UVODPoetkom devedesetih godina prolog vijeka nastaju meunarodni dokumenti koji propisuju zatitu prava nacionalnih manjina. Izmeu ostalog i kao rezultat eskalacije etnikih sukoba na prostoru bive Jugoslavije te straha meunarodne zajednice da bi se slini sukobi mogli razviti u drugim Evropskim dravama u tranziciji, Vijee Europe pokree inicijativu za donoenjem konvencije kojom bi se zemlje lanice obavezale na promicanje prava pripadnika nacionalnih manjina. Okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina Vijea Europe (nadalje: Okvirna konvencija) stupila je na snagu 1998. godine nakon sto ju je ratifikovalo dvanaest drava lanica. Unutar Ujedinjenih Naroda (nadalje: UN) slina je inicijativa ostvarena izglasavanjem Deklaracije o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etnikim, religijskim i lingvistikim manjinama iz 1992. godine. Organizacija za evropsku sigurnost saradnju (nadalje: OSCE) je inicirala tijekom devedesetih godina prolog vijeka izradu tri zbirke preporuka koje propisuju okvir za uobliavanje politike i zakonskih tekstova u zemljama lanicama ove meunarodne organizacije. Grupe strunjaka iz specifinih polja nauke tako su izradili 1996. godine Hake preporuke o pravu nacionalnih manjina na obrazovanje, 1998. godine Preporuke iz Osla o jezinim pravima nacionalnih manjina, a 1999. godine Preporuke iz Lunda o djelotvornom ueu nacionalnih manjina u javnom ivotu. Poloaj Visokog povjerenika za nacionalne manjine ustanovljen je 1992. godine kao instrument za sprijeavanje sukoba u najranijoj moguoj fazi. Premda je demokratski poredak veine tranzicijskih i konsolidiranih demokratskih zemalja inkluzivan, tj. u teoriji ukljuuje sve segmente stanovnitva, potrebno je donijeti niz posebnih mjera kojima se omoguuje djelotvorno uee manjina u javnom ivotu drave. Mnogobrojni meunarodni standardi obavezuju drave na zatitu nacionalnih manjina i donoenje mjera za njihovo djelotvorno uee pri donoenju politikih odluka. Meunarodna pravno obavezujua norma koja propisuje obavezu drave pri ukljuenju lanova nacionalnih manjina u javnom ivotu jest lanak 15. Okvirne konvencije. Taj lanak propisuje da e drave potpisnice Okvirne konvencije stvoriti nune uslove za djelotvorno uee osoba koja pripadaju nacionalnim manjinama u kulturnom, drutvenom i gospodarskom ivotu, kao i u javnim poslovima, osobito onim koji se na njih odnose. Okvirna konvencija ne razlae ni u jednom od ostalih lanaka pravo na uee u politikom ivotu, obavezujui jedino lankom 15. drave potpisnice na stvaranje potrebnih uslova za djelotvorno uee manjina, a ne specifikujui naine na koje se uee ostvaruje. Potpisnica Okvirne konvencije o nacionalnim manjinama je i Bosna i Hercegovina. Bosna i Hercegovina sa svojom sloenom politikom, administrativnom i drutvenom strukturom ini jednu od najkomplikovanijih drava, ako ne i najkomplikovaniju na podruju Evrope. Tome treba dodati i njen status zemlje u tranziciji pod nekom vrstom meunarodnog poluprotektorata, nefunkcionalnim strukturama vlasti, te nedovoljnim brojem zakona i manjkavostima u nekim ve postojeim zakonima.Sve to u znatnoj mjeri

1

utie na stanje zatite ljudskih prava i sloboda, a posebno zatitu prava nacionalnih manjina. Bosna i Hercegovina je do sada, osim Ustava, donijela niz zakona koji reguliu ovu oblast. Takoer, preuzela je i potpisala odreene meunarodne akte, dokumente i protokole koji se odnose na problematiku zatite prava nacionalnih manjina, odnosno manjinskih prava. Meutim, bez obzira na to evidentno je da je stepen zatite manjinskih prava danas u BiH na nezadovoljavajuem nivou. Iskustva drugih zemalja, analitiki pristupi politiara i teoretiara koji se bave ovom problematikom posebno istiu znaajnu korelaciju izmeu zatite i unapreenja manjinskih prava i odravanja stabilnosti i mira u dravama u kojima ive nacionalne manjine. Proces sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom ivotu doprinosi jaanju integriteta drave, budui da su u sluaju ukljuenja manjina u politiki i javni ivot interesi svih dijelova graanstva zastupljeni u procesu upravljanja dravom. Shodno tome, pripadnicima nacionalnih manjina trebalo bi biti omogueno uivanje svih ljudskih prava garantovanim zakonodavstvom drave koju nastanjuju. Pravino uee uspostavljeno je onda kada je lanovima manjinskih grupa omogueno i uinkovito uestvovanje u postupku donoenja odluka, posebno onih koje se tiu ouvanja razliitosti njihove etnike grupe. Prema Ustavu BiH i Izbornom Zakonu BiH pripadnicima nacionalnih manjina nije omogueno ravnopravno uee u politikom i javnom ivotu Nepravda je donekle ispravljena formiranjem Vijea/Savjeta nacionalnih manjina na dravnom i entitetskim nivoima, koja se prema dravnom i entitetskim Zakonima o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina osnivaju kao savjetodavna ili konsultativna tijela pri Parlamentarnoj skuptini BiH, Parlamentu FBiH i Narodnoj Skuptini Republike Srpske. Priprema i odravanje izbora, ali i procesi konstituisanja, registrovanja i poetak rada Vijea/Savjeta i predstavnika nacionalnih manjina pokazali su se problematinim u dosadanjim sluajevima. Nedovoljno poznavanje i razumijevanje postojeeg zakonskog okvira, ograniena strunotehnika pomo i nedovoljna informisanost, te nepostojanje ranije prakse neka su od pitanja s kojima su se lanovi Vijea/Savjeta i pojedinani predstavnici nacionalnih manjina suoili na samom poetku obnaanja svojih mandata. Ti se problemi, uz probleme osiguravanja sistemskog i adekvatnog finansiranja, te prihvatanja Vijea/Savjeta i predstavnika nacionalnih manjina kao relevantnih partnera vlastima, esto negativno odraavaju i na uinkovitost njihovog rada i ostvarivanje ciljeva koji su se uspostavljanjem Vijea/Savjeta namjeravali postii.

2

1 MANJINSKA PRAVA OPTE NAPOMENE1.1 Pojam nacijeSam termin nacija u teoriji i praksi se shvata na razliite naine, u zavisnosti od historijskih, kulturnih i politikih tradicija iz kojih dolazi autor definicije, ali moe se rei da openito prevladavaju dva modela. Nacija se s jedne strane shvata kao zbir populacije jedne suverene drave, to predstavlja tehniki i pravni koncept vezan za pojam dravljanstva u pravnom smislu, a s druge kao zajednica zasnovana na etnikom porijeklu koja okuplja prostorno neodreenu grupu osoba koje smatraju da dijele izvjesne zajednike karateristike i tradiciju, prvenstveno zajedniki jezik, religiju ili zajedniki doivljaj historije. U prvom sluaju govori se o politikoj, a u drugom o kulturnoj naciji. Neto detaljniju definiciju nacije, koja naglaava subjektivni aspekt te nadopunjuje dva prethodna koncepta, nalazimo kod Davida Millera koji naciju shvata kao zajednicu zasnovanu na uzajamnom povjerenju svojih lanova, svjesnu svog historijskog kontinuiteta, zajednicu aktivnog karaktera, vezanu za odreeni teritorij i uvjerenu da se od drugih zajednica razlikuje po naroitim svojstvima. Ovaj problem je neophodno imati u vidu prilikom analize pojma nacionalna manjina u kontekstu BiH kojim se bavimo u narednim poglavljima, zbog naglaene promjenjivosti u shvatanju ovog i srodnih pojmova.

