NEGATIVNI ODNOS RODITETJAI AGRESIVNOST ADOLESCENATA: ULOGA

SPOLA RODITELJA I SPOLA DJETETA1

U radu se provjerava odnos izmedu percipirane razine negativnih odnosa s maikom i ocem i manifestnogagresivnog ponaianja djevojaka i mladi& u dobi od 15 do 19 godina. lstra2ivanie ie provedeno na uzorku od2324 utenika svih srednjih Skola u Primorsko-goranskoi 2upaniii.Rezultati potvrduju znatajno izraZeniju manifestnu agresivnost mladi(a u odnosu na dievoike, ali isto takoupu(uju i na razlitite efekte negativnih odnosa s majkom i ocem na agresivnost djevojaka i mladi(a. lako senegativni odnos is majkom is ocem pokazuje znatajnim timbenikom agresivnosti imladita idjevojaka, negativniodnos s ocem nema toliko znatajne efekte na agresivnost djevojaka koliko na agresivnost mladi(a.Da bi se iskazivala relativno visoka agresivnost djevojaka, dovoljno je ve( i postojanje negativnog odnosa smajkom, dok je agresivno pona5anje mladi(a znatajno pojatano postojanjem negativnih odnosa s ocem, bezobzira na kvalitetu odnosa s majkom.Rezultati istra2ivanja razmatraju se u kontekstu diferencijalnog zna(enja odnosa s roditeljima razlititog spolana razvoj litnosti u adolescenciji.Kljutne riieti: adolescencija, agresivnost, odnosi s roditeljima, privr2enost

UVOD

primljeno: listopad 1 999.pri h v aien o : travanj 2000.

fi gresivnost mladih jedan je od ozbiljnijihF\ drustvenih problema. Zrtve nasilnickogponaSanja sve su teiCe. Crne kronike u novi-nama ispunjavaju alarmantni naslovi.

Agresivnost se definira kao skup oblikaponaSanja koji ukljuCuju tjelesno ili mentalnoozljedivanje drugih ljudi (Loeber i Hay, 1997),ili kao destruktivno pona5anje usmjerenokaZnjavanju i ozljedivanju drugih ljudi iliuni5tavanju objekata (Spielberger i sur., 1 983).Nasilje, koje je s agresivnos(u povezano, defi-nira se kao pona5anje koje ima za posljedicutjelesno ili mentalno ozljedivanje, a u teZimoblicima ukljutuje fiziCki napad, silovanje,pljadku i ubojstvo.

lako se agresivnost, kao bitno obiljezjepona5anja tovjeka, razmatra u brojnim teori-jama, i Jiroko je istraZivana, smatra se da joSn ije zadovolj avaj uCe objaSnjena. Kontroverzei nejasno(e vezane uz pojavu maloljetnitkeagresivnosti i nasilja jo5 su uvijek aktualne upsihologijskoj znanosti (Loeber i Stouthamer-Loeber,1998).

Izvorni znanstveni ilanakUDK:159.922.8

Meta-analizom ve(eg broja metodolo5kirazliCitih istraZivanja agresivnosti Miles i Cary(1997) nalaze da se pribliZno 50% varijanceagresivnosti moZe objasniti genetskimtimbenicima, a ostatak socijalnom okolinom.Genetski, nasljedni faktori dobivaju sve ve(uvaznost procesom odrastanja i starenja, dokse utjecaj okoline smanjuje. Kod mladih ljudive(e je znatenje utjecaja okoline, a posebiceje znaCajan utjecaj obiteljskih odnosa. Analizei usporedbe maloljetnitke delinkvencije ikri m i na I iteta odrasl i h (Ca rey, 1 994; Gottesma ni Goldsmith, 1994; Rowe, 1990; Rowe iRodgers, 1989) pokazuju da je maloljetniCkadelinkvencija u najvecoj mjeri odredenafaktorom socijalne okoline, dok je kriminalnotRezultati ovog istrazivanja temeljeni su na podacima priku-pl.ienim tijekom realizacije projekta pod nazivom "Analizarizidnih oblika ponaSanja srednjo5kolaca u Primorsko-goran-skoj Zupaniji" u svibnju 1999. godine. lstrazivanje je finan-cijski pomogao Upravni odjel za zdravstvenu za5titu isocijalnuskrb Zupanije Primorsko-goranske.*Kontakt adresa: Dr.sc. Petar Bezinovic, Odsjek za psihologiju,Filozofski fakultet u Rijeci. E-mail: petar.bezinovic@ri.tel.hr

Petur Bezinovic ,

ponasanje odraslih u ve(oj mjeri odredenogenetskim faktorima. Ovi podaci upu(uju naopravdanost stajaliSta da socijalni faktori, po-put imitiranja pona5anja roditelja, osje(aja pri-padnosti grupi, ili imitiranja vr5njaka, vrlo vaZ-ni za inicijaciju i rano usvajanje agresivnogponaSanja.

lzraZenost hostilnosti i agresije u djetinjstvujedan je od najpouzdanijih prediktora kasni-jeg delinkventnog ponaSanja i koriStenja alko-hola idroga (Dryfoos, 1990; Farrington, 1991;Loeber, 1988). Manifestiranje agresivnosti udjetinjstvu vaZan je pokazatelj postojanjarizika za maloljetnitku delinkvenciju i krimi-nalno ponaSanje u odrasloj dobi (Farrington isur., 1990). Agresivno je ponaianje ve( u dobiod B do 10 godina, povezano s ozbiljnimantisocijalnim ponaSanjem u adolescenciji ikasnijem Zivotu (Robins, 1966). Sto je agre-sivno pona5anje te5(e i Sto je ve(i varijabilitettakvoga ponaianja, to je rizik da (e se anti-socijalno pona5anje nastaviti ve(i (Blumsteini sur., 1985). Stoga je prevencija agresivnostimladih bitna za njihovu kvalitetniju socijalnuprilagodbu i osobni razvoi. Pri tome se kljut-nom pokazuje uloga roditelja.

