Osnovi Propagande Skripta

7/25/2019 Osnovi Propagande Skripta

1/37

Osnovi propagande(skripta)By: Prof. dr. emso Tucakovi?

Propagandno komuniciranjePojmovno odre?enje

Termin propaganda izveden je iz latinske rije?i propaganda to zna?i irenje, rasprostiranje. U prvobitnom zna?enju to je bio sinonim za djelatnost kojoj je cilj dapreko odgovaraju?ih medija utje?e na ljude mijenjanjem njihovih ideja i stavova. Iz osnove ovog termina nastali su drugi pojmovi. Propagator (lat. propagator)je pobornik i iri neku ideju (isto zna?anje ima i imenica propagandist). Propagacija (lat. propagatio) u nauci, posebno u fizici, zna?i rasprostiranje, uve?anje.Propagandizam su na?ela i na?in rada neke propagande, odnosno revnost u irenju ideja i doktrina. Nastanak same rije?i se vee za po?etak 17. vijeka, ta?nije za 1622. godinu, kad je papa Grgur XV pri Vatikanu osnovao specijalnu ustanovu za irenje vjere, pod nazivom Congregatio de propaganda fide. Nekoliko godina kasnije jepri Vatikanu utemeljena i posebna kola za obuku propagandista. Od tada do danas,rije? 'propaganda' je ula u skoro sve jezike i malo je termina koji su tako op?eprihva?eni u svjetskim relacijama. Sam pojam se naj?e?e koristi viezna?no, to je obi?no uslovljeno drutvenom pozicijom onih koji ga upotrebljavaju ili njihovom obrazovano?u. Propaganda niakd nije sama sebi svrha. Njena smisao je u prakti?noj realizaciji. Propaganda je sredstvo u rukama onog ko postavlja cilj i ko tim sredstvom rukuje radi postizanja tog cilja.

Propaganda i komuniciranje

Svaka komunikacija koja za rezultat ima socijalno povezivanje ?ovjeka sa drugimljudima moe se u irem smislu nazvati komuniciranje (lat. communicare). Ova rije? istovremeno zna?i sabrati, skupiti, davati, nuditi, dijeliti neto s nekim. Slovena?ki komunikolog Franc Vreg vidi porijeklo ove rije?i u latinskom izrazu comunis,to se obi?no prevodi kao opti, zajedni?ki. Fenomen komunikacije se izraava i krozmogu?nost da se ostvaruje razli?itim sredstvima. Za ?ovjeka je karakteristi?na komunikacija rije?ima, ali su vane i druge vrste upu?ivanja poruka (izraz lica, pokreti tijela i sl.). Izme?u pojma propagande i komuniciranja postoje evidentne razlike. Komuniciranje u svom klasi?nom zna?enju podrazumijeva aktivnost u oba pravca, promet razmjene informacija. Komunikacija je posredovanje poruka. To je akt

ivan odnos izme?u komunikatora i recipijenta u razmjeni informacija, ideja, stavova, miljenja i podataka koji su sadraj poruke. Sposobnost ljudi da propagiraju, uvjeravaju i ubje?uju utemeljena je prvenstveno na njihovoj sposobnosti da komuniciraju. Propaganda predstavlja vrstu komunikacije ?iji je smisao u ubje?ivanju,uvjeravanju i usmjeravanju primatelja poruke. Tako se propagandna komunikacija naziva i persuazivnom komunikacijom. Propaganda je komunikacija koja ima planski,organizovan i smiljen karakter. U propagandi preovladavaju intencioni elementi sa teitem na jednosmjernost. U procesu komuniciranja u?estvuju sve kategorije ljudii sve drutvene grupe. Propagandna poruka je izraz kojim obi?no operiraju faktoridrutvenog utjecanja, kreiranja i usmjeravanja drutvene mo?i (politi?ari, ideolozi, rukovode?e elite u kulturi, sportu, ekonomiji i sl.). Na sli?nosti i razlike ukazuju eme komuniciranja i propagande. ema masovnog komuniciranja podrazumijeva sljede?e elemente:

KomunikatorInformacija (poruka)Kanali (mediji)Recipijenti (sluatelji, gledatelji, ?itatelji)

ema propagandnog komuniciranja sadri ove elemente:

Kreator ili nosilac propagandeKomunikator


2/37

Poruka (informacija)KanaliCiljne grupePoeljno (modifikovano, novo) ponaanje recipijenata

Propaganda i informiranje

Zbog sli?nosti u poimanju njihovog zna?enja, propaganda i informiranje su dugo tretirani kao sinonimi. Tek se u 20. vijeku po?ela uo?avati razlika izme?u ova 2termina. Na sutinsku razliku izme?u ova 2 pojma ukazuju izvorni izrazi koji su, uoba slu?aja, nastali iz latinskog jezika. Dakle: propagare iriti, rasprostirati;informare obavijestiti, izvijestiti. U irem smislu informiranje se moe odrediti kao nepristrasno obavjetavanje javnosti o ne?emu ili nekome, dok propaganda ide zatim ne samo da obavijesti, nego i da putem odgovaraju?ih medija (naj?e?e mass-medija) utje?e na ljude, na njihove stavove, miljenja i ponaanja. Informacija posreduje doga?aj tako to ga za javnost opisuje u obliku vijesti, poruke, izvjetaja, ?lanka ili komentara. Informacijom obi?no operiraju novinarstvo i publicistika. Informacija treba biti neutralna. Za razliku od informacije, propagandna poruka ima sasvim drugi smisao. Njena je logika u postizanju cilja. Informacija se daje uobliku koji ?e obezbijediti utjecaj i posti?i cilj koji odredi nosilac i kreator propagandne aktivnosti. Glavna razlika je sljede?a: informacija slika stvarnost onakvom kakva ona jeste, a propaganda tu stvarnost predstavlja onakvom kakvomse eli vidjeti. Najbolji rezultati ?e se posti?i ako propagandna poruka sadri ta?ne i provjerljive ?injenice. No, ukoliko to cilj i okolnosti zahtijevaju, propaga

nda ne izbjegava transformaciju informacija ili 'prilago?eno' koritenje podataka.

Propaganda i marketing

Termin marketing (engl. marketing trgovati) pojavio se polovinom 20. vijeka u SAD-u kao naziv za 'ekonomsku aktivnost koja upravlja protokom roba i usluga od proizvo?a?a ka potroa?u'. Smisao marketinga u politi?koj praksi je da se to bolje, posebno u vrijeme izbora, 'proda' neki kandidat ili politi?ka opcija. Za razlikuod propagande koja apeluje uglavnom na svijest i stavove recipijenata kako bi se obezbijedilo odgovaraju?e ponaanje, marketing je usmjeren na definisan potroa?kipotencijal (politi?ki i ekonomski). Propagandna aktivnost se moe organizirati uskoro svim oblastima ivota, a marketinka uglavnom u politi?koj i ekonomskoj sferi.

Propaganda i reklama

Razliku i sli?nosti ove dvije kategorije najlake je utvrditi ako se sagleda sutinareklame. Rije? 'reklama' se vie koristi u svakodnevnom narodnom vokabularu negou stru?nim krugovima. Reklama (lat. alamare glasno vikati, a reclamare ponovo uzvikivati) zna?i otprilike to i javna preporuka, glasno isticanje rije?ima ili putem mass-medija dobrih svojstava neke robe i povoljnih cijena u cilju motiviranjapotencijalnih kupaca. Reklamu moemo podijeliti na: neposrednu reklama lice u lice; i posrednu reklama putem masovnih medija. U politi?koj praksi funkciju sli?nureklami ima agitacija. To je javno pozicioniranje, naglaavanje dobrih svojstavaneke ideje, politi?ke opcije, stru?nog kandidata. Reklama je imala svoj razvojniput. Korijeni poti?u od vremena kada je prodavac hvalisao svoju robu na tandovima, isticao reklamne natpise, privla?io panju pomo?u bubnja i trube. Kasnije je ta

j reklamni sadraj proiren raznim svjetlosnim efektima na zidovima prodajnih objekata. Na sli?an na?in reklamirane su odluke i mudrost vladara, njihova mo? i namjere. Razlika izme?u propagande i reklame nastaje u ovom vijeku, kada propaganda postaje sloena aktivnost imanentna svim sferama ivota, a reklama postaje samo sredstvo za postizanje ciljeva i zadataka propagande.

Propaganda i manipulacija

Shvatanje propagande kao komunikacijske manipulacije, posljedica je, u historijskom smislu, zloupotrebe nau?nih dostignu?a i prakti?nih mogu?nosti do kojih se d


3/37

olazilo u sferi ideologije, politike, religije i ekonomije. Stanovit odbojan prizvuk je ukorijenjen u vrijeme realizacije zloglasnih staljinisti?kih i faisti?kihprojekata koje su personificirale vo?e biveg SSSR-a i Tre?eg Rajha. Me?utim, imabezbroj primjera koji govore o neograni?enim mogu?nostima propagande u ostvarivanju humanih i progresivnih ciljeva. Takva je npr. bila propaganda antihitlerovske koalicije u Drugom svjetskom ratu, kao i propagandna aktivnost koja je bila usmjerena ka slamanju agresije na BiH. Sli?nu ulogu ima i savremena propaganda demokratskih drutava u kojima su vrhovni principi osnovne civilizacijske vrijednosti: ljudska prava.

Propaganda i nepropaganda

U savremenim uslovima komuniciranja vrlo je teko odrediti granicu na kojoj po?inje ili prestaje propaganda. Svaka komunikacija me?u ljudima, od obi?nih razgovorau porodici, do onih na politi?kim skupovima ili ?askanjima na ulici, utje?u naljude, ali ipak te aktivnosti nisu propaganda, jer ne sadre plansko usmjeravanjeka oblikovanju stavova, miljenja i ponaanja. Ako propaganda ima obiljeje svjesne, svsishodne, planske aktivnosti, nepropagandom se moe nazvati interakcija me?u ljudima koja ne posjeduje pomenute atribute, interakcija koja je rezultat slu?aja, prolaznih okolnosti, nenamjernog i usputnog komunikativnog djelovanja.

Propaganda kao planska i organizirana aktivnost

Propagandu moemo definirati kao svjesnu, planski usmjerenu komunikacijsku aktivno

st usmjerenu na mijenjaje i modeliranje miljenja, stavova i ponaanja prema interesu i zamislima onog ko propagandu organizira i realizira shodno unaprijed odre?enom cilju.