1.2 Pojam nacionalna manjina

3

Pojam nacionalna manjina danas je esto u upotrebi, ali vano je istai da ni u teoriji niti u zakonodavnoj praksi ne postoji univerzalno prihvaena definicija pojma nacionalna manjina. Sama jezika konstrukcija ovog pojma nagovjetava da pored nacionalnih manjina postoji i nacionalna veina, spram koje svaka manjina stupa u ambivalentan odnos. S jedne strane, manjina nastoji da se integrira unutar veine kako bi se s njom izjednaila u ostvarivanju svojih graanskih prava, a s druge strane nastoji ouvati svoj poseban kulturni identitet putem odbijanja na kulturnu asimilaciju odnosno akulturaciju. Neki od kriterija za odreivanje pojma manjina, koji se pri sagledavanju injenikog stanja koriste istovremeno, odnosno kumulativno su: a) Objektivni kriteriji Manjina se razlikuje od veine, odnosno ima svoja specifina obiljeja u odnosu na veinu, koja se najee odlikuju u razliitoj nacionalnoj ili etnikoj pripadnosti tj. porijeklu, razliitoj vjerskoj pripadnosti, jezinim i kulturnim razliitostima i slino. b) Subjektivni kriterij Pripadnici manjinske grupe iskazuju elju i namjeru da ouvaju specifinosti koje ih razlikuju od pripadnika veine, putem npr. aktivnog iskazivanja svoje nacionalne ili etnike pripadnosti, praktikovanje svoje religije, upotrebe svog jezika i sl. Kao ostali vani kriteriji u odreivanju pojma manjina u obzir se uzimaju i vremenski kriterij, odnosno dugogodinje ili tradicionalno prisustvo pripadnika manjinske skupine na odreenoj teritoriji (dravi), te status dravljanina. Definicija nacionalnih manjina, koja je najee u upotrebi je ona autora FranceskaCapotortija prema kojoj je nacionalna manjina u odnosu na ostalo stanovnitvo drave brojno manja grupa, koja se nalazi u nedominantnom poloaju, iji pripadnici!/dravljani te drave imaju s etnikog, vjerskog ili jezikog gledita karakteristike po kojima se razlikuju od ostalog dijela stanovnitva i koji pokazuju osjeaj solidarnosti u svrhu ouvanja svoje kulture, tradicije, vjere i jezika.

1.3 Nastanak nacionalnih manjinaU 18. i 19. vijeku nastaju moderne evropske drave. Temelje se na dugotrajnoj teritorijalnoj i kulturnoj tradiciji. Te etnike vezanosti veine stanovnitva se u biti praktino se definiu kao nastavlja etnosa. Uglavnom, pojava nacionalnih manjina je usko vezana s nastankom i razvojem koncepcije jedna nacija jedna drava, koja se iz Evrope u razliitim oblicima i uz razliita prilagoavanja (npr. u Africi jedno pleme jedna drava) proirila na itav svijet. U takvoj koncepciji nema prostora za etniku razliitost. Etnike grupe koje su do tada postojale u pojedinim

4

regionima morale su se podvgnuti kulturnim i politikim standardima vladajue etnike grupe ili su bile potisnute na margine politikog, socijalnoj i ekonomskog vota zemlje u kojoj su se nale. Tri su naina nastanka nacionalnih manjina na Balkanu: a) Autonomne manjine koje ve odavno ive na odreenim podrujima. One su ili ostaci seoba njihovih plemena u druga geografska podruja ili potomci populacija koje su se pred najezdom drugih naroda povukle na tee dostupna podruja. Na Balkanu tako postoje Vlasi stoarski narod, ostatak romaniziranog stanovnitva koje je ivjelo na ovim krajevima prije naseljavanja Junih Slavena, a jo uvijek postoje kao etnikum na nekim ogranienim podrujima Srbije i Balkan planine, dok su u drugim krajevima asimilirali i ostavili svoj zapis u toponimima. b) Migracije stanovnitva. Mnoge manjine su nastale prisilnim preseljenjem, ili manje ili vie dobrovoljnom migracijom iz vjerskih, politikih i ekonomskih razloga. Na podruju jugositone Evrope daleko najvei broj manjina je nastao iz tih razloga ponajvie radi turskih osvajanja u srednjem vijeku. Migracije stanovnitva su razlog stvaranja manjina i danas, kako zbog rata, tako zbog ekonomskih problema nerazvijenih i zemalja u tranziciji. c) Nove autohtone manjine. U vrijeme oivljavanja etnosa posljednjih decenija dolazi do specifinog oblika stvaranja pojedinih etnikih grupa. U biti, radi se o ponovnom oivljavanju ve zaboravljenih jezika i kultura, koji postaju identifikacijski element grupa koje ih upotrebljavaju. U tu grupu mogli bismo svrstati pripadnike bonjakog naroda u Hrvatskoj.

1.4 ta su manjinska prava?Manjinska prava je mogue odrediti kao skup posebnih mjera koje slue zatiti, ouvanju i unapreenju nacionalnih ili etnikih, kulturnih, jezikih i vjerskih identiteta i posebnosti manjinskih grupa i osoba koje tim grupama pripadaju te ostvarivanju njihove pune integracije u drutveni, ekonomski i javni ivot na naelima jednakosti i nediskriminacije u pristupu i ostvarivanju razliitih prava. Posebne mjere podrazumijevaju poduzimanje specifinih zakonodavnih, upravnih, razliitih akcijskih i drugih primjerenih aktivnosti. Poduzimanje posebnih mjera naziva se afirmativnom akcijom ili pozitivnom diskriminacijom. Poduzimanjem mjera afirmativne akcije u odnosu na odreenu manjinsku grupu i njezine pripadnike ne suavaju se ili ograniavaju prava veinskog naroda ili drugih manjinskih grupa. Afirmativna akcija, dakle, ne predstavlja oblik negativne diskriminacije.

5

1.5 Vanost manjinskih pravaPotreba za postojanjem i ostvarivanjem posebnih manjinskih prava proizlazi iz podreenoga poloaja koji manjine imaju u odnosu na veinski narod. Ta se podreenost moe ogledati ne samo u manjoj brojnosti u odnosu na veinski narod ve i u manjem ekonomskom, politikom, kulturnom i drugim vrstama uticaja koje pojedine manjinske skupine i njezini pripadnici ostvaruju u iroj zajednici. Manjinske su grupe i njihovi pripadnici nerijetko izloeni nerazumijevanju, marginalizaciji, diskriminaciji, pa ak i razliitim oblicima nesnoljivosti to utie na problem njihova opstanka i njihove integracije u drutvu. Poduzimanjem posebnih mjera i ostvarivanjem specifinih manjinskih prava tei se osiguranju uslova za opstanak manjinskih grupa te njihovu integraciju u iru zajednicu uz ouvanje vlastitog identiteta, uz sprijeavanje nedobrovoljne asimilacije. Posebnim se mjerama stvaraju jednake mogunosti svih osoba da ostvare svoja prava, bez obzira na postojee razlike.

1.6 Posebna manjinska pravaTemeljna individualna, politika, ekonomska, socijalna i kulturna ljudska prava i slobode garantovani su svakom ovjeku, a samim tim i pripadnicima manjinskih grupa. Zatita posebnih manjinskih prava i sloboda najee se odnosi na garancije u podrujima: - upotrebe manjinskog jezika i pisma; - obrazovanja na manjinskom jeziku i pismu; - ouvanja, njegovanja i iskazivanja vlastite kulture, ispovijedanja religije kojoj pripadaju; - slobode samoudruivanja i samoorganiziranja; - obavljanja informativnih djelatnosti na manjinskom jeziku i pismu; - osiguranja uestvovanja u javnom ivotu i poslovima i sl.

