Povučenost - Internalizirani Poremećaj u Ponašanju Ili Osobina Ličnosti

  • View
    29

  • Download
    0

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Socijalna pedagogija

Text of Povučenost - Internalizirani Poremećaj u Ponašanju Ili Osobina Ličnosti

SVEUILITE U SPLITU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA PEDAGOGIJUZAVRNI RADPOVUENOST - INTERNALIZIRANI POREMEAJ U PONAANJU ILI OSOBINA LINOSTI?NERA MLIKOTASPLIT, 2014.SVEUILITE U SPLITU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA PEDAGOGIJU

ZAVRNI RAD

POVUENOST - INTERNALIZIRANI POREMEAJ U PONAANJU ILI OSOBINA LINOSTI?Studentica: Nera Mlikota

Mentor: prof. dr. sc. Slobodan UzelacKomentor: Toni Maglica, prof.

Split, listopad, 2014.

SADRAJ 11. UVOD

22. POREMEAJI U PONAANJU

43. POVUENOST KAO POREMEAJ U PONAANJU

73.1. Vrste povuenosti

104. POVUENOST KAO OSOBINA LINOSTI

104.1. Linost

124.2. Karakter i povuenost

155. POVUENOST U KONTEKSTU KOLE

206. SMJERNICE ZA UITELJE I RODITELJE

237. ZAKLJUAK

24SAETAK

25SUMMARY

26LITERATURA

1. UVODU ovom radu problematizirati u povuenost kao vieznanu pojavu kroz dva iroka podruja, podruje psihologije odnosno pojma i problematike linosti, te kroz podruje pedagogije odnosno poremeaja u ponaanju, konkretno internaliziranih problema u ponaanju. Povuenost je esto smatrana kao normalna, te je zanemarivana kao problem u svakodnevnom funkcioniranju pojedinca. tovie, pogled kako su neki ljudi povueni po svojoj linosti, te da povuenost nije problem, prevladavajui je kako meu opom populacijom tako i meu mnogim uiteljima i nastavnicima. injenica je da inhibirani, povueniji i utljiviji ljudi postoje, i da ne predstavlja svaka povuenost i utljivost problem u ponaanju i funkcioniranju pojedinca. No, esto povuenost u svojem ekstremnijem obliku, kao pojava u ranoj dobi moe uzrokovati mnoge probleme u socijalnoj adaptaciji i fukcioniranju individue u odrasloj dobi. U ovom radu objasniti u klasifikaciju poremeaja u ponaanju, terminoloke razlike linosti i poremeaja u ponaanju, tonije povuenost kao internalizirani problem u ponaanju koji u kasnijoj dobi moe prouzrokovati drutvenu neprilagoenost, psiholoke probleme, anksioznost, depresiju, te unazaditi kvalitetu funkcioniranja ivota u svijetu drutvanih odnosa pojedinca. U radu izmeu ostaloga definiram termine poput karaktera i temperamenta, koje se esto dovode u kontekst s pojmovima linosti i poremeaja u ponaanju. Takoer, problematiziram povuenost u kontekstu kole i kolskog okruenja, otkrivam uzroke povuenosti te odreujem smjernice u odgojnom radu kako odgojitelja, uitelja, pedagoga, profesora, tako i roditelja u odnosu s djetetom koje pokazuje znakove povuenosti. Povuenost je est, a nedovoljno prepoznat problem koji je zbog svoje bezazlenosti i pasivnosti esto