Posljednji granicar

8/15/2019 Posljednji granicar

http://slidepdf.com/reader/full/posljednji-granicar 1/64



sretna �to si kod ku�e. "emani ni minuta mira kada si daleko, posebno kada je s tobom !ecel.- &labo smo pro�li - rekao je pukovnik kada je pojeo pun pladanj pe�ene �uretine. - edvjedisu se tek probu dili iz zimskog sna i ovog puta su neuobi�ajeno oprezni. !ecel je ubio jelena ipostavili smo ga kao mamac na mje stu gdje smo otkrili medvje�e tragove. 5stali smo cijeluno�, kisnu�i, u nadi da �emo ne�to uloviti. Premoren sam. 'ajg je umoran. !ecel se nijeobazirao ni na vrijeme ni na lo�u sre�u kada smo nai�li na znakove ndijanaca. 5ti�ao je i jasam se sam vratio ku�i. - Zaista je nesmotren - primijetila je gospo�a Zen. - !ecel jeste

nesmotren, ali je i hrabar. nstinkt ga si gurno vodi kroz mnoge opasnosti u kojima bi obi�niljudi posustali. Pa, %eri, kako si ti8 - 5dli�no - rekla je vitka, tamnooka djevojka koja je sjelapreko puta pukovnika. - %esi, je li moja sestra opet u�inila kakvu glupost dok sam ja bioodsutan8 Pro�li put je pitomog medvjeda napo jila jabukova�om. - Za�udo, (lizabet je bilaveoma dobra. li, to pripisujem hladnom i vla�nom vremenu. Predosje�am katastro4u ako se jo� malo zadr�i kod ku�e. - "isam imala priliku da ne�to u�inim. Poludje�u ako ki�a jo�potraje. �eljela bih da ja�em, da lutam po �umi, da vozim kanu i da u�ivam - izgovorila je%eti u jednom dahu. - 5hoho7 %ets, znao sam da �e ti ovdje biti dosadno, ali se ne smije�obeshrabriti. &tigla si tek jesenas i jo� nije bilo lijepih dana. 5vdje je predivno u maju i junu.5dve��u te u polje gdje rastu bijeli orlovi nokti i cvjetaju divlje ru�e i glog. Znam koliko voli��umu i stoga se jo� malo strpi. %ra�a su razmazila (lizabet - pa, koja djevojka ne bi postalamaza uz pet velikih obo�avatelja8 &vaka sitnica koja bi joj zasmetala za njih je postajalaozbiljan problem. Ponosili su se njenom ljepotom i obrazovanjem i nikad se nisu umarali

hvale�i je.4'mala je tamnu kosu i o�i kao i svi �eni1 isto ovalno lice i jasne i blage crte koje suosvajale svakog u njenoj blizini. /z �edno i milo lice, ona je posjedovala odlu�nost i sna�nuvolju, voljela je i da koketira, a �esto je mogla da se iznena�uju�e brzo razbjesni.7 PukovnikZen je uvijek bio spreman da ka�e kako je talenat njegove sestrice izuzetan i mnogostran.&amo nakon nekoliko mjeseci boravka na granici znala je da pripremi lanena vlakna i izatkahaljinu. Ponekad bi joj snaha dopustila da pripremi ve�eru, za �to je dobijala pohvale i odbra�e i od kuharice, stare &emove �ene, koja je s njima �ivjela dvadeset godina. %eti jenedjeljom pjevala u maloj crkvi, organizovala je i davala �asove u nedjeljnoj �koli, �esto jepobje�ivala pukovnika �ena i majora ekoloka u njihovoj omiljenoj igri, �ahu. %eti je bilamajstor za sve od pravljenja kola�a do slikanja zidova u svojoj sobici. li, sve to je bilobezna�ajno u o�ima pukovnika �ena. "jemu je bilo najva�nije - a za to mu nikad nijenedostajalo pohvala - �to je njegova sestra sposobna za sve ono za �to su potrebni o�trooko, brza noga, sna�na ruka i odva�an duh. &vima u naselju govorio je da ja�e poput

ndijanca i daje isto tako vje�ta s pu�kom, da je, kao i svi �eni, nevjerovatno brza i da �ekanu prevesti i preko najopasnijeg mjesta. ako nije imala priliku da potvrdi sva ovapukovnikova hvalisanja, %eti je postala veoma omiljena. &vuda je unosila vedrinu irazdraganost, stariji ljudi su je voljeli, djeca su je obo�avala, a sna�ni momci, iako �utljivi israme�ljivi, bili su sretni zbog njenog prisustva. - %eti, ho�e� li mi napuniti lulu8 - upitao jepukovnik kada je poslije ve�ere privukao stolicu pored vatre. "jegovo najstarije dijete,�estogodi�nji "oa, popeo mu se u krilo i obasuo ga pitanjima. - esi li vidio medvjede i bizone8- pitao je, a o�i su mu se �irile od i��ekivanja. - "isam, de�ko moj, nisam vidio ni jednog. -2ada �u ja biti veliki da po�em s tobom8 -* to �e biti brzo, "oa. - li, ja se ne pla�im %etinogmedvjeda. 9e�i na mene kada bacim �tap na njega. ogu li po�i s tobom idu�i put8 - Danas je moj brat do�ao iz �ort 2rika. %io je u #ort Pitu - prekinula ga je majka. Dok je govorila, �ulose kucanje na vratima. %eti je otvorila vrata i u ku�u su u�li kapetan %ogs, njegova k�erka6idija i major &emjuel ekolok, brat gospode Zen. - h, pukovni�e. 5�ekivao sam da �u teve�eras zate�i kod ku�e. !rijeme nije bilo povoljno za lov i nema izgleda da �e se popraviti.!jetar dina sa sjeverozapada i sprema se oluja - rekao je kapetan %ogs. - Zdravo, kapetane7 2ako si8 &em, dugo te nisam vidio - odgovorio je pukovnik rukuju�i se s gostima.ajor ekolok je bio najstariji od bra�e. 2ao lovac na ndijance po hrabrosti se mogao mjeritisa !ecelom, ali dok je !ecel vi�e volio da sam prati tragove crvenoko�aca po divljini, ekolok je vodio patrole koje su gonile ndijance. %io je pravi d�in, sna�ne gra�e, potamnjelog lica,bradat - tipi�an grani�ar. 5�i su mu bile plave kao kod sestre a glas mu je imao isti prijatanton. - ajore, da li me se sje�ate8 - upitala ga je %eti. - "aravno - odgovorio je osmjehuju�i se.- %ila si mala divljaku�a kada sam te posljednji put vidio. � - Da li se sje�ate kako ste mepodizali na va�eg konja i u�ili daja�em8 - o� mi je tajna kako si uspijevala da se odr�i� usedlu. - Pa, uskoro �u biti spremna da nastavim s tim lekcijama. �ula sam za va�nevjerovatni skok s brda i voljela bih da mi o tome pri�ate. 5d svih pri�a koje sam slu�ala

otkako sam stigla u #ort 0enri, ona pri�a o va�em skoku je naj�udesnija. - (h, moj &eme, nisini svjestan koliko �e ti dosa�ivati zbog skoka i jo� �e te natjerati da joj daje� �asove izskakanja preko ambisa. "imalo se ne bih iznenadio kada bi poku�ala da ponovi tvoj poduhvat.&je�a� li se mustanga kojeg sam lani kupio od onog trgovca krznom8 sam zna� koliko je



divlji, a ona g:i ja�e - pukovnik je blistao od ponosa. - Drugi put �u ti pri�ati o skoku s brda. sada moramo da porazgovaramo o va�nijim stvarima - odgovorio je major %eti. %ilo je o�itoda se ne�to neuobi�ajeno dogodilo jer su se nakon nekoliko trenutaka trojica mu�karacapovukli u spremi�te. Plavokosa i plavooka 6idija imala je osamnaest godina. ona je, kao i %eti,bila �kolovana, �to ju je izdvajalo od drugih djevojaka s granice koje obi�no nisu znale ni�tadrugo osim ku�anskih poslova. 2ada su po�eli sukobi sa ndijancima, general 2lark je poslaokapetana %ogsa u rort 0enri i 6idija je s njim ovdje boravila ve� dvije godine. "akon %etinog

dolaska, �to je ona radosno pozdravila, djevojke su se brzo sprijateljile. ** 6idija je zagrlila%eti. - Za�to danas nisi dolazila u utvr�enje8 - !rijeme je bilo tako neprijatno da mi se nigdjenije izlazilo. - "e�to si propustila - rekla je 6idija zna�ajno. - �ta sam to propustila8 - 0m...mo�da te ne�e interesovati. - "aravno da ho�e. 0ajde, pri�aj. - "ema mnogo pri�e. &amoto da je s majorom ekolokom do�ao i jedan mladi vojnik. - !ojnik8 z #ort Pita8 /poznala sammnoge o$cire. - 5vog nikad nisi vidjela. &tranac je za sve nas. - (h, �to su ti novosti7 - %eti jebila razo�arana. &tranci jesu rijetki u na�em selu, ali sude�i po onima koji su ranije dolazili,ne vjerujem da je i ovaj ne�to druk�iji. - �ekaj dok ga vidi� - 6idija je vragolasto namignula. -0ajde, pri�aj mi o njemu - %eti je sada bila zainteresovana. - ajor ga je doveo da upozna tatu,pa sam ga i ja vidjela. &a uga je, iz jedne od onih starih porodica. 'o se odmah vidi ponjegovom oholom dr�anju. Zgodan je, visok, plav, a lice mu je otvoreno i iskreno. "aklonio mise i ja sam bila toliko zbunjena da nisam ni rije�i progovorila. 'i zna� da sam ovdje navikla dami ovi veliki lovci zgrabe i stisnu ruku da bih vri�tala od boli. (, pa, ovaj mladi� je druk�iji.

Pravi kavalir. !e� su sve djevojke zaljubljene u njega. "i ti mu ne�e� odoljeti. - a8 "evjerujem. - %eti Zen, on je upravo onakav mu�karac kako si ga opisala kada smo sanjarile ipri�ale kakvog bismo junaka po�eljele. - Djevojke, ne pri�ajte gluposti - prekinula ih jepukovnikova �ena, uznemirena zbog razgovora koji se vodio u drugoj sobi. ranije je vi�ala tezloslutne znake. - Zar ne mo�ete pri�ati o ne�em pametnijem8 *; / me�uvremenu,pukovnik Zen i njegovi prijatelji ozbiljno su diskutovali o obavje�tenju koje je stiglo tog dana. jedan prijateljski indijanski izvidnik donio je u �ort 2rik, naselje na rijeci izme�u #ort 0enrija i#ort Pita, vijest o okupljanju indijanskih plemena u dolini 5haja. Po�to ga je !ecel upozorio nanemire medu ndijancima do �ega je redovno dolazilo svakog prolje�a - major ekolok jeoti�ao u #ort Pit u nadi da �e dovesti poja�anje, ali, osim jednog mladog vojnika koji sedobrovoljno javio, drugu pomo� nije mogao dobiti, pa je po�urio natrag u #ort 0enri.5bavje�tenje koje je donio uznemirilo je kapetana %ogsa koji je komandovao garnizonom,po�to je veliki broj ljudi oti�ao uzvodno po gradu, a povratak splavova o�ekivao se tek za

dvije nedjelje. / tom trenutku pridru�io im se i D�onatan Zen, po kojeg su bili poslali i kojegsu brzo upoznali sa situacijom. %ra�u Zen su uvijek konsultovali kada se radilo o sukobima sandijancima. Pukovnik je imao sna�an prijateljski uticaj na neka plemena i njegov savjet je bioneprocjenljiv. D�onatan Zen je mrzio i sam pogled na ndijanca i bio bi od male koristi prilikomsavjetovanja da nije bio vje�t izvidnik, dobar borac i odli�an traga�. Pukovnik ih je obavijestioo indijanskim tragovima na koje su on i !ecel nai�li deset milja od #orta i posebno je naglasio!ecelovo odsustvo. - !iandoti su na ratnoj stazi. !ecel mi je rekao da se vratim i napustio me u�urbi. %ili smo u blizini polja brusnica u podno�ju brda %old. "e vjerujem da �emo bitinapadnuti. Po meni, ndijanci bi mogli do�i sa zapada i zadr�ati se uz grebene pored elou2rika. /vijek tako dolaze. li, najbolje je provjeriti i siguran sam da �e 6u do�i no�as ili sutrasa novim vijestima. / me�uvremenu, kapetane, po�alji izvidnike u �umu i odredi D�onatanai majora da motre na rijeku. *< - "adam se da �e !ecel do�i - rekao je major. - 5 ndijancimazna mnogo vi�e od nas. !idio sam ga nedjelju prije nego �to ste vas dvojica oti�li u lov.5ti�ao sam u #ort Pit da bih doveo jo� ljudi, ali i njima su potrebni koliko i nama. avio sesamo mladi� po imenu 2lark i ja sam ga poveo. "ije prisustvovao borbama sa ndijancima, ali je, �ini se, dobar momak i mislim da �e mnogo pomo�i. "eka ga kapetan %ogs smjesti ukasarnu. - &vakako. Dobro je da bar nekog imamo - slo�io se pukovnik. - "e bi bilo tolikoozbiljno da nisam ljude poslao uz rijeku - kapetan %ogs je bio zabrinut. - �ta mislite, jesu limogli do�i u sukob sa ndijancima8 - ogu�e je, naravno, ali ne i vjerovatno - odgovorio jepukovnik. - &vi ndijanci su s druge strane 5haja. !ecel je tamo i do�i �e ovdje mnogo prijenjih. - !jerujem u tvoj sud - odvratio je kapetan %ogs. - Posla�u izvidnike i preduzeri sve mjereopreznosti. &ada moramo krenuti. demo, 6idija. - /h7 %i�e ovo gadna no� - stresao sepukovnik Zen kada je zatvorio vrata za svojim gostima. - "e bih volio da no�as budem napolju.- (b, �ta �e 6u !ecel uraditi u ovakvoj no�i8 - upitala je %eti radoznalo. - 5h, 6u �e se, kaozec, zavu�i u kakvu rupu - nasmijao se pukovnik. - Za samo nekoliko trenutaka on mo�e

podi�i zaklon od brezove kore, upaliti vatru i bezbri�no zaspati. - (binizer, kakav se to tamovodio razgovor8 �ta ti je moj brat rekao8 - upitala je gospoda Zen zabrinuto. - %i�e problemasa !iandotima i �o�onima. li, %esi, ne vjerujem da �e to biti tako brzo. 5vdje smo dobroza�ti�eni. "eodre�en i gotovo bezbri�an odgovor nije zavarao pukovnikovu �enu. Znala je



da se njen brat i mu� ne bi iz *+ �ista mira zabrinuli. "jeno obi�no vedro lice naobla�ilo se.!idjela je dovoljno indijanskih ratova, pa se stresla od u�asa i na samu pomisao. zgledalo jeda %eti nije nimalo uzbu�ena. &jela je pored psa i potap�ala ga po glavi. - 'ajg, ndijanci7ndijanci7 - izazivala ga je. Pas je zare�ao i iskezio se. 9azbjesnio bi se na samu rije� ndijanac.- Pas je odnedavno nemiran - nastavio je pukovnik. Prije !ecela je nai�ao na indijansketragove. Zna� koliko 'ajg mrzi ndijance. 5tkako je do�ao sa sakom prije �etiri godine,mnogo je pomogao izvidnicima. 'ajg je i�ao za sakom ku�i kada je ovaj posljednji put

pobjegao od !ian dota. Dok je sak bio zarobljen, njegovao je i brinuo se za psa kojeg su crvenibili isprebijali. esi li ikad �ula njegovo dugo �alosno zavijanje u no�i8 - esam i tada se svanaje�im, rekla je %eti. - 'o 'ajg tuguje za sakom - nastavio je pukovnik. - adni sak -promrmljala je %eti. - Da li ga se sje�a�8 "isi ga vidjela devet godina - pri mijetila je gospo�aZen. - Da li se sje�am saka8 &vakako. "ikad ga ne�u zabo raviti. Pitam se da li je jo� �iv. -!jerovatno nije. �etiri godine su pro�le otkako je posljednji put zarobljen. !jerujem da ne bimogao toliko izdr�ati osim ako se nije o�enio sa onom ndijankom. Poz nata je jednostavnostindijanske prirode. ogao ih je lako zavarati i uvjeriti da je zadovoljan u zarobljeni�tvu. o�da je poku�ao da bje�i i onda nastradao, kao i nesret ni (ndrju. %rat i sestra su se zagledali uvatru. 'i�inu je prekinu lo hu�anje vjetra i udaranje krupnih kapi po krovu. /tvr�enje 0enrinalazilo se na strmoj obali, u obliku paralelograma, oko tristo pedeset i �est stopa duga�ko i*= stotinu pedeset �iroko. 5kru�eno ogradom od kolja visokom dvanaest stopa, sa jardu�irokim okolom iznutra i bastionima na svakom uglu dovoljno velikim da prime �est branilaca,

utvr�enje je bilo gotovo neosvojivo. 2asarna je bila na dva sprata, a debeli zidovi od bijeloghrasta bili su na�i�kani pu�karnicama. 5sim kasarne, unutar utvr�enja, bilo je jo� nekolikobrvnara. %ili su iskopani i bunari tako daje uvijek bilo vode i kada bi se desilo da presu�e izvori./ svim pri�ama o �ivotu na granici spominju se utvr�enja i njihova uloga u vrijemeindijanskih napada. 'a utvr�enja slu�ila su i kao domovi za naseljenike koji su �estonedjeljama �ivjeli unutar zidova. / dana�nje doba velikih vojnih garnizona te�ko je i zamislitida su ta utvr�enja gra�ena od drveta, bez kinova i eksera. pak su slu�ila namjeni ipredstavljala odli�nu za�titu. Za vrijeme opsade #ort 0enrija, godinu dana ranije, naseljenicine bi izgubili nijednog �ovjeka da su se zadr�ali u utvr�enju. li je kapetan 5gl, koji je u tovrijeme komandovao garnizonom, poveo ljude u potragu za ndijancima. Gotovo svi su izginuli isamo je nekolicina uspjela da se vrati u utvr�enje. Dan nakon povratka majora ekoloka u #ort 0enri, naseljenici su ostavilioranje i druge proljetne radove da bi sklonili stvari i stoku od razorne baklje crvenoko�aca.

�ene su imale pune ruke posla oko djece, �i��enja pu�aka i lijevanja metaka i bezbrojdrugih poslova koje su im dali mu�evi. 9ano ujutro major ekolok, D�onatan i &ajlas Zenkrenuli su razli�itim putevima uz rijeku da dobro osmotre ima li znakova neprijatelja. Pukovnik je namjeravao ostati u svojoj ku�i i braniti je, tako da je u utvr�enje odveo samo konje i stoku.&tari crnac &em je nanosio bale sijena u okol. 2apetan %ogs je odredio nekoliko izvidnika damotre na prilazne puteve, a jedan od njih je bio i mladi 2lark, koji je s majorom do�ao iz #ortPita. *3 pored lova�ke odje�e, koju je imao na sebi, vidjelo se da mladi� nije navikao nanapore i li�avanja. 'ako su mislili pioniri koji su zapazili njegov graciozan hod, svijetlu ko�u iglatke ruke. pak, oni koji su bolje zagledali jasne crte njegovog lica bili su impresionirani1�ene, direktnim, po�tenim pogledom plavih o�iju1 mu�karci, dobrom naravi i ne�imnede$nisanim �to ne mo�e izma�i iskusnom oku i uskratiti priznanje. z #ort Pita je doveosamo konja, ni�ta vi�e. 2ada je zamolio pukovnika �ena da mu odredi polo�aj u garnizonu,objasnio je da je iz !ird�inije i da se �kolovao u #iladel$ji, da se poslije o�eve smrti njegovamajka preudala, �to ga je, zajedno sa sklono��u prema avanturama, navelo da pobjegne ipotra�i sre�u medu smionim pionirima. "akon nekoliko mjeseci slu�bovanja pod generalom2larkom nije znao ni�ta o �ivotu na granici, ali mu je bilo dosta besposli�enja1 bio je sna�ani nije se pla�io rada. Pukovniku, koji se ponosio da zna dobro procijeniti ne�iji karakter,mladi� se odmah svidio i, daju�i mu pu�ku i opremu, rekao mu je da su granici potrebni takviljudi i da �e sigurno na�i sre�u ako ima sna�nu ruku i voljno srce. Da je, mo�da, ltre�2lark iole naslutio �ta ga �eka, sigurno bi se popeo na svog vranca i pobjegao daleko odnaselja na granici1 ali, kako mu niko nije mogao re�i �ta ga �eka, jurnuo je sudbini u susret. 'og vedrog proljetnog dana patrolirao je na putu koji je i�ao pored �istine, �etvrtinu milje odutvr�enja. %udno je pazio na suprotnu obalu, kao �to mu je bilo re�eno. 5d gornjeg krajaostrva, gotovo pravo od mjesta na kome je stajao, rijeka je naglo zaokretala, tako da se taj dionije mogao vidjeti s osmatra�nice utvr�enja. Zbog posljednjih ki�a rijeka je bila nado�la i

sada je nosila gomile drvlja i travuljine za koje su se dr�ale sitnije �ivotinje. &lu�ajno jepogledao niz put i ugledao konja u trku. / prvom trenutku, l4red 2lark je povjerovao da je toglasnik za njega, ali u&ttt4>? *) dok mu se pribli�avao, opazio je da je to sna�ni mustang a jaha� djevojka �ija se duga crna kosa vijorila na vjetru. - (hej, kakav je ovo �avo8 6i�i na





poznavao, a uvijek je bio suzdr�an prema strancima, nije ni �urio da mu odgovori gdje mo�ena�i pukovnika. - "e bulji u mene - kona�no se 2lark naljutio. - %rzo7 Gdje je pukovnik8 / tomtrenutku pukovnik Zen je iza�ao iz ambara. Po�eo je da govori kada ga je 2lark prekinuo. -Pukovni�e, upravo sam iz rijeke izvukao �ovjeka koji ka�e da se zove Zen ili pozna vas jer jerekao EZenE. - �ta7 - pukovniku je lula ispala iz usta. 2ark je brzo ispri�ao �ta se desilo.Zajedno sa &emom pojurili su do rijeke gdje su na�li jo� nepomi�nog neznanca i psa koji je�u�ao uz njega. - Zaboga7 'o je sak7 - uzviknuo je pukovnik Zen kada je vidio blijedo lice. -

adni dje�ak, izgleda da je mrtav. este li sigurni da je govorio8 "aravno da jeste, ina�e nebiste znali. Da, srce mu kuca. Pukovnik je podigao klonulu mladi�evu glavu. - 2lark, ovo vamnikad ne�u zaboraviti. �iv je i, vjerujem, samo iscrpljen. oramo po�uriti. - "isam ga jaspasio nego pas - l4red je brzo odgovorio. Ponijeli su �ovjeka ku�i gdje im je vrata otvorilagospoda Zen. ;* - 5h, jo� jedan jadnik - rekla je sa�aljivo, ali kada je ugledala lice, povikala jeC - Pa, to je sak7 5h7 &amo mi nemojte re�i da je mrtav7 - Da, ovo je sak - odgovorio jepukovnik. - %esi, ovdje ima posla za tebe. 9anjen je. 2lark, ho�ete li, molim vas, oti�i dokapetana %ogsa i re�i %eti da po�uri ku�i. &em, uzmi �ebe i zagrij ga pored vatre. / redu je, %esi, donesi viski- pukovnik je izdavao nare�enja. l4red nije imao pojma ko je %eti i, kako mu je to biloneva�no, nije ni pitao nego je pojurio u utvr�enje. !jerovao je daje %eti slu�kinja, mo�da&emova �ena. !ratimo se, sada, %eti. 2ada je odjahala sa mjesta neugodnog susreta sa2larkom, bila je bijesna kao ris. "ije podnosila nikakve zabrane, bilo da su opravdane ili ne, i

grdno bi se rasrdila kada bi je neko sprije�io u nekoj nakani. "ije mogla podnijeti i da jojnare�uje stranac. �to je najgore, nepoznati je bio drzak. Zar da on njoj ka�e Ezgodnadjevoj�icaE7 %ila je to velika uvreda, a uz to je jo� buljio u nju slabo skrivaju�i divljenje."aravno, bio je to vojnik o kome joj je govorila 6idija. Dojurila je ku�i i konja prepustila &emu.%esi je s djecom oti�la u utvr�enje te nije imala ni s kim da porazgovara. /zela je knjigu, ali ju je brzo odbacila i prihvatila se veza. "i to je nije zaokupilo, pa je ogrnula �al i iza�la udvori�te. %esciljno se vrtjela i onda oti�la u ku�u kapetana %ogsa, kod 6idije. - !idjela sam tekad si projurila. Zaboga, kako ti ja�e�7 a bih se pla�ila da ne slomijem vrat - uskliknula je6idija kada je %eti u�la. - ahanje mi je pokvareno - odgovorila je %eti razFdra�ljivo. - 2o ili�to8 - �ovjek, naravno - uzvratila je ljutito. - /vijek mu�karac sve pokvari. ;; - Zaboga, %eti,�ta ti je8 "ikad te nisam takvu vidjela 6idija ju je zgranuto gledala. - Pa, 6idija, ispri�a�u ti. ahala sam kraj rijeke i ba� kada sam do�la do kraja �istine, jedan mu�karac je isko�io izgrmlja i zgrabio uzde. Zamisli7 Za trenutak sam bila upla�ena. nstinktivno sam pomislila na

irtijeve, koji, kako sam �ula, vole da otimaju djevojke. 'ada je tip rekao da je na stra�i inaredio mi... hej, naredio mi7 da idem ku�i. -* to je sve8 6idija se nasmijala. - "e, to nije sve.9ekao je da sam zgodna djevoj�ica i damu je �ao �to ne mo�e udovoljiti mojim �eljama1 damu je ovaj zadatak prijatan i situacija puna �arma. 2akav drznik7 - %etini obrazi su se ponovozarumenjeli. - %eti, ne mislim da je to tako stra�no - rekla je 6idija veselo se smiju�i. %udiozbiljna. Zna� da smo u divljini i da ne mo�emo mnogo o�ekivati od mu�karaca. 5vi ljudi sagranice malo znaju o lijepom pona�anju i nisu onakvi na kakve si ti navikla. "eki su tihi igovore samo ako im se obrati�, njihova jednostavnost je neobi�na1 6u !ecel i tvoj bratD�onatan, kada se ne bore sa ndijancima, tipi�ni su takvi primjeri. & druge strane, neki suhvalisavci i, ako ne�to popiju, vrlo su neugodni. &amo nekoliko nedjelja nakon mog dolaskaoti�la sam na jednu zabavu gdje su igrali igru u kojoj je svaki mu�karac morao da me poljubi.- /�asno7 9eci mi kada budu organizovali takvu zabavu da ostanem kod ku�e7 - "au�ila samda se snalazim i kako da iza�em na kraj s takvima - nastavila je 6idija. - da ti pravo ka�em,nau�ila sam da po�tujem te tvrde momke. "eotesani su, nemaju manira, ali su im srcapo�tena i iskrena, i to je kod ovih ljudi daleko va�nije nego malo pa�nje i udvaranja na koje�ene toliko pola�u. - islim da razumno govori� i poku�a�u da i sama uclem razumnija. li,vratimo se�ovjeku koji mi je pok aro jahanje. 5n, barem, nije s granice, osim �to nosi ;<pu�ku i lova�ko odijelo. 5brazovan je, �to pokazuje nje govo pona�anje i govor. druk�ijeme je gledao. Znam :j. je to bio onaj vojnik iz #ort Pita. - 2lark8 Pa, naravno7 - uskliknula je6idija zapljt skav�i veselo rukama. - %a� sam glupa. - 'i se, izgleda, zabavlja�. - %eti senamr�tila. - Pa tek �to te je upoznao, razljutio te je. 'o je divno. %eti, romansa je na vidiku7 -"e budi smije�na - uzvratila je %eti jutito. - "aravno, imao je pravo da me zaustavi, ali mi nije jasno za�to se krio iza �bunja. %arem je mogao biti u�tiviji. "aljutio me je. %ioje tako hladani... i... - asno mi je - prekinula ju je 6idija zadirkuju�i je. � Propustio je da prepozna tvojupreuzvi�enost. - Gluposti, 6idija. "adam se da ne misli� da sam blesava. ednostavno nisam

navikla da sa mnom tako postupaju, niti �u se navi�i. 6idija je bila zadovoljna �to se na scenipojavio bar neko ko nije odmah povio rep pred %eti i stoga je stala na mladi�evu stranu. - "ebudi stroga prema jadnom gospodinu 2larku. o�da je pomislio da si ndijanka. Zgodan je.&igurna sam da si to primijetila. - 5h, ne sje�am se kakoje izgledao - odvratila ja %eti. te kako



se dobro sje�ala, samo �to nije htjela da prizna. 9azgovor se nastavio o drugim stvarima. %etise upravo digla da krene kada je neko zalupao na vrata. - 2o ovako lupa8 - pitala se 6idijaustaju�i. 2ada je otvorila vrata, ugledala je 2larka sa kapom u ruci. - 5h, gospodine 2lark.0o�ete li u�i8 - uskliknula je. - 0vala, samo na �asak - odgovorio je. - "e mogu ostati. Do�aosam po %eti. e li ovdje8 ;+ "ije primijetio %eti koja se povukla u sjenu. "a ovo pitanje 6idija sezbunila, te nije znala �ta da radi ili ka�e. &tajala je bespomo�no. li, %eti je bila doraslasituaciji. Zar da je tako prisno nazove �ovjek koji ju je ve� ranije uvrijedio7 Za trenutak je

ostala mirna, bez rijeci od iznena�enja, a onda je izronila iz sjene. 2lark se okrenuo kada je�uo korake i zagledao se u tamne o�i pune prezira i lice blijedo od bijesa. - ko je ve�potrebno da izgovorite moje ime, onda budite ljubazni i obra�ajte mi se sa, Egospo�ice ZenE -povikala je oholo. 6idija se donekle oporavila i poku�ala da izgladi situaciju. - %eti, dozvoli date upoznam sa... - "e mu�i se, 6idija. 5vu osobu sam ve� jednom danas srela i uop�te minije stalo do upoznavanja. 2ada se l4red na�ao pred licem koje ga je opsjedalo cijelopopodne, za trenutak je zaboravio na svoju poruku. 'ek su mu 6idijine rije�i pomogle da sesjeti. - Gospodine 2lark, pa vi ste potpuno mokri7 �ta se desilo8 - uzviknula je primijetiv�i damu se odje�a cijedi. znenada mu je sinulo. Djevojka koju je sreo na putu i %eti bile su jedna teista osoba. 6ice mu je planulo. 5sje�ao je da je njegova grubost prvom prilikom bila mo�da ipretjerana, ali nije opravdao njeno sada�nje pona�anje. 5ve dvije osobe, koje su se tako�udno srele i koje je sudbina tako neumoljivo obilje�ila, gledale su se u o�i. 2akva jemisteriozna snaga pro�la kroz ltreda 2larka i natjerala %eti Zen da zadrhti8 - Gospo�ice

%ogs, zaista nemam sre�e - rekao je l4red obra�aju�i se 6idiji, a u glasu mu se osje�alaiskrenost. - 5vog puta zaista nisam kriv. /pravo sam do�ao iz ku�e pukovnika �ena gdje sedesila nesre�a. Poslali su me da ;= dovedem %eti, a zaista nisam imao pojma ko bi to mogaobiti. Pukovnik Zen mi nije objasnio. Gospo�icu Zen trebaju kod ku�e, zato sam do�ao. nepogledav�i %eti, naklonio se 6idiji i iza�ao. - �ta je rekao8 - upitala je %eti drhtavim glasom.&va ljutnja je i��ezla. - Desila se nesre�a.. "ije rekao kakva. ora� po�uriti ku�i. 5h, %eti,nadam se da niko nije povrije�en7 bila si neljubazna prema 2larku. &igurna sam da jed�entlmen i mogla si sa�ekati da sazna� �ta �eli. %eti nije odgovorila, �urno je iza�la. %ila je bez daha kada je stigla do pukovnikove ku�e i za trenutak zastala oklijevaju�i. Prikupiv�ihrabrost, gurnula je vrata. 5dmah je osjetila jak miris ulja za masa�u. !idjela je susjetke kakone�to �apu�u. ajor ekoiok i D�onatan Zen stajali su pored le�aja nad kojim je bilasagnuta gospoda Zen. Pukovnik je sjedio u dnu le�aja. &ve ovo %eti je obuhvatila jednim brzimpogledom, a kada se gospo�a Zen odmaknula, ugledala je blijedo lice i tamne o�i koje su joj

se osmjehivale. - %eti - �uo se slabi glas sa beskrvnih usana. &rce joj je posko�ilo i onda joj seu�inilo da uop�te ne kuca. Godine su pro�le otkako je �ula taj glas, ali ga nikad nijezaboravila. %io je to najdra�i glas iz djetinjstva, a s njim su navrla i sje�anja na brata i druga uigri. &a uzvikom radosti pala je na koljena pored njega i zagrlila ga. - 5h, sak, brate moj. -plakala je i ljubila ga. - Zar je mogu�e da si to ti8 5vo je previ�e lijepo da bi bilo istinito. - este%eti. 5vo je sve �to je ostalo od mene - rekao je miluju�i tamnu glavicu �to mu je le�ala nagrudima. - %eti, on se ne smije uzbu�ivati - upozorio je pukovnik Zen. - Zna�i, nisi mezaboravila8 - pro�aptao je sak. - "ikad te nisam zaboravila - odgovorila je %eti blago. -*pro�le no�i sam te spominjala i pitala da li si �iv. sada ;3 1i ovdje. 2ako sam samo sretna7 -Drhtave usne i tamne od blistave od suza rje�ito su govorile o njenoj radosti. - ajore, recikapetanu %ogsu da do�e kod nas posli je ve�ere. sak �e se do tada malo oporaviti i mo�i�e da nam ispri�a �ta spremaju ndijanci - rekao je pukovnik Zen. -* zamoli mladi�a koji mi je spasio �ivot da do�e kako bih mu se zahvalio - dodao je sak. - &pasio ti �ivot8 - uskliknula je %eti okrenuv�i se bra tu iznena�eno, dok joj je tamno rumenilo oblijevalo obra ze. - Da,spasio mu je �ivot - pukovnik je odgovorio um jesto saka. - ladi 2lark ga je izvukao iz vode.Zar ti nije rekao8 - "ije - odvratila je %eti jedva �ujnim glasom. - 5n je zaista skroman momak.&pasio je saku �ivot. u�e� o tome nakon ve�ere. "emoj vi�e zamarati saka. %eti jezagnjurila lice na sakove grudi i tako ostala nekoliko �asaka1 zatim je ustala i poljubiv�i ga uobraz ti ho oti�la u svoju sobu. �im je u�la, bacila se na krevet i poku�ala da pove�edoga�aje koji su se zbili tog dana. "a kon niza monotonih i dosadnih dana uslijedili su doga�aji takvom brzinom da nije imala vremena za razmi�ljanje. &usret pored rijeke sa drskimali zanimljivim strancem1 napad na njeno dostojanstvo1 6idijin ljubazan savjet1 ponovo stranac,koji je ovog puta izranjao iz tamnih dubina nemilosti u blistavu svjetlost kao junak, spasilacnjenog brataC sve ove misli su joj se ispreplitale u glavi * nije mogla jasno da razmi�lja. pak,morala je sama sebi priznati da je pogrije�ila u ocjeni onoga koji ju je toliko zadu�io. 'u se nije

ni�ta moglo izmijeniti. "eopravdano je prezrela i uvrijedila �ovjeka koji je spasio �ivot njoj najdra�eg bi�a. %eti je bila strastvena i nagla, ali i plemenita i nje�na, e se osje�ala jadno kada je shvatila koliko je bila neljubaz ;) na i gruba. Polo�aj joj nije dopu�tao da sepovu�e. %ez ob �ira na ponos, znala je da �e morati da se izvini 2larkt 2ako �e to u�initi8



�ta je trebalo da mu ka�e8 &jetila se kj koje bio hladan i mrk kada se okrenuo od nje i obratio6i diji. /znemirena i nesretna, %eti je u�inila ono �to t svaka djevojka na njenom mjestuu�inila - rasplakala se. 2ada se malo pribrala, osvje�ila je vrele obraze po�e�ljala se ipresvukla. 5bukla je bijelu haljinu, stavili crvenu traku oko vrata i cvijet u kosu. Zaboravila je nandijance. kada je pukovnik Zen pozvao na ve�eru, bila je odlu�na da zatra�i opro�taj od2iarka, da mu ka�e koliko joj je �ao i da se nada da �e postati prijatelji. Glas o saku �enu�irio se od Potomeka do Detroitai 6uivila. noge bri�ne majke s granice koristile su pri�u o

njegovom zato�eni�tvu da bi zapla�ile nemirne dje�ake koji su u�ivali u tumaranju po�umi. te ve�eri svi u naselju do�li su da mu po�ele dobrodo�licu. &tari D�on %enet,najve�i i najveseliji mu�karac u koloniji, prvi je do�ao da pozdravi saka. %io je krupan i podnjegovom te�inom podrhtavao je pod. "jegovo po�teno lice pokazivalo je zadovoljstvo dok jestajao pored saka. - Drago mi je �to si ovdje, sak. /vijek sam znao da �e� se vratiti. /vijeksam tako govorio. "a rijeci nema dovoljno prokletih crvenoko�aca koji bi te mogli zadr�ati. -pak su uspjeli da ga dovoljno dugo zadr�e - primijetio je &ajlas Zen. - (vo i junaka - rekao jepukovnik Zen kada je u�ao 2lark zajedno sa kapetanom %ogsom, majorom ekolokom iD�onatanom. - ma li ikakvog znaka od !ecela ili ndijanaca8 D�onatan jo� nije bio vidiobrata, pa je oti�ao pravo do njega, stisnuo mu ruku i dugo je dr�ao ni�ta ne govore�i. -"ema ndijanaca na ovoj strani rijeke - odgovorio je major na pukovnikovo pitanje. ;@ -Gospodine 2lark, izgleda niste impresionirani va�om va�no��u - rekao je pukovnik Zen. -&estra mi re�e da joj niste ni spomenuli kakva je bila va�a uloga u spa�avanju saka. - h,

jedva da zaslu�ujem toliku pa�nju. !a� vu�jak je odigrao zna�ajniju ulogu - odgovorio jel4red. - 2ako ste8 - upitao je saka. - Dobro, zahvaljuju�i vama - odgovorio je sak toplo,rukuju�i se s njim. - !idi se da vam je mnogo bolje - rekao je l4red. /pla�io sam se za vaskada sam vas izvukao iz vode. sak je sjedio na krevetu naslonjen na jastuke. %io je najzgodnijiod bra�e. Da na njegovom licu nije bilo tragova umora i izgladnjelosti, bio bi isti %eti1 iste niskei ravne obrve i tamne o�i, ista usta, iako su njegove usne bile ja�e i bez mekih oblina koje sukrasile %etina usta. %eti se pojavila na vratima i za trenutak je oklijevala vide�i toliko ljudi usobi. / bijeloj haljini pru�ala je tako lijep prizor da se �inilo da uop�te ne pripada tom svijetu.Prvi je l4red 2lark pomislio da je �teta �to se takva ljepotica gubi medu grubimnaseljenicima. Pukovnik Zen joj je pri�ao i, zagrliv�i je, ponosno je odveo do 2larka. - %eti,�elim da te upoznam sa junakom dana, gospodinom l4redom 2larkom. 5vo je moja sestra.%eti se naklonila, ali je spustila pogled �im se srela s njegovim o�ima. - mao samzadovoljstvo da gospo�icu Zen danas sretnem dva puta - rekao je l4red. - Dva puta8 -

za�udio se pukovnik i pogledao %eti. 5na nije odgovorila nego se izvukla iz njegovog zagrljaja isjela pored saka. - Prvi put sam gospo�icu Zen sreo na putu uz rijeku, iako tada nisam znao ko je - odgovorio je l4red. - mao sam malo problema da zaustavim njenog konja da ne ode u #ortPit ili negdje drugo niz rijeku. ;B - 0a7 0a7 - pukovnik se od srca nasmijao. - Znate, 2lark, miovdje u naselju imamo nekoliko odli�nih jaha�a, a %eti je jedna od njih. este li �uli zamajorov skok s brda8 - !olio bih da �ujem tu pri�u - rekao je l4red. - !olim konje i mislio samda sam i sam dobar jaha�. %ojim se da �u morati promijeniti mi�ljenje. - 0ajde, privucitestolice da �ujemo sakovu pri�u predlo�io je pukovnik. - "ema tu mnogo da se pri�a - rekao je sak jo� slabim i tihim glasom. - Donosim lo�e vijesti, ali njih �emo ostaviti za kasnije. 5vegodine navr�ilo bi se deset godina otkako sam zarobljenik !iandota. 5vaj posljednji periodzato�eni�tva trajao je pune �etiri godine. "isu me mu�ili i nisam imao nikakvih neugodnosti.!jerovatno ste svi upoznati s razlogom mog zato�eni�tva. Zbog zainteresovanosti ajire,indijanske princeze, godinama su me salijetali da se vjen�am sa %ijelim �dralom, kako onizovu ajiru, i postanem poglavica. "ikad to nisam prihvatio, iako sam se dobro pazio da nerasrdim ndijance. &lobodno sam se kretao po logoru, ali su me uvijek pa�ljivo motrili. o� bihbio sa ndijancima da nisam posumnjao da je 0amilton, britanski guverner, sklopio plan sa0uronima, �o�onima, Delavarima i drugim plemenima da udari na bijelce uz rijeku. jesecimasam promatrao kako se ndijanci pripremaju za pohod. 2ona�no sam od ajire saznao da sumoje sumnje osnovane. Pru�ila mi se povoljna prilika za bijeg i ja sam utekao. %io sam br�i odsvih ratnika, �ak i od %rze &trijele, koji me je pogodio u ruku. %ilo mi je te�ko ova posljednjatri ili �etiri dana, jeo sam samo travu i korijenje i kada sam stigao do rijeke, ve� sam bioposustao. Gurnuo sam deblo u vodu i otisnuo se. 2ada me je pas ugledao, znao sam da samsiguran samo ako se budem mogao odr�ati. kada je mladi� uperio pu�ku na mene,pomislio sam da je do�ao kraj. "isam imao snage da vi�em. <H - 0tjeli ste da pucate8 - upitao je pukovnik 2lark. - Pomislio sam da je ndijanac, ali sam, sre�om, na vrijeme otkrio gre�ku -

odgovorio je l4red. - esu li ndijanci na putu ovamo8 - upitao je D�onatan. - 'o ne bih znaore�i. !iandoti su sada kod ku�e. li, znam da �e %ritanci i ndijanci zajedni�ki napastinaselja. o�da za mjesec, mo�da za godinu, ali �e napasti. - 0amilton, skuplja� skalpova,stoji iza tog plana rekao je pukovnik s prezirom. - a u mnogo �emu saosje�am sa ndijancima.



i smo ih oplja�kali, pogazili zadatu rije�, nismo se dr�ali sporazuma. Pajp i !ingenund suposebno ogor�eni na bijelce. a shvatam i 2ornplantera. &ve bi dao za D�onatanov skalp ivjerujem da bi svako pleme dalo stotinu svojih najboljih ratnika za rni !jetar, kako oni zovu6ua !ecela. - esi li ikad vidio rvenu 6isicu8 - upitao je D�onatan koji je sjedio pored kamina i,kao i obi�no, bio �utljiv. 5d sve bra�e Zen on je bio najnemirniji, neukrotivog duha. !e�i diovremena provodio je u �umi, ne toliko da bi se borio sa ndijancima, kao �to je to radio !ecel,nego iz �iste ljubavi prema prirodi. 2ada je bio kod ku�e, bio je �utljiv i zami�ljen. - Da, vidio

sam ga - odgovorio je sak. - 5n je voda &o�ona i jedan od naj�e��ih ratnika u tomratni�kom plemenu. %io je u ndijanskoj Glavi, kako se zove jedno od sela !iandota, kada sambio tamo posljednji put, i vodio je sa sobom dvije stotine najboljih boraca. - 5n je opasan. !eceli ja ga poznajemo. Zakleo se da == na�e skalpove objesiti u svom vigvamu - rekao jeD�onatan. - &ta on ima toliko protiv tebe8 - upitao je pukovnik . - "aravno, !ecel je neprijateljsvih ndijanaca. - Prije nekoliko godina !ecel i ja smo bili u lovu u blizini mjesta zvanog Girtijeva 'a�ka kada smo nai�li na tra <* gove petorice �o�ona. a sam bio za to da se vratimo kuciali !ecel nije htio ni da �uje. �li smo za ndijancima i, ka da smo ih sustigli, predve�e, napalismo ih tomahavcinia edan je pobjegao osaka�en, ali ga nismo mogli pratit, po�to smo otkrilida sa sobom vode jednu bijelu djevojku edan od crvenih �avola, misle�i da smo �lanovipotjere udario ju je tomahavkom. &ve smo u�inili da je spasimo, ali je izdahnula na na�imrukama. %ili su to ratnici rvene 6isice, koji su u svoj logor vodili zarobljenicu. Godinu da nakasnije, saznao sam od jednog prijatelja ndijanca da �e on biti vo�a u predstoje�em napadu.

- �ivimo u te�ka vremena - primijetio je pukovnik Zen - ali �vrsto vjerujem da nije daleko dankada �e crve noko�ci oti�i daleko od granice. - e li indijanska princeza lijepa8 - upitala je %etisa ka. - este, %eti, gotovo kao ti. !isoka je i, stoje neobi�no za ndijanku, bijele puti. li,moram vam ispri�ati ne�to interesantnije. Dugo sam sa !ian�otima, i tek sam nedav nootkrio za�to se ljubomorno �uva tajna o ajirinoj maj ci. 2ada su 'arhe i njegovi saplemenici�ivjeli u 2anadi, njihov dom je bio u oblasti jezera uskoka, na rijeci un. &tari ratnici pri�aju�udesne pri�e o ljepoti tog kraja. 'arhe je zarobio neke 4rancuske putnike, me�u kojima jebila i 4 * jedna �ena po imenu Durante. mala je prelijepu k�erku. &vi zarobljenici, osimdjevoj�ice, bili su oslobo�eni. 2ada je odrasla, 'arhe se njom o�enio. ajira je njeno dijete.2ada je jednom 'arhe odveo svoju �enu u Detroit, jedan starac je kao lu�ak pojurio prema njojvi�u�i da mu je to k�erka. 'arhe vi�e nije odlazio u naselja bijelaca. tako je ajira smaj�ine strane potomak poznate 4rancuske poro dice, a stari #rancuz je vjerovatno vitez 6aDurante i aji rin djed. - !oljela bih da je vidim, a ipak je mrzim. ma �udno ime-rekla je %eti.