1.7 Zatita prava nacionalnih manjinaOstvarivanje i zatita temeljnih ljudskih i posebnih manjinskih prava nalaze se, prije svega, u ovlasti institucija nacionalnih drava. Potovanje prava i naela koje su drave preuzele pristupanjem meunarodnim ugovorima nadziru specijalizirana tijela koja su uspostavile meunarodne organizacije u ijem su okrilju predmetni ugovori i nastali. U odreenim sluajevima, i pod odreenim uslovima se pojedinci koji smatraju

6

da se njihova ljudska prava kre, mogu obratiti za zatitu i stalnim meunarodnim sudovima, poput Evropskog suda za ljudska prava.1

2 OSTVARIVANJE MANJINSKIH PRAVA I SLOBODADanas u svijetu ima 22 puta vie manjinskih grupa nego to je broj meunarodno priznatih drava. injenica da svaka etnika zajednica ne moe imati svoju dravu, ukazivala je na potrebu izgradnje sistema meunarodne zatite manjina. Poeci te zatite datiraju jo iz XVI vijeka, s tim to se ona tada odnosila na vjerske manjine. Zbog estih sukoba, pa i ratova, koji su voeni zbog nerijeenih etnikih odnosa, pitanje poloaja manjina i njihove zatite, aktuelizovano je krajem XIX, a naroito poetkom XX vijeka. Od tada, sistem zatite manjina prolazi kroz razliite faze, zavisno od ukupnih istorijskih i politikih prilika u svijetu. Do II svjetskog rata, to je bila iskljuiva nadlenost drava, to se pokazalo necjelishodnim, a vrlo esto prestavljalo je osnov za protjerivanje manjina sa odreenih teritorija. Stvaranjem Organizacije UN-a zapoeo je novi period u meunarodno pravnoj zatiti manjina u kojem se prava etnikih grupa ostvaruju u sklopu potovanja osnovnih ljudskih prava i sloboda. Meutim, ni ovaj model manjinske zatite nije u potpunosti efikasan. Unaprjeenje sistema zatite manjina, bilo je predmet stalnog usaglaavanja unutar i izmeu razliitih meunarodnih organizacija. Mnogi dokumenti koji su donijeti, nisu razrjeili brojne dileme, a nije pronaen ni univerzalni klju ili model za rjeavanje etnikih problema. tavie, kao to je u prethodnom poglavlju navedeno, jo ne postoji ni opteprihvaena definicija manjine, dok su meunarodni standardi u oblasti zatite manjina u dobroj mjeri fluidni i rastegljivi, tako da ostavljaju mogunost vieznanog tumaenja. I sama Okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina Savjeta Evrope, iako prvi pravno obavezujui meunarodni dokument u oblasti manjina, po svom sadraju, vie preporuuje, nego to obavezuje. Stoga, odgovornost za ureenje ove vane politike u zakonodavstvu konkretne zemlje i dalje ostaje kao poseban izazov savremenih demokratija. 2.1 Ostvarivanje manjinskih prava u BiH Kako bismo uopte mogli govoriti o poloaju nacionalnih manjina u BiH i ostvarivanju njihovih prava i sloboda neophodno je navesti nekoliko injenica o njihovoj brojnosti. Naime, kakvo je trenutno brojno stanje i struktura graana koji se izjanjavaju kao nacionalne manjine i njihova teritorijalna rasprostranjenost niko sa sigurnou ne moe da tvrdi. I ovu oblast, kao i mnoge druge moraju se posmatrati u vremenu prije 1992. i poslije 1995. godine. Iz prostog razloga to je u BiH posljednji popis1

Zatita nacionalnih manjina, Miroslav Samardi, Cenatr za antiratnu akciju, Beograd 2002. godine

7

stanovnitva izvren 1991. godine, a po kojem je u BiH ivjelo 17 zakonom priznatih nacionalnih manjina, ili 36.304 graana, pripadnika nacionalnih manjina. Kao to drave lanice Vijea Evrope nisu mogle doi do konsenzusa u definisanju pojma nacionalne manjine prilikom donoenja Okvirne konvencije za zatitu prava nacionalnih manjina (OKZNM) tako i Ustav BiH ne sadri, niti definie ovaj pojam. Nakon ratnih strahota u BiH 1992 - 1995 godine, brojno stanje stanovnitva uopte pa tako i pripadnika nacionalnih manjina u BiH i njihova teritorijalna raspodijeljenost se drastino promijenilo. Svi podaci koje su do sada objavljivale i objavljuju razne vladine i nevladine slube i organizacije su rezultat nekih vlastitih procjena, sa kojima se moe pekulisati, a to u krajnjem sluaju pogoduje politikoj instrumentalizaciji ovog problema. Tako podaci iz CIA fact book za 2009. godinu govore da u BiH ivi 4.025.000 stanovnika: Bonjaka 48%, Srba 37,1%, Hrvata 14,3% i ostalih 0,6%. O brojnom stanju nacionalnih manjina niko se i ne uputa u procjene. Sam podatak visokog komesara za nacionalne manjine OSCE-a i Vijea Evrope, da je u BiH romska nacionalna manjina najbrojnija (to je vjerovatno i tano) i da u BiH ivi izmeu 30 i 60 hiljada Roma govori koliko su te procjene i podaci difuzni i nepouzdani. Ovome treba dodati i injenicu da je prema popisu stanovnitva 1991. godine broj pripadnika nacionalnih manjina u BiH bio daleko manji nego to to govore aktuelne procjene i evidencije. U svakom sluaju nacionalne manjine u BiH postoje i jedan od oblika njihove ugroenosti je i sama injenica da ne postoje zvanini i tani podaci koliko ih ima, njihova struktura i teritorijalna rasporeenost. Po istom osnovu su ugroene i nacionalne veine u BiH kao posljedica politike strukture. U zadnjih 20 godina, praktino od prvih demokratskih, viestranakih izbora u BiH 1990. godine i kontinuirane krize vlasti, vladavine nacionalnog i nacionalistikog koncepta u nacionalno mjeovitoj BiH prisutno je stalno krenje i nepotovanje ljudskih i graanskih prava i konstitutivnih (veinskih) naroda i nacionalnih manjina. Rat je pokazao svu svoju bestijalnost i u ovoj oblasti. Niti jedna zaraena strana nije potovala osnovne meunarodne konvencije u toku ratnog stanja, niti bilo kakva, pa ni osnovna, elementarna ljudska prava graanina, bez obzira da li pripada veinskoj ili manjinskoj skupini. Poslije rata stanje ljudskih prava je poelo postepeno da se popravlja, ali zahvaljujui prije svega meunarodnim snagama i institucijama, kao i nevladinom sektoru. Da nije bilo tih subjekata i snaga, da je to sve zavisilo od naih vladajuih struktura i politiara sigurno je da ne bismo dostigli ni postojei nivo. U svakom sluaju jo dosta je preostalo da bismo dostigli evropske standarde u oblast zatite ljudskih i graanskih prava i prava nacionalnih manjina.

2.2 Provedba zakona i strategija - saetak slubenih izvjetaja8

U Aneksu 6 Dejtonskog mirovnog sporazuma, pod nazivom Sporazum o ljudskim pravima, pozivaju se meuvladine organizacije i njihovi organi, kao to su Komisija ljudskih prava, Visoki komesar za ljudska prava i OSCE, da nadgledaju primjenu ljudskih prava u Bosni i Hercegovini. Svi organi vlasti moraju saraivati sa tim organizacijama, kao i sa nevladinim organizacijama i moraju ohrabriti aktivnosti zatite i unapreenja ljudskih prava. Na osnovu tog normativnog odjeljka i njegove praktine primjene, navedeni su dijelovi izvjetaja Vijea ministara BiH i Vijea Evrope o stanju ljudskih prava u BiH.