Ova definicija sadri u sebi 5 bitnih elemenata:

Na prvom mjestu je uslovljenost propagandne aktivnosti ciljevima. Propaganda seuvijek organizira sa preciznim ciljevima, sa definisanom (prikrivenom ili otvorenom) namjerom pojedinaca, grupa, institucija, politi?kih i ekonomskih centara mo?i.Drugo, u propagandnom procesu uvijek postoji neko (pojedinac, grupa, organizacija, firma) ko propagandnu aktivnost organizira. Radi se o subjektu propagandnog djelovanja, o nekom ko svjesno organizira ?itav proces i u tom smislu obezbje?uje

osnovne pretpostavke za uspjenu realizaciju zadatka (materijalna i tehni?ka sredstva, kadrovi i sl.). Oni po pravilu utvr?uju strategiju i osnovne pravce propagandnih akcija, a sama realizacija se povjerava specijaliziranim organizacionim oblicima propagandnog djelovanja.Tre?i vaan element su mediji za posredovanje propagandnih poruka. To su obi?no tampa, radio, televizija, tribine i drugi mediji masovnog komuniciranja. Mediji propagandne komunikacije tipa 'licem u lice' su razgovori, mitinzi, tribine, itd. Glavno sredstvo propagande u ovim medijima je usmena rije?, zatim izgled govornika, njegovi pokreti i sl.?etvrti element ukazuje na obavezno prisustvo ciljne grupe, konzumenta propagandne poruke, prema kojem i zbog kojeg se i organizira propagandna aktivnost. Propagandna aktivnost se uvijek usmjerava prema unaprijed odre?enoj publici s ciljemda se utje?e na njene stavove, miljenja i ponaanja.

Peti element je sama propagandna poruka kao misaono jezi?ki ili nejezi?ki sadrajkoji se konstruira i posreduje radi djelovanja na publiku, tj. recipijenta.

Propaganda kao komunikoloka disciplina

Propaganda je komunikoloka disciplina, koja ima svoju teorijsku utemeljenost, polje nau?nog djelovanja, predmet istraivanja, metode, sredstva, principe, jasne nau?ne ciljeve i zadatke ?ija se realizacija moe precizno provjeriti u propagandnojpraksi. Cilj je proirivanje saznanja o mogu?em utjecanju na ljude u komunikacijskom procesu kako bi se oni pridobili za realizaciju odre?enih namjera i interesa.


4/37

Do novih saznanja u sferi propagande dolazi se prvenstveno nau?nim istraivanjima. Bitna svojstva propagande predstavlja postojanje:

Predmeta istraivanja i podru?ja nau?nog interesovanjaPovijesnog utemeljenja i razvojaPovezanosti sa drugim naukama i nau?nim podru?jimaNau?nih ciljeva, principa i pravilaMetoda i tehnikaSredstava i kanala djelovanja

Propaganda posebno izu?ava:

Pitanje politi?kih, ekonomskih, vjerskih i kulturnih procesa, interesa i intencijaPitanje ljudskih potreba za novim informacijama i znanjimaPitanje psihosocijalnih stanovitva i karakteristika pojedinaca i grupaPitanje tehnoloke baze za posredovanje porukaOdnose, utjecaje i promjene do kojih dolazi u propagandnom procesu

Povijesni razvoj propagande

Propaganda u predindustrijskom periodu

Historija propagandne aktivnosti po?inje kada i civilizacija. U najstarijim vrem

enima, u periodu rodovskih i plemenskih hordi, preci dananjeg ?ovjeka koristili su primitivne tehnike za borbu ili za dolaenje do sredstava za ivot. Te tehnike subile vezane za ratnu i ekonomsku propagandu. Mazali su lice ratni?kim bojama, koristili razne tehnike verbalnog izraavanja kako bi ostvarili borbene ciljeve ilise domogli hrane koja je bila u posjedu susjeda. Iako su primjenjivani u veoma primitivnom i krajnje pojednostavljenom obliku, propagandni sadraji bili su jasni.Sloeniji oblici propagandnog djelovanja su praktikovani u robovlasni?kom drutvu.Uz ratnu propagandu se razvija i politi?ka propaganda. Propaganda je ograni?enasamo na onu kategoriju recipijenata koja ima status slobodnih gra?ana i robovlasnika. Uo?avanje potrebe diferenciranog pristupa pojedinim kategorijama stanovnitva pripisuje se Platonu koji je na neki na?in prete?a utvr?ivanja pravila savremene politi?ke propagande. U staroj Gr?koj i Rimu javni oblik komuniciranja se odvijao po metodu 'licem u lice'. Ciljne grupe bili su slobodni gra?ani iz povlaenih

slojeva robovlasni?ke strukture. Kao najefikasnije sredstvo utjecanja koriten jejezik, tj. govor, pa je oratorstvo svrstavano u najve?e sposobnosti ljudi tog vremena. I u starom kineskom carstvu je propaganda bila u funkciji ratnih i politi?kih ciljeva. Propagandu su u svojim pohodima vjeto koristile sve velike vojskovo?e u starom i srednjem vijeku: Julije Cezar, Karlo Veliki, Atila, Dingis Kan uspjeno su primjenjivali propagandni metod irenja glasina radi demoralisanja protivnika. Turski sultani su na svojim dvorovima imali ljude zaduene za neke vrste propagandne aktivnosti prema neprijateljskim zemljama. Jedna od osnovnih karakteristika propagande u robovlasni?kim i feudalnim drutvima je da se ona odnosila uglavnom na ue povlatene grupe, na robovlasni?ke i feudalne slojeve. Kreatori poruka nalazili su se u samom vrhu dravne strukture na carskim i kraljevskim dvorovima ili vrhu vjerskih piramida. U pogledu propagandnih tehnika naj?e?e je primjenjivan pristup 'licem u lice'. S obzirom na nerazvijenost medija za prenoenje pismenih poru

ka i nepismenost stanovnitva, pismeno komuniciranje je praktikovano u rijetkim slu?ajevima i bilo je privilegija najistaknutijih predstavnika vladaju?e elite.

Propaganda nakon pronalaska tamparije

Do neslu?enog razvoja propagande dolazi sa revolucionarnim promjenama na polju tehnoloke baze za prenos podataka. Revoluciju u komuniciranju izazvao je pronalazak tamparije, kao najzna?ajnijeg vjesnika modernog doba. Zahvaljuju?i tampariji, stvorena je mogu?nost brzog prenoenja poruka, a novinarstvo postaje dominantan faktor u javnom komuniciranju. Izumi poput tamparije najavili su dolazak gra?anskog d


5/37

rutva i pojavu novih nau?nih i tehnolokih dostignu?a koji su rezultirali pronalaskom telegrafa, telefona, radija, televizije, itd. Napoleon se smatra prete?om savremene propagande. On je osnovao posebnu slubu koja je nosila bezazlen naziv 'Sluba javnog mnijenja'. Njena aktivnost je bila usmjerena u dva pravca: prema inostranstvu i prema doma?em stanovnitvu. U odnosu na inostranstvo, zadatak propagandeje bio da demoralie protivnika i umanji potencijale otpora, a u samoj Francuskojod propagande se o?ekivalo da osigura podrku Napoleonovoj politici, te pove?a mrnju prema neprijateljima u inostranstvu i protivnicima u zemlji. tampu su u propagandne svrhe koristili i akteri gra?anskog rata u Americi. Jedan od tvoraca propagandnog koncepta snaga koje su se borile za jedinstvo SAD-a bio je George Washington. On je forsirao tampanje listova u kojima je dominirao pozitivan uklon premapolitici unionista, a negativan prema koncepcijama konfederalista. Pojava dnevnih listova polovinom 19. vijeka ozna?ila je novu stepenicu u razvoju propagande.Pronalazak radija daje nove i snane podsticaje propagandi. Po?etkom 20. stolje?apropaganda postaje podru?je intenzivnih teorijskih eksplikacija koje za cilj imaju postizanje to boljih rezultata u domenu propagandne prakse. Posebna panja se posve?uje ratnoj i politi?koj propagandi u kontekstu priprema velikih sila za prviratni obra?un planetarnog razmjera Prvi svjetski rat. U Prvom svjetskom ratu propaganda postaje jedno od najubojitih sredstava za ostvarenje ratnih ciljeva. Dinamika doga?aja je zahtijevala bre prenoenje propagandnih poruka. Stoga po?inje koritenje radija kao najbreg medija komuniciranja, a sve se masovnije upotrebljavajui leci, plakati i zvu?nici. Mediji ne slue samo za prenoenje vijesti koje se ti?unjihove zemlje, ve? i onih iz neprijateljskih drava, pri ?emu se poruke formuliutako da podsti?u defetizam i demoralizaciju. Posebna panja se poklanja stvaranju

odgovaraju?e 'slike' u inostranstvu kako bi se obezbijedila naklonost me?unarodne javnosti i kako bi se druge drave podstakle na saveznitvo. Njema?ka je svoju propagandu usmjeravala prema arapskim zemljama, a Velika Britanija prema SAD-u.

Ideologizacija propagande u 20. Vijeku

Uo?avaju?i zna?aj propagande, mnoge zemlje nakon Prvog svjetskog rata podsti?u nau?na istraivanja propagandne komunikacije kako bi pove?ale efikasnost. U tom vremenu uobli?ena su 3 propagandna modela. Svaki od njih je ostavio trag u povijesti propagande i komuniciranja uop?e. To su:

Komunisti?ki model agit-prop informiranjaFaisti?ki model propagandeGra?anski koncept slobodnog informiranja i propagande

AGIT-PROP informiranje

Komunisti?ka ideologija je utemeljila specifi?an koncept javnog komuniciranja. Realizacija tog koncepta bila je u nadlenosti specijalnih institucija komunisti?kepartije, zaduenih za pridobijanje 'narodnih masa' i obezbje?enje podrke 'radnikaseljaka i potene inteligencije' partijskoj eliti na vlasti. U praksi je razvijenspecifi?an model institucionaliziranja propagande poznat pod nazivom agit-prop (agitacija i propaganda). Rije? je o posebnim partijskim tijelima zaduenim za plan

iranje, usmjeravanje i organiziranje partijske propagande i agitacije na na?in da obezbje?uje dominaciju partijskih interesa u svim sferama konkretnog drutva. Najzna?ajnije dunosti u sistemu komuniciranja povjeravane su najistaknutijim ?lanovima Partije. Iako je osnovni koncept agit-prop informiranja utemeljen u djelimamarksista u 19. stolje?u, 20. stolje?e je bilo vrijeme realizacije agit-propa upraksi. Mogu?e je uo?iti 4 faze u njihovom razvoju. To su agit-propi Oktobarskerevolucije (lenjinisti?ki model), staljinisti?ki model agit-propa, samoupravni model agit-propa (titoisti?ki model) i kineski agit-propi 'velikih skokova' (maocetungovski model). Za agit-prop je vezana jojedna institucija tipi?na za komunisti?ki sistem informiranja. To je institut politi?kih komesara. Njima je neposred


6/37

no podre?ena organizacija i realizacija propagande i informiranja. Oni su u agit-propima angairali samo ljude od partijskog povjerenja, bezgrani?no odane vrhovnoj partijskoj vlasti, ali i sposobne i kvalificirane za nametanje komunisti?kih ideja i doktrina. Na mase se utjecalo primamljivim parolama i primjenom originalnih metoda komuniciranja u kojima je faktor li?nog primjera igrao vrlo vanu ulogu.Agit-propovci isticali su se skromno?u, oratorstvom, istrajno?u, spremno?u za rtvoanje za 'revolucionarnu stvar'.

