Poremećaj pažnje/hiperaktivni poremećaj · Hiperaktivnost u adolescenciji •često se vrpolje rukama i nogama, meškolje se na sjedištu •ne mogu mirno čekati ili stajati na

Europska unija

Ulaganje u budućnost

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda

Poremećaj pažnje/hiperaktivni

poremećaj

Izv. prof. dr. sc. Snježana Sekušak-Galešev

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u

Zagrebu

Europska unija Ulaganje u budućnost


2

Deficit pažnje/hiperaktivni

poremećaj (ADHD)

Razvojni poremećaj s izraženim simptomima

• nepažnje i/ili

• hiperaktivnosti-impulzivnosti koji

• ne odgovaraju razvojnom stupnju

• klinički značajno negativno utječu na

socijalno, školsko ili radno funkcioniranje



3

Uzrok

• biološka različitost u funkcioniranju CNS-a koja može nastati pod utjecajem naslijeđa ili različitih nepovoljnih čimbenika koji mogu djelovati tijekom trudnoće, poroda ili nakon rođenja djeteta



4

Pojavnost

• u rasponu od 3-7% kod školske djece

• češći 4 do 5 puta kod dječaka nego kod djevojčica

• Prisutan je i kod adolescenata i odraslih ali se

skupina karakteristika mijenja s odrastanjem:

hiperaktivnost i impulzivnost imaju tendenciju

nestajanja s godinama, ali nepažnja i nedostatak

organizacije mogu trajati i dalje nepromijenjeni

• rana identifikacija i tretman izuzetno važni



5

Genetika ADHD-a – rodbinske veze

• Rizik ADHD-a kod braće/sestara je 1:3

• Rizik ADHD-a kod djeteta čiji roditelji imaju

ADHD is 1:2

• Djeca sa ADHD-om često imaju rođake sa ADHD-

om, teškoćama pri učenju i ponašanju



6

Molekularno genetička proučavanja

ADHD-a (Wolf, McGoldrick, 2006)

• nema velikih kromosomskih anomalija u ADHD-u (kao što je trisomija itd.)

• nema genetskih poremećaja koji imaju simptome ADHD-a (kao što je Fragile X)

• vrše se proučavanja koja traže genetske markere

• DRD4 gen (prijamnik dopamina) se najviše ističe



7

Teorije

• BARKLEY – Nedostatak samokontrolenesposobnost inhibicije početne reakcije na neki

događajteškoće pri zaustavljanju tekuće reakcije na događajteškoće pri sprečavanju međusobnog ometanja dva

događaja

• BROWN – Poremećaj izvršnih funkcijaizvršna funkcija je viša samoregulirajuća funkcija

koja uključuje samonadgledanje, donošenje odluka, kontrolu impulzivnosti, planiranje, radnu memoriju itd.



8

Teorije o uzrocima

• manjak neuroprijenosnika

• razlike u strukturi mozga

• razlike u moždanoj “povezanosti”



9

Neuroprijenosnici(Wolf, McGoldrick, 2006)

• presinaptičke veze ispuštaju dopamin, koji pojačava

signale i izoštrava pažnju, koncentraciju i druge

kognitivne funkcije

• presinaptičke veze ispuštaju norepinefrine, koji

stišavaju “buku”, smanjuju dovlačenje pažnje i

pojačavaju inhibicije



10

Neuroprijenosnici(Wolf, McGoldrick, 2006)

• kod ADHD-a, ovi neuroprijenosnici se recikliraju

prebrzo pa ne mogu osigurati održavanje pažnje i

kontrolu impulzivnog ponašanja

• lijekovi koji se koriste za obnovu neuroprijenosnika

mogu pomoći pri održavanju pažnje te boljoj kontroli

impulzivnog ponašanja



11

Elektrofiziološka istraživanja(Wolf, McGoldrick, 2006)

• postoje ispitivanja koja sugeriraju razlike između

djece sa ADHD-om i kontrolne skupine, ali EEG nije

dobra metoda za dijagnozu ADHD-a

• teorija da postoje promjene u prefrontalnom korteksu,

striatumu, cerebelumu i corpus calosumu – sve ove

strukture imaju veze sa pažnjom i izvršnim

funkcijama

• neuroimaging pokazuje abnormalan protok krvi i

metabolizam u područjima mozga koji se bavi

pažnjom, uzbuđenjem i kontrolom impulsivnosti

(bazirano na SPECT i PET testovima)