2.2.1

Univerzalni periodini prava u BiH

pregled o stanju ljudskih

Na prijedlog Ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH, Vijee ministara BiH je 3. decembra 2009. godine na sjednici usvojilo Univerzalni periodini pregled o stanju ljudskih prava (UPP) u BiH, koji je Bosna i Hercegovina duna slati Ujedinjenim narodima svake etiri godine, kao i sve ostale drave lanice UN-a kojih ima 192. Univerzalni periodini pregled je proces koji vode drave pod pokroviteljstvom Vijea za ljudska prava, koji prua priliku svakoj dravi da iznese koje radnje je poduzela kako bi poboljala situaciju u pogledu ljudskih prava u svojoj zemlji, te da ispuni svoje obaveze u pogledu ljudskih prava. UPP je dizajniran tako da osigura podjednak tretman za svaku zemlju u pogledu ljudskih prava. U UPP-u se u stavu IV pod naslovom C1. Prava pripadnika nacionalnih manjina s posebnim osvrtom na poloaj Roma govori detaljnije o stanju zatite prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina. U ovom stavu stoji da je donoenjem Zakona o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina u BiH, kao i formiranjem zakonodavnih tijela, Vijea nacionalnih manjina, na nivou BiH i entiteta, Bosna i Hercegovina i institucionalno i pravno stvorila neophodne uslove koji omoguavaju nacionalnim manjinama da uvaju i razvijaju svoj etniki, nacionalni, vjerski i kulturni identitet i integriu se u drutvenu zajednicu BiH. Tekoe koje su prisutne u rjeavanju problema Roma, a odnose se na nepostojanje relevantnih podataka o njihovom broju, stepenu obrazovanja, nezaposlenosti, stambenih potreba na drugim demografskim pokazateljima, prema ovom Izvjetaju znaajno e se prevazii realizacijom Programa evidentiranja i uspostave baze podataka o Romima u BiH, koje je nedavno zavreno. U cilju zatite Roma, najugroenije nacionalne manjine u BiH, donesena je "Strategija BiH za rjeavanja problema Roma", a BiH je 2008. godine pristupila Dekadi Roma te poetkom 2009. godine uspostavila mehanizam za praenje i provoenje donesenih akcionih planova. U ovom poglavlju takoe stoji da je priznavanjem Romima statusa nacionalne manjine i uvaavanjem injenice da su Romi u BiH po svim pokazateljima

9

najugroenija nacionalna grupa, BiH preuzela konkretne aktivnosti i napravila znaajne pozitivne pomake u rjeavanju problema Roma. U Univerzalnom periodinom pregledu o stanju ljudskih prava, takoe stoji da Romi u BiH, putem svojih udruenja i asocijacija, Vijea Roma u Federaciji BiH i Saveza Roma u Republici Srpskoj, kao i putem Odbora za Rome pri Vijeu ministara BiH ostvaruju saradnju s organima vlasti i institucijama BiH na svim nivoima organizovanja u rjeavanju svojih ivotnih problema. Polazei od injenice da su problemi Roma najizraenji u oblastima zapoljavanja, stanovanja, zdravstvene zatite i obrazovanja, nadleni organi BiH u saradnji s romskim i meunarodnim nevladinim organizacijama su pripremili, a Vijee ministara usvojilo, Akcioni plan za rjeavanje problema Roma. Plan akcije o obrazovnim potrebama Roma (usvojen 2004. godine) nalazi se u fazi revizije, odnosno u fazi usklaivanja prema zahtjevima udruenja Roma. Usvajanjem Akcionog plana i pristupanjem Dekadi socijalne inkluzije Roma 2005.-2015. godine, BiH se obavezala da e, do trajanja Dekade obezbijediti budetska sredstva i na jedan sistemski i planski nain rjeavati romske probleme koji su sadrani u Akcionom planu, izmeu ostalog stoji u UPP-u. U budetu institucija BiH za 2009. godinu osigurano je 3.000.000 KM, u okviru Federalnog ministarstva za prostorno ureenje sredstva u visini od 320.000KM, za implementaciju Akcionog plana za rjeavanje problema Roma u oblastima stanovanja, zdravstvene zatite i zapoljavanja. Vijee ministara je svojom Odlukom utvrdilo kriterije za raspodjelu sredstava, a Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice je utvrdilo metodologiju za implementaciju sredstava koja se usmjaravaju za izgradnju kua za Rome, poboljanje uslova stanovanja, samozapoljavnja i stimulisanje poslodavaca za zapoljavanje Roma, kao i provoenje preventivnih mjera za poboljanje njihove zdravstvene zatite, imunizacije romske djece. Realizacija Programa je u toku, provodi ga Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH u saradnji s organima entiteta, kantona i nadlenim slubama optina kao i romskim udruenjima i asocijacijama, a uz materijalnu podrku meunarodnih NVO.2 Vlastima Bosne i Hercegovine su na osnovu prethodno navedenog Univerzalnog periodinog pregleda o stanju ljudskih prava UN tijela za ljudska prava 17. februara 2010. godine, uputila nekoliko preporuka. Dalje e biti navedeno nekoliko onih koje se direktno ili indirektno tiu zatite prava pripadnika nacionalnih manjina. Komitet za eliminaciju rasne diskriminacije (ERD) je sa zabrinutou zabiljeio nedostatak djelotvorne implementacije odredbi krivinog zakona, kao to su lanovi 145. i 146. Krivinog zakona BiH, koji kanjavaju djela rasne diskriminacije, zbog ega je naloio dravi lanici da osigura djelotvornu implementaciju svih zakonskih odredbi koje eliminiu rasnu diskriminaciju, te da osigura u svom sljedeem izvjetaju aurirane informacije o provedbi odredbi koje kanjavaju rasnu diskriminaciju od2

Akcioni plan Bosne i Hercegovine za rjeavanje problema Roma u oblastima zapoljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zatite, BOSPO, Tuzla 2008.

10

strane sudova unutar BiH, a posebno ve pomenutih lanova KZ BiH. Takve informacije bi trebale ukljuiti broj i prirodu podignutih sluajeva, donesene presude i kazne i bilo kakvu restituciju ili druge pravne lijekove date rtvama takvih djela. Komitet ERD je iskazao duboku zabrinutost za tekoe sa kojima se susreu pripadnici romske populacije pri vaenju linih dokumenata, ukljuujui rodne listove, line karte, pasoe i druge dokumente koji se tiu zdravstvenog osiguranja i socijalnih beneficija, te je naloio dravi lanici da poduzme hitne korake uklanjajui administrativne prepreke, kako bi osigurala da svi Romi imaju pravo pristupa linim dokumentima. Preporuke proizale iz interaktivnog dijaloga u Vijeu za ljudska prava Ujedinjenih nacija, a na osnovu istog Pregleda su: Eliminisati diskriminatorske odredbe Ustava; Usvojiti sveobuhvatnu antidiskriminacionu legislativu koja bi ukljuivala, izmeu ostalog, zatitu od diskriminacije na osnovu spola ili roda; Osnaiti zatitu osoba od mogunosti gubljenja dravljanstva, te usvojiti mjere kojima bi se garantovao upis pri roenju u svim okolnostima ukljuujui romsku djecu. Striktno primjenjivati krivine odredbe koje se odnose na jezik mrnje i oslanjati se na kampanje kroz koje bi se promovisala tolerancija.

-

Pet zemalja lanica (Slovenija, vicarska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanada i Nizozemska) Radne grupe za Univerzalni periodini pregled o stanju ljudskih prava BiH su vlastima BiH preporuile da poduzmu znaajnije aktivnosti za izmjenu izborne legislative koja se odnosi na lanove Predsjednitva BiH i delegate u Domu naroda, kako bi se osigurala puna usklaenost sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i jednakost u pravima i slobodama svih graana BiH, bez obzira na etniku pripadnost, a sve u skladu sa skoranjom odlukom Evropskog suda za ljudska prava u sluaju Sejdi - Finci. Austrija je, izmeu ostalog, Bosni i Hercegovini preporuila da se nastavi boriti protiv diskriminacije etnikih manjina, posebno Roma, ukljuujui dodjeljivanje dostatnih resursa za programe borbe protiv predrasuda, te uspostavu mehanizma praenja. Ova zemlja je, takoe predloila da BiH ojaa Vijee Roma i osigura da se ovo Vijee konsultuje u vezi bilo kojeg procesa koji ima uticaj na prava Roma. S druge strane, prijedlog Norveke je da se poduzmu konkretni koraci kako bi se osiguralo da Zakon o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina bude djelotvorno implementiran, sa ciljem prevladavanja socijalnih izazova sa kojima se Romi suoavaju. Preporuka Argentine je da se poduzmu sve neophodne mjere kako bi se garantovalo da romska etnika manjina ima pristup identifikacijskoj dokumentaciji, bez spomena njihove etnike grupe, dok je Izrael izmeu ostalog predloio da se izrade i implementiraju programi za informisanje javnosti u cilju borbe protiv antiromskih predrasuda, u skladu sa preporukom Odbora za ljudska prava.