<; - 'o je indijansko ime za bijelog �drala, rijetku i lijepu pticu. "ijednu nisam vidio, a 0uroni toime slave otkako znaju za sebe. ndijanci je zovu %ijeli �dral ili �eta�ica / !odi, jer voli daga�a po potoku. - islim da je sak i previ�e pri�ao - rekao je pukovnik. - zmu�en je. ajore,ispri�aj saku, %eti i gospodinu 2larku o svom skoku sa stijene. - 5d ndijanaca sam �uo za tajskok - rekao je sak. - ajore, s kog brda ste sko�ili s konjem8 - upitao je l4red. - Znate onugolu stjenovitu strminu koja str�i na brdu s druge strane rijeke. & te ta�ke pukovnik Zen jeprvi vidio dolinu i odatle sam ja sko�io sa svojim konjem. "ikad ne�u mo�i uvjeriti sam sebeda se to stvarno desilo. �esto sa sumnjom gledam u tu stijenu. li, ndijanci, pukovnik Zen,D�onatan, !ecel i drugi tvrde da su vidjeli taj moj skok i ja im moram vjerovati - rekao je major ekolok. - "evjerovatno7 - primijetio je l4red. -"e mogu shvatiti kako su �ovjek i konj mogli preletjeti preko ambisa i ostati �ivi. - 'o se svipitamo - odgovorio je pukovnik. - islim da �u ja morati ispri�ati tu pri�u. i smo borci iovdje stvaramo istoriju, ali nismo dobri pripovjeda�i. - edva �ekam da �ujem - rekao je 2lark- i radoznao sam da vidim tog !ecela, �ija je slava do�la i do mog doma, daleko u !ird�iniji. -&iguran sam da �e vam se �elja uskoro ispuniti - odgovorio je pukovnik. - sada, da �ujetepri�u o majorovom lu�a�kom jahanju za �ivot i njegovom �udesnom skoku niz brdo !iling.Prije godinu dana, kada su ndijan* opsjedali utvr�enje, major se probio kroz njihove linije ioti�ao za �ort 2rik. &ljede�eg jutra se vratio sa �etrdeset k�njanika. 5dva�no su jahali dokapije i svi su uspjeli da u:lu osim galantnog majora koji je �ekao da ude i posljednji �ovjek.&hvativ�i da se ne�e mo�i probiti kroz vatru ndijanaca koji su navalili da sprije�espasila�ku ekipu pri ulasku u utvr�enje, mamuznuo je konja i pra�en divljim povicima krenuoputeni koji je vodio s druge strane utvr�enja, prema vrhu brda. Put je i�ao ivicom stijene ividio sam kada se major okrenuo i mahnuo nam pu�kom, o�ito �ele�i da nas uvjeri kako jeizvan opasnosti. znenada, na samom vrhu, zaustavio je konja. 5dmah sam znao �ta se desilo.ajor je uletio pravo medu ndijance koji su se vra�ali. stog trena smo �uli njihove

odu�evljene povike i vidjeli kako se prikradaju od drveta do drveta, polako opkoljavaju�inesretnog majora. isu opalili ni jedan metak. i u utvr�enju otupjeli smo od u�asa. &tajalismo bespomo�no sa beskorisnim pu�kama, promatraju�i i �ekaju�i neizbje�ni kraj na�egdrugara. li, major je mislio druk�ije7 Znaju�i da je za ndijance �igosan �ovjek i osje�aju�i



da je svaka druga smrt bolja od no�a, koca ili loma�e nemilosrdnog crvenoko�ca, odabrao jeo�ajni�ki posljednju priliku. !idio je kako se njegovi neprijatelji kradom kre�u od stijene dostabla, od stabla do grma, pu�u�i kroz trnje i svakog trena sve vi�e se pribli�avaju�i. & tristrane bio je mrski neprijatelj a sa jedne, slobodne ambis. %ez trenutka oklijevanja, neustra�ivimajor je mamuznuo konja prema provaliji. "ikad ne�u zaboraviti taj jezivi trenutak. 'ri stotinecrvenoko�aca bili su tihi kada su shvatili majorovu namjeru. i u utvr�enju gledali smo �iromotvorenih o�iju. "ekoliko brzih koraka i plemeniti kula� se zadnjim nogama odbacio uvis.

!eli�anstvena �ivotinja je za trenutak lebdjela u vazduhu, njegova crna griva se vijorila navjetru, glava je bila malo zaba�ena dok su prednja kopita parala vazduh poput najo�trijegma�a, a onda se uz tresak, oblak pra�ine i lomljavu granja spustio u provaliju. z indijanskihgrla oteo se urlik. Poletjeli su do ruba stijene i sa povicima �u�enja i osuje�ene osvetepokazivali prema tamnom ponoru u koji su se survali �ov <+ jek i konj da ne bi sa�ekali susretsa jo� strasnijom smr�u. 2lisura je na tom mjestu visoka oko tri stotine stopa, a na nekimmjestima potpuno okomita. !jerovali smo da je major na�ao smrt na stijenju. o�ete zamislitina�e lu�a�ko radovanje kada smo vidjeli hrabrog vojnika i njegovog konja kako izlaze izgrmlja koje raste u podno�ju stijene, prelaze vodu i galopom jure u sigurnost utvr�enja. -"evjerovatno7 - uzviknuo je sak dok su mu o�i blistale. - "ije �udo da vas ndijanci zovu6ete�i Poglavica. - Da major nije sko�io u gomilu borova gusto zbijenih nekih trideset stopaispod vrha, ne bi ostao �iv - nastavio je pukovnik. - / to sam siguran. 'o, ipak, ne umanjujenjegov podvig. "ije imao vremena da bira najbolje mjesto za skok. ednostavno je iskoristio

jedinu mogu�u priliku i sve je ispalo dobro. 5 ovom skoku �e se dugo ispredati pri�e i pri�e.l4red je sa velikim interesovanjem pratio pukovnikovo pripovijedanje. !i�e od svega drugogcijenio je hrabrost. �udio se jednostavnosti ovih grani�ara koji su, vjerovao je, i naj�udesnijeavanture i najsmjelije bijegove prihvatali kao obavezan dio svakodnevnog �ivota. 5n sam je zasamo jedan dan do�ivio vi�e uzbu�enja nego u cijelom �ivotu. "arednih pola sata nije semnogo uplitao u razgovor nego je mirno sjedio promatraju�i promjenljive izraze na %etinomlicu i slu�aju�i pukovnikove �ale. 2ada se pozdravio sa svojim doma�inom i saku po�elioda �to prije ozdravi, krenuo je prema izlazu gdje ga je presrela %eti. - Gospodine 2lark - rekla je pru�aju�i ruku koja je vidno podrhtavala. - �elim... ja... �elim da ka�em da su se m�jiosje�aji promijenili. �ao mi je zbog onog �to sam rekla kod 6idije. %ila sam gruba i brzopleta.!i ste spasili niog brata. %i�u vam vje�no zahvalna. a... ja... nadam se da mo�emo bitiprijatelji. <= � ltred se o�ajni�ki trudio da se odupre tom tihom glasu i tim tamnim o�imakoje su ga stidljivo, a ipak smjelo gledale. li, bio je duboko povrije�en. Pretvarao se da ne vidi

pru�enu ruku prijateljstva i glas mu je bio hladan ka da joj je odgovorio. - Drago mije �to sambio na usluzi - rekao je - i mislim da precjenjujete moje djelo. &iguran sam da se va� brat ne biutopio. "i�ta mi ne dugujete. 6aku no�. %eti je za trenutak mirno stajala, bulje�i u vrata, prijenego stoje shvatila da je njena ponuda prijateljstva odbi jena u�tivo, ali hladno. %ila jeprezrena. 5no nemogu�e desilo se (lizabet Zen. 2ada se pribrala nakon trenutnogzaprepa�tenja, nasmijala se, dvije blistave crvene ta�ke po javile su joj se na obrazima i brzose obazrela da vidi jesu li i drugi primijetili ovaj incident. "iko nije obra�ao pa�nju na nju i ona je duboku uzdahnula od olak�anja. Dobro je da drugi nisu vidjeli, bilo bi to poni�avaju�e. 5�isu joj planule kada se sjetila prezira na 2larkovom licu1 i �to to nije zapazila na vrijeme. - 'ajg,dolazi ovamo7 - pozvao je pukovnik. - Za�to pas cvili8 Pas je sko�io i potr�ao do vrata bijesnonju�e�i. Za re�ao je, a onda kratko zalajao. &vi prisutni u sobi �uli su korake napolju.&ljede�eg trenutka vrata su se �irom otvo rila i otkrila visoku priliku. - !ecel7 - uzviknuo jepukovnik. alo dru�tvo je u�utalo nakon tog povika i sve o�i su se prikovale za pri do�licu.&tranac je zaslu�ivao pa�nju. Zakora�io je u sobu, na slonio pu�ku pored kamina i ispru�ioruke iznad vatre. 5d glave do pete bio je obu�en u jelenju ko�u na kojoj su se vidjeli znacidugog lutanja. 5dje�a je na nekim mjesti ma bila istrgana, vla�na i prekrivena blatom. %io jeizuzet no dobro gra�en, �est stopa visok i stajao je prav kao strijela. "jegova �iroka ramena imi�i�avi udovi otkrivali <3 su �udesnu snagu. 2ao gavran crna kosa padala je preko ramena.5krenuo se i svjetlo je palo na njegovo markantno lice. %ilo je tako smireno, hladno i tvrdo dase �inilo kao da je isklesano od mramora. 5�i su bile crne kao ugalj, a prodorne poput vrhabode�a. - ko ima� lo�e vijesti, ne taji ih - povikao je pukovnik nestrpljivo. - "ema potrebe zauzbunu - rekao je !ecel. 5smjehnuo se %eti. - "e pla�i se. rveni su miljama daleko. nogenedjelje pro�le su nakon doga�aja u prethodnom poglavlju. "aseljenici su sijali kukuruz,�njeli p�enicu i radili u poljima cijelo prolje�e i ljeto, a da nisu �uli zastra�uju�e ratni�keurlike ndijanaca. Pukovnik Zen, koji je bio o$cir u vojsci lorda Danmora, gdje je i dobio �in

pukovnika, posjetio je #ort Pit u nadi da �e dobiti poja�anje za svoj garnizon. "jegov trud jebio uzaludan. !ratio se rijekom sa nekoliko pionira koji su se s porodicama uputili za #ort 0enri.edu njima je bio i sve�tenik koji je svakog dana radio u polju, a nedjeljom propovijedao &vetopismo onima koji bi se okupili da ga slu�aju. l4red 2lark se nastanio u utvr�enju. "i on, kao ni





olim vas, dopustite mi da vam pomognem. li je %eti odbila njegovu pomo�. "e bi mu �akdopustila ni da joj uzme cvije�e iz ruku. "akon nekoliko koraka, zastala je i podigla nogu. -&lu�ajte, ne smijete u�initi ni korak dalje - rekao je odlu�no, primijetiv�i da je nagloproblijedila. - ��a�ili ste zglob i bespotrebno se mu�ite. Dopustite da vas ponesem. +H - 5h,ne, ne, ne7 - povikala je %eti. - /spje�u. "ije... nije tako daleko. 2renula je laganim korakom, alise brzo ponovo zaustavila lagano zaje�av�i. Zateturala je i sigurno bi pala da l4red nijeispustio pu�ku i uhvatio je. - 0o�ete li... molim vas... oti�i po pomo�8 - pro�aputala je

istovremeno ga odguruju�i. - Glupost7 - procijedio je srdito. - Zar sam vam toliko odvratan dabiste radije ovdje �ekali i patili dok ne odem po pomo�8 5vo bih u�inio za svakog. "e �elimda vas nosim. &igurno ste te�ki. 9ekao je to pun gor�ine, duboko povrije�en �to ona ne�eod njega da prihvati ni najmanju uslugu. 5krenuo se od nje i �ekao. stog �asa do njega jedopro jecaj u kome je bilo toliko boli da mu se srce odmah raskravilo. Pa, ona je jo� uvijek biladijete. 5krenuo se i ugledao krupne suze kako joj se kotrljaju niz obraze. Prije nego �to semogla usprotiviti, podigao ju je u naru�je i brzo krenuo prema utvr�enju. %eti je iznena�enopovikala, za trenutak se �estoko otimaju�i, a onda se isto tako iznenada opustila u njegovimrukama. "jegova ljutnja prerasla je u samoprijekor kada je shvatio koliko je lagana. Pogledao jetamnu glavu oslonjenu na njegovo rame. 6ice joj je bilo skriveno gustom kosom koja mu jepadala na grudi, milovala obraze, dopirala do usana. Gotovo nesvjesno, ja�e ju je privio uzgrudi. dok ga je obuzimala slatka, divlja �udnja, bio je slijep za sve drugo osim za dragi teretu naru�ju. &va nesigurnost je i��ezla - ta, on ju je volio7 / glavi mu je grmjelo * misli su se

uzbu�eno kovitlale dok ju je nosio prema ku�i pukovnika �ena. rnac &em, koji je upravoizlazio iz kuhinje ugledao In je, ispustio je kantu i odjurio u ku�u. kada je l4red stigao dokapije, pukovnik i sak su ve� �urili prema njemu. +* - Zaboga7 &J.i se desilo8 e li ozbiljnopovrije�ena8 5vako ne�to .van i o�ekivao - govorio je pukovnik uzbu�eno. - "ema potrebeda se uzbu�ujete - odgovorio je l4red. - &amo je iskrenula nogu i kada je nakon togapoku�ala da ustane, klonula je od boli, pa sam morao da je nosim. - %lagi bo�e, i to je sve8 -rekla je gospo�a Zen, koja je tako�e iza�la iz ku�e. - &tra�no smo se upla�ili. &em jeutr�ao u ku�u sa nekom divljom pri�om. Govorio je da zna da �ete vi biti smrt za %eti. -&mije�no7 Pukovni�e Zen, va� sluga nikad ne propu�ta da vam ka�e ne�to protiv mene -primijetio je l4red dok je djevojku unosio u ku�u. - "e voli vas. li, ne obazirite se na &ema.!e� je ishlapio a mi ga, mo�da, previ�e optere�ujemo. Puno ste nas zadu�ili - odvratio jepukovnik. %eti je spu�tena na le�aj i povjerena vje�tini prstima gospo�e Zen. - Pa, %eti, ovo�e te smiriti bar neko vrijeme - na�alila se dok je nje�no opipavala oteklinu. - l4rede, vi ste

na� an�eo spasilac i ne znam kako �emo vam se odu�iti - rekao je sak. - 5h, i za to �edo�i vrijeme. "e brinite - rekao je smje�kaju�i se i onda se ozbiljnim tonom obratio ostalima.- zvinjavam se �to sam se oglu�io o �elju gospo�ice Zen da joj ne pomognem. !jerujem da joj je moja grubost po�tedjela dosta bolova. - 5 �emu ovo on govori, %ets8 - upitao je saksestru kada je zatvorio vrata. - Zar nisi �eljela da ti pomogne8 %eti nije odgovorila. /ko�eno jesjedila dok je gospo�a Zen dr�ala nogu i polijevala je toplom vodom. /sne su joj bile blijede. 'repnula bi svaki put kada bi joj snaha dotakla nogu, ali ni jednom joj se nije oteo ni najmanjiuzdah. +; - %eti, da li te mnogo boli8 - upitao je sak. %oli8 Zar misli� da sam napravljena oddrveta8 "aravno da boli - uzvratila je. - !oda je vrela. %esi, zar ne bi bilo bolje da uzme�hladne vode8 - zvini, ne�u te vi�e zadirkivati - rekao je sak uhvativ�i sestrinu ruku. - Zna�,%eti, i ti i ja mnogo dugujemo li l4redu 2larku. &je�a� li se kada je pro�log mjeseca pobjegaotvoj konj8 Pa, 2ark ga je jurio cijeli dan i kona�no uhvatio u �umi. Zamolio me da ti to neka�em. �ini mi se da te se pla�i. !olio bih kada biste vas dvoje bili prijatelji. 5n je sjajanmomak. pored boli %eti je osjetila kako joj rumenilo nadire na obraze nakon rije�i brata koji je,slijep kao i sva bra�a kada su u pitanju njihove sestre, nastavio da hvali prijatelja. %eti jemorala da ostane kod ku�e sedmicu i du�e, i tokom te prisilne dokolice imala je dovoljnovremena za razmi�ljanje. "ajvi�e vremena provodila je sjede�i pored prozora ipoku�avaju�i da �ita omiljene knjige, ali joj je pogled sanjala�kih o�iju �esto bje�aonapolje, prema hu�noj rijeci, raznobojnom drve�u i pa�njacima1 pratila je let vrana iznadbre�uljaka i graciozno kretanje sokola dok je, poput bijelog jedra na �irokom moru, plovio naa�urnom nebu. %etine misli nisu pristajale uz ovaj mirni pejsa�. Do�lo je do promjene njenihosje�anja prema l4redu 2larku, �to ju je zbunjivalo i ljutilo. Za�to je tako �esto mislila nanjega. 'a�no je da je spasio njenog brata, ali je morala priznati da to nije pravi razlog. 2olikogod se trudila, nije ga mogla protjerati iz svojih razmi�ljanja. &talno joj je pred o�ima biotrenutak kada ju je podigao kao da je dijete. &rce bi joj lagano uzdrhtalo kada bi se sjetila

njegovog sna�nog stiska. "ekoliko puta je kroz prozor vidjela kako prelazi istinu izme�uutvr�enja i ku�e njenog brata. "ije je mogao vidjeti, pa je mogla slobodno da ga promatra.2ako je samo bio uspravan. 2ako je samo bio prijatan njegov duboki glas dok bi ga slu�alakako razgovara sa njenom bra�om. Znala je da ne�e jo� dugo ostati kod ku�e i sve vi�e se



pla�ila i same pomisli da se s njim sretne. "ije mogla da shvati samu sebe1 imala je �udnesnove1 rasplakala bi se bez razloga i bila je nemirna i nesretna. 2ona�no se rasrdila i samusebe izgrdila. 9ekla je da je luckasta i sentimentalna. 5vo nije ubla�ilo njen nemir. %eti nijeznala da je mali an�eo ljubavi, koji nesvjesno bira svoje �rtve, ozna�io nju i da je sva ovaslatka zbunjenost nesvjesno bu�enje njenog srca. ednog popodneva posjetile su je njeneprijateljice 6i- dija %ogs i (lis 9ejnolds. (lis je imala krupne plave o�i, a kosa boje lje�nikarasipala se oko njenog milog lica. 6jupke jamice skrivale su se na njenim ru�i�astim obrazima

i otkrivale sa osmijehom. - %eti, ljenjivice jedna7 - uskliknula je 6idija. - Po cijeli dan ovdje le�i� i bulji� kroz prozor. - Djevojke, drago mi je �to ste do�le - rekla je%eti. "eraspolo�ena sam. o�da �ete me vi razvedriti. - o�da je tebi potreban neko drugi -rekla je (lis vragolasto. - Zar ne, 6idija8 - "aravno - odgovorila je 6idija. - 2ada sam janeraspolo�ena... - Po�tedite me, molim vas - prekinula ih je %eti. - "e sumnjam da su va�imu�ki lijekovi dovoljni za sve va�e boljke. Djevojke koje su izgubile interesovanje za starazadovoljstva, koje slobodno vrijeme provode prave�i posteljinu i koje su svoju li�nostposvetile mu�karcu, nisu sklone neraspolo�enjima. Pla�e se da on ne vidi suzu ili boru. 0valanebesima, jo� nisam do�la do tog stadija. ++ - 5h, %eti Zen7 &amo �ekaj7 - uskliknula je 6idijaprstom priprijetiv�i %eti. - Dolazi i na tebe red. kada do�e, od nas ne o�ekuj nikakvu milost.- "a �alost, ti i (lis ste prigrabile pa�nju jedina dva po�eljna mu�karca u utvr�enju - rekla je%eti nasmijav�i se. - Gluposti. ma toliko mladi�a �eljnih tvoje pa�nje, ti mala koketo -odgovorila je 6idija. - 0ari artin, !il ecer, kapetan &vearengen iz �ort 2rika, a da ostale ne

nabrajam. Pogledaj samo 6uisa !ecela i %ilija %eneta. - 6u misli samo na ndijance, a %ili je jo�dje�ak - primijetila je %eti. - 6idija, zaboravila si jo� nekog - podsjetila ju je (lis. - 5n, misli�na 2larka. &tvarno sam zaboravila na njega. 2ako se samo desilo da te ba� on nade onog danakada si pozlijedila nogu. Da ii je to bilo slu�ajno8 - "aravno - odgovorila je %eti. Zarumenjela sekada je 6idija namignula. - "e misli�, valjda, da sam zavela 2larka i namjerno izvrnula nogu8 -a, ne. �udno je da se uvijek na�e tamo gdje je neka djevojka u nevolji. Prekju�e jezaustavio upla�enog konja i spasio "el ecer. Do u�iju je zaljubljena u njega. 9ekla mi je da je2lark... - Zaista ne �elim da slu�am - prekinula ju je %eti. - li, %eti, ispri�aj nam. Zar nije bilostra�no kada te je uzeo u naru�je8 - upitala je (lis lukavo se smje�kaju�i. er, ti si tako�edna. &igurno ti je bilo nezgodno s obzirom na to koliko ti je odvratan, a on je zaljubljen u... -/bi�u vas7 - povikala je %eti baciv�i jastuk na (lis. - / redu je, %eti. "e�emo te vi�ezadirkivati - 6idija je Fgrlila prijateljicu. - 0ajde, (lis, reci %eti da si odredila dan svogvjen�anja. Gledaj je sada7 2ako je samo na�ulila ladi u naseljima na granici obi�no su se

�enili prije dvadesete godine, uglavnom zahvaljuju�i �injenici da se += nije gledalo napolo�aj i imovno stanje. "aravno, cilj pionira kada su krenuli na Zapad bio je da pobolj�ajuimovno stanje, samo �to su saznanje da zavise jedni od drugih i opasnosti kojima su bilineprestano izlo�eni stvorili od njih jednu ogromnu porodicu. &toga su stariji ohrabrivalizaljubljene i nisu se na njih mr�tili kao �to se mr�te danas kada je u pitanju prerani brak.!jen�anja su bila zadovoljstvo i za stare i za mlade. 'o je zna�ilo veselje, za starije gozba iradost zbog sre�e djece, za mlade, prijatan prekid u monotoniji svakodnevnice, dan ljubavi,plesa. &toga je vjen�anje (lis 9ejnolds bio veliki doga�aj za stanovnike #ort 0enrija. 5svanuo je vedar dan. &unce se uzdiglo poput lopte crvenog zlata, bacaju�i �ute zrake preko ogoljelih,sme�ih brda, prelaze�i preko bijelih krovova i prave�i, poput paukove mre�e, �are poledom pokrivenoj rijeci koja je svjetlucala kao da je posuta hiljadama dijamanata. lado�enja!iljem artin i njegovi kumovi sastali su se da proslave starinski obi�aj koji se zvao Etrka zabocuE, a obavljao se uvijek prije polaska svatova u nevjestinu ku�u. ladi�i koje je izabraomlado�enja morali su jahati preko najte�eg i najopasnijeg terena. �to je put bio gori, �to jebilo vi�e jaruga, kalju�a, panjeva, grmlja - ukratko, raznoraznih prepreka - to su momci moglibolje da se istaknu i potvrde hrabrost i vje�tinu. "i ovog dana trka nije bila ni�ta manjeuzbudljiva. �im je starter ispustio indijanski pokli�, uslijedilo je pucketanje bi�eva, bijesnoudaranje kopita, povici takmi�ara i navijanje promatra�a. Zapo�ela je lu�a�ka trka. Prvihstotinu jardi konji su bili u grupi. li, iza malog mosta, prelijepa vitka �ivotinja izdvojila se izgrupe konja u galopu i poput ptice zaplovila iznad dubokog jarka. &vi su prepoznali l4reda2larka na njegovom rasnom konju. 5dmah za njim jahao je D�or� artin na sna�nomri�anu. urili +3 su kroz ivik, preko trupaca i grmlja do male uzvisine, pa opet u plitkuvododerinu, ne obaziru�i se na granje koje ih je �ibalo po licu i na zapljuskivanje vode. "apola puta, l4red se okrenuo i ugledao ri�ana koji mu je bio za petama. Da je bio na ravnomputu, nasmijao bi se �to takav konj �eli presti�i njegovog trka�a, ali sada nije nimalo

potcjenjivao svog protivnika. spred njih uzdizala se gomila klada i �iblja koje su naseijenicipostavili kao najte�u prepreku. %ilo je previsoko za svakog konja. %lijedih obraza i stisnutihusnica l4red je lako mamuznuo konja i bacio se naprijed. Plemenita �ivotinja je odmahodgovorila. !isoko se uzdigla, okrznuv�i samo gran�ice na vrhu. i4red se ponovo okrenuo i



vidio da je d�inovski ri�an presko�io prepreku ne dotaknuv�i ni slam�icu. &lijede�egtrenutka je upao u kalju�u i jedva je mogao vu�i noge. 2ada je l4red stigao na drugu stranukalju�e, gdje je boca visila na jednoj grani, protivnikov konj se jo� bespomo�no bacakaousred baru�tine. Preostali jaha�i, koji su u me�uvremenu pristigli, zaustavili su.se na obalisvjesni da bi im trud bio uzaludan. & prijateljskim povicima 2larku priznali su da su potu�eni."ije bilo sudije, onaj koji bi prvi stigao do boce bio je pobjednik. Petorica mladi�a vratili su sena start gdje je-pobjednik pozdravljen gromoglasnim povicima. lado�enja je prvi �tpio, za

njim kumovi, pa ostali, sve dok se boca nije ispraznila. &vatovi su sada krenuli prema selu,nevjestinoj ku�i. je bila ljupka u pamu�noj haljini, lijepoj iako jednostavnKj i bez ikakvogukrasa ili trake. Ponosan je bio njen dragan kada ju je uzeo za ruku i poveo do sve�tenika. -/zima� li ovu djevojku za svoju vjen�anu �enu, da e voli� i �titi� sve do smrti8 - upitao jesve�tenik. - Da - odgovorio je duboki glas. - /zima� * ovog �ovjeka za vjen�anog supruga,da ga ig, po�tujei slu�a� sve do smrti8 +) j &na�ni sti&'t 'E FPFnijeg mi Ena�no udaranjep iF E4F Pnatel sko i Eorom koju jemP F su b,li n.sta u pore�enju cu. er, ; F dEk s� 1�>linje h ici %eti je i te kako FFkarackoijeFltFr Fete Fna %eti- PnE momak koji eFodiFo* 1 lu21e�4 F artin, sna�n jvonko poljubio. 2ada ju 8e Eo 8 !r&t�je Za&rlio vem�ama. 6idija mu iiiznnk , eE/� &ePrema dje ruke na�le oko %e 7 &/ &e Zato Fgove ozbiljna, ali je bot8 FF"Fojala je da reno mladi�evolice �t&EF E miIeh �kuPl enih obraz dok ju je DL&4eE E F mal��E Eu. 9umena, %eti je ; &/ mladi�i navali e, smiju�i se, odgurnuo 5 #� Pukoviliku. 5n je ispru�io rukt p ena nio r E E maiont ekcE�kE � od mladi�a kojiFu E M FF �&iobodi ma

majoru. li, avi,E "it Z� >ku j okreEEa se poljubio. h " maor �e bio imun, pa ju je iFFFFFseodnjega. Egledala !ecela. Po>a a je doFEE, F � P2da kada F . - islim, %eti, da �ue t ' �IH!ac ju e ;agrlio 6 osmijeh igrao na E pnPaziti-�+:iok ajte, vi +ani. %e� n&!F*E�zbi*F �cu. javit&F&-Fti +@ !eselje je raslo kako je dan odmicao, a vrhunac je uslijedio kada je poslije gozbe po�eo ples. Duga�ka soba u kasarni bila je ukra�ena zimzelenom, jesenjimli��em koje je skrivalo pocrnjele zidove i ogoljele grede, a zapaljene baklje obasjavale su�aroliko mno�tvo. &tari &em je sjedio na uzdignutoj plat4ormi u gornjem kraju prostorije isvirao na violini, sna�no nogom udaraju�i o pod i lagano se nji�u�i po taktu. 2ako je on bio jedini �lan orkestra, bio je vrlo ponosan. edu prisutnim isticale su se visoke prilikeD�onatana �ena, majora ekoloka i !ecela, koji su, kao i obi�no, na sebi imali lova�kaodijela i nosili duga�ke pu�ke. Drugi su donekle izmijenili svoj izgled, zamijeniv�i ko�ne jakne svijetlim lanenim ko�uljama i maramama. ajor je razgovarao sa pukovnikom �enom, ana njihovim vedrim licima odra�avalo se zadovoljstvo zbog zabave. D�onatan Zen, namr�ten

i �utljiv, stajao je pored vrata i gledao plesa�e. !ecel se naslonio na zid, a duga�ka pu�kamu je bila obje�ena preko ramena. 6ovac je ozbiljno promatrao svatove koji su plesali okonjega. 2ada se ples zavr�io, 6idija i %eti su zastale kod njega. - 6u, zar nas ne�e� zamoliti zaples8 upitala, ga je %eti vragolasto. 6ovac se zagledao u sretna, ozarena lica i sam seosmjehnuv�i na svoj �udno tu�an na�in. - 0ajde, ostavi tu svoju pu�ku i ple�i sa mnom.ko budem �ekala da me pozove�, bojim se da �e to predugo trajati. demo, 6u, pozivam te,a znam koliko drugi mu�karci umiru od �elje da budu sa mnom - rekla je %eti uaguju�i mu se.!ecel nikad nije odbio neku %etinu �elju i, ostaviv�i Pu�ku, zaplesao je sa njom na veliko�u�enje i divljenje Pnsutnih. Pukovnik je zapljeskao, a svi ostali su buljili ne !jeruju�i svojimo�ima. !ecel nije bio nimalo nespretan. o je neobi�no lagan. "jegova vitka /gura, duga crnako +B sa i ma�tovito izvezeno odijelo odskakali su od nje�ne %t ti i njene ljupke sive haljinice.- %ravo, 6uis, ne bih vjerovao da mi je neko pri�ao nasmijao se pukovnik kada su mu se %eti i!ecel pribli�ili, - 2ada bi svi mu�karci plesali tako dobro kao 6u, djevojke se ne bi �alile - rekla je %eti. - %eti, moram ti re�i da si svakog dana sve zgodnijaprimijetio je stari D�on %enet, koji je stajao s pukovnikom i majorom. Da sam mladi�, sve bih poku�ao da te osvojim i sigurno sene bih ako predao. - Pa, �ika D�one, vjerujem da te ne bih odbila da si mladi� - odgovorila jesa osmijehom %eti. - Gospo�ice Zen, ho�ete li plesati sa mnom,) Glas je dolazio iza njenihle�a i odmah ga je prepoznala. %ila je �vrsto odlu�ila da, ako je ltred 2lark pozove na ples,odbije pod izgovorom da je umorna ili zauzeta. 2ada je taj trenutak do�ao, ili je zaboravila nasvoju odluku, ili joj je nedostajalo hrabrosti da ga odbije. �im se �ula muzika, okrenula se i, bez rije�i, ne gledaju�i ga, stavila ruku na njegovo rame. Zavrtio ju je.Posko�ila je od iznena�enja i radosti zbog poznatog koraka i onda se sva predala igri. /njegovim rukama lebdjela je po sali kao u snu. 5vako nisu plesali mladi u #ortu, bio je to plesmoderan na istoku i svi su ih promatrali sa velikim interesovanjem i radozna4o��u. li, ubrzose ples zavr�io i, prije nego �to se %eti pribrala, partner ju je odveo u povu�eno mjesto u

donjem dijelu prostorije. esenje li��e je djelimi�no sklanjalo klupu od pogleda drugihplesa�a. - 5vo je bio prijatan ples - po�eo je prvi ltred. - %ia sam iznena�ena - odgovorila je%eti koja je istinski u�ivala. - na�e je dan bio divan - nastavio je l4red zapaziv�i da je %eti jo� zbunjena. - utros sam skoro poginuo u onoj trci. "ikad u �ivotu nisam vidio toliko



nagomilanog grmlja i stabala. Da me iznenada nije zahvatila neka groz =H lica, koja kao da jelebdjela u vazduhu, nikada ne bih natjerao konja na onakve skokove. - oj brat ka�e da steizvrsno jahali - promrmljala je %eri. - &iguran sam da ne�to sli�no ne bih ponovio. - Pa, kakovam se dopada �ivot u utvr�enju8 - Gospo�ice Zen, u�im da volim ovaj slobodan, divlji�ivot. islim da sam zaista ro�en za granicu. &tari obi�aji i pona�anje, koji su mi u po�etkubili neobi�ni, postali su mi bliski i prihvatljivi. &vi su tako po�teni, jednostavni i odva�ni.5vdje �ovjek mora nau�iti da radi da bi �ivio. Znate li da nikad, prije dolaska u #ort 0enri,

nisam ni�ta radio. �ivot mi je beskoristan, dokon. - "e mogu da vjerujem - prekinula ga je. -"au�ili ste da ple�ete i ja�ete i... - �ta8 - upitao je lrred po�to je %eti oklijevala. - "ijeva�no - nasmijala se. - Pa, djevojke su vam podarile jedan poseban epitet. - &iguran sam da tone zaslu�ujem. !e� sam �uo kako se uvijek na�em u blizini ako je neka djevojka u nevolji. - este li se upoznali s mladi�ima8 - %eti je po�urila da promijeni temu. - 5h, svakako, posebnosa va�im bratom sa kom. 5n je divan mladi� i veoma zanimljiv. "eobi�no mi se dopada *pukovnik. �utljivi i uvijek namr�teni D�ek ili D�on, ne znam kako ga ve� zovu, nije kaova�a druga bra�a. 6ovac !ecel me pla�i. &vi drugi su veoma ljubazni prema meni i skoro samzaboravio da sam lutalica. - Drago mi je �to to �ujem. - Gospo�ice Zen - nastavio je lrred -vjerovatno ste / da sam do�ao na Zapad zato �to sam morao napustiti j!H dom. olim vasne vjerujte sli�nim govorkanjima. ednorn �u vam mo�da ispri�ati tu pri�u, ako budete�eljeli a e �ujete. Dovoljno je da vam ka�em da sam svojevo no �ti�ao od ku�e i da bih seve� sutra mogao vratiti. =* - "isam �eljela cia budem neuijudna... - po�ela je %:

zarumenjev�i se. - "aravno da niste. li, pri�ajte mi o sebi. Zar ov� niste usamljeni8 - %ilasam pro�ie zime, ali sam sada zadovoljna i sret na. "aravno, ovo nije #iadel$ja i nedostaju miuzbu�enje i veselje tetkinog doma. Znala sam da mi je mjesto uzi bra�u. 'etka me jeprekinjala da �ivim s njom i da ne idem u divljinu. 'amo sam imala sve sto sam �eljelaC ra-lsko�, dru�tvo, zabave, balove, plesove, prijatelje, sve one �to bi djevoja�ko srce moglopo�eljeti, ipak sam �eljela d,i do�em ovamo. �udan izbor za djevojku, zar ne8 - "eobi�an jeste - odgovorio je ltred ozbiljno. - "i jj se ne mogu na�uditi za�to .sam do�ao u #ort0enri.Do�ao sam da tra�im sre�u. !i ste do�li da unesete svjetlost u ku�u va�eg brata aostavili .ste bogatstvo. 2od vas je pre sudan element plemenitosti, a kod mene je u pitanjusamo nemir. !olio bih da znam �ta ce donijeti budu�nost. -ja ne �elim da saznam kakva mebudu�nost o�ekuje. 5dabrala sam �ta u i gdje �u, i veselo �u to podnijeti. o�da vamzavidim �to ste mu�karac. Pred vama je svijet koji mo�ete osvojiti. �4a mo�e u�initi�ena8 &premati ru ho, sjediti pored prozora, gledati i �ekati. - 5stavimo ove melanholi�ne

misli za neki drugi dan. o� nisam rekao ono �to sam namjeravao. �elio bih vam re�i da mi je �ao �to sam bio grub one no�i kada je va.� brat do�ao ku�i. "e znam �ta me jespopalo, jedino znam da sam odmah za�alio. 0o�ete li mi oprostiti i mo�emo li biti prijatelji8-a... ja... ne znam - %eti je bila iznena�ena i pomalo uznemirena iskrenim sjajem u njegovimo�ima. - li za�to8 &vakako mo�ete dozvoliti �ovjeku da bu de malo nagao, i sami znate... isami ste... - Da, sje�am se da saru bila brzopleta i neljubazna. poku�ala sam da topopravim. i� - - Poku�ajte da to zaboravite. "e�u odustati sve dok mi ne oprostite. - / redu...5prosti�u vam - %eti je zaklju�ila da je ovaj ladi� vrlo odlu�an kada ne�to �eli. - 0vala.5be�avam da nikad ne�ete za�aliti. kako je ibga8 &igurno dobro po�to ste predivnoplesali. - Po�injem vjerovati u ono �to djevojke govore, da ste iidoni komplimentima. Pa, dobrosam. Pa�ljivo ju je promatrao. �elio je da je malo zadirkuje, ali se nije osje�ao sigurnim. - Pa,kada smo spomenuli va�u nezgodu... - zastao je. - 'og dana tumarao sam �umom, sam sasvojim mislima - uglavnom nesretnim. 2ada sam vas vidio, pravio sam se da sam iznena�en. /stvari, pratio sam va�eg psa i bilo mi je zaista drago. vidio sam va�e lice trenutak prije nego�to ste znali da sam u va�oj blizini. 2ada ste �uli moje korake, okrenuli ste se radosnouzviknuv�i. 2ada ste ugledali mene, izraz sre�e se promijenio i �ini mi se da vi�e mr�nje nebiste pokazali ni da ste se na�li pred crvenoko�cem. "ikad nisam vidio tako tu�no i uplakanolice. - Gospodine 2lark, molim vas, nemojte vi�e o tome pri�ati - rekla je %eti s punodostojanstva. �eljela bih da to zaboravite. - "e�u zaboraviti da sam imao sre�u da vasna�em i da vam pomognem. 'o ne mogu zaboraviti. &iguran sam da nikad ne bismo biliprijatelji da nije bilo te nezgode. - (no saka. 'ra�i me - odgovorila je listaju�i. - &a�ekajte jo� koji trenutak. 5n �e vas na�i - rekao je l4red zadr�avaju�i je. - Po�to ste bili ljubazni,osmjelio sam se. ogu li vas sutra posjetiti8 Pogledao je pravo u tamne o�i koje su ga nemirnogledale. &pustila je pogled. - (no saka. "e mo�e me vidjeti. oram da idem... =< - "e�eteprije nego �to mi odgovorite. �ta imam od va�eg opro�taja ako vas ne mogu vidjeti. olim

vas, recite da. - o�ete do�i - odgovorila je %eri zbunjena njegovom uporno��u. islila samda znate da takva dozvola ide uz �enski opro�taj. - 0ej, tu ste. edva sam vas na�ao - rekao je sak, zajapuren u licu, o�iju blistavih od uzbu�enja. - l4rede, za�to sakriva� ovakvuljepoticu8 �elim da ple�em s tobom, %ets. Divno se zabavljam. Godinama nisam plesao ni�ta



drugo osim indijanskih igara. �ao mi je �to ti je odvodim, l4rede. !idim da ni ona ne �eli daide. 0a7 0a7 - vragolasto je namignuo oboma i odveo %eti. l4red je ostao zami�ljen. znenadase sjetio da bi mu drugi mogli zamjeriti, pa je ustao i na�ao partnerku. Plesao je sa (is, 6idijomi drugim djevojkama. "akon jednog sata iskrao se i oti�ao u svoju sobu. �elio je da bude sam,da razmi�lja1 da odlu�i da li bi bilo dobro za njega da ostane u utvr�enju ili da odja�e utminu i nikad se vize ne vrati. Dodir %etine ruke podsjetio ga je na mahnitost koja ga je danimamu�ila. Zadrhtao je i ruku prinio usnama. Dugo je sjedio pored prozora. "azirao je �iroku,

krivudavu rijeku sa zavjesom blije�osive izmaglice, tamni obris �ume. 0ladni povjetarac srijeke hladio mu je za�areno lice, a mir je godio njegovoj du�i. ! - Dobro jutro, 0an. Gdje si seuputio tako rano8 pozvala je %eti s praga. ladi� je prolazio pored pukovnikove ku�e kada ga je %eti pozvala. -utro, %eti. dem da ulovim �urana - odgovorio je zastav�i pored kapije ivedro se osmjehnuv�i %eti. - Zdravo, 0ari. de� po �urana8 �ujem ga ve� nekoliko jutara isiguran sam da je to velika ptica - rekao je pu=+ kovnik Zen izlaze�i iz ku�e. - ma�e�dru�tvo. (vo i !ecela. - Dobro jutro, 6u. Da li i ti ide� u lov na �urane8 - upitala ga je %eti. -&lu�ajte - upozorio je lovac nasloniv�i se na kapiju. 5slu�kivali su. �uo se samo zvuk kravljihzvona na pa�njaku iza pukovnikovog ambara. onda iznenada dug, o�tar krik. - Da, to je�uran, i to, bogami, veliki - primijetio je pukovnik kada je krik utihnuo. - Da li ga je i D�onatan�uo8 - upitao je !ecel. - 2oliko ja znam nije. Za�to pita�8 - rekao je pukovnik tiho. - &lu�aj,6u, zar nije pravi zov8 - Do vi�enja, 0ari, �uvaj se i donesi mi �urana - pozvala je %eti inestala u ku�i. - islim da je to crveni �uran - odgovorio je lovac i pokazao mom�i�u da

ostane. %rzo je namjestio pu�ku i krenuo prema rijeci. 5d svih �lanova porodice !ecel -porodica je bila poznata s jednog do drugog kraja granice - 6uis je bio najslavniji. 9ana istorijazapadne !ird�inije i 5haja ispisana je smjelim podvizima ovog neumornog lutalice, usamljenoglovca, jednog od najve�ih neprijatelja ndijanaca. 2ada je 6uis imao dvadeset godina, anjegova bra�a ti D�on i artin ne�to manje, oti�li su od ku�e u lov. Po povratku, zatekli suzadimljene ru�evine ku�e, unaka�ene le�eve oca i majke, gole i silovane sestre i skalpiranoi okrvavljeno tijelo najmla�eg brata. 6uis !ecel se zakleo na vje�nu osvetu. 5d tog trenut anajvi�e je �ivio u �umi i ndijanac koji bi mu se na�ao na putu bio je osu�en na smrt. 9aznaindijanska plemena aa su mu razli�ite nadimke. �o�oni su ga zvali EDugi "o�E, 0uroniE9azara�E, Delavari E!jetar &mrtiE i svako od imena izazivalo je jezu i u srcu najsmionijegratnika. == !ece je �ivio samo da bi ubijao ndijance. "ikad niit izbjegavao kavge i bitke i bio je zadovoljan samo kada bi lutao divljinom, prate�i indijanske tragove sve do njihovih logora,�ekaju�i u zasjedi kao �to panter �eka svoj pj. jen. �esto su u sivilo jutra ndijanci, dok su

spavali pored logorske vatre, zadrhtali od stra�nog pokli�a. Posko�ili bi od straha, ali bipotom brzo postali �rtve tomahavka svoj1 nemilosrdnog neprijatelja ili bi �uli pucanj i na trenugledali priliku sa dugom lepr�avom kosom kako nevjerovatno brzo nestaje u �umi. !ecel jeuvijek iza sebe ostavljao smrt i nestao bi prije nego �to bi njegov demonski pokli� prestao da odjekuje �umom, lako su ga �esto gonili, uvijek bi izmakao indijanskimpotjerama, jer je bio najbr�i trka� na granici. Godinama su ga smatrali desnom rukom uodbrani utvr�enja. ndijanci su ga se praznovjerno pla�ili i sama �injenica da je on u naseljunagonila ih je da odustanu od napada. nogi su na !ecela gledali kao na divljaka, �ovjeka�eljnog krvi crvenih ljudi, osobu bez ije�nog drugog kvaliteta. %ili su nepravedni. 2ada bi ganapustila osvetni�ka groznica, bio je tih i miroljubiv, lako je poznavao mnogo ljudi, nije premasvima bio ljubazan, samo prema onima do kojih je posebno dr�ao. alo vremena je provodio unaselju i rijetko je govorio, osini kada bi mu se neko obratio. Priroda ga je posebno na�arila dastekne istaknuti polo�aj me�u lovcima i izvi�a�ima. %io je visok i �irokih ramena, njegovasnaga, spretnost i izdr�ljivost bili su �udesni, imao je sokolovo oko, pronicljivost lova�kogpsa. "ije znao za strah. "jegova duga kao gavranovo perje crna kosa, na koju je bio posebnoponosan, dopirala je gotovo do zemlje. %io je to skalp za koji bi ndijanci dali sve. =3 5miljeni,ali i najtatalniji indijanski mamac bio je imitiranje divljeg �u rana. 6judi iz naselja �esto bioti�li u lov na�urane i ne bi se vratili. !e� nekoliko jutara !ecel je �uo �uranov kliktaj ipostao sumnji�av. &toga je odlu�io da provjeri. &a isto�ne strane brda bila je pe�ina nekihpedeset jardi iznad vode. /laz je bio sakriven li��em i lijanama. !ecel je znao za njega ipre�av�i rijeku, napravio je �irok krug i do�ao sa zadnje strane pe�ine. 'u se sakrio ugrmlju i �ekao. "ije pro�lo dugo kada je odmah ispod sebe �uo krikC E�ug-alug, �ug-a-lug,�ug-a-lugE. / isto vrijeme iz pe�ine je izronila glatka glava i sna�na ramena indijanskogratnika. 5prezno gledaju�i uokolo divljak je ponovio krik i onda nestao iz vidika. !ecel seuvukao dublje u grmlje i promatrao kako crvenoko�ac ponavlja ovaj manevar najmanje deset

puta. 2ada se uvjerio da je ndijanac sam u pe�ini, naciljao je u �uperak i opalio. 1e �ekaju�ida vidi rezultat, uvijek je vjerovao u svoje oko i ruku, spustio se niz strmu obalu i razmaknuv�ili��e u�ao u pe�inu. &na�ni ndijanac le�ao je licem okrenut zemlji. o� je medu prstima�vrsto dr�ao pisak kojim je dovabio sopstvenu smrt. - 0uron - promrmljao je lovac dok je



o�tricom no�a zaokru�ivao �uperak i skidao skalp. %ilo je znakova u pe�ini koji supokazivali da je du�e vrijeme bila nastanjena. /gljevlje se jo� dimilo u ognji�tu EFpravljenomod kamenja i postavljenom tako vje�to da se njedan plami�ak nije mogao vidjeti spol ja. "a jednoj izbo�mi bilo je nekoliko kukuruznih klipova, komadi� dimljenog mesa i mje�ina zavodu. !ecel je iznenada pao na koljena i po�eo da ispituje tragove na pjeskovitom podupe�ine. zmjeno je du�inu i �irinu stopala ubijenog ratnika. Pa�ljivo je ispitivao svaki �hsakmokasina. Puzao je do otvora pe�ine i onda Prou�avao mahovinu. =) zamijenio je j; *u e