ignoriran i od strane odgojitelja i od strane roditelja, a utjee na djetetov razvoj i razvitak u duhovnom i intelektualnom smislu. Smisao ovog rada je skrenuti pozornost na pojavnost povuenosti, definirati razlike izmeu osobina linosti i problema u ponaanju, problematizirati uzroke povuenosti te ponuditi smjernice u odgojnom radu kako u koli tako i kod kue.2. POREMEAJI U PONAANJUU razmatranju poremeaja u ponaanju potrebno se osloniti na brojna bioloka, psiholoka, socijoloka, pedagoka i pravna tumaenja cjelokupnog ljudskog funkcioniranja u odreenim drutvenim okolnostima. Kako bi mogli govoriti o poremeajima u ponaanju, prvo treba definirati sam pojam ponaanja. ''Ponaanje se u irem smislu moe odrediti kao opi naziv za sve sloenije i strukturirane oblike miinih i ljezdanih reakcija organizma na podraaje ili situacije, a u uem smislu ponaanje se odnosi na reakcije organizma koje se mogu promatrati i objektivno prouavati. '' (Frankovi, 1963.) Prema psiholokom stajalitu, ponaanje je jedan od naina na koji ovjek izraava svoju osobnost. Takoer, uz ponaanje, osobnost se moe izraavati i odnosom prema okolini, utjecajem te dojmom koji ostavljamo na druge ljude. U pokuaju definiranja i klasificiranja poremeaja u ponaanja mnogi strunjaci su nailazili na brojne potekoe zbog etioloko-fenomenololke i dijalektino-dinamike sloenosti poremeaja u ponaanju. Iako nastoje obuhvatiti cjelokupnost te pojave, veina autora nudei razliite definicije, esto istie samo odreene segmente tih poremeaja. U suvremenoj hrvatskoj literaturi jedna od najprihvaenijih definicija poremaaja u ponaanju je ona koju je ponudio Slobodan Uzelac. Prema njegovoj definiciji, ''poremeaji u ponaanju su ona ponaanja koja se znatnije razlikuju od uobiajenog ponaanja veine mladih odreene sredine, ponaanja koja su tetna i/ili opasna kako za osobu koja se tako ponaa, tako i za njezinu iru okolinu te ponaanja koja zbog toga iziskuju dodatnu strunu ili iru znanstvenu pomo radi uspjene socijalne integracije takve osobe''. (Bouillet, Uzelac, 2007., str.130.)Takoer, brojni autori su ponudili razne klasifikacije poremeaja u ponaanju, kako u pedagokoj, tako i u psiholokoj, psihijatrijskoj, sociolokoj i kriminolokoj literaturi. Jedna od najuobiajenijih socijalnopedagokih podjela poremeaja u ponaanju djece i mladih je podjela na dvije osnovne skupine, odnosno na eksternalizirane ili preteito aktivne i internalizirane ili preteito pasivne poremeaje. Prva skupina odnosi se na nedovoljno kontrolirana i na druge usmjerena ponaanja poput nametljivosti, prkosa, laganja, hiperaktivnosti, neposlunosti, bjeanja iz kue, agresivnosti, delikvencije, nepokornosti. Druga skupina poremeaja odnosi se na ponaanja koja se pretjerano kontroliraju i usmjerena su prema sebi, npr. plaljivost, povuenost, nemarnost.