11

3 ZATITA NACIONALNIH ZAKONODAVNI OKVIR

MANJINA

U

BIH

U prolom vijeku dolo je do velikih preokreta koji su vodili do razvoja globalnog demokratskog drutva, a jedan od najbitnih je bio prelaz od ograniene zatite prava nacionalnih manjina do aktivnog ukljuivanja drave u olakavanju razvoja manjinskih kultura i poveanju njihove politike participacije. Da bi politiki sistem danas bio zaista demokratski, on mora omoguiti manjinama aktivno uee u politikom ivotu, a svaka drava koja to namjerava postii mora imati odgovarajue zakone, kao i efikasne instrumente izvrne vlasti koji e to omoguavati. Kada je rije o dananjoj Bosni i Hercegovini, zemlji kompleksnog politikog sistema i burne prolosti, zemlji koja je jo uvijek na putu ka evropskim integracijama i potpunoj demokratiji, prava nacionalnih manjina jo uvijek nisu tretirana na pravi nain. U kontekstu prikljuenja Evropskoj uniji (EU), a uzimajui u obzir preporuke Evropske komisije u Progres izvjetajima za 2007. i 2008. godinu, Savjetodavnog komiteta za zatitu manjina Vijea Evrope iz 2004. i 2008. godine, zatim ECRI-ja (Komisija Europske unije protiv rasizma i netolerancije) iz 2004. godine, kao i UN Komiteta za eliminaciju rasne diskriminacije CERD iz 2006. godine, neophodno je normativnim odredbama, kao i praktinom primjenom, jaanje zatite prava nacionalnih manjina. Zakonski okvir i odredbe zatite prava nacionalnih manjina u BiH, ine osim Ustava BiH kao najvieg zakona jedne drave Zakoni o zatiti pripadnika nacionalnih manjina usvojen na dravnom nivou, entitetskim nivoima i nivou Tuzlankog kantona i Zakon o zabrani diskriminacije na dravnom nivou.3

3.1 Ustav Bosne i HercegovineOslanjajui se na potovanje ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti, posveeni miru, pravdi, toleranciji i pomirenju, ubijeeni da demokratski organi vlasti i pravine procedure najbolje stvaraju miroljubive odnose unutar pluralistikog drutva... Bonjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i graani Bosne i Hercegovine ovim utvruju Ustav Bosne i Hercegovine.4 Navedena preambula Ustava Bosne i Hercegovine, koji je Anex 4 Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 1995. godine, predstavlja prvu prepreku bilo kakve aktivne politike uloge nacionalnih manjina, jer ve prije poetka normativnog dijela Ustava odreeno je ko su politiki subjekti Bosne i Hercegovine, dok se nacionalne manjine, odnosno nekonstitutivni narodi etiketiraju kao ostali i tako gube odreena politika prava.3

Savjetodavni komitet okvirne konvencije o zatiti nacionalnih manjina, Drugo miljenje o Bosni i Hercegovini, Strazbur, 9.oktobar 2008. godine 4 Preambula Ustav Bosne i Hercegovine

12

Prava manjinskih grupa se pominju u lanu 2. Ustava BiH, koji nosi naziv Ljudska prava i fundamentalne slobode, a u kojem se govori o ljudskim pravima, iji je katalog i naveden, zatim o meunarodnim standardima njihove zatite, nediskriminaciji, izbjeglicama i raseljenim licima, implementaciji meunarodnih sporazuma i saradnji, a decidirano je i da e Bosna i Hercegovina i oba njena entiteta osigurati najvii nivo meunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U Aneksu 6 Dejtonskog mirovnog sporazuma koji nosi naziv Sporazum o ljudskim pravima navedeni su i lanovi koji dopunjavaju i osiguravaju da prethodno navedeni stavovi budu i provedeni. Od lana 1. do 16. ovog Aneksa, stoji da se osniva Komisija za ljudska prava, koja e biti nadlena za provoenje i zatitu ljudskih prava, te osiguravanja najvieg nivoa zatite meunarodno priznatih ljudskih prava i sloboda. Ustavne, temeljne odredbe ljudskih prava i osnovnih sloboda su zagarantovane u lanu 10. (Izmjene i dopune), koji glasi: Nijednim amandmanom na ovaj Ustav ne moe se eliminisati, niti umanjiti bilo koje od prava i sloboda iz lana 2. ovog Ustava niti izmijeniti ova odredba. U Aneksu I Ustava BiH navedeni su i meunarodni sporazumi o ljudskim pravima koji e se primjenjivati u Bosni i Hercegovini, a neki od njih se direktno tiu prava nacionalnih manjina: - Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (1966.), - Meunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (1965.), - Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966.), - Evropska povelja za regionalne jezike i jezike manjina (1992.), - Okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina (1994.). Kada su u pitanju meunarodni standardi, Bosna i Hercegovina je kao i ostale lanice Ujedinjenih nacija, duna potovati Deklaraciju o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etnikim, vjerskim i jezikim manjinama, koja je usvojena od strane UN-a jo 1992. godine, a BiH je kao zemlja lanica Vijea Evrope takoe u obavezi da svoje zakonodavstvo uskladi i sa Okvirnom konvencijom za zatitu prava pripadnika nacionalnih manjina (OKZNM), koju je ratifikovala jo 2000. godine. Obaveza primjene ovih meunarodnih dokumenata proistie i iz samog Ustava BiH, koji je preuzeo veinu odredaba o optim ljudskim pravima iz Dejtonskog mirovnog sporazuma i Evropske konvencije o ljudskim pravima, ali je ipak, paradoksalno, izdvojio ostale u zagradu, te ih samim tim i marginalizovao. Prava i slobode predviene u Evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima se direktno

13

primjenjuju u Bosni i Hercegovini i ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima u BiH.5

3.2 Ustav Federacije Bosne i Hercegovinelan 1.1. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine glasi: Bonjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi zajedno sa ostalima, i graani Bosne i Hercegovine sa teritorije Federacije BiH, ostvarujui svoja suverena prava, preoblikuju unutranju strukturu teritorije Federacije definisanu Aneksom II Opteg okvirnog sporazuma... lanom 2. najvieg zakona Federacije BiH precizirano je da e Federacija osigurati primjenu najvieg nivoa meunarodno priznatih prava i sloboda utvrenih u aktima navedenim u Aneksu, a pored ostalog i zatitu manjina i potencijalno ugroenih osoba. Kao posebna obaveza i imperativ u lanu 7. navodi se da e svi nadleni organi vlasti u Federaciji saraivati sa svim meunarodnim posmatrakim tijelima za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kao i sa drugim nadzornim tijelima. U Ustavu Federacije BiH su navedeni instrumenti za zatitu ljudskih prava koji imaju pravnu snagu ustavnih odredaba. Pored ostalih navedeni su i: - Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (1948.), - Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda i dopunski protokol (1950.), - Meunarodna konvencija o eliminaciji svih vrsta rasne diskriminacije (1965.), - Meunarodni ugovor o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966.), - Preporuke Evropskog parlamenta o pravima manjina, paragrafi 10. i 13. (1990.), - Deklaracija Ujedinjenih naroda o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim, ili etnikim, vjerskim, ili jezikim manjinama (1993); - Evropska povelja o regionalnim jezicima i jezicima manjina (1992.).6

3.3 Ustav Republike Srpskelanom 5. Ustava Republike Srpske reeno je da se ustavno ureenje Republike temelji na garantovanju i zatiti ljudskih sloboda i prava u skladu sa meunarodnim standardima gdje se, izmeu ostalog, navodi i zatita prava etnikih grupa i drugih manjina.5

Savjetodavni komitet okvirne konvencije o zatiti nacionalnih manjina, Drugo miljenje o Bosni i Hercegovini, Strazbur, 9.oktobar 2008. godine 6 Ustav Federacije Bosne i Hercegovine