postalo druk�ije- s P5tPu na�ina prolaska kroz �umu davalo mu je prednost nad okrutna crtaa )F �eshne usne su mu mreni F drugim lovcima, a predstavljalo strah i trepet ndijancima.Polako je j,E I&vietlo;asjalomu je u o�im F &pu�taju�i se niz bre�uljak, stupio je naproplanak vremeno bi ;ast, tragom koji je vodio do h @dee drve�e bil� rede a &rmlje samodo koliena visoko. niega nisu nrerk4 !******H- "eobi�ni ehsnvi , PoE "a obali grgutavogpotoka, koji je krivudao proplankom, judi. EcuLravja, tajnu %i. su mu3FE! u sumi ;a lovac jenai�ao na tragove koji su mu izmamili usklik. / &jetio . gasova mekoj zemlji jasno se vidiootisak mokasina bijelog �ovje pe�inu, �uo d � e.dok e obilazio stijenu d > Fa� daeFecei e nai�ao na pognutu mahovinu, �to nici voljeli d tFF Z kestenovog gajF *jC , zaFao za je bio znak da je tu palo te�ko tijelo. 2ako je putem do po ku na to obr � � ga�aiu vi�ven�eni� �&/ naseie- toka vidio tragove srnda�a i srne, pomislio je da ih je zna�enje za n Epa�nu- &ada je taj pu�an EE t5m trenu" ustriielio biieli lovac "a�ao e lokvu krvi okru�enutrag� Pojurio niz stFF Fa&� je napustio trasi EEEF posebno vima m�kasina, a od tog mjesta

trag je vodio pravo ka za tako ako ti E4E*EPresav�i vodu u4m1 --F &edioi Padu- pokazuju�i dasu iz nekog razloga ndijanci Do�av�i do e t5 ne&�v najprirod �� E P�tr�ao PromieniliPravac bena zaF Eeravne strmine, koja ie Eljl:na�ln kretanja. 5vo je zbunilo lovca i on senaslonio na stablo prebi . zastao e , nnl,6� krenuA jF4Fvala kraj gre- ruci u glavi sve motiveovog na�lo9 odlaska. g i su iidi, P�e� vodeFFF g @ @@ @ tamo gdje ie iE ostavi kada supre�i � � * j:8 na milNama slijedio bio je krivudavi trag ndijanaca u lovu, vidljivih tr I�eklvao- u pijesku je bilo t � upravo Fl* su se P�lako prikradali plijenu, bilo da je to �ovjekili koje su jo� 4�-!ai mokasina- ale okvic , , lko veonia �votinja. 'rag prema zapadu bio jeprav, tragovi mokasi o�ma bile e E 5vim uegnu�ima njave vode na&iroko odvojeni ineiskusnom oku bi izgledali kao trag Pro�li ran� E &lguran pokazatelj d-, ,jeF5vim o�trim edrIog ndijanca. !ecel je znao da su ndijanci gazili sto Z'� F �!/da Pamad 'rnZ'l gPravca1 popj4 /Z brdo dublje u �umu 2ao i obi�no, !ecel je brzo odlu�io. Procijenio je dagrma1 tiho on FF F &a� �d staba do stihl F dr�a� ma ukuPno osam ndijanaca, ne

ra�unaju�i onog kojeg je obore � br;a 2ad j &Pma d� P�&odH- 5va grupa je ili ubila ilizarobila bijelca koji je / lovu !ecel e bio uviertn da e iedan dio ndijanaca Po�uro naprijed, aizvjestan broj ostao u zasjedi i �eka Fetl g1 tiho on a do stihl F oborena stabl v� br;a 2ada jeza�ao d m &Pma d� su stazu i us �uPano korijenje i vod: * E �/E*/ neorol-, Eira!ahprat:ent trajrmn ) ZEF presiiecai Prou�a'aot,o OE8E �6ZE4 F e pored �P� l &! * stProu�a'aot,o O8 �6Z4 F konstrui�u�i , �P)� ll&ce otkinute �,� -� &! * strana nu� kako biiEb)8ma mtu FnotoLca F&ehrire kako bi iEb)e8ma mtu Eosili neknl i- j &� te&k40 F F a -kd naF F a -kad ne6 a -kad ne6 m ,h ) t nadljudsko po;n n al se /!ek : �E!e indijanskog �E!eindijanskog progonioce pg lieh sat strpljivog �ekanja, nijednom se nije pomje dk j . pjg j, j o�d�kaZa� je mudrost ne&:?o@ p j 8paao deli� smedeg, ne�eg brzog, �to je podsje�alo naP8 k i F F E F 5P8ne Ptke iza F F i� tbila P�� i0 Fe Enda e to ponovo vidio, gotovoizgubljeno u sjeni * ro�lo je nekoliko minuta tokom kojih se !ecel nije �ume. kojih se !ecel nijeni mi=@ ca� � jedva da je i disao. &jena je i��ezla iza stabla. Priko =B �� vao je pogled zato stablo i ubrzo je tamni predmet is nuo iz sjene i kradomice se uputio prema drugom stablu edna, dvije, tri tamne prilike pratile su prvu. %ili su toindijanski ratnici, a kretali su se tako brzoda su ih samo oK lovca kao &toje !ecei mogle razaznati na toj daljini. 2ada je prvi ratnik stigaodo velikog hrasta, oko dvije stotine jardi daleko, duga�ka crna cijev lova�ke pu�ke po�ela jepolako, gotovo neprimjetno, da se di�e. 5ru�je je zagrmjelo kada je jedan rattik iskora�io izadrveta. Zateturao i pao. !ecel je sko�io. Znao je da mu je jedini spas u brzom bijegu, pojurio jeispustiv�i svoj poznati poki�. Preostali ndijanci ispraznili su svoje pu�ke na priliku koja je jurilo, ali bez e4ekta. 5n je tako brzo nestajao i pojavljivao se izme�u drve�a da je bilonemogu�e pogoditi ga. Zatim su ndijanci izvadili tomahavke i ispu�taju�i ratni�ke pokli�ekrenuli u potjeru uvjereni da �e brzo uhvatiti �rtvu. !ecel se u ranoj mladosti usavr�io upraksi koja mu je vi�e puta spasila �ivot i jo� vi�e doprinijela njegovoj slavi. %io je u stanjunapuniti pu�ku u najve�em trku. "jegova izuzetna brzina omogu�ila bi mu da ostane dalje od

progonitelja dok bi punio pu�ku. sada je iskoristio taj trik, odr�avaju�i krivudavi korak svedok pu�ka nije bila puna, a onda se brzo okrenuo i na smrt pogodio najbli�eg ndijanca.&ljede�i ndijanac se opasno pribli�io i zavitlao tomahavk koji je pro�ao pored same !eceloveglave. 5n je ponovo posko�io i opet je njegova pu�ka bila puna. 'r�e�i tako milju-dvije,



stigao je do �istine u �umi gdje se naglo okrenuo prema progoniteljima. "ajbli�i ndijanac jesko�io iza drveta, ali ga stablo nije sasvim sakrilo, tako da je i on postao �rtva. &igurno je biote�ko ranjen po�to su njegovi drugovi odustali od daljeg gonjenja i pritekli mu u pomo�.Zajedno su i��ezli u �umi. Po�to ga vi�e nisu progonili, !ecel je polako krenuo premanaselju. 3H 'og istog dana, nekoliko sati nakon !ecelovog odlaska, l4red 2larkje posjetiopukovnika. - Pukovni�e, do�ao sam da vas zamolim za jednu uslugu - po�eo je 2lark. - 5tkadste nam rekli da �emo u pohod uz rijeku, brinem se zbog svog konja. &uvi�e je lagan za tovar,

a ja ne mogu voditi dva konja. - Da�u vam dorata. Dovoljno je velik i sna�an. !a� konj jepravi ljepotan. 5stavite ga kod mene. &em �e ga pripaziti. Znate, 2lark, ovaj pohod je opasan iako biste radije ostali... - Pogre�no ste me shvatili - brzo ga je prekinuo l4red crven u licu. -pak, interesuje me koliko �emo se zadr�ati. - D�onatan �e voditi patrolu. 2a�e da �eteostati �est sedmica ako vrijeme bude lijepo. Pro�i �ete pored �ort 2rika, gdje �ete pomo�ida se podigne kasarna. Zatim �ete se u #ort Pitu ukrcati na splav sa stvarima koje nam trebajui spustiti se niz rijeku. !jerovatno �ete namirisan barut prije nego �to se vratite. - �ta�emo s konjima8 - Pove��ete ih sa sobom na splavu. - 'o je novi na�in putovanja sa konjima- primijetio je l4red sumnji�avo gledaju�i u brzu rijeku. - 0o�emo li mo�i dobiti vijesti iz #ort0ernija dok budemo odsutni8 - &vakako, bi�e nekoliko glasnika. - Gospodine 2lark, idem danahranim svoje ljubimce. 0o�ete li da ih vidite8 - upitao je glas koji ga je trgnuo. 5krenuo se iugledao %eti. - &vakako - �urno je odgovorio. - 2oliko ih imate8 - mam medvjeda, �estvjeverica, jedna od njih je bijela � golubove. Da i ne spominjem 'ajga i mog mustanga. l4red

nikad nije zaboravio kako je %eti tog dana izgedala dok je stajala medu svojim ljubimcima s crvenom �i na tamnoj kosi i, s ljupkim osmijehom na licu, 3*policama su bile kutije s barutom. 2anu je visio na debelim konopcima iznad splava. l4red ga je odvezao i iznio napolje. 2anu je bio remek-djelo indijanske vje�tine. %io je dug �etrnaeststopa i napravljen od brezove kore razvu�ene preko lakog okvira od lipe. Pramac je bioizrezbaren, a stranice ukia�ene najljep�im indijanskim crte�ima. - "apravio ga je vodi� mogbrata, 'omepomehala, poglavica &o�ona. !idite li ovaj crte� na pramcu8 &trijela i ruka naindijanskom jeziku zna�e E'rka je za brze i sna�neE. 2anu je veoma lagan - obja�njavala je%eti. /tr�ala je u ku�u i brzo se vratila sa dva �tapa, knjigom i ko�arom. - 5vo su D�ekovi�tapovi. zrezao ih je iz srca deset godina stare lipe, tako on ka�e. oramo biti pa�ljivi. l4red je znala�kim okom pregledao �tapove i izjavio da su savr�eni. - 5ve �tapove je napravioljubitelj umjetnosti. 'o se vidi na prvi pogled. �ta �emo koristiti kao mamac8 - &em mi je jutrosdonio. - "amjeravali ste da idete8 - l4red ju je iznena�eno pogledao. - esam i po�to ste rekli

da �ete navratiti, htjela sam vas zamoliti da me pratite. - Gdje �ete vas dvoje8 - upitao ih jepukovnik. - demo do sikomora - odgovorila je %eti. - Dobro. li, zadr�ite se sa ove strane rijekei ne uda* ljavajte se - upozorio ih je pukovnik. - Za�to, (b8 �ovjek bi mogao pomisliti da smogospodin 2lark i ja djeca - uskliknula je %eti. - Pa, ti i nisi mnogo odmakla od djeteta. li, to nijepravi razlog. /�inite onako kako sam rekao ili nemojte i�i. - / redu, brate. "e�u zaboraviti -rekla je %eti pa�ljivo osmotriv�i pukovnika. "ije je kao i obi�no zadirkivao i nije moglashvatiti za�to. - 0ajdemo, gospodine 2lark. !i ete nositi kanu i pratiti me. 3< - Gdje je 6sak8 -upitao je - lred lako podi�u�i kanu. - /zeo je pu�ku i oti�ao u gaj prije sat dva. "akonnekoliko minuta hoda putem oivi�enim vrbama do�li su do rukavca. 5vdje je rje�ica bila jedva pedeset stopa �iroka, plitka i puna kamenja preko kojeg se pjenila bistra voda. - "ije liovdje prili�no opasno8 - upitao je l4red zagledav�i se u brzu struju i brojno stijenje koje jeizvirivalo iz vode. - "aravno. / tome i jeste �ar vo�nje kanuom - odgovorila je %eti mirno. -ko biste vi radije pje�a�ili... - "e, po�i �u makar se utopio. islio sam na vas. - Dovoljno jesigurno ako znate koristiti kratko veslo - rekla je veselo %eti. -*, naravno, ako va� partner ukanuu sjedi mirno. - o�da bi bolje bilo da ja veslam. Gdje ste nau�ili d:i upravljate kanuom8- !jerujem da ste se stvarno upla�ili. Pa, ro�ena sam na Potomeku i koristim veslo od trenutkakada sam bila dovoljno velika da ga podignem. 0ajde, stavite kanu ovdje i dr�a�emo se obaledok ne do�emo do okuke. 'amo je mali pad, a ja volim da tuda projurim. 2anu je polako kliznuoniz rijeku, u po�etku se dr�e�i obale kao da nije voljan da se prepusti dubljoj vodi. %eti jekle�ala najednom koljenu i vje�to upravljala veslom. - 5vo je divno7 - uzviknuo je l4redzagledav�i se u nju. - "i�ta se ljep�e ne bi moglo po�eljeti. 5va bistra voda, svje� vazduh,zlatom oivi�ene obale, jesenje li��e, vodi� koji... - Gledajte - upozorila ga je %eti. - (vo slapakoji moramo pre�i. Podigao je pogled i vidio da se brzo pribli�avaju dvjema ogromnimstijenama koje su visoko izvirivale iz vode. %ile su samo nekoliko jar�i odvojene jedna od dru3+ jrgi okru�ene manjim kamenjem oko kojeg se voda pjenila. - olim vas, ne mi�ite se7 -

povikala je %eti o�iju blistavih od uzbu�enja. l4red je bio siguran da te se prevrnuti, ali, dok je promatrao %etine lake ali sna�ne zamahe veslom i njen osmijeh i odlu�na usta, smirio se.!idio je da pad nije veliki, samo nekoliko stopa, ali je bio svjestan da bi moglo do�i do nesre�ekada bi udarili o kamen. Dvadeset stopa iznad zapjenjenog vala koji je ozna�avao slap, %eti je



sna�no zamahnula i veslom duboko uronila u vodu �to je trenutno usporilo njihovonapredovanje �ak i u takvom brzaku, zatim je kratko zaveslala unazad, daleko ispod krme, ikanu se ispravio, skoro na sredini izme�u dvije stijene. 2ada je podigla veslo u kanu,osmjehnula se zapanjenom mladi�u, pramac je uronio i brzinom toliko dragom kajaka�imauletjeli su i za trenutak ostali izgubljeni u bijelom oblaku izmaglice. - Zar nije bilo divno8 -upitala je o�iju blistavih od ponosa kada su uplovili u mirno korito. - Gospo�ice Zen, bilo je jo� ljep�e od toga. zvinjavam se zbog moje sumnji�avosti. Zadivljuju�e ste vje�ti. 2ada Eih

bar na putu niz rijeku �ivota mogao imati takvo oko i ruku da me vode pored opasnih grebena ibrzaka. - Pa, vi ste pjesnik7 - %eti se nasmijala i u isto vrijeme alco zarumenjela. - / pravu stekada je rije� o vodi�u. /vijek na�i pravog vodi�aE ka�e D�onatan, a kako je to negovposao, zna dobro �ta govori. li, to nema veze sa ribarenjem. spod ovih starih si komora jemoje omiljeno mjesto. Dugim zamahom vesla provela je kanu pored stijenja lspod velikogstabla koje je �irilo granje iznad vode. GorE dio �vomovatog stabla bio je mrtav, a duga�kogranje, Fho i ogoljelo, dizalo se uvis poput jarbola olujom �iba �@ broda. "i�e granje bilo jebijelo i sjajno, tu i tamo ko 3= ra se naborala poput .....re ko�e. 'lo ispod stabla bilo jt prostrtomahovinom, travom i bokorima viline kose. spoj jedne stijene na obali pjenio se izvor kristalnobistre l4red je sastavio �tapove i, staviv�i mamce, uputio7 %eti da daleko zabaci silk i pusti djpluta. Poslu�ala je i samo �to je silk dosegao do ivice vira, gdje su mjehuri�i pje-l ne plutaliuokolo, ne�to je pljusnulo. 2riknula je uspravila se u kanuu, �vrsto dr�e�i �tap. - Pazite7 -povikao je l4red. - &jedite. ogli ste za�as prevrnuti kanu. Dr�ite �vrsto �tap i vucite.

'ako... Polako ga vucite prema meni. Dobro... - zgrabiv�i silk podigao je ribu i ubacio u kanu. -/4 /vijek se uzbudim - %eti je vikala bez daha. - 'u nema pomo�i. D�onatan uv ijek ka�e dame vi�e ne�e vodi ti. Da vidim ribu7 Divna je, zar ne8 2ako samo koluta o�ima - nasmijala seradosno kada je uhvatila ribu za repi ispustila je u vodu. �itav sat su se zabavljali. jesto jevrvjelo ribama. amac bi jedva dotakao vodu kada bi male narand�aste ribice pojurile nanjega. 'u i tamo kroz jato mjese�ara pro letio bi neki krupni lubin i od njih ukrao zalogaj.Pojavila bi se i pokoja bjesnooka �tuka - vodeni le�inar - i nad mo�na u svojoj ravnodu�nostii prema �ovjeku i prema ri bi lijeno zaplivala uokolo dok ne bi otkrila uzrok uzbune me�umanjim ribama, a onda bi, razjapiv�i �iroke vilice, pro�drljivo zgrabila mamac. /pravo su sesmijali kada je do njih, poput udarca bi�em, dopro prasak pu�ke iza brda. (ho pucnja odbijaose od bre�uljke i kona�no izgubio u dolini. - �ta li je to moglo biti8 - uzviknuo je l4red zabrinuto, prisjetiv�i se pukovnikovog upozorenja. - "isam sigurna ali vjerujem da je to moj �uran,osin* ako 6u !ecel nije proma�io cilj - rekla je %eti smiju�i se. to bi zaista bilo nemogu�e.

�urani su veoma rijetki ove 33 � sezone. D�onatan ka�e da su lisice i vukovi pojeli legla. 6u je �uo kliktaj �urana i oti�ao u lov. -* to je sve8 Pa, to nije za uzbunu, zar ne8 Zaista samtnao neki �udan predosje�aj, ne znam ni sam... Privukli su kanu uz obalu i sklonili se u sjenublizu zvora. l4red je legao na travu, a %eti je sjedila naslonjena ladrvo. /zela je sendvi� ipo�ela da pri�a l4redu o svom divotu u �koli, o #iladeltiji i prijateljima koje je tamo osta ila.Primijetiv�i da je nekako odsutan, rekla jeC - Pa, vi me i ne slu�ate. -zvinite. isli su miodlutale. 9azmi�ljao sam o majci. "e�to kod vas podsjetilo me na nju. "e znam �ta, mo�dava�e napu�ene usne kada oklijevate ili se zamislite. - Pri�ajte mi o njoj - rekla je %eti vide�ida se raznje�io. -%ila je veoma lijepa i isto toiiko dobra. "ikad se nisam brinuo sve dok otacnije umro. 'ada se ponovo udala, i po�to se nisam slagao sa o�uhom, pobjegao sam od ku�e.�etiri godine nisam bio u !ird�iniji. - 5sje�ate nostalgiju za domom8 - Da. Dok sam bio u #ortPitu, danima sam bio neraspolo�en. zvjesno vrijeme osje�ao sam zadovoljstvo �to samovdje. Pla�im se da me opet ne obuzme stara groznica nernira. ogu da pri�am s vama otome Ner znam da �ete me razumjeti. 5tac je �elio da budem sve�tenik. Poslao me e nateolo�ki seminar u Prinstonu, koji sam poha�ao dvije godine. Zatim je otac umro. !ratio samse ku�i i o svemu &e brinuo dok se majka nije ponovo udala. 5nda se sve Promijenilo.Pobjegao sam i od tada lutam. 5sje�am da nisarn en, da se ne pla�im posla, ali �etiri godinesu pro�le, a ja nisam ni�ta u�inio. 5beshrabren sam. 9ecite mi �ta da radim. "jsamravnodu�an kao lovac !ecel, niti imam $loz�$ju va�eg brata. "e bih se mogao zadovoljiti dasjedim a Pragu, pu�im lulu i promatram kako rastu kukuruz i 3) ) da gai.spunite h DecaEa :mo�da jednog dana 3@ - este li upoznali gospodina ilera prije nego �to je ovdje do�ao iz#ort Pita8 - iznenada ga je upitala. - Za�to pitate8 - islim da je ne�to tako spomenuo. - �ta je jo� rekao8 - Pa... gospodine 2lark, jedva se sje�am. - 0m. - 6ice mu se smra�ilo. - Govorio je o meni. "ije me briga �ta je govorio. /poznao sam ga u #ort Pitu i tamo smo imali sukob.&igurno nikom o tome nije pri�ao. er se ne bi proslavio u toj pri�i. - asno je da ga ne

podnosite. "e podnosi ga ni D�onatan. 2a�e da je gospodin iler prijatelj sa ekijem izloglasnim &ajmonom Girtijem, vojnicima koji su dezertirali iz #ort Pita i pre�li ndijancima.e�utim, djevojkama se dopada. - 5bi�no je djevojkama dovoljno ako je neko zgodan iprijatan. Primijetio sam da vam je ukazivao dosta pa�nje na plesu. 'riput je s vama plesao. -



Zar8 Dobro opa�ate - rekla je pogledav�i ga sa strane. - Pa, vrlo je prijatan i ple�e bolje oddrugih mladi�a. - Pitam se da li je !ecel uhvatio �urana. "isam �uo vi�e pucnjeva - rekao jeltred, jasno pokazuju�i da �eli promijeniti temu. - ita�u vam - %eti je uzela knjigu. 6e�ao je na travna- toj obali i zurio u �areno drve�e na malom bre�uljku, u gole strmine ekolokove stijene, koja se mr�tila nanjih. Frebrnasti orao lagano je plovio plavim nebom, visoko iznad strmine. ltred se pitao kakvato misteriozna sila dr�i usamijenu pticu dok lebdi visoko u vazduhu, naizgled ne mi�u�i svoja

�iroka krila. Zavidio je kralju ptica na vlada!ii tim beskrajnim prostorom i njegovoj slobodi.%etin umilni glas, lagano �uborenje vode, �uto li��e koje je padalo u vodu, blagi povjetarackoji je njihao bok�re viline kose - sve je tiho dopiralo do l4reda, koji je �e�ao poluzatvoreniho�iju. 3B !rijeme je brzo pr .I.-..�..�. - %ojim se da je melanholi�an duh dana ovladao vama- rekla je %eti pomalo prekorno. - "iste primijetili kada sam prestala da �itam, a ne vjerujem nida ste �uli moju omiljenu pjesmu. 'rudila sam se da vam pru�im prijatno popodne, ali nisamuspjela. - Popodne je bilo savr�eno - l4red ju je gledao s plamenom u o�ima. - Zaboravio samsvoju ulogu i dopustio sam sebi da vidim svoje stvarno ja, ne�to �to sam nastojao sakriti oddrugih. -este li uvijek tu�ni kada ste iskreni8 - "e uvijek. li sam �esto tu�an. Zar se treba�uditi8 Zar nije sva priroda tu�na8 &lu�ajte. Pjesma vuge. 9azbija ti�inu tugom. Povjetarac je tu�an, ovaj umiru�i dan je tu�an. &am �ivot je tu�an. - 5h, nije. �ivot je divan7 - !i stedijete - rekao je uzbu�eno. - "adam se da �ete uvijek ostati ovakvi kakvi ste danas. - 2asno je. &jene ve� padaju. oramo se vratiti. - Znam da odlazim sutra. "e �elim da idem. o�da

sam stoga danas bio lo�e dru�tvo, 4mam r�av predosje�aj. %ojim se da se nikad ne�uvratiti. - �ao mi je �to morate i�i. - Da li zaista tako mislite8 - upitao je naginju�i se premanjoj. - Znate li dF je to opasan zadatak. Da li biste �alili ako se ne bih vratio8 Pogledi su im sesreli. Ponosno je digla glavu, zar on ima pravo da je tako ne�to pita, ali kada je u njegovimo�ima pro�itala neizre�enu molbu, osjetila je kako crveni. - Da, bilo bi mi �ao - odgovorila je.- orate nositi kanu do slapa, a odatle �emo se vratiti vodom. 2ada su se pribli�ili ku�i,ugledali su pukovnika kako razgovara sa !ecelom. %io je blijed i tu�an, a lovac smrknut. )H -6u, da li si mi donio �urana8 - upitala je malo oklijevaju�i. "eopisivi strah joj je ispunjavaogrudi. /mjesto odgovora, 6u je otkop�ao kaput i pokazao mali crni �uperak koji je visio zapojasom. 5dmah je znala daje to skalp ndijanca. 6ice joj je problijedjelo. &tavila je ruku nalov�evo rame. - 'o je indijanski skalp. 6u, �ta je s tobom8 9eci mi, je li to zato �to smo oti�likanuom i bili u opasnosti8 - %eti, sak je ponovo zarobljen - rekao je pukovnik. - 5h, ne, ne, ne -vikala je %eti kr�e�i ruke. - "e�to se mora poduzeti. orate za njima. 5h, 6u, gospodine

2lark, zar ga ne mo�ete spasiti8 "isu imali vremena da odu daleko. - sak je jutros oti�ao ugaj. Da je ostao ovdje, ne bi ga uhvatili. li je za�ao duboko u rnu �umu. �uranov zov kojismo �uli imitirao je !iandot sakriven u pe�ini. 6uis ka�e da su ndijanci ovdje boravili danima./bio je onog koji je �urlikao a slijedio ostale sve dok nije otkrio da su bili na tragu saku. %etise okrenula mladi�u sa suzama u o�ima i preklinju�im glasom molila ih da joj spasu brata. -&preman sam da krenem s vama - rekao je 2lark !ecelu. 6ovac je odmahnuo glavom, ali nijeodgovorio. - 2riva je ona mrska %ijeli �dral - provalilo je iz nje ju je pukovnikova �ena vodila uku�u. - este li ispalili vi�e od jednog hica8 - upitao je 2lark. 6ovac je klimnuo i zagonetniosmijeh zatreperio je na njegovom ozbiljnom licu. "ikad nije govorio o svojim juna�tvima.Zbog toga �e mnoge njegove uzbudljive avanture zauvijek ostati nepoznate. 'e ve�eri u ku�iPukovnika �ena vladala je tuga. "isu se �ule pukovniko!e uobi�ajene �ale, njegovozadirkivanje %eti. "ije imao E�ta da ka�e. %eti je jedva okusila zalogaj i brzo se povu a u svojusobu. D�onatan ni rije�i nije progovorio. edi )* E� &ajlas nije bio 2ark skloni ); bik ko. sebrzo *�8� 6 �5sPAdine 2ark ai � � ste &pasi1 �ni mi se kio h� � verujeni da - iad.k tI�Pet nesta�- nei;merno zahvalna i ii %eti je drhtala. "e�to u njegovom glasu, ton koji ranijenije �ula, uznemirilo ju je. Pogledala ga je napola svjesna da joj jo� uvijek dr�i ruke. "ikad munije izgledala tako ljupka. - "e mo�ete razumjeti moja osje�anja. - !olio sam majku. - li jeniste izgubili. 'o je velika razlika. -�eliobih da vas utje�im, ali sam bespomo�an. "isam ustanju... da... ja... Zastao je. Dok je zurio u njeno milo lice, na usne su mu navirale strastvenerijeci, ali je ostajao nijem. ijelog dana �ivio je kao u snu. &ada je shvatio da �e jo� samo kojitrenutak biti u blizini djevojke koju je zavolio. 5dlazio je, mo�da je vi�e nikad ne�e vidjeti ili�e je na povratku na�i u zagrljaju drugog. 5�tar bol razdirao mu je srce. - !i... dr�ite mi ruke- zamucala je. !idjela je da mu je lice blijedo od prigu�enih emocija. l4red je zaista bio lud.Zaboravio je na sve. / tom trenutku njeno lice mu je bilo najvrednije na svijetu. 5�i su joj namjese�ini sijale blagim sjajem. %ile su iskrene, sada ispunjene tugom i �aljenjem i privla�ile

su ga neodoljivom snagom. &agnuv�i se, poljubio je drhtave usnice. - 5h - pro�aptala je %etistoje�i mirno poput statue i gledaju�i ga za�u�enim pogledom. onda, kada joj se ra- l �zum vratio, vrelo rumenilo preplavilo joj je lice i, izvukav�i ruke iz njegovih, sna�no ga jeo�amarila. - Zaboga, %eti, nisam namjeravao da to u�inim7 �ekajte7 oram vam ne�to



re�i7 Dopustite da objasnim7 - vikao je %eti je bila gluha na njegov mole�ivi glas. /tr�ala je u�u i zalupila vrata. Pozvao ju je, ali nije dobio odgovor. Pokucao je na vrata, ostala suzatvorena. &tajao je uko�eno, nastoje�i da se pribere i nade na�ina da se izvini. 2akva jesamo budala bio7 Preostalo mu je samo nekoliko sati prije odlaska na )< opasno putovanje, aostavljao je voljenu djevojku i ne ob jasniv�i joj svoje stvarne namjere. 2o �e joj re�i koliko jei voli8 2o �e joj objasniti da ju je poljubio zato &to su mu j srce i du�a poletjeli njoj8 l4red jepreostala �etiri sata nemirno kora�ao po svo joj sobi. 2ada se prvo svjetlo pojavilo na istoku,

sjeo je za sto i brzo napisao pismo za %eti. "ada da jo� nije sve izgu bljeno za trenutak mu jeispunila srce. &vakako, mora�e na�i nekog kome �e povjeriti pismo ili �e sam otr�ati dopukovnikove ku�e. / sivilo zore l4red je odjahao sa odva�nom grupi com dobro naoru�anihljudi, smrknutih i zami�ljenih, svjesnih da se mo�da nikad vi�e ne�e vratiti. /skoro je naselje ostalo daleko iza njih. ! Posljednjih dana, dok je mraz rastvarao plodove hi korija ivjeverice �urno prikupljale je�nike za zimu, sak je �eznuo da jutro provede u �umi. * ovogo�trog jesenjeg jutra odlu�io je da krene. Pu kovnik ga je pozvao s vrata i posavjetovao da neodlazi daleko od naselja. 5vo upozorenje, iako dobronamjerno, ljutilo je saka. 2ao i svi uporodici najvi�e je volio samo�u divljine. Ponekad je bio najsretniji dok bi slu�ao samo ti�inuduboke �ume. sada ga je obuzelo takvo raspolo�enje. "edostajao mu je prakti�an duhpukovnika i hladna pronicljivost D�onatana. "estrpljiv i neobuzdan, uvijek je uporno ra dio ono�to mu se svi�a umjesto onog �to bi trebalo, po �emu je vi�e podsje�ao na %eti nego nabra�u. &iguran u svoje sposobnosti da se mo�e brinuti sam za sebe, jer je znao da je iskusan

lovac i poznavalac �ume, odlu�io je da ode malo dalje. 5va odluka je bila poja�ana�injenicom da nije vjerovao rije�ima pukovnika i D�onatana - nije bilo vjerovatno da seratnici !iandota kriju u blizini, spremni da ga ubiju ili ponovo zarobe. "ije se pla�io. im sena�ao u sjeni visokog drve�a, napustila ga je groznica nezadovoljstva i, u�ivaju�i u sre�istoje okru�en �utljivim hrastovima, ulazio je sve dublje i dublje u �umu. "akon dva satana�ao se na obali plitke vododerine kroz koju je potok �uborio veselo preska�u�i prekokamen�i�a zelenih od mahovine. 5vdje je �uma bila gusta1 hrapavi hrastovi i visoke topoleizdizali su se iznad kro�nji bijelih hrastova i bukvi1 divlja loza koja se uvijala oko stabala poputd�inovskih zmija uspinjala se do najvi�ih grana zaklanjaju�i sunce1 grmovi ljeske i lovora bilisu zgusnuti, a na nekim mjestima gromom i olujom oborena stabla nisu dopu�tala prolaz. sak je oklijevao. &hvatio je da je duboko za�ao u rnu �umu. 5vdje je bilo tamno, vladao jesamrtni muk prekidan povremeno dalekim pojem �udne ptice �iji je usamljeni krik paraoti�inu. %io mu je poznat taj krik koji se mogao �uti samo u najgu��oj �umi, daleko od sjene

�ovjeka. rna vjeverica skliznula je sa stabla i upla�eno pobjegla kada je vidjela lovca. sak jeznao da je crna vjeverica stanovnik divljine, pa je za trenutak zastao da razmisli. &hvatio je da je oti�ao mnogo dalje od naselja nego �to je namjeravao. /pravo je htio da se vrati kada je donjegovih o�trih u�iju dopro slab zvuk iz klisure. "i�ta ga nije upozorilo da se obojeno lice zatrenutak pojavilo iznad grma lovora s njegove lijeve strane i da budne o�i prate svaki njegovkorak. "esvjestan opasnosti, sak je zastao i osvrnuo se. znenada je onaj isti zvuk nadja�aoprijatni mrmor potoka i bago �u�tanje li��a. �u�nuo # pored stabla i na�ulio u�i. Fatrenutak je sve bilo tiho. onda je �uo tapkanje malih dopita koje se sve vi�e pribli�avalo.Ponekad jedva �ujno, a onda opet jasno. Zatin4 se �ulo pljuskanje vode. )= 5prezno izviruju�iiza drveta, sak je ugledao srnu koja je stajala na obali nekih pedeset jardi ni�e. Drhture�jzastala je neodlu�na. /�i su joj bile na�uljene, a jednu no gu je odigla sa zemlje kao lova�kipas. sak je znao da srna uvijek vodi put kroz &umu i da �e ubrzo za njom do�i i druga. !rbesu se u tom trenutku razmakiiule i srnda� sa veli�anstvenim rogovima pojavio se na obali izastao ne pomi�an. ako su stajali niz vjetar, 4sak je znao da je srnda� namirisao skrivenuopasnost. /porno su gledali prema grmlju sa njegove lijeve strane, a za�to, shvatio je tekkasnije. "akon praska iz sakove pu�ke srnda� je presko�io potok, uspeo se uz obalu, stigao do vrha,a onda, izgubiv�i snagu, skliznuo u vodu gdje je u samrtnom hropcu gr�evito udarao nogamaoko sebe pjene�i vodu. &rna je nestala brzo poput munje. �estitaju�i sam sebi na sretnompogotku, sak je ustao i po�eo da puni pu�ku. Pa�ljivo je usuo barut na dlan, odmjeravaju�ikoli�inu - jer to je bio dokaz lov�eve vje�ti ne da je u stanju odrediti pravu koli�inu za hitac.Zatim je naboj stavio u cijev. "aglo se okrenuo kad.i je iza sebe �uo .su�anj koji ga jepodsjetio na kretanje zve�arke po ii��u. li, bilo je pre kasno. &na�an udarac u glavu bacioga je na zemlju. 2ada se sak osvijestio, osjetio je podmuklu bol u gla vi i toliko mu se vrtjelo danije bio u stanju da jasno vidi predmete oko sebe. "akon nekoliko trenutaka vid mu se vratio.

Poku�ao je da se ispravi, ali je otkrio da su mu ruke �vrsto vezane ko�nim kai�evima. Poredsebe je vidio dva duga�ka �tapa preko kojih su bile isprepletene ijane i ve zana kora. 5�itosu to bila upsila na kojima su ga vukli. Po vla�noj odje�i i polo�aju sunca, koje je sada bilonisko na zapadu, zaklju�io je da su ga nosili preko rijeke i da je mi ljama daleko od utvr�enja.



spred sebe je vidio trojicu n dijanaca koji su sjedili pored vatre, jedan je rezao jelenje )3 meso,drugi je pio iz tikve, dok je tre�i pekao divlja� nataknutu na za�iljeni kolac. 5dmah je znao dasu to !iandoti. Primijetio je da su namazani ratni�kim bojama. "isu to bili mladi borci negosredovje�ni ratnici. ednog je prepoznao - bio je to !rana, poglavica jednog od plemena!iandota i ratnik �uven po hrabrosti. !rana je bio nizak, nabijen, veoma sna�an ndijanac.mao je �iroko �elo, visoke jagodice, istaknut nos i lice bi mu bilo lijepo da mu o�iljakkoji jei�ao cijelom du�inom obraza nije davao zlokoban izgled. - 0m7 - izustio je !rana kada je

primijetio da sak zuri u njega. Drugi ndijanci ispustili su isti usklik. - !rano, opet si me uhvatio- rekao je sak na jeziku !iandota koji je te�no govorio. - %ijeli poglavica ima sigurno oko i brzunogu, ali ne mo�e pobje�i 0uronu. !rana je bio pet puta na njegovom tragu. 5�i bijelogpoglavice bile su zatvorene, a u�i gluhe - odgovorio je ndijanac oholo. - 2oliko dugo ste bili ublizini utvr�enja8 Dva puna mjeseca ratnici ajire lovili su bljedolikog. - ma li jo� ndijanaca svama8 Poglavica je klimnuo i rekao da je grupa od devet !iandota mjesec dana bila u blizini!ilinga. "abrojao je neke od ratnika. sak je bio iznena�en imenima slavnih poglavica koji subili poslani da ga uhvate. 5sim !rane, bili su tu i Delavara, &in !ingenunda i !apatomeka, kojisu se ubrajali me�u najvje�tije i najmudrije ndijance Zapada. sak je razmi�ljao o tome kakoni godina od njegovog odlaska nije pomogla ajiri da ga zaboravi. Glava ga je boljela i vrtjelomu se, pa je brzo sklopio ��i i naslonio se na drvo �im je utolio glad i �ed. Zaokupljenmislima o domu koji mo�da nikad vi�e ne�e vidjeti, le�ao je �itav sat ne mi�u�i se kadasu ga iz razmi�ljanja )) r668 e &ov1m perd- pF&s dam t E l0u- a� drveni�8 2=& va pu�ka

)@ njegovom tamnom licu, kao da se ponosio �to ga je ranio takav ratnik. !jetar &mrtiC to je jedno od mnogih imena koje su ndijanci dali !ecelu, pa je nada ispunila sakovo srce kada jeshvatio da se crvenoko�ci pla�e da im je !ecel na tragu. 5va nada je bila kratkotrajna jer je,razmisliv�i, spoznao da bi sigurno bio ubijen prije nego �to bi se naseljenici pribli�ilindijancima. Zaklju�io je da �e i !ecel, koji zna sve trikove crvenoko�aca, prvi shvatitibeskorisnost njegovog spa�avanja, pa se u to ne�e ni upu�tati. �etvorica ndijanaca sada suse vratili do vatre i stali pored poglavice. %ilo im je jasno da je kraj neizbje�an. Pjevao je tihohuronsku pjesmu smrti. "jegovi drugovi su �utke pognuli glave. 2ada je zavr�io s pjesmom,ustao je, pokazuju�i svoju sna�nu $guru. Polako je njegovo lice gubilo strogi ponos, crte su sesmek�avale a tamne o�i, koje su zurile u tminu �ume, otkrivale su nadljudski napor. -!ingenund je bio veliki poglavica. Pro�ao je svoj posljednji put. 5 djelima !ingenunda pri�a�ese u vigvamima 6anapea - progovorio je poglavica glasno i onda se svalio u ruke svojihprijatelja. %lago su ga spustili na tlo. Gr�evit trzaj zatresao je sna�nog ratnika. Ponovo se

pridi�u�i ispru�io je dugu ruku i divlje zagrabio vazduh sna�nim prstima, kao dF �eli��epati i zadr�ati �ivot koji ga je napu�tao. sak je vidio tu�nu svjetlost u njegovim o�imai bljedilo smrti kako se prikrada poglavi�inim licem. 5dvratio e pogled od tu�nog prizora ikada je ponovo pogledao, veli�anstvena $gura je le�ala mirno. jesec je isplovio iza oblaka iprosuo svoju mekanu svjetlost na malu �istinu. �etvorica ndijanaca kopali su grob poredhrasta. "ijedna rije� nije izgovorena. 6e�aj od mahovine i paprati krasio je posljednjeuto�i�te poglavice. 5ru�je je stavljeno pored njega, da ode s njim u sretna lovi�ta, vje�nidom crvenoko�aca gdje �e, po njihovom vje )B rovanju, sunce uvijek sijati i gdje �e bitislobodni, bez nii novih okrutnih bijelih neprijatelja. .�Q� 2ada je grob zatrpan i preko njegapostavljen panj, ndijanci su za trenutak zastali tihim glasom izgovaraju�i po nekoliko rije�i,dok je no�ni vjetar zavijao kroz kro�nje stabala, kao da pjeva rekvijem mrtvom poglavici. ako je bio navikao na krvave sukobe medu ndijanci ma i na tragediju koja je okru�ivala �ivotgrani�ara, saka je potresao ovaj sablasni prizor. 5sje�ao je da nikada ne�e zaboravitiposljednji pogled tog odvainog tamnog lica, te sna�ne prilike, dok je mjesec obasjavao �istinukao da ga �ali. isli mu je prekinuo promukli glas !rane, koji mu je govorio da ustane. 9e�enomu je da �e i najmanje zaosta janje ili poku�aj da ostavi vidljiv trag biti signal za njego vusmrt. "akon toga je !rana presjekao kai�eve oko sakovih nogu i nare�iv�i mu da staneizme�u dvojice n dijanaca, poveo kolonu u �umu. 2re�u�i se poput sablasti na mjese�ini,satima se nisu zaustavljali. !rana nije uzalud zaslu�io ime. !odio ih je preko stjenovitih padinagdje njihove mokasine nisu osta vljale tragove i gdje �ak ni pas ne bi mogao da ih otkrije1vodio ih je u doline i u pli�ake gdje �e voda brzo saprati sve tragove njihovih koraka1 zatim naotvoreni proplanak gdje se meka trava nije savijala pod njihovim nogama. �li su jedan zadrugim po tragovima vo�e kroz tam nu �umu, nijednom ne usporiv�i brzi korak, uvijek u ravnoj liniji a ipak izbjegavaju�i najte�i dio puta onim nepogre�ivim instinktom svojstvenimsamo ndijancima. Pred zoru mjesec se povukao ostavljaju�i ih u tami, ah, vo�en

zvijezdama, !rana je nastavio svojim putem. Zau stavili su se tek u cik zore. 'ada su na obaliuskog potoka zapalili vatru i skuhali malo divlja�i. !rana je rekao 4saku da se mo�e odmoriti ion je odmah po�urio da iskoristi odobrenje i gotovo istog trenutka, iscrpljen, utonuo u duboksan. 'ri ndijanca sli@H jedili su njegov primjer, a !rana je ostao na stra�i. "eumoran,



kora�ao je obalom dok su njegove o�tre o�i budno pazile i tra�ile znak progonitelja. &unce je bilo visoko kada je grupa nastavila put prema zapadu. !rana je ugazit u potok i gacao povodi nekoliko milja prije nego �to je izbio u �umu na drugoj obali. sak je imao problema zbogo�trog i klizavog kamenja, koje nimalo nije smetalo ndijancima. &topala su mu bila rasje�enai nagnje�ena, ali je napredovao ne �ale�i se. 5dmarali su se jedan dio no�i i sljede�egdana. Procjenjuju�i da su prakti�no sigurni od potjere, ndijanci vi�e nisu toliko pazili dasakriju tragove. / sumrak, stigli su do nabujale rje�ice koja je tekla prema sjeverozapadu.

!rana i jedan ndijanac razmaki su �iblje i izvukli duga�ki kanu od brezove kore koji su uroniliu vodu. sak je prepoznao mjesto. %ili su u blizini gornjeg toka 6ude rijeke, koja je tekla kroznaselja !iandota. Dvojica ndijanaca sjeli su na pr.imac, tre�i i sak sjedili su u sredini le�imaokrenuti jedan drugom, dok je !rana kle�ao na krmi. �im su krenuli, sak je zaboravio naumor i modrice. !olio je vodu, a no� je bila predivna. Prepustio se �arima srebrne mjese�ine,promjenljivog pejsa�a, zvonkog mrmora vode. Da nije bilo ozbiljnog i namr�tenog !raninoglica, povjerovao bi da je u nekom od za�aranih �amaca iz vilinske bajke koju je �itao kaodje�ak. dok &u se slike izmjenjivale, kanu je, gonjen sna�nim rukama, plovio preko blistavognjedra bujice. 5vdje, na o�trom zavoju, obale su se pribli�avale i drve�e sa obje straneispreplelo je svoje granje i sakrilo mjesec. "e�ujno, poput sene, kanu je polako klizio dalje. zadrugog zavoja buka sli�na grmljavini oluje prekinula je ti�inu. %ila je to grmljavina brzaka ivodopada. 9ijeka se su�avala, voda je postajala br�a, stjenoviti grebeni uzdizali su se sa objestrane i postajali sve vi�i. !rana je /stao i zagledao se naprijed. Zatim se opet spustio na ko

@* jena i skrenuo kanu u sredinu rijeke. Grmljavina je posta. a zaglu�uju�a. sak je vidio kakoulaze u tamno grotlo !e� u sljede�em trenutku kanu je poletio izme�u dvije vi. soke stijene�iji su se zidovi uzdizali gotovo okomito oko dvije stotine stopa1 prostor izme�u njih bio je jedva dvj. deset stopa �irok i voda je bjesnila a kanu je lu�a�ki poju rio. ako je opasnost bilavelika, iako je smrt vrebala sa o�trih stijena i tih crnih zidova, sak nije osje�ao strah,poznavao je snagu te ruke, koja se kretala brzinom munje, znao je snagu oka koje ih je vodilo.Ponovo su bili pod zvjezdanim nebomC sprudovi, pli�aci, tjesnaci, poput jezera �iroki bazenibrzo su promi cali. dok se sunce pomaljalo na istoku u�li su u sjenu 2a mena koji stoji. %ila jeto strmina neobi�no isklesana koja je stajala visoko iznad rijeke, a dobila je ime po 'arheu ili2amenu 2oji &toji, poglavici svih 0urona. 2ada je ugledao poznati znak, saka, koji je do tadaosje�ao samo malodu�nost i razo�aranje, iznenadilo je osje�anje blisko zadovoljstvu dok jerazmi�ljao o tamnoo- t koj djevojci od koje je pobjegao prije godinu dana. i - hoooj7 - pozvao je jedan od

ndijanaca na pramcu. &ignal se �uo jer su ubrzo povici dopirali sa obale. 2ada je nekolikotrenutaka kasnije kanu privu�en u; obalu, sak je, i pored lagane jutarnje izmaglice, jasno vidio obrise vigvama i koliba. Znao je da je ponovo u logoru !iandota. 2asno popodne tog istogdana saka su probudili iz dubokog sna i rekli mu d:-I ga o�ekuje poglavica. /stao je sabizonskih ko�a na koje se tog jutra bacio, protegao bol ne udove i iza�ao. Prizor koji sepru�ao pred njegovim pogledom bio jF toliko prisan da mu se iznenada u�inilo kao da sevratio ku�i nakon du�eg o�sustvovanja. Posljednji zraci zala@; ze�eg sunca bojili su tamnimrumenilom vrh &tijene koja stoji, milovali �atore i vigvame na�i�kane u maloj dolini, bljeskalipo brzoj, uskoj rijeci �to je bu�no jurila preko stjenovitog korita. Debeli stubovi plavi�astogdima lijeno su se uzdizali iznad logorske vatre, d�inovski javori, uvijeni u purpur i zlato, dizalisu se visoko iznad vigvama dodaju�i posebnu ljepotu ovoj idili�noj slici. Dok je sak prolazioizme�u dva duga�ka reda tepija i vigvama okupljeni ndijanci nisu pokazivali neprijateljstvokao ina�e kada bi zarobili nekog bijelca. &tare skvo za trenutak su ostavljale posao oko vatre iosmjehivale se zarobljeniku. 9atnici koji su sjedili na prekriva�ima i pu�ili duga�ke lule ililjen�arili oko toplog plamena bili su ravnodu�ni, tamnopute djevojke stidljivo su seosmjehivale, a mali indijanski dje�aci, koji su ina�e voljeli saka, radosnim usklicima su gapozdravljali i tr�ali za njim. edan mom�i� uhvatio ga je za nogu i dr�ao sve dok ga nisuodvukli. / sredini sela nalazilo se nekoliko kolibica koje su bile prostranije i istaknutije odokolnih tepija. %ili su to vigvami poglavice kamo je sak doveden. &tra�ari su ga uveli u velikukru�nu prostoriju i ostavili tu samog. %ilo je to mjesto za savjetovanje gdje su se nalazili samoniska se�ija i �vornati ratni�ki �tap. sak je �uo zveckanje perli i medvje�ih kand�i i, kadase okrenuo, ugledao je visokog ndijanca koji je upravo ulazio. %io je to 'arhe, poglavica svih!ian�ota. ako mu e bilo sedamdeset godina, bio je prav kao svije�a1 njegovo mirno lice,tamno poput bronzane maske, nije pokazivalo znake starosti. !isoko �elo, �etvrtasteizba�ene vilice, stroga usta, sokolove o�i ukazivali su na ponos i nepokolebljivu volju

posljednjeg 'arhea. - %ijeli 5rao je opet u vlasti 'arhea - progovorio je Poglavica na svom jeziku.- ako ima brzinu jelena i orla, to mu ni�ta ne koristi. "i divlje guske koje lete prema sje @<veru nisu br�e od ratnika 'arhea. 5sveta 0urona je br�a od svega. ladi bljedoliki uzrok jesmrti nekih velikih rat nika. �ta on ima da ka�e8 - "ije to bila moja krivica - odgovorio je sak



brzo.. /daren sam s le�a i nisam imao priliku da koristim oru�je. "ikad nisam podigao ruku na!iandota. 'o �e ti re�i !ra na. "e treba mene kriviti �to moj narod i prijatelji ubijaju tvojeratnike. imao sam i te kako dobar razlog da proli jem krv 0urona. 'voji ratnici su me odvodiliod ku�e i mnogo puta ranili. - %ijeli poglavica dobro govori. 'arhe vjeruje njego vim rije�ima -odgovorio je 'arhe zvonkim glasom. - 6ena pi tra�i smrt blijedog lica. !ingenund oplakuje svogsina. 5n je 'arheov prijatelj. 'arhe je star i mudar i on je ovdje kralj. 5n mo�e spasiti %ijelogpoglavicu od !ingenunda i 2ornplantera. &lu�aj7 'arhe je stari nema sina. /�ini�e te be

velikim poglavicom i da�e ti zemlju, ratnike i sve po�asti. "e�e od tebe tra�iti da podigne�ruku protiv svog naroda nego �e ti pomo�i da donese� mir. 5n samo �eli da zadr�i svojuzemlju, svoje konje i svoj narod. Zna se da je %ijeli poglavica hrabar, njegov korak je lak,njegovo oko je o�tro a metak ta�an. nogo mjeseci 'arhova k�erka je bila kao ptica pjevicabez svog para. 5na vi�e ne pjeva. 5na �e biti �ena %ijelog poglavice. 5na ima krv svojemajke a ne posljednjeg 'arhea. 'ako gre�ke mladosti 'arhe ispa�ta u starosti. 5n je prijateljmladog bljedolikog. 'arhe je govo rio. &ada idi i pomiri se sa ajirom. Poglavica je pokazaoprema zadnjem dijelu vigvatna. sak je pro�ao kroz jo� jednu veliku prostoriju, o�ito poglavi�inu, po�to je bila opremljena divljim i barbarskim sjajem. sak je oklijevao pred zastoromod ko�e u dnu po glavi�ine nastambe. %io je tu mnogo puta ranije, ali nikad s tolikoprotivrje�nih emocija. Za�to je njegovo srce udara lo glasnije i br�e8 "aglim pokretompodigao je zastor i u�ao. @+ Prostorija je bila kru�nog oblika i ukra�ena blje�tavim bojama.%izonska krzna prekrivala su �vrsti glineni pod, po zidovima su bili crte�i �ivotinja i prizora iz

svakodnevnog �ivota, svuda uokolo vidjeli su se lukovi i strijele, �titovi, niske jelenjih ko�ara�irenih preko duga�kih motki koje su bile zabijene duboko u zemlju. 2roz uski otvor koji jeslu�io kao vrata koja su vodila u manju prostoriju mogao se vidjeti niski le�aj prekrivencrvenim prekriva�ima, a na zidu su visjele �arene haljine. 2ada je sak u�ao, vitka djevojkapotr�ala mu je u susret, oviv�i ruke oko njegovog vrata i zagnjuriv�i lice u njegove grudi. &ausana joj je izletjelo nekoliko nepovezanih rije�i. sak se oslobodio sna�nog zagrljaja iodmaknuo je od sebe. 6ice koje ga je gledalo bilo je neizmjerno lijepo. 5valno, bijelo kao injegovo, nisko �elo i pravilne crte. 5�i, krupne i tamne, �irile su se i treptale sa hiljadu sjenamisli. - ajira, opet sam uhva�en. 5vog puta prolivena je krv. /bijen je poglavica Delavara i neznam koliko jo� ndijanaca. &ve poglavice su za moju smrt. / velikoj sam opasnosti. Za�to menisi ostavila na miru8 "a ove rije�i djevojka je uzdahnula i s puno tuge, ali i ponosa, okrenulase od ljutog lica mladog �ovjeka. /slijedila je kratka �utnja. - Zna�i da ti nije drago �to opetvidi� ajiru8 - upitala je na engleskom. Glas joj je bio poput pjesme. 5djekivao je jasno poput

zvona. - 2akve to ima veze8 Pod drugim okolnostima bio bih sretan �to te vidim. li, bitidovu�en ovdje i mo�da ubijen ne, ne mo�e mi biti drago. Pogledaj ovu �vorugu gdje me eudario !rana - rekao je vatreno, saginju�i se da bi ona m�g*a vidjeti. - �ao mi je - rekla jeblago. - Znam da mi od Delavara prijeti velika opasnost. @= - 'arheova k�erka spasila ti je�ivot ranije, spasi�e te ponovo. - /bi�e me. - "e�e se usuditi. "e zaboravi da sam te spasilaod &o�ona. �ta ti je moj otac rekao8 - /vjeravao me je da mi je prijatelj i da �e me za�tititi 1od !ingenunda. li, moram se o�eniti tobom i postati �lan tvog plemena. "e mogu to u�initi. zato sam siguran da �e me ubiti. - &ada si ljut. 9e�i �u ti. ajira se trudila da zadobije tvojuljubav i kada si pobjegao od nje, dugo je bila pono sna. "ije bilo pjesme ptica, nije pjevala nivoda, ni u �emu nije bilo ljepote kada si je napustio. �ivot je postao nepod no�ljiv bez tebe. 'ada se ajira sjetila da je k�erka kralje va. Pozvala je najhrabrije i najve�e ratnike dvaplemena i rekla imC Edite i dovedite mi blijedo lice, %ijelog 5rla. Do vedite ga �ivog ili mrtvog.ko bude �iv, ajira �e se opet osmjehivati ratnicima. ko bude mrtav, jo� jednom �e pogledati njegovo lice i umrijetiE. 5tkako ajira zna za sebe, mislila je samo na tebe. Zar bi �elioda ona bude neposto jana kao �to je mjesec8 - 'o nije ono .�to bih �elio. "e mogu �ivjeti ada vi�e nikad ne vidim svoj narod. 'o sam ti rekao i prije godinu dana. - Prije nego �to sipobjegao rekao si mi i mnogo dru gih stvari. %ilo je nje�nih rije�i koje su slatke uhu indijan skedjevojke. esi li ih zaboravio8 - "isam ih zaboravio. "isam bez osje�aja. 'i ne razu mije�. 5dovog mog posljednjeg boravka kod ku�e shva tio sam da ne bih mogao �ivjeti daleko oddoma. - ma li u tvom starom domu neka djevojka koju si nau�io da voli� vi�e nego ajiru8"ije odgovorio nego je sjetno pogledao kroz otvor u zidu. ajira je stavila ruku na njegovo ramei, kako on nije odgovarao, poja�ala je stisak. - 5na te nikad ne�e imati. 'ihi glas odzvanjao jesmrtonosnom odlu�no��u. sak se gorko nasmijao i pogledao je. ajirino lice bilo je blijedo, ao�i su joj gorjele kao �eravice. - "e bih se iznenadio kada bi me predala Delavarima - rekao jehladno. - &preman sam i na to i uop�te me nije briga. �udio sam da jednom shvati� kolika je

tuga moje sestre i porodice. Za�to ne pusti� da me ndijanci ubiju8 Znao je kako �e jepovrijediti. Drhtavi krik izvio se s njenih usana. &tajala je pred njim pognute glave i plakala.2ada je ponovo progovorila, glas joj je bio slomljen i mole�iv. - 5krutan si i nepravedan, lakoajira ima indijanske krvi, ona je bijela �ena. 5na mo�e osje�ati kao �to osje�a tvoj narod.



/ svojoj ljutnji i gor�ini zaboravlja� da te je ajira spasila od no�a �o�ona. Zaboravlja�njenu nje�nost, zaboravlja� da te je njegovala kada si bio ranjen. ajira ima srce koje �eprepu�i. Zar ona nije patila8 Zar joj se nisu smijali, prezirali je, zar je nisu zvali blijedo lice85na zahvaljuje anituu zbog indijanske krvi �to je dr�i postojanom. %ijeli �ovjek mijenjasvoje ljubavi i �ene. - "e, ajira, nisam tako rekao. "ema druge �ene. a sam tu�an ibolestan u srcu. Zar ne vidi� da �e se ovo jednog dana zavr�iti tragi�no8 Zar ne shvata� dabismo bili sretniji kada bi me pustila da odem8 Da me voli�, ne bi �eljela da me vidi� mrtvog.

ko se ne o�enim tobom, oni �e me ubiti. 5slobodi me. - "e mogu7 "e mogu7 - plakala je. -"au�io si me nogim, obi�ajima tvog naroda, ali ne mo�e� promijeniti m�ju prirodu. -Za�to me ne mo�e� osloboditi8 - !olim te i ne�u �ivjeti bez tebe. - 5nda po�i sa mnom i�ivi u mojoj ku�i - rekao je sak zagrliv�i uplakanu djevojku. - Znam da �e te moj narodprihvatiti. @) - ajiru bi prezirali i �alili - rekla je tu�no, odmahu ju�i glavom. sak je nastojaoda bude �vrst, ali i on je bio samo �ov jek. Popustio je. "a njega je uticao �arm njenogprisustva, njena ljubav izmamila je njegovu nje�nost. 'e tanine o�i koje su ponosito gledalesve ostale, ali koje su zurile u nje gove s �e�njom i ljubavi, uzbudile su mu srce. Poljubio je suzamaovla�eno lice i osmjehnuo joj se. - Pa, po�to sam opet zarobljenik, moram se prilagoditi nanajbolji na�in. "e budi tako tu�na. 9azgovara�emo o ovom drugi put. 0ajde da na�emo mogmalog prijatelja, 2apetana D�eka. "ije me zaboravio, jer je tr�ao za mnom i dr�ao me zanogu sve dok ga nisu odvukli. ! 2ada su prvi 4rancuski istra�iva�i osvojili sjeveroza pad oko

*3*=. godine, !iandoti su �ivjeli na teritoriji iz me�u zaliva D�ord� i jezera uskoka u5ntariju. 'i #rancuzi nazvali su pleme 0uron A�hljak po na�inu na koji su nosili kosu. ' ' . se,aC - -PretrFeli :dlE�an pora E 7.d� *3+BE kada su Ftra�ili druga lovi�ta. Putovali .F Eap/&tiliF se u 5haiu du� iu�nil, prema iu@u i � iji Zen$l�, ko i e d , FF �bala F �� mjesto gdejeneli �r P� saku F na- h N nekad ZlvFo najve�e pleme s�vi i &i;ddv ,! -& &!�je k�libe *naF b ravnima.R *na F bizona pasla su na viso �iFtom. FFiuorFFknr mimim j zad?:EjnE� @@kE6%llls/u miru sa susjednim plemenima. 'arhe, poglavica 0urona, imao je veliki uticaj naDelavare. &prijateljio se sa 6oganom, poglavicom in Dolaskom bijelaca u dolinu 5haja, injihovim napredovanjem sve dublje u divljinu, sr�ani junaci, od kojih su prvi bili %un, 2enton,bra�a Zen i !ecel i ndijanci �ija se priroda postepeno mijenjala, postali su �estoki inemilosrdni neprijatelji. 0uroni su neko vrijeme bili na strani #rancuza, a za vrijeme revolucijesaveznici %ritanaca. &klopili su savez i sa ingima, Delavarima i �o�onima i �estoko ratovalisa pionirima !ird�inije. 9at izme�u ndijanaca i naseljenika na granicama Pensilvanije i

Zapadne !ird�inije bio je poznat kao EDanmorov ratE. 0uroni, ingi i Delavari, koji su �ivjeli uElova�kom rajuE zapadno od rijeke 5hajo, bili su, prirodno, puni mr�nje i �estokog bijesakada su njihovu zemlju prodali rokezi i sva njihova dobra oteli bijeli ljudi. Pamte�i pro�likrvavi rat i britansku kaznu, polako su se povla�ili prema zalaze�em suncu i odr�avali mir.Godine *))+. bijeli ljudi su u blizini elou 2rika napali kanu sa prijateljskim !iandotima i ubilinekoliko ndijanaca. "e�to kasnije te iste godine odred pod vodstvom pukov nika 2resopa bezrazloga je masakrirao porodicu 6ogana. 5vaj napad bacio e ljagu na sve bijelce i bio je glavniuzrok dugog i krvavog rata koji je uslijedio. "aseljenici na granici slali su glasnike guverneruDanmoru u !iljemsburg tra�e�i pomo�. &vjesni da ndijanci ne�e dozvoliti da taj masakrostane neosve�en, ljudi na granici podizali su utvr�enja i kasarne. 6ogan, slavni poglavicainga, bio je poznat kao prijatelj bijelaca. "akon pokolja svog naroda objavio im jebespo�tedni rat. Poticao je gnjev 0urona i Delavara. 2renuo je ratnom stazom, a kada jenjegova �e� za osvetom zadovoljena, poslao je sljede�u poruku lordu DanmoruC @B EPitamsvakog bijelog �ovjeka da li je ikad u�ao u 6o ganovu kolibu a da nije dobio meso1 da li je ikadu�ao smrznut i go a da ga on nije obukao. Za vrijeme posljed njeg dugog krvavog rata 6ogan je ostao u svojoj kolibi, jer je �elio mir. 'olika je bila moja ljubav prema bijelima da su mojisaplemenici pokazivali na mene i govoriliC 6ogan je prijatelj bijelih ljudi. �ak sam pomi�ljao ida �ivim s vama sve dok pukovnik 2resop nije pro�log prolje�a hladno krvno i bez razlogapobio svu rodbinu 6ogana, ne po�te div�i ni �ene ni djecu. "i u jednom �ivom bi�u vi�e nete�e kap moje krvi. 'o je tra�ilo osvetu. /bio sam mnoge, ja sam izvr�io svoju osvetu. Zbogmoje zemlje ja bih bio sretan da u zraku bude mir. li, ne gaji misao da je to od straha. 6ogannikad nije osje�ao strah1 nikad ne bi pobje gao da bi spasio svoj �ivot. 2o �e �aliti za6oganom8 "i ko.E 9at izme�u ndijanaca i pionira vodio se godinama. "aseljenici su prodiralisve dublje i dublje u divljinu. ndijanci, koji su u po�etku nastojali samo da spasu svoje 4arme istoku, sada su se borili iz osvete. mbiciozni pio niri su uvijek nosili pu�ku pri odlasku na

granicu, jer je postojala opasnost da ih iza nekog drveta do�eka metak ili tomahavk, a �ene idjeca su �ivjeli u stalnom strahu od stra�nog neprijatelja. Puzati do neprijatelja i napasti ga utami, to je bio in dijanski na�in ratovanja1 za ndijanca to nije bilo ni ne po�teno ni kukavi�ki."au�io je da se krije u visokoj travi poput zmije, da puca iz prikrajka, da se kri�om provla�i



kroz �umu i u zasjedi �eka bljedolike. Prije nego �to su bi jelci zaratili sa ndijancima, nikadnije bilo stra�nih mu�enja zarobljenika. nogi mudri bijelci, koji su bili upoznati sa izvornim�ivotom ndijanaca prije nego �to su ih pioniri doveli u o�ajan polo�aj, branili sucrvenoko�ce. nogi su toliko voljeli indijanski na�in �ivota da su napu�tali svoja naselja i�ivjeli s njima. %un, koji je poznavao indijansku narav, BH govorio je da su po�tenje i jednostavnost njihova zna�ajna obilje�ja. 2enton je rekao da je bio sretan medu ndijancima.Pukovnik Zen je imao mnoge prijatelje ndijance. sak Zen, koji je najve�i dio �ivota proveo

medu !iandotima, rekao je da su ameri�ki crvenoko�ci pogre�no progla�eni krvo�ednimdivljacima., neznalicama, lopovima, bez ijedne vrline. Govorio je da bi slobodan �ivotndijanaca privukao svakog bijelca, da on ima �ari i da su prije rata s bijelcima crvenoko�ci bililjubazni prema svojim zarobljenicima i samo su tra�ili da i oni postanu ndijanci. Pri�ao je otome kako su bijeli dje�aci lako postajali ndijanci, kako su bili privr�eni divljem �ivotu islobodi crvenoko�aca, pa ih je kasnije bilo nemogu�e natjerati da se vrate u civilizaciju. komo�emo vjerovati pri�ama tih ljudi - a nema razloga da ne vjerujemo - ndijanci su bili jednostavni, po�teni i hrabri, znali su cijeniti �ast i po�tovali su obe�anja daleko vi�e odbijelaca. &jetimo se samo predivne poezije i legendi koje su ostale od njih, od tih ljudi koji su bilidio �ume, ljudi �ija je muzika bila uzdah vjetra, �u�tanje li��a, �ubor potoka, ljudi �ija jeradost bila u lovu na jelene i svjetlo u tamnom oku djevojke. ko �elimo da na�emoplemenitog ndijanca, moramo ga tra�iti prije nego �to su ga na zapad otjerali pioniri �eljnizemlje, prije nego �to ih je ponizio 4rancuski trgovac koji je nudio rum. #rancuzi su tra�ili svu

zemlju koju je natapao isisipi sa svojim pritokama. #rancuski 2ana�nin bio je nemiran,lutalica i avanturista i otkrio je da mu najbolje odgovara trgovina krznima. 'akvi ljudi odlazili bikanuima do jezera i rijeka i mijenjali s ndijancima je4tini rum za vrijedno 4Fzno. ndijanci nazapadu zbog tih ljudi do�ivjeli su svou degradaciju. Putnici bi se �esto iznenadili �to uvigvamima ndijanaca sre�u ljude koji su tvrdili da su 4rancuskog porijekla, B* ali su ipakizgubili svaku sli�nost sa bijelim �ovjekom. �iv jeli su u tepijima sa indijanskim �enama kojesu obavljale sve poslove za njih. Pu�tali su kosu i nosili pera, bojili lice. %ez�u�ni trgovci iavanturisti su od *)+@. do *)@<. za kora�ili u lovi�ta ndijanaca i istra�ivali divljinu, tra�e�iudaljena plemena i trampe�i odvratni rum za rijetka krzna. &hvativ�i da ove protuhe kvarendijance, 4rancu ske vlasti su *)@+. po�ele sa upozorenjima i prijetnjama da napuste tekrajeve. �esto su ih hapsili i slali u 2anadu. %i lo je, ipak, prekasno1 �teta je ve� na�injena."eobrazovani primitivni domoroci okusili su Evatrenu voduE, kako su nazivali rum, i njihovapropast je bila neizbje�na. %ilo je poznato da gotovo nijedan ndijanac koji je jednom okusio

�estoko pi�e vi�e nije bio u stanju da mu se odupre. 6ogan je i�ao od sela do sela,posje�uju�i razna plemena i dr�e�i propovijedi. olio je ndijance da se klo nu EvatrenevodeE. Proklinjao je bijelce �to su donijeli pi�e medu ndijance i tako ih ponizili. stovremeno, isam je priznavao svoju slabost prema rumu. 5vaj mudri i pleme niti ndijanac ubijen je upijanstvu ubrzo nakon �to je po slao poruku lordu Danmoru. 'ako jadni ndijanci nisu imali�ansu da sprije�e svo ju propast1 sve vi�e je bilo trgovaca koji su stizali u njiho vu zemlju, apodmukla te�nost koja je uni�tavala du�u bila je prokletstvo za plemenite crvenoko�ce.sak Zen se opet vratio u svoj stari vigvam, indijan skim igrama i lovu. Za vrijeme boravka ulogoru, ratnici su ve�i dio dana provodili takmi�e�i se u ga�anju i tr�anju, vo�nji kanui ma,a �elio je i da stekne ugled kod ndijanaca. /glavnom je gubio u rvanju i onim sportovima ukojima su bili va�ni te�ina i izdr�ljivost. / tr�anju mu nije bilo ravnog u cije lom plemenu."ajve�e po�tovanje zaradio je ga�aju�i iz pu�ke. ndijanci nikad nisu upoznali preciznijegstrijelca. B; &toga nije ni �udo �to je sak uvijek odlazio sa ostalim momcima u lov. &vake jeseni po tri grupe su i�le po meso za zimu. sak je uvijek bio sa lovcima na medvjede. Prijenego �to su jesenje no�i zahladnjele, ndijanci su odr�avali svoje plesove udvaranja.5�ekivalo se da u ovim igrama u�estvuju sve neudate djevojke i mladi�i. sak je plesao ipjevao sa ostalima. "ikad se nije umarao. &a dugim zimskim danima do�la je i prisilna dokolicai H** je postajao nemiran. Ponekad bi danima bio mrzovoljan i sjetan, ostaju�i u �atoru i nemije�aju�i se sa ndijancima. 'ada ga ajira ni�ta ne bi pitala. sak je veoma volio indijanskudjecu i nikad mu nije bilo dosta njihove igre. "jegov miljenik bio je �estogodi�nji dje�ak kojeg je prozvao 2apetan D�ek. %io je sin 5lujnog 5blaka, ratnog poglavice 0urona. !e� je znao da ja�e, a sa svojim malim lukom odapinjao je strijele usred mete. Znaju�i da bi jednog dana2apetan D�ek mogao postati mo�ni poglavica, sak ga je podu�avao engleski jezik. 'rudio seda ga dje�ak zavoli tako da se, kada odraste, sjeti svog bijelog brata i bude milostiv premazarobljenicima. Drugi sakov miljenik bio je ndijanac 5tava, daleki ro�ak 'arhea. 5vaj ndijanac

bio je veoma star, lice mu je bilo duboko izbrazdano, puno o�iljaka. /glavnom je spavao, aponekad bi se �ilo pridigao i pri�ao o svojim juna�tvima. edna od njegovih omiljenih pri�a bila je pripovijest o doga�ajima koji su se desili 4atalnog ;. jula *==.kada su #rancuzi i ndijanci masakrirali generala %redoka i englesku vojsku u blizini #ort Dikena.



&tari poglavica je pri�ao kako je %o�e sa svojim #rancuzima i njegovih petsto ndijanaca uzasjedi sa�ekao %reuokovu vojsku, opkolio vojnike, pucao iz jaruga, sa rve�a, iz visoke trave,sipao smrtonosne metke na zapa�ene britanske vojnike koji su se, nenavikli na skrivenognepnjatelja, skupili ispod drve�a poput stada zapla�enih �vaca i bili pobijeni svi do jednog.B< oti4ao �naseli 2F'E) 8a D�ord�a !a6gtona 4so8 FF-icF bonoprotiv %redo4co+ vnO1CnFegeneralu kako te, kake. e nekolike, puta u Fko e P�g�dio %redo io dva konja ispod 2j0 FF!ai Ferka #rancuskinje kohie FF �va aji� bila t F prihvatilo plem 0un ,u )EE mad*

��lena i ko u no dijete iz 5!e !FFF' �ala za 'arhea.F dievo,ku i u Detroitu i k 4 FEra-l;nsla e u Prelijepu Posje�ivao gl,ldove FFF.Fri poglavica isto je aj.ru da ju je uvijek !A F b-o je toliko ponosan , a dajme da bi vidjeli ind ja *u F %Fki su dF0 iz vojn,c, su joj seFuza,F 4rF 4rancuski b� u Detroitu, p5;nata 4nn E4 2ad � ednom 'arhe gu�e na�ine �eljela da l8F.7E*� ie Ea sve mo viemvao je da u ajiriv4di d FF / oveP�rodice . 'arhe je brzo , j,1 7,!5edavno i;gubene u naseljebijelaca FF vi&e se nikad nije sFrvFr'Eeme kada - kom. mala je F� �� om djetinjstvu zbli�ila se sa ljudi da daju otkup S b E FF &/ ; DetroFa do�li je saznalada �e Lk > C F &e t5lik� ra�alostia ,o da prihvati otku *en &voima daje 'arheFFijapnvrienFpF88,F �e ai- rasla, u duboku ljubav. P a ble�m diFaku prerastala B+--r�Fvot. %ila je ljubazna i milostiva prema bijelim zarobljenicima koji bi pali u ruke 0urona,lije�ila je ranjene zarobljenike, a mnoge od tih jadnika spasila je od dvoboja i loma�e. 2ada nebi uspjela oca ubijediti da oslobodi nekog od njih, povla�ila bi se tu�na u svoj vigvam i danimaostajala u njemu. "jena ljubav prema %ijelom 5rlu, kako su 0uroni zvali saka, bila je stara

pri�a, znana svim plemenima. / po�etku su neki ratnici �o�ona i Delavara, koji nisu uspjelida zadobiju ajirinu ljubav, otvoreno prezirali njenu ljubav prema bljedolikom. 9atnici !iandota,svi do jednog, obo�avali su je, na njenu komandu svi bi oni oti�li pravo u ralje smrti1 bjesnilisu zbog uvreda upu�enih njihovoj princezi i svetili se prosipanjem krviC sada se vi�e niko nijeusu�ivao da joj se ruga. / prolje�e se desio neugodan doga�aj. sak je postao prvi stru�njaku nekoj vrsti igre s loptom. &totine sna�nih i brzih mladi�a tr�ali bi, saplitali se, tukli, vikali,otimali o loptu, a kako je sak izuzetan trka�, uvijek bi se prvi do�epao lopte i postigaopogodak. * upravo u toku jedne od ovih igara rvena 6isica, koji je bio beznade�no zaljubljen uajiru a iz dubine du�e mrzio saka, iskoristio je ovu priliku za osvetu. sam je bio izuzetno brzpa se nadmetao sa lsakom, ali je na kraju izgubio i pomahnitao od ljubomore. &vog protivnika jesna�nim udarcem toljagom po glavi oborio na zemlju. im je do�ao svijesti sak je pozvaoajiru i zamolio je da ne kazni rvenu 6isicu. .Znao je da bi kazna mogla samo pove�atinjegove neugodnosti. kada bi spasio �ivot mladi�u koji ga je tako kukavi�ki udario, sigurno

bi dobio naklonost plemena. "jegova preklinjanja nisu uticala na ajiru, koja je bila bijesna.Po�to je rvena 6isica odmah pobjegao, rekla je da �e ga sama ubiti ako se ikad vrati. sak jeznao da bi ajira odr�ala rije�. &trahovao je svakog jutra da �e mu stara skvo, koja mu jepripremala jelo donijeti vijest da je njegov napada� ubijen. rvena 6i B= sica bio je omiljenratnik i mnogi ndijanci su bili uvjereni da njegov udarac nije bio namjeran. sak se nepotrebnobrinuo jer se rvena 6isica nikad nije vratio. Dok se oporavljao, sak je shvatio da zaista voli ovuindijansku djevojku. 5na je pokazivala takvu tugu prvih dana nakon njegove povrede i takvusre�u kada je bio iz van opasnosti, da se sak morao diviti. %ri�no ga je njego vala, kada bi mu�istila ranu i mijenjala zavoje, njen dodir je osje�ao kao najnje�nije milovanje, satima jesjedila uz njega, tihim glasom pjevu�e�i huronske pjesme ljubavi. sak bi se raznje�io kad binaslonila glavu na njegovo ra me dok bi slu�ali pti�iji poj. Dani su prolazili i sak se pot punooporavio, jednog dana, kada je vazduh bio obavljen toplim dahom ljeta, ajira i sak su �etaliuz rijeku. - 5pet si tu�an - primijetila je. - �eznem za domom. ajira, dala si mi pravo ime.5rao nikad ne mo�e biti sretan ako nije slobodan. - 5rao mo�e biti sretan u svome gnijezdu. zar ima slobodnijeg �ivota nego �to je ovaj ovdje8 jo� uvijek se nadam da �e� postatizadovoljan. - ajira, odavno s tobom nisam govorio o svojoj slo bodi. 0o�e� li me ikadosloboditi8 li �u opet poku�ati da bje�im8 "e mogu ovako �ivjeti. ednog �u dananastradati dok budem bje�ao i, ako me zaista voli�, to sebi nikad ne�e� oprostiti. - Zar teajira ne voli8 - upitala je, gledaju�i ga tu�nim o�ima, vla�nim od suza. - "e sumnjam u to.Ponekad mislim da to nije prava ljubav. &uvi�e je divlja. "ijedan mu�karac ne bi smio bitizarobljenik samo zbog ljubavi �ene. Poku�ao sam da te i nau�im mnogim stvarima, jezikusvog naroda, njegovim , obi�ajima, ali nisam uspio da te civilizujem. "e mogu nl kako da teubijedim da takvo pona�anje nije za �enu. - i okre�i se. a nisam ravnodu�an. "au�io samda te volim. B3 - ajira je ponosna na njenu jpotu, ako se ona dopada 5rlu. "jena ljepota iljubav su njegovi. , ipak, 5rlove rije�i rastu�uju ajiru. 5na ne mo�e reci &ta osje�a. 9ije�i

bjedolikog teku brzo i glatko kao voda, ajirino srce je puno, a njene usne nijeme. ko je moj%ijeli 5rao nau�io da me voli, za�to bi onda bje�ao8 - pro�aputala je ajira nje�no,privijaju�i se uz njegove grudi. - !olim te. �ta �e biti s ajirom ako je ostavi�8 0o�e li ikadvi�e biti sretna8 0o�e li ikad zaboraviti8 "e, osta�e� moj zarobljenik. - "e mogu te, zna�i,



ubijediti da me pusti�8 - ko te oslobodim, do�i �u i le�i ovdje - rekla je pokazuju�i nataninu vodu. - 5nda po�i sa mnom i �ivi kod mene. - Da �ivini u selu bljedolikih koji biprezirali ajiru, pokazivali na nju kao na tvog otmi�ara, smijali joj se i �alili je8 "e7 "e7 - li, ti�e� biti moja �ena - povi kao je pun �ara. - oja sestra i moj narod �e te zavoljeti. Po�i samnom, ajira, i spasi me, po�i sa mnom i ja �u te usre�iti. - 'o nikad ne mo�e biti - rekla jetu�no. - 2ako bismo roogli do�i do utvr�enja pored velike rijeke8 'arhe voli k�erku i ne�e jepustiti. ko bismo poku�ali da pobjegnemo, ratnici bi nas stigli i onda �ak ni ajira ne bi

mogla da te spasi. %io bi ubijen. "e smijem se ni usuditi. "e, ajira te suvi�e voli. - ogla bipoku�ati - rekao je pun gor�ine. - Da me voi�, ne bi mogla podnijeti da patim. - 'o vi�e nikadne re�i - povikala je ajira bolno. o�e li indijanska princeza, u �ijim �ilama te�e krvvelikih P�glavica, jo� nF neki na�in dokazati svoju ljubav8 ednog arIa �e� znati da me nisidobro procijenio. a sam 'arheova k�erka. 0uron nikad ne la�e. olako su se vra�ali u logor,oboje s tugom u srcu1 sak pun �udnje za domom i prijateljima, ali i pun nje�no B) sti premadjevojci koja ga ne �eli osloboditi1 ajira puna ljubavi prema njemu i puna straha da se njendavna�nji san nikad ne�e ispuniti. edne mrkle olujne no�i, kada se nebo prolamalo anabujala rijeka nosila sve pred sobom, sak se izvukao *; svog �atora i neopa�eno stigao dorijeke. /kazala mu se prilika za koju se toliko molio. &ko�io je u vodu i, no�en brzom strujom,uskoro izgubio iz vida treperavu logorsku vatru. "akon pola milje iza�ao je iz vode i potr�aouz oba lu dok nije do�ao do velikog drveta, oznake koju je dobro j upamtio, gdje je nagloskrenuo prema istoku i zaputio se u gustu �umu. ijele no�i i cijelog sljede�eg dana i�ao je

prema istoku, ne odmaraju�i se. Za jelo je imao samo ko madi� suhe govedine koji je biosakrio u njedrima. 5dma rao se jedan dio sljede�e no�i i ujutro opet krenuo dalje. 5�ekivao je da �e tog dana sti�i do rijeke 5hajo, ali nije. Primijetio je da se tlo postepeno uzdi�e. "ijenai�ao ni na kakvo mo�varno tlo ili ugledao travu ili rastinje tipi�no za nizine. Zastao je ipoku�ao da se orijenti�e. 2raj mu je bio nepoznat, ali je ipak vjerovao da ide pravim putem.�etvrti dan zatekao ga je bespomo�nog i izgubljenog u �umi. %io je izgladnio jer je posljednjadva dana jeo sa mo travu i bobice gloga, odje�a mu je bila iskidana, moka sine poderane, astopala krvava. 'ama se ve� uveliko spu�tala kada je prvi put shvatio da je izgubljen. �ekao je u nadi da �e se pojaviti &jever nja�a - najvjerniji vodi� lovaca - ali je nebo bilo prekrive nooblacima i zvijezdama nije bilo ni traga. /moran, bez nade, jedva se uvukao u grmlje i legao da�eka zoru. Zlo guki krik sove, tihi koraci neke lakonoge �ivotinje �to se prikradala oko�bunja i �alosno stenjanje vjetra u kro�nja ma satima su ga dr�ali budnim, ali je kona�nousnuo. B@ ! 6edene novembarske ki�e ustupile su mjesto decem barskim me�avama. rna

�uma je zamijenila veseli jesenji ruj turobnim bojama zime i sada je izgledala neopisivo tu�no."a okuci rijeke, odmah ispred oFtrva, led je zaro ,bio gomilu trupaca i naplavina i ovaj prirodnimost osta�e ijnedirnut sve dok prolje�e ne otopi ledeni stisak stare zi �me. %rda oko #ort0enrija bila su pod debelim bijelim po F0kriva�em. &nje�ni nanosi dosezali su do vrha ogradeoko F%dvori�ta pukovnikove ku�e, a na nekim mjestima prelazili jF2u i vrh. %orovi su sebespomo�no uvijali pod te�kim bijeFPllim teretom. / prijatnu toplinu doma pukovnika �enanaglo je uletio hladan vazduh kada je njegov brat D�onatan otvo rio vrata. - Zdravo, D�ek,otkud ti8 - iznenadio se pukovnik. "isam te vidio otkako smo zameteni, jesi li do�ao zbogkonja8 Da sam na tvom mjestu, ne bih odlazio u #ort Pit dok se vrijeme ne proljep�a. "aravno,mogao bi krenuti sankama, ali, ako imalo mari� za moje savjete, osta�e� kod ku�e. 5vakvo vrijeme �e se zadr�ati jo� izvjestan period. "eka lordDanmor sa�eka. - %ogami je dobro steglo. - esenas sam rekao %esi da mo�emo o�ekivatite�ku zimu. &ve je na to ukazivalo. Pogledaj samo kako je debela komu�ina. 5rahove ljuske subile deblje i tvrde nego ikad ranije. / oktobru je 'ajg preklan rakuna �ije je krzno, �ini *** se,bilo deblje i od same vune. ogao bih ti nabrojati jo� tuce predznaka o�tre zime. 5vakvovrijeme �e se ;adr�ati najmanje mjesec, mjesec i po, i zato ti je bolje da sa�eka�. h -&lu�aj, (b, dosadilo mi je cjepkanje drva i dokoli�e neuku�i. BB - 0m7 - promrmljao jepukovnik. - D�ek, da si o�e. njen, ni�ta ti ne bi smetalo. li, izgleda da nam je to u krvi.&je�am se da je i na� otac, kada bi ga obuzeo nemir, uzi mao pu�ku i odlazio u �umu. samnom je bio isti slu�aj sve dok se nisam vjen�ao s %esi. 5�eni se, D�ek, i onda �e� sesmiriti. "e�e� imati vremena da sam tumara� po �umi. - ko je tako, radije �u ostatine�enja - D�onatan se kratko nasmijao. - �ovjek poput mene nema pravo da se �eni.5vakvo vrijeme je mu�no jer me zadr�ava kod ku�e. "e mogu u lov jer nam nije potrebnomeso. �ak i kada bih morao da lovim, ne bih morao da se udaljavam od utvr�enja. utrossam vidio tri srne pored ambara. 2ada su me vidjele, malo su ustuknule, ali su se odva�ile

�im sam pred njih bacio malo sijena. Popodne smo 'ajg i ja spasili velikog srnda�a od �oporavukova. &rnda� je do�ao do mene - mogao sam ga dotaknuti. 5luja je otjerala �ivotinje sbrda. - / pravu si. 5vo vrijeme �e ubiti vi�e �ivotinja nego �to bi ih ubila vojska. �ta siuradio sa svojim zamkama8 - Postavio sam trideset komada. - 2ad krene�, reci &emu da unese



jo� malo drva. - (b, nemam strpljenja s tvojom bra�om - rekla je pu kovnikova �ena kada jezatvorio vrata za bratom. - &vi su isti, uvijek �ele da negdje odu. ko nisu u pitanju ndijan ci,onda je ne�to drugo. 2ome bi palo na pamet da hoda uz rijeku po ovakvom nevremenu. koD�onatan ne misli na sebe, mogao bi misliti na konje. - Draga moja, i ja sam bio divlji imemiran kao D�ek prije nego �to sam tebe upoznao - primijetio je pukovnik "i ne zna� kolikodom i ljupka �enica mogu izmijeniti mu�karca. oju bra�u nema ko da zadr�i. - o�da. "evjerujem da �e se D�onatan ikad o�eniti &ajlas mo�da ho�e, jer �esto ga vi�am sa malom

eri %e net. 'i si jedini Zen koji je uspio da obuzda taj avanturisti�ki duh i �elju da uvijek lutau �umi u potrazi za ne�imion tvoj sin "oa �e biti kao svi �eni. 'u�e se sa svom djecom unaselju. "e mogu ga od toga odvi�i. "isam primijetila da je zao ili grub. 'o je jednostavnoljubav prema borbi. - 0a7 0a7 "adam se da ga ne�e� smek�ati - odgovorio je pukovnik. - sigurno se �ali� kada ka�e� da je sav na �ene. �ta ka�e� za svog oca i bra�u. 'a, oni suro�eni borci. to je najbolja osobina koja se ovdje, na granici, mo�e naslijediti. "e brini zanjega. Gdje je %eti8 - 9ekla sam joj da djecu odvede na sanjkanje. %eti je potreban svje�vazduh. Previ�e je kod ku�e i u posljednje vrijeme je ublijedila. - �ta7 %eti ne izgleda dobro7"ikad u �ivotu nije bila bolesna. "isam primijetio nikakvu promjenu na njoj. - zgleda da nisi. !imu�karci nikad ni�ta i ne vidite. li, ja vidim i ka�em da se %eti promijenila. /glavnom sjedi izuri kroz prozor. %ila je tako vedra, a kada se nije igrala s djecom, voljela je da uzme iglu i veze.2ada sam ju�e u�la u njenu sobu, brzo je zatvorila knjigu i, vjerujem, namjerno sakrila njomelice. !idjela sam da je plakala. - Pa, kada bolje razmislim, malo sam ispustio %eti iz vida - rekao

je pukovnik ozbiljno. - �ini mi se da je ti�a. Da li je nesretna8 2ada si zapazila tu promjenu8 -�ini mi se odmali nakon 2larkovog odlaska pro�le jeseni. - 2lark7 2akve on ima veze sa %eti85 �emu to govor�- - uzviknuo je pukovnik. 6ice mu je lagano problijedilH- - Zaboravio sam na2larka. %es, ne�e� mi re�i da... - &tani, (b, smiri se - njegova �ena je nje�no spustila �Eukuna njegovu. - "i�ta nisam rekla ru�no, a ni�ta nemam ni protiv 2arka. Pravi je gospodin.&tvarno mi se d�pada. -* meni - prekinuo ju je pukovnik. - !jerujem da je %eti stalo do njega./vijek je bila ne2ako druga�ija prema njemu nego prema drugim momci *H* ma. on jeoti�ao i zaboravio je. 'o me �udi, jer ne mo�emo zamisliti nikog ko je ravnodu�an premana�oj lje potici. pak, bez obzira na to koliko �ena mo�e biti pri vla�na. u�karci odu i ako je vole. �ujem djecu. Pazi da %eti ne primijeti da smo o njoj razgovarali. !rlo je osjetlji va.&polja je dopirao veseli smijeh djece. !rata su se otvo rila i %eti je utr�ala pra�enarazdraganom djecom obra��i�a rumenih od hladno�e. - Divno smo se zabavljali - rekla je%eti. - &anjkali smo se i prevrtali u snijegu. 'akmi�ili smo se u grudvanju i dje�aci su me

primorali da predam zastavu i pobjegnem ku�i. Pukovnik je pa�ljivo zagledao sestru. 5brazisu joj blistali od zdravlja, o�i su joj sijale od zadovljstva. Po�to mu ni�ta nije ukazivalo napromjenu o kojoj je govorila %esi, zaklju�io je da su �ene sigurno bolji suci kada je u pi tanjunjihov rod. orao je sebi priznati da je jedina prom jena koju je zapazio na svojoj sestri to dasvakog dana postaje sve ljep�a. - 5h, tata, pogodio sam &ema grudvom u glavu i nat jerao%eti da bje�i - "oa je zadihano govorio. - "emirko moj mali - pukovnik je pomilovao sina poglavi. - 0ajde, brzo, obojica se morate brzo presvu�i jer ste mokri. -* ja se moram presvu�i -rekla je %eti. - &koro sam se smrzla. Danas je jo� hladnije. !idjela sam kada je D�ek do lazio.Da li to ide u #ort Pit8 T - "e ide. 5dlu�io je da �eka dok se vrijeme ne pro ljep�a. Popodnesam sreo ilera, koji te je pozvao va�eras u vo�nju saonicama. 2od !otkinsa �e biti i ples.du svi mla di ljudi. %i�e to duga vo�nja, ali vjerujem da ne�e biti pro- F *H; i blema. �i�e i &ajlas i !ecel. 'oplo se obuci i po�i s njima. o� nisi upoznala baku !otkins. - %i�e midrago da po�em - odgovorila je %eti i oti�la u svoju sobu. - Pitam se za�to me je (b onakozagledao - razmi�ljala je %eti dok se presvla�ila. - 5bi�no mu nije drago da se udaljavam odutvr�enja, a sada odjednom misli da bih u�ivala u ve�era�njem plesu. �ta li mu je to samo%esi utuvila u glavu. %eti je ubacila cjepanicu u kamin i sjela da razmisli. 2ao i svi koji imajuneku neugodnu tajnu, i %eti je bila stalno sumnji�ava i strepila je da bi i sami zidovi mogli dapogode o �emu se radi. 5djednom joj je sinulo da su brat i snaha naslutili njenu tajnu i da surazgovarali o njoj, mo�da je �ak i sa�aljevali. ko ju je otkrila njena snaha, mo�da su toprimijetili i drugi. 5buzeo ju je sram i preplavila gor�ina kada je pomislila da je to mo�data�no i da joj se sada druge djevojke podsmjehuju i ogovaraju je. nogo nedjelja je pro�lo odone no�i kada su %eti i l4red 2lark bili zajedno. Pukovnikovi ljudi su se vratili, a %eti je odD�onatana saznala da ih je ltred napustio u #ort Pitu rekav�i da mora na jug, ku�i. /po�etku je o�ekivala koju rije� od ltreda, pismo ili bar izvinjenje zbog pona�anja posljednjeve�eri njihovog susreta. D�onatan joj nije donio nijedne rieFi i, kako su dani odmicali a pismo

nije stizalo, %eti je prestala da se nada i zapala je u o�ajanje. Posljednjih nekoliko mjeseciizmijenili su joj �ivot1 izmieiili su ga kako samo stalno razmi�ljanje i patnja skrivena od svijetamogu izmijeniti �ivot mlade djevojke. %ila e toliko zaokupljena mislima i toliko utonula u snoveda uop�te nije obra�ala pa�nju no druge. "ije znala da �e oni �i je vole i misle na njeno



dobro zapaziti i najmanju Promjenu u njoj. &tresla se od iznena�enja i boli kada je shvatila dase danas prvi put u mjesec dana igrala s dje�acima. &emi ju je pitao za�to se vi�e ne smije.&ada je shvatila za�to je 'ajg jutros onoliko ludovao oko nje, zastoje njen konj edkep njiskaood dragosti. Zanemari la je i svoje ljubimce. Zanemarila je rad, prijatelje, �asove dje�acima,zanemarila je i brata. Za�to8 &ta �e re�i njene prijateljice8 Da vene za draganom koji ju jezaboravio. 'a ko �e re�i i to �e biti istina. 5na je samo o njemu razmi�lja la. & gorkim bolomprisjetila se prvih dana poznanstva koji su joj se sada �inili kao davna pro�lost1 kako joj se nije

dopadao, kao je bila ljuta na njega i kako je prezrivo odba cila njegovu ruku prijateljstva1 kako je, malo pomalo, njen ponos popu�tao i kako je, zatim, nastupila bura u njenom srcu. tekkada je oti�ao, shvatila je da su trenuci koje je provela s njim najljep�i u njenom �ivotu.Zami�ljala je ka ko stoji pored nje, sna�an i samouvjeren a ipak toliko nje�an. - 5h, ne moguto vi�e podnijeti - pro�aputala je %eti zajecav�i. - !olim ga. !olim ga i ne mogu ga zaboraviti.2oliko se samo stidim7 Pognula je glavu. 2ada je pola sata kasnije ustala, lice joj je bilo blijedo ihladno. %ilo je to lice djevojke koja je iznenada postala �ena, �ena koju je o�ekivala �ivotnabor ba i koja je bila spremna da se bori. �vrsta odluka zasjala je u njenim blje�tavim o�ima,nije bilo podrhtavanja na ru menim usnicama. %eti je bila Zen, a �eni su pripadali lozi boraca.2rv im je uvijek bila vrela, to je krv ljudi spremnih da vole i da mrze. 'ekla je u venama smionih,nemirnih mu�karaca ko ji su se borili i unQrali za svoju zemlju1 mu�karaca koji su ma�empridobijali svoje dragane1 mu�karci �iji je duh bio neosvojiv. upravo taj instinkt borca sada seprobudio u %eti, dao joj je snagu i ponos da brani svoju tajnu, odlu�nost da se bori protiv

�udnje vlastitog srca. *H+ - Zaboravi�u ga7 strgnu�u ga iz svog srca7 - strasno je uzviknula. -"ikad i nije zaslu�io moju ljubav. "ije ni mario. %ila sam blesava �to sam mu dopustila da sezabavlja sa mnom. 5ti�ao je i zaboravio. rzim ga7 %eti je uspjela da potisne uzbu�enje i,kada je nekoliko minuta kasnije si�la na ve�eru, nastojala je da bude vedra i razgovorljiva. -%esi, siguran sam da si preuveli�ala stvari - primijetio je pukovnik kada je %eti oti�la da seobu�e za ples. o�da je %eti samo umorna od ove divljine. "e bih se tome �udio. Zna� da je navikla na udobnost i zabave.5vo je njena prva zima na granici. %rzo �e se oporaviti. - !oljela bih da si u pravu, (binizer -rekla je njegova �ena. - /ostalom, �ta misli� o 9altu ileru8 / posljednje vrijeme �esto je u%etinom dru�tvu. - "e znam momka, %esi. zgleda mi prijatan. Dobro izgleda. Za�to pita�8 -ajor mi je rekao da je iler bio na lo�em glasu u Pitu i da je prijateljevao sa &ajmonomGirtijem prije nego &toseGirti odmetnuo. - 0m7 ora�u da porazgovaram sa &emom. "ijeni�ta stra�no u tome �to je poznavao Girtija. zgleda da sve �ene misle da je &ajmon pravi

�avolji princ. Godinama sam poznavao sve Girtijeve. &ajmon nije bio lo� prije nego �to jepre�ao ndijancima. "jegov brat D�ejms je po�inio sva ona djela koja su osramotila irtijeve.- "e dopada mi se taj iler - nastavila je gospoda �Fen. - oram priznati da nemam pravirazlog za to. Prijatan je, ali mi opet ne�to kod njega smeta. 2ao da ne�to smjera. - ko jezaljubljen u %eti, kako ti se �ini, onda zaista ne�to smjera. ora�u pripaziti - rekao jepukovnik. - %eti v�li da koketira. ko joj se svi�ao 2lark, mo�e joj to potu�iti kao dobralekcija. - !oljela bih da se uda i smiri. "ije joj �kodilo �to i: imala obo�avatelje u #iladel$ji, aliovdje na granici je dru ga�ije. 5vdje bi joj koketerija mogla donijeti nevolje. - Pa, %esi, ona je jo� uvijek dijete7 �ta bi, po tebi, tre balo da uradi8 Da se uda za prvog �ovjeka koji je zaprosi8- �uju se zvona - odgovorila je njegova �ena kada je zveckanje zvona na saonicama prekinuloti�inu. Pukovnik je sko�io i otvorio vrata. &vjetlo iz sobe obasjalo je put. 'ri zaprege stajale supred vratima, a vese li uzvici pozdravili su pukovnika kad se pojavio na pragu. - / redu7 / redu7(vo je, dolazi - povi kao je dok je %eti tr�ala niz stepenice. Pukovnik ju je dobro u vio u krznobizona i pod noge joj stavio ko�nu torbu sa toplom ciglom, da joj ne bude hladno. - &retno7 -rekao im je pukovnik kada su krenuli. "o� je bila vedra i hladna1 bezbrojne zvijezde treperi lesu na crnom svodu, mjesec je bacao bljedunjave zrake na smrznuti svijet. Dok su sanjke klizile,snijeg se poput naj$nijeg praha rasipao pod konjskim kopitama i ubrzo zaogrnuo bjelilom utamno obu�ene prilike. Put je vodio niz brdo pored #orta, preko mosti�a i putem koji je i�aouz rnu �umu. !o�nja je bila duga1 i�li su uzbrdo i nizbrdo, kroz �umu, sve dok iza jedneokuke nisu ugledali svjetlo. 2ada su nakon nekoliko trenutaka izbili na �istinu, poz dravila ih jeogromna vatra ispred velike brvnare. &vje tlost se rasipala iz malih prozora, a kroz otvorenavrata dopiralo je cviljenje violina i veseli smijeh. !esela dru�ina u�la je u ku�u gdje se slavioro�endan k�erke starog Dena !otkinsa. Den je bio jedan od najstari jih naseljenika uz rijeku1 ustvari, podigao je 4armu nekoli ko godina nakon �to je pukovnik Zen osnovao naselje. %io jepoznat kao srda�an i dare�ljiv �ovjek. Posudio je mnoga grla koja mu nikad nisu bila

vra�ena, a mnoge vre�e bra�na iz njegovog mlina ostale su nepla�ene. %io je *H3 odli�anstrijelac, obarao je stabla brzinom munje, a mogao je popiti vi�e viskija nego ijedan �ovjek udolini. Den je stajao na vratima sa smijehom dobrodo�lice na grubom licu i prijatnom rije�i zasvakoga. "jegova k�erka &uzan lako bi se naklonila mu�karcima, a djevojke bi poljubila u



obraz. &uzan nije bila lijepa, njene uvijek nasmijane plave o�i osvajale su i mu�karce i �ene iudvara�i joj nikad nisu nedostajali. ladi nisu gubili vrijeme. /skoro nije bilo slobodnogprostora za ples. / jednom uglu sobe sjedila je sitna starica, potpuno bijele kose i sjajnihtamnih o�iju. %ila je to baka !otkins. %ila je veoma stara, toliko stara da joj niko nije znaogodine, ali i jo� dovoljno �ila i ornija za posao od mnogih mla�ih �ena. &ada je razgovaralasa !ecelom, koji se naslonio na svoju nerazdvojnu pu�ku. 6ovac je volio staricu i �esto binavratio u njenu brvnaru na putu u naselje, da ostavi kraj vrata �urana ili srne�i but. - 6u

!ecel, stidim te se - govorila je baka !otkins. 5stavi tu pu�ku i zaple�i. /�ivaj. Zaboga,zaboravlja� da si jo� uvijek momak. - Prijatnije mi je s tobom, bako - odgovorio je lovac. -Gluposti7 o�e� skakutati i cupkati kao i svi ostali i smijati se ako �eli�. "adam se da ti jeona zgodna sestra (ba �ena zapela za oko. - 5na nije za ovakve kao �to sam ja - rekao jeblago. -a nisam obrazovan. - "e�u da �ujem o tome - rekla je nestrpljivo. - �eni �vdje naZapadu nije potrebno obrazovanje nego sna�na ruka a podigne kolibu, brzo oko za pu�ku ineustra�ivo &rce. �enama na granici potrebne su ku�e i djeca. - / pravu si - rekao je !ecelzami�ljeno. - li, ne bih volio da vidim cvijet poput %eti Zen u gruboj lova�koj ko *H) - �eneznam �etrdeset godina i nikad nisam vidjela da se pla�e rada. mogao bi je osvojiti kada bi seodrekao lu�a�ke trke za ndijancima. Dovoljno si ih pobio. 'reba da bude� zadovoljan. - "emogu odoljeti da se ne borim sa crvenim - rekao je lovac polako odmahuju�i glavom. - ko seo�enim, groznica bi se mogla vratiti i ja bih napustio dom. "e, ni sam ja dobar za jednu �enu. a sam dobar samo za borbu. - Za�to se, onda, ne bori� za nju8 "e dopusti nijed nom od ovih

momaka da je ugrabi. Pogledaj je. !oli smi jeh. !jerujem da ti je stalo do nje. Za�to nepoku�a� da je osvoji�8 2oje onaj visoki s njom8 - nastavila je starica ka da !ecel nijeodgovorio. - 5ti�li su u drugu sobu. 2o je on8 - Zove se iler. esam FZF # njegovo liceje &oZF rE� EEEF m/�kare stalo do njega8 FE"jen je u nju. Da li je njoj F-�na se samo zabavlja.F !at4a a ni �!amo je pnv4a&Fu 1,rFna '�-�m tamnom licu nji�avost. �etvrtasti' !Eemeizaziva� sum vali su na jaku i neuk k 'F �i j vreta usta ukaziE > stazu biasF;'/ !�E/- Fna F - Do�ao je iz #ort Pita, � vojnika, ali i velikog svama ekijem (liton'iFiF d4 PriIteiue sodmetnici#ort0enriju uga izF &kEE* ;m/ P�3He E ju ie obasipao pasjom E /poznao %eti&taln� *H@ 5ve no�i, pa�ljiv posmatra� opazio bi da je iler prili�no napet. Prigu�enavatra plamtjela je iz njegovih tamnih o�iju. Podrhtavanje nosnica otkrivalo je slabo skrivenouzbudjenje. ijele no�i je kao sjena pratio %eti. o�da ga je ohrabrivala njena ljubaznost.�esto je s njim plesala i otvoreno pokazivala da joj godi njegovo dru�tvo. (lis i 6idija su se�udile njenom pona�anju. 2ao njene intimne prijateljice, vjerovale su da znaju �ta joj se

dopada, a �ta ne. Zar im %eti nije rekla da joj nije stalo do ilera8 2akvo su zna�enje imalinjeni pogledi ako joj nije bilo stalo do njega8 / stvari, nije bilo �udno to �to se %eti osmjehuje- jer se uvijek osmjehivala - nego �to ohrabruje nekog mu�karca. stina je da je %eti rije�ilada svoju odluku provede u djelo - da bude vesela i �armantna kako bi �to bolje prikrila koliko�ezne i vene za odsutnim i ravnodu�nim draganom. "a �alost, %eti je predobro igrala svojuulogu. "akon igre iler je odveo %eti u susjednu sobu u kojoj su se na poredanim klupamaodmarali plesa�i. %eti je odjednom bilo neugodno i po�alila je �to nije ostala kod ku�e.zmijenili su nekoliko prigodnih primjedbi. 2ada je muzika po�ela, %eti je brzo ustala. - 5h,drugi su oti�li. !ratimo se - rekla je. - �ekajte - rekao je iler �urno. - "emojte jo� da idete.�elim da razgovaramo. nogo puta sam vas pitao ho�ete li se udati za mene. &ada pitaniponovo. - Gospodine iler, zahvalila sam vam se i zamolila vas da o tome vi�e ne govorite -odgovorila je %eti dostojanstveno. - ko budete i dalje uporni, bojim se da vi�e ne�emo mo�ibiti prijatelji. - �ekajte, molim vas. 9ekao sam vam da ne�u prihvatiti negativan odgovor.!olim vas i �elim da budete moji. Glas mu je bio tih i promukao od uzbu�enja i sna�ne *HB%eti ga je pogledala i suze su joj navrle na o�i. &rce joj se raskravilo, obuzelo ju je kajanje. Zarovo nije mogla sprije�iti8 5na je bila kriva. 2ada je progovorila, glas joj je bio tih i umilan. -!olim vas kao prijatelja, gospodine iler, ali ne mo�emo biti ni�ta vi�e. �ao mi je i ljuta samna sebe �to ni sam poku�ala da vam pomognem. olim vas, o ovome vi�e nemojte govoriti.0ajdemo, pridru�imo se ostalima. %ili su sasvim sami u sobi. 2ada je %eti krenula, zau stavio ju je. /pla�eno je ustuknula pred njegovim blijedim licem. - "e, jo� ne mo�ete oti�i. "e�u vasse tako lako odre�i. "ijedna �ena se ne�e igrati sa mnom. &hvatate li8 �ta ste radili cijelezime8 5hrabrivali me. Znate da jeste povikao je strasno. - islila sam da ste d�entlmen.&tvarno sam se trudila da vas odbranim od onih koje nije zavarala va�a prava pri roda. !i�ene�u da vas slu�am - rekla je %eli hladno. 5kre nula se od njega, puna prezira. - &lu�a�etevi mene - pro�aputao je, zgrabiv�i je za ru ku i povukav�i prema sebi. z njega je izbila sva

snaga strasti. /zavrela krv granice klju�ala je u njegovom srcu. Pokazao je svoje pravo lice -lice desperadosa. 5�i su mu opasno svjetlucale ispod namr�tenih obrva, a neprijatan smijehopasno je zazvonio na njegovim usnama. - "atjera�u vas da me volite, moja ohola ljepotice.ma�u vas ovako ii onako. - Pustite me. 2ako se usudjujete da me dotaknete7 povikala je %eti,



dok joj je vrela krv bojila lice. &na�no ga je o�amarila slobodnom rukom i poku�ala da seoslobodi njegovog stiska. li, bila je bespomo�na. Privla�io ju je uz grudi. - akar me �ivotako�talo, ovaj �amar plati�ete po ljupcem - mrmljao je promuklim glasom. - 5h, kukavice7Grubijanu7 Pustite me ili �u vrisnuti7 5tvorila je usta da krikne kada je opazila tamnu prilikukako prelazi prag. Prepoznala je !ecela. 6ovac je tre- � nutak stajao na pragu, a onda brzinommunje sko�io naprijed. edan udarac bio je dovoljan da ilera obori na pod. iler je teturaju�iustao, dr�e�i se za glavu. - 6u, ne vadi no�7 - povi kala je %eti ugledav�i kako !ecelova ruka

nestaje ispod ko�ulje. 2ada je iler ustao, stala je ispred njega. 5bjema rukama uhvatila jesna�nu lov�evu mi&icu. - Zaboga, 6u, nemoj ga ubiti - preklinjala je %eti, sa u�asom �ure�i u svjetlucave lov�eve o�i. - Dovoljno si gakaznio. &amo je poku�ao da me poljubi. ja sam djelimi�no kriva. &kloni no�. "e prolijevajkrv. "emoj zbog mene, 6u7 5sjetiv�i da ga ne mo�e zadr�ati, %eti je ruku ovila oko njegovogvrata i privila se uz njega. 5vaj njen potez je sigurno sprije�io tragediju. er, bilo je poznato da je iler brz na no�u, a mnoge njegove ranije tu�e i borbe dokaz su da nije bio kukavica. "ijepoku�ao da napadne !ecela. %ilo je o�ito da odmjerava razdaljinu do vrata. !ecel nije biopoput drugih mu�karaca. iler je ustuknuo pred njegovim pogledom. Znao je da nikad u svom�ivotu punom avantura nije bio bli�e smrti nego u ovom trenutku. zme�u njega i vje�nostibile su samo nje�ne ruke krhke djevojke. 2ada mu je lovac mahnuo, brzo je pro�ao porednjega i nestao. - 5h, u�as7 - povi kala je %eti zajecav�i od olak�anja. /rago mi je �to si sepojavio u pravom trenutku iako si me upla�io vi�e nego on. 5be�aj mi da ne�e� ni�ta

u�initi ileni. Da ste se potukli, jedan bi sigurno nastradao. "e gledaj me tako. "ije mi stalo donjega. &ada kada znam kakav e, prezirem ga. zgubio je razum i poku�ao da me poljubi. oglasam ga ubiti7 !ecel nije odgovorio. %eti ga je dr�ala objema rukama d�k je uzbu�enogovorila. *** - &hvatam da nt mo�e� olako preci preko uvrede upu�ene meni - nastavim je%eti ali te preklinjem. 'i si moj najbolji prijatelj, skoro brji i obe�avam da �u ti re�i ako miikad vi�e uputi neku ru�nu rije�. - Dobro, ne�u ga dirati. - "e zaboravi, 6u, da je onosvetoljubiv i da se mora� paziti - upozorila ga je %eti, prisjetiv�i se zlobnog sjaja u ilerovimo�ima. - 5n je opasan koliko i zmija �to se krije u travi. - 2ako izgledam8 !idi li se da samuzbu�ena ili... 6uis se osmjehnuo. 2osa joj je bila malo zamr�ena, a �ipka oko vratapogu�vana. /vjeravaju�i je da, kao i uvi jek, izgleda dobro, odveo ju je u sobu guje se plesalo.- Dake, ovo je %eti Zen. Drago dijete, poljubi me - re kla je baka !otkins kada ju je !ecel doveodo nje. - Daj da te dobro pogledam. %ogami, prava si Zen. rna kosa i o�i1 sva vatra i ponos.Dijete, znala sam tvog oca i majku jo� prije nego �to si se rodila. 5tac ti je bio nao�it i

ponosan �ovjek. Pa, kako ti se svi�a na granici8 Da li se zabavlja�8 - &vakako - %eli se ljupkoosmjehnula starici. - Draga moja, zabavljaj se dok mo�e�. 'e�ak je �ivot u kolibi pionira."e�e� uvijek imati pukovnika da se brine o tebi. 2a�u mi da si i�la u velike �kole u#iladel$ji. Dobro je u�iti i znati, ali ti to ne�e mnogo pomo�i u kolibi nekog od ovih grubihmomaka. - 5brazovanje je potrebno i u pionirskim domovima. /bijedila sam brata # ba dasljede�eg prolje�a ovdje dove de u�itelja. i ti u lietc l�i�J E E me 6 t 11r,11r hl1 slu�im -staric. C� .. v de- ElsaiE E�� da : + 4Fr 8 je pri�ao o � i sada jt **; - este, oti�ao je, %eti,ali ne smije� biti tu�na dok si tako mlada. &a�ekaj dok ostari� kao ja. 5tkad zna� 6ua!ecela8 - ijelog �ivota. "osio me je u naru�ju kada sam bila beba. "aravno, toga se nesje�am, sje�am se mnogih drugih stvari vezanih uz njega. 5h, koliko me je samo puta izvukaoiz nevolje7 Za�to pitate8 - islim da te !ecel voli vi�e nego ikog drugog na svijetu. utljiv jekao ndijanac, ali ja sam stara i znam itati ljudsko srce. 2ada bi se mogao odre�i lutanja, biobi najbolji mu�karac na granici. - Zaista grije�ite. 6u me ne voli na taj na�in - rekla je %etiiznena�ena rije�ima starice. Zvuk lova�kog roga privukao je pa�nju i svi su pogledali premamjestu gdje je stajao Den !otkins. !iolinisti su prestali svirati, plesa�i su se zaustavili i svi sugledali i��ekuju�i. &vjetlo u o�ima ovih djevojaka sjalo je poput baklji na zidovima - blago itoplo. 5vi neustra�ivi sinovi divljine, koji su �vrsto dr�ali ruke svojih partnerki lica ozarenihod sre�e, zaboravljaju�i na sve drugo i predaju�i se u�ivanju ovog trenutka, bili su spremnida sutra opet krenu u borbu da odbrane svoje domove i �ivote voljenih. - Prijatelji - po�eo jeDen kada su utihnuli glasovi. - "ikad nisam pomislio da �u morati odr�ati govor, �na�e bihpobjegao u �umu. ajka i &uzan ka�u da je kasno i da je vrijeme da ne�to prezalogajimo."egdje u velikom kola�u sakriven je zlatni prsten. ko je na�e neka od djevojaka, mo�e gazadr�ati kao dar od &uzan, a ako ga nade mladi�, neka ga pokloni najdra�oj djevojci. mo�e Poljubiti i &uzan. 5na misli da to nije u redu, ali neka sretEik sam odlu�i. sada za stoC%ilo je tu �urenne, srnetine, medvje�eg pe�enja. %aka �otkins je bila poznati majstor za

kola�e koji su se brzo toP* u ustima. **< 2ada je razrezan veliki kola� i podijeljen gostima, !ecei je u svom komadu na�ao prsten. Poklonio ga je %eti, a svoj poljubac &uzan prepustioD�ord�u 9ejnoldsu, re kav�iC - D�ord�, vjerujem da bi &uzan vi�e voljela da je ti poljubi�. -&ada su svi saznali da je D�ord� &uzanin obo�avatelj, a bilo je jasno da ni ona nije



ravnodu�na pre ma njemu. pak, bunila se da to nije po�teno. D�ord� se pona�ao kao�ovjek kome se pru�ila �ivotna prilika. &vi su se gromoglasno smijali dok je tr�ao po sobi za&uzan, a ka da ju je uhvatio, odmaknuo je njene ruke sa rumenog lica i poljubio je u obraz. "aveliko iznena�enje prisutnih, &u zan je zatim pri�la !ecelu i rekla da �e ga kazniti poljup cemzato �to ju je prepustio drugom. poljubila ga je. 6uis je htio u zemlju da propadne. !jerovatnoga niko nikad nije poljubio. &retni sati letjeli su na krilima vjetra. Gozba je zavr�ena, djevojkesu se uvile u tople ogrta�e, jer je bilo veoma hladno, i uskoro su konji krenuli na dugo puto

vanje. "a povratku nedostajalo je �ivosti kao prilikom do laska. Zvona su skinuta prije nego�to su sanjke krenule, uzde provjerene. �# Zimi su se Auseljenici najvi�e pla�ili vukova.0iljade ovih zvijeri krile su se u divljini �ume koja se protezala du� usamljenih puteva,nju�e�i i vrebaju�i plijen. Dok su se konji kretali brzo, opasnost od vukova nije bila tolikovelika, ali neopreznost ili nezgoda sa �trangom ili to�kom mogla je dovesti do tragedije..&toga nije �udo �to su voza�i na�e male grupe odah nuli s olak�anjem kada su stigli dovrha posljednjeg strmog brijega. Djevojke su bile tihe i umorne, sjedile su skupljene jedna uzdrugu da bi im bilo toplije1 mladi�i su bili oprezni. 2ada su bili na pola puta, o�tro !ecelovouho uhvatilo je vu�iji urlik. Dolazio je s juga i bio je tako slab da je !ecel pomislio da je mo�dapogrije�io. "ekoliko trenutaca pa�ljivo je oslu�kivao. * kad je ve� pomislio da mu se samou�inilo, vjetar je nepogre�ivo donio do njega vu�je zavijanje. Zatim novo, ovog puta jasnije ibli�e. 6ovac je ne�to tiho rekao voza�u i ovaj je o�inuo konje. z dubine tamne �ume poredkoje su se vozili dopiralo je dugo i tu�no zavijanje. 5vog puta �uli su ga i konji jer su na�ulili

u�i i pove�ali brzinu. * djevojke su ga �ule i primakle se momcima. "ema ni�ta strasnije odvu�ijeg urlika. 2ada je �ovjek siguran u logoru pored razbuktale vatre, o�tri vu�iji lave� jeneprijatan, ali dugo zavijanje uznemiri i najhrabrije. &amotno je i zloslutno. %ez obzira na to dali vuk sjedi u blizini kolibe i �eka na ostatke ve�ere ili juri za svojim plijenom - njegov urlik je jednako divlji. %eti nikad ranije nije �uia taj urlik i, mada je bila smiona, �vrsto se uhvatila za!ecela i upla�eno ga pogledala kada je zavijanje iz �ume dobiio odgovor iz gusti�a poredpotoka. &ljede�ih pola sata vazduhom se prolamalo zavijanje, a �opor se sve vi�epribli�avao saonicama. &vakog trenutka su vitke, tamne prilike bile jasnije. Pribli�ili su setoliko da su mladi�i i djevojke mogli vidjeti kako njihove o�i sijaju poput malih loptica zelenevatre. r�ava zvijer, o�ito odva�nija od drugih, mo�da predvodnik �opora, naglo je pojurilai bila je ve� samo nekoliko jardi udaljena od posljednjih saonica. Pri svakom skoku vuk birazjapio velike vilice i kratko urliknuo da bi ohrabrio svoje pratioce. &koro istovremeno sacrvenim plamenom koji je izle *H iz !ecelove pu�ke do�ao je o�tar krik agonije predvodnika.

Prevrtao se i prevrtao. 5dmah je uslijedila stra�na je�avina rezanja i zavijanja, dok se�opor borio oko tijela nesretnog druga. 5vaj kratki predah omogu�io je konjima da odmak /-2ada se �opor ponovo okupio, ve� su bili prili�no da eko. !ukovi nisu odustajali od potjere izaustavili su se **= tek kadii su do�li do mlina. Zavijanje je utihnulo i tamne prilike su nestaleu gusti�u. ! Zima je sporo odmicala za %eti. Za razli jaka koje su pCI cijeli dann01��I �� ioi teo dosadi F /;da / E F Ei knjigaN'o 6 /glavnom je sjedih u �� . >pr5;55i, Pone61 - Fv�jF sob, j jaria ;ure , 4ad., veselim smijehom i ved p- E FFF doEoavi i braku. i& - ;*i--r, � F pn E � madi�ima �.. cu se gnjeva hr-,-�ro vFr � �� . ilemn,na plesu n � r EE EF &Priala ;a n> pa se pla�ijFposij& �t�7 � EEF � pravdi na il j 7E � j sFvoila je ik-ru �, dolv 7 j sPom�*F. D�� doek-!ala F & 4E1 2l$�ko @a nikad nije E�Eost.5bjasnio jed- je Fn *E F prihvatio ovu 4vog pi�a i da je shil t vi m� !l=e P�Pi� !otkinm�da mu nije viF.vF0 ti 7ek bla do�Imdu&na i, ilerjeob�+oda vF1 il E da mo@E bitiprijatelji. dr�ao se obe�anja. Eee sPomtEE0 stani temu i %e$ je rado prilivi i4a ., i zimskihve�eri. Ponr0d h � Z !l!/ tokom du�ih EClC F e P�&etiii PF j d bi Pjevali i pjesali, pekli abuke i )EE r.EElci uaua m ajorekoloki !�e7su istoF �7E F razne igre bF i pjevala i�, iAj FF F*E-l+-sl*,e veLre. %eti pobijedila, sto se niie �� ' m.iorom. ko bi ga zadirkivala 2ad7 i,ito.des:lv:a nemilosrdno bi ga koje ih nije nutt od Err P/k�!nik ;FE��ei j&� 4F sjela u;!ecd F , !-:/lh.E1�ta �sim ndijanaca, %eti bi 1 ' cov�ek s�me, kako su lovca zvali **3 edne no�i, dok su pukovnik Zen, njegova �ena i %eti zabavljali kapetana %ogsa, majoraekoloka i nekoliko %etinih prijateljica, nakon uobi�ajene pjesme i svirke, na red su do�lepri�e. - h, evo i !ecela - rekao je puko nik upravo kada je njegov brat D�onatan htio da pode. - 0ajde, %eti, nagovori 6ua da nam ne�to ispri�a. - 6u, sjedi do mene - rekla je%eti. - Prijatno provodimo vrijeme. mali smo dosta pri�a o medvjedima, o zmijama, duhovima.�ta �e� nam ti ispri�ati8 - 6uis, jesi li ikad bio u prilici da ubije� ndijanca, a da to neu�ini�8 - interesovao se pukovnik. - &amo jednom - odgovorio je !ecel. - Pri�aj nam o tome.

&iguran sam da je zanimljivo. - Pa, ja ne znam dobro pri�ati - po�eo je 6uis. - !idio sam ido�ivio sva�ta. pri�a�u vam o jedinom crvenoko�cu kojeg sam pustio. Prije tri godinelovio sam na %ig &endiju kada sam naletio na grupu �o�ona. Pucao sam u poglavicu i po�eoda tr�im. %ili su dobri trka�i i nisam ih se mogao osloboditi na otvorenom prostoru. 2ada sam





Divno si se sna�la u ovoj pustari. li, reci mi, samo se nemoj ljutiti, da ne misli� malo previ�ena nekog8 - "ema� pravo da me to pita� - zarumenila se i izjurila iz sobe. - Polako, dijete, neljuti se na mene. Pukovnik je jo� dugo sjedio pored vatre. Ponekad bi uzdahnuo. islio je nastaru ku�u u !ird�iniji i osmijeh *;H svoje majke. �inilo mu se da je pro�lo samo nekolikogodina otkako joj je obe�ao da �e se brinuti o sestrici. &je�ao se kako ju je ljuljao u kolijevci icupkao u krilu. 2ao da je to bilo ju�e7 %eti je sada ve� �ena, veselo djevoja�tvo je pro�lo,ve� je sjenka pala preko njenog lica, sjenka tajne tuge. � Pro�ao je mart sa sna�nim

vjetrovima i sada je aprilsko sunce grijalo srca naseljenika. Zelenilo je po�elo pokrivati padinebre�uljaka, jorgovani su propupali. u�e je i modrovoljka sletjela na ogradu i otpjevala svoju�alosnu pjesmu. Za koji dan i behari �e pomije�ati svoje ru�i�aste i bijele cvjetove sazelenilom. - %esi, prolje�e je stiglo - pukovnik je duboko udahnuo stoje�i na dovratku. -!azduh je svje�, sunce toplo, ptice pjevaju. Divno se osje�am. - 6ijepo je �to je prolje�edo�lo - odgovorila je njegova �ena. - pak, �ini mi se da sam sretnija zimi. 6jeti sam uvijekzabrinuta. Pla�im se kada mi djeca nisu na vidiku, strepim kada odlazi� u lov. - Pa, bi�e tone�to novo ako nas crvenoko�ci ovog ljeta ostave na miru - nasmijao se. - &lu�aj, %es, sino�su neki judi do�li u utvrdjenje. &plavovima su se spustili niz rijeku od naselja onongaela.�ene su prili�no propatile. Ponudi�u im brvnaru na brdu dok ne pripreme gra�u i ne podignusebi dom. &em ka�e da krov poki�njava i da se dimnjak pu�i, ali uz malo truda bi�e imudobnije nego u kasarni. - 'o je i jedina prazna brvnara u naselju. �ene mogu Primiti i ovdje. - 'o �emo jo� vidjeti. "e �elim da tebi i %eti bude nFugodno i tijesno. gdje je to %eti jutros8

"isam je vidio. &utra ili prekosutra idem u �ort 2rik i mislim da �u je Povesti sa sobom. �ta timisli� o tome8 - 'o �e je sigurno malo razvedriti. *;* - Zaboga, �ta si to uradila - povikao jepukovnik kada je %eti utr�ala u ku�u. 0aljina joj je bila zgu�vana, a kosa puna sijena. - %ilasam u sjeniku - veselo je odgovorila %eti, ma�u�i malom krpicom. - "edjelju dana mije onacrnako ka izmicala i kona�no sam je ulovila. "a�la sam gnijezdo u jednom uglu ispod sijena. -2ako si se samo popela u sjenik8 - upitala je gos po�a Zen. - %esi, zaboga. Popela sam se jestvama. Priznajem da sam jutros raspolo�ena i sretna, ali mi jo� nisu izrasla krila. - "esmije� se peti gore - strogo je nastavila njena sna ha. - Pro�le jeseni mali %enetov skliznuo jesa sijena u �ta lu i konji su ga skoro na smrt izgazali. - Gluposti, %es, nisam dijete - nasmijalase djevojka. - "ema ovdje konja koji bi nasrnuo na mene. - "e znam, %eti, ali mi se �ini da bivranac kojeg je ovdje ostavio l4red 2lark napao svakoga - primijetio je pukovnik. - 5h, ne bi meni on povrijedio. - &lu�aj, %eti, lijepo vrijeme je tek tri dana - nastavio je pukovnik ozbiljno - ali je tebi to bilo dovoljno da pusti� onog svog ludog medvjeda da napravi pravi dar-mar. u�e su

mi ruke bile plave od boje kada sam dodirnuo kanu. Da si me pitala za savjet, rekao bih ti dapri�eka� s bojenjem jo� mjesec dana. &ajlas mi je kazao da si pala u rijeku1 &em se �alio dasi vozila kola preko strmine. &retni smo da ti se vratilo staro raspolo�enje, ali zar ne bi moglabiti malo pa�ljivija8 'voja hirovitost me zbunjuje. "e znam �ta ve� sljede�eg trena mogu o�ekivati od tebe.&talno strepim da te jednog dana ne donesu ku�i te�ko povrije�enu ili da tvoja prelijepa kosane zavr�i u nekom huronskom �atoru. - 2a�em ti da sam presretna �to je opet lijepo vrijemei �to mogu napolje. Do smrti sam se umorila sjede�i kod ku�e. utros bih mogla plakati odradosti. - &lu�aj, %eri, ne �elim da ti dr�im lekcije - rekla je pukovnikova �ena. 'i si divlja kaomartovski zec i neko te na neke stvari mora upozoriti. &ada me dobro slu�aj. oj brat major,ispri�ao mi je da se odmetnik &ajmon Girti zakleo da �e malu sestru (ba �ena u�initi svojomskvo. "e zadirkujem te, zaista. Girti te je vidio u #ort Pitu prije dvije godine. Pa, �ta bi ti u�inilakada bi te uhvatio i odvukao u svoj vigvam8 'akve stvari je i ranije �inio. D�ejms Girti je oteo jednu od D�onsonovih cura. "jena bra�a su poku�ala da je spasu i nastradali su. - �ta bihu�inila kada bi &ajmon Girti poku�ao da od mene u�ini svoju skvo8 - uzviknula je %eti,za�arenih o�iju.-/bila bih ga7 - !jerujem da bi, %ets - rekao je pukovnik. - "adajmo se danikad ne�e� vidjeti Girtija. &amo te molim da bude� oprezna. &utra idem u �ort 2rik,ho�e� li sa mnom8 - 5h, (b, ti si divan7 - / redu onda. &premi se, jer idemo rano ujutro. %etise vratila iz �ort 2rika nakon dvije nedjelje. Pukovnik i njegova �ena bili su zadovoljni �to jojse vratila ranija vedrina. utro nakon njenog povratka bilo je toplo, glog je bio u punom cvatu,lastavice su ulijetale i izlijetale iz ambara, modrovoljke su cvrkutale, �eva je izvijala svojuljubavnu elodiju, a zujanje p�ela dopiralo je iz niirisljavog jabukov�g behara. %eti je veselosko�ila u sedlo i uskoro je letjela starim, dobro pozatim putem, preko mosti�a, pored starogmlina, �ko tvr�ave. njen konj je izgleda bio radostan �to je po*U�F� na toplom suncu.Propinjao se, galopirao, kasao. /�ivanje joj je prekinuo o�tar ubod grane u lice. Zastala je 7

otkinula gran�icu. Dok se osvrtala uokolo, preplavile su l uspomene. /pravo na ovom mjestuzaustavio ju je Fu�karac koji je isto tako brzo iza�ao iz njenog �ivota kao � e pre�ao njenustazu tog nezaboravnog popodneva. *;< Postavila je sebi staro pitanje. Da li je mo�dapogrije�ila8 Da li ga je krivo ocijenila8 Za trenutak je utonula u tu�ne misli koje su se vratile



poput �alosne pjesme koju su jed nom pjevali zaljubljeni glasovi, sada zauvijek tihi. "ije moglaodoljeti �elji da ne odja�e do stare siko more. &rce joj je po�elo sna�no udarati kada jevidjela ple menito drvo pod �ijim je granjem provela najljep�i dan u svom �ivotu. zgledalo jeda divlji zimski vjetrovi nisu promijenili nijednu gran�icu d�inovskog starca. %eti se zaustavilana obali i rasijano zagledala u drvo. / tom trenutku o�i joj ni�ta nisu primje�ivale. male sudaleku svjetlost sanjalice, pogled koji vidi toliko toga iz pro�losti, a ni�ta iz sada�njosti.9azmi�ljanje joj je prekinuo nemir konja. Podigao je glavu, na�ulio u�i i po�eo do kopa

zemlju prednjim noga ma. %eti se osvrnula da vidi uzrok njegovog uzbu�enja. �ta je onotamo7 /gledala je visoku u sme�e ogrnutu prili ku naslonjenu na stijenu. !idjela je duga�kiribarski �tap. �ta je to bilo toliko poznato u dr�anju te prilike8 2onj je pomjerio jedan kamenkoji se skotrljao niz obalu i plju snuo u vodu. �ovjek je to �uo, okrenuo se i zagledao u brdo.%eti je prepoznala ltreda 2larka. Za trenutak je vjerovala da sanja. nogo je sanjala o starojsikomori. Po novo je pogledala. Da, bio je to on. zgledao je blijed, iscrpljen i vidno stariji, ali suto svakako bile crte l4reda 2larka. &rce joj je brzo zakucalo, a onda kao da je zastalo dok ju jeplavila agonija radosti. &koro se onesvijestila. Zna�i, bio je �iv. %ila je to prva pomisao,radosna i draga, ali onda se sje�anje vratilo, lice joj je pobijelilo i stisnuv�i usnice sna�no jemamuznula konja. Pukovnik Zen je upravo izlazio iz ambara i lice mu je preplavio izrazzaprepa�tenja kada je vidio mustanga u bi jesnom trku. %etina kosa se vijorila na vjetru, a lice joj je bilo bijelo kao da je goni hiljadu crvenili �avola. *;+ - 0ej, %ets, �ta se desilo8 - povikao je kada je %eti stigla do ograde. - Za�to mi nisi rekao da je onaj �ovjek opet ovdje8 uzbu�eno

je rekla. - 5naj �ovjek7 2oji �ovjek8 - pukovnik je bio zbunjen. - 2lark, naravno. 2ao da nisiznao. isli� da ti je to neki �tos7 - 5h, 2lark. Pa, i ja sam to tek saznao. Zar i ja nisam bio naputu kao i ti. Zaista ne mogu zamisliti kako ijedan mu�karac mo�e toliko da te uzbudi. adni2lark, �ta je sada u�inio8 - ogao si mi re�i. "eko mi je trebao re�i i po�tedjeti meneugodnosti. "apravila sam budalu od sebe - govorila je %eti na ivici pla�a. - 5djahala sam dostare sikomore i on me je tamo vidio. * to ba� na tom mjestu, jedinom mjestu gdje ne bihvoljela da me on vidi. - /h7 - uzdahnuo je pukovnik. - e li to sve8 islio sam da se ne�to desilo.- &ve7 Zar to nije dovoljno8 9adije bih umrla. 5n je mu�karac i misli�e da sam ga pratila, damislim o... oh7 povikala je, utr�ala u ku�u i zalupila vrata ostaviv�i pukovnika u �udu. - 0m75ve �ene �e me u grob otjerati. �to sam stariji, sve ih manje razumijem - mrmljao je dok jeuvodio konja u �talu. %eti je ustr�ala uz stepenice i zatvorila se u svoju sobu. a�e odiznena�enja zbog ltredovog neo�ekivanog prisustva i ja�e od poni�enja �to ju je zatekaona mjestu njihovog posljednjeg susreta, bilo je gorko-slatko saznanje da ju je sama njegova

pojava toliko uzbudila. %oljelo u je, i u tom trenutku mrzila je samu sebe. &akrila je lice �dstida na pomisao da je sretna �to vidi �ovjeka koji se s n�m samo poigrao, �ovjeka koji jetako olako prihvatio njihovo poznanstvo da mu nije ni na pamet palo da joj Po�alje redak-dvaili poruku. 2i�ila je drhtave ruke. "a stojala je da smiri treperavo srce i da savlada slatki talasosje�anja koji ju je plavio i �inio slabom. &uze su po�ele da naviru i ona se jecaju�i bacila nakrevet, zagnjuriv�i glavu u jastuk. &at kasnije, kada se smirila i sjela pored prozora, �ula jelagano kucanje na vratima i pukovnik je u�ao u sobu. 5klijevao je i prili�no pla�ljivo pre�aosobu i sjeo pored sestre. %eti nije pamtila ni oca ni majku, jo� kao mala oti�la bi do brata,naslonila glavu na njegovo rame i ispri�ala mu svoje nevolje. &na�ni stisak njegove rukeulijevao je sigur nost. "jena tamna glava pala je na njegovo rame. i l4red 2lark se zaistaponovo vratio u #ort 0enri. E Pro�log oktobra, kada je napustio naselje, namjera mu je bila dase vrati u utvr�enje �im obavi zadatak. 6judi prave planove, a neumoljiva sudbina ne sprovodiih uvijek u �ivot. Patrola se vratila u #ort 0enri, ali l4red nije mogao da ih prati. %io jepovrije�en i morao je oti�i u #ort Pit da se oporavi. Dok je tamo le�ao, saznao je da mu jemajka bolesna u njegovom starom domu u ju�noj !ird�iniji i, ako �eli da je zatekne �ivu,mora �to prije da se vrati. 5d mah je napustilo #ort Pit i oti�ao svojoj ku�i, gdje je ostao svedo maj�ine smrti. 5na je bila jedina spona sa starim domom, a kada je umrla, odlu�io je dazauvijek napusti mjesto svog dje�a�tva. l4red je bio punopravni nasljednik cijelog imanja, alinepravedni i sebi�ni o�uh isprije�io se izme�u njega i za dovoljstva koje je tu mogao na�i.5dlu�io je da postane pla�enik. Dopadao mu se opasni �ivot grani�ara i vi�e je volio daboravi medu grubim naseljenicima nego da jen stvuje na bogatoj planta�i. 2ada je svojunamjeru saop�tio o�uhu, ovaj je jedva sakrio zadovoljstvo zbog preokreta situacije. Zatim sel4red spakovao, uzeo maj�in nakit i jos *;3 jednom se tu�no osvrnuv�i na staru gospodskuku�u zauvijek odjahao. %ila je nedjelja ujutro i 2lark je ve� dva dana boravio u #ort 0enriju. zmale sobe u kasarni promatrao je dobro znani pejsa�. !alovita brda, �iroka rijeka, zelene

�ume bili su mu kao stari prijatelji. - Ponovo sam ovdje - razmi�ljao je. - &amo �ovjek mo�eda bude ovakva budala. "apustio sam planta�u, robove, konje, kraj poznat po zgodnim�enama - a zbog �ega8 5vdje za mene nema ni�ta osim ndijanaca, te�kog posla, li�avanjai nevolja. opet sam jurio da �to prije do�em. /h7 2akva je korist govoriti o mogu�nostima



novog kraja. "e mogu sebe zavaravati. 'o je zbog nje. ogao bih pje�a�iti hiljadu milja imjesecima gladovati samo da bih bar jednom pogledao to milo lice. Zato ne marim ni. za �tadrugo. �udno da je odjahala do stare sikomore ju�e, u trenutku kada sam ja bio tamo i misliona nju. 5�ito se bila tek vratila s puta. Pitam se da li joj je uop�te bilo stalo do mene. Pitam seda li ikad misli na mene. Da li da taj incident prihvatim kao sretan predznak8 Pa, ovdje sam dato saznam i sazna�u. ha7 �uje se crkveno zvono. "asmijav�i se svojoj nestrpljivosti, obukao je kaput, stavio kapu i str�ao niz stepenice. "aseljenici su sa porodicama i�li na skupno

mjesto. - Gospodine 2lark, �ula sam da ste se vratili - 6idija %ogs se prijatno osmjehnulapru�iv�i mu ruku. - Dobrodo�li u utvrdjenje. Drago mi je �to ste opet s nama. Dok su njihdvoje razgovarali, nai�li su njen otac i Pukovnik Zen i toplo pozdravili mladi�a. - 5hoho, opetsmo na granici - rekao je pukovnik �o. - Drago mi je �to vas ponovo vidim. &lu�ajte, moramvam priznati da sam zavolio onog va�eg vranca kojeg ste jesenas ostavili kod mene. "isamznao �ta da mislim kada je D�onatan doveo mog konja. Da vam *;) pravo ka�em, nadaosam se da �ete se vratiti. �ta ste radili cijelu zimu8 - %io sam kod ku�e. ajka mi je bila dugobolesna i umrla je u aprilu. - om�e, to su lo�e vijesti. �ao mi je - rekao je pukov nik, blagospustiv�i ruku na mladi�evo rame. - Pitao sam se odakle vam tolika ozbiljnost na licu. 'e�ko je to, ali ta kav je �ivot. - !ratio sam se da zauzmem svoje staro mjesto kod vas, pukovni�eZen, ako �ete mi ga dati. - "aravno da ho�u i mogu vam obe�ati jo� vize ubu du�e."amjeravam otvoriti put do ejsvila, 2entakija i podi�i nova naselja uz rijeku. %i�e mipotrebni mladi ljudi i zaista se radujem

�to ste se vratili. - 0vala vam, pukovni�e. 'o je vise nego �to sam se nadao. l4red jeugledao vitku priliku u sivoj lanenoj haljini. %ilo je jo� mladih ljudi koji su mu se pribli�avali, ali je on vidio samo %eti. 2ao u inat, %eti je i�la sa 9altom ilerom i, iz nekog tajanstvenograzloga koji �ene uvijek zadr�avaju za sebe, smje�kala mu se i ne�to veselo pri�ala.l4redovo srce je ote�alo poput olova. - %eti, ovdje je... - po�eo je pukovnik Zen, ali je onapro�la pored njih za�arenih o�iju, ni ne pogledav�i l4re da. %ilo mu je neprijatno. - /�imo -rekao je stalo�eno. j &ve dok �ivi, l4red 2lark ne�e zaboraviti taj sat. Po nos ga je dr�aoprikovanog za sjedi�te. "aizgled je bio , smiren, ali je u njemu sve vrio. 2akav je samo idiotbio. 1 &ada je shvatio za�to nikad nije dobio odgovor na svoje pismo. %eti je voljela ilera,�ovjeka kojeg je mrzio, �ovje ka koji je bio u stanju da uni�ti i trunku simpatije koju jemo�da gajila prema njemu. Ponovo su im se ukrstili pute vi i iler ga je potukao. Preplavio ga je o�aj kada je shva tio da su sve njegove nade bile samo pusti snovi. &an o trenutku kada bi joj podano maj�in nakit, san o tom no �arobnom licu koje bi mu se primaklo, san o kolibici u

koju bi �urio nakon dnevnog posla i zatekao je kako ga �eka na kapiji - sve te snove morazauvijek zaboraviti. edva je �ekao da se misa zavr�i. �elio je da bude sam, da se bori sasobom, da progna iz srca njenu sliku. �im je �uo zavr�ne rije�i, izvukao se prije drugih ipo�urio u svoju sobu. %eti je cijelo popodne imala dru�tvo i bio je ve� sumrak kada jepukovnik u�ao u njenu sobu. - %eti, �elim da �ujem za�to si jutros ignorisala 2larka - po�eo je ve� s vrata. 5�i su mu sijevale, a usne su mu bile �vrsto stisnute, bio je to izraz koji serijetko vi�ao na pukovnikovom licu. - 'o se ti�e samo mene - odgovorila je brzo, visokouzdignuv�i glavu i sijevnuv�i o�ima. - zvini, molim te. li ne sla�em se s tobom - odgovorio je pukovnik. - 'i�e se i drugih. "e mo�e� se tako pona�ati u ovako malom mjestu io�ekivati da pro�e neopazeno. artinova �ena je vidjela kako si pro�la pored 2larka, a tizna� kakva je ona brbljivica. !e� svi pri�aju o tebi i 2larku. - %a� me briga. - ene je briga."e�u da ljudi pri�aju o tebi - pukovnik je po�eo da gubi strpljenje. - esenas si dopu�tala2larku da ti ukazuje pa�nju i o�ito ste bili u dobrim odnosima kada je oti�ao. &ada, kada sevratio, ne�e� ni da ga pozdravi�. Dozvoljava� onom ileru da juri za tobom. Po meni, ilerse ni u �emu ne mo�e mjeriti s 2larkom, i sude�i po toplim pozdravima upu�enim jutros2larku, vidim da se i drugi sa mnom sla�u u tom pogledu. "e uzdi�em ja 2larka u nebesa,samo ti ka�em da je tvoje pona�anje nerazumljivo i %esi, i D�onatanu, i svima drugim. 6judite Z5!u koketom i govore da ti prili�i ljep�e pona�anje. - "isam dozvolila ileru da juri zamnom, kako si to * umislio - odgovorila je gnjevno. - "e dopada mi se. *;B vi�am ga samokada su tu %esi ili neko drugi. to dobre zna�. "e mogu ga sprije�iti da me doprati iz crkve. - 'o je u redu, ali da li su zaista bili toliko nevini tvoji pogledi kojima si ga jutros obasipala8 - "ijeistina - povikala je, a rumenilo joj je �arilo obraze. - "e �elim da me iko zove koketom. kosam ljubazna prema nekom mu�karcu, sve stare cure i �ene po�nu da me ogovaraju, jj -0ajde, %eti, ne uzbuduj se. /daljavamo se od pitanja. Za�to nisi ljubazna prema 2larku8 -upitao je pukovnik. "ije odgovorila, pa je on nastavio. - ko ima ne�to &to ja ne znam a trebalo

bi da znam, onda mi mora� re�i. eni se li�no momak dopada, ali ne ka�em da se mora itebi dopadati. o�da ti uo�pte nije stalo do njega, ali ni to nije razlog za ovakvo pona�anje.%eti, ovdje na granici brzo se upozna prava vrijednost �ovjeka. &vako u #ortu voli 2larka. ladiga obo�avaju. %esi ga voli. Zna� da su on i sak bili prijatelji. islim da se danas ponio kao





gun�ao je pukovnik idu�i prema ku�i. Zatekao je &ema kako sjedi na pragu. - &em, �ta siuradio s pismom koje ti je pro�log oktobra dao gospodin 2lark i rekao ti da ga preda� %eti8 -"e sje�am se nikakvog pisma - odgovorio je &em. - &lu�aj, &em, gospodin 2lark mi je upravoispri�ao za Pismo. �ta si uradio8 &em je u�ao u kolibu. rmljao je i prevrtao ne�to po svojimstvarima. 2ada se pojavio na vratima, pru�io je uma��en papir pukovniku. - 2oji te je �avonatjerao da to u�ini�, &em8 /vijek si �o po�ten. 5vaj tvoj �in prouzrokovao je dosta

nesporazuma i suza. *<< - 5n je s uga, nije on dobar - mrmljao je &em. - !idio sam gospo�icu%eti s njim i vidio sam da joj se svi�a i rekao sam da ne�u dozvoliti da gospo�ica %etipobjegne s njim. zato nisam htio da joj dam to pismo. Pukovnik je bio svjestan da bi bilobeskorisno ubje�ivati &ema u suprotno. Pogledao je gotovo izblijedjela slova i krenuo ku�i. -�ta ti je to8 - upitala ga je �ena, odahnuv�i od olak�anja �to mu opet vidi smiren izraz lica.- 'o je pisamce za onu usijanu glavicu gore i vjerujem da �e razjasniti misteriju. 2lark ga jepro�le jeseni dao &emu, a ovaj ga je zadr�ao kod sebe. - "adam se da �e to smiriti %eti.%rinu me njeni ljubavni jadi. 2ada je pukovnik u�ao u sobu, zatekao je djevojku u istompolo�aju kao i kada ju je napustio. - Pa, gospodjice, ovdje ima ne�to �to bi te mogointeresovati8 - rekao je veselo. - &ta8 - upitala je trgnuv�i se. Zarumenjela se kada je vidjelapismo i u prvom trenu je odbila da ga uzme. "ije shvatila za�to se njen brat raduje. &amo prijenekoliko trenutaka bio je potpuno druk�iji. - (vo, uzmi. 'o je pismo od 2larka koje si trebalaprimiti jesenas. Dao ga je &emu, a stari blesan ga je zadr�ao. &ada je prekasno da o tome

govorimo. �ao mi vas je oboje. "e znam �ta ta�no pi�e u tom pismu, ali znam da �e� sepostidjeti �to mu nisi vjerovala. 2ada je pukovnik iza�ao, %eti je bila potpuno smu�ena. �ta je on to govorio8 Drhtavim rukama otvorila je pismo i dr�e�i ga pored treperavog svjetlapo�ela da �itaC EDraga %eti, Da si sa�ekala jo� samo koji trenutak, znam da se ne bi naljutilana mene. 9ije�i koje sam �elio da ti ka�em zagu�ile su me i nisam ih mogao izgovoriti.!olim te. !olim *<+ te od prvog trenutka, onog predivnog trenutka kada sam ugledao najdivnijelice na svijetu. %i�u najsretniji �ovjek na zemlji ako ka�e� da me bar malo voli� i obe�a�da �e� mi biti �ena. Pogrije�io sam �to sam te poljubio i molim te da mi oprosti�. Da simogla vidjeti svoje lice, kako sam ga ja sino� vidio na mjese�ini, ne bih morao da se branimCznala bi �ta me je poljuljalo. / taj poljubac unio sam svoju nadu, svoju ljubav, svoj �ivot, svesvoje. "eka on tra�i opro�taj od mene. "adam se da �u se iz #ort Pita vratiti za �est ili osamnedjelja, ali ne mogu do tada �ekati odgovor. 'voj do smrti, 6#9(DE 2ada je %eti pro�italapismo, osjetila je laku vrtoglavicu. &lova su joj zaigrala pred o�ima. %espomo�no je ispru�ila

ruke i onda pala na pod. Prvi put u �ivotu %eti se onesvijestila. Pukovnik ju je na�ao, blijedu inepomi�nu, kako le�i ispod prozora. M Giantvaia ili, kako su ga �e��e zvali, 2ornplanter bio je prvo poglavica &eneka, ali kada se zdru�ilo pet ratni�kih plemena 4ormiraju�i istorijskihEPet narodaE, postao je njihov vo�a. (vo �ta je jedan istori�ar rekao za ovog slavnogpoglavicuC E'radicija ka�e da je krv jednog slavnog bijelog �ovjeka tekla venama2ornplantera. Pleme koje je on predvodio u po�etku je imalo indijansku kraljicu �zuzetnemo�i i ljepote. %ila je ro�ena da vlada svojim nar�dom snagom svoje li�nosti. nogepoglavice salijetale su je da postane njihova �ena, ali ona je vi�e voljela svoju mo� idostojanstvo. 2ada je taj mladi bijeli �ovjek do�ao u �linu 5haja, kraljica se zaljubila u njegaa 2ornplanter je njihov sin.E *<= r 2ornplanter je do�ivio duboku starost. %io je mudarsavjetnik, veliki vo�a i umro je u stotoj godini. !i�e ustupaka u�inili su mu bijelci negoijednom drugom indijanskom poglavici. (vo �ta je o njemu napisao general !a�ingtonCEZasluge 2ornplantera i njegovo prijateljstvo prema &jedinjenim Dr�avama dobro su poznate ine�e biti zaboravljene.E li, 2ornplanter nije uvijek bio prijateljski raspolo�en premabljedolikim. Za vrijeme Danmorovog rata i godinama kasnije prema pionirima bio je jedan odnajosvetoljubivijih crvenih vodja. upravo za vrijeme perioda 2ornplanterove aktivnosti protivbijelaca sak Zen je imao nesre�u da padne u njegove ruke. &je�amo se da se sak, kada seizgubio u �umi, slab od gladi i umora, uvukao u grmlje i tu zaspao. Probudio gaje pas koji ga jelizao po licu. �uo je indijanske glasove. /stao je i potr�ao najbr�e �to je mogao, ali kako jebio iscrpljen, nije se mogao porediti sa svojim progoniteljima. &ustigli su ga i, vide�i da nije ustanju da se brani, zgrabili ga za ruke i povukli sa sobom. - &lab trka�. "ema dobre noge -rekao je jedan i na to su se druga dva ndijanca nasmijali. Zatim su po�eli dre�ati i ispu�tatiratni�ke krike, a na taj signal pridru�ili su im se drugi ndijanci. sak je opazio da ga vode uveliki logor. 2rupnog ndijanca koji ga je vodio upitao je �iji je to logor i tako je saznao da jepao u ruke 2ornplantera. Dok su i�li kroz veliko indijansko selo, sak je vidio nepogre�ive

znake rata. "a sve strane se radiloC skvo su pripremale velike koli�ine bizonovog mesare�u�i ga u duge, tanke kai�eve, i krunile kukuruz. 9atnici su �istili pu�ke, o�trilitomahavke i mije�ali ratni�ke boje. sak je znao da su ovo pripreme za dugi pohod i za bitku. 'e no�i �uo je viku ndijanaca i tupo udaranje nihovih nogu po zemlji. �uo je odzvanjanje



tomahavka dok su ih zabijali u *<3 tvrdo drvo. ndijanci su igrali ratni�ke igre oko ratni�kogstupa. 5vo je, uz manje prekide, trajalo naredna �etiri dana dok je sak le�ao u svom �atoru ioporavljao se. Petog dana pojavio se jedan �ovjek, visok i sna�an, kosa mu je padala prekoramena a na sebi je imao �arenu indijansku odje�u. sak je odmah znao da je to bijelac,mo�da neko od brojnih 4rancuskih trgovaca koji su dolazili u indijanska sela. - Zove� se Zen -rekao je �ovjek na engleskom, o�tro gledaju�i saka. - Da, tako se zovem. 2o si ti8 - upitao jesak iznenadjeno. - a sam Girti. "ikad te nisam vidio, ali sam dobro znao pukovnika i

D�onatana. !idio sam i tvoju sestru1 svi ste sli�ni kao jaje jajetu. - esi li ti &ajmon Girti8 - esam. - �uo sam da ima� uticaja na ndijance. o�e� li u�initi i�ta da me odavdeizvu�e�8 - 2ako si uop�te ovdje do�ao8 "isi previ�e daleko od logora !ingenunda - sitnecrne o�i o�tro su promatrale saka. - Girti, uvjeravam te da nisam uhoda. Pobjegao sam iz sela!iandota na 6udoj rijeci i izgubio sam se nakon tri dana hoda. Zaspao sam u grmlju, na�ao me je indijanski pas. uo sam glasove i vidio tri ndijanca. /stao sam i potr�ao, ali su me lakouhvatili. - Znam za tebe. &tari 'arhe ima k�erku koja nije dozvolila da se za tebe uzme otkup. -Da, i �elio bih da se tamo vratim. "e svi�a mi se situacija ovdje. E pravi si, Zen. /hva�en si unezgodno vrijeme. ndijanci su poludjeli. Pretpostavljam da ne zna� da je pu ovnik 2ro4ord prijenekoliko dana napravio pravi pokolj *<) me�u ndijancima. %i�e te�ko svakom bijelcu kojegzarobe. %ojim se da ne mogu ni�ta u�initi za tebe. sada nekoliko rije�i o &ajmonu Girtiju,%ijelom Divljaku. mao je dva brata, D�ejmsa i D�ord�a, koji su bili desperadosi jo� prijenego �to su ih uhvatili Delavari i nije �udo �to su ubrzo postali pravi divljaci. &ajmon je

uhva�en u isto vrijeme kada i njegova bra�a. 5n nije odmah pao pod uticaj slobodnogindijanskog na�ina �ivota. !jerovatno je, dok je bio u zarobljeni�tvu, stekao mo� kako danjima komanduje i nau�io tajnu kako da s njima vlada to je rijetko kom bijelcu uspjelo. zvjesno je daje i on, kao i poznati 4rancuski 2ana�anin �uker, u�ivao da sjedi pored logorske vatre, daodlazi u vigvam na savjetovanje i govori okupljenim ndijancima. 2ada je izbila revolucija, Girti je bio o$cir u #ort Pitu. "apustio je utvrdjenje i poveo sa sobom 'orisa ekija i (liota i jo�dvanaest vojnika i ovi izdajnici bili su strah i trepet i me�u Delavarima i me�u bijelcima.Delavare su bili jedno od nekoliko miroljubivih plemena. Da bi ih pridobio da se pridru�eguverneru 0amiltonu, britanskom komandantu, Girti je pronio glas da je general !a�ingtonubijen, da se 2ongres raspao i da %ritanci pobje�uju u svim bitkama. Girti je znao mnogeindijanske jezike i 0amilton gaje anga�ovao da odlazi me�u razna indijanska plemena i da ihpoti�e na ve�u mr�nju prema pionirima. 5vo je bio �ivot koji mu je najvi�e odgovarao./skoro je imao veliki ali i lo� uticaj na sva plemena. Postao je poznat po svojoj pomo�i

ndijancima prilikom plja�ka�kih pohoda, p� no�nim upadima, skalpiranju, otimanju bijelih�ena i �avolskoj okrutnosti i smionosti. 'e�ko je i zamisliti da je jedan bijelac mogao bititakva zvijer. 5bja�njenje bi se, mo�da, moglo na�i u njegovo neura�unljivosti. pak, teknakon njegove smrti saznalo se da nije uvijek bio toiiko okrutanC pripisuju mu se i neka *<@plemenitija djela, spasio je 2entona od loma�e i izgleda da su zlo�ini koje su njemu pripisivalizasluga njegove divlje bra�e. sak Zen nije imao neprilika sve do sedmog dana zato�eni�tva."ije vi�ao nikog osim skvo koja mu je donosila hranu. 'og dana do�la su dvojicacrvenoko�aca i odveli ga do ogromnog vigvama gdje je zasjedao savjet Pet naroda.2ornplanter je sjedio izmedju najbli�ih saradnika, poglavica !eliko Drvo i Pola Grada, okru�endrugim poglavicama. edan stariji ndijanac stajao je u sredini i obra�ao se ostalim. &vi susjedili nepomi�ni, lica hladnih i mrkih poput bronzane maske. "aizgled nisu obra�ali pa�njuna ulazak zarobljenika. - Zen, oni se savjetuju - pro�aputao je glas pored sakovog uha. sak seokrenuo i prepoznao Girtija. - �elim da te pripremim na najgore. - Dakle, za mene nemanikakve nade8 - upitao je sak. - %ojim se da nema - nastavio je odmetnik �apatom. eni ne bidopustili da govorim na savjetu. 9ekao sam 2omplanteru da bi tvoje ubistvo moglo dovesti0urone, ali on nije htio da slu�a. lu�e sam u logoru Delavara vidio pukovnika 2ro4orda kakogori na loma�i. %io je moj prijatelj u Pitu, ali se nisam usudio re�i ni jednu rije� pomahnitalim ndijancima. orao sam da gledam mu�enje. Pajp i !ingenund, obojica stari 2ro4ordoviprijatelji, takodje su stajali i gledali kako se punih pet sati pe�e na vrelom uSjlj isak se stresaona rije�i odmetnika, ali nije odgovorio. 5d po�etka je osje�ao da je u bezizlaznom polo�aju ida Fu se ne bi mogla ukazati prilika za bijeg u tako velikom logoru. �vrsto je stisnuo zube iodlu�io da crvenim davolima poka�e kako bijeli �ovjek hrabro umire. &ve poglavice sugovorile a zavr�nu rije� je dao !eliko Drvo. 'ada je 2ornplanter pru�io ratni�ki �tappoglavi* Eola Grada. 5vaj je ustao, oti�ao do kraja kruga i tamo *<B zabio �tap u zemlju.Zatim je �tap predao poglavici !eliko Drvo. &vaki poglavica je ponovio isto. sak je kao

op�injen posmatrao ceremoniju. !idio je ratni�ke �tapove i u savjetima 0urona i znao je daudarac o zemlju ozna�ava smrt i rat. - %ijeli �ovje�e, ti su ubica ndijanaca - rekao je2ornplanter na odli�nom engleskom. - 2ada sunce ponovo grane, ti umire�. stupio je jedanratnik i crnom bojom premazao sakovo lice. sak je znao da je ovo znak da ga sutra smrt �eka.



Dok se vra�ao u svoj �ator, vidio je ratni�ki ples ndijanaca. &totine ratnika sa tomahavcima,no�evima i toljagama u rukama obilazili su stup uz prigu�eni ritam bubnjeva. 5krenuli bi se i,ispustiv�i stravi�ni poklik, krenuli u suprotnom pravcu. 2ada su ovo ponovili tri puta, po jedanratnik bi iza�ao iz reda i zabio no� ili tomahavk u stup. 'ada bi glasno spominjao svojaposljednja juna�tva i velike uspjehe u ratu. Drugi ndijanci pozdravili bi ovo povicima imahanjem oru�jem. 'ada bi se cijela ceremonija ponovila. 'og popodneva mnogi ndijancidolazili su u sakov �atori prijetili mu stisnutim pesnicama i no�evima. Psovali su i proklinjali

ga. "jihova osvetni�ka lica izra�avala su zluradost o�ekuju�i njegovo mu�enje. 2ada sesmrklo, sakovi �uvari su spustili zastor i sakrili ga od pogleda poludjelih ndijanaca. 'ama kojaga je obavijala bila je pravo olak�anje. Postepeno je sve utihnulo i samo bi se �uo poneki urlikpijanog crvenoko�ca. saka je to podsje�alo na dugi samrtni�ki krik. &tresao se i naje�io. "akraju su utihnuli i ti krici i zavladala je ti�ina. sak je stalno ponavljao iste rije�i. "jegovaposljednja noc u �ivotu7 "jegova posljednja no� u �ivotu7 &ilio se da misli na druge stvari.6e�ao je u tami svog �atora, ali je bio daleko u pro�losti, sa svojom majkom i bra�om prijenego *+H �tosu do�li j C i1 krvo�ednu zemlju. isli su mu odlutale u dane dje�a�tva kada jevodio krave na ispa�u i u svojim ma�tanjima opet je vidio kako otvara reze na kapiji, kakoga�a po potoku i hvata �abe. 6ica starih drugova, godinama zaboravljena, sada su ga gledalaiz tamnog zida njegovog boravi�ta. %ilo je tu lice (ndrjua, lica druge bra�e, nasmijano licesestre, blago lice majke. &like su polako blijedjele. znenada je pred sobom ugledao utvaru.%lje�tava bijela svjetlost obasjala je �ator i otkrila prelijepo lice indijanske djevojke koja ga je

toliko voljela. ajirine tamne o�i bile su blistave od beskrajne ljubavi, a njene usne su seosmjehivale s nadom. Grub udarac raspr�io je sakove snove. &na�ni ratnik ga je podigao iizgurao iz �atora. %ilo je rano jutro. &unce je upravo zasjalo na niskim brdima istoka a njegovicrveni zraci obojili su rumenilom obla�i�e magle koja je poput bijele zavjese visjela iznadrijeke. ako je bilo toplo, sak se stresao kada mu je laki da�ak povjetarca pomilovao obraze. o� jednom je pogledao prema izlaze�em suncu, prema istoku koji je htio da vidi, i ondaodlu�no okrenuo lice. ako je bilo rano, ndijanci su bili na nogama i njihovi pokli�i odjekivalisu dolinom. Dok su �uvari vodili zarobljenika, pratila ih je vriska okupljenih skvo i mladihratnika i djece koji su bacali �tapove i kamenje na mrskog Dugog "o�a. /skoro su sestanovnici sela sakupili na travnatom krugu u sredini. 2ada se zarobljenik pojavio, 4ormirali sudva duga reda. sak je morao tr�ati izmedju njih - bilo je to jedno od najokrutnijih mu�enja.5sim 2ornplantera i jo� �nekolicine njegovih poglavica svi ndijanci su bili u redu. alidje�aci koji su jedva mogli dobaciti kamen, djevojke i starije skvo sa kopljima i �ibama,

mladi�i sa blje�tavim to�ttahavcima, namr�teni stariji ratnici sa �vornovatim rat *+*mekim toljagama - svi oni su �ekali, vri�te�i i zamahuju�i oru�jem. zdato je nare�enje isak, go do pasa, trebao je da trti br�e od srne. Znao je on ovaj na�in mu�enja. "a �elu redabili su stariji i iskusniji ratnici i tu je vrebala prava opasnost. zme�u ova dva reda jurio je poputmunje, krivudaju�i tu i tamo, tr�e�i blizu podignutog oru�ja, prihvataju�i udarce nauzdignute ruke, oboriv�i po kojeg ratnika udarcem u stomak, nijednom ne smanjuju�i brzinu,tako da je ndijancima bilo veoma te�ko da ga valjano pogode. 2ada je pro�ao opasnusmotru, sakova trka je bila zavr�ena. &tare poglavice su gun�anjem pozdravile njegovuborbu. "a sakovom �elu su bile modrice a nekoliko kapi prvi mije�alo se sa kapima znoja.5tekline i ogrebotine i�arale su mu gola ramena i ruke, ali nije dobio nijednu ozbiljnijupovredu. %ila je ovo poslastica bez premca za ljubitelje tr�anja kroz �ibe. !ezali su ga ondavla�nim ko�nim vezama za stup u sredini, a dje�aci, mladi�i i �ene po�eli su da kru�e okonjega vri&te�i poput demona. &tare skvo su u njegovo meso zabijale nao�trene �tapoveumo�ene u slanu vodu. Djevojke su ga udarale �ibama koje su ostavljale crvene tragove nanjegovim bijelim ramenima. 9atnici su zabijali o�trice tomahavka u stup oko njegove glave.sak je predobro poznavao prirodu ndijanaca. edini na�in da smanji svoje muke bio je dazadobije njihovo po�tovanje. Znao je da bi krik za milost samo pove�ao njegove patnje a nebi ubrzao smrt - produ�io bi oboje. 5dlu�io je da umre bez ijednog uzdaha. 5dlu�io je dapoka�e apsolutnu ravnodu�nost, �to je bio jedini na�in na koji bi mogao izmamiti milostndijanaca. 2ada bi mogao da ih navede da ga odmah ubiju, bio bi po�te�en u�asne agonije. edan nao�it mladi ratnik vitlao je blistavim tomahavkom koji je bacao sa daljine od deset,petnaest i dvadeset *+; stopa i svaki put o�trica sjekire zarila bi se duboko u stup, satno in�od lsakove glave. &a izrazom ponosa i prezira sak je gledao pravo ispred sebe, uop�te neobra�aju�i pa�nju na svog mu�itelja. - Da / indijanski dje�ak misli da mo�e zapla�itibijelog ratnika8 - sak je na kraju rekao s puno prezira. - Zar on ho�e da zaradi orlovo perje8

%lijedo lice mu se smije. ladi ratnik je dobro razumio jezik 0urona jer je u�asnuto kriknuo iponovo bacio tomahavk, ovog puta odsjekav�i jedan uvojak lsakove kose. sak se upravo zaovo molio. "adao se da �e bar jednom tomahavk skrenuti.i odmah ga ubiti. li, pobjesnjeliratnik nije vi�e imao priliku da baci svoje oru�je jer su ga ndijanci ismijali i izgurali iz reda.



drugi ratnici su se oku�ali u vje�tini ga�anja ali su njihovi napori izazvali samo rije�i prezira iuvrede od lsaka. %acali su oru�je oko njegove glave i ramena tako da na kraju vi�e nije bilomjesta. - %ijeli 5rao se umorio od dje�aka - povikao je sak najbli�em poglavici. - �ta,jeu�inio da postane igra�ka djece8 "eka umre smr�u poglavice. Djevojke su odavno odustaleod mu�enja zarobljenika. ak su se povukle i najgrublje stare skvo. Zarobljenikovo ponosnolijepo lice, njegovo uspravno dr�anje, prezir prema neprijatelju, ravnodu�nost premaposjekotinama i crvenim pe�atima na bijeloj ko�i zadobili su njihova srca. 'ako nije bilo i sa

ratnicima. !ide�i da bljedoliki prezire sve njihove napore iiF ga izazovu, jedan mladi ratnik seokrenuo !elikom Drvetu. "a zapovijest ovog poglavice �ndijanci su prestali sa svojimmanevrima oko stupa i napravili veliki krug. !e� u sljede�em trenutku pojavio se jedan visokiratnik nose�i sve�anj pru�a. pored �eli�nih nerava sak je zadrhtao od u�asa. 5�ekivao je trku kroz �ibe, vadjenje nokata, stavljanje soli *+< u ko�u, skalpiranje i jo� bezbroj drugihindijanskih mu�enja, ali, kako nije ubio ni jednog �lana njihovog plemena, nije ni pomislio da�e biti �iv spaljen. Zaboga, ovo je bilo u�asno7 ndijanci su se sada umirili. "jihove pjesme iigre �e uskoro odjekivati. Gomilali su snoplje oko sakovih nogu. edan ratnik je kleknuo nazemljuC �elik je zasjao na kremenu i pljusak varnica zasuo je komadi�e suhog granja1 digao selagani plamen i vitki stup plavog dima zaplovio je vazduhom. sak je �vrsto stisnuo zube imolio se za brzu smrt. &ajmon Girti se �urno probio kroz redove ndijanaca. Dobio je dozvoluda govori sa �ovjekom svoje boje. - Zen, pokazao si hrabrost. Da se to desilo nekom drugomprilikom, sigurno bi bio spa�en. ko �eli�, posla�u rije� tvojima. - &agnuv�i se,

pro�aputao jeC - /�inio sam sve �to sam mogao, ali je bilo prekasno. - Poku�aj da javi�mojima u #ort 0enriju - bilo je sve �to je rekao sak. �ulo se pucketanje suhog drveta i tanak jezik crvenog plamena suknuo je s gomile snoplja i po�eo da li�e rese na zarobljen i kovim�izmama. / tom odsutnom trenutku, kada je pa�nja svih bila upravljena na nepomi�nupriliku vezanu uz stup i kada je samo pjesma smrti razbijala ti�inu, dug, prodorni pokli�zazvonio je u mir- nom vazduhu jutra. 'aj prekid gotovo savr�enog mira bio je tako sna�an iiznenadan da je za trenutak nastupio samrtni�ki muk. &ve o�i podigle su se prema uzvisini skoje je dopro glas. &ada se �ula i nepogre�iva grmljavina konjskih kopita koja su udarala postjenovitom terenu. /slijedio je trenutak paralisanosti. ndijanci su stajali zapanjeni,okamenjeni. onda se na ivici uzvisine pojavio veliki crni konj povijenog vrata i grive koja sevijorila. ahao ga e ratnik oki�en perjem, koji je visoko uzdizao svoju pu�ku. *++ ponovo jeprodorni pokli� zaparao u�i zapanjenih ndijanaca. Zarobljenik je ve� ranije vidio tog konja i jaha�a1 �uo je ve� taj dugi pokli�1 srce mu je zabubnjalo od nade. ndijanci su znali taj

pokli�, bio je to stra�ni ratni�ki pokli� 0urona. za vode pojavio se drugi jaha�, a zatim ostali i brdo je brzo bilo na�i�kano crnim konjima. ilopirali su brzo niz padinui uletjeli u uske uli�ice sela. 2ada je crni konj ujahao u sredinu, kolona konja u trku prostirala sesve do vrha grebena. Pera jaha�a ponosno su se vijorila na povjetarcu1 oru�je im je blistalo nasuncu. "ikad se nije dogodilo tako ne�to. / rano jutro 0uroni su se privukli do logora nadoma�aj pu��anog metka i u povoljnom trenutku, kada su svi izvidnici i glasnici bili okostupa za mu�enje, do�li su do brda odakle su ujahali u selo prije nego �to su stanovnicishvatili �ta se dogadja. "i jedan ndijanac nije podigao oru�je. �ula se vriska �ena i djece,zatim glasna zapovijest !elikog Drveta, a onda su svi zastali mirno, u i��ekivanju. 5lujni5blak, ratni�ki poglavica !iandota, zaustavio je svog sna�nog konja dvadeset stopa odloma�e. "jegova pratnja od dvije stotine obojenih djavola stala je uz njega. dim su goli dopasa. "jihove sna�ne grudi bile su premazane plameno crvenim bojama1 stravi�ne crno-bijele�are Prekrivale su im lica. &ve glave su bile glatko izbrijane osim mjesta gdje je stajao per�innakostrije�en poput je�evih bodlji. &vaki ratnik je nosio koplje ukra�eno perem, tomahavk ipu�ku. %listave glave sa malim per�inima dovoljno su pokazivale da su ovi ndijanci na ratnojstazi. & jednog konja skliznula je vitka prilika i pojurila prema zarobljeniku. Divlja kosa koja sevijorila jasno je poka pala da to nije ratnik. %rzo poput munje ta prilika je sla do loma�e,u�areno snoplje je razbacano lijevo i de *Hblistava o�trica je zasjala, spone su pale sazarobljeni *+= kovih ruku i prednji redovi 0urona su se rastvorili i zatvorili oko oslobodjenogmu�karca. 5slobodilac se okrenuo prema zapanjenim ndijancima otkrivaju�i im blijedo iprelijepo lice ajire, princeze !iandota. - Pozovite va�eg poglavicu - naredila je. !isoka prilikapoglavice &eneka kretala se me�u ratnicima i sporim i odmjerenim korakom pribli�avaladjevojci. "jegovo dr�anje odgovaralo je vo�i pet naroda. Znao je da je najmudriji poglavica, junak iz stotinu bojeva. 2o se usudio da ga uznemiri8 2o se usudio da prkosi najve�oj silime�u svim indijanskim plemenima8 &tao je pred djevojku, prekrstio ruke i �ekao da ona

progovori. - ajira tra�i %ijelog 5rla - rekla je. 2ornplanter joj nije odmah odgovorio. "ikadranije nije je vidio, iako je �uo mnoge pri�e o njenoj ljepoti. &ada je stajao licem u lice saindijanskom princezom o �ijoj se slavi i ljepoti pri�alo i pjevalo. Prelijepa djevojka stajala jeuspravna i neustra�iva. "jena odje�a neuredna od dugog jahanja slabo je prikrivala ljepotu



oblina. &jajna kosa joj se prosipala preko ramena, tamne o�i su sijevale vatrom, a grudi su jojse nadimale sa svakim dahom. %ila je k�erka velikih poglavica, bila je oli�enje divlje ljubavi. -&kvo 0urona je hrabra - rekao je 2ornplanter. - S kojim pravom dolazi da oslobodi mogzarobljenika8 - 5n je usvojeni 0uron. - Za�to se bljedoliki poput lisice krije blizu logora2ornplantera8 - Pobjegao je. zgubio se na putu do #orta na rijeci. - 2ornplanter uzimazarobljenike da ih ubije, ne da ili oslobodi. - ko ga ne�e� dati, ajira �e ga uzeti - odgovorila:8 pokazuju�i na dugi red ratnika na konjima. - ako se desi ne�to 'arheovoj k�erki, bi�e

osve�ena. 2ornplanter je pogledao 5lujnog 5blaka. Dobro je znao koliko je hrabar na boji�tu.5�ima je pre�ao po �utlji *+3 iid 0uronima, a onda ponovo preko mra�nog lica njihovogvode. 5lujni 5blak je sjedio uko�eno na konju, glava mu je bila uzdignuta, svaki mi�i� napet ispreman za akciju. %io je �eljan borbe. 5n i svaki od njegovih ratnika borili bi se kao hiljadutigrova za svoju princezu - ponos rase !iandota. 2ornplanter je sve to vidio i shvatio da, uo�iva�nog pohoda, ne smije �rtvovati nijednog svog ratnika ni zbog �ega, a kamoli zbogbezvrijednog bljedolikog. - Dugi "o� nije vrijedan �ivota ni nekog od mojih pasa - rekao je sprezirom. - 2ada bi htio, 2ornplanter bi mogao natjerati 0urone da pred njim drhte kao li��ena oluji. "eka ajira povede bljedolikog u svoj vigvam i neka ga tamo hrani i napravi skvo odnjega. 2ada on ugrize kao guja u travi, sjeti se rije�i poglavice. 2ornplanter se okre�e oddjevojke 0urona koja zaboravlja svoju krv. &unce je ve� dostiglo zenit kada je duga�ka kolonandijanaca na konjima poput d�inovske zmije krivudala kroz �umu i preko visoravni. %ili su to!iandoti i sak Zen je jahao s njima. 5slobo�en stra�ne smrti koja mu je prijetila i znaju�i da

je jo� jednom na putu za logor 0urona, prihvatio je sudbinu i pomirio se s njom. "ije imaodovoljno rije�i zahvalnosti &to je spa�en loma�e. 2ada su stigli do brze rijeke, ratnici susjahali i malo se �dmorili dok su njihovi konji �edno pili hladnu vodu. iedan ndijanac jedotakao saka po ruci i �utke mu poka;ao prema velikom javoru ispod kojeg su sjedili ajira i�ujni 5blak. sak je okrenuo konja i krenuo prema njima- ajira je podigla o�i umorne itu�ne, ali plemenite i PuEe ponosa. - %ijeli 5rle, ova voda vodi pravo do #orta na rijeci a jekratko, gotovo hladno. - di uz nju i kada sunce ode do vrha onog tamo brda, ti �e� biti sasvojim naroa�m. di, slobodan si. *+) 5krenula je lice od njega. sak je bio zapanjen. "ijemogao vjerovati svojim u�ima. Zagledao se u nju i vidio da ju je, iako joj je lice mirno, ne�togu�ilo u grlu, a da je ruka kojom je dr�ala uzdu pobijelila od �vrstog stiska. sak je pogledao5lujnog 5blaka i druge ndijance u blizini. &jedili su ravnodu�ni, na njihovim licima se ni�tanije moglo pro�itati. - ajira, �ta to treba da zna�i8 - upitao je sak. - 9ije�i 2ornplanteraduboko su se urezale u srce ajire - odgovorila je gorko. - %ile su ta�ne. 5rao ne voli ajiru.

"e�e ga vi�e dr�ati u kavezu. &lobodan je da odleti. - 5rao ne �eli svoju slobodu. !olim te,ajira. &pasila si me i ja sam tvoj. ko ho�e�, po�i sa mnom i udaj se za mene i onda �emose opet vratiti u selo !iandota. ajirine o�i su se ubla�ile neizrecivom ljubavlju. 2ratkouzviknuv�i, bacila mu se u naru�je. "akon nekoliko trenutaka zanesenosti ajira se obratila5lujnom 5blaku i mahnula rukom prema zapadu. Poglavica se bacio na konja, izdao jednu jedinu zapovijest i odjahao niz obalu. 9atnici su krenuli za njim, ne obaziru�i se. 2ada je iposljednji ratnik nestao iza vrba, ljubavnici su okrenuli konje prema istoku. / smiraj dana, urano ljeto, grupica ljudi sjedila je oko pukovnika �ena pred njegovom ku�om. Povremeno biduboko povukao dim iz duga�ke indijanske lule i oduvao obla�i�e iznad glave. %ili su tomajor ekolok i kapetan %ogs. &ajlas Zen je sjedio na travi. Pukovnikova �ena je stajala navratima, a %eti na posljednjem stepeniku, glave naslonjene na bratovo krilo. &vi su bili ozbiljni. 'og dana D�onatan Zen se vratio nakon tri sedmice odsustva i sada je odgovarao na njihovabrojna pitanja. - "e pitajte me vi�e ni�ta, sve �u vam ispri�ati - rekao je bri�u�i znoj se�ela. 6ice mu je bilo umorno, brada neu*+@ redna, �itav izgled odavao je iscrpljenost. - %ilo jeto ovakoC pukovnik 2ro4ord je imao �etiri stotine i osamdeset ljudi, a ja i &lover smo bili vodi�i. 'o je velika vojska i uklju�ivala je i vojnike iz Pita i drugih utvr�enja i naselja du� rijeke.!idite, 2ro4ord je �elio da jednim udarcem slisti �o�one. 2ada smo do�li do rijeke &andaski, ito nakon napornog hoda, nismo vidjeli ni jednog ndijanca. 2ro4ord je o�ekivao da �eiznenaditi &o�one i, kada je nai�ao na pust logor, nije znao �ta da radi. &lover i ja smo musavjetovali da se odmah povu�e. 2ro4ord nije htio da nas slu�a. Poku�ao sam mu objasniti daod posljednjeg pokolja o�trooki indijanski izvidnici budno paze granicu. !ijesti o sada�njempohodu prenosili su brzi glasnici u razli�ita indijanska plemena i radili su kao rojevi ljutihp�elica. "apu�teno selo �o�ona ukazivalo je da je zvono uzbune stiglo ve� u naselja�o�ona i Delavara1 mo�da i kod !iandota na sjeveru. Pukovnik 2ro4ord je bio uporan iinsistirao da se krene dublje na indijansku teritoriju. &ljede�eg dana susreli smo se sa

ndijancima koji su i�li pravo na nas. %ila je to kombinovana vojska poglavica Delavara, Pajpa i!ingenunda. %itka tek �to je po�ela kada su crvenoko�ci dobili poja�anje - �etiri stotineratnika pod &an�otom, poglavicom 0urona. "eprijatelj je izvirao iza drve�a i stijenja, krio se u jarugama i puzao kroz visoku travu. ijelog dana uspijevali smo da odr�imo polo�aj, iako smo



izgubili �ezdeset ljudi. 'e no�i le�ali smo uz velike vatre koje smo zapalili, da bismo izbjeglino�na iznena�enja. 9ano sljede�eg jutra ponovo smo otpo�eli bitku. !idio sam &ajmonairtija na bijelom konju. 'jerao je i sokolio ndijance na o�ajni�ku bitku. "jihova vatra jepostala tako ubita�na da smo bili prisiljeni da se povu�emo. PoPodne se &lover, koji je biooti�ao u izvi�anje, vratio sa viestima da se pribli�avaju jaha�i za koje je vjerovao da suo�ekivano poja�anje. %ili su to %atlerovi britanski rend�eri *+B iz Detroita. 5vo je okamenilo2ro4ordove vojnike. "eprijateljska vatra je postajala sve �e��a. "a�i ljudi su padali kao

snoplje. 5dbacivali su pu�ke i bje�ali, mnogi pravo u ruke crvenih. !jerujem da su iskusnijigrani�ari pobjegli, ve�ina je na�la smrt u polju. &akrio sam se u jednom �upljem deblu.&ljede�eg dana, kada sam se uvjerio da sam siguran, izvukao sam se. &vuda uokolo vidio samskalpirana i unaka�ena tijela, ali nisam prona�ao pukovnika 2ro4orda. ndijanci su odnijeli svuodje�u, oru�je, prekriva�e i sve stvari od vrijednosti. !iandoti su oti�li prema sjeverozapadu,a Delavari i �o�oni na istok. Pratio sam njihov trag jer je vodio prema ku�i. 'ri dana kasnijestajao sam na visokoj stijeni iznad logora !ingenunda. 5datle sam ugledao pukovnika vezanogza kolac i vatru zapaljenu pod njegovim nogama. %io sam oko pet stotina jardi daleko odlogora. !idio sam ratne poglavice Pajpa i !ingenunda1 vidio sam &ajmona irtija i britanskogo$cira u uni4ormi. Poglavice i Girti nekad su bili 2ro4ordovi prijatelji. &tajali su mirno i gledali kako jadna �rtva gori. ndijanci su urlikali i igrali oko vatre. 2ad je na kraju jedan ndijanac utr�ao i oderao skalp jo� �ivog �ovjeka, vi�e nisam mogao izdr�ati,okrenuo sam se i otr�ao. Do�ivio sam sva�ta, ovo je ne�to najgore. - Zaboga7 'o je u�asno,

a kada samo pomislim da je Girti bijelac - povikao je pukovnik Zen. - Do�ao je vrlo blizu mrtvog�ovjeka - nastavio je D�onatan. - "aciljao sam i ubio velikog bijelog konja. - �teta �to si gaproma�io - primijetio je &ajlas Zen. - (vo i !ecela. Da �ujemo �ta on ima da ka�e - rekao jemajor ekolok. / tom trenutku !ecel se pridru�io grupi i rukovao se sa D�onatanom. 9ekaoim je da se &lover pojavio u kolibi kod 0jua %eneta, bez odje�e i skoro mrtav od umora ipovreda. *=H - Drago mi je da se &lover izvukao. %io je protiv toga da se ide dalje. Da nas je2ro4ord slu�ao, izbjegao bi ovaj u�as i spasio vlastiti �ivot. 6u, zna li &lover koliko se ljudiizvuklo8 - upitao je D�onatan. - 2a�e da ih nije mnogo. rvenokose7 su ubili sve zarobljenikeosim 2rotorda i "ajta. - !idio sam kada je pukovnik izgorio na loma�i. "isam vidio "ajta.o�da su ga ubili prije nego �to su do�li u logor Delavara - rekao je D�onatan. - !ecel, �tapo tebi zna�i ovaj pokolj na granici8 - upitao je pukovnik. - Zna�i jo� jednu krvavu godinu kao*))). - odgovorio je !ecel. - %i�e rata uz rijeku. 0arni * ton ne�to kuha sa Girtijem.Pukovni�e Zen, vjerujem da Girti ima uhodu u naseljima pored rijeke i zna o utvr�enjima i

odbrani koliko i mi. - "e misli� valjda da ima bijelog uhodu8 - /pravo tako - rekao je lovac. -Prije mjesec dana uhvatio sam onog ilera kako nju�ka oko kasarne. otad motrim na njega.ko su moje sumnje ta�ne, on igra prljavu igru. "emam dokaza, ali mi sve miri�e na njega. -&ad kad to spomenu - rekao je pukovnik - sjetih se da je D�onatan rekao da je sreo ilera ublizini 2anave prije tri nedjelje. %a� u vrijeme kada je 2ro4ordova vojska bila na putu premaselima �o�ona. Pukovnik je htio da regrutuje ilera, ovaj mu je rekao da �uri u #ort. jo� senije vratio. - "isam iznena�en, pukovni�e, ti sada ovdje koman �. a nisam vojnik i zato imamvi�e prilike da motrim na ilera. "e�e posumnjati u mene. !ecel se digao da krene."ajednom je zastao. %esi Fen se iznenadila kada je vidjela kako se uko�io. "jen uz!lk jeprivukao pa�nju ostalih. - Pogledajte7 - povikao je lovac ma�u�i rukom prema Ejeci. *=* -&lu�aj, !ecel, ti uvijek ne�to vidi�. Gdje da gledam87 h, vidim, ne�to tamno se mi�eobalom. /h. !jerujem da je ndijanac - rekao je pukovnik Zen. D�onatan je uletio u ku�u. 2adase vratio sekundu kasnije, nosio je tri pu�ke. - !idim konje, 6u. �ta ti misli�8 - upitao jeD�onatan. 5vo je zaista smjelo, osim ako ndijanci nemaju za sobom ve�u silu. - "eprijateljskicrvenokoso se ne bi ovako pokazivali. o�da uop�te nisu crveni. 5ti�i �emo do strmine.2ada su do�li do strmine, vidjeli su kako se dva konja spu�taju niz suprotnu obalu i ulaze uvodu. 'ada im se u�inilo da su ih izgubili iz vida. !isoko drve�e bacalo je tamnu sjenu nadvodom i konji se nisu vidjeli u tami. Pukovnik i D�onatan su i�li gore-dolje obalom tra�e�imjesto odakle �e bolje da vide. - (no ih. - povikao je &ajlas. - Da, i ja sada vidim kako izlaze izsjene - rekao je pukovnik. - 2onji sa jaha�ima. 6uis, �ta ti vidi�8 - 'o je sak i indijanskadjevojka - odgovorio je !ecel. "astalo je kome�anje u maloj grupi pra�eno poklicima veselja. -Zaboga. !ecel, ima� �udesno oko. "adam se da si u pravu. (no, vidim kako bli�i jaha�ma�e - povikao je pukovnik. - 5h, %esi7 !jerujem da je 6u u pravu. Pogledaj 'ajga - rekla je %etiuzbudjeno. &vi su zaboravili na psa. Pratio je %eti i dr�ao se /; nju. Prvo je zadrhtao, ondazacvilio i glasno zalajao dok je tr�ao niz obalu. 5nda je uletio u vodu. - 0ej, %ets - do�ao je

povik preko vode. "ije bilo sumnje. %io je to sakov glas. *=; ako je sunce odavno za�lo izabrda, ipak je bilo dovoljno svjetla i mogli su prepoznati saka �ena. &jedio je uspravan na konjui drugom rukom dr�ao uzde konja koji je plivao uz njegovog. "a ovom konju sjedila je vitkadjevojka koja se �vrsto dr�ala za grivu. - (b, D�ek, &ajlas, evo me �iv i zdrav - povikao je





- odgovorio je sak. - �elio sam samo da budem slobodan. - Drugim rije�ima, bio si slijep -primijetio je l4red osmjehnuv�i se saku. - esam, l4rede. !jerujem da bi ti mnogo prije nego�to sam ja to u�inio, uspio otkriti ljepotu i vrline moje princeze. pak, nemojte se toliko divitiajiri. "ije ona na to navikla. to me podsje�a �ta me o�ekuje sutra. &vi �ete �eljeti da jepoljubite. - %eti �e biti djeveru�a. ona �e imati problema - nasmijao se pukovnik. - &lu�ajsamo, ltrede - rekao je sak - ima�e� priliku da poljubi� dvije najljep�e djevojke na granici. 'o je �ivotna �ansa. *=3 - 'o je obi�aj, zar ne8 - rekao je l4red hladno. - este, ako mo�e�

uhvatiti djevojku - odgovorio je pukovnik. %eti je porumenjela na ltredovu hladnu primjedbu.2ako se usudio8 "ije se mogla oduprijeti porivu da ga pogleda. asno, kao da je napisano,vidjela je u plavim o�ima svjetlo sje�anja - sje�anje na poljubac. %eti je spustila glavu - lice joj je gorjelo, srce joj je bilo na vatri od stida, ljubavi i �aljenja. - sak, ispri�aj nam jo� ne�to- rekao je kapetan %ogs. 2ako je ajira saznala da si u rukama 2ornplantera8 &igurno te nijepratila8 - 0o�e� li nam re�i8 - upitao je sak ajiru. - 9ekla mi je jedna pti�ica - odgovorila je. - &igurno je da nikad ne�e re�i - rekao je sak. -* zato vjerujem da joj je &ajmon Girti poslaovijest o mom zarobljeni�tvu. / posljednjem trenutku, kada su me ndijanci vezali za kolac,pri�ao mi je i �apnuo da je mo�da zakasnio. - Da, mo�da je ba� to Girti u�inio - rekao jepukovnik. - Pretpostavljam da se nije smio uplitati kada je pukovnik 2ro4ord bio u istoj situaciji. -sak, mo�e� li re�i ajiri da pri�a8 !olim da je slu�am kada govori - zamolila je %eti brata. -ajira, ho�e� li otpjevati ljubavnu pjesmu 0urona8 - upitao je sak. - li, ako ne �eli� dapjeva�, ispri�aj nam neku pri�u. �elim da �uju kako divno pri�a�. - &ta �e ajira pri�ati8

- upitala je stidljivo. - spri�aj im legendu o &tijeni koja stoji. - ednom je lijepa indijanskadjevojka �ivjela medu borovima - po�ela je ajira, spustiv�i pogled i potra�iv�i �sakovuruku. - Glas joj je bio �ubor vode, ljepota kao izlaze�e sunce. 9atnici su dolazili iz daleka davide lijepo lice �ve djevojke. 5smjehivala im se i oni su je nazvali "asmije�eni jesec... *=) * ok je ajira pri�ala, svi su je zadivljeno slu�ali. ": kraju su je pozdravili veselim usklicima ipohvalama. olili su je da ispri�a jo� ne�to, ali je ona sa osmijehom odmahnula glavom.&ada kada je prebrodila srame�ljivost i strepnju, voljela je da �uje �ale i razgovor ostalih.Pukovnikovo vino je oticalo kao voda i kada je jo� malo ostalo, pukovnik je ustao. - &ada,ispijmo za mladu i mlado�enju. 2apetane %ogs, da �ujemo zdravicu. - Pijmo u �ast ljepotenevjeste, pijmo za sre�u mlado�enje - rekao je kapetan %ogs podi�u�i �a�u. - "ezaboravite i djeveru�u - napomenuo je sak. - Da, pijmo i za djeveru�u. 2lark, ho�ete li vire�i ne�to prigodno8 - upitao je pukovnik. 2lark se podigao. - !jerujem da �e ova indijanskaprinceza biti prva karika u lancu mira koji �e jednog dana ujediniti crvene i bijele ljude.

/mjesto %ijeli �dral trebalo bi je nazvati %ijela Golubica. Gospodo, ustanimo i ispijmo za njendug �ivot i sre�u. Zdravica je popijena. Zatim je 2lark ponovo napunio �a�u i podigav�i jevisoko iznad glave pogledao %eti. - Gospodo, a sada u �ast djeveru�e. Gospo�ice Zen, zava�e zdravlje i sre�u u ovom dobrom starom vinu. - 0vala vam - promrmljala je %eti, nedi�u�i pogled. 6aku no� svima. demo, ajira. 2ada su djevojke do�le u sobu, indijanskadjevojka ju je pogledala o�ima blistavim poput zvijezda. - oja sestra me je usre�ila -pro�aputala je ajira mekim glasom. - ajirino srce je puno. - !jerujem da si sretna, jer znamda voli� saka. - ajira ga je uvijek voljela. !olje�e i njegovu sestru. -* ja �u tebe - rekla je%eti. - !olje�u te jer si ga spasila. h, ajira, tvoja ljubav je �arobna. - oja sestra je voljena -pro�aputala je ajira. - ajira je vidjela pogled u o�ima velikog lovca. %ila je to tu�nasvjetlost mjeseca na vodi. 5n te voli. * drugi je gledao mo *=@ �u sestru o�ima plavim kaonebo na sjeverozapadu. on te voli. - 5h7 - %eti je zadrhtala i rukama sakrila lice. - �uti7 ajira,ne govori mi o njemu. M &unce je bilo blistavo, slatki miris zelenila bio je opojan, ptice suveselo pjevale. &cena ispred starog utvrdjenja pro�aranog o�iljcima rata bila je slikovita."iske, br�ljanom pokrivene brvnare na brijegu vi�e su li�ile na naslikane ku�e nego nastvarne nastambe1 mlin sa nagorjelim krovom - uspomena od ndijanaca - i velikim to�kom,sada miran i tih, izgledao je kao da je stotinu godina star. "a uzvisini prekrivenoj travom sjedilisu saki njegova nevjesta. zabrao je ovo mjesto jer je pru�alo divan pogled na tratinu na kojojsu se odr�avale trke i takmi�enja. Zadivljene �ene stajale su uokolo i zurile u njegovu �enu.�aputale su o njenoj bijeloj ko�i, nje�nim rukama, ljepoti. Djevojke su zurile �irom otvoreniho�iju. Djeca su tr�ala oko njih i veselo podvriskivala. Postoje to bila izuzetna prilika, do�li susvi iz naselja. Pukovnik i &em su postavljali stup s metom na sredini tratine. ajor ekolok ikapetan %ogs su odre�ivali redoslijed takmi�ara. %eti je sjedila na crnom konju kojeg jepukovnik Zen velikodu�no ponudio kao prvu nagradu. %ila je izuzetno raspolo�ena i upravo jenatjerala saka da je podigne na visokog konja kako bi imala bolji pogled na takmi�are.

zgledalo je da je samo !ecel smiren i da ga se uop�te ne ti�e �ta se oko njega dogadja.&tajao je po strani, naslonjen na duga�ku pu�ku, pogleda uprtog u �umu na suprotnoj obali. -Pa, momci, mislim da smo spremni za zabavu - veselo ih je pozvao pukovnik. - 0ajde, poka�itese7 *=B 'akmi�enje je po�elo. 5d prvih �est strijelaca najbolji au tIi7i D�onatan �en i l4red



2lark, �iji su meci zavr�ili na pola in�a od klina u sredini mete. - l4rede, ovo je zaista bilodobro - rekao je pukovnik. - /znapredovali ste od posljednji put. Do�ao je red na drugih �esttakmi�ara. "ijedan nije pogodio usred kruga. Pobjednika je trebalo odrediti izme�uD�onatana i 2larka. - Pa�ljivo ga�aj, l4rede - vikao je sak. - "adam se da �e� gapobijediti... /vijek je bio bolji od mene. l4redov drugi hitac oti�ao je izvan kruga i po�to jeD�onatan uspio da uputi metak bli�e centru, l4red je morao da prizna poraz. - (vo ilera -rekao je &ajlas Zen. - o�da �e i on htjeti da se ogleda. Pukovnik se okrenuo. iler se upravo

priklju�io grupi. "osio je pu�ku i opremu i o�ito se tek vratio u naselje. &vima je prijateljskiklimnuo. - iler, ho�ete li se takmi�iti za glavnu nagradu koju sam upravo htio dodijelitiD�onatanu8 - upitao je pukovnik. - "e, malo sam zakasnio. 'akmi�i�u se kasnije - odgovorio je iler. Po dolasku ilera, !ecel se pribli�io gomili. Pas 'ajg bio mu je za petama. "iko nije�uo 'ajgovo tiho rezanje, niti !ecelovu strogu zapovijest da bude miran. Prebaciv�i ruku preko%etinog mustanga, !ecel je promatrao strijelce. / stvari, budno je pratio svaki ilerov korak. -5�ekujem dobre pogotke za ovu nagradu - rekao je pukovnik ma�u�i izvezenom ko�nomtorbicom za metke koju je napravila %eti. Po�to je dobio nagradu, D�onatan se vi�e nijemogao takmi�iti. 'o je omogu�ilo 4redu da pr i ga�a za drugu nagradu. 5sje�ao je da bidao sve na svijetu da dobije tor bicu kojom je pukovnik mahao. Dvaput je dizao pu�ku i dvaputspu�tao cijev. 2ada je napokon ispalio prvi metak, *3H ovaj je zavr�io u drugom krugu. %io jeto dobar pogodak, ali je znao da nikad ne mo�e dobiti nagradu. - alo smo nervozni, ha8 -primijetio je iler naceriv�i se. o� nekoliko mladi�a su se oku�ali, ali bez ikakvog rezultata.

'ada je na red do�ao mali 0ari %enet / ranijim takmi�enjima odnio je mnoge nagrade ismatrali su ga jednim od najboljih strijelaca u okolini. - 5vo je %etina nagrada i ne vjerujem da�e me iko presti�i - rekao je mladi�. 5�i su sijevale dok se spremao da puca. Povici iodobravanje pozdravili su njegov poku�aj. etak je u�ao u drvo tako blizu klina da nije ostalomjesta ni za o�tricu no�a. iler je bio sljede�i. %io je dobar strijelac. Pun samopouzdanjanaciljao je i opalio. 5krenuo se zadovoljan �to �e odnijeti �eljenu nagradu. 5krznuo je klin.li, iler je pravio ra�un bez kr�mara. %eti je vidjela razultat njegovog hica i samozadovoljanosmijeh na njegovom licu. &vjesna da ga niko ne�e pobijediti, skliznula je s konja i otr�ala do!ecela. - 6u, vjerujem da �e iler odnijeti moju nagradu pro�aputala je uhvativ�i ga �vrstoza ruku. - 5krznuo je >in i sigurna sam da samo ti mo�e� bolje gadjati. "e �elim da ilerima ne�to moje. -*, djevoj�ice, ti ho�e� da pucam za tebe - upitao je. - Da, 6u, molim te.Znalo se da !ecel nikad ne rasipa barut. "ikad se nije takmi�io ni u tr�anju ni u ga�anju, iako je bio najbr�i i nepogre�iv strijelac na granici. &toga je pukovnik bio iznena�en i zadovoljan

kada je �uo da �e se i lovac oku�ati. iler se mra�no osmjehnuo, lako se radilo o !ecelu,Zr�ao je da �e ga te�ko nadma�iti. - 5vo je pogodak za %eti - rekao je !ecel i spremio se �apuca. Zagledao se u stup. & te daljine vrh klina izgle *3* Ide �� ,Fi uEt2ezainteresovanokrenuo do !edao je kao sitna crna ta�ka. /zeo je uvojak kose koja � ,Fi ut2e lepr�ala nanjegovim ramenima i za trenutak ga dr�ao iSnFa�� ispred sebe. 'ako se uvjerio da nemapovjetarca. Du�a �ela. im ne�to vidio - tiho je rekao. - 2reta o crna cijev polako je po�ela dase podi�e - radoznalim pl E!ecel 8� -a na vrhu ostrva. "isam siguran je smatra�ima �inilo sekao da se nikad ne�e podi�i - i kada je se iza ono� z ... . naciljao, u trenu je izgledalo kao dasu �ovjek i pu�ka �ivotinja ih lndlaF. se 1 pona�aj se kao da je sve u redu. isklesani izkamena. 'ada je uslijedio prasak, obla�i� bije- ndlanac. / , � n, viilera - pro�aputao je!ecel. log dima, i zvonak odjek. "i�ta ne govor� i motri na ile F F F F F F.F /red nogisu pomislili da je lovac proma�io. zgledalo je Prili�no uznem u !:F FF.F �uo je %ehn glas. da klin nije promijenio polo�aj, nije bilorupe od metka u se okrenuo. ek su j I h F F F.. F na 9onju . vlkaia e bijeloj mrlji od kre�arazmazanoj oko klina. 2ada su se 2a�em va� n m1estu, a voda je bila dublja. bolje zagledali,primijetili su da je glava klina duboko ut- %eti. -* to upravo na odgovorio je iler sa jeranaudrvo. - !jerovatno s e se p eu,en.F FF FF F e ijt osmijeru F j b mo naudrvo. j F FF F- Predivan pogodak - uskliknuo je pukovnik. - 6uis, neprijatnim osmijeru F FF vjjg 9onj ne blmone sje�am se da sam ne�to sli�no vidio. pltkatada e mEZe Fjine !ecel nije odgovorio.!ratio se na svoje ranije mjesto gao doplivati ni do Ii� F F.or/a je %eti sijevaju�i o�ima. ipo�eo da puni pu�ku. %eti je dotr�ala do njega nose�i ve- - Pokazanu -o�ila na konja.�enu torbicu. &tavila je nogu u Fmen .FIF F F 4e briga da � - 5h, 6u, sada bih te poljubila.%io je to najdivniji po- - &min se betl . ... , (b reci 1oj da se vrati. 'akmi�enja su se nastavila.ako je izgubio i u tr�anju, - Zaustavite F FF zgrabivgi uzde njenog l4red 2lark se odavno nijebolje osje�ao. Dvaput je tog 1 %eti, gdje ces. -* F F FF zbjegla je lovca i s popodneva sreo

%etin pogled i ono �to je vidio ispunilo konja. h je %eti bi � � vatrenu �ivotinju i kremu jesrce nadom. Dok je razmi�ljao o nesporazumu koji radosnim smijehom mamu F .F FF b/a jeu vo. ih j jk do nula prema obali Pn,e neh mu je srce nadom. Dok je razmi�ljao o nesporazumukoji nim j F ih je razdvojio, pogled mu je lutao od jednog �ovjeka do nula prema obali. Pn,e



neh drugog. 2ada je do�ao do !ecela, iznenadilo ga je lov�evo �i do koljena. vikao je !ecel.dr�anje. 6ice mu je bilo napola okrenuto prema takmi�ari- - %eti, s ani. � ov povik. ma i bio jebezbri�no naslonjen na veliki hrast. Pa�ljiv "ije obra�a a pa�nju iv F h F u FFF konja .pov,promatra�, kakav je bio l4red, opazio bi opreznost u toj - &tani7 rat. se, d , r bila mu e uglanepomi�noj prilici 5�i su mu bile uprte na zapadni dio kao ,e !ecel , ovog puta opasna ! ,ostrva. Gotovo nevoljko i l4redove o�i su pogledale u su. Pod.gao ,e PEFEE eno okremlla konjaiznena�ena i istom pravcu. Zapadni dio ostrva bio je na�i�kan grmljem- %eti je �ula i uv - ali

2ada se l4red zagledao, jasno je vidio tamnu priliku ka- aabnnuta. Znala ,e da se F *3; -Zaboga7 - uskliknuo je pukovnik Zen zapanjeno gle. daju�i lov�evo lice, bijelo i napeto. - 6u,nisi valjda namjeravao da puca�8 - upitala je %eti prekorno vrativ�i se na obalu. &vi prisutni su�utali, �ekaju�i lov�ev odgovor, 5sje�ali su da se ne�to ozbiljno doga�a. Pukovnik iD�onatan su to znali �im su vidjeli !ecela. 6ice mu je bilo hladno i sivo, usne �vrsto stisnute,o�i su sjale nekim �udnim sjajem. - Gdje si krenula8 - upitao ju je !ecel. - �eljela sam dado�em do mjesta gdje je voda plitka odgovorila je %eti. - 'o sam i mislio. Pa, %eti, ndijanci sekriju i �ekaju te u visokom grmlju tamo gdje si se ti uputila - rekao je !ecel. Zatim je staviopu�ku preko ramena i brzo oti�ao. - 5h, nije valjda ozbiljno mislio7 - povikala je %eti. %a� sambila blesava7 - 0ajde, svi se sada vratite - naredio je pukovnik. - Pukovni�e Zen - rekao je 2larkidu�i pored �ena. !idio sam da !ecel posmatra ostrvo, pa sam i ja bolje pogledao. 5dmahsam vidio jednu tamnu priliku kako se mi�e oko grmlja. 5ti�ao sam do !ecela i to mu rekao, aon mi je odgovorio da na ostrvu ima ndijanaca. - 5vo je zaista �udno - pukovnik se namr�tio.

- !ecelove sumnje, ilerov povratak, njegovo zadirkivanje %eti i onda ndijanci7 o�da jeslu�ajnost, ali... - Pukovni�e Zen, zar ne mislite da se !ecel mo�da prevario - rekao je iler. - utros sam do�ao s druge strane i nisam vidio ni traga od ndijanaca. !jerovatno je !e�eizazvao nepotrebnu uzbunu. - ko ste vi do�li s druge strane rijeke, to ne zna�i da tamo nemandijanaca - o�tro je odgovorio pukovnik. Zar ho�ete da kritikujete !ecela8 - a sam vidiondijanca7 - povikao je 2lark o�inuvst ilera o�ima koje su plamtjele. - ako ka�ete da nisam,*3+ onda la�ete7 �tavi�e, vjerujem da i te kako dobro znate o Oemu se radi. otrio sam navas. !idio sam da ste nemirni i da �esto gledate prema rijeci. o�da bi bilo bolje dapukovniku �enu objasnite za�to ste njegovu sestru poticali da pre�e rijeku. Zare�av�i kaotigar, iler jeRsko�io na 2larka. 6ice mu je bilo zlobno od mr�nje dok je vadio no�. �uli su seupla�eni povici djece i krici �ena. l4red se nevjerovatno brzo izmaknuo i ispru�io desnuruku. �akom je zadao ileru sna�an udarac u glavu oboriv�i ga na zemlju. &ve se desilo takobrzo da su svi stajali kao paralisani. "aseljenici su uko�eno gledali kako se iler podi�e. -

Dajte mi no�7 - vikao je iler promuklim glasom. "o� je bio pao pred noge majora ekoloka,koji je sada stao na njega. - 2lark, ovo je bila te�ka optu�ba7 - rekao je pukovnik. - o�ete lipotkrijepiti va�e rije�i8 - islim da mogu - rekao je 2lark. &tajao je uspravan, blijedog lica,o�iju plavih kao �elik. - Poznavao sam ga u #ort Pitu. %io je la�ljivac i pijanica. Dru�io se sa%ritancima i ndijancima. ko je takav bio tamo, ne mo�e druk�iji biti ni ovdje. !ecel mi jerekao da motrim na njega. !ecel i ja vjerujemo da je on znao da su ndijanci na drugoj obali. -Pukovni�e, to nije istina - prosiktao je iler. - 5n samo ho�e da vas nahu�ka na mene. rzime jer va�a sestra... - Zmijo7 - kriknuo je 2lark baciv�i se na ilera. Pukovnik je �vrstouhvatio ruku pobjesnjelog mladi�a. - 2apetane %ogs, vodite 2larka u kasarnu i zaklju�ajte @aako bude potrebno - naredio je pukovnik. - iler, ne �ttogu vas osuditi bez dokaza. Da samsiguran da ste znali ;a ndijance, ve� biste bili mrtav �ovjek. Dajem vam dvattet i �etiri satada napustite utvr�enje. *3= "aseljenici su se razi�li ku�ama. %ili su na 2larkovoi strani. ilernije bio omiljen. "jegovo pijan�evanje i arogantnost potkopali su prijateljstva koja je stekaokada je tek do�ao u #ort 0enri. 2larkova vedrina i spremnost da pomogne poja�ali su njegovugled i po�tovanje. - D�onatan, ovo mi sve miri�e na Girtija - rekao je pukovnik dok su on,njegova bra�a, %eti i ajira ulazili u ku�u. - Prokletstvo7 "e mo�emo biti mirni ni jednopopodne. oram vidjeti 6uisa. "isam siguran u 2larka. 5�ito je ogor�en na ilera. ranije suse sukobljavali i pla�im se da im ovo nije posljednji put. - li, kako �e� ih zadr�ati8 - upitao je &ajlas. - ko iler napusti #ort prije nego �to ubije 2larka, kri�e se u �umi i �ekati prilikuda puca u njega. - 'u je !ecel i ne treba se brinuti - odgovorio je pukovnik. - %eti, vidi� li �tasi... - po�eo je okrenuv�i se sestri, ali kada je vidio njeno blijedo, unezvijereno lice, nijenastavio. - / redu je, %ets, nisi ti kriva - lsak ju je nje�no zagrlio. - a vjerujem da je 2lark upravu kada je rekao da je iler znao da su ndijanci u blizini. zgleda da je ovo bila meta saciljem da te otme. "e pla�i se za l4reda. 5n se zna brinuti za sebe. 'o je jasno pokazao. &atkasnije, 2lark je zavr�io s ve�erom i sjedio je pored prozora pu�e�i lulu. &rditost ga je malo

popustila i misli su mu odlutale na prijatnije stvari. �alio je �to se tako nisko spustio da se boris ni�tarijom. pak je bio zadovoljan zbog udarca kojim je oborio ilera. 6aki koraci nastepenicama i kucanje prekinuli su mu misli. - /�ite - rekao je. !rata su se otvorila i !ecel jeu�ao u sobu. - Do�ao sam da ti ne�to ka�em - rekao je lovac i sjeo pored prozora. - "i�ta









�umi. !ecelu je laknulo. Znao je da ni�ta ne mo�e zaustaviti psa i da �e sigurno prije sti�i u#ort nego on. &a iskri�avim svjetlom u o�ima !ecel se okrenuo ndijancima. "e bi mu napamet palo da ode prije nego �to uputi olovnu poruku u ne�ije srce u tom logoru. 5baziru�ise na sve strane tra�io je mjesto gdje �e biti najbli�i logoru. Pa�ljivo je gledao zemlju,drve�e, stijene, grmlje sve �to bi ga moglo sakriti od o�trog pogleda indijanskog izvidnika.2ada je odredio putanju, po�eo je opasni spust. *)3 Fi sat je do�ao do podno�ja stijene, aonda se bacio na zemlju i po�eo da pu�e poput zmije. &totinu stopa od logora zastao je.

Provjerio je pu�ku i onda se polako podigao. "jegovo o�tro oko zapa�alo je sve detalje. %io jeskoro u selu. �ator je bio nekih dvadeset stopa od njegovog skrovi�ta. ogao je baciti kamenme�u ratnike. Glavnina ndijanaca bila je u sredini logora. %ritanci su stajali malo dalje.znenada !ecel zadrhta, a srce mu posko�i. spod javora, nekih stotinu i pedeset jardi dalje,stajala su �etiri �ovjeka. edan je bio ndijanac. !ecel je prepoznao divlje, mrko lice, ponosnu,vitku priliku. %ila mu je poznata duga ratna kapa. ogla je ukra�avati glavu samo jednogpoglavice - !ingeilCi-.da, poglavice Delavara. %ritanski o$cir, sa opasa�em i epoletama, stajao je do !ingenunda. &ajmon Girti, odmetnik, i iler, izdajica, upotpunjavali su grupu. !ecel sespustio na koljena. Znoj mu je izbijao iz svih pora na licu. o�ni lovac je drhtao, ali odgorljivosti. "ije li Girti, bijeli divljak, propast jadnih naseljenika, nadomak njegovog oru�ja kojenikad ne proma�i cilj8 "ije li krvolo�ni poglavica, koji ga je jednom i�ibao i mu�io, nanjegovom ni�anu8 "je�no je rukom pre�ao preko duga�ke cijevi svoje pu�ke. / tomtrenutku, kao nikad ranije, blistao je u svojoj mo�i - mo�i koja mu je omogu�avala da u oko

pogodi vjevericu na daljini na kojoj su sada bili ova �etvorica. 6ovac je samo jedan trenutaku�ivao u ovom 5sje�anju. &uvi�e dobro je znao vrijednost vremena i prilike. Ponovo sepridigao i provirio ispod granja. / tom trenutku prema njemu se okrenulo tamno ilerovo lice.!ecelom je pro�ao drhtaj, kao kod tigra spremnog da sko�i. u ludoj radosti �to je tako blizuneprijatelja, !ecel je zaboravio na �ovjeka �iji je trag pratio dva dana. Zaboravio je Ea ilera.&tisnuo je zube. Poglavica Delavara je bio bezbFdan kao da je hiljadu milja daleko. Prilika koju je !ecel *)) godinama �ekao i uspje�an ishod zna�ili bi ispunjenje njegovog �ivotnog cilja.%io je u velikom isku�enju. !ecelovo lice bilo je bijelo kada je podigao pu�ku, njegovo tamnooko, koje je sijalo osvetni�kim sjajem, gledalo je kroz mu�icu. Prvo se zaustavilo nabritanskom o$ciru, zatim na �irokim grudima Girtija. "evoljko se odmaklo i potra�ilo srce!ingenunda, gdje se za trenutak zaustavilo. 2ona�no je uhvatilo suncem opaljeno ilerovolice. - Za %eti - promrmljao je !ecel i pritisnuo oroz. &mrtonosni prasak probudio je hiljaduodjeka. Dok je pucanj razbijao ti�inu, iler je ne�to gestikulirao i obja�njavao. 9uka mu je

bespomo�no klonula, za trenutak je stajao uspravno, dok mu se glava polako naginjala i tijelovidljivo ljulalo. 'ada je tresnuo kao klada, licem udariv�i o tlo. !i�e se nije pokrenuo. %io jemrtav prije nego �to je pao na zemlju. /slijedila je neopisiva ti�ina. !ingenund, okrutan inemilosrdan, pokazao je na malu krvavu rupu na ilerovom �elu i onda sve�ano klimnuoglavom. Zapanjeni ndijanci stajali su bez rije�i. Zatim su urli�u�i pojurili prema mjestuodakle je do�ao smrtonosni pucanj. 5tkrili su samo nekoliko tragova mokasina u pijesku, aobla�ak bijelog dima lelujao je na jutarnjem povjetarcu. M l4red 2lark je lebdio izme�u�ivota i smrti. 9ana je bila duboka i opasna, ali ilerov no� ipak nije uspio da zahvati ni jedanvitalni organ1 stanje je bilo kriti�no zbog velikog gubitka krvi. Pukovnikova �ena, kojoj je biopovjeren delikatan zadatak da obradi ranu, odmahnula je glavom kada je vidjela pravac reza.2ada je pa�ljivije pogledala, primijetila je da se o�trica no�a odbila o rebro i tako proma�ilaplu�a. 5�istila je ranu, za�ila i povezala dobro paze�i da ranjenik ne olabavi zavoje. &vakogdana je *)@ odlazila da njeguje mladi�a i svakog dana ju je na povratku, ve� na vratima,do�ekivala %eti �ije je blijedo lice govorilo o besanim no�ima. - %eti, da li bi oti�la doutvr�enja da na sat dva zamijeni� gospo�u artin8 - upitala ju je gospo�a Zen jednog danakada je iscrpljena do�la ku�i. - 5bje smo smrtno umorne, a "el ecer nije mogla da do�e.2lark je jo� u besvjesnom stanju i ne pla�i se da bi te mogao prepoznati. %eti je po�urila dokolibe kapetana %ogsa, pored kasarne, gdje se l4red oporavljao i uzd4rhtalog srca u�la unjegovu sobu. ako je sjela pored njegovog kreveta, nije se usudila da ga pogleda. 'ek kada semalo smirila, okrenula se prema krevetu. lrred je le�ao na le�ima pokriven jorganom iako jenapolju bilo veoma toplo. 2ako je bio samrtni�ki bijel7 "ije bilo ni trunke boje, �elo je bilo kaoisklesano od mramora, tamne sjene su mu uokvirivale o�i, cijelo lice imalo je izraz velike boli.ma trenutaka kada ljubav �ene preraste u materinske osje�aje. 'ako je i %eti ovaj mu�karacodjednom izgledao kao bespomo�no dijete. 5sje�ala je kako joj srce leti ranjeniku pro�imaju�i je potpuno novim i nepoznatim osje�ajima. Zaboravila je na ponos,

strepnju, na razo�arenje. &jetila se samo da taj sna�ni mu�karac le�i na vratima smrti zato�to je branio njoj nanesenu uvredu. Pro�lost sa svom svojom gor�inom bila je zaboravljena, ana njeno mjesto je do�ao sna�ni val opro�taja i nade. 2ada mu je rukom dodirnuta �elo,njena ljubav, kao vatra koja je bila zapretana ali nikad uga�ena i koja mo�e da plane na



najmanji da�ak vjetra, o�ivjela je. Pro�ao je sat vremena. %eti je sada bila sretnija i mirnijanego �to je to bila mjesecima. "jen pacijent je i dalje spavao, mirno, bez snova. 5svrnula sepo sobi. znad kamina visili su ma�, pi�tolji i dvije slike. 5ne su zainteresovale %eti.nstinktivno je naslutila da je na jednoj 2larkova majka. Pogled joj je s puno nje�nosti lebdio na*)B tom licu, toliko sli�nom onom koje je po�ivalo na jastuku. "a drugoj slici je bila predivnadjevojka �ije su tamne o:7i uznemirile %eti. Da li mu je to bila sestra ili neko drugi8 "ije semogla oduprijeti valu ljubomore, posebno ju je ljutilo kada je po�ela porediti to lice sa svojim.

&toga je brzo skrenula pogled. 5krenula se prema krevetu i susrela prodorni pogled�eli�noplavih o�iju. &koro je pala sa stolice, ali se brzo sjetila da je l4red danima bio unesvijesti i da ne zna ko je bdio pored njegovog uzglavlja. - ajko, jesi li to ti8 - upitao jeslaba�nim glasom. - esam - odgovorila je %eti nje�no, svjesna da ne bi smjela uznemiritibolesnika. - islio sam da si bolesna. - %ila sam bolesna, a sada mi je bolje. - Glava me u�asnoboli. - &ada �u ti malo pokvasiti �elo. - 5tkad sam kod ku�e8 %eti mu je ovla�ila vrelo �elo./hvatio ju je za ruke, za�u�eno je gledaju�i. - ajko, nekako sam mislio da si umrla. &igurnosam sanjao. !eoma sam sretan. 9eci mi da li je do�la neka poruka za mene8 %eti je odmahnulaglavom, ali nije mogla da progovori. &hvatila je da �ivi u pro�losti a raspitivao se za pismokoje bi mu rado poslala samo da je znala. - "ema poruke, a pro�lo je dugo vremena. - Do�i�e sutra - pro�aputala je %eti. - 'ako ti uvijek ka�e� - rekao je umorno odmahnuv�i glavom.- 0o�e li mi ona ikad re�i8 'o je najmilija i najljep�a djevojka na svijetu. 2ada ozdravim,majko, oti�i cu da saznam da li me voli. - &igurno te voli. Znam da te voli - odgovorila je %eti

meko. *@H - ednog dana �u je dovesti ovdje - nastavio je da bunca. - 'ada �u ti biti bolji sin ine�u vi�e bje�ati od ku�e. poljubi me, majko. %eti je o�ima zamagljenim od suza gledalaupalo lice. "esvjesno je prstima prolazila kroz kosu vla�nu od znoja. %ila je toliko ponesenatugom i nje�no��u da se na njegove posljednje rije�i nagnula i poljubila mu usne. - 2o si ti8 'i nisi moja majka. 5na je mrtva - divlje je povikao gledaju�i je zaiarenim pogledom. %eti jenaglo ustala. �ta je u�inila8* mo�da uop�te nije buncao7 Prevario ju je7 5h, kada bi se podmogao rastvoriti da je proguta7 2ada bi samo neko do�ao7 2oraci su se �uli na stepenicama i%eti je potr�ala do vrata.E Duboko je uzdahnula od olak�anja kada je vidjela gospo�u iler. /me�uvremenu, naseljenici su se pripremali za napad. &ve �to se moglo ponijeti i �to je bilood vrijednosti unijeli su u utvr�enje, daleko od doma�aja crvenoko�aca. &klonili su konje istoku. &ijeno, �ito i hrana smje�teni su u kasarnu. "ikad ranije nije bilo toliko uzbu�enja ikome�anja na granici. Glasnici iz #ort Pita, �ort 2rika i drugih naselja potvr�ivali su glasine�a se svi gradovi du� 5haja pripremaju za rat. o� od revolucije tolika uznemirenost nije

vladala me�u pionirima. Pukovnik Zen je vjerovao da je i #ort 0enri meta %ritanaca indijanaca, posebno kada mu je jedan glasnik iz #ort Pita potvrdio da je iler Girtijev dou�nik,dakle i britanski. * kako je, onda, Girti bio upoznat sa svim slabostima utvr�enja, brojemvojnika, nije ni�ta drugo ostalo nego da se pukovnik Zen i njegovi ljudi �to bolje pripreme zaopsadno stanje. l4red se brzo oporavljao. Do�ao je i dan kada je mogao napustiti krevet isjesti pored prozora. 2ako je samo bio radostan �to je mogao da opet gleda zelene �ume i*@* �iroku, krivuudvu rijeku, kako je njegovim u�ima bila slatka pjesma ptica, kako je prijatnobilo zujanje p�ela u mirisnim cvjetovima ispod prozora. �alosno se osmjehnuo. 5n nije biozaljubljen u �ivot. / mra�nim raspolo�enjima �esto je mislio ima li smisla �ivljenje. 2akvaglupost7 %io je na rubu groba, ali je otrgnut od tamne rijeke smrti. %ilo mu je potrebno ovakone�to da shvati radost disanja, slavu ljubavi, slatko�u �ivljenja. 5dlu�io je da za njega vi�ene�e biti lutanja i povla�enja. ko mu je !ecel rekao istinu, ako nije uzaludvolio, onda jenjegova �a�a sre�e prepuna. 'og popodneva sak i ajira posjetili su l4reda. - "e mo�e�zamisliti koliko me raduje da si opet na nogama - rekao je sak �vrsto ga zagrliv�i. -* ajira jesretna - nje�no ga je pozdravila indijanska princeza. - &na�an si kao zapadni vjetar koji nikadne umire. - ajira i ja odlazimo danas, pa smo do�li da se pozdravimo. -* kako se ajiri dopalou naselju8 - 5h, presretna je. %eti i ona su se zaljubile jedna u drugu. 'reba samo da �uje�%eti kada poku�ava da govori jezikom !iandota i da vidi� ajirinu zbunjenost kada joj %etidaje lekcije iz lijepog pona�anja. - 'o je sigurno zanimljivo. Zar se ne vra�ate u opasnovrijeme8 - "i sam ne znam. pak vjerujem da je bolje da se vratim u 'arheov logor prije nego�to se sukobimo sa ndijancima. 0tio bih da do�em tamo prije irtija ili njegovih agenata. - Pa,sretno. "adam se da �emo se opet brzo vidjeti. - 'o je sigurno. , stari moj - nastavio je sak�iroko se osmjehuju�i - kada se ajira i ja vratimo, o�ekujemo da �e� i ti biti sretan.9azvedri se. Zbogom. *@; jvt je bilo spremno za odlazak ajire i saka u daleki dom ndijanaca.- "adam se da ne�ete imati problema usput - zabrinuto je rekao pukovnik Zen. - ko i

nai�emo na ndijance, ne moram se pla�iti jer imam za�titnika - nasmijao se sak vode�iajirinog konja. - Zbogom, ajira. 5n je tvoj, ali ne zaboravi da ga i mi volimo - rekla je %etizagrliv�i ajiru. - oja sestra ne zrve. ajiru. %ijeli 5rao �e se vratiti. - "e pla�i, %ets. 5pet�u ja do�i. kada se vratim, nadam se da �emo imati novo slavlje i da �e� tada ti biti



junakinja. Zbogom. Gledali su za njim sve dok nisu nestali s vidika. - Pa, vi�e bih volio da jesak ostao. 0ej7 2oji je ono �avo8 Pa, to je 'ajg7 Pas je bolno hramao putem koji je dolazio srijeke. !idjev�i pukovnika zacvilio je i dopuzao pred njegove noge. %io je mokar i pun �i�aka,a njegova predivna sjajna dlaka sada je bila puna krvi. - &ajlas, D�onatan, brzo ovamo -povikao je pukovnik. - 'ajg se vratio bez !ecela. �ta to treba da zna�i8 - ndijanci - rekao jeD�onatan. - 'ajg dolazi iz daleka. !idi mu �ape - krvave su i rasje�ene. bio je u blizini!ingenundovog logora. !idi� li ovu crvenu glinu me�u njegovim �apama. 2oliko je meni

poznato, nigdje u blizini nema crvene gline. - �ta je s 'ajgom8 - upitala je %eti. - & njim jesvr�eno. Pogo�en je, jadnik. 2ako je uop�te stigao do ku�e8 - pitao se &ajlas. - 5h, drag stari 'ajg - rekla je %eti nje�no spustiv�i �ajgovu glavu u krilo. - 0ej, �ta je ovo8 a mu ovo nisamstavila. - %eti je uzbu�eno pokazivala na tanku uzicu koja se krila u gustoj dlaci. - (b, pogledaj7 'o je uzica od torbice koju sam poklonila !ecelu. 'o je poruka od njega7 *@< D�onatan je brzoprerezao uzicu i tada ugleda�e metak. Pukovnik ga je pa�ljivo razgledao i onda im pokazao. -&lovo E9E. �ta li to zna�i8 - Zna�i rat. 'o je upozorenje od !ecela, u to nema ni najmanjesumnje - rekao je D�onatan. - !ecel ovo �alje jer zna da �emo biti napadnuti, a nije sigurankada �e se sam vratiti. i 'ajg je pogo�en na putu ku�i. Ponovo su pogledali psa kojeg su zatrenutak bili zaboravili. Glava mu je skliznula s %etinog krila, drhtaj je pro�ao njegovim tijelom,borio se da ustane, ali je snaga bila potro�ena. Dopuzao je do %eti i pogledao je skoro ljudskimpogledom. 'ada su mu se o�i sklopile. 'ajg je bio mrtav. 'e ve�eri nije bilo �ala nizadirkivanja u pukovnikovoj ku�i. "jegova �ena bila je zabrinuta, a %eti blijeda i tiha, �ak je i

pukovnik bio namr�ten. 'ama se odavno spustila, a s njom je do�ao i osje�aj olak�anja, jersu ndijanci rijetko napadali no�u. Do�ao je kapetan %ogs, te su on i pukovnik po�eli sdogovorima. - /jutro odmah kreni u �ort 2rik po poja�anje. Posla�u i majora, ali u drugompravcu. 5�ekujem i !ecela no�as. Dvanaest puta je pre�ao ovaj prag sa vije��u da jenemogu�e da nas ndijanci iznenade. 5sje�am da �e opet do�i. - �ta je ono8 - rekla je %eti,koja je sjedila na pragu. - Pssst7 - pro�aputao je pukovnik dr�e�i prst na ustima. "o� je bilatopla i tiha. / savr�enom miru koji je uslijedio nakon pukovnikovog upozorenja svako odprisutnih je �uo lupanje vlastitog srca. 5nda je s rijeke do�ao krik sove, tiho ali jasno dolebdio je do njihovih u�iju. 5dgovor je stigao iz pravca ostrva. - Znao sam. 9ekao sam vam - pukovnik je bio uzbu�en. - Prvi krik ispustio je D�onatan i dobio je odgovor. *@+ inuti su sporoprolazili. Djeca su zaspala. %esi Zen i %eti �ule su pukovnikov glas i sjedile blijede, �ekaju�i,ali nisu znale �ta �ekaju. Poznati korak za�uo se na stazi i visoka prilika je izronila iz tame,popela se uz stepenice i pre�la prag. - !ecel7 - uskliknuli su u isti glas pukovnik i kapetan %ogs.

%io je to zaista lovac. "a �to je samo li�io7 5dje�a i mokasine su mu bili mokri, poderani,uprskani blatom. i i !oda je kapala s njega, samo su pu�ka i barut bili suhi. 6i- E� ce mu je biloavetinjski bijelo, a iz rane na sljepoo�nici tekao je tanak mlaz krvi. !anzemaljski sjaj blistao mu je u o�ima. / tom trenutku !ecel je pru�ao zastra�uju�u sliku. - Pukovni�e Zen, do�ao bihranije ali sam naletio na �o�one i oni su me dobro namu�ili. oram da izvijestim da je Girtisa �etiri stotine crvenih i dvije stotine %ritanaca na putu za #ort 0enri. M utro je zateklo svenaseljenike u utvr�enju, osim pukovnika �ena, njegovog brata D�onatana, crnca &ema i artina !ecela. Pukovnik je jo� ranije bio odlu�io da, u slu�aju druge opsade, koristi svoju ku�u kao predstra�u. Dvaputsu je ndijanci spalili. &toga je, okru�en ovim ljudima, ina�e izvrsnim strijelcima, pukovnik bioodlu�an da za�titi svoju imovinu i u isto vrijeme pru�i dragocjenu pomo� utvr�enju. 9anotog jutra iz #ort Pita stigla je piroga natovarena topovskom duladi i kapetan &aliven sa trojicomsvojih ljudi zatra�io je dopu�tenje da ude u utvr�enje. / odsustvu kapetana %ogsa i majoraekoloka, pukovnik Zen je odredio svoga brata &ajlasa da komanduje u utvr�enju. &aliven jeobavijestio &ajlasa da su on i njegovi ljudi bili napadnuti i da su zato potra�ili za�tituutvr�enja. Ponuda da on i njegovi ljudi pomognu u odbrani prihva�ena je sa zahvalno��u.*@= / kasarni nije bilo vi�e od �etrdeset dvoje, uklju�uju�i �ene i djecu koji su moglirukovati pu�kama. &ve je bilo spremno i naseljenici su �ekali da se pojavi neprijatelj. "ije sepuno govorilo. Djeca su sklonjena da ne bi bila na putu mecima. &jedila su ��u�urena, tiha iupla�ena1 blijede ali odlu�ne �ene su donosile vodu i hranu, pravile zavoje, smrknutibranitelji virili su kroz pu�karnice, svi su �ekali ratni pokli�. "isu morali dugo �ekati. Prijepodneva dobro poznata vika doprla je sa �umovite obale i uskoro su se pojavile stotinendijanaca. 9ijeka je odjednom postala veoma �iva. 9atnici na konjima jurili su niz obalu iulazili u vodu1 drugi su na improvizovane splavove stavljali oru�je i municiju i plivali guraju�iih ispred sebe, neki ndijanci su plivali dr�e�i konjske uzde u rukama. 5dred britanskih vojnika

i�ao je za ndijancima. Za sat vremena sva vojska se pojavila na strmini, tri stotine jardi odutvr�enja. "isu �urili da napadnu. �inilo se da posebno ndijanci u�ivaju da se opuste prijeoluje1 �etkali su se gore-dolje ili stajali u grupicama promatraju�i utvr�enje. "jihova pera suse ponosno vijorila na jutarnjem povjetarcu. Povremeno bi odjeknuo duga�ki pokli� �o.�ona.





mu�karca stajala je hrabra �ena blijedog lica, koja ni rije� ne bi prozborila dok je stavljalacijev vrele pu�ke u kantu s vodom, hladila je, su�ila i vra�ala �ovjeku pored nje. *@B &ajlasZen je bio ranjen ve� u prvom napadu. etak ga je pogodio u glavu i rana je bila prili�nogadna. %esi Zen je pritr�ala da mu pomogne. "jeni vje�ti prsti ve� su bili umorni od pranja ipovezivanja brojnih rana me�u naseljenicima. Pukovnikova hrabra �ena nije posustajala."alazila se uvijek na pravom mjestu, povezivala rane, pomagala 6idiji i %eti da lijevaju metke,ohrabrivala mu�karce. &aliven, koji je bio na vrhu kasarne, brzo se spustio gotovo ne

dodiruju�i ljestve. 2rv mu je tekla niz ruku. - Zen, artin je pogo�en - rekao je promuklo./�inio je to isti ndijanac koji je mene pogodio. 2ao da meci dolaze sa neke uzvisine. Po�aljinekog da vidi gdje se krije taj prokleti ndijanac. - artin pogo�en8 e li mrtav8 - povi kao je&ajlas. - "ije jo�. %enet �e ga donijeti. 0ajde, pove�ite mi ovu ruku, da se vratim svom topu.!ecel je i�ao od pu�karnice do pu�karnice. "jegov zastra�uju�i pokli� nadvisivao je sveostale. zgledalo je kao da je za�aran jer ga nijedan metak nije okrznuo. &ajlas mu je prenio&alivenove rije�i. 6ovac se uspeo uz ljestve i oti�ao na krov. /skoro se vratio i potr�ao uzapadno krilo kasarne. 2leknuo je pored pu�karnice kroz koju je provukao dugu pu��anucijev. &ajlas i &aliven su stajali pored njega i gledali u pravcu njegove pu�ke. %ila je upravljenau gustu kro�nju visoke topole na brdu zapadno od utvr�enja. 2ada se obla�i� bijelog dimaizdigao iznad lisnatih grana, !ecel je ispraznio svoju pu�ku. "astalo je kome�anje me�uli��em, grane su se povijale i lomile, a onda je tamno tijelo sletjelo na stjenovitu padinu iskotrljalo se. zvio selov�ev nadnaravni krik. - Zaboga7 'aj �ovjek je lud7 - rekao je &aliven

bulje�i u !ecela, kao u kakvog demona. - "ije. 'o je njegov na�in - odgovorio je &ajlas. *BH /tom trenutku %enet se pojavio nose�i mlitavo tijelo !ila artina. %io je �iv, ali je bilo o�ito dane�e jo� dugo izdr�ati. 6ice mu je bilo pepeljasto a o�i staklaste. "jegova �ena (lis bacila se na pod pored njega i nje�no podigla klonulu glavu. 9ije�i ne bi mogle izrazitiagoniju na njenom licu kada je pogledala pukovnikovi7 �enu. %ilo je na njemu nijeme molbe,neizgovorene molitve, nade. %esi Zen se tu�no okrenula drugim ranjenicima. 5vdje nije bilapotrebna njena spretnost. l4red 2lark, koji je sada i�ao na artinovo mjesto, za trenutak jezastao. !idjev�i malu rupu na golim grudima iz koje je navirala krv, stresao se i oti�ao. %eti jeza trenutak podigla pogled, a onda se okrenula u�asnuta. "jene nijeme usne micale su se kaoda se mole. (lis je ostala sama s mu�em koji je umirao. "je�no je privukla njegovu glavu,prislonila lice uz njegovo i poljubila hladne, obamrle usne. rmljala je nje�ne rije�i ljubavi uve� gluhe u�i. pak ju je prepoznao, jer je poku�ao da je zagrli. 5smijeh mu je obasjao lice. 'ada ga je smrt pozvala. /hvativ�i se objema rukama za glavu, (lis se polako pridigla. - 5h

bo�e7 5h, bo�e7 - povikala je. Dobila je odgovor. Za trenutak je do�lo do zastoja u bici i �uose smrtonosni zvi�duk metka koji je doletio kroz jednu pu�karnicu. Pogodio je (lis koja je, i nekriknuv�i, pala na grudi mu�a. "eprestana vatra iz ku�e pukovnika �ena uveliko je ometalanapada�e. "i ndijanci ni %ritanci nisu bili u mogu�nosti da se dovoljno pribli�e i uputee$kasan metak. Pukovnik i njegovi ljudi imali su prednost �to su na uzvi�enom polo�aju.mali su po �etiri pu�ke na svakog �ovjeka i svaki slobodan trenutak koristili su da ih ponovonapune. 'ako su bili u stanju da sipaju smrtonosnu vatru 4ta redove neprijatelja i odaju utisakda su daleko ja�i i brojniji. *B* Pred sumrak paljba je prestala i ndijanci su se povukli dostrmine. /skoro su njihove vatre ugasle i sve je utihnulo. Pro�la su dva sata. &re�om, oblacikoji su u po�etku zaklanjali mjesec, brzo su se razi�li, tako da su branitelji mogli jasno da vide�ta se uokolo doga�a. Pukovnik je okupio ljude. &umnjao je da ndijanci pripremaju nekulukavost. - &emi, idi na tavan. Dobro pazi i odmah nam javi ako ne�to primijeti� - rekao jepukovnik. ijelog popodneva D�onatan je neumorno pucao i punio pu�ke. drugi su bili izvrsnistrijelci, ali je njegov nepogre�ivi hitac spre�avao neprijatelja da se pribli�i ku�i. 'e�kapu�ka u njegovim sna�nim rukama grmjela je kao top. ndijanci su brzo nau�ili d:i po�tujunjen domet. &ada je tama obavila dolinu i prednost je bila na strani ndijanaca. Pukovnik Zen jezabrinuto pogledao bratovo garavo lice. - 0o�e li #ort izdr�ati8 - upitao je promuklo. %io jehrabar �ovjek, ali je mislio na �enu i djecu. - "e znam - odgovorio je D�onatan. - Danas samvidio velikog ratnog poglavicu �o�ona. Zove se !atra i ime je zaslu�io. 5n je sotona. irti jepokupio pravu bandu. �uo se tih &emov zvi�duk s tavana. Pukovnik i D�onatan su se brzouspeli gore. - �ta je bilo, &em8 pro�aputao je D�onatan. - "e�to ima tamo, masa Zen - �uose promukli �apat crnca koji je pokazivao prema zemlji. - D�ek, vidi� li ne�to8 - pitao jepukovnik. - "e, ali sa�ekaj trenutak dok se pojavi mjesec. 5blaci su prelazili preko mjeseca i udugim intervalima kroz otvore izme�u oblaka promaljalo se dovoljno svjetlosti. - &ada, masaZen7 uskliknuo je &em. - "e vidim ni�ta. ti, D�ek8 -o� nisam siguran. li ne�to vidim...

upravo tada je bljesnulo ne�to sjajno poput svica ili sitne iskre. D�onatan je tiho opsovao. -Prokletstvo7 "jihov stari trik s vatrom. Znao sam da ova ti�ina nije normalna. / travi vrvi odndijanaca, a svi nose zapaljene strijele iza leda da prikriju svjetlost. li, nadmudri�emo mi tecrvene �avole. 6judi su �ekali sa zapetim pu�kama. �inilo se kao da se jo� jedna iskrica



podi�e sa zemlje. 5vog puta bila je bli�a ku�i. &amo �to je slaba svjetlost i��ezla,odjeknuo je pucanj iz &emove pu�ke. 5dnekud ispod prozora odmah je uslijedio krik. "ekolikotamnih prilika tako su se naglo podigle da je izgledalo kao da izbijaju iz zemlje. Zatim se �uloodapinjanje strijela. Do�lo je do pljuska varnica i mali traci vatre s dugini repovima poputkometa jurnuli su prema brvnari. e�utim, razdaljina je bila velika pa su pale u travu. Grmnula je D�onatanova pu�ka i jedna od brzih prilika je pala na zemlju. Povici oko utvr�enjapozdravili su ovaj posljednji hitac, ali nijedan ndijanac nije pucao iz pu�ke. &ada su plamene

strijele letjele prema kasarni, nijedna nije bila dovoljno e$kasna iako su neke pogodile ogradu.Pukovnik je na vrijeme naredio da se svuda uokolo posije�e trava i grmlje. &ada se pokazalokoliko je taj potez bio mudar jer se lukavi crvenoko�ci nisu mogli dovoljno blizu privu�i da bisvoje vatrene strijele uputili na krov kasarne. 2ako im je ovaj poku�aj propao, ndijanci su sepovukli da smisle neki drugi plan kako da spale utvr�enje. - Gledajte7 - iznenada je povi kaoD�onatan. - Daleko niz put, mo�da pet stotina jardi od utvr�enja, pojavila se svijetla ta�ka./ po�etku je bila mirna a onda je po�ela �udno da se kre�e, tamo-amo. - 2oji je ono vrag8 -mrmljao je pukovnik, zbunjen. D�ek, ono postaje sve ve�e. *B< !atra ili ne�to sli�no stalnose pove�avalo. Pukovnik je mislio da je to baklja koju �ovjek nosi na konju. Gdje je udaranjekonjskih kopita8 "a onoj stjenovitoj strmini nijedan konj nije mogao be�umno gaziti. Zna�i,konj nije. 5p�injeni i uznemireni ovom novom misterijom, strpljivo su �ekali. �ta je da je,znali su da je neka �avolska mudrolija crvenih i da �e vrlo brzo saznati o �emu je rije�.&vjetlost je krivudala i �udesnom brzinom se pribli�avala utvr�enju. &ada je njeno kretanje

podsje�alo na njihanje 4enjera u tamnoj no�i. o� trenutak strepnje i o�ekivanja i onda se izasvjetlosti ukazala gipka prilika indijanskog ratnika. "evjerovatnom brzinom tr�ao je putemprema utvr�enju. Projuriv�i na nekih sedamdeset i pet jardi od ograde utvr�enja, ndijanac jeispalio strijelu. Poletjela je poput vatrene zmije, preletjela je kasarnu i pala na krov brvnare izanje. &mjeli ratnik je vje�to izmakao pu��anoj paljbi i nestao iz vi�a. Povjetarac je brzoraspirio strijelu u plamen i suhi krov brvnare je za�as planuo. - 5naj �avo �e ovo ponoviti7 -procijedio je D�onatan. sti ndijanac, o�ito ohrabren prethodnim uspjehom i pomahnitao od�e�i za slavom, tako �esto 4atalnom kod njegove sabra�e, ponovo je po�elio �a zapalikasarnu. 5�i pukovnika Zenj i njegovih ljudi bile su prikovane za svjetlost koja se sve br�epribli�avala sa istim promjenljivim kretanjem. Zapaljen, brvnara obasjala je prostor ispredutvr�enja. &ada se jasno vidjelo kako vitki ndijanac izranja iz pomr�ine. 'r�ao je tako brzo dase �inilo kao da ima krila. &ada je bio potpuno obasjan. 2akva sigurnost u kretanju i kakvahrabrost7 zgledalo je kao da su svi paralisani. spaljena crvena strijela prosula je pljusak

varnica. 5vog puta poletjela je pra o i zaustavila se na krovu kasarne. *B+ &koro u istomtrenutku odjeknuo je usamljeni pucanj i odva�ni ratnik je pao u pra�inu dok se iz utvr�enjaizvijao onaj tako poznati demonski krik. - %ravo, !e�e - mrmljao je D�onatan. - &amo, zlo jeve� u�injeno. Gledajte onu prokletu strijelu. ko je ne ugase, gotovo je sa utvr�enjem.&trijela je bila vidljiva, izgledalo je kao da je samo iskra. "aizmjeni�no je blijedjela, pa blistala.6judima koji su posmatrali i koji su bili nemo�ni da sprije�e katastro4u, iskra je li�ila na samooko pakla. - 0ej, vi, tamo - povikao je pukovnik �to je glasnije mogao. - 0ej, &ajlas, krov gori7&ada je medu ndijancima nastao pravi pakao. asno su ih vidjeli na svjetlu zapaljene brvnare. er, gruba �indra, suha kao barut, za�as je planula osvjetljavaju�i dolinu sve do ivice �ume.%io je to zastra�uju�i prizor. &tubovi �utog i crnog dima sukljali su uvis, svaki predmetizgledao je kao grimizom obojen, drve�e je poprimilo 4antasti�ne oblike, rijeka se uvijala podcrvenim sjajem. neljudska vriska crvenoko�aca nadja�avala je grmljavinu i pucketanjevatre. Poput demona iz pakla jurili su goredolje, a njihova gola obojena tijela blistala su u sjajuvatre. edna grupa je 4ormirala krug i plesala kao da su usred veselja. Grlili su se, skakutali i nasvaki mogu�i na�in iskazivali demonsku radost. %ritanci nisu u�estvovali u ovomlumpovanju. Dr�ali su se u pozadini kao da se stide ovog stra�nog vatrenog rata u kome �estradati ljudi njihove rase. - Za�to ne pucaju iz topa8 - nestrpljivo je govorio pukovnik. - Za�tone�to ne u�ine8 - o�da je zaglavio ili nemaju municije - naga�ao je D�onatan. - 2asarna�e izgorjeti pred na�im o�ima. ledaj7 Prokletnici su podmetnuli vatru i na ogradi. !idim kakoljudi tr�e i prosipaju vodu. *B= - !idim ne�to na krovu kasarne - povikao je D�onatan. - 'amo,na isto�nom kraju, u sjeni dimnjaka. "eka sam proklet ako ono neki �ovjek ne pu�e premaplamte�oj strijeli. ndijanci ga jo� nisu otkrili, jo� je u sjeni. 5pazi�e ga. Zaboga7 de pravo usmrt7 - Da, i sada ga vidim - rekao je pukovnik. ndijanci su uz vrisku pojurili naprijed i po�elida pucaju na pognutog �ovjeka na krovu. "eki su se sakrili iza klada koje su dovaljali doutvr�enja, drugi su smjelo stajali pred upornom vatrom koja je sipala iz pu�karnica.

rvenoko�ci su shvatili da �ovjek nastoji osujetiti njihovu namjeru da spale utvr�enje. !ide�ida je otkriven, �ovjek nije oklijevao, niti je gubio vrijeme. %rzo je sko�io i potr�ao do krajakrova gdje je plamena strijela, sada okru�ena zapaljenom sindrom, bila zabijena u krov."eshvatljivo je kako je uop�te mogao tr�ati kosim krovom i uz to nositi kantu s vodom. /





ramena zariv�i se u meso i kost. ndijanac je ispustio samrtni�ki krik koji se zavr�io ukrkljanju dok je *BB krv �ikljala iz njegovog vrata. !ecel je izvukao oru�je iz tijela �rtve i brzose okrenuo. 5vog puta tupi dio pogodio je sljede�eg ndijanca u glavu. "jegova pu�ka je pala,tomahavk odletio u vazduh, dok mu se tijelo kotrljalo. o� dvojica su do�ivjeli istu sudbinu.Zatim su dvojica uspjeli da pro�u kroz otvor. &tra�na sjekira je brzo, poput munje, pogodilaobojicu. "jihova tijela zaglavila su se u otvoru. &ajlas i l4red su stajali na mjestu kaookamenjeni. !ecel u svoj svojoj stra�noj slavi ledio je krv u �ilama svakog �ovjeka. 5dbacio

je lova�ku ko�ulju dok je tr�ao do ograde i sada je bio go do pojasa i prekriven krvlju. i�i�ina njegovim �irokim ple�ima i rukama napinjali su se pod tamnom ko�om. /z svaki zamahsjekire ispu�tao je krik koji nikad ranije nije �uo ni jedan bijeli �ovjek. %io je to lov�evlu�a�ki krik osvete. / svojoj �e�i za osvetom zaboravio je da brani utvr�enje s:i �enama idjecom, borio se zato �to je volio da ubija. &ajlas Zen je �uo buku koja je dopirala spolja iodmah je shvatio da stotine ndijanaca navaljuju na to mjesto. "e�to se moralo brzo u�initi.5svrnuo se i pogled mu se zaustavio na gomili hrastovih klada koje je tu pukovnik Zen dovukaopredvi�aju�i najgore. &ajlas je zgrabio 2larka i povukao ga prema kladama, obja�njavaju�imu plan. Zajedno su dovukli jednu kladu i stavili je ispred otvora. !ecel se odmah odmaknuo isna�nim udarcem sjekirom pogodio ndijanca koji je poku�ao da provu�e pu�ku kroz otvor. dok je !ecel dr�ao ndijance na odstojanju, &ajlas i ltred su gomilali klade jednu na drugu, svedok otvor nije bio zatvoren i e$kasno utvr�eno slabo mjesto u ogradi. "aseljenici su iz bastionazasuli takvu paljbu na crvenoko�ce da su ovi morali da se povuku. Dok je !ecel spirao krv s

ruku i ramena, &ajlas i ltred su po�urili do mjesta gdje je pao %enet. 5�ekivali su da �e gana�i mrtvog, pa su se obradovali kada su ga vidje;HH li kako mirno sjedi poved vode i stavljazavoj preko ramena. - "ije ovo ni�ta. &amo ogrebotina, ali me je prevrnulo - rekao je.Pridru�io im se !ecel i po�urili su natrag u kasarnu. "a strmini je prestala pucnjava. &reli su&alivena. 5�ito je krenuo po njih. - Zen, ndijanci i %ritanci se spremaju za odlu�uju�i napad -govorio je &aliven. - Pokupili su �eki�e iz kova�nice a u mom �amcu su na�li bure saekserima i sada prave ljestve. ko odjednom navale i stave ljestve na ogradu, za deset minutautvr�enje �e biti puno ndijanaca. 5ni ne mogu izdr�ati topovsku paljbu. oramo upotrijebititop. - 2lark, idi u brvnaru kapetana %ogsa i donesi dva bureta baruta - rekao je &ajlas. ladi� je otr�ao prema brvnari, dok su &ajlas i ostali ulazili u kasarnu. - zgleda da je sva vatraskoncentrisana na ju�noj strani - primijetio je &ajlas - ali je sada malo popustila. - Za�to se2lark ne vra�a8 - pitao je &ajlas �ekaju�i nekoliko trenutaka na vratima. - "emamo vremenaza gubljenje. �elim da podijelim barut. 2lark se pojavio u istom trenutku. 'e�ko je disao, kao

da je tr�ao uz stepenice. 6ice mu je bilo sivo. - "isam mogao na�i ni zrno baruta7 povikao je. -Pretra�io sam svaki kutak. %aruta nema. "astupila je ti�ina. &vi u kasarni �uli su mladi�everije�i. "iko se nije pokrenuo. &vi su �ekali da neko progovori. - "isi na�ao8 - kona�no jeprogovorio &ajlas Zen. - &igurno nisi dobro vidio. 2apetan %ogs mi je rekao da ima tri buretabaruta. dem da vidim. l4red nije odgovorio nego je sjeo na klupu, a studen mu se ovijala okosrca. Znao je �ta slijedi. %io je i on u kapetanovoj ku�i i vidio onu burad sa barutom. 'a�no je;H* znao gdje se nalaze. &ada ih nije bilo na uobi�ajenom mjestu, niti na nekom drugom. Dok je sjedio �ekaju�i stra�nu istinu, pogled mu je prelazio po licima u velikoj prostoriji. 2ona�no je na�ao ono �to je tra�io. lada �ena kle�ala je pored vatre. %ila je to %eti. 6ice joj je bilobijelo i umorno, kosa zamr�ena, njene nje�ne ruke garave, ali je i pored svega izgledalasmirena, odlu�na. 6idija je kle�ala pored nje dr�e�i kalup za metke. %eti je podigla kutla�usa u�arenog ugljevlja i sigurnom rukom usula vreli metal u kalup pa�ljivo odmjeravaju�i.Previ�e ili premalo olova zna�ilo bi nesavr�en metak. Zatim je 6idija uronila kalup u kantu svodom, izvadila ga i istresla na pod. ali, blistavi metak se otkotrljao. 5brisala ga je masnomkrpom i onda spustila u kutiju. &koro �etrdeset sati, bez sna ili odmora, ne okusiv�i gotovo nizalogaja grane, dvije hrabre djevojke nisu napu�tale ovo mjesto. &ajlas Zen je uletio u sobu.6ice mu je bilo avetinjski blijedo, �ak su mu i usne bile bijele. - &alivene, zaboga �ta da radimo8 %arut je nestao7 - vikao je piskavim glasom. -"estao8 - ponovilo je nekoliko glasova. - Gdje8 - %og sami zna. !idio sam tragove gdje su doneki dan stajala burad. "eko ih je uklonio. - iler ih je ukrao - rekao je !ecel mirnim glasom. /ti�ini koja je uslijedila nakon ovih rije�i ljudi su se zgledali, rije�i nisu bile potrebne. 5�i suim govorile �ta ih �eka. %ili su izgubljeni. "i jedan mu�karac nije mislio na sebe nego nanevinu djecu, hrabre djevojke, herojske �ene. - !ecel, �ta da radimo8 Zaboga, posav jetuj nas- rekao je &ajlas promuklo. - "e mo�emo se odr�ati bez baruta. %ilo bi bolje da pobijemo�ene nego da padnu u ruke Girtija. - Po�alji nekog da donese barut - odgovorio je !ecel. ;H; -

isli� da je to mogu�e8 - rekao je &ajlas brzo, a zraka nade obasjala je njegovo mrko lice. -ma dosta baruta kod (ba. 2oga �emo poslati8 2o �e se dobrovoljno javiti8 stupila su trojicaljudi, a drugi se nisu ni pomakli. - "apuni�e �ovjeka olovom prije nego �to se odmakne odkapije - rekao je !ecel. - a ne bih i�ao, ali to ne bi bilo dobro. Po�alji dje�aka, nekog ko



mo�e brzo potr�ati. - "ema dje�aka koji je toliko velik da bi mogao ponijeti bure baruta.o�da bi mogao 0an %enet - rekao je &ajlas. - 2ako je on, %esi8 - 5n je umro - odgovorila je.!ecel je odmahnuo rukom i okrenuo se. 2ratka ali te�ka ti�ina propratila je ovaj njegov gestbezna�a. �ene su razumjele, jer su neke pokrile lice, dok su druge jecale. - a,�u i�i. %io je to%etin glas koji je zazvonio u sobi. "esretne �ene podigle su klonule glave, naje�iv�i se od togmladala�kog glasa. u�karci su gledali zapanjeni. 2lark se okamenio. !ecel joj je brzo pri�ao, j - "emogu�e7 - rekao je &aliven. &ajlas Zen je odmahivao glavom kao da je ideja apsurdna. -

Pusti me, brate - preklinjala je %eti, nje�no ga zagrliv�i. - Znam da je mala �ansa, ali je ipak�ansa. Pusti me da ja donesem. 9adije �u tako umrijeti nego ostati ovdje i �ekati smrt. -&ajlas, plan nije los - podr�ao ju je !ecel. - %eti mo�e tr�ati kao srna. po�to je �ena,pusti�e je da tr�i do brvnare i ne�e pucati. &ajlas je stajao s rukama prekr�tenim prekogrudi. Dok je zurio u sestru, krupne suze tekle su niz njegove tamne obraze i padale na rukekoje su ga tako nje�no dr�ale. %eti je stajala pred njim kao preporo�ena, svi znaci ;H< umorasu i��ezli, o�i su joj blistale, njeno bijelo lice zasjalo je svjetlom nade. - Pusti me, brate.Zna� da mogu tr�ati. Danas �u letjeti7 &vaki trenutak je dragocjen. 2o zna8 o�da jekapetan %ogs ve� u blizini. "e mo�e� se odre�i ni jednog mu�karca. Pusti me7 - %eti, nekate nebo �uva. �i �e� - rekao je &ajlas. - "e7 "e�e7 "e smijete je pustiti7 - povikao je 2larkbaciv�i se ispred njih. Drhtao je, o�i su mu bile divlje, li�io je na �ovjeka koji je iznenadapoludio. - 5na ne�e i�i7 - ponovio je. - 5tkud vam pravo da tako govorite8 - upitao je &ajlasZen namr�ten. - mam pravo zato �to je volim i i�i �u umjesto nje odgovorio je l4red

o�ajni�ki. - akni se7 - !e�e7 je sna�nom rukom odgurnuo 2larka. - ko je voli�, ondane�e� pustiti da �eka crvene �avole - mahnuo je prema rijeci. - ko se vrati, spasi�eutvr�enje. ko ne uspije, bar �e izma�i Girtiju. %eti je zurila u loveve o�i, a zatim ul4redove. 9azumjela je obojicu. edan ju je slao u smrt jer je znao da �e biti hiljadu putamilostivija od sudbine koja ju je �ekala u rukama ndijanaca. Drugi nije imao snage da gledakako ide u smrt. 9adije je ponudio sebe nego da je vidi mrtvu. - Znam. Da je mogu�e, obojicabiste me spasili - rekla je %eti jednostavno. - &ada se samo mo�ete moliti za mene. &ajlas,spremna sam. Grupica ljudi stajala je pored kapije. &ajlasje povukao �eljeznu pre�ku. &alivan je stajao spreman da povu�e krilo. !ecel joj je obja�njavao. - 2ada iza�e�, ima�e�slobodnu stazu. 'r�i, ali ne prebrzo. �tedi snagu. 9eci pukovniku da isprazni barut u stolnjak.Prebaci ga .preko ramena i kreni natrag. 'r�i kao da se takmi�i� sa mnom i ne zaustavljaj seako te pogode. &ada idi7 ;A 5gromna kapija je za�kripala i otvorila se. %eti je potr�ala,gledaju�i pravo naprijed. Pre�la je pola razdaljine izme�u utvr�enja i pukovnikove ku�e

kada su uzvici proparali vazduh. - &kvo7 &kvo7 - vikali su ndijanci prezrivo. "isu ispalili ni jedanmetak. /zvici su se �uli sa svih strana pokazuju�i da su stotine ndijanaca vidjeli vitku prilikukako tr�i uz padinu prema brvnari. %eti je doslovno poslu�ala ecelove savjete. 'r�ala jelagano, nije �urila i bila je hladnokrvna kao da ndijanaca nema miljama uokolo. Pukovnik Zen je vidio kada je kapija otvorena i kada je %eti istr�ala. 5tvorio joj je vrata i ona je naprostouletjela pravo u njegov zagrljaj. - %ets, zaboga7 &ta ovo zna�i8 - povi kao je. - "emamo baruta.sprazni jednu ba�vicu u stolnjak. %rzo7 "e smijem izgubiti ni sekundu - odgovorila je u istovrijeme skidaju�i podsuknju. "ije �eljela da joj i�ta smeta dok se bude vra�ala u kasarnu.D�onatan Zen je �uo prve %eti ne rije�i i nestao u spremi�tu. !ratio se sa ba�vicom urukama. ednim zamahom sjekire smrskao je drvo i u trenu je crni potok dragocjenog barutapo�eo da se slijeva na stolnjak. 'ada su pa�ljivo uvezali krajeve i tovar je preba�en preko%etinog ramena. - 0rabra djevoj�ice, uspje�e�7 - povikao je pukovnik otvoriv$i vrata. - Znanida ho�e�. 'r�i kao �to nikad u �ivotu nisi tr�ala. 2ao strijela izba�ena iz luka %eti jepro�i�ala pored pukovnika. &amo �to je pre�la deset od stotinu dugih jardi, grmljavinaljutitih povika i pokli�a upozorila je %eti da su o�trooki ndijanci primijetili teret koji je nosila ida su znali kako ih je obmanula. �ula se pucnjava, olovni glasnici smrti $jukali su oko %eti.#rcali su ispred i iza nje brazdaju�i zemlju uokolo. Pre�la je �etvrtinu razdaljine7 ;H= %eti jeve� pro�la vrh zavoja i spu�tala se niz blagu padinu kao vjetar. 2rici su postali zaglu�uju�i.Pucnjava je bila gromoglasna. li i pored svega %eti je �ula !ecelov pokli�. 'o je dalo krilanjenim nogama. Pola razdaljine7 !relina joj je pro�la kroz ruku, ali se nije obazirala. eci susada plju�tali oko nje. Pjevali su iznad njene glave, siktali pored u�iju i rezali travu isprednjenih nogu, bubnjali su kao grad po ogradi, vitka prilika je i dalje jurila prema kapiji. 'ri�etvrtine puta7 'rzaj u kosi i crni uvojak, koji je otkinuo metak, odlepr�ao je s povjetarcemdalje. %eti je opazila kako se otvara velika kapija, ugledala je visokog lovca, vidjela je brata. o�samo nekoliko jardi7 Dalje7 Dalje7 Dalje7 Zasljepljuju�i crvena izmaglica zamra�ila joj je

pogled. "ije vi�e mogla da vidi otvor u ogradi, ali je jurila. o� jedna sekunda i ona sezateturala, osjetila je kako je hvataju sna�ne ruke, �ula je kako se zatvara kapija, potom vi�eni�ta nije osje�ala, ni �ula. &ajlas Zen je pojurio uz stepenice sa dvostruko dragocjenimteretom u rukama. !eseli pokli�i pozdravili su njegov ulazak. 'o je pokrenulo l4reda 2larka,



koji je pognute glave sjedio na klupi, izgubiv�i osje�aj i za vrijeme i za prostor. Za�to �ene jecaju i vi�u8 2ome pripada ono bijelo lice8 "aravno, bilo je to lice djevojke koju je volio. 6icedjevojke koja je oti�la po smrt. Zgr�io se u agoniji. onda se ne�to pred i v no desilo. 'oplinai �ivost preplavili su to blijedo lice. 2apci su zatreperili, podigli se i tamne o�i, blistave, lijepe,zurile su pravo u l4reda. o� nije mogao da vjeruje o�ima. 'o blijedo lice i te �udesne o�ipripadale su njegovoj dragani. !ratile su se da ga proganjaju. 5nda je �uo glas. - 5h, ali tope�e7 llred je vidio ruku. "jena ljepota je bila okrnjena crvenom oteklinom. �uo je kako se taj

isti slatki glas i smije i pla�e. �ivnuo je. Pojurio je do pu�karnice. - 2akva �ena7 - procijedio jekroz zube dok je ciljao. ;H3 &hvativ�i da su obmanuti i da su izdubili zlatnu priliku ndijanci sukao pomahnitali jurnuli na utvr�enje. "apadali su sa svih strana. Do�ekivala ih je smrtonosnavatra. %uum7 - zagrmio je top i grupa cn enoko�aca ispustila je ljestve i pobjegla. ijev seokretala prema drugoj grupi ndijanaca. %uuuum7 ndijanci su padali kao .snoplje. Poneseni juna�tvom djevojke naseljenici su se borili kao nikad ranije. &vaki metak poga�ao jeprotivni�ka srca. Polako i zlovoljno crvenoko�ci su uzmicali pred tom vatrom. Povla�ili su sestopu po stopu. irti se nigdje nije mogao vidjeti. !atra, poglavica �o�ona, le�ao je mrtav naistom mjestu gdje je prije dva dana pao njegov brat poglavica rvena 6isica. %ritanci su seodavno povukli. 2ada se spustila no�, iscrpljeni i izgladnjeli branitelji kona�no su sjeli dapredahnu. jesec, blistav i lijep, kao da se postidio svog izdajni�kog djela od prethodne no�i,obasjao je dolinu kupaju�i srebrnim svjetlom utvr�enje, rijeku, �umu. �im je svanulo,ndijanci su se okupili, spremni da napuste opsadu. 5djeknuo je dugi karakteristi�ni povik

indijanskog izvidnika. 5vo je bio signal za povla�enje. 'ek �to je o�tri krik prestao da zvoni ubrdima, ndijanci i %ritanci, napu�taju�i svoje poginule drugove, brzo su krenuli preko rijeke."akon kra�eg vremena konji�ka �eta pojavila se na putu uz rijeku. %ili su to kapetan %ogs,&verangen i !ijemson sa sedamdeset ljudi. 2ako su se radovali7 2apetan %ogs je o�ekivao da�e zate�i samo zgari�te. hrabri mali garnizon, iako tu�an zbog gubitka polovine ljudi,radovao se �to je uspio da odbije ujedinjenu vojsku ndijanaca i %ritanaca. M! ir i ti�inaponovo su se vratili u #ort 0enri. Prije nego &to su i��ezli prijatni jesenji dani, naseljenici supopra ;H) vili svoje brvnare i mnogi su sada bili zauzeti oranjem. "ikad u #ort 0enriju nije bilotoliko �ivosti. Pioniri iz !ird�inije, iz #ort Pita saznali su da je #ort 0enri odbio najve�u vojskundijanaca i britanskih vojnika. Pioniri iz svih naselja uz rijeku sjatili su se u naselje pukovnika�ena. "ove brvnare nicale su kao pe�urke na brdu, a druge su bile u gradnji. Po cijeli dan�ulo se udaranje �eki�a, obaranje sna�nih borova, odzvanjanje sjekira. Pukovnik Zen je sve �e��e i du�e sjedio na svom omiljenom mjestu pred ku�om. 5ve ve�eri se

upravo vratio poslije napornog rada u polju i za trenutak sjeo da se odmori prije ve�ere. Prijenekoliko dana u naselje su se vratili ajira i sak Zen. aj im je donijela ugovor o miru koji supotpisali 'arhe i druge poglavice !iandota. "ekad neumoljivi 0uroni sada su bili spremni zaprijateljstvo s bijelcima. Pukovnik Zen i njegova bra�a potpisali su ugovor, a %eti je uspjela daubijedi !ecela da zakopa ratnu sjekiru sa 0uronima. 'ako je ajirina ljubav, kao i ljubav mnogihdrugih �ena, u�inila vi�e nego godine rata i prolijevanja krvi. &retni osmijeh nikad nijenapu�tao pukovnikovo lice. "jegov san se ispunio. Divlje, predivno mjesto, gdje je on nekadpodigao brvnaru i �ivio pola godine ne vide�i bijelog �ovjeka, sada je bilo veliko naselje inadao se da �e do�ivjeti da preraste u napredan grad. "ije mislio o hiljadama ari koji bi odnjega jednog dana mogli napraviti bogatog �ovjeka. %io je pionir u srcu, otkrio je tu bogatunovu zemlju, osvojio je sve prepreke i to je bilo dovoljno da ga usre�i. Pukovnik je �uo galopkonja i ugledao 2larka na njegovom vrancu. - h, ltrede, bio si u �etnji8 de� kod nas8 - Da... ja... htio sam da do�em. Znate kako je sa mnom... znate, pukovni�e... ja... ja volim %eti... ;H@- Da, znam, ltrede, i ne �udim se �to muca�. /vijek si mi se dopadao i sada mislim da jevrijeme da i ja pokrenem to�ak tvoje sre�e. ko te %eti voli - a sve mi se �ini da te voli -da�u ti je. - "emam ni�ta. 5drekao sam se svega kada sam oti�ao od ku�e. - ladi�u, touop�te nije va�no - rekao je pukovnik polo�iv�i ruku na njegovo rame. - "ama nisu potrebnibogata�i. &talno govorim kako nama na granici nije potrebno ni�ta drugo osim po�tenog srcai sna�ne i voljne ruke. , ti to ima�. 'o je dovoljno za vojsku mladili ljudi. e4tino sam dobiozemlju. ijelo ono ostrvo kupio sam od 2ornplantera. o�ete imati ostrvo ili bilo koji komadzemlje uz rijeku. ednog dana postavi�u te na �elo svojih ljudi. %i�e potrebne godine da senapravi put kroz ejsvil. 5h, imam ja dosta posla za tebe. - Pukovni�e Zen, ne mogu vamzahvaliti - odgovorio je ltred uzbu�eno. - "astoja�u da zaslu�im va�e prijateljstvo ipo�tovanje. 0o�ete li, molim vas, re�i va�oj sestri da �u do�i ujutro i zamoliti je da sevidimo nasamo. - &vakako, ltrede. Do vi�enja. Pukovnik je sa �irokim osmijehom na licu

pre�ao prag svoje ku�e. !olio je da se �ali i nikad nije propu�tao priliku. - zgleda da sestvari dobro razvijaju. Da se malo na�alimo sa njenim veli�anstvom - rekao je sebi. 2ada jepukovnik ugledao poznati prijatni prizor u ku�i, osjetio je da vi�e ni�ta ne bi mogaopo�eljeti. Djeca su se igrala. "jegova �ena je pjevala uspavanku dok je ljuljala kolijevku. ni je



postavljala sto za ve�eru. sak je spavao sa zadovoljnim osmijehom na licu. %eti je �italaajiri �ije su o�i sijale dok je naslanjala glavu na sestrino rame i slu�ala tihi glas. - Pa, %eti,�ta misli�8 - upitao je pukovnik zastav�i ispred djevojke. ;HB - �ta treba da mislim8 -odvratila je %eti. - "e znam za�to me prekida�. �itam ajiri njen prvi roman. - mam veomava�nu poruku za tebe. - Za mene8 �ta7 53 koga8 - Pogodi. %eti je po�ela da nabraja imenaprijateljica, ali je njen brat samo odmahivao glavom. - %a� me briga - kona�no je rekla. 5brazisu joj se prijatno zarumenjeli. - !rlo dobro. ko te nije briga, ne�u ti ni�ta re�i. / to ih je ni

pozvala na ve�eru. 2asnije, dok je pukovnik sjedio pred vratima i pu�io, %eti je sjela porednjega nasloniv�i glavu na njegovo rame. - (b, reci mi kakva je poruka - pro�aptala je. -Poruka8 2akva poruka8 5 �emu govori�8 - "emoj me sada zadirkivati. 9eci mi - u glasu joj jebilo toliko sjete da se raznje�io. - Pa, danas me je izvjesni mladi� pitao da li bi mogao sutrado�i da bi ne�to utvrdio s jednom mladom damom... - Zar je ba� to rekao8 - %ets, da ti pravoka�em, uop�te nije mnogo govorio. &amo je rekaoC E!olim jeE i o�i su mu blistale. %eti jeotr�ala u svoju sobu. &rce joj je kao ludo udaralo. �ta da u�ini8 Znala je da ne�e imati snagekada pogleda u o�i svog ljubljenog. 2ako je samo sebi mogla dozvoliti da bude ovako slaba7Znala je da je ovo kraj. !i�e ga ne smije obmanjivati. / srcu je osje�ala slatko i slijepouzbu�enje �ene koja voli i koja je voljena. %eti i l4red i�li su poznatim putem prema rijeci.5ktobarski vazduh je bio svje� i ve� je mirisalo na mraz. & brda je jasno dopirao zvuklova�kog roga. ato divljih gusaka sletjelo je na kraj ostrva. &me�a brda, crvena �uma i �utapolja bili su na vrhuncu jesenje ljepote. /skoro �e novembarski sjeverac ogoliti grane i pognuti

ponosne gla ;*H vi�e tratin�ica i zlatice, ali sada su svjetlucale na suncu i lagano se njihalena povjetarcu. - o� hramate. Zar niste ozdravili8 - govorila je %eti. - 5h, dobro mi je, hvala -rekao je /red. - 5pekotina je bila gadna i rana jo� nije zarasla. - �ula sam od brata da ste bilitri puta ranjeni u godinu dana. - �etiri. - D�onatan mi je rekao za povredu od sjekire, pa ondailerov ubod no�em i kona�no opekotina. 'o su tri, zar ne8 - Da, ali one se ne mogu mjeriti sonom koju ste zaboravili spomenuti. - Po�urimo - %eti je htjela da promijeni temu. - 5vdje stese sukobili sa ilerom. - 2ako je iler oti�ao da se nade s irtijem, a nije se vratio u #ort 0enrisa odmetnikom, sigurno je mrtav. "aravno, ta�no ne znamo ali mi ne�to govori da je ipaktako. D�onatan i !ecel nisu ni�ta rekli, siguran sam da ne bi bili tako mirni da je �iv. - islimda ste u pravu. o�da nikad ne�emo saznati. ma toliko stvari koje mo�da nikad ne�e bitiobja�njene, ali smo se uvijek �udili kako je uspio da ve�e 'ajga. - 'o nije bilo toliko te�ko kaopopeti se u moju sobu i napasti me ili ukrasti barut iz sobe kapetana %ogsa. - 5vo posljednje mi je barem pru�ilo priliku da pomognem - rekla je %eti vragolasti. - 'o je bilo ne�to

naj�udesnije �to je jedna �ena mogla u�initi - rekao je 0red tiho. - 5h, nije, samo sam brzotr�ala. - Dao bih svijet da sam mogao da vas vidim. "isam imao snage ni da pogledam krozpu�karnicu. 5h7 "ikad to ne�u zaboraviti7 6e�im budan no�u i �ujem vrisku i krike. 'adasanjam kako tr�im preko krova u plamenu i sve mi se to tako �ivo vra�a u sje�anje dagotovo mogu osjetiti ;** plamen i miris zapaljenog drveta. 5nda se budim i mislim o onomstra�nom tranutku kada su vas unijeli blijedu u kasarnu i kada sam vjerovao da ste mrtvi. - li,nisam. mislim da bi za nas najbolje bilo da tu stra�nu opsadu �to prije zaboravimo. Pravo je�udo da je iko od nas ostao �iv. (binizer ka�e da ne smijemo �aliti za onima koji su poginuli,bili su heroji, spasili su utvr�enje. 2a�e da vi�e nikad ne�emo imati neprilika sa ndijancima.&toga, zaboravimo i budimo sretni. Zaboravila sam ilera. o�ete i vi. - 0o�emo li do staresikomore8 - upitao je l4red. &ilaze�i niz malu kosinu na stjenovitoj obali, l4red je sko�io iokrenuo se da pomogne %eti. 5na je izbjegla njegov pogled, pretvaraju�i se da ne vidiispru�enu ruku i lako sko�ila pored njega. Pogledao ju je zbunjen i zabrinut. Prije nego �to jei�ta mogao re�i potr�ala je ispred njega i popela se na obalu. Pratio ju je polako, zami�ljen.Do�ao je odsutni trenutak. Znao je to, ali nekako nije osje�ao samopouzdanje koje mu je uliopukovnik. 2ada je do�ao do stare sikomore, zatekao ju je kako sjedi sa buketi�em �utihmargareta u krilu. l4red ju je gledao svjestan da sve njegove nade o sre�i zavise od sljede�ihnekoliko rije�i koje �e se pojaviti na njenim nasmije�enim usnama. "je�ne ruke koje su sadanervozno grlile cvije�e, dr�ale su vi�e od njegovog �ivota. - Zar nisu divne8 - upitala ga jepogledav�i ga. - Da - odgovorio je gledaju�i je pravo u o�i. - li... ali vi ne gledate u mojemargarete - rekla je spustiv�i pogled. - "e, ne gledam - odgovorio je l4red. - 5vdje smo biliprije godinu dana. - 5vdje8 5h, da, �ini mi se da jesmo. Do�li smo mojim kanuom i lovili ribu.-* to je sve �ega se sje�ate8 - Pa, ne mogu se sjetiti ni�eg drugog. %ilo je davno. ;*; -Pretpostavljam da nemate pojma za�to sam �elio da upravo ovdje do�emo. - !jerovala samda �elite da pro�etamo, a ovdje je vrlo prijatno. - Zar vam pukovnik nije rekao8 - upitao je.

Po�to nije odgovorila, nastavio jeC - este li pro�itali pismo8 - 2oje pismo8 - Pismo koje vam jeutajio &em. jeste li pro�itali8 - esam - rekla je tiho. - Da li vam je brat rekao da �elim davasvidim8 - este, rekao mi je, i to me je naljutilo - rekla je podigav�i glavu. 5brazi su joj bilirumeni. - !i... vi kao da mislite... da ja... nije mi se dopalo. - islim da shvatam, ali grije�ite.



"ikad nisam mislio da me volite. "isam smio ni sanjati. Pukovnik Zen i !ecel su mi rekli da... -5ni nisu imali pravo da to ka�u - rekla je srdito. &ko�ila je baciv�i cvije�e. - "ikad im nisamdala povoda da misle da vas volim, jer... jer ja vas ne volim. - Dobro, onda nema vi�e �ta dase ka�e - odgovorio je l4red tiho i hladno. - �ao mi je �to sam vam smetao. %io sam,naravno, lud, ali obe�avam da vam vi�e ne�u dosa�ivati. demo, vrijeme je da se vratimoku�i. 5krenuo se i polako krenuo natrag. o�da je pre�ao desetak koraka kada ga je pozvala.r. Gospodine 2lark, vratite se. !ratio se i stao ispred nje. 5nda je ugledao druk�iju %eti.

5holost je i��ezla. Glava joj je bila pognuta. ale ruke bile su stisnute preko grudi.U - Pa -rekao je l4red. - Za�to... za�to toliko �urite8 - &aznao sam ono �to sam �elio sa saznam. stoga ne vjerujem da bih vam mogao biti ugodno dru�tvo. dem. 0o�ete li i vi8 - "isam...nisam mislila onako - pro�aputala je. ;*< - �ta ste, onda, mislili8 - upitao je l4red smrknut. -"e znam. olim vas, nemojte biti tako strogi. - %eti, izvinite zbog moje grubosti. 2ako mo�eteo�ekivati da ostanem miran8 Znate da vas volim. Pogledajte me - rekao je uzev�i je za ruke. -Da vam vidim o�i. !jerujem da me bar malo volite ina�e me ne biste pozvali da se vratim.!olim vas. Da li to mo�ete da shvatite8 - Da, mogu. - %eti, pogledajte me. Polako je podigla glavu. "jene o�i vi�e nisu krile tajnu.9adosno uzviknuv�i, l4red ju je zagrlio. Poku�ala je da sakrije lice, ali ju je �vrsto uhvatio zabradu tako da su slatke, grimizne usnice bile uz njegove. 'ada se polako sagnuo. %eti jenaslutila njegovu namjeru, zatvorila je o�i i pro�aputalaC - l4rede, molim vas... to nijepo�teno... 5h7 Poljubac je bio %etina propast. 6ako je kriknula, a onda je njena tamna glava

na�la uto�i�te na njegovom srcu i njena vitka prilika, koja se do prije nekoliko trenutaka tako�estoko bunila, sada je utonula u njegov zagrljaj. - %eti, da li i sada mo�e� re�i da me nevoli�8 pro�aputao je u tamnu kosu koja mu se rasula po grudima. %eti je bila hrabra i u svojojpredaji. Podigla je ruke i ovila ih oko njegovog vrata. 'ada je podigla rumeno i uplakano lice sadrhtavim usnama i �udesno blistavim o�ima1 - l4rede, ja te volim. "isam znala sve do sada.&ati su letjeli. Duga zvonjava zvona koje je pozivalo na ru�ak vratila je zaljubljene na zemlju.Polako su krenuli stazom dr�e�i se za ruke. 2ada su do�li do kraja, osvrnuli su se. �eljeli suse uvjeriti da ne sanjaju. - Prije nego �to izgubimo iz vida ovo drago staro drvo, �elim da tine�to priznam - rekla je %eti, pomalo nervozna. ;*+ - "e �elim nikakva priznanja. - 5vo jestra�no. Pe�e me savjest. - Dobro, da �ujem. - jednog dana, dok si le�ao u nesvijesti, %etime je poslala da te pazim. %ila sam s tobom satima i... nemoj me tako gledati... poljubila samte. - 6jubljena moja - nje�no ju je opet zagrlio. 2ada su napokon do�li do ku�e, zatekli supukovnika pred vratima. - Zaboga, gdje ste dosad8 - upitao je. - !ecel je dolazio. 9ekao je da

vas ne�e �ekati. (no ga, ve� je na brdu. 'amo iza lovora. Pogledali su prema brdu i vidjelikako iza grmlja izranja visoki lovac. Zastao je i naslonio se na pu�ku. Za trenutak je stajaonepomi�no. 'ada je mahnuo i nestao u gusti�u. %eti je uzdahnula, a l4red je rekaoC - adni!ecel7 /vijek nemiran, uvijek lutalica. - 0ej, vas dvoje7 - �uli su veseli glas. Zaljubljeni suugledali nasmije�ena lica saka i ajire. - l4rede, ba� si sretan. Za ovo mo�e� zahvalitiajiri i meni1 da me nisi na�ao u rijeci i spasio, sada sigurno ne bi imao taj sretni izraz na licu.- %esi, evo ih7 - vikao je pukovnik Zen. - 2ona�no je ukro�ena. 0ajde, l4rede, ulazi, i ti sipozvan na ru�ak. (P65G r %eti je cijelog �ivota �ivjela na mjestu svog juna�kog podviga.Postala je sretna supruga i majka. 2ada je ostarila, stavljala je unuke u krilo i pri�ala im kako jetr�ala i pobijedila ndijance, j Pukovnik Zen je postao prijatelj svih crvenoko�aca. Godinama jes njima trgovao, uvijek po�teno. "akon �to se zemlja smirila, povremeno bi od dr�aveprimao razna priznanja. Godine *)B3. predsjednik !a�ington mu je dodijelio va�an zadatakkada je �elio da otvori nacionalni ;*= put od #ort 0enrija do ejsvila, 2entaki. "jegov bratD�onatan i indijanski vodi� 'omepomehala, pru�ili su dragocjenu pomo� u kr�enju putakroz divljinu. Put je godinama bio poznat kao Zenova trasa. Pukovnik Zen je osnovao !iling,Zensvil, artin #eri i %rid�port. /mro je *@**. sak Zen je od vlade dobio dozvolu na desethiljada ari zemlje na 6udoj rijeci. Podigao je ku�u usred te zemlje, gdje je �ivio sa !iandotimasve do smrti. 'u je kasnije podignuto naselje bijelaca koje je danas napredan grad Zens$ld.2ada je sklopljen mir sa ndijancima, smirio se i D�onatan Zen, prona�ao sebi �enu i postaovrlo uticajan gra�anin. e�utim, nikad nije izgubio ljubav prema divljini. Ponekad bi uzeostaru pu�ku i nestao na dva-tri dana. z ovih samotnih lutanja i lova uvijek se vra�aoraspolo�en i sretan. edino !ecel nije lako prihvatio dolazak civilizacije, ali on je bio lovac, a nepionir. 5dr�ao je mir sa 0uronima, iako nikad nije napustio svoja osvetni�ka traganja kada jebilo rije�i o Delavarima. 2ako su godine promicale, !ecel je postajao sve �utljiviji i mra�niji.Ponekad bi posjetio #ort 0enri, gdje bi se satima igrao sa %etinom djecom. %io je nemiran u

naselju i njegovi boravci postajali su sve kra�i. !jeran svom ubjedenju da za njega nema �enena ovom svijetu, nije se o�enio. "jegov dom bila je beskrajna divljina. "jegova duga crna kosanikad nije ukrasila zid indijanskog vigvama, tako da se ni jedan ratnik nije mogao time ponositi ire�iC E!jetar &mrti vi�e ne duva preko brda i dolinaE. ogli bismo vam ispri�ati i to kako je



jo� jednom !ingenund bio na dometu njegove pu�ke i kako je jo� jednom bio zarobljenik ulogoru svog �ivotnog neprijatelja, ali to je jedna druga pri�a koju �emo vam mo�da jednogdana ispri�ati. . ;*3 Danas se predivni grad !iling uzdi�e na obalama 5haja, gdje su nekadpokli�i ndijanaca ledili krv u �ilama pionira. �iroka krivudava rijeka i dalje te�e istim tokom,samo ona je nepromijenjena. "a ostrvu jo� stoje plemenite bukve, hrastovi i kesteni - drve�ekoje je odavno pomladilo svoje o�iljke od metaka ali bi moglo, kada bi govorilo, ispri�atimnoge uzbudljive pri�e. Divni parkovi i vile sada ukra�avaju ostrvo, a rasko�ne ko�ije

kotrljaju se stazama kojima su nekad gazile samo srne i mokasine. ekolokova stijena jo�uvijek ponosno stoji iznad rijeke, strma i divlja kao i u vrijeme kada je major s nje sko�io uvje�nu slavu. !ecelova pe�ina i danas je pored strmine koja gleda na rijeku. %r�ljani i grmljedivljih ru�a jo� se uvijaju oko njenog ulaza gdje je nekad davno lukavi crvenoko�ac �ekaonaseljenika, mame�i ga la�nim klijati j em �urana. 'u�na je i pomisao da jadni ndijanac nijeo�aljen. 5n je skoro zaboravljen, on je u sjeni, njegove pjesme su otpjevane, ne�e vi�epjevati svojoj tamnoputoj nevjesti, ne�e se vi�e hvalisati svojom sna�nom rukom ili brzinomsjevernog vjetra, njegovo srce ne�e vi�e zatreptati pred zvi�dukom jelena jer on spava usjeni hrastova, pod mahovinom i papratij

Documents

Posljednji granicar