Faisti?ki model propagande

Zloupotreba propagande dosegla je vrhunac u zemljama sa faisti?kom ideologijom ipolitikom. Koncept faisti?ke propagande utemeljen je i razra?en u vrijeme vladavine njema?kih nacista od 1933. do 1945. godine. Idejni tvorac faisti?kih modela bio je njema?ki ministar za 'narodno prosvje?ivanje i propagandu' Jozef Goebbels.Goebbelsovog propagandnog modela pridravali su se, sa manjim ili ve?im modifikacijama, svi diktatorski, nacionalisti?ki i faisti?ki reimi u prolosti i sadanjosti. Onovno obiljeje toj propagandi davala je faisti?ka doktrina utemeljena na teoriji 'krvi i tla', na glorifikovanju vlastite nacije i nipodotavanju drugih. Na osnovute teorije vo?ena je politika osvajanja tu?ih teritorija i genocida nad drugim narodima. Propaganda je u realizaciji faisti?ke politike imala izvanredno vanu ulogu. Lineberger u svom djelu Psihologija ratovanja isti?e da je nacionalna propaganda bila mo?no sredstvo indoktriniranja Nijemaca faisti?kom ideologijom i slijepoj poslunosti Hitleru kao vrhovnom vo?i. Goebbels je propagandu tretirao kao jednood najvanijih politi?kih znanja i osnovni element svake dravni?ke mudrosti. Njego

v koncept propagande Lineberger naziva propagandna tapa, jer koristi sva raspoloiva sredstva (medije, oruje, ekonomski pritisak, diverzije). Lineberger navodi Hitlerovu misao da je 'propaganda strahovito oruje u rukama ?ovjeka' koji zna njome rukovati. Zahvaljuju?i orkestriranoj, sinhroniziranoj i agresivnoj propagandi, vjeto kombiniranom sa surovom silom, faisti su po pravilu uspijevali op?initi ogromne mase i usmjeriti ih ka realizaciji faisti?kih ciljeva. Do otrenjenja je dolazilotek onda kada su faisti?ke vojne mainerije bile poraene, a zemlja ekonomski uniten. Doob navodi 19 osnovnih na?ela faisti?kog modela komuniciranja: obaveza utvr?ivanja, planiranja i vo?enja propagande iz jednog centra; maksimalan oslonac na podatke dobivene istraivanjem javnog mnijenja i obavjetajnim putem; kontinuirano procjenjivanje stvarnog u?inka; demoralizacija protivnika (vojnog, politi?kog ili ekonomskog); dostupnost svih informacija koje centrima za propagandnu aktivnost mogu pomo?i u realizaciji propagandnih ciljeva; propaganda treba, shodno principu

zanimljivosti, da koristi medije koji pobu?uju panju; itd. Faisti?ki model propagande pokazao se izuzetno efikasnim u kombinaciji sa diplomatskim postupcima i vojnim mjerama. Propagandom je Hitler djelovao u 2 pravca: prema me?unarodnoj javnosti i me?unarodnim politi?kim faktorima koje je uspijevao ubijediti da Njema?kanije za rat, i ?ime je smanjivao njihovu predostronost; i prema unutranjoj javnosti u kojoj je raspaljivao fanati?nu mrnju prema svemu to nije 'arijevske rase' i tostoji na putu njema?koj namjeri da porobi svijet.

Koncept slobodnog informiranja i propagande

Gra?anski koncept slobodnog informiranja i propagande utemeljen je u zapadno-evropskim demokratskim drutvima. Ukorijenjen je u vrijeme ameri?kog rata za nezavisnost. SAD su prve proklamovale slobodu tampe, okupljanja i dogovora, i to kodifici

rale u ustavu pred kraj 18. stolje?a. Prioriteti tog koncepta su ljudska prava islobode, sloboda i pluralizam informiranja i kodifikacija prava i sloboda u me?unarodnim i nacionalnim okvirima. Ovaj koncept daje osnovno obiljeje savremenom svjetskom sistemu komuniciranja. Posljednjih godina karakteriziraju ga sljede?i elementi:

Dominacija SAD-a i zapadne evrope u plasiranju znanja i podataka u svjetskom sistemu komuniciranjaDominacija zapadnih zemalja u posjedovanju tehnoloke baze za prenos poruka i podataka


7/37

Dominacija engleskog i drugih zapadnoevropskih jezika na polju komuniciranja u svijetu

Ova 3 monopola obezbje?uju prednost razvijenim gra?anskim demokratskim drutvima unametanju njihovih vrijednosti i interesa. U su?eljavanju 3 pomenuta konceptajavnog komuniciranja, apsolutnu prevagu je odnio model koji zagovara pravo na slobodu informiranja i propagiranja. Taj model sada daje osnovno obiljeje svjetskomsistemu komuniciranja.

Propaganda u vrijeme Hladnog rata

Odmah nakon Drugog svjetskog rata dolo je do propagandnog sukoba izme?u glavnih sila antihitlerovske koalicije, izme?u SAD-a i biveg SSSR-a. Uz SAD su stale sve vode?e zapadno-evropske zemlje, a Sovjetski Savez je okupio svoje satelite. Doskoranji saveznici su postali estoki protivnici. Sukob je izbio prvenstveno na ideolokoj ravni. Podjela izme?u demokratskog i socijalisti?kog svijeta bila je totalna.Konfliktni odnosi su bili najvidljiviji u sferi komuniciranja. Sovjetski blok je izgradio ?itav sistem tehni?kih prepreka kako bi onemogu?io svaku normalnu komunikaciju sa zapadnim svijetom. Podignut je ?itav niz barijera koje su bile u funkciji razdvajanja i ?iji je zadatak bio da onemogu?e eventualnu infiltraciju 'nezdravih kapitalisti?kih informacija' koje bi mogle zatrovati 'zdravu svijest socijalisti?kog ?ovjeka'. U demokratskom svijetu tako utvr?ena granica dobila je naziv 'gvozdena zavjesa'. Sovjetski blok je nastojao onemogu?iti komuniciranje me?u ljudima i narodima na sve mogu?e na?ine. U tom cilju se podie Berlinski zid i

ogromne prepreke na drugim granicama. Kontakti izme?u ljudi i naroda dva suprotstavljena vojna i politi?ka bloka bili su svedeni na najmanju mjeru. Borba za prestitrajala je na svim poljima, a posebno je bila izraena u domenu propagande. Najiri pojam koji je obuhvatao ove vrste me?unarodnog sukoba u trajanju od 45 godina(od 1945. do 1990. godine), je hladni rat. Sam termin 'hladni rat' u javnosti se po?eo koristiti nakon to je poznati ameri?ki novinar Walter Lippman 1947. godine objavio knjigu The Cold War. On je pojam posudio iz francuske terminologije ukojoj izraz la guerre froid ozna?ava propagandno-psiholoku i politi?ku aktivnostsuprotnih politi?kih snaga. Nakon Drugog svjetskog rata termin je uao u sve svjetske jezike i bio je sinonim za zategnute odnose izme?u dva bloka Zapadnog i Isto?nog, i za nenormalnu komunikaciju me?u njima. Propagandna aktivnost zasnivala se na osnovnim politi?kim doktrinama. Ameri?ku doktrinu utemeljio je Truman 1947.godine (tzv. Trumanova doktrina). Njena uporina ta?ka je stav da je sovjetski ko

munizam smrtna opasnost za demokratiju u svijetu i da se toj opasnosti treba oduprijeti svim sredstvima. Sovjetska doktrina imala je polazite u tezi da 'ameri?kiimperijalizam' ima pretenzije na cijeli svijet, da je vinovnik me?unarodnih kriza, te da je agresivnom propagandom naruio sistem me?unarodnog komuniciranja. Osnovno obiljeje hladnog rata je odsustvo normalnog me?unarodnog informiranja. S timciljem su osnivani specijalni centri za propagandna dejstva.Hladni rat je zapravo bio najve?i propagandni rat u povijesti, vo?en prvenstvenosredstvima i metodama politi?ke propagande.