14

lanom 10. (Ljudska prava i slobode) je odreeno da su graani Republike Srpske ravnopravni u slobodama, pravima i dunostima, jednaki su pred zakonima i uivaju istu pravnu zatitu bez obzira na rasu, pol i jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, roenje, obrazovanje, imovno stanje, politiko i drugo uvjerenje, drutveni poloaj ili drugo lino svojstvo. lanom 48. je reeno da se prava i slobode zajameni ovim Ustavom ne mogu oduzeti ni ograniiti, a poglavlje o ljudskim pravima i osnovnim slobodama u Ustavu RS dopunjeno je takama od 1. do 3. Amandmana 57., koji glase: U sluaju razliitosti u odredbama u pravima i slobodama izmeu Ustava Republike Srpske i Ustava Bosne i Hercegovine, primjenjuju se one odredbe koje su za pojedinca povoljnije. Odredbe lanova 10., 21., 30., 32., 33., 34., 38. i 43. Ustava o pravima i slobodama graana tretiraju se kao odredbe o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i odnose se na sve, a ne samo na graane BiH. Odredbe lanova 13., 22., 23., 24., 25., 26., 28. i 30. Ustava o pravima i slobodama ostvarit e se u skladu sa odgovarajuim odredbama lanova 8. do 11. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.7 3.4 Brko Distrikt Brko Distrikt je jedinstvena administrativna jedinica lokalne samouprave koja je pod suverenitetom Bosne i Hercegovine, nastala na osnovu Odluke Arbitranog tribunala meunarodne zajednice. Ova administrativna jedinica nema svoj Ustav, a osnove drutveno politike organizacije, ivota graana i funkcionisanja organa vlasti regulisane su Statutom Brko Distrikta. U Statutu nema poglavlja i lanova u kojima su posebno definisana ljudska prava i prava nacionalnih manjina, meutim u Glavi I (ope odredbe) u lanu 1., taka 4. reeno je: Ustav Bosne i Hercegovine kao i vaei zakoni i odluke institucija Bosne i Hercegovine direktno su primjenljivi na cijeloj teritoriji Distrikta. Zakoni i odluke svih vlasti Distrikta moraju biti u skladu sa vaeim zakonima i odlukama institucija Bosne i Hercegovine.8 3.5 Kantoni Federacije Bosne i Hercegovine Kantoni ili upanije Federacije Bosne i Hercegovine predstavljaju upravne podjedinice entiteta Federacije Bosne i Hercegovine, kojih ima deset, a svaki od njih ima svoj Ustav, kojim regulie nadlenosti, zakonodavnu, izvrnu i7 8

Ustav Republike Srpske Skuptina Brko Distrikta BiH

15

sudsku vlast, kao i zatitu ljudskih prava i sloboda na svom teritoriju. Kantoni pitanje ljudskih prava definiu vie ili manje na slian nain, ne spominjui izriito nacionalne manjine i zatitu njihovih prava. U Poglavlju II, pod nazivom Ljudska prava i osnovne slobode svih kantonalnih ustava, normatizovana je zatita ljudskih prava, gdje stoji da u ostvarivanju svojih nadlenosti kanton osigurava i provodi sve mjere zatite ljudskih prava i sloboda utvrenih Ustavom Bosne i Hercegovine i njegovim aneksima, Ustavom Federacije i njegovim Aneksom i ustavima kantona vodei rauna o jednakopravnosti svih naroda i graana u kantonu, optinama i gradovima. Takoe, u svakom kantonalnom ustavu stoji da e se poduzeti sve neophodne mjere da se omogui pravo slobodnog povratka svih izbjeglica i raseljenih osoba u mjesta i domove iz kojih su raseljeni ili izbjegli, te stvoriti uvjeti za prihvat i smjetaj izbjeglica i raseljenih osoba ukoliko nisu u mogunosti da se vrate. Kantonalni organi su duni saraivati sa meunarodnim posmatrakim tijelima za ljudska prava osnovanim za BiH, kao i nadzornim tijelima osnovanim instrumentima navedenim u Aneksu Ustava Federacije BiH, a u skladu sa ovim kantoni su duni i osigurati uslove za rad i saradnju sa ombudsmanima. Tuzlanski kanton je jedini kanton koji je usvojio Zakon o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina, te na taj nain zatitio prava i slobode pripadnika ovih marginalizovanih drutvenih grupa. U Kantonu Sarajevo Zakon je trenutno u proceduri.9 3.6 Zakoni o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina Parlamentarna Skuptina BiH, te oba Doma Parlamenta FBiH, Skuptina RS i Tuzlanski kanton su donijeli Zakone o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina. To je u velikoj mjeri doprinijelo da se Bosna i Hercegovina aktivnije pone baviti zatitom prava ovih marginaliziranih grupa. U narednih nekoliko pasusa navedeni su dijelovi tih zakona u cilju boljeg razumijevanja normativne zatite ove drutvene skupine. Zakon je Parlamentarna Skuptina BiH usvojila 2003. godine u cilju sprovoenja naela utvrenih Okvirnom konvencijom o zatiti pripadnika nacionalnih manjina, dok je krajem 2005. godine donijela njegove Izmjene i dopune. Ovim zakonom odreuje se pojam nacionalna manjina i glasi: Nacionalna manjina je dio stanovnitva-dravljana BiH koji ne pripadaju ni jednom od tri kostitutivna naroda, a sainjavaju je ljudi istog ili slinog etnikog porijekla, iste ili sline tradicije, obiaja,

9

Ustav Kantona/upanija Federacije BiH, sa Amandmanima, Ministarstvo pravde FBiH, Sarajevo 1998.

16

vjerovanja, jezika, kulture i duhovnosti i bliske ili srodne povijesti i drugih obiljeja.10 Zakonom je, takoe, utvreno da Bosna i Hercegovina titi poloaj i ravnopravnost pripadnika 17 nacionalnih manjina: Albanci, Crnogorci, esi, Italijani, Jevreji, Maari, Makedonci, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumuni, Rusi, Rusini, Slovaci, Slovenci, Turci i Ukrajinci.11

Zabranjen je svaki oblik diskriminacije na nacionalnoj, etnikoj, rasnoj i jezikoj osnovi prema licima koja pripadaju nacionalnim manjinama u oba BiH entiteta, te Brko Distriktu, a u osnovnim odredbama Zakona o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina u BiH (od lana 1. do 9.) utvrena su prava i obaveze pripadnika nacionalnih manjina, te obaveze organa vlasti u BiH da potuju i tite, ouvaju i razvijaju etniki, kulturni, jeziki i vjerski identitet svakog pripadnika nacionalne manjine, koji je dravljanin Bosne i Hercegovine. Ovim Zakonom je, takoe, utvreno da pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na slobodu organizovanja i okupljanja radi izraavanja i zatite svojih kulturnih, vjerskih, obrazovnih, socijalnih, ekonomskih i politikih sloboda, prava, interesa, potreba i identiteta, te omoguava i pomae odravanje i razvitak odnosa izmeu pripadnika nacionalnih manjina u BiH sa pripadnicima istih nacionalnih manjina u drugim dravama i sa narodima u njihovim matinim dravama. Njime se BiH obavezala da kantoni, gradovi i optine u svojim budetima osiguraju sredstva radi ostvarivanja prava koja pripadaju nacionalnim manjinama. Bosna i Hercegovina priznaje i titi pravo svakom pripadniku nacionalne manjine u BiH da upotrebljava svoj jezik slobodno i bez ometanja, privatno i javno, usmeno i pismeno. U okviru ovog prava podrazumjeva se i pravo pripadniku nacionalne manjine da upotrijebi svoje ime i prezime na jeziku manjine i da zahtjeva da kao takvo bude u javnoj upotrebi.10 11

Zatita nacionalnih manjina, Miroslav Samardi, Cenatr za antiratnu akciju, Beograd 2002. godine Upoznajmo se! Nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini, Leonard Valenta, Prirunik o kulturi, batini i tradiciji nacionalnih manjina u BiH, OSCE BiH, 2009. godine

17

Izmjenama i dopunama ovog Zakona utvreno je principijelno opredjeljenje da pripadnici nacionalne manjine mogu uiti jezik, knjievnost, istoriju i kulturu i na jeziku manjine kojoj pripadaju da bi se narednom normom razradili uslovi pod kojima se to pravo moe ostvarivati. Propisano je da su obrazovne vlasti u BiH, u okviru svog obrazovnog programa (predkolskog, osnovnokolskog i srednjokolskog), obavezne u kolama, u kojima uenici pripadnici jedne nacionalne manjine ine najmanje jednu treinu, osigurati obrazovanje na jeziku te manjine, a ako ine jednu petinu osigurati dodatnu nastavu o jeziku, knjievnosti, historiji i kulturi manjine kojoj pripadaju, ako to zahtjeva veina njihovih roditelja. U ovom Zakonu je propisano da se nadlene obrazovne vlasti obavezuju osigurati finansijska sredstva za osposobljavanje nastavnika koji e izvoditi nastavu na jeziku nacionalne manjine, osigurati prostor i druge uslove za izvoenje dopunske nastave, te tampanje udbenika na manjinskim jezicima. Pripadnici nacionalnih manjina u BiH po ovom Zakonu imaju pravo na osnivanje radio i televizijskih stanica, izdavanje novina i drugih tampanih informacija na jezicima manjine kojoj pripadaju. Radio i televizijske stanice iji su osnivai BiH, entiteti, kantoni, gradovi i optine koji ostvaruju ulogu javne slube obavezni su u svojim programskim emama predvidjeti posebne emisije za pripadnike nacionalnih manjina, a mogu osigurati i druge sadraje na jezicima manjina. Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo osnivati biblioteke, videoteke, kulturne centre, muzeje, arhive, kulturnoumjetnika drutva i sve druge oblike slobode kulturnog izraavanja, te brinuti se o odravanju svojih spomenika kulture i kulturne batine. Skuptina Tuzlanskog kantona krajem 2009. godine usvojila je Zakon o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina iji tekst je slian dravnom i entitetskim Zakonima. Potrebno je istai da je TK-a jedini kanton u FBiH koji ima ovakav Zakon.

ZAKLJUAKBosna i Hercegovina je do sada, osim Ustava, donijela niz zakona koji reguliu ovu oblast. Takoer, preuzela je i potpisala odreene meunarodne akte, dokumente i protokole koji se odnose na problematiku zatite prava nacionalnih manjina, odnosno manjinskih prava. Meutim, bez obzira na to evidentno je da je stepen zatite manjinskih prava danas u BiH na nezadovoljavajuem nivou. Iskustva drugih zemalja, analitiki pristupi politiara i teoretiara koji se bave ovom problematikom posebno istiu znaajnu korelaciju izmeu zatite i unapreenja manjinskih

18

prava i odravanja stabilnosti i mira u dravama u kojima ive nacionalne manjine. Proces sudjelovanja nacionalnih manjina u javnom ivotu doprinosi jaanju integriteta drave, budui da su u sluaju ukljuenja manjina u politiki i javni ivot interesi svih dijelova graanstva zastupljeni u procesu upravljanja dravom. Shodno tome, pripadnicima nacionalnih manjina trebalo bi biti omogueno uivanje svih ljudskih prava garantovanim zakonodavstvom drave koju nastanjuju. Pravino uee uspostavljeno je onda kada je lanovima manjinskih grupa omogueno i uinkovito uestvovanje u postupku donoenja odluka, posebno onih koje se tiu ouvanja razliitosti njihove etnike grupe. Prema Ustavu BiH i Izbornom Zakonu BiH pripadnicima nacionalnih manjina nije omogueno ravnopravno uee u politikom i javnom ivotu Nepravda je donekle ispravljena formiranjem Vijea/Savjeta nacionalnih manjina na dravnom i entitetskim nivoima, koja se prema dravnom i entitetskim Zakonima o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina osnivaju kao savjetodavna ili konsultativna tijela pri Parlamentarnoj skuptini BiH, Parlamentu FBiH i Narodnoj Skuptini Republike Srpske.

PRILOZI

19

Zakon o manjina

zatiti

prava

pripadnika

nacionalnih

I- OSNOVNE ODREDBE lan 1. Ovim zakonom utvruju se prava i obaveze pripadnika nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: BiH) i obaveze organa vlasti u BiH da potuju i tite, ouvaju i razvijaju etniki, kulturni, jeziki i vjerski identitet svakog pripadnika nacionalne manjine u BiH, koji je dravljanin BiH. lan 2. Zatita nacionalnih manjina i prava i sloboda tih manjina, sastavni je dio meunarodne zatite ljudskih prava i sloboda. Okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina Vijea Evrope direktno se primjenjuje i sastavni je dio pravnog sistema BiH i entiteta u BiH. lan 3. Nacionalna manjina, u skladu sa ovim zakonom, je dio stanovnitva - dravljana BiH koji ne pripadaju nijednom od tri konstitutivna naroda, a sainjavaju je ljudi istog ili slinog etnikog porijekla, iste ili sline tradicije, obiaja, vjerovanja, jezika, kulture i duhovnosti i bliske ili srodne povijesi i drugih obiljeja. BiH titi poloaj i ravnopravnost pripadnika nacionalnih manjina: Albanaca, Crnogoraca, eha, Italijana, Jevreja, Maara, Makedonaca, Nijemaca, Poljaka, Roma, Rumuna, Rusa, Rusina, Slovaka, Slovenaca, Turaka, Ukrajinaca i drugih koji ispunjavaju uvjete iz stava 1. ovog lana. lan 4. Svaki pripadnik nacionalne manjine ima pravo da slobodno bira da se prema njemu ophode ili ne ophode kao takvom i ne smije doi u nepovoljan poloaj zbog takvog opredjeljenja, i bilo kakav drugi oblik diskriminacije na osnovu toga je zabranjen. Nije dozvoljena asimilacija pripadnika nacionalnih manjina protivno njihovoj volji. lan 5. Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na slobodu organiziranja i okupljanja radi izraavanja i zatite svojih kulturnih, vjerskih, obrazovnih, socijalnih, ekonomskih i politikih sloboda, prava, interesa, potreba i identiteta.

lan 6.

20

BiH omoguava i finansijski pomae odravanje i razvitak odnosa izmeu pripadnika nacionalnih manjina u BiH sa pripadnicima istih nacionalnih manjina u drugim dravama i sa narodima u njihovim matinim dravama. lan 7. Entiteti, kantoni, gradovi i opine u BiH, u okviru svojih ovlatenja, svojim zakonima i drugim propisima potpunije e urediti prava i obaveze koje proistiu iz ovog zakona i meunarodnih konvencija kojima se ureuju pitanja od znaaja za nacionalne manjine. lan 8. BiH, entiteti, kantoni, gradovi i opine u BiH duni su u okviru svojih budetskih sredstava osigurati sredstva radi ostvarivanja prava koja pripadaju nacionalnim manjinama na osnovu ovog zakona. lan 9. U gradovima, opinama i mjesnim zajednicama (ili naseljenim mjestima) gdje pripadnici jedne nacionalne manjine ine veinu, duni su potovati prava pripadnika drugih nacionalnih manjina, kao i konstitutivnih naroda u BiH, uvaavajui naela njihove potpune ravnopravnosti. II - ZNAKOVI I SIMBOLI lan 10. Pripadnici nacionalnih manjina mogu slobodno isticati i nositi znakove i simbole nacionalne manjine kojoj pripadaju, kao i njihovih organizacija, udruga i institucija. Prilikom upotrebe znakova i simbola iz prethodnog stava pripadnici nacionalnih manjina obavezni su isticati i slubene znakove i simbole BiH, kao i simbole i znakove entiteta, kantona i opina, u skladu sa njihovim propisima. III - UPOTREBA JEZIKA lan 11. BiH priznaje i titi pravo svakom pripadniku nacionalne manjine u BiH da upotrebljava svoj jezik slobodno i bez ometanja, privatno i javno, usmeno i pismeno. Pravo iz prethodnog stava podrazumijeva i pravo pripadniku nacionalne manjine da upotrijebi svoje ime i prezime na jeziku manjine i da zahtijeva da kao takvo bude u javnoj upotrebi. lan 12. U gradovima, opinama i mjesnim zajednicama (ili naseljenim mjestima, u kojima pripadnici nacionalne manjine ine apsolutnu ili relativnu veinu stanovnitva), organi vlasti osigurat e upotrebu jezika manjine izmeu tih pripadnikai organa vlasti: da natpisi institucija budu ispisani na jeziku manjine, te da lokalni nazivi, imena ulica i drugih topografskih oznaka namijenjenih javnosti budu ispisani i istaknuti i na jeziku manjine koja to zahtijeva. 21