12

Neurobiologija ADHD-a(Wolf, McGoldrick, 2006)

Smanjenje kognitivnih funkcija i hiperaktivnost su

primjećeni kod oštećenja prefrontalnog korteksa:• oslabljena pažnja• oslabljena radna memorija• neinhibiranost ili impulsivnost• oslabljene izvršne funkcije

predlimbička disfuncija

(limbički sustav je emocionalni centar)



13

Prefrontalni korteks(Wolf, McGoldrick, 2006)

• Regulira najnaprednije funkcije u mozgovima primata

Razumijevanje

Planiranje

Rasuđivanje

Govorne vještine

Radnu memoriju



14

Prefrontalno korteks okružje(Wolf, McGoldrick, 2006)

• Prefrontalni korteks ne radi sam; radi u sprezi sa

korteksom, podkortikalnim područjima za vizualnu

obradu, kao i sa lateralno parietalnim korteksom

odgovornim za prostorne i vizualne podatke te

auditivne, somatske, okusne i mirisne podatke



15

Prefrontalno korteks okružje (PFC)(Wolf, McGoldrick, 2006)

• PFC sprema sve ove informacije u radnu memoriju i

koristi ih za izvođenje točno određenih radnji ili onih

koje prate određena pravila.

• Fuster, Neuron.2001;30(2):319

• PFC ne kontrolira pokret ili radnju, nego utječe na

kortikalna i subkortikalna područja da bi indirektno

postigao odgovor.



16

Patofiziološki model za ADHD(Wolf, McGoldrick, 2006)

• Jedna teorija o efektima stimulativnih lijekova za

disfunkciju prefrontalnog korteks okružja (PFC):

Stimulativni lijekovi povećavaju inhibitorni utjecaj

prefrontalne kortikalne aktivnosti na motorna

područja te pojačavaju subkortikalnu aktivnost koja

radi u sprezi sa PFC-om.



17

Poremećaj pažnje u adolescenciji

• hiperfokus

• teškoće u održavanju pažnje u dugotrajnim zadacima

• nedovoljna ustrajnost u zadacima koji im nisu zanimljivi

• lutaju pogledom, ne prate izlaganje ako ih se ne upozori

• često ne pišu bilješke

• često griješe u prepisivanju (izostave znamenku, predznak, pomiješaju redove, preskoče redove)



18

• teško u pisanom tekstu uoče bitne činjenice, trebaju pomoć

• često imaju teškoća u samostalnom radu

• često imaju teškoća u organiziranju zadataka i

aktivnosti

• lako ih je omesti vanjskim podražajima

• često gube stvari koje su neophodne za izvođenje

zadataka ili aktivnosti, kao što su olovke,

knjige…..

• zaboravni su



19

Hiperaktivnost u adolescenciji

• često se vrpolje rukama i nogama, meškolje se nasjedištu

• ne mogu mirno čekati ili stajati na mjestu

• napuštaju situacije koje im nisu zanimljive usprkos socijalnih zahtjeva

• mogu biti bučni ili imati teškoća prilikomuključivanja u aktivnosti koje se provode u tišini –puno pričaju



20

Impulzivnost u adolescenciji

• često odgovore prije nego što se završi pitanje, skloni su prebrzim i prečestim odgovorima

• često ne čekaju na red u grupi

• često ometaju ili prekidaju ostale

• često pretjerano govore bez obzira na socijalnezahtjeve

• teško prekidaju aktivnost koja je u tijeku

• teško odgađaju ispunjavanje želje ili potrebe (zbog manjka planiranja ili prosuđivanja)

• teško se odupiru trenutnom iskušenju



Impulzivnost u adolescenciji

• imaju teškoća u interpersonalnim odnosima, lako ulaze u sukobe

• imaju teškoća u odnosu s autoritetima

• emocionalno su nestabilni

• socijalno i emocionalno su nezreliji u odnosu na dob

• imaju nisku toleranciju na frustraciju

• ako ne uzimaju medikamente rizični su za razvoj ovisnosti

21



22

Pridružene teškoće

• teškoće u učenju - oko 40 do 60 % učenika sa

ADHD-om ima teškoće sa učenjem u školi, a

ostali imaju teškoća sa vremenskim

ograničenjima, količinom čitanog ili pisanog

teksta.

• slab školski uspjeh – slabiji od intelektualnog

potencijala



23

• specifične teškoće u učenju:

slabije razvijene sposobnosti slušanja, govora,

čitanja, pisanja ili računanja od općeg

intelektualnog potencijala.

Smatra se da 15 do 20% učenika sa ADHD-om

ima specifične teškoće u učenju, a vjerojatno

oko 50% djece sa specifičnim teškoćama u

učenju ima ADHD



24

• poremećaji govornog i jezičnog razvoja

• razvojno zaostajanje u drugim područjima,

npr. problemi u motoričkoj koordinaciji i

finoj motorici – nezgrapan rukopis, sporije

piše, ne stiže prepisati sa ploče pa se može

javiti otpor prema radu u razredu

• često se javljaju poremećaji raspoloženja,

anksioznost, poremećaji komunikacije

• gotovo svi razvijaju nisko samopoštovanje



25



26

Protokol procjene za ADHD

• Razgovor s roditeljima i djetetom: osobna i obiteljska

anamneza, godina pojave prvih simptoma

• Izvještaji o akademskim dostignućima i izvještaji o

ponašanju (skale procjene za roditelje i učitelje)

• Cjelovit liječnički pregled (pedijatar, psihijatar,

neurolog…)

• Psihološka, logopedska, edukacijska procjena



27

Dijagnostički kriteriji za ADHD

I DSM-IV (Američki dijagnostičko-statistički

priručnik mentalnih poremećaja, IV.izdanje):

• ADHD-kombinirani tip

(nepažnja,hiperaktivnost/impulzivnost)

• ADHD tip predominantne nepažnje

• ADHD tip predominantne

hiperaktivnosti/impulzivnosti



28

II ICD –10 Europska klasifikacija mentalnih

poremećaja i poremećaja u ponašanju:

• Hiperkinetički poremećaj - zahtijeva prisutnost

nepažnje, hiperaktivnosti i impulzivnosti koji ne

odgovaraju razvojnoj razini:

s početkom ne kasnijim od 7. godine

pojavljuje se u raznim situacijama: kuća - škola ili

druge kombinacije

postojan u vremenu

nije uzrokovan drugim poremećajima kao što je

autizam ili afektivnim poremećajima kao što je

depresija, manija ili anksioznost



29

Adolescencija

• usprkos manje razine hiperaktivnosti i impulzivnosti

te poboljšanja u koncentraciji, 70 – 80 %

adolescenata sa ADHD-om i dalje pokazuju

ponašanja koji su simptomi poremećaja u značajno

većoj mjeri nego je to primjereno njihovoj dobnoj

skupini

• jedno od najtežih razdoblja zbog povećanih zahtjeva

za nezavisnim i odgovornim samousmjeravanjem

usporedno sa uznemirujućim i značajnim socijalnim i

fiziološkim promjenama svojstvenim pubertetu i

adolescenciji



30

• sekundarni izvor zahtjeva i frustracija su odjednom

pitanja identiteta, prihvaćanja od strane vršnjaka,

suprotni spol, izgled

• u većoj mjeri nego kod adolescenata bez teškoća

pojavljuje se tuga, depresija (u više od 25 %

slučajeva), slabo samopouzdanje, očekivanje

neuspjeha, briga o završetku školovanja, problemi sa

autoritetom



31

Uspješnost na fakultetu

• najčešće su uspješni oni studenti koji imaju vrlo

angažirane, uključene, motivirane obitelji koje su

tražile i organizirale pomoć u učenju za svoje dijete

tijekom cijelog školovanja u obliku svakodnevnog

individualnog rada te osigurale strukturiranu okolinu

• vrlo bistra djeca, često superiorna u inteligenciji,

sposobna iskoristiti većinu sadržaja u nižim

razredima slušajući samo 20 ili 30 % vremena –

inteligencijom kompenziraju nedostatke



32

• fakultet zahtijeva samoorganiziranost, samoaktivacijui veću ustrajnost, pa studenti mogu postati neuspješni

• ako nisu ranije dijagnosticirani javlja se frustracija,jer usprkos visokoj inteligenciji i motivaciji nisu uspješni

• okolina redovito prepoznaje njihovu inteligenciju i objašnjava slabi uspjeh lijenošću, popustljivim roditeljima, nedostatku interesa i slično

• dijagnosticiranje ADHD-a može predstavljati izuzetno olakšanje za studenta i objasniti zašto je teško učiti. Ako se osigura primjereni tretman i podrška roditelja i stručnjaka – nastavnika, terapeuta, takvi studenti mogu biti uspješniji



33

Tretman ADHD-a

Psihosocijalni pristupi:

• Bihevior terapija

• Obiteljska terapija/psihoterapija

• Trening socijalnih vještina

• Učenje akademskih vještina

• Individualna psihoterapija

• Kognitivno-bihevioralna terapija

• Terapeutska rekreacija



Bihevior terapija• usmjerena unapređenju ciljanih ponašanja ili

vještina

• nije tako efikasna u smanjenju ključnih simptoma nepažnje, hiperaktivnosti ili impulzivnosti

• prednosti: zahtjev za dosljednom primjenom dogovorenih postupaka, usklađenost ponašanja djetetu važnih osoba

• za djecu s ADHD–om najpoželjnije strukturirano, predvidljivo okruženje



• Ali: simptomi ADHD-a nisu rezultat učenja, ne

nastaju kao reakcija na podražaje iz okoline, pa sva

djeca sa ADHD-om ne reagiraju povoljno na

terapeutske postupke

• bolji rezultati: zahtjevi na dijete ograničeni,

uvažavaju biološke mogućnosti, nagrade i pohvale

mnogobrojne i česte, negativna povratna informacija

minimalna

• uspjeh u radu s roditeljima: uče potkrepljenje,

samopotkrepljenje i modeliranje

35



Kognitivno-bihevioralna

terapija• koristi kognitivne strategije (strategije rješavanja

problema i samoopažanje) sa bihevioralnim

tehnikama (potkrepljenje, samopotkrepljenje i

modeliranje)

• nisu dokazane klinički značajne promjene ponašanja

kod djece s ADHD – om

• može pomoći u tretmanu pratećih simptoma kao što

su depresija, tjeskobnost i slična stanja

• utvrđen izostanak dugotrajnijeg efekta terapije u

smislu pozitivnih promjena ponašanja



Obiteljska terapija/psihoterapija

• indicirana u slučajevima obiteljske disfunkcije

nastale bilo zbog djeteta s hiperaktivnim

poremećajem bilo zbog primarnih roditeljskih ili

bračnih teškoća



Individualna psihoterapija• ograničenje zbog relativno smanjene sposobnosti

uvida i slabije generalizacije terapeutskih efekata

• ipak može biti korisna zbog stvaranja pozitivnog odnosa

između djeteta sa hiperaktivnim ponašanjem i terapeuta

• može ohrabriti demoralizirano dijete i poticati razvoj

samopoštovanja

• korisna u kriznim situacijama, tretmanu depresije i

anksioznosti te teškoća u interpersonalnim odnosima kod

djece i adolescenata

• može imati svoju ulogu i kod adolescenata koji se

osamostaljuju i preuzimaju odgovornost za nošenje sa

svojim problemom



Trening socijalnih vještina

• dio multimodalnog tretmana u

kojem se ciljano ponašanje

vježba u grupi koja daje

feedback, potkrepljuje i modelira ponašanje

• individualni trening socijalnih vještina nije efikasan

zbog nedovoljno razvijenog samoopažanja kod osoba

s hiperaktivnim i impulzivnim ponašanjem



Učenje akademskih vještina

• u grupi ili individualno

• cilj je razvijanje sposobnosti da se slijede upute, bude

organiziran, efikasno koristi vrijeme, koristi

samoevaluacija, pišu bilješke i efikasno uči

• dobri rezultati ako je potpora učeniku kontinuirana i

ako uvažava njegove osobitosti

• učenik sa ADHD-om zbog prirode svoje teškoće ne

može razviti tako često očekivanu samostalnost u

razvijanju „radnih navika“



Terapeutska rekreacija• razvijanje sportskih vještina ili uključivanja djeteta s

ADHD-om u rekreativne aktivnosti u svrhu razvijanja

boljih odnosa sa vršnjacima i odraslima te za

podizanje samopoštovanja

• ljetni kampovi: u pozitivnom ozračju nevezanom za

akademska postignuća dijete može izraziti svoju

potrebu za motoričkim aktivnostima, biti uspješno i

pri tome razvijati pozitivne odnose sa vršnjacima



42

Farmakoterapija

• preporuka samo ako su problemi tako intenzivni da nikakav drugi tretman ne daje rezultate

• rezultati su najbolji kada se medikamenti kombiniraju sa nekim psihosocijalnim tehnikama



43

Multimodalni pristup• najveća učinkovitost

• korištenje različitih psihosocijalnih i psihoedukacijskih

tehnika u koje su uključeni dijete, roditelji, škola, odnosno

važne osobe za dijete u različitim socijalnim situacijama, u

kombinaciji sa korištenjem lijekova

• različiti genotipi ADHD-a mogu zahtijevati različite vrste

medikamenta, ali isto tako i različite psihosocijalne

pristupe

• edukacije i savjetovališni rad s članovima obitelji,

učiteljima i ostalim značajnim osobama iz zajednice

izuzetno su značajni, djeluju na promjene stavova prema

djeci s ADHD-om u pozitivnom smislu i olakšavaju

primjenu terapeutskih postupaka



Alternativni oblici tretmana

• mnoge alternativne metode liječenja ADHD-a, ali

nema kontroliranih kliničkih istraživanja koja bi

potvrdila njihovu učinkovitost

• neka istraživanja o „neurofeedback“ tretmanu

ukazuju na mogućnosti pozitivnog djelovanja na

simptome ADHD-a



45

Psihoedukacijske intervencije

• intervencije se događaju u prirodnoj okolini(škola,

dom, fakultet) - mjesto gdje se ponašanje događa

• kako su unutarnje kontrole slabe ili ih uopće nema,

intervencije su usmjerene na promjene u okolini



Djelotvorni obrazovni programi

• strukturirani pristup u kojemu studenti točno znaju što se od njih očekuje, koja su ponašanja poželjna, a koja neprihvatljiva, koje su posljedice svakog ponašanja i koji je zadani vremenski okvir za svako očekivano ponašanje



1. procjena individualnih potreba i jakih strana:metode poučavanja i promjene ponašanja temelje se na jakim stranama, a moraju se rukovoditi potrebama

2. odabir prikladnih postupaka prilagodbe: profesor odabire postupke prilagođavanja (učionice, načina poučavanja, ponašanja) za koje smatra da će najbolje zadovoljiti potrebe studenta

3. integracija postupaka prilagodbe: profesor kombinira postupke prilagodbe s nastavnim planom i aktivnostima ostalih studenata



48

Motivacija

• zanimljiva, poticajna i značajna iskustva daleko su uspješnija u održavanju motivacije i uključenosti

• obzirom da osobe s ADHD – om funkcioniraju u terminima ''odmah'' i ''sada'', odgođene nagrade (poput ocjene na kraju godine ili polugodišta) neće imati velik utjecaj na njih

• nagrada mora biti sadržana u samom zadatku ili slijediti odmah poslije izvršenog zadatka: usmjeriti se na trud, ne na rezultat



49

• kad osobama s ADHD-om dajemo mogućnost da uče

putem iskustva, pomažemo im da se koncentriraju

• za njih je optimalan kurikulum sa značenjem koji

nudi mogućnost izbora i koji ih potiče da preuzimaju

više odgovornosti za svoje ponašanje i učenje



50

ADHD i obrazovanje

• Utjecaji iz socijalne okoline mogu djelovati izuzetno

pozitivno, poticajno, ohrabrujuće, mogu studentu

pomoći mobilizirati vlastite snage za savladavanje

teškoća u učenju i ponašanju

• ALI pojačani zahtjevi, pritisci, stresne situacije,

pojačavaju nemir i slabe koncentraciju, što se najbolje

vidi pred kraj obrazovnog razdoblja



51

• izuzetno je važno studentu omogućiti osjećaj uspjeha, a to se može postići ako se zahtjeviprilagode njegovim mogućnostima

• uspjeh u izvršavanju jednog zadatka, pohvala za trud, pregledana domaća zadaća i slično, povećavaju motivaciju i suradljivost za daljnje napore



52

Prilagodbe u nastavi

• ako nemaju neke od dodatnih teškoća nije

potrebno sadržajno prilagođavati nastavu

• prilagodbe se odnose na individualizaciju

pristupa u npr. prezentaciji nastavnih sadržaja,

načinima provjere znanja...



53

• sve teškoće se ne javljaju kod svih osoba sa ADHD-om,a različita je i etiologija i težina simptoma

• za svakog je studenta potreban individualni pristup paje važno odabrati one postupke koji studentima mogupomoći da se ne osjećaju manje vrijednima i dauspješno usvoje potrebna znanja



54

Teškoće i prilagodbe:

Loš rukopis

• ocjenjivati sadržaj, ne rukopis

• omogućiti druge načine provjere znanja (usmeno,

tipkani izvještaji, audio i video prezentacije i sl.)

• označiti linijama mjesta za odgovor; ostaviti dovoljno

mjesta za odgovor



55

Neuspjeh kod pismene provjere

znanja

• dozvoliti druge načine rješavanja zadataka, sa

smanjenim potrebama za pisanjem

• usmeno izlaganje

• izrada mapa i grafikona; korištenje slikovnog

materijala

• omogućiti dodatno vrijeme

• koristiti jasne, čitljive i pregledne tekstove



56

Poteškoće kod prihvaćanja uputa

• privući pažnju studenta prije davanja uputa: koristiti

upozoravajuće geste, npr. lagano tapšanje po ramenu

• kombinirati verbalne i pismene upute

• zadavati upute jednu po jednu

• tiho ponoviti upute studentu; tražiti da ponovi upute

radi potvrde razumijevanja



57

Poteškoće pamćenja

• kombinirati govorne, vizualne, pisane i iskustvene metode

• podučavanje memorijskih tehnika (npr. vizualizacija, medijatori, verbalno ponavljanje..)



58

Poteškoće kod izvršavanja zadataka

• nabrojati, napisati sve korake potrebne za izvršenje zadataka

• skratiti zadatak u nekoliko izvedivih dijelova, u očekivanim vremenskim okvirima

• često provjeravati napredak

• potaknuti druge studente da pomognu



59

Nesnalaženje u pisanom

materijalu• teško izvlačenje zaključaka iz teksta,

nemogućnost razlučivanja bitnog od nebitnog

• pripremiti pisani materijal sa podcrtanim bitnim dijelovima

• predočiti uz tekst bitne činjenice na koje treba obratiti pažnju

• pripremiti audio materijal na osnovu teksta



60

Poteškoće zadržavanja pažnje na

određenom zadatku

• razbiti aktivnosti u manje jedinice

• nagraditi izvršavanje na vrijeme

• koristiti fizičku blizinu i dodir za preusmjeravanje aktivnosti studenta

• smanjiti mogućnost odvlačenja pažnje bukom i događajima u okolini

• omogućiti da se student aktivno uključi u izlaganje

• osigurati razumljivost predavanja (kako se student ne bi "isključio" radi nerazumijevanja)



61

Poteškoće pri prelasku s jedne

aktivnosti na drugu

• pravovremeno obavijestiti o promjeni aktivnosti (npr. "imate pet minuta do završetka tog zadatka i prelaska na drugi...")

• pravovremeno obavijestiti o očekivanjima u sljedećoj aktivnosti (npr." za sljedeći zadatak trebate...")

• navesti potrebna sredstva za rad

• nabrojati sve korake potrebne za izvršenje zadatka

• ako je potrebno osigurati studentu pomoćnika za organiziranje i izvršavanje aktivnosti



62

Slab samonadzor

• student ne provjerava sam sebe

• radi npr. banalne greške u matematici, kod izgovora i

pisanja

• podučavati metodama samonadzora

(poticati prekidanje rada i provjeru učinjenog)



63

Poteškoće zadržavanja određenog

položaja duže vrijeme

• sjedenje u klupi, stajanje, čekanje u redu

• omogućiti više prilika za ustajanje i kretanje uokolo

• smisliti aktivnosti koje uključuju i zahtijevaju kretanje

• tolerirati nemir u klupi (cupkanje, lupkanje..)



64

Neprimjerena interakcija pod

nastavom

• prekidanje, upadanje u riječ, odgovaranje prije

završenog pitanja

• posjesti studenta blizu nastavnika da se omogući

bolji nadzor

• reći studentu jasno što se od njega očekuje

• nagraditi poželjno ponašanje



Ova publikacija izrađena je uz pomoć

Europske unije.

Sadržaj ove publikacije isključiva je

odgovornost Sveučilišta u Zagrebu i ni na

koji se način ne može smatrati da

odražava gledišta Europske unije.

Documents

Poremećaj pažnje/hiperaktivni poremećaj · Hiperaktivnost u adolescenciji •često se vrpolje rukama i nogama, meškolje se na sjedištu •ne mogu mirno čekati ili stajati na