Povijest propagandnih aktivnosti prema BiH

Povijest propagandnih aktivnosti koje su u prolosti organizirale pojedine zemljesa ciljem destabilizacije BiH duga je koliko i historija politi?kih, ekonomskih

i teritorijalnih aspiracija prema BiH. Centri iz kojih su pokretane te aktivnosti nalazili su se isklju?ivo u evropskim prijestolnicama. Naj?e?e su bili lociraniu neposrednom bh. susjedstvu (Beogradu, Zagrebu, Cetinju ili Podgorici), ali iu nekim zna?ajnijim prijestolnicama velikih evropskih sila (Carigradu, Moskvi, Veneciji, Rimu, Parizu, Londonu, Budimpeti i Be?u). U organiziranju odgovaraju?ihpropagandnih akcija, tokom protekla dva stolje?a, najuporniji su bili pojedini centri mo?i u Zagrebu i Beogradu. Historija osvaja?kih planova Hrvatske i Srbijeprema BiH je, zapravo, historija njihovih propagandnih napora u pravcu destruiranja cjelovitosti, dravnosti i me?unarodnog identiteta BiH. Propaganda je u tom vremenu bila najefikasnije sredstvo ostvarivanja velikodravnih koncepcija. Propagan


8/37

da iz Beograda i Zagreba prema BiH imala je u prolom i ovom stolje?u 2 glavna zadatka:

Promijeniti socijalna stanovita bosanskih katolika i pravoslavaca u pravcu njihove nacionalne identifikacije kao srba i hrvata, i njihovo inkorporiranje u hrvatski, odnosno srpski nacionalni korpus.Destruirati identitet samih bonjaka, istrajno ih uvjeravaju?i svim propagandnim sredstvima da oni nisu to to jesu, nego da su 'hrvati islamske vjeroispovijesti' (stav propagandno-politi?kih centara iz Zagreba), odnosno da su 'srbi islamske vjeroispovijesti' (stav propagandno-politi?kih centara iz Beograda)

Propagandu Beograda i Zagrebu karakterisala je agresivnost, sinhronizovanost i upornost. Propaganda je primjenjivana u totalitetu. Za ostvarenje propagandno-politi?kih ciljeva koriteni su religija, kultura i mediji masovnog komuniciranja koji se prvi put osnivaju u BiH 70-tih godina prolog vijeka. Iza propagandne akcijeZagreba stajala je velikohrvatska opcija u odnosu na BiH, ?iji je utemeljitelj bio Ante Star?evi?, koji je smatrao da su Bonjaci narod 'pohrva?enih'. Nasuprot ovim velikohrvatskim tezama stajala je velikosrpska opcija koja je razra?ena u spisu Na?ertanije Ilije Garaanina iz 1844. godine, a njen temeljni stav je da je Bosna 'srpska zemlja'. Garaanin je organizirao intenzivnu propagandnu aktivnost sa krajnjim ciljem priklju?enja Bosne Srbiji i unitenja Bonjaka muslimana. Shodno timpoliti?kim opcijama, prema BiH se u drugoj polovini 19. stolje?a usmjerava intenzivna propagandna aktivnost. U posljednjim decenijama osmanske vladavine u BiH,na podru?ju Srbije, Crne Gore i Hrvatske, tampani su brojni listovi koji su istra

jno dokazivali nemogu?nost zajedni?kog ivljenja razli?itih etni?kih grupa, navodnu obespravljenost pravoslavaca i katolika, da su Bonjaci 'Srbi' ili 'Hrvati', tepotrebu likvidacije pripadnika islama iz Evrope. Te temeljne teze, agresorska propaganda, nije se mijenjala u posljednjih 150 godina. Za 40 godina austrougarskevladavine, u BiH je trajala realizacija velikohrvatske opcije. To je bio periodmasovnog iseljavanja Bonjaka u Tursku. Destruiranje bonja?kog korpusa i Bosne nastavljeno je i u vremenu Kraljevine Jugoslavije. U tom periodu je iz Beograda proteiran velikosrpski interes. Propagandno destruiranje BiH bilo je priprema politi?kog dogovora nacionalisti?kih elita iz Beograda i Zagreba, poznatog kao sporazum Cvetkovi?-Ma?ek o podjeli BiH, ne vode?i ra?una o interesima njenog stanovnitva. U vrijeme Drugog svjetskog rata vlasti tzv. Nezavisne Drave Hrvatske proglasilesu Bonjake Hrvatima, a BiH su, uz pomo? njema?kih okupatora, prisajedinile Hrvatskoj. Te imperijalne aktivnosti NDH pratila je intenzivna propaganda koja je ima

la zadatak da uvjeri Bonjake u opravdanost pomenutih mjera. Ni u vremenu SFRJ nisu prestajala propagandna djelovanja Zagreba i Beograda prema naoj zemlji, a djelovanja su svoj zenit doselga u vremenu od 1991. do 1995. godine, kada je propaganda koritena kao sredstvo agresije i rata protiv BiH.Teorijska shvatanja o propagandi

Fenomenom propagande bavili su se do sada brojni teoreti?ari ?ija su podru?ja istraivanja bila vrlo razli?ita. Iako se karakter diskusija, analiza i poimanja ovog fenomena mijenjao, u njima je mogu?e uo?iti dva osnovna pristupa. Na jednoj strani se propagandna komunikacija tretira kao nehumana drutvena praksa koja za posljedicu ima sniavanje kulturnog nivoa javnosti, zatim op?i pad morala, pojavu drutveno neprihvatljivih ponaanja, uljuljkivanja masa u politi?ku povrnost, i sl. na d

rugoj strani je propaganda podizana na pijedestal 'vrhovne nauke', sveprisutne aktivnosti, 'najsavrenije umjetnosti ubje?ivanja', itd.

Komunikoloki stavovi i teorije o propagandi

U drugoj polovini 20. vijeka iskristalisala su se shvatanja koja polaze od stavada je propaganda komunikoloka disciplina, ali i specifi?no komuniciranje u praksi. Ta shvatanja propagandi daju prvenstveno komunikoloki aspekt.

Psiholoka shvatanja propagande


9/37

Na psiholokom karakteru propagande insistirale su brojne psiholoke kole izme?u 2 svjetska rata. Sve one u centar svog interesovanja stavljaju promjene u svijesti ljudi do kojih dolazi djelovanjem propagande. Psiholoke teorije polaze od shvatanja o uniformnosti ljudske prirode. Sadraj propagandnih poruka, po tim tuma?enjima,utje?e da formiranje i modeliranje emocija nezavisno od ljudske volje. Zbog uro?ene prirode tog procesa, ljudi kao pripadnici kolektiviteta, na njih odgovarajujedinstveno. Na ovim principima je utemeljeno stanovite nekih psihologa iz po?etka 20. vijeka da se javnim mnijenjem moe manipulirati planski, organizirano i u skladu s unaprijed postavljenim ciljevima.

Politikoloke postavke

Propagandom su se posljednjih godina bavili i brojni politi?ari. Njihov interesza propagandu se temelji na potrebi koritenja propagandnih saznanja i prakse u realizaciji ciljeva i zadataka plitike. U okviru propagande se razvila posebna grana politi?ka propaganda, kao i njen poseban koncept politi?ki marketing. Politikoloka gledanja pod ovim pojmom podrazumijevaju djelatnost kojoj je svrha utjecanje na ponaanje, miljenje i aktivnost u irem smislu (na mase, na javno mnijenje).

Socioloka poimanja propagande

I sociolozi su vrlo rano po?eli razmiljati o propagandi. Prema njima je propagand

a aktivnost koja utje?e na promjenu drutvene strukture, javnog mnijenja i svijesti drutvenih grupa. Sociolozi gledaju na propagandu kao na drutvenu aktivnost kojojje cilj usmjeravanje ponaanja i djelovanja drutvene grupe, nacija ili naroda. Sadraj poruka koje se upu?uju preko medija prvo prihvataju ljudi koji su relativno vie zainteresirani za odre?ena pitanja i probleme, i koji nastoje da budu bolje informirani. Bolja informiranost ih podsti?e u elji da dominiraju u grupi. To su vo?e javnog miljenja. Preko njih i pomo?u njih se dolazi do manje aktivnih i nedovoljno zainteresiranih ?lanova drutva, koji se nazivaju sljedbenicima. Vo?e ne prenose samo poruku, ve? daju svoje tuma?enje i kroz neposredne kontakte utje?u na svoje sljedbenike usmjeravaju?i njihovo ponaanje u eljenom pravcu. To je funkcionalisti?ko shvatanje propagande koje ukazuje na dvostepeni tok propagandne komunikacije.

Propaganda u ekonomskoj nauci

Teoreti?ari iz oblasti ekonomske nauke propagandi daju obiljeje sredstva za postizanje ekonomskih ciljeva (pove?anje profita, intenziviranje potronje, prodaja roba i usluge, i sl.).

Propaganda u vojnoj nauci

Za vojne nauke propaganda je sredstvo za postizanje ratnih ciljeva na takti?komi stratekom nivou. Radi se o nesmrtonosnom oruju kojim se, uz adekvatnu primjenu,mogu posti?i bolji rezultati nego ubojitim sredstvima. Upotrebom tog oruja bavi se posebna grana propagande ratna ili vojna propaganda.

Propaganda u teologiji

U okviru teologije su napisane brojne rasprave koje se bave pitanjima mogu?nostiutjecanja na ljude i njihovog pridobijanja za neko vjersko u?enje. Sama institucija misionarstva je prakti?na realizacija propagandnih projekata usmjerenih kastvaranju predispozicija za prihvatanje religije. Osnovna propagandna stanovita uteologiji utemeljena su na porukama iz svetih knjiga u kojima se nalaze Boije naredbe, saop?ene ljudima preko Boijih poslanika. Uvjeravanjem recipijenata u istinitost vje?nih kategorija vjerovanja bavi se posebna propagandna grana vjerska propaganda.


10/37

Propagandne metode

U domenu propagande se koriste iste metode koje su prisutne i u drugim drutvenimnaukama. To su:

Metod analize sadrajaSociometrijska metodaMetod terenskih istraivanjaMetod analize arhivske gra?e i dr.

Za realizaciju istraivanja na terenu koriste se brojne tehnike. U propagandnim istraivanjima najprisutnije tehnike su posmatranje, upitnik, anketa, testiranje, analiza gra?e i dr. Sli?an metodoloki postupak se ostvaruje u pripremi i realizaciji propagandnih aktivnosti. Tim aktivnostima prethodi izrada konkretnog propagandnog plana koji se naziva joi media plan. On sadri sljede?e elemente:

Cilj (definisanje teme, zna?aj, o?ekivani efekti)Nosioci propagandne aktivnosti (glavni nosilac i saradnici)Mjesto realizacije propagandne aktivnosti (fabrika, grad, op?ina, regija)Vremenski okvir (vrijeme potrebno za realizaciju, faze)Ciljne grupe (potencijalni glasa?i, punoljetni gra?ani, omladina, penzioneri, doma?ice, izbjeglice, i dr.)Na?in realizacije (direktna ili indirektna komunikacija)

Mediji (mass-mediji, mediji tipa 'face to face', mediji slobodnog prostora, kombinovani, te odre?ene emisije na radiju, tv-u i sl.Potrebna sredstva za realizaciju propagandne aktivnosti (tehni?ka i nov?ana sredstva)Vrijeme zavretka aktivnosti i analiza rezultata

Izrada media plana propagandnih aktivnosti podrazumijeva raspolaganje relevantnim podacima o svim aspektima akcije. Sve to govori da je bavljenje propagandom izuzetno sloen posao kojim se mogu uspjeno baviti samo ljudi velikog teorijskog znanja i prakti?nog iskustva. Postoji vie podjela propagandnih metoda i postupaka. Najadekvatnijom se ?ini podjela na 2 grupe, na:

Metode stvaranja odgovaraju?ih emocionalnih stanja

Metode 'prilago?avanja istine'

Metode stvaranja odgovaraju?ih emocionalnih stanja

Smisao koritenja raznih propagandnih metoda i postupaka je naj?e?e u stvaranju odgovaraju?ih emocionalnih stanja kod pojedinaca i grupa, kako bi se putem emocijadjelovalo na njihovu svijest i tako obezbijedili uslovi za eljeno ponaanje. Poznato je da u istoj situaciji ne?e jednako djelovati plaljivi ljudi i oni ?iji emotivni naboj karakterie mrnja. Postoji vie metoda stvaranja odgovaraju?ih emocionalnihstanja. Naj?e?e se u propagandnoj metodi koriste metode ubje?ivanja, identifikacije i stvaranja negativnih i pozitivnih osje?anja. Ubje?ivanje u propagandi se vrlo ?esto koristi radi usmjeravanja ponaanja ciljnih grupa. To je jedan od najstarijih propagandnih postupaka. Koristi se u politi?koj, ekonomskoj, kulturnoj i vj

erskoj propagandi. Ubje?ivanje ima prvenstveno za cilj da nagovori individuu iligrupu da napusti svoje aktuelne stavove i zamijeni ih novim stavovima koje preferira odre?eni kreator propagandnih poruka. Karakteristi?na je za politi?ku praksu demokratskih drutava. eljeno ponaanje ljudi mogu?e je obezbijediti primjenom propagandne metode identifikacije korisnika propagandnih poruka sa odre?enom osobom(istaknutim politi?arem, ratnim herojem, sportskim ampionom, afirmisanom kulturnom i javnom li?no?u). Mase ljudi se identificiraju sa svojim idolom, svojim 'vo?om' i nastoje se ponaati kao 'on'. U odnosu na motive, mogu?a je pozitivna i negativna identifikacija. Pozitivna identifikacija podrazumijeva postojanje zajedni?kih elemenata izme?u 'idola' i onog ko se identificira s njim. Intenzitet identif


11/37

ikacije nije isti i razli?it je od ?ovjeka do ?ovjeka. U propagandi i psihologiji poznata je i tzv. odbrambena identifikacija. Ona je izraz potrebe ljudi da u trenucima kriza rjeenje trae u kolektivu. Propagandni postupak negativne identifikacije se realizira po uobi?ajenom receptu: nakon odre?ene manifestacije narodnognezadovoljstva, demagoki se daje za pravo narodnoj kritici. Potom se, preko medija, koji su pod kontrolom vlasti, narodu otkriva 'pravi krivac'. To su, po pravilu, 'neprijatelji iz inostranstva i njihovi doma?i pomaga?i'. Metod izazivanja negativnih i pozitivnih osje?anja se vrlo ?esto koristi u svim propagandnim granama. Sadraj ove metode je postupak izazivanja i podsticanja mrnje. Pri tome se polazi od ?injenice da svaki ?ovjek, kao drutveno bi?e, gradi odnose sa drugim ljudimana osnovu povremenih i trajnih osje?aja. Dva suprotna osje?aja se ?esto koristeu propagandnoj praksi. Rije? je o mrnji i ljubavi. Ratna i politi?ka propagandasklone su osloncu na mrnju, dok vjerska, kulturna i ekonomska propaganda radije koriste osje?anja sa pozitivnim predznakom (simpatije, ljubav i sl.). U propagandi se postupak stvaranja negativnih osje?anja razlikuje u dvije faze. U prvoj sestvaraju uslovi za nastanak negativnih osje?anja, a potom se, na osnovu ve? formiranog osje?anja, usmjerava ponaanje ciljnih grupa. U propagandnoj praksi postojivie postupaka stvaranja mrnje. Poznata je tehnika zava?anja dva ili vie naroda. Upropagandnim aktivnostima se vrlo ?esto koristi metod zastraivanja. Primjenjuje se u kriznim situacijama i u svim granama propagande. Propagandisti polaze od spoznaje da je strah osnovna ljudska emocija koja utje?e na sve psihi?ke procese ina ?ovjekovo ponaanje uop?e. Kreatori zastraivanja kao propagandnog postupka, vrlo?esto koriste strah kao sredstvo manipulacije masama. Propaganda ?esto koristipostupak stvaranja pozitivnih osje?anja (ljubavi prema politi?kom vo?i, domovini

, partiji i sl.). Radi se o metodi koju koriste vjerska, politi?ka, ekonomska iratna propaganda. Pod pozitivnom emocijom se obi?no podrazumijeva snano osje?anjeu ?iju je osnovu ugra?ena ljubav. Metodu izazivanja pozitivnih osje?anja propagandisti koriste i za realizaciju suprotstavljenih ciljeva. Pomenuta metoda se koristi u humanom kontekstu ukoliko podsti?e, npr. ljubav prema domovini kada se ona nalazi u opasnosti. Formiranje pozitivnih osje?aja moe imati i nehumane ciljeve, npr. radi realizacije osvaja?kih i genocidnih projekata.

Metod prilago?avanja istine

Propaganda koja je zasnovana na istini, koja se bori za humane ciljeve, organizirana racionalno i realizirana u pravo vrijeme, daje najbolje rezultate. Ukolikoizme?u informativnog sadraja i njegove stvarne, ?injeni?ne podloge ne postoji ?vr

sta i objektivna veza, onda se moe govoriti o 'prilago?enoj informaciji' ili 'prilago?enoj istini'. Prilago?avanje informacija je ?esto posljedica svjesne namjere komunikatora da obezbijedi unaprijed planirane efekte poruke ili informacije.To se postie manipulativnim operacijama u procesu konstruiranja sadraja poruke nana?in da se neki doga?aji pre?utkuju, a drugi namjerno prenaglaavaju. Cilj je dase tako oblikovanom informacijom obezbijedi unaprijed o?ekivano ponaanje onih kojima je komunikativni sadraj namijenjen. Ljudi imaju sklonost da sami transformiuinformaciju kada djeluju kao posrednici. Oni zapravo informaciju prilago?avaju svojim stavovima, potrebama i interesima. Svaka individua ?e lake zapamtiti i reprodukovati neku poruku ako ona odgovara njenim stavovima i interesima, nego ako je obratno. Shodno tim zakonitostima, sami propagandisti namjerno transformiu sadraj kako bi pomo?u tako prilago?ene istine djelovali na konzumente propagandnih poruka. S tim u vezi postoji vie postupaka 'prilago?avanja istine'. Najpoznatiji su

:Postupak upro?avanja sadraja informacijePostupak mijenjanja sadrajaPostupak naglaavanja pojedinih dijelova sadrajaPostupak dopunjavanja izvorne informacije novim sadrajimaPostupak upro?avanja sadraja temelji se na sklonosti ?ovjeka da pojednostavljuje sloene situacije. Sloenu situaciju prate odre?ene nejasno?e koje je mogu?e otkloniti traenjem jednostavnijih rjeenja. Postupci osloba?anja od nejasno?a nisu istovjetni u svim prilikama. Razli?ite li?nosti nejednako reaguju na iste okolnosti. Pritome se vodi ra?una o svim kategorijama primatelja poruka. Upro?avanjem informac


12/37

ije se zadovoljavaju potrebe manje obrazovanih, a dodavanjem pojedinih elemenataobrazovaniji se osloba?aju potrebe da sami razjanjavaju odre?ene situacije. Sli?an je postupak dopunjavanja osnovnog sadraja neke poruke. Sutina je u postupku propagandista da izvornu informaciju dopunjava novim sadrajima na na?in da oni obezbje?uju eljeno ponaanje ciljne grupe. U svjetskim i doma?im medijima se ?esto koristi ovaj metod. Informacija se konstruie tako da izgleda autenti?no, ali se istovremeno dodaju oni elementi koji imaju za cilj nametanje 'svoje istine'. Ljudi suposebno neoprezni u prihvatanju onih poruka koje su rezultat manjeg iskrivljavanja sadraja. Publika vremenom postaje neotporna na kriti?ko prihvatanje poruka koje se plasiraju putem odre?enih medija. Postupak naglaavanja pojedinih elemenata sadraja temelji se na pretpostavci da ?e receptivna osnova lake apsorbovati one informacije koje su uskla?ene sa stavovima, miljenjima i osje?anjima samih recipijenata. Ovaj postupak se ?esto koristi u mass-medijima. Onaj ko plasira poruku prvoprikupi podatke o stavovima, motivima i interesima publike, a zatim se informacija oblikuje naglaavanjem pojedinih sadraja na na?in da pobudi interesovanje odgovaraju?ih ciljnih grupa. Postupak se nastavlja sastavljanjem novih informacija odnaglaenih elemenata iz prethodnih informacija. Vjetom kombinacijom i naglaavanjemnastoji se posti?i cilj propagandiste, a manjim naglaavanjem drugih elemenata, pokuava se osujetiti kriti?nost recipijenta. U propagandnoj komunikaciji postoji drevni postupak koji je star koliko i sama propaganda. Radi se o postupku iskrivljavanja sadraja i njegovog konstruisanja od izmiljenih elemenata. To se ?ini na na?in da se obi?na lapokuava plasirati kao istina. Koliko ?e biti neta?nih elemenatau nekoj poruci zavisi od vie faktora. Vjeti propagandisti obi?no izbjegavaju krupne lai. Postupci izmiljanja sadraja primjenjuju se posebno u onim okolnostima u koj

ima ne postoji mogu?nost provjere ponu?enih podataka i izmiljenjih informacija. Stoga se ?esto pribjegava, posebno u kriznim situacijama i politi?kim kampanjama,vjetom kombinovanju vie postupaka 'prilago?avanja istine'. Korigovani sadraji se naj?e?e plasiraju putem mass-medija, a rje?e putem komunikacije 'licem u lice'. Zaopovrgavanje neistinite informacije koristi se kontrapropagandni postupak demantija ili se nude podaci koji se mogu provjeriti. Iskustvo propagandiste, me?utim, navodi jedinstven zaklju?ak: u?inak neobjektivne informacije (lai) je mnogo ve?i od u?inka demantija.

Principi i pravila propagande

Principi propagande

Postoji 7 temeljnih principa zna?ajnih za prezentaciju propagandnih poruka:

IstinitostPristupa?nostPravovremenostZanimljivostAngairanostUvjerljivostUsmjerenostIstinitost princip istinitosti se temelji na saznanju da najbolje propagandne efekte postie ona poruka koja je dokumentovana provjerljivim i ta?nim ?injenicama.Tenje ka istini i slobodi su dva osnovna ?ovjekova stremljenja. Ljudi zapravo kom

uniciraju zato to ele do?i do sigurnih spoznaja, do istine, a sami za to nisu u stanju. To ?e se desiti tek razgovorom, provjeravanjem i eksperimentiranjemPristupa?nost - podrazumijeva nastojanje da se informacija ili poruka dostavi dosvakog ?lana odre?ene populacije (ciljne grupe) prema kojem je usmjerena propagandna aktivnost. Od propagandista i kreatora propagande trai se da obezbijede pristup informacije do to ve?eg broja potencijalnih recipijenataPravovremenost - rije? je o nunosti da se principi istinitosti i pristupa?nosti realiziraju u pravo vrijeme. Pogreno tempirana poruka moe biti kontraproduktivna. Preuranjenost ili zakanjelost mogu imati tetne posljediceZanimljivost - ljudi odbojno reagiraju na monotone i jednoli?ne poruke. Stara mu


13/37

drost glasi 'Sve to je jednoli?no dosadno je, pa makar bila i sre?a'. U novinarstvu taj princip podrazumijeva da informacija traje jedan dan, a potom postaje neupotrebljiva. Informacija za duu upotrebu mora biti atraktivna, sadrajna, zanimljiva i pamtljivaAngairanost je vaan princip savremenog komuniciranja. Ovaj princip se odnosi na eti?ku dimenziju poruke, na ono to se eli posti?i ponaanjem recipijenta. U tom smisluje veoma teko uo?iti razliku izme?u angairanog novinarstva i propagandeUvjerljivost je temeljni princip svake propagande. Podrazumijeva postojanje poruke koja ?e svojim sadrajem maksimalno privu?i panju publikeUsmjerenost - svaka propagandna aktivnost ima odgovaraju?i zadatak i cilj. Propaganda nikad nije sama sebi svrha. Propagandna informacija ima zadatak da usmjeriprimatelja poruke, da utje?e na njegove stavove, miljenja i ponaanja

Pravila propagande

Postoje pravila koja se sa manjim ili ve?im modifikacijama primjenjuju u svim granama propagande. To su: jednostavnost, sugestivnost, prilagodljivost, dramatizovanje, orkestracija, koncentracija djelovanja, ofanzivnost, kontinuitet, ponavljanje, diferenciran pristup, te kontra propaganda. Jednostavnost je jedno od osnovnih pravila kojih se pridravaju svi uspjeni kreatori propagandnih poruka. Ovo pravilo podrazumijeva pristupa?no i jasno prezentiranje ?injenica, stavova i intencija. Iako svaka propaganda primjenjuje ovo pravilo bez izuzetka, svaka to ?ini sa aspekta svog cilja. Sugestivnost je pravilo propagandnog djelovanja koje prvenstveno ra?una sa emocionalnom stranom ?ovjekovog ivota. Propagandisti i psiholozi

sugestivno djelovanje obi?no definiu kao vjetinu postupanja prema pojedincima i grupama, kako bi se obezbijedilo nekriti?no ponaanje primatelja poruka. Mogli bi re?i da je sugestija nekriti?ko preuzimanje tu?ih ideja. Sugestivnost se ?esto koristi u kriznim situacijama, budu?i da su u takvim okolnostima sve drutvene grupepodlone emocijama. Mo? sugestije dolazi do izraaja naro?ito u indoktriniranim sredinama. Prilagodljivost je propagandno pravilo ?ija je sutina u prilago?avanju sadraja informacija i poruka propagandnom cilju. Jedna od naj?e?ih tehnika koja se koristi u prilago?avanju je tehnika transformacije izvornih informacija prema stavu i cilju kreatora propagande. Pravilo prilago?avanja ima nekoliko postupaka: upro?avanje i mijenjanje sadraja, permutiranje, preuveli?avanje, minimiziranje, dramatizovanje. Dramatizovanje se postie organizovanjem velikog broja sinhronizovanih propagandnih akcija kojima je cilj da se potenciraju odre?eni problemi (ekonomski, socijalni, nacionalni, vjerski), bez obzira da i ti problemi postoje ili ne

. Propagandna aktivnost u kojoj dominira dramatizovanje traje iz dana u dan, dokse kod recipijenta ne stvori poeljno stanje duha, pogodno za usmjeravanje miljenja i ponaanja. Orkestracija sutina ovog propagandnog pravila je u sinhronizovanoj iofanzivnoj aktivnosti koja se organizira i usmjerava iz jednog centra. Praviloorkestracije ima bitnu psiholoku dimenziju. Ona se temelji na ?injenici da se nastavove, miljenja i ponaanja moe djelovati samo trajnim, intenzivnim i optimalnim pobu?ivanjem u komunikacijskom procesu. Pridravanje pravila orkestracije spre?avada do?e do zaborava, do marginaliziranja problema suprotnim porukama. U propagandi se posebno vodi ra?una o po?etku i zavretku orkestracije. Smisao takvog angaovanja je u nastojanju da se radi realizacije neke propagandne akcije postignu maksimalni rezultati uz optimalno koritenje kadrova i sredstava. Koncentracija djelovanja je postupak racionalizacije tema i ciljeva i usmjeravanja djelovanja na bitne probleme. Od uspjenog pronalaenja centralne teme ?esto zavisi uspjeh propagandn

ih akcija. U politici i ratu obi?no su centralne teme neke univerzalne vrijednosti: religiozni, ratni ili politi?ki doga?aji, ili socijalna situacija. Koncentraciju djelovanja moemo podijeliti na: idejnu (odbrana zemlje, politi?kog sistema),psiholoku (unoenje nesigurnosti), eti?ku (ruenje moralnih normi) i personalnu (atak na odre?enu li?nost u cilju njenog smjenjivanja ili afirmiranja). Ofanzivnostje naj?e?e uslovljena snagom ideje koja se propagira i opravdano?u ciljeva. Sutinaofanzivnog djelovanja je u stalnom angamanu prema objektu propagande. Kontinuitetje jedan od uslova uspjenosti propagande. Svaka isprekidana prezentacija porukanegativno se odraava na efekat njihovog uticanja. Kontinuirana aktivnost ?ini uvjerljivijom argumentaciju kojom se koriste propagandisti. Ponavljanje bitno pravi


14/37

lo koje ?esto koristi svaka propaganda. Njema?ki propagandisti u Drugom svjetskom ratu naglaavali su zna?aj ovog pravila. Ponavljanje omogu?ava bolje u?enje i pam?enje. Ponavljanje po pravilu produbljuje i oboga?uje saznanja. Ukoliko se propagandne poruke ?e?e ponavljaju, ve?a je mogu?nost da budu prihva?ene. Diferenciran pristup njime se ?esto koriste ratna i politi?ka propaganda. U primjeni ovog pravila primjenjuju se 4 propagandne tehnike: posredno i neposredno djelovanje, integrisanje i dezintegrisanje. Tehniku diferenciranih ciljeva posebno su koristili i agresori na nau zemlju. Kontrapropaganda je tehnika koja se temelji na principu interakcije u propagandnom komuniciranju. Od nje se trai da efikasno djelujena predupre?ivanju, suzbijanju i smanjenju u?inka protivni?ke propagande. Postoji nekoliko pravila kontrapropagandnih aktivnosti:

Nunost pra?enja protivni?ke propagandePotreba selekcije slabih ta?aka protivni?ke propagandeIznalaenje onih slabih ta?aka prema kojima je mogu?e uspjeno djelovatiDovo?enje protivnika u kontradikciju sa ?injenicama

Propaganda u sistemu komuniciranja

Ne postoji skoro nijedan vaniji subjekt odlu?ivanja u nekoj zemlji koji nema potrebe za propagiranjem svojih mogu?nosti, ideja i interesa. Jedna od najvanijih funkcija drave je njen informativno-propagandni sistem koji identificira i legitimira svaku dravu ne samo na njenom prostoru, u o?ima njenih gra?ana, ve? i u me?unarodnim relacijama. Informativnopropagandni sistem (IPS) je istovremeno element id

entiteta naroda i drave. Funkciju tog identiteta on obezbje?uje djelovanjem u 2 osnovna pravca:

Djelovanjem prema vlastitoj populaciji, prema doma?oj javnostiDjelovanjem prema inostranoj javnosti i me?unarodnim faktorima

Razvijen, slobodan i otvoren sistem informiranja i propagiranja govori da li jevlast demokratska ili autoritarna, a drava slobodna ili neslobodna. Preko informativno-propagandnog sistema se prezentiraju osnovne informacije, ne samo o dravi injenoj historiji, trajanju, drutvenom ure?enju, vlasti, nego i o narodu koji u njoj ivi, njegovoj kulturi, jeziku, tradiciji i stremljenjima. Odnos drave i IPS-aje vrlo sloen. IPS je zapravo skup organizacija i ustanova iz oblasti javnog i drutvenog komuniciranja, povezanih u odre?enu cjelinu, ustrojenih po principu koord

inacije ili subordijancije. Po tome koji je princip u sistemu dominantan, zaklju?uje se da li je taj sistem demokratski ili ne.Svaki IPS ?ine njegovi elementi.IPS svake drave sadri obi?no 7 osnovnih elemenata:

Normativna regulativa njome se obezbje?uje sloboda tampe, potvr?uju me?unarodne konvencije o radio-difuziji, onemgu?ava penetracija vrijednosti zabranjenih me?unarodnim normama, obezbje?uje zatita dostojanstva li?nosti i istineInformativna agencija koja odgovaraju?im kanalima u zemlji (dopisnici i saradnici) i saradnjom sa drugim agencijama prikuplja informacije za doma?u i inostranujavnostRadio-difuzija jedan od najvanijih elemenata IPS-a. Obi?no je tehnoloki povezana uzemlji i oslonjena na odgovaraju?e sisteme u inostranstvu. Ve?ina drava ima centralne, regionalne i lokalne studije koji pokrivaju podru?je drave i pripremaju pr

ograme za inostranstvotampa (listovi i ?asopisi) tako?er element IPS-a svake zemlje. tampa se dijeli naosnovu vie kriterija: usmjerenosti, vlasnitvu, sadraju i sl. tampu cjelovitog IPS-aobi?no ?ine zvani?ni dravni listovi ili listovi bliski vladi, strana?ki listovi,preduzetni listovi, regionalni listovi, listovi ?iji su osniva?i grupe i pojedinci, specijalizirani listovi i ?asopisi (za ene, za omladinu, zatitu prirode, i sl.), te nezavisna glasilaEdukacija kadra za informativno-propagandno djelovanje (instituti, zavodi, katedre na fakultetima, itd.)Organi koji brinu o odgovaraju?em nivou subordinacije i koordinacije (posebna mi


15/37

nistarstva za propagandu, ministarstva za informiranje, savjeti, i sl.)Izvori informiranja ustanove koje raspolau podacima i ?injenicama od zna?aja za javnost, ali i ustanove koje te podatke obra?uju i prezentiraju neposredno ili posredno (putem medija).

Postoje 2 vane funkcije IP sistema. Prvo, na unutranjem planu IPS podsti?e pozitivne vrijednosti, afirmira i propagira norme kulture i civilizacije u cjelini, itd. Drugo, posredstvom IPS-a drava promovie vlastite interese i interese svog narodau svijetu. Savremeni IPS se moe posmatrati uglavnom na 3 nivoa:

Na nivou nacionalnog ili dravnog komuniciranjaNa nivou regionalnog komuniciranjaNa nivou planetarnog (svjetskog) komuniciranja

Nacionalni sistem informisanja BiH je dio regionalnog, evropskog informativno-propagandnog sistema. Utemeljen je na gra?anskoj tradiciji. Evropskim IPS-om dominiraju IPS-ovi 3 najmo?nije zapadnoevropske zemlje: Velike Britanije, Francuske iNjema?ke.

Sredstva propagande

Nejezi?ka sredstva propagande

U ostvarivanju svojih ciljeva i zadataka propaganda se slui skoro isklju?ivo vizu

elnim i auditivnim sredstvima. U domenu vizuelnog djelovanja dva su osnovna instrumenta: slika i tekst, a u sferi auditivnog djelovanja to su govor i zvuk.

Jezik kao sredstvo propagande

Od postanka civilizacije do danas, osnovno sredstvo sporazumijevanja me?u ljudima je jezik koji se u komunikativnom procesu razlikuje na verbalni (govorni, usmeni) i pismeni na?in. Pomo?u jezika ljudi izraavaju svoje misli, prenose jedni drugima informacije i poruke, izraavaju osje?anja i miljenja. Uo?ljiva su 4 osnovna obiljeja jezika:

Jezik je drutvena kategorija. Nastao je i razvija se u sistemu drutvenih odnosa. J

ezik u civilizacijskom smislu nije mogu? u divljim plemenima i me?u ivotinjskim vrstamaJezik je historijska kategorija. Nastao je kad i sama civilizacija. Narodi su kroz povijest svoj jezik razvijali i oboga?ivali. Jezik je jedna od oznaka nacionalnog identitetaJezik je osnova kulture jednog naroda i drutva u cjelini. Pomo?u jezika se kultura jednog naroda prezentira drugim narodimaJezik je osnovno sredstvo komuniciranja me?u ljudima, narodima i civilizacijama.Oblik upotrebe jezika moe biti usmeni i pismeni

Svaka vlast vodila je ra?una o tome da jezik kojim govore vladaju?e strukture bude i dominantan. Otuda je i na podru?ju BiH u vrijeme osmanske vladavine vladaju?i jezik bio turski, u periodu Austro-Ugarske dominirao je njema?ki, a tokom Dru

gog svjetskog rata jezici slubene komunikacije bili su hrvatski, njema?ki i italijanski. Tenja za jednim univerzalnim jezikom moe imati i pozitivan kontekst, ako je utemeljena na vje?itoj potrebi ?ovjeka da proiri podru?je komuniciranja u ciljupove?anja mogu?nosti zbliavanja, saradnje, povezivanja i progresa. Kao osnovno sredstvo komuniciranja jezik je i osnovno sredstvo propagande. Jezik propagande nosi obiljeje jednosmjernog odnosa izme?u komunikatora i recipijenta. Komunikatori(novinari, politi?ari) imaju ulogu nosioca komunikacije. Gledatelji, sluatelji,publika su recipijenti propagandnog sadraja. Koritenje jezika kao sredstva propagande radi ostvarivanja uskih interesa i nehumanih ciljeva naziva se propagandnommanipulacijom. Manipulacija jezikom u propagandnoj komunikaciji je planski i osm


16/37


17/37

k da kod korisnika poruke izazovu odgovaraju?a osje?anja, razmiljanja i ponaanja.Redundantni elementi nude manje vane ?injenice o ne?emu ili nekom. Bez tih elemenata poruka moe biti cjelovita, ali je sa njima bogatija.

Informacija u propagandnoj poruci

Informacija je zastupljena u svim sadrajima ljudske komunikacije, pa i u propagandi. Ona uz funkciju obavjetenja nosi i odgovaraju?e zna?enje, koje je odre?eno drutvenom i jezi?kom praksom. Osnovni sadraj propagandne poruke je podatak, ?injenica. Temeljni princip propagande je istinitost. Savremeni razvoj informiranja i propagande ukazuje na kretanje u 2 konvergentna smjera: prvo, propaganda insistirana principu istinitosti i na provjerljivim porukama; drugo, informiranje sve ?e?e nudi i elemente opredjeljivanja i uvjeravanja, ?ime poprima karakteristike propagande. U procesu informiranja sve je vie elemenata tendencije, to ukazuje da svaki komunikator ima uslove da utje?e i da je sklon propagiranju. Savremena teorija u propagandi bavila se pitanjem konstruiranja propagandne poruke. Tako postoje2 principa:propagiranje prema ?lanovima preduze?a, partijapropagiranje van preduze?a, partijaNa?in konstruiranja propagandnog sadraja

Uo?eni su specifi?ni elementi koje treba imati svaka propagandna informacija:

Poruka treba biti u vezi sa osnovnim ciljem ili eljama onih kojima je namijenjena

Osnovni apeli trebali bi biti upu?eni na izraene elje recipijenata pomo?u simbolaobe?anja i zadovoljstvaNeophodno je upro?avanje sadraja zaklju?aka i rjeenjaRazumljivi i jednostavni termini predpostavljaju se komplikovanim i stru?nim izrazima;Poruka mora biti lako shvatljiva, bez potrebe ponovnog tuma?enjaBitno je ponavljanje nekoliko osnovnih i jednostavnih pojmova, pri ?emu treba voditi ra?una da ponavljanje ne izazove averziju i ravnodunostPoruka treba da sadri elemente sugestivnostiVjeto koritenje zapleta i iznena?enja kod odgovaraju?ih ciljnih grupa moe dati dobre rezultate

Uslovljenost efikasnosti propagandnog djelovanja i na?ina komuniciranja ovisi o

sredini. Jednake rezultate nedaje isti propagandni model u preduze?u, naselju, drutvenoj organizaciji i politi?koj partiji.

Mediji i propaganda

Posredovanje poruka i informacija je jedan od najvanijih aspekata propagandne komunikacije. Tu funkciju posrednika (medijuma) imaju mediji, preko kojih i pomo?ukojih se informacije i poruke prenose od komunikatora do recipijenata, i obratno. Kao instrument komuniciranja me?u ljudima, mass-mediji ostvaruju i osnovnu funkciju propagande. Uobi?ajena podjela propagandnih medija je podjela na govorne itampane. Postoji i kriterij na?ina komuniciranja. Prema tom kriteriju postoje posredni mediji (mass-mediji) i neposredni mediji, odnosno mediji tipa 'licem u lice' (mitinzi, tribine, itd.).Najjednostavnija je klasifikacija koja za osnovu uz

ima ?ulne kriterije primanja poruka i informacija. Prema tom kriteriju, medije propagande je mogu?e podijeliti na: auditivne, vizuelne, audio-vizuelne i informati?ke medije.

Auditivni mediji

To su mediji koji se oslanjaju na ?ulo sluha (lat. audere ?uti). Postoje dvije osnovne vrste auditivnih sredstava u propagandi. Dijele se na posredne i neposredne auditivne medije. Neposrednu tehniku prenoenja poruka ?ini obra?anje 'licem ulice' (miting, razgovor, okrugli sto, tribina, itd.), a posredna auditivna sreds


18/37

tva slue kao posrednici izme?u onog ko alje i onog ko prima propagandnu poruku (radio, zvu?nik, magnetofon, itd.). Auditivni mediji su, zbog velikih prednosti u komuniciranju, najvie u upotrebi.

Vizuelni mediji

To su mediji koji se oslanjaju na ?ulo vida (lat. vizuelis). Mogu?nosti vizuelnih medija u ostvarivanju zadataka propagande su velike. Od pojave tampe, do polovine 20. stolje?a, vizuelni mediji dre primat u posredovanju poruka. Vizuelni mediji u propagandi su tampa (novine, ?asopisi, ilustracije, knjige, broure) i grafi?kasimbolika (plakati, leci, crtei, slike, karikature, stripovi).

Audio-vizuelni mediji

Ovi mediji su tekovina nau?nih dostignu?a u 19. i 20. vijeku. Osnovna audio-vizuelna sredstva u propagandi su film i televizija. Radi se o medijima koji su znatno uve?ali mogu?nost propagandnog utjecaja. Televizija i film obezbje?uju sintezu vizuelnog i akusti?nog doivljaja propagandne poruke. Na taj na?in se omogu?avamaksimalna ubjedljivost propagandnih poruka.

Informati?ki mediji

Jedan od pronalazaka na polju komunikacijske tehnike rezultirao je digitalnim ra

dijem. Sutina tog radija je u kombinaciji mogu?nosti radija i satelita. Uporedo se biljee i pomaci u prenoenju slike i tona putem televizije. I u ovoj oblasti je sve prisutnija satelitska i kompjuterska tehnologija. Ova tehnologija daje nove mogu?nosti propagandi.

Zna?aj mass-medija za propagandnu aktivnost

Efikasnost propagandnih aktivnosti zavisi od izbora medija koji se koriste u posredovanju poruka. Propaganda se naj?e?e oslanja na mogu?nosti mass-medija. Mass-mediji su u stanju distribuirati informaciju velikom broju recipijenata. Neki teoreti?ari smatraju i da su mass-mediji vrlo vaan faktor usmjeravanja postupaka ljudi.

Socijalno-psiholoki aspekti propagande

Propaganda i ciljna grupa

Teorija propagande i propagandna praksa ostvaruju svoju glavnu sadrinu ukoliko utje?u na socijalne stavove, na miljenja i ponaanja ljudi. ?ovjek ostvaruje smisao svog postojanja kao drutveno bi?e samo ivotom i povezivanjem u grupi ili kolektivu.Otuda su grupa, skupina, masa, kolektiv primaran cilj propagandnog djelovanja iklju?na pretpostavka uspjenosti propagandne komunikacije. U toj komunikaciji, odre?ena grupa koja ima ulogu primatelja propagandne poruke naziva se ciljnom grupom tj. ciljnom skupinom. U odnosu na dominantan element koji povezuje njene ?lanove, grupa moe biti: socioprofesionalna (poljoprivrednici, trgovci, novinari), demografska (omladina, sredovje?ne osobe, starije osobe), kulturna (glumci, knjievn

ici), vjerska (muslimani, katolici, pravoslavci), etni?ka (?esi, Slovaci, Bonjaci), te prostorna (lokalna, regionalna, stanovnici sela, gradskog kvarta). Ciljnegrupe je mogu?e identificirati i prema stilu ivota i sociokulturnim tenjama (tradicionalisti, konzervativci, progresisti, itd.). Poznavanje socijalnih stavova uslov je mogu?nosti predvi?anja i usmjeravanja ponaanja. Stoga su socijalni stavovi,njihovo strukturiranje, mogu?nost njihovog formiranja i mijenjanja podru?je interesovanja stru?njaka za propagandno djelovanje. Stavovi su trajni sistemi pozitivnog ili negativnog ocjenjivanja, pozitivnih ili negativnih osje?anja i tendencija. To je spremnost da se reaguje na odre?eni na?in i formirana je na osnovu iskustva i znanja. To je izuzetno vana karakteristika stava, jer ukazuje da ih je m


19/37

ogu?e mijenjati u pozitivnom i negativnom smislu drutvenim utjecajem u propagandnoj komunikaciji. Stavovi sadre 3 komponente:

Kognitivnu (saznajnu, informativnu)Afektivnu (emocionalnu, osje?ajnu)Konativnu (akcionu)

Na formiranje stavova utje?u sljede?i faktori:

Struktura li?nosti recipijentaPripadnost odre?enim grupamaNeposredno okruenje drutvene grupe ili pojedinciUkupan drutveni ambijent

Efikasnost koritenja propagandnih informacija uslovljena je:

Specifi?nim svojstvima, interesima, potrebama pojedinaca i grupa u kojima se informacija planiraSituacijom u kojoj se informacija dajeSadrajem informacijeSredstvima pomo?u kojih se informacija prezentiraMedijima preko kojih se recipijentima upu?uju porukeSposobno?u komunikatora da obezbijedi podudarnost, intencija poruke i drutvenog stava recipijenta

Informacije kojima je cilj promjena stavova imaju mali efekt u djelovanju na osobe ?vrstih uvjerenja. Njihov u?inak je evidentan u situaciji kada recipijenti nisu odani nekoj ideji ili pokretu. Efekt poruka je ve?i ako su usmjerene prema grupi nego ako su plasirane prema pojedincu. Propagandno djelovanje ima manje rezultate ako je usmjereno prema indoktriniranim osobama, nego u situaciji kad to nije slu?aj. Raspored argumenata u informaciji je bitan segment utjecanja na mijenjanje stavova. Jednostrane informacije prisutne su u reklami i agitaciji, kao iu politi?koj i ratnoj propagandi. Dvosmjerne informacije imaju u propagandi ve?iefekt, iako se one manje koriste, jer je propaganda proces jednosmjernog komuniciranja. Pored ive rije?i koja je najzna?ajnije sredstvo za prenoenje propagandnihporuka, razvila su se i druga sredstva: slika, ton, ukus, miris i dr. Rezultatikoritenja tih propagandnih sredstava zavise od:

Onog ko propagiraOd kanala putem kojih se plasiraju propagandne porukeOkolnosti u kojoj se propagandna aktivnost realizira

Sam komunikator, njegova sposobnost uvjeravanja, uvjerenost u mogu?nost realizacije cilja presudan je faktor uspjenosti u mijenjaju stavova.Psihologija mase i mehanizmi propagandnog ubje?ivanja

Jedna od temeljnih osobina ?ovjeka je da je on grupno bi?e, bi?e kolektiva, o ?emu govori ?injenica da on ne podnosi samo?u, da se plai usamljenosti i da je sklon ivotu u zajednici. ?ovjek ni na koji na?in nije ravnoduan na odnos grupe prema njemu. Motiviu ga grupna priznanja, a destimuliu grupne osude. Jedini medij, kae Tro

tter, u kojem ljudska misao moe funkcionirati na zadovoljavaju?i na?in je grupa (gomila). Sklonost ka grupnom ponaanju ne postoji samo kod ljudi, ve? i kod mnogihivotinjskih vrsta. Dvije zajedni?ke karakteristike ljudskih grupa su zna?ajne zapropagandnu aktivnost:

Naklonost prema ?lanovima grupeNenaklonost prema ?lanovima grupe

U samom ponaanju svake grupe postoje dvije zna?ajne zajedni?ke crte. Radi se o sklonosti ka:


20/37

Hijerarhijskom ponaanju (grupa moe funkcionirati samo ako ima ?lanove sa ta?no odre?enim funkcijama, ako ima vo?e i izvrioce, a ako nema ovog odnosa, grupa je obi?na gomila)Odbrani ivotnog prostora (od nastanka prvih rodovskih zajednica, ljudi su s vezivali za odre?enedrutvene prostore, i estoko su se borili za taj prostor kao uslov opstanka. Borba za ivotni prostor, za teritorij, bila je jedna od deviza velikosrpske agresije na bih)

U svom djelu O agresiji, Lorenz navodi da je sklonost ljudi da se skupljaju u grupu jedno od najprimitivnijih obiljeja grupnog ponaanja. Radi se o primitivnoj reakciji koja je posebno uo?ljiva kada se grupa na?e u opasnosti. Gomila je neorganizovana ljudska masa. Gustav Le Bon, koji je izu?avao psihologiju gomile, uo?ava njene karakteristike (smanjeno racionalno djelovanje, povodljivost za tribunima,spremnost za okrutne ekscese). Pojedinac biva potpuno utopljen u masu, a reakcije na spoljne manifestacije su vrlo primitivne. Gomila, me?utim, moe prihvatiti ineke racionalne forme ponaanja, a to se deava u uslovima uspostavljanja posebnog oblika zajedni?ke motivacije za izvjesne aktivnosti (borbeni entuzijazam). Borbeni entuzijazam se moe usmjeravati u pozitivnom i negativnom pravcu. Pozitivni sadraji usmjeravaju grupu ka odrbani humanih vrijednosti, demokratije, prava li?nosti, a negativni sadraji ih upu?uju u pravcu destrukcije, na agresivna ruila?ka ponaanja, zlo?ine, i sl.

Propaganda i agresivnost

Ljudska agresivnost je vrlo sloena pojava i svojevrsna manifestacija borbenog entuzijazma. Socijalni psiholozi izvore ljudske agresivnosti dijele uglavnom na dvije grupe: grupu vanjskih izvora i grupu unutranjih izvora. Vanjske izvore bihevioristi su dovodili u vezu sa nemogu?no?u ?ovjeka da zadovolji svoje potrebe, dok su psihoanaliti?ari davali primat unutranjim preprekama u samom pojedincu. Propagandna aktivnost kao sredstvo aktiviranja i usmjeravanja agresivnosti koristi se usituacijama kada agresivno ponaanje ima funkciju vojnog ili politi?kog instrumenta. Kada nekim centrima mo?i treba agresivnost pojedinaca i grupa radi ostvarivanja odre?enih ciljeva i interesa, aktiviraju se mehanizmi za rasplamsavanje agresivnosti.

Propaganda i drutvene predrasude

U kontekstu propagandnih aktivnosti na formiranju socijalnih stavova nuno je poznavanje predrasuda ciljne grupe prema kojoj je usmjerena propagandna aktivnost. Naziv 'predrasuda' poti?e od latinske rije?i prejudicium, to zna?i donositi sud ili zaklju?ak bez prethodnog provjeravanja ili uvaavanja ?injenica. Uspjeno koritenjepredrasuda, ili njihovo uklanjanje iz svijesti pojedinaca i drutvenih grupa sredstvima i metodama propagande, podrazumijeva poznavanje uslova u kojima taj negativni sud (predrasuda) nastaje. Odgovaraju?a propagandna akcija uvijek pomae da sepredrasude lake potvrde na drutvenoj sceni.

Ekonomska propaganda

Sutina i zna?aj ekonomske propagande

Ekonomska propaganda je domen ekonomskih odnosa. Dominantno podru?je njenog interesovanja je oblast prometa i potronje. Krajnji cilj ekonomske propagande je specifi?nim metodama i sredstvima i uz pomo? ste?enih i novih saznanja obezbijeditidobit (profit) do koje se dolazi porastom tranje roba i usluga. Tranja dovodi do pove?anja proizvodnje, a uve?ana proizvodnja podsti?e ponudu koja se moe realizirati uve?anom potronjom i odgovaraju?im profitom. Profit je glavni cilj i smisao ekonomske propagande, iako ona moe imati i neke sporedne zadatke. Ekonomska propaganda ima 4 osnovna zadatka:


21/37

Da prenese informaciju i poruku potencijalnom recipijentu (omogu?iti kupcu / potroa?u da na vrijeme prona?e proizvode i usluge koji su mu neophodni)Da razvije pozitivan odnos prema propagiranim proizvodima (odgovaraju?im propagandnim sadrajima nastoji se formirati pozitivan stav o proizvodu, ili promijenitiraniji negativan stav)Da motivie potronju (odgovaraju?im akcijama se formira poeljan stav, i motiviu praki?na ponaanja u domenu potronje)Da uve?a profit proizvo?a?a, distributera i trgovca (kona?ni smisao i svrha je ukupna nov?ana zarada / profit, koji se moe dijeliti na jednog ili vie u?esnika u ?itavom propagandnom procesu)

Osnovni zadatak ekonomske propagande je da motivie potencijalnog kupca na korakeu pravcu donoenja pozitivne odluke i da njegovo odlu?ivanje traje to kra?e. U tomsloenom procesu ekonomska propaganda koristi postupak promjene redoslijeda interesa, insistiraju?i prvenstveno na interