razlika izmeu izraza revizija, izmjena i preinaka nekog ugovora. Svi oni u pravu znae isto. Postoji nekoliko pravila koja se prema hijerarhijskom redoslijedu primjenjuju na izmjene, tj. na reviziju ugovora. 15

I.

II.

III.

Prvo je pravilo da sve stranke bilo dvostranog ili mnogostranog ugovora mogu zajednikim sporazumom svoj ugovor izmijeniti ili preinaiti, i to iz bilo kojeg razloga i u bilo koje doba. Ako djeluju jednoglasno, one su domini negotii svakog sporazuma.. One mogu tim putem, ako to ele, okonati svoj postojei ugovor i zamijeniti ga novim. Ukoliko neki mnogostrani ugovor ima velik broj stranaka, jednoglasnost stranaka u cilju njegove izmjene teko je ili nemogue postii. U nedostatku jednoglasnosti, primjenjuju se odredbe samog ugovora o njegovim izmjenama ukoliko su u njemu stipulirane. Kada je tim odredbama ugovorena neka veina (npr. 2/3), kao uvjet da bi izmjene stupile na snagu, ugovor se tada pod tim uvjetima moe izmijeniti. Ali ako nema drukijih odredaba, izmijenjeni ugovor primjenjuje se samo izmeu stranaka koje su te izmjene usvojile. Izmeu tih stranaka i onih koje na izmjenu nisu pristale primjenjuje se prijasnji neizmjenjeni ugovor. Poseban problem je izmjena ugoovra-ustava meunarodnih organizacija s velikim brojem stranaka tj. drava lanica. To s obzirom to se neki takav ugovor ne moe uporedno primjenjivati u prvotnoj i u izmijenjenoj verziji. Ti ugovori takoer najee odstupaju od jednoglasnosti i propisuju neku kvalificiranu veinu za njihove izmjene. Ali nakon to se taj uvjet ispuni, izmijenjeni tekst ugovora obvezuje i stranke koje su se tim izmjenama bile suprostavile. l. 108. Povelje UN-a tako propisuje da njezine izmjene stupaju na snagu za sve lanove UN-a kada ih prihvati 2/3 veina lanova UN-a ukljuujui sve stalne lanice Vijea sigurnosti, ratificiraju u skladu sa svojim ustavnim propisima. To znai da bez ratifikacije bilo koje stalne lanice Vijea sigurnosti (SAD, Britanije, danas Ruske federacije, Francuske ili Kine), niti jedna izmjena Povelje ne moe stupiti na snagu. l. 40. i 41. Beke konvencije primjenjuju se na izmjene i preinake mnogostranih ugovora u sluaju kada jendoglasnost stranaka nije postignuta, a ugovor u pitanju ne sadri vlastite odredbe u tu svrhu. To ujedno znai da je za svaku izmjenu svakog dvostranog ugovora nuan pristanak obiju njegovih stranaka. U l. 40. predviaju se neka proceduralna i materijalna pravila. Svaki se prijedlog izmjene mnogostranog ugovora u odnosima izmeu svih stranaka mora notificirati svih dravama ugovornicama. Svaka od njih ima pravo sudjelovati u odluivanju o tome to treba poduzeti na temelju tog prijedloga. Svaka od njih potom ima pravo sudjelovati u pregovorima i u sklapanju svakog sporazuma o izmjeni ugovora. Svaka drava koja ima pravo da postane stranka ugovora ima takoer pravo postati strankom izmijenjenog ugovora. Izmijenjeni se ugovor primjenjuje samo izmeu stranaka koje su te izmjene usvojile. Izmeu tih stranaka i onih koje na izmjene nisu pristale, ugovor se primjenjuje u neizmjenjenom obliku.

PRAVILA O SUKOBU UGOVORA O ISTOM PREDMETU

16

Pod izmjenom ugovora u irem smislu spadale bi, ne samo izmjena odredaba ugovora na snazi, nego i sklapanje novog ili novih ugovora o istom predmetu, bilo da se njima dokida postojei ugovor, ili on i dalje ostaje na snazi. Beka konvencija iz 1969. predvia vie propisa o primjeni uzastopnih ugovora o istom predmetu. Glavna naelo o tom pitanju po njihovu hijerarhijskom redoslijedu: a) Imperativne norme opeg meunarodnog prava, kada su sadrane u nekog ugovoru, ine nitavim svaki drugi ugovor koji je snjima u sukobu u trenutku njegova sklapanja. Nova imperativna norma ini nitavim i okonava svaki postojei ugovor koji je s njom u sukobu. b) Obveza drava lanica iz Povelje UN-a, prema njezinu l. 103., prevladavaju nad njihovim obvezama iz bilo kojeg drugog sporazuma. To je jedina derogatorna klauzula u nekom ugovoru koja derogira obveze iz drugih (ostalih) ugovora, a koju Beka konvencija priznaje. c) Ako neki ugovor odreuje da je podreen prijanjem ili kasnijem ugovoru ili da ga treba smatrati inkopaktibilnim s tim drugim ugovorom, odredbe tog drugog ugovora imaju prednost. d) Nakon ovih propisa koji se primjenjuju po hijerarhijskom redoslijedu, postoje razliite situacije sukoba ugovora o istom predmetu gdje nema hijerarhijski postavljenih pravila. 1. Sve stranke prijanjeg ugovora stranke su i kasnije sklopljenog ugovora. Tu meutim, ne mora postojati apsolutni identitet stranaka. Kasniji ugovor moe imati i vei broj stranaka od prijanjeg, ali ne smije se dogoditi da bilo koja stranka prijanjeg ugovora ne bude i stranka onog kasnijeg. 2. Dvije ili vie stranaka prijanjeg mnogostranog ugovora sklope izmeu sebe novi sporazum u namjeri da ga preinae samo u njihovim uzajamnim odnosima (inter se). U toj situaciji namjere stranaka novog ueg sporazuma nije da prijanji ugovor prestane vaiti. Beka konvencija u l. 41. predvia veoma stroge i ograniavajue uvjete da bi takav sporazum bio pravovaljan. Novi sporazum mogu je: - ako prijanji ugovor predvia takve preinake, ili - ako takva preinaka ugovorom nije zabranjena, i - nije na tetu uivanja prava to ih ostale stranke izvode iz prijanjeg ugovora, niti izvravanja njihovih obveza, i - ne odnosi se na odredbu od koje bi odstupanje dovelo do inkompatibilnosti s efektivnim ostvarenjem predmeta i svrhe prijanjeg ugovora u cijelosti. Adekvatno bi rjeenje bilo, koje Beka konvencija ne predvia da temeljem naela pacta sunt servanada prvenstvo u primjeni ima prijanji ugovor, i to naroito ako je druga stranka kasnijeg ugovora znala za postojanje onog prvog.POSTUPAK ZA IZMJENU POVELJE UN-A

Predviena su 3 naina postupka izmjene: 1. POSTUPAK NA OPOJ SKUPTINI UN-a: za vrijeme redovnog zasjedanja, naprije se daje prijedlog koji se usvaja 2/3 veinom glasova svih lanica. Takav zakljuak se ratificira 2/3 veinom svih drava lanica, a meju njima svih stalnih lanica UN-a 17

2. POSTUPAK NA KONFERENCIJI ZA REVIZIJU: najprije se donosi zakljuak o osnivanju takve konferencije opa skuptina 2/3 veinom, VS veinom glasova 3. OBAVEZNO STAVLJANJE PITANJA O REVIZIJI NA DNEVNI RED: u ovom postupku konana faza stupanja na snagu izmjene uvjetovana je ratifikacija od strane 2/3 veine + sve stalne lanice VS. Niti jedan od tih postupaka nije dosad primijenjen. 10. NITAVOST UGOVORA 1. PRAVILA O POSTUPKU IZ BEKE KONVENCIJE Te odredbe obvezuju po ugovornoj osnovi samo stranke Beke konvencije (1969.). Ali osim onih koje propisuju nadlenost Meunarodnog suda, arbitrau, te obvezatan postupak mirenja, ostale se unato njihovoj proceduralnoj naravi, mogu transformirati u pravila opeg obiajnog meunarodnog prava. Prema l. 65. Konvencije svaka stranka koja se pozove bilo na to da postoji mana u njezinu pristanku da bude vezana ugovorom, bilo na uzrok osporavanja valjanosti ugovora, njegova prestanka, povlaenja iz njega ili suspenzije njegove primjene, mora svoj zahtjev notificirati ostalim strankama ugovora. Ako u roku koji, osim u sluajevima osobite hitnosti ne smije biti krai od 3 mjeseca od primitka notifikacije, nijedna druga stranka ne stavi prigovor, stranka koja je notificirala izjavu moe poduzeti mjeru koju je predloila. Ona moe temeljem tako nastalog podrazumijevanog pristanka svih ostalih stranaka, tu mjeru ponovo notificirati ostalim strankama u pisanom obliku i proglasiti da je ugovor u pitanju nitav, ili da je okonan, ili proglasiti svoje povlaenje iz njega ili svoju suspenziju njegove primjene. Ako je meutim, bilo koja druga drava stranka ugovora uloila prigovor, nastaje spor.

2. UINCI NITAVOG UGOVORA Odredbe nitavog ugovora u naelu su bez pravne snage od njegova sklapanja, dakle ab initio. Ako ipak na osnovi takvog ugovora neka njegova stranka kojoj se ne moe pripisati prijevara, korupcija ili prisila, izvri neke ini, ona moe od svake druge stranke tog ugovora zatraiti povrati u prijanje stanje (restitutio in integrum). Beka konvencija iz 1969. pri tom predvia izuzetak da ini izvreni u dobroj vjeri prije pozivanja na nitavost nisu postali protupravni samim tim to je ugovor nitav. Ta konvencija jo predvia, da u sluaju kada je nitav pristanak neke drave da bude vezana mnogostranim ugovorom, prethodna se pravila primjenjuju na odnose izmeu te drave i ostalih stranaka ugovora. To ujedno znai da je dvostrani ugovor u cijelosti nitav ukoliko je nitav pristanak bilo koje od njegovih ugovornica da bude njime vezana. Beka konvencija predvia jo jedno vano ogranienje. Prema l. 42. valjanost ugovora ili pristanka drave da bude njime vezana, moe se osporiti samo primjenom te Konvencije. To znai da drugih uzroka nitavosti ugovora, osim onih koje ta Konvencija izriito predvia, ne moe biti.

18

3. APSOLUTNI UZROCI NITAVOSTI su oni koji se ne mogu naknadno otkloniti, i ugovore se ne moe kasnije osnaiti, ukoliko bi drava koja je pretrpjela tetu ak i pristala da on ostane na snazi. Prema Bekoj konvenciji radi se: - o sukobu ugovora s jus cogens, - o prisili izvrenoj na predstavnika drave te - o prisili na dravu izvrenu prijetnjom ili upotrebom sile. a) UGOVORI KOJI SU SUPROTNI IMPERATIVNOJ NORMI OPEG MEUNARODNOG PRAVA (JUS COGENS)- l. 53. Konvencije predvia ja je nitav svaki ugovor koji je u trenutku sklapanja suprotan imperativnoj normi opeg meunarodnog prava. Imperativna norma opeg meunarodnog prava je norma to ju je prihvatila i priznala itava meunarodna zajednica drava kao norma od koje nije doputeno nikakvo odstupanje i koja se moe izmijeniti samo novom normom opeg meunarodnog prava iste prirode. Jus cogens, u svrhe Beke konvencije, obuhvaa malen krug pravnih pravila koja sva nalau potivanje temeljnih prava ovjeka pojedinca i ljudskih skupina u doba mira i u doba oruanih sukoba. Stranke su dune, koliko je mogue, otkloniti posljedice svakog ina izvrenog na temelju odredbe koja je suprotna imperativnoj normi opeg meunarodnog prava i uskladiti svoje meusobne odnose s imperativnom normom opeg meunarodnog prava. b) PRISILA IZVRENA NA PREDSTAVNIKA DRAVE l. 51. Konvencije odreuje da je izraeni pristanak drave da bude vezana ugovorom koji je posljedica prisile izvrene na njezina predstavnika inom ili prijetnjom upravljenima protiv njega, bez ikakvog pravnog uinka. Prema ovom propisu u tim se sluajevima ak ne radi ni o apsolutno nitavom, nego o nepostojeem ugovoru. c) PRISILA NA DRAVU IZVRENA PRIJETNJOM ILI UPOTREBOM SILE po uincima je neto blai oblik nitavosti ugovora. l. 52. Konvencije odreuje da je nitav svaki ugovor koji je sklopljen kao posljedica prijetnje silom ili upotre sile protivno naelima meunarodnog prava uglavljenima u Povelji UN-a. 4. RELATIVNI UZROCI NITAVOSTI su svi ostali: korupcija predstavnika drave, prijevara, bludnja, odredbe unutranjeg prava o nadlenosti za sklapanje ugovora te posebna ogranienja ovlasti za izraavanje pristanka drave. Ukoliko se drava koja na to ima pravo pozove na neki od tih uzroka nitavosti u nekom primjerenom roku, naroito ako ga bez protesta poen izvravati, smatrat e se da je pristala na to da je ugovor u pitanju valjan. a) KORUPCIJA PREDSTAVNIKA DRAVE Prema l. 50. Konvencije, ako je izraeni pristanak drave da bude vezana ugovorom posljedica korupcije njezina predstavnika izravnim ili neizravnim djelovanjem druge drave pregovarateljica, prva se drava moe pozvati na tu korupciju kao uzrok koji niti njezin pristanak da bude vezana tim ugovorom. b) PRIJEVARA (DOLUS) je iri pojam od korupcije. U meunarodnim odnosima valda svake drave duna je paljivo ispitati sve injenice prije davanja svog pristanka da bude vezana ugovorom. Beka konvencija u l. 49. predvia da ako je drava prijevarnim ponaanjem druge drave pregovarateljice navedena da sklopi ugoovr, moe se pozvati na prijevaru kao na uzrok koji niti njezin pristanak da bude vezana tim ugovorm. 19

c) BLUDNJA (ERROR, ZABLUDA) je mana pri oitovanju volje i u unutranjim pravnim sustavima ali su se takvi sluajevi dogaali i u meunarodnoj praksi. Bludnja je nepoznavanje ili pogrena predstava o nekoj injenici ili njenom stanju. Ako je u trenutku kada je ugovor bio sklopljen drava bila u ispriivoj bludnji, ona se na nju moe pozvati kao na uzrok koji niti njezin pristanak da bude vezana ugovorm. Ispriiva bludnja nastupa kada dravni organ koji je dao oitovanje ne poznaje pravo stanje stvari, a ne moe mu se pripisati nemar. Ako je toj pogrenoj predstavi o injenicama pridonijela druga drava pregovarateljica, radi se o prijevari. Ali ako je sama drava koja se poziva na bludnju pridonijela bludnji svojim postupkom, ili ako su okolnosti bile takve da je morala znati za pravo stanje stvari, ona se na bludnju ne moe pozvati kao na uzrok koji niti njezin pristanak na ugovor. Beka konvencija u l. 48. odreuje da se drava moe pozvati na bludnju u ugovoru kao na uzrok koji niti njezin pristanak da bude vezana ugovorom ako se bludnja odnosi na injenicu ili situaciju za koju je ta drava pretpostavljala da postoji u trenutku kad je ugovor sklopljen i koja je bitna osnova njezina pristanka. d) ODREDBE UNUTARNJEG PRAVA O NADLENOSTI ZA SKLAPANJE UGOVORA - Uvjet koji bi nitio pristanak drave da bude vezana ugovorom, je da krenje takve odredbe mora biti oito, mora se ticati nekog bitnog pravila unutarnjeg prava na nain da je to krenje objektivno jasno svakoj dravi koja se glede tog odnosa ponaa u skladu s uobiajenom praksom i u dobroj vjeri (l. 46. Konvencije). e) POSEBNO OGRANIENJE OVLASTI ZA IZRAAVANJE PRISTANKA DRAVE ako je ovlast predstavnika da izrazi pristanak svoje drave da bude vezana odreenim ugovorom bila predmetom posebnog ogranienja, a to je ogranienje prije davanja tog pristanka bilo notificirano ostalim dravama pregovarateljicama, tada se drava u pitanju moe pozvati na tu manu kao na uzrok nitavosti ugovora (l. 47.).

11. SUSPENZIJA PRIMJENE, PRESTANAK I POVLAENJE IZ UGOVORA *SUSPENZIJA PRIMJENE nekog ugovora je privremeno stanje u njegovu izvrenju. Ona oslobaa stranke izmeu kojih je primjena ugovora suspendirana obveza izvrenja ugovora u njihovim meusosobnim odnosima za razdoblje suspenzije, ali inae ne utjee na pravne odnose izmeu stranaka ustanovljene ugovovorm. To znai da kada ugovor to predvia, ili se sve stranke na to suglase, dvije ili vie stranaka mnogostranog ugovora mogu privremeno suspendirati njegovu primjenu samo u njihovim uzajamnim odnosima. Beka konvencija u nekim svojim odredbama predvia mogunost da se stranka ugovora pozove na neku injenicu (na naknadnu nemogunost izvrenja, ili na krenje ugovora od druge stranke), kao na razlog za njezin zahtjev za suspenziju primjene tog ugovora. Vano je naelo da se za vrijeme razdoblja suspenzije stranke moraju suzdrati od svih ina koji bi mogli prijeiti ponovnu primjenu ugovora. To je zahtjev naela pacta sunt servanda, koji strankama nalae da se u razdoblju dok je ugoovr suspendiran ponaaju u dobroj vjeri.

20

*PRESTANAK UGOVORA, za razliku od nitavog ugovora koji u naelu nema pravnog uinka i ne obvezuje njegove stranke od njegova sklapanja, samo oslobaa njegove stranke obveze da nastave s njegovim izvrenjem. U sluaju da neka drava otkae mnogostrani ugovor, ili se iz njega povue, gornje se odnosi samo na odnose izmeu te drave i svake ostale stranke ugovora. Taj ugovor, dakle, moe ostati na snazi izmeu njegovih preostalih stranaka. Ali ako neka pravila iz ugovora predstavljaju iskaz opih obiajnih pravila na snazi, ili su se takve odredbe naknadno transformirale u nova pravila te vrste i po toj osnovi obvezuju sve drave, prestankom ugovora (ili njegovom naknadnom izmjenom) stranke se ne mogu razrijeiti tih obveza. Ugovor moe prestati (ili biti suspendiran) po 4 razliite osnove: - sporazumom svih njegovih stranaka (mutuus dissensus) - primjenom njegovih vlastitih odredaba, - kao posljedica naknadne nemogunosti njegova izvrenja koju stranke nisu predvidjele, ali je priznata pravilima opeg meunarodnog prava, i - pod posebnim uvjetima koje propisuje Beka konvencija, kao posljedica njegova krenja. 1. Mutuus dissensus Sporazumom svih njegovih stranaka svaki se ugovor moe u svakom trenutku okonati (ili se njegov tekst moe izmijeniti ili slobodno tumaiti), i to neovisno od njegovih vlastitih odredaba o njegovu trajanju, prestanku, otkazu ili izmjenama. Beka konvencija se ne izjanjava o tome moe li ugovor prestati zastarom. Tu se ne radi toliko o tome mogu li se sve stranke naknadno suglasiti o tome da je ugovor po toj osnovi prestao, nego prua li zastara osnovu za jednostrani zahtjev neke stranke da je ugovor u pitanju prestao. ini se da je to mogue. Ako sve stranke kroz dugako razdoblje ne izvravaju svoje obveze iz ugovora, ili ga otvoreno kre, ili to ini neka od njegovih stranaka a ostale na to ne protestiraju, ugovor moe na taj nain prestati u cjelini, ili stranka kriteljica moe prestati biti njime vezana. 2. Prestanak ugovora primjenom njegovih vlastitih propisa l. 54. Beke konvencije propisuje da do prestanka ugovora ili povlaenja neke stranke moe doi u skladu s odredbama ugovora. Malobrojni ugovori se sklapaju na odreeno vrijeme, koji se po njegovu isteku automatski gase. Veina se ugovora sklapa na neko poetno razdoblje od 5 ili vie godina, po isteku kojeg oni ostaju na snazi sve dok ih neka stranka jednostrano ne otkae ili se iz njega ne povue. Pri tom se mogu propisati razliiti uvjeti otkaza. Otkaz moe stupiti na snagu 6 ili 12 mjeseci nakon njegove notifikacije drugih strankama. Ako po isteku poetnog razdoblja ugovor ne bude otkazan, moe se predvidjeti da on automatski ostaje na snazi za dalje unaprijed utvreno razdoblje od 5 ili vie godina, a prije isteka kojeg se on ne moe ponovno jednostrano otkazati. Meutim, neki ugovori ne predviaju nikakve uvjete otkaza ili povlaenja po isteku tog poetnog razdoblja. To znai da se oni potom mogu otkazati u svakom trenutku, bilo uz otkazni rok (ako je unaprijed utvren) ili bez njega. U ugovoru se moe predvidjeti da on ostaje na snazi sve do nastupanja nekog dogaaja. Mnogostrani ugovor moe predvidjeti da e prestati ukoliko broj njegovih stranaka zbog otkaza ili povlaenja padne ispd nekog predvienog broja. 21

12. NAKNADNA NEMOGUNOST IZVRENJA UGOVORA Rije je o nekim naknadnim dogaajima koje drave pregovarateljice nisu predvidjele pri sklapanju ugovora, a zbog kojih izvrenje ugovora postaje nemogue. Uvjeti mogueg prestanaka (ili suspenzije) ugovora mogu biti: - nestanak predmeta potrebnog za izvrenje ugovora, - temeljna (bitna) promjena okolnosti, - prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa, - oruani sukob izmeu stranaka ugovora, te - novi ius cogens. I. Stalan ili privremen nestanak predmeta potrebnog za izvrenje ugovora Moe se raditi o npr. potonuu nekog otoka, isuenju rijeke ili unitenju hidroelektrike centrale neophodnih za izvrenje ugovora. Ako su nestanak ili unitenje tog predmeta trajni, stranka u pitanju moe samo pozvati na nemogunost izvrenja ugovora kao na uzrok njegova prestanka. Ako je nemogunost privremena, ona se moe na nju pozvati samo kao na uzrok suspeznije primjene ugovora. Stranka se ne moe pozvati na nemogunost izvrenja kao na uzrok prestanka ugovora, povlaenja iz njega ili suspenzije njegove primjene ako je ta nemogunost posljedica krenja od te stranke, obveze iz ugovora ili bilo koje druge preuzete meunarodne obveze prema svakoj drugoj stranci ugovora (l. 62. Beke konvencije). II. Temeljna (bitna) promjena okolnosti Beka konvencija propisala je to pravilo kao naelo objektivnog sadraja. Da bi sprijeila subjektivna tumaenja i zloupotrebe fikcije takvog preutnog sporazuma stranaka u ugovorima, Konvencija nigdje ne spominje klauzulu resbus sic santibus. Ukoliko je neki ugovor sklopljen na poetno razdoblje od 5 godina, svaka stranka koja smatra da su se okolnosti izmijenile, moe po isteku tog roka taj ugovor otkazati. l. 62. Beke konvencije predvia da na temeljnu promjenu okolnosti koja se zbila u odnosu na one koji su postojale u trenutku sklapanja ugovora, a koju stranke nisu predvidjele, ne moe se pozivati kao na uzrok prestanka ugovora ili povlaenja iz njega osim: - ako je postojanje tih okolnosti bilo bitna osnova pristanka stranaka da budu vezane ugovorom, i - ako je uinak te promjene korjenita promjena domaaja obveza koje prema ugovoru jo treba izvriti. Beka konvencija uz to, iskljuuje primjenu tog propisa u 2 sluaja i to: - ako se ugovorom ustanovljuje granica ili - ako je temeljna promjena (okolnosti) posljedica krenja, od stranke koja se na tu promjenu poziva, obveze iz ugovora ili bilo koje druge preuzete meunarodne obveze prema svakoj drugoj stranci ugovora. III. Prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa Na prekid diplomatskih, pa u nekim sluajevima ak i konzularnih odnosa, izmeu stranaka nekog ugovora neika se od njih moe pozvati kao na temeljnu promjenu okolnosti. l. 63. Beke konvencije predvia da predkid tih odnosa ne utjee na pravne odnose ustanovljene ugovorom izmeu tih stranaka, osim ako je postojanje diplomatskih ili konzularnih odnosa prijeko potrebno za primjenu ugovora.

22

IV. Uinci oruanog sukoba izmeu stranaka ugovora To pitanje ostalo je izvan dometa Beke konvencije iz 1969. s obzirom da se nu njezinu l. 73. navodi da njezine odredbe ne diruju niti jedno pitanje koje bi, to se tie ugovora, moglo izmeu ostalog proizai iz izbijanja neprijateljstva izmeu drava. To treba smatrati velikom prazninom u propisima te Konvencije. Danas nema pravnog pravila koje bi u sluaju izbijanja neprijateljstva ipso facto (samim inom) okonalo bilo koju vrstu ugovora. Sigurno je pravilo po kojem izbijanjem oruanih sukoba postaju primjenljivi ugovori koji izriito predviaju njihovu primjenu za vrijeme takvih sukoba ili koji se s obzirom na njihov predmet i svrhu moraju smatrati primjenljivim u doba tih sukoba. Tu izmeu ostalih, spadaju 4 enevske konvencije iz 1949. o zatiti rtava rata, 2 dopunska protokola na njih 1977., Haka konvencija o zatiti kulturnih dobara u sluaju oruanih sukoba iz 1954., te Konvencija iz 1980. o zabrani ili ogranienju upotrebe nekih klasinih oruja. Mnogostrani ugovori o ratnom pravu koji su sklopljeni prije 1949. i dalje neposredno obvezuju njihove stranke, ali se veina njihovih odredaba transformirala u pravila opeg obiajnog meunarodnog prava. Postojanje oruanog sukoba ne ovlauje neku njegovu stranku da jednostrano okona ili suspenduje primjenu odredaba ugovora o zatiti ljudske osobe, osim ukoliko sam ugovor drugaije odreuje. Izbijanje oruanog sukoba ipso facto ne okonava niti suspendira primjenu dvostranih ugovora izmeu neke stranke tog sukoba i tree drave. Na ugovore ustave meunarodnih organizacija izbijanje i postojanje oruanog sukoba izmeu bilo kojih njegovih stranaka uope ne utjee. Glede ostalih ugovornih odnosa vano je pitanje je li VS UN-a temeljem glave 7. Povelje donijelo neku obvezujuu rezoluciju koja se odnosi na taj oruani sukob i da li je njome oznaila agresora ili ne. Ako takva rezolucija nije usvojena, pretpostavlja se da svaka od stranaka sukoba moe (ali i ne mora) suspendirati primjenu svakog dvostranog ili mnogostranog ugovora u odnosu na drugu stranku tog sukoga, za koji dri da je inkompatibilan s nastalim stanjem. Ako je VS donijelo obvezujuu rezoluciju glede tog sukoba, tada u njezinu izvrenju svaka drava moe otkazati ili suspendirati primjenu ugovora inkompatibilnog s tom rezolucijom. V. Novi jus cogens Ako nastane nova imperativna norma opeg meunarodnog prava, svaki ugovor koji je suprotan toj normi postaje nitav i prestaje. Ako ugovor postaje nitav i prestaje to: oslobaa stranke obveze da nastave s izvrenjem ugovora nije na tetu nikakvog prava, obveze ili pravnog poloaja stranaka nastalih izvrenjem ugovora prije njegova prestanka. Ugovor suprotan novom jus cogens, ne samo da prestaje, nego postaje nitav. 13. KRENJE UGOVORA KAO UZROK NJEGOVOG PRESTANKA Krenje ugovora povlai i meunarodnu odgovornost neke od njegovih stranaka po istoj osnovi kao i svaki drugi meunarodno protupravni in. Ope naelo prava jeste: inadimplendi non est adimplendum2. Ovo naelo ne rjeava sva pitanja krenja ugovora. Prema opem meunarodnom pravu postoji tzv. rezidualno pravo svake drave koja pretrpi tetu da protiv drave kriteljice poduzme nenasilne mjere represalija i da je na taj nain natjera2

ako jedna stranka prestane izvravati neki ugovor, druga ili ostale stranke imaju pravo suspendovati njegovo djelovanje, pa ak ga i okonati u odnosu na stranku kriteljicu

23

da naknadi priinjenu tetu i da nastavi izvravati svoje ugovorne obveze. Ali u vrenju prava na doputene represalije nema nikakvih pravila postupka. Pravo na represalije je ogranieno Bekom konvencijom, koja u l. 60. nalae da se ne primjenjuju na odredbe ugovora o zatiti ljudskih prava to ih sadre ugovori humanitarnog karaktera, osobito ne na odredbe koje zabranjuju svaki oblik represalija prema osobama koji su tim ugovorima zatiene. Tu radi o pravilu koje je jus cogens. To znai da oteena drava ima pravo na nenasilne mjere represalija, ali ne na one koje pogaaju prava pojedinaca, koji najee nisu krivi za krenje ugovornih obveza njihove drave. Ukoliko sam ugovor koji je prekren predvia posebne odredbe o osiguranju njegova izvrenja, te se odredbe u svakom sluaju mogu primijeniti. Bitnu povredu ugovora ini: - odbacivanje ugovora koje nije predvieno Bekom konvencijom, ili - povreda odredbe bitne za ostvarenje predmeta ili svrhe ugovora. Situacija je jednostavna ako je u pitanju dvostrani ugovor bitna povreda ovlauje drugu stranku da se pozove na povredu kao na uzrok prestanka ugovora ili njegove suspenzije! Kad je u pitanju mnogostrani ugovor ako jedna stranka bitno povrijedi ugovor, onda: a.) ostale stranke imaju pravo da jednoglasnim sporazumom suspendiraju primjenu ugovora u cijelosti ili djelomice ili da ga dokinu: u odnosima izmeu njih i drave povrediteljice ili izmeu svih stranaka. b.) Sama oteena stranka moe okonati ugovor ili suspendovati ugovor, ali potujui za to propisani postupak, a ne samoinicijativno. Osim drave povrediteljice, svaka stranka ima pravo da se pozove na povredu kao na uzrok suspenzije primjene ugovora u cijelosti ili djelomice u osnosu na samu sebe, ako je taj ugovor takve naravi da bitna povreda odredaba od jedne stranke korjenito mijenja poloaj svake stranke to se tie budueg izvravanja njenih obveza na temelju ugovora. 14. SUKCESIJA DRAVA GLEDE MEUNARODNIH UGOVORA Sukcesija drava je stanje (ili novo stanje), nastalo teritorijalnim promjenama na koje se primjenjuju sva postojea pravila meunarodnog prava. Pri svakoj teritorijalnoj promjeni mogue je ustanoviti dravu prethodnicu (ili vie njih) koju su prilikom sukcesije zamijenile jedna ili vie drava sljednica, te jednu ili vie drava sljednica koje us prilikom sukcesije zamijenile dravu prethodnicu. Pravilo pozitivnog meunarodnog prava, koje je potvreno u l. 12. i 12. Beke konvencije iz 1978., je da sukcesija drava kao takva ne utjee na (teritorijalnu) granicu ustanovljenu ugovorom koja se odnose na reim granica, kao i na druge teritorijalne reime. U svrhe sukcesije drava sve ostale meunarodne ugovore drave prethodnice mogue je podijeliti u 3 skupine: (1) na mnogostrane ugovori otvorene na pristup dravama iz svih dijelova svijeta, (2) na viestrane zatvorene ugovore kojima je pristup treih drava ogranien ili uvjetovan pristankom svih postojeih stranaka, te (3) na dvostrane ugovore.

24

Ako identitet drave prethodnice nije doveden u pitanje, ili je kontinuitet neke nove drave openito priznat, takva drava ostaje strankom svih ugovora i lanicom svih meunarodnih organizacija. Ali na ugovore kojih je ta drava stranka, a koja je pretrpjela teritorijalne promjene, primjenjuje se naelo promjenljivosti teritorijalnih granica. Svi postojei ugovori primjenjuju se u njezinim novim granicama. Tek ukoliko je neki prijanji ugovor bio sklopljen iskljuivo za podruje na kojem je nastala nova drava sljednica, ili je to podruje ta drava izgubila cesijom, drava prethodnica prestaje biti strankom takvog ugovora. Sve ostale drave nasljednice nastale iz teritorijalnih promjena drave prethodnice, nove su drave. Beka konvencija iz 1978. dijeli te nove drave nasljednice na: (a) novonastale neovisne drave za njihovo podruje je prije datuma sukcesije bila odgovorna drava prethodnica (b) ostale nove drave nastale bilo odvajanjem od drave prethodnice ili njenim raspadom. Na nove drave nasljednice se primjenjuju sljedea pravila: 1. Mnogostrane otvorene konvencije trebajle bi se automatski primjenjivati na sve nove drave nasljednice bez ikakve notifikacije depozitaru. Te bi konvencije trebale, dakle, vrijediti na podruju tih drava bez prekida i pravnog vakuma u primjeni, neovisno o datumu njihova meunarodnog priznanja i primanja u UN i druge meunarodne organizacije. 2. Viestrane zatvorene konvencije Nove drave ne mogu ipso facto postati strankama takvih konvencija. Ako tekst neke konvencije predvia postupak pristupanja, one se moraju podvrgnuti tom postupku. U nedostatku takvih propisa moraju o svom pristupu pregovarati sa svim njihovim postojeim strankama. 3. Dvostrani ugovori Nastala je obiajna praksa da ukoliko nema protivljenja bilo koje zainteresirane strane, takvi se ugovori privremeno primjenjuju izmeu novih drava nasljednica i treih drava njihovih stranaka, sve dok one ne postignu sporazum o njihovoj sudbini.

25