Znatenje roditeljskih odnosa i psiholoskogfunkcioniranja djece, klasitno je i jedno odtemeljnih pitanja razvoine psihologije ipsihologije li(nosti. Brojni teorijski pravci igotovo sve znacajnije teorije licnosti, nagla-Savaju znacenje odnosa s roditeljimazarazvoipojedinca. lako su istraZivanja roditeljskihodnosa danas vrlo aktualna, ona uglavnomsamo potvrduju teorijske postavke "starih"teorija liCnosti. U suvremenoj se literaturipraktitki zaboravlja znatenje teorija AlfredaAdlera (1929), Karen Horney (1945), teposebice Carla Rogersa (1959),,koji su nagla-Savali srZno znatenje roditeljskog pona5anjaza poticanje ili blokiranje razvoja genetskihpotencijala osobe.

Za Adlera je negiranje djeteta od straneroditelja najjaci timbenik blokiranja djete-tovog razvoja. Negirano ili neZeljeno dijete neupoznaje ljubav, podrSku i uzajamnost uroditeljskom domu, te stoga izuzetno teSkomoZe razviti ove kapacitete kod sebe samoga.Takva djeca (ljudi) jednostavno ne vjeruju da

mogu biti korisni drugima, da mogu zadobitinjihovu ljubav i poStovanje' Oni su hladni itesto agresivni.

Obiljezja litnosti nevoliene diece mogu se,u njihovom naiistaknutiiem obliku, uoCitianalizom biografiia velikih nepriiateliaCovjetanstva. Zaiednitka im ie osobina da sukao djeca bili loie tretirani. Zato su razvilitvrdoCu karaktera, liubomoru i mrZnju;oni nemogu podnijeti tudu sre(u (Adler - premaAnsbacher i Ansbacher, 1956, str- 371).

Po Karen Horney "tiranija zahtjeva", sliCnokao i po Rogersu "vrijednosni uvjeti" kojeroditelji postavljaju djeci, blokiraju aktua-lizacijsku tendenciju, to jest prirodnu teZnjuka optimalnom funkcioniranju organizma."MoraS ovo...", "Ne smijeS ono...", "VrijediSako...", "Volim te ako ..." primjeri su Cestoiracionalnih roditeljskih uvjeta koji odredujunegativni razvoi samopoimanja djeteta,neprihva(anje sebe samoga, a slijedom toga ineprihva(anje drugih i svijeta oko sebe.

Suvremeni pristupi praktiCki slijede istuparadigmu i redovito potvrduju polaznehipoteze o zna(enju negativnih odnosa s rodi-teljima za psiholoSku prilagodbu djece. Ovakviodnosi su posebno bitni za razumilevanjerazvoja agresivnog pona3anja (Shaffer, 1979)'Asocijalno pona3anje djeteta tijesno je pove-zano s hladnim odnosom i s emocionalnimodbacivanjem djeteta (Haapasalo i Tremblay,1994; Hojat, 1994; Kuterovac-Jagodi( i Keres-teS, 1997). Hostilan odnos roditelja podra-zumijeva nezadovoljavanje djetetovi h potre-ba iotekivanja. Frustrirano dijete moZe reagi-rati agresivno Sto dodatno provocira agre-sivno ponaSanje roditelja i, sukladno frustra-cijsko-agresivnoj teoriji (Dollard i sur. 1939.,prema Hojat, 1994), stvara zatvoreni krugodbacivanja i agresije. ldeologija da dijete tre-ba disciplinirati primjenom fiziCke sile i podre-divanjem, nije sukladna rezultatima istra2i-vanja koja govore da izmedu ka2njavanja ne-poZeljnog ponaSanja i agresivnosti djece pos-toji kompleksan odnos: ka2njavanje djece ne-posredno inhibira agresivno ponaSanje usituaciji u kojojje primijenjena kazna, ali pre-testo kaZnjavanje uzrokuje agresivno pona-Sanje djece izvan konteksta kaZnjavanja, npr.

I

IL

88

Hrvatska revija za rehabiliraciiska istraiivania 2000, Vol 36, br- I, str 87-98

u interakcijis drugom djecom (Shaffer, 1979).I izloZenost samo psihiCkom zlostavljanjuputem roditeljskog kritiziranja i verbalnehostilnosti, pokazuje se vaZnim prediktoromeksternaliziranih (agresivnost prema vani) iinternaliziranih (agresivnost prema unutra)problema (Barber, 1995; McGee i sur., 1997).Vjerojatno najbolje objaSnjenje ovih nalazapruZaju teorije socijalnog utenja koje naglaSa-vaju modeliranje agresivnog pona5anja koddjece agresivnih roditelja. Djeca agresivnihroditelja koji ne kontroliraju svoju agresivnost,imaju manju Sansu naueiti kontrolirati svojenegativne impulse.

Dok su se starija istraZivanja, prvenstvenotemeljena na teoriji privrZenosti (Bowlby,1959), bavila istraZivanjima na mladoj djeci,novija su se istraZivanja potela baviti adole-scentima, tj. ispitivanjem odnosa roditeljskogponaSanja i pona5anja adolescenata. Fauberi sur. (1990) nalaze da je majCino odbacivanje(nedostatak topline i prihva(anja) povezanos osobnim emocionalnim problemima adole-scenata. Capaldi i Patterson (1991) nalaze daje neadekvatna supervizija od strane roditelja,kao i niski intenzitet odnosa roditelj-dijetevaZan timbenik loSe prilagodbe djeCaka uranoj adolescenciji.

Relativno brojna istraZivanja koja nastojeobjasniti odnose izmedu roditeljskog pona-Sanja i psiholo3kog funkcioniranja djece, naj-CeSCe promatraju globalni odnos s oba rodi-telja ili se pak uglavnom bave istraZivanjemuloge majke, dok se uloga oca bezrazloZnoignorira (Phares i Compas, 1992). Novija istra-Zivanja upu(uju na potrebu zasebnog proma-tranja interakcije adolescenata i s majkom i socem (Rice isur., 1997). Collins i Russell(1991)isti(u da razlitite teorijske perspektive, odpsihoanalize do teorija socijalnog u(enja,nagla5avaju razlititost socijalizacijskih iskus-tava koju djeci pruZaju majka iotac. Intenziteti kvaliteta odnosa kCerki i sinova s majkom iocem je razli(it, pa tako i utjecaj majke i ocana razvoj djeteta moZe biti vrlo razliCit.

Uloga odnosa s majkom iocem moze bitispecifitna i s obzirom na spol djeteta. Takonpr. Lopez i sur. ('1992) istitu da je agresivnostdjevojaka mogu(e objasniti neodgovaraju(im

odnosima s oba roditelja, premda je jati efektkad je izra2eniji konfliktni odnos s majkom,dok je za mladi(e vaZniji konfliktan odnos socem. Kuterovac-Jagodi( i Kerestei (1997)istitu da je percepcija roditeljskog odbacivanjanajbolji prediktor agresivnog pona5anja. Pritomu nalaze razlitita objaSnjenja ovisno o vrstiagresivnosti i o spolu roditelja i djece.

lspitivanja asocija I ni h i I i ag resivn ih reakcijadjece ne daju konzistentne rezultate, ier zah-vacaju i razliCite mjere agresivnog ponalanjai razlititu kvalitetu interakcije s roditeljima.Jednako tako, u analizi rezultata razli(itihistra2ivanja razlicito se definira agresivno po-naSanje, kao i specifiCnosti dobi djece s obzi-rom na mogu(e razvojne promjene u ispolja-vanju agresivnosti (Haapasalo i Tremblay,1994).

U ovom se istraZivanju nastoji provjeritijeli i kako je percepcija negativnog odnosanjihovih roditelja prema njima, povezana svlastitom manifestnom agresivnoS(u adole-scenata. Posebno se zanimljivim Cini istraZitipostoj i I i diferencirani efekt majtinog i ocevognegativnog odnosa na agresivnost k(erki isinova.

Pretpostavka od koje polazi ovo istraZiva-nje jest da spol djece nije zanemariv, da pos-toje spolne razlike u agresivnosti, te da nega-tivni odnos majke i negativni odnos oca nema-ju identitno znaCenje za k(erke i sinove.

METODASudioniciPodaci za ovo ispitivanje prikupljeni su naukupnom uzorku od 3082 uCenika svih sred-njih Skola u Primorsko-goranskoj Zupaniji. Usvakoj je skoli ispitan broj uCenika propor-cionalan broju utenika u toj Skoli premaukupnom broju srednjoSkolaca u zupaniji.Pri tome se pazilo da bude proporcionalnozahva(en i broj uCenika po razrednim odje-ljenjima (od prvog do tetvrtog razreda). Nataj je natin obuhvaeen reprezentativan brojuCenika s obzirom na vrstu Skole is obziromna razrednu zastupljenost (a time i na dob).Nevaljanih upitnika, koj i su unaprijed isklju-teni iz analiza, bilo je 112, odnosno 3.63%.

II

I

I

I

Petur Bez.inovic'' Sania ver - Al.it

Ukupno je sudionika s valjanim rezultatimabilo 2970. U uzorku je bilo 47.6% mladi(a i52.4% djevojaka. U ovu su analizu ukljutenisamo adolescenti iz potpunih obitelji, to jestoni, koji su mogli procijeniti kvalitetu vlas-titih odnosa i s ocem i s majkom, tako da jeanaliza rezultata izvrSena na 2324 udenika'

lnstrumentiPrimijenjen je op5irniji upitnik kojim su seispitivali razliciti oblici rizicnih oblika pona-Sanja srednjo5kolaca. Za potrebe ovog istra-2ivanja konstruirane su ljestvica Manifestneagresivnosti, ljestvica Negativnog odnosa smajkom i ljestvica Negativnog odnosa socem. U Prilogu A su prikazane tvrdnje kojetvore navedene ljestvice.

Za ljestvicu Manifestne agresivnosti odispitanika se traZilo da iska2u koliko sepojedina tvrdnja iz ponudenog skupa tvrdnjiodnosi na njih i to na ljestvici od pet stupnjeva:1 = uop1e se ne odnosi na mene (nikada), 2 =rijetko se odnosi na mene, 3 - ponekad seodnosi na mene, 4 = Cesto se odnosi na mene,i 5 - gotovo uviiek se odnosi na mene. Mogu(irasoon rezultata iznosi od 10 do 50. Koefi-cij ent un utraSnj e konzistencije, Cronbach a lfa,ove ljestvice iznosi .80.

Ljestvice negativnih odnosa s majkom iocem medusobno su posve podudarne. Toomogucuje usporedbu eventualnih razlika upercipiranim odnosima oca i majke. U samompostupku ispitivanja ispitanici su nezavisnoprocjenjivali koliko se pojedine tvrdnje odnosena majku, a koliko na oca.

Od ispitanika se i za ljestvice negativnihodnosa traZilo da iskaZu koliko se pojedinetvrdnje iz navedenog skupa odnose na pona-Sanje njihove majke, odnosno na pona3anjenjihovog oca. Procjenjivanje se takoder vriilona ljestvici od pet stupnjeva: 1 = uop(e se neodnosi na njega/nju, 2 = uglavnom se neodnosi na njega/nju, J = niti se odnosi, niti sene odnosi na njega/njLt, 4 = uglavnom seodnosi na njega/nju, i 5 = u potpunosti seodnosina njega/nju. MoguCi raspon rezultatana ovim ljestvicama iznosi od 9 do 45.Koeficijenti unutraSnje konzistencije, Cron-bach alfa, za obje ljestvice iznose .81.

odruts ntditeliu i sivnost adolescenata. roditelia i snoLa

PostupaklstraZivanje je provedeno u Skolama premapreciznom planu i dogovoru s ravnateljimaSkola. Upitnik se primjenjivao grupno. lspiti-vanje je bilo anonimno. lspitivaCisu bili dob-ro pripremljeni studenti i apsolventi psiholo-gije. Pretpostavljalo se da (e zbog genera-cijske slicnosti izmedu ispitiva(a i ispitanikabiti ostvarena motiviraju(a komunikacijakoja (e pomo(i da prikupljeni podaci buduvaljaniji i pouzdaniji.

REZU LTATIDeskriptivni podaci i razlike izmedu dievoia-ka i mladiCa u ispitivanim variiablama

U Tablici 1. prikazani su deskriptivni podaciza ispitivane varijable posebno za djevojke iza mladi(e, kao i znacajnosti razlika izmeduaritmetitkih sredina u ispitivani m varijabla ma.

Tablica 1: Aritntetitke sredine, stonclttrtlne tleviiaciie i7.n at aj rut s t i razl ika u i s p it iv an int v u r ij a b I uma i z.nt e tt ttdjewtjaktt i mladicu

djevojke1111:t256)

mladi(i(N=1068)

zna(ajnostrazlike

M sd M sd t pAGR 16.12 5.2 18.92 6.96 12.60 0.001

NOO 21.39 7.3 21.16 6.81 0.96 0.12NOM 21.62 7.2 21.'t1 6.84 1.55 0.34

lz rezultata u Tablici 1 razvidno je da se dje-vojke i mladiCi statistidki znadajno razlikuju je-dino u varijabli Manifestne agresivnosti (AGR),dok u varijablama Negativnog odnosa s ocem(NOO) i Negativnog odnosa s ocem (NOM) ni-su utvrdene statistiCki znatajne razlike. Mladi(iiskazuju viJu razinu manifestne agresivnostiod djevojaka, dok je procjena negativnog od-nosa s majkom i ocem podjednaka.

Da bismo utvrdili stupanj povezanosti iz-medu ispitivanih varijabli izra(unali smo Pear-sonove koeficijente korelacije koji su prikazaniu Tablici 2.

Svi su koeficijenti korelacije statisti(ki zna-Cajni (p

AGR ,tv9tvt :AGR 0.38 0.3'lNOC 0.27 0.68

NOM 0.28 0.52

Tablica 2: KoeJici jenti l

Petur Bezinrnit . Sania Smoiver - Aii(: Negativni odnos roditelja i agresivnost adolescenata: uliga spola roditelia i spola djetetau kojima postoji slaganje u razini negativnihodnosa majke i oca (ne-ne, DA-DA). Ove sufrekvencije u skladu s tendencijom braCnihparova za uravnotezenjem odnosa premadjeci. U ovojje analizi ukupno preostalo 2100ispitanika (973 mladi(a i 'l 127 djevojaka).

Rezultati trosmjerne analize varijanceorikazani su na Slici '1.

SIil@ 1. Percepcija negativnih odnosa s majkom i ocem tmanilbstna agresivnosti cljevojaka i mladica

kom pove(ane agresivnosti adolescenata.Usporedba F-omjera za majku ioca ukazujena vece znatenje negativnog odnosa oca,nego negativnog odnosa majke za manife-stnu agresivnost njihove djece.

4. Pokazuje se znatajna interakcija spola i od-nosa s ocem, F(1,2092)=12.48, p

je odnos s majkom. Naime, tak i kada odnos smajkom nije negativan, a odnos s ocem jest,mladi(i iskazuju podjednaku - visoku razinuagresivnosti.

Mladi(i tiji o(evi iskazuju visoku razinunegativnog, neprijateljskog odnosa, ujednoiskazuju i najviSu razinu agresivnog ponaianjaod svih razmatranih kategorija.

Negativni odnos s roditeljima i agresivnostdjevojaka

Kod djevojaka situacija je ponefto razlititanego kod mladi(a. NajniZu razinu agres-ivnosti, kao i kod mladi(a, imaju djevojke Cijiroditelji ne iskazuju negativan, neprijateljskiodnos. Ova se skupina statistidki znaCajnorazlikuje od svih ostalih skupina djevojaka.Postojanje negativnog odnosa s jednim (bezobzira je li to majka ili otac) ili s oba roditeljaima, medutim, podjednake efekte na agre-sivnost djevojaka. Uloga oca ovdje nije takobitna kao kod mladi(a, jer i negativan odnoss majkom, uz nepostojanje negativnogodnosa s ocem, ima podjednake efekte narazinu agresivnosti djevojaka.

lnterakcija negativnog odnosa s roditeljima ispola adolescenta

Ovdje valja ista(i da se kategorija najmanjeagresivnih mladi(a (to su oni koji ne perci-piraju negativan odnos ni sa jednim rodite-ljem) statistiCki znatajno ne razlikuje od dje-vojaka koje imaju negativan odnos ili s maj-kom ili s ocem ili s oba roditelja. Ova skupinamladica ima dakle podjednako izraZenu agre-sivnost kao i sve skupine djevojaka, osim sku-pine djevojaka koja nema negativne odnoseni s jednim roditeljem, a koje su najmanje ag-resivne. Sve se ostale skupine mladi(a zna-cajno razlikuju od svih ostalih skupina dje-vojaka.

Ovaj se znacajan interakcijski efekt javlja,jer se pokazuje da je agresivnost mladiCaznatajno povezana s lo5im odnosima s ocem,dok kod djevojaka to nije slucaj.

RASPRAVADobiveni rezultati o vaZnosti negativnogodnosa s majkom is ocem idu u prilog posto-je(im spoznajama o ulozi roditeljske hostil-nosti u razvoju agresivnog ponaSanja djece.Potvrduje se povezanost izmedu neprija-teljskog odnosa roditelja i pove(ane inciden-cije eksternaliziranih problema kod djece(Barber, 1 996). Roditeljsko izlaganje djetetaneprijateljski m emocijama, nerazu mijevanjedjeteta, testo sukobljavanje, stalno prigo-varanje, iskazivanje nezadovoljstva djete-tom, bezrazloZne i neargumentirane zabra-ne i kazne, ili tak fizitko kaZnjavanje, odrazsu roditeljskog neprihva(anja, neuvaZavanjai potiranja integriteta i dostojanstva vlastitogdjeteta. Ovioblici pona3anja roditelja premadjeci, koji su ispitani u na5em istra2ivanju,predstavljaju dakle bitne riziCne faktore kojinajvj erojatn ij e dopri nose pove(a noj a g resiv-nosti u adolescenciji. Takav odnos premadjetetu jednostavno ne moZe biti dobar, jervitalne potrebe djeteta za toplinom, razumi-jevanjem, uva2avanjem, prihva(anjem, po-drSkom i poticanjem od strane roditelja, os-taju nezadovoljene. Time se praktitki isklju-Cuje iz funkcije jedan od glavnih protektivnihfaktora razvoju negativnog samopoimanjai antisocijalnog ponaSanja, a to je roditelj-sko prihva(anje i podr5ka.

Spolne razlike u manifestnoj agresivnosti 'koje su ovdje ispitane upu(uju na ve(u agresiv-nost mladiCa. Rezultati su u skladu s gotovosvim istra2ivanjima koja su se bavila ovim us-poredbama. Manja agresivnost djevojakaobja5njava se razlititim mehanizmima. Gilli-gan (1995) tako smatra da je manja agre-sivnost kod djevojaka posljedica njihove te5(einterakcije s majkom, unutar koje se viSe na-gla5ava poticanje empatije i brige za druge,Sto je upravo suprotno agresivnom ponaSanju.Spolne razlike isto tako mogu slijediti razlikeu socijalizaciji i upravljanju negativnim emo-cijama: djevojCice se uCi kontrolirati negativneemocije ljutnje, dok se djetake potice naiskazivanje ljutnje (Miller, 1991). lstraZivanjakoja povezuju izloZenost zlostavljanju i pore-me(aje u pona5anju, upu(uju na spolne raz-like u zastupljenosti eksternaliziranih ili inter-

93

fi1l!'

;i

naliziranih problema (McGee i sur., 1997).Djevojtice izlo2ene negativnom odnosu ifizi-Ckom zlostavljanju, znatajno viSe od mladiCaiskazuju internalizirane probleme (anksi-oznost, povlatenje, depresiju), dok dje(aciCeSCe eksternaliziraju svoje probleme putemagresije i antisocijalnog ponaSanja (McGee isur., 1997). Spolne razlike mogu se, nadalje,interpretirati i sukladno nalazima premakojima su djeeaci skloniji od djevojtica pona-Sati se agresivno nakon promatranja agre-sivnog modela (Cummings, 1987).

U naSem se istra2ivanju razlike u agresiv-nosti djevojaka i mladi(a, medutim, isto takomogu pripisati i specifiCnim, ovdje koriStenim,oblicima pona5anja koji su karakteristiCni zatipitno mu5ko pona5anje (npr. fizi&i napadna osobe, psovanje i vikanje na javnom mjes-tu, namjerno uniStavanje stvari, grupne tue-njave i sl.). Novija istraZivanja pokazuju daZene pri iskazivanju agresivnosti ne koristetakve oblike ponaSanja, veC su sklonije posred-noj verbalnoj agresiji, vrijedanju, poni2avanjui odbacivanju ljudi (Bjdrkqvist i sur', 1992;Cairns i sur., 1989). Djevojke testo iskazujurelacijsku agresivnost (Crick, 1995; Crick iGrotpeter, 1995) koja se manifestira ogova-ranjem, iskljutivanjem vr5njaka iz grupe ireme(enj em tudi h prij atelj ski h veza. Pokazuj ese naime, da znatajno manje Zena sudjelujeu ozbiljnim oblicima nasilja, poput fizickogobratunavanja, seksualnog zlostavljanja ilihomicida (Rutter i Giller, 1983). Stogarezultate dobivene ovim istraZivanjem ne mo-zemo interpretirati u kategorijama ve(e mus-ke agresivnosti, ve( samo ve(e agresivnostimladiCa u specificnim, ovdje ispitivanim oblici-ma agresivnog ponaSanja.

Stoga se i ve(i efekt oCevog negativnogodnosa na pona5anje sinova, u na5em istrazi-vanju, moZe objaSnjavati i modeliranjem mu5-kog manifestiranja agresivnosti koje mladi(iute od oteva. Ove "mu5ke" oblike pona5anjadjevojke jednostavno ne usvajaju.

Rezultati ovog istraZivanja upu(uju na va2-nost odnosa s ocem za djeCake. OCevi imajudakle bitnu integralnu ulogu u razvoju liCnostii identiteta djece-adolescenata (vidi preglednirad, Phares i Compas, 1992),Sto se u sluCaju

javljanja manifestne agresivnosti posebiceodnosi na sinove. U adolescenciji otac i sinvjerojatno razvijaju blize odnose, nego otac ik(er. Ako je veza oca i sina naru5ena kroz hos-tilan odnos oca, to Ce znatno doprinijeti pove-Canju agresivnih reakcija sina, bez obzira nanepostojanje negativnog odnosa s majkom.DjeCaci koji su izloZeni neprijateljskom odnosuod strane oca, vjerojatno, uz ljutnju, osje(ajui odbacivanje, povrijedenost, ranjivost i izoli-ra n ost. Sputava nj e iskaziva nj a povrij ede nostiili bijesa, posebice prema samom ocu, vodi kaispoljavanju agresivnog pona5anja premavani, Cesto prema vrSnjacima ilistvarima. Ranji-vi, povrijedeni i zaplaSeni muSkarci CeS(e rea-giraju agresivno (Miller, 1991). Agresivno po-naSanje neki smatraju i pobunom protiv ocakoji odbacuje svoga sina.

Djevojke reagiraju podjednako agresivnoi kada percipiraju negativan odnos majke, kaoi kad imaju negativniji odnos s ocem. Rezultatiovog istraZivanja upu(uju da je za agresivnostdjevojaka podjednako vazna percepcija nega-tivnog odnosa barem s jednim roditeljem, Stoje slitno nalazu Lopeza i sur. (19921 i Rice isur. (1997).

Rezultati ovog i slitnih istraZivanja, dodat-no upu(uju na vaZnost uloge oca u razvojuliCnosti adolescenata. Nalazi koji istiCu ve(uvaZnost odnosa s majkom u razvoju proble-matitnih ponaSanja, karakteristiCni su za pred-Skolsku i ranu Skolsku dob kada je ve(i efektprivr2enosti majci kao primarnom skrbniku(Rothbaum i sur., 1995). Relativno znaCenjeuloge majke i oca razliCito je za razli(itu dobdjece (Kerns i Stevent 1995). Naime, s obziromna razlicite razvojne taze, zadatke i potrebedjece razliCite dobi, Cini se uputnim uvaZavatidiferencijalni doprinos odnosa s majkom,odnosno s ocem za pojedine periode u razvojudjece. lstraZivanja u ovom podru(ju jo3 su uzatecima, te joS nema sustavnih i konzisten-tnih rezultata o znaCenju specifitnih intera-kcija spola djeteta i spola roditelja.

ZakljuCiti se, dakle, moZe da negativanodnos roditelja prema vlastitoj djecivrlo lakomoZe rezultirati agresivnim ponaSanjem uadof escenciji. Mladici su, za razliku od djevo-jaka, sklon ij i eksterna I izi ra nj u svoj i h prob I ema

94

Hrvatsktr revija 7a rehabilitaciisktt istralivanja 2000, Vol 36, br. I, str 87-98

koji su uzrokovani osje(ajem odbacivanja ineprihvacanja od strane roditelja. Stoga seteS(e ponaSaju nasilno. Za njih je posebice rizi-tan negativan odnos s ocem, kojije bitan kaoprimarni model ponaSanja.

Budu(a bi istraZivanja u podrueju agresiv-nosti u adolescencijitakoder trebala ispitati ispecifiCno "2enske" oblike relacijske agresiv-nosti i provjeriti diferenciran negativni odnosmajke i oca na razvoj ovog tipa agresivnostikod djevojaka.

LITERATURA

Adler, A. (1929): The practice and theory of individual psychology. London: Routledge & Kegan Paul.Ansbacher, H. 1., Ansbacher, R. R. (ur.) (1956): The individual psychology of Alfred Adler: A systematic presentation in selections from

writings. New York: Harper & Row.Barber, B. K. (1996): Parental psychological control: Revisiting a neglected construct. Child Development, 67,3296-3319.Bjorkqvist, K., Lagerspetz, M. J., Kaukiainen, A. (1992): Do girls manipulate and boys fight? Developmental trends in regard to direct and

indirect aggression. Aggressive Behavior, 18, 117-127.Blumstein, A., Farrington, D. P., Moitra,5. (1985): Delinquent careers: Innocents, desisters, and persisters. (u) M. Tonry, N. Morris (ur.),

Crime and justice: An annual review, Vol. 6, str. 187-219. Chicago: University of Chicago Press.Bowlby, J. (1969): Attachment and loss: Vol. 1. Attachment. New York: Basic Books.Capaldi, D. M., Patterson, G. R. (1991): Relation of parental transitions to boys'adjustment problems: L A linear hypothesis. ll. Mothers at

risk for transitions and unskilled parenting. Developmental Psychology, 27,489-504.Cairns, R.8., Cairns, B. D., Neckerman, H. J., Ferguson, L. 1., Gari6py, J. L. (1989): Growth and aggression: l. Childhood to early

adolescence. Developmental Psychology, 25, 320-330.Carey, G. (1994): Genetics and violence. (u) A. J. Reis, K. A. Miczek, J. A. Roth (ur.), Understanding and preventing violence: Vol. 2.

Biobehavioral influences, str.21-57. Washington, DC: National Academy Press.Collins, W. A., Russell, G. (1991): Mother-child and father-child relationships in middle childhood and adolescence: A developmental

analysis. Developmental Review,'11, 99-136.Crick, N. R. (1995): Relational aggression: The role of intent attributions, feelings of distress, and provocation type. Development and

Psychopathology, 7, 313-322.Crick, N. R., Grotpeter, i. K. (1995): Relational aggression, gender, and social-psychological adjustment. Child Development,66,710-722.Cummings, E. M. (1987): Coping with background anger in early childhood. Child Development, 58, 976-984.Dryfoos, J. G. (1990): Adolescents at risk: Prevalence and prevention. New York: Oxford University Press.Farrington, D. P. (1991): Childhood aggression and adult violence: Early precursors and later life outcomes. (u) D. J. Pepler, K. H. Rubin

(Eds.), The development and treatment of childhood aggression, str. 5-29. Hillsdale, NJ: Erlbaum.Farrington, D. P., Loeber, R., Elliott, D. 5., Hawkins, J. D., Kandel, D. 8., Klein, M. W., McCord, J., Rowe, D. C., Tremblay, R. E. (1990):

Advancing knowledge about the onset of delinquency and crime. (u) B. B. Lahey, A. E. Kazdin (ur.), Advances in clinical childpsychology, str. 283-342. New York: Plenum Press.

Fauber, R., Forehand, R., Thomas, A. M., Wierson, M. (1990): A mediational model of the impact of marital conflict on adolescentadjustment in intact and divorced families: The role of disrupted parenting. Child Development, 61, 't 112-1123.

Gilligan, C. (1996): The centrality of relationship in human development: A puzzle, some evidencg and a theory. (u) G. C. Noam, K. W.Fisher, (ur.) Development and Vulnerability in Close Relationships. Gtr. 237-261). New Jersey: Lawrence Erlbaum Associates.

Gottesman, l. 1., Goldsmith, H. H. (1994): Developmental psychopathology of antisocial behavior: Inserting genes into its ontogenesis andepigenesis. (u) C. A. Nelson (ur.), The Minnesota symposia on child psychology: Vol. 27. Threats to optimal development: Integratingbiological, psychological, and social risk factors, str. 69-104. Hillsdale, NJ: Erlbaum.

Haapasalo, J., Tremblay, R. E. (1994): Physically aggressive boys from ages 6 to '12: Family background, parenting behavior, and predictionof delinquency. Journal of Counseling and Clinical Psychology, 62,1044-1052.

Hojat, M. (1 994): Developmental pathways to violence: A psychodynamic paradigm. Peace Psychology Review, 1, 177-196.Horney, K. (1945): Our inner conflicts. New York: Norton.Kerns, K. A., Stevens, A. C. (1996): Parent-child attachment in late adolescence: Links to social relations and personality. Journal of Youth

a nd Adolescenc e, 25, 323-342.KuterovacJagodi(, G., KeresteJ, G. (1997): Perception of parental acceptance-rejection and some personality variables in young adults.

DruJtvena istraZivanja, 4-5, 477 -492.Loeber, R. ('1988): Natural histories of conduct problems, delinquency, and associated substance use: Evidence for developmental

progressions. (u) B. 8. Lahey, A. E. Kazdin (ur.), Advances in clinical child psychology, Vol. 1 1, str.73-124. New York: Plenum Press.Loeber, R., Hay, D. F. (1997): Key issues in the development of aggresion and violence from childhood to early adulthood. Annual Review

of Psychology, 48, 37 1-410.Loeber, R., Stouthamer-Loeber, M, (1998): Development of Juvenile Aggression and Violence Some Common Misconceptions and

Controversies. American Psychologist. 53, 242-259.

#iffitilFiji

Lopez, F. G., Watkins, C. E.. Manus, M., Hunton-Shoup, J. (1992): Conflictual independence, mood regulation, and generalized self-'

.*i,.,y' Test of a model of late-adolescent identity. Journal of Counseling Psychology, 39, 375-381-McGee, R. i., Wotf., D. A., Wilson, S. K. (1997): Multipie maltreatments experiences and adolescent behavior problems: Adolescents'

perspectives. Development and Psychopatology, 9, 131-149.Miles, D.'R., carey, G. (1gg7): Genetic ind Environmental Architecture of Human Aggression. Journal of Personality and social Psychology,

72,207-217 .Miller. J. B. (1991): The construction of anger in women and men. (u) J. V. Jordan, A. G. Kaplan, J. M. Miller, l. P.Stiver, J' L. 5urrey, J. L'

(ur.) Womens'Growth in Connection. New York: The Guilford Press'phares, V., Compas, B. E. (1992): The role of fathers in child and adolescent psychopathology: Make room for daddy. Psychological

Bulletin, 111, 387 -412.Rice, K G., Cunningham, T. J., young, M. B. (1997): Attachment to parents, social competence, and emotional well-being: A comparison of

black and white late adolescents. Journal of Counseling Psychology, 44 89-101'Robins, L. N. (1966): Deviant children grown up: A sociological and psychiatric study of sociopathic personality. Baltimore: Williams &

Wilkins.Rogers, C. (,1959): Atheory oftherapy, personality, and interpersonal relationships,.as developed in theclient-centeredframework. (u) 5.

-

Koch (ur.), psychology, the study oi a science: Formulations of the person and the social context, str. 184-225. New York: McGrow-Hill.

Rothbaum, F., Rosen, K. S., pott, M., Beatty, M. (1995): Early parent-child relationship and later problem behavor: A longitudinal study.Merrill-Palmer Quaterly, 4, 133-151.

Rowe, D. C. (1990): Inherited jispositions toward learning delinquent and criminal behavior: New evidence. (u) L. Ellis, H. Hoffman (ur.),Crime in biological, social. and moral contexts, str. 121-133. New York: Praeger'

Rowe, D. C., RodgJrs, J. L. (1989): Behavioral genetics, adolescent deviance, and "d": Contributions and issues' (u) G. n. Adams, R.t\iontemayor] T. p. Gullotta (ur.), Biology of adolescent behavior and development. Advances in adolescent development: An annualbook series, Vol. 1, str. 38-67. Newbury Park, CA: Sage.

Rutter, M., Giller, H. (1983): Juvenile delinquency: Trends and perspectives. Harmondsworth, England: Penguin.Shaffer, D. R (1979): Social and personal development. Monterey: Brooks/Cole Publishing Company.Spielberger, C. D., Jacobs, G. A., Rusell, 5., Crane, R. (1983): Assessment of anger: The State-Trait Anger Scale. (u) J' N. Butcher' C. D.'

Spie-herger (ur.), Advances in personality assessment, Vol. 3, str. 1 12-1 34. Hillsdale, NJ: Erlbaum.

96

Lj estvi ca M a n if estn e a g resi vn osti

Namjerno sam fizitki napala neke osobeVrijedam ljude, govorim ih da su glupi islienoPsujem i derem se na javnom mjestuSudjelovala sam u kradamaNamjerno uni5tavam stvariLjudi s kojima se druZim su agresivniBila sam umije5ana u grupnim tudamaVerbalno se sukobljavam s profesorimaZicam novac od drugih ljudiSukobljavam se s vrsnjacima zbog razlika u mi5ljenju

Ljestvica Negativnog odnosa s maikom, odnosno Negativnog odnosa s ocem

Dolazim s njom/njim u sukobeOsje(am da me ne razumijeStalno prigovara mojim postupcimaBrani mi ono Sto je dozvoljeno mojim vr5njacimaVite na meneTukla/tukao me jeKa2njava me i kad nisam niSta lo5e uCinilaNije zadovoljna/an ni s Cim Sto napravimUzrujava me, nervira me

tPetar Bez.inovi(' Sania Smttjver - AZii: NeSativlt o(lnos roditelja i a8

ADVERSE PARENTAL RELATIONSHIPS AND ADOLESCENTAGGRESSIVENESS: THE IMPORTANCE OF THE PARENT'S

GENDER AND THE CHILD'S GENDERABSTRACT

This study examines the relationship between the perceived level of adverse conduct of mothers and fatherstowards their children, and the aggressive behaviour of their daughters and sons from age 15 to 19. Theresearch was carried out on a sample of 2,324 students from all secondary schools in Primorsko-goranskaCounty. The results testify to a sign-ficantly more conspicuous aggressiveness of adolescent boys in compari-son to girls, but they alsoindicate the different effects of adverse maternal and paternal relationships on the

"ggr"riiu"n"ss of adolescent girls and boys. Although a negative relationship with both mother and father

piJveO to be a significant factor of aggressiveness in both young girls and boys, an adverse relationship withih" f"the, does not have as significant an impact on the aggressiveness of girls as on boys. For a relativelypronounced level of aggressiveness to surface in adolescent girls, the presence of a negative relationship withihe mother suffices, *1.,-ile

"ggressive behavior in young boys is heavily underscored through the existenceof

a negative relationship withGe father, regardless of the type of relationship they have with their mother' The,"rrit, of this study aie discussed in the context of the differential importance in the parental relationship ofeach gender on the development of personality in adolescence.Key words: adolescence, agressiveness, parental relationship, attachment

98