Reakcije drutva na manifestiranje poremeaja u ponaanju kod djece i mladih esto znaju biti neprimjerene, zakanjele ili nedostatne. To je posebno uoljivo kod internaliziranih poremeaja u ponaanju, odnosno kod djece ili mladih osoba iji poremeaji u ponaanju nisu direktna smetnja okolini. Tako se dogaa da kod povuenog, potitenog djeteta ili mlade osobe pravovremeno prepoznavanje problema i pomo odraslih najee izostane. Glasno i buno dijete koje svojim postupcima remeti red i mir, izaziva probleme, opire se i suprotstavlja autoritetima odraslih izaziva bru i intenzivniju reakciju odraslih, no ona je najee usmjerena na direktno zaustavljanje tih neprihvatljivih i ugroavajuih oblika ponaanja, ali ne i na uklanjanje uzroka njihovog nastanka to rezultira esto jos teim problemima kao to je pojava maloljetnikog kriminaliteta.3. POVUENOST KAO POREMEAJ U PONAANJUPovuenost nema standardiziranu definiciju. Postojee definicije se razlikuju od strunjaka do strunjaka, ali veina njih se slae da je povuenost osjeaj neugode u drutvenim situacijama koji uzrokuje to da povueni ljudi nisu u stanju uivati i biti ono to jesu u drutvu ili ih dovodi do toga da izbjegavaju drutvo. Bitno je primijetiti da je u toj definiciji povuenost okarakterizirana kao osjeaj neugode, a ne kao crta linosti ili temperamenta. Ta definicija se znaajno razlikuje od nekih drugih. Naime, neki psiholozi smatraju da je preciznije i bolje promatrati povuenost kao osjeaj koji ima razliite stupnjeve uestalosti i intenziteta, a javlja se ovisno o okolnostima. Na primjer, moemo usporediti povuenost s posve razliitim osjeajem gladi. Ljudi osjeaju glad kada nedostatak hrane u organizmu prouzrokuje reakciju koja govori da je vrijeme za pojesti neto. Slino tome, neki ljudi se povlae u drutvenim okolnostima koji im prouzrokuju osjeaj anksioznosti. Kada se zadovolji potreba za hranom, osjeaj gladi nestaje, ba kao i kada se zamijeni strah sa sigurnosti, nestaje osjeaj anksioznosti. to je ovjek gladniji, potrebno je vie hrane da zadovolji svoje potrebe, a to je prestraeniji, potrebno je vie emocionalne sigurnosti. Ukoliko ovjek ne zadovoljava uestalo i razumno svoju potrebu za hranom, moe razviti poremeaj u prehrani isto tako, ukoliko ne zadovoljava potrebu za socijalnom sigurnosti, moe postati povuen, a s vremenom, taj osjeaj povuenosti postaje navika.

Povuenost se najee svrstava u internalizirane odnosno preteito pasivne poremeaje, a oznaava ponaanje djeteta ili mlade osobe koja je tiha, mirna i osamljena. Takve osobe esto mnogo mataju, nemaju stalne prijatelje, a igru naputaju nezadovoljne. U mnogim sluajevima povuenost je popratna pojava plaljivosti, a predstavlja odraz osobne nesigurnosti i nepovjerenja u druge. Manjak zadovoljavajuih socijalnih odnosa moe biti posljedica nezadovoljenih potreba za ljubavi i pripadanjem, a redovito rezultira neugodnim emocionalnim stanjem poput potitenosti ili depresije.Kao i kod drugih poremeaja u ponaanju, etioloki initelji povuenosti vrlo su razliiti. Uzelac navodi kako ono moe biti posljedica fizikih bolesti (slabokrvnosti, pothranjenosti, rahitinosti i dr.), nedovoljne mentalne razvijenosti i drugih organskih oteenja (zbog stalne izloenosti natjecanju kojemu osoba nije dorasla), stvarnih ili umiljenih tjelesnih nedostataka, pretjeranog roditeljskog nadzora, emocionalne zaputenosti i drugih neadekvatnih odgojnih stilova roditelja. (2007., str.193.)

Studija o internaliziranim problemima meu osnovnokolskom djecom u Hong Kongu Angele F. Y. Siu pokazala je da postoji tendencija da mlada djeca koriste internaliziranje kao sredstvo za prevladavanje svakodnevnih tekoa. (2008.) Pokazalo se da su problemi djejeg internaliziranja pozitivno korelirali nakon majine koritenje verbalne kazne i odbacivanja, kao i njihove posesivnosti prema zatiti djece. S druge strane, odgoj i intiman odnos izmeu majke i djeteta je vaan imbenik u razvoju psihiki zdrave djece. Nadalje, ovi internalizirani problemi mogu se pojaati tijekom vremena i vjerojatno e se razviti u psihijatrijska stanja. Uvidjelo se da su obiteljski faktori vrlo vaan imbenik u razvoju i odravanju djejih internaliziranih problema kao to su anksioznost, povlaenje, usamljenost i depresija. Kljuni faktor je obitelj, odnosno odnos izmeu majke i djeteta. Kronina izloenost kazni, nezahvalni, neugodni ili socijalno osiromaeni uvjeti doprinose razvoju internaliziranih problema poticanjem osjeaja bespomonosti, negativnih misli i niskog samopotovanja. Budui da su kulturne vrijednosti odigrale ogromnu ulogu u odreivanju znaenja bihevioralne adaptacije, a da se inhibicija ponaanja