Gradovi i opine mogu svojim statutima utvrditi da prava iz prethodnog stava mogu upotrebljavati pripadnici nacionalne manjine i kada ne ine apsolutnu ili relativnu veinu stanovnitva, ve kada ine u gradu, opini ili naseljenom mjestu vie od jedne treine stanovnitva. IV - OBRAZOVANJE lan 13. Entiteti i kantoni u Federaciji BiH e svojim zakonima utvrditi mogunosti pripadnicima nacionalnih manjina na osnivanje i voenje vlastitih privatnih institucija za obrazovanje i struno usavravanje. Finansiranje institucija iz prethodnog stava obavezne su osigurati nacionalne manjine. lan 14. Entiteti i kantoni u Federaciji BiH obavezni su u okviru svog obrazovnog programa (predkolskog, osnovnog, srednjeg) osigurati da se u gradovima, opinama i naseljenim mjestima u kojima pripadnici nacionalnih manjina ine apsolutnu ili relativnu veinu omogui obrazovanje na jeziku manjine. Neovisno o broju pripadnika nacionalne manjine, entiteti i kantoni obavezni su osigurati da pripadnici nacionalne manjine, ako to zahtijevaju, mogu uiti svoj jezik, knjievnost, povijest i kulturu na jeziku manjine kojoj pripadaju, kao dodatnu nastavu. Radi ostvarivanja prava iz prethodnog stava vlasti entiteta, kantona, gradova i opina obavezne su osigurati finansijska sredstva, sredstva za osposobljavanje nastavnika koji e izvoditi nastavu na jeziku nacionalne manjine, osigurati prostori druge uvjete za izvoenje dopunske nastave i tampanje udbenika na jezicima nacionalnih manjina. V - INFORMIRANJE lan 15. Pripadnici nacionalnih manjina u BiH imaju pravo na osnivanje radio i televizijskih stanica, izdavanje novina i drugih tampanih informacija na jezicima manjine kojoj pripadaju. lan 16. Radio i televizijske stanice iji su osnivai BiH, entiteti, kantoni, gradovi i opine koji ostvaruju ulogu javne slube obavezni su u svojim programskim emama predvidjeti posebne emisije za pripadnike nacionalnih manjina a mogu osigurati i druge sadraje na jezicima manjina. Radio i televizijske stanice kao javni servisi BiH duni su najmanje jednom nedjeljno osigurati posebnu informativnu emisiju za pripadnike nacionalnih manjina, na njihovom jeziku. Entiteti i kantoni e svojim propisima utvrditi prava iz stava 1. ovog lana, na osnovu procenta zastupljenosti nacionalnih manjina u entitetu, kantonu, gradu i opini.

22

VI - KULTURA lan 17. Pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo osnivati biblioteke, videoteke, kulturne centre, muzeje, arhive, kulturna, umjetnika i folklorna drutva i sve druge oblike slobode kulturnog izraavanja, te brinuti se o odravanju svojih spomenika kulture i kulturne batine. U gradovima, opinama, mjesnim zajednicama (ili naseljenim mjestima), u kojima pripadnici nacionalne manjine ine preko jedne treine stanovnitva, u institucijama za kulturne aktivnosti obezbijedit e se sadraj na jezicima nacionalne manjine. Arhivi, muzeji, ustanove za zatitu spomenika kulture i tradicije u BiH i entitetima obavezne su u svojim programima i sadrajima obezbijediti srazmjernu zastupljenost svih nacionalnih manjina u BiH I tititi spomenike i kulturnu batinu nacionalnih manjina. VII - EKONOMSKO-SOCIJALNA PRAVA lan 18. U gradovima, opinama i mjesnim zajednicama (ili naseljenim mjestima) u kojima pripadnici nacionalne manjine ine apsolutnu ili relativnu veinu stanovnitva, organi vlasti obavezni su osigurati da se u finansijskim i bankarskim uslugama i u drugim slubama javnog sektora kroz uplatnice, obrasce i formulare, te u bolnicama, starakim domovima i drugim socijalnim ustanovama, omogui upotreba jezika manjine i tretman na jeziku manjine. VIII - SUDJELOVANJE U ORGANIMA VLASTI lan 19. Pripadnici nacionalnih manjina iz lana 3. ovog zakona imaju pravo na zastupljenost u organima vlasti i drugim javnim slubama na svim nivoima, srazmjerno procentu njihovog uea u stanovnitvu prema posljednjem popisu u BiH. lan 20. Naini kriteriji izbora predstavnika nacionalnih manjina u parlamentima, skuptinama i vijeima, u smislu prethodnog lana, blie e se urediti izbornim zakonima BiH i entiteta, te statutima i drugim propisima kantona, gradova i opina. Nain zastupljenosti predstavnika nacionalnih manjina u izvrnoj i sudskoj vlasti, kao i javnim slubama uredit e se posebnim zakonima i drugim propisima BiH, entiteta, kantona, gradova i opina. Predstavnici nacionalnih manjina u strukturama vlasti, predstavnici su svih nacionalnih manjina i obavezni su tititi interese svih nacionalnih manjina. lan 21.

23

Parlamentarna skuptina BiH osnovat e Vijee nacionalnih manjina BiH kao posebno savjetodavno tijelo koje e sainjavati pripadnici nacionalnih manjina iz lana 3. ovog zakona. lan 22. Vijee nacionalnih manjina BiH davat e miljenja, savjete i prijedloge Parlamentarnoj skuptini BiH o svim pitanjima koja se tiu prava, poloaja i interesa nacionalnih manjina u BiH. Vijee nacionalnih manjina BiH moe delegirati strunjaka u radu Ustavnopravne komisije i Komisije za ljudska prava oba doma Parlamentarne skuptine BiH. lan 23. Parlament Federacije BiH i Narodna skuptina Republike Srpske formirat e vijea nacionalnih manjina Federacije BiH i Republike Srpske, kao i savjetodavna tijela iji e se djelokrug i nain rada urediti entitetskim propisima. IX - MEUNARODNI NADZOR I SARADNJA lan 24. BiH saraivat e i razmjenjivati iskustva sa vladama i institucijama zainteresovanih drava, kao i sa meunarodnim institucijama, radi to potpunijeg ostvarivanja prava ovjeka i prava nacionalnih manjina. X - KAZNENE ODREDBE lan 25. Na osnovu krivinih zakona entiteta u BiH, zabranjena je i kanjiva svaka radnja, podsticanje, organiziranje i pomaganje djelatnosti koje bi mogle ugroziti opstanak neke nacionalne manjine, izazvati nacionalnu mrnju, dovesti do diskriminacije ili stavljanja pripadnika nacionalne manjine u neravnopravan poloaj. XI PRIJELAZNE I ZAVRNE ODREDBE lan 26. Republika Srpska i Federacija BiH donijet e i uskladiti svoje propise o pravima nacionalnih manjina, kao i druge zakone i propise u kojima se propisuju i tite prava nacionalnih manjina, sa ovim zakonom u roku od est mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.

lan 27.

24

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u Slubenom glasniku BiH, a objavit e se i u slubenim glasilima entiteta i Brko Distrikta Bosne i Hercegovine. 12

LITERATURA

12

Slubeni glasnik BiH; PSBiH br. 24/03; 1. april 2003; Sarajevo

25

1. Akcioni plan Bosne i Hercegovine za rjeavanje problema Roma u oblastimazapoljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zatite; BOSPO; Tuzla; 2008.2. Baki-Mufti,Jasna; Sistemi ljudskih prava; MAGISTRAT; Sarajevo;

2002.3. Jana,Dejan; Zatita ljudskih prava u okviru Evropskog savjeta;

Jugoslavenska revija za meunarodno pravo br. 1-2/89; 2001.4. Sadikovi,azim; Evropsko pravo ljudskih prava; MAGISTRAT;

Sarajevo; 2001.5. Samardi,Miroslav; Zatita nacionalnih manjina; CENTAR

ZA ANTIRATNU AKCIJU; Beograd; 2002.6. Valenta,Leonard; Upoznajmo se! Nacionalne manjine u

Bosni i Hercegovini; OSCEBIH; Sarajevo; 2009.7. agar,Mitja; "Manjine i europske integracije"; STINA; Split;

2005. 8. Internet: www.parlament.ba www.parlamentfbih.gov.ba www.narodnaskupstinars.net www.skupstinabd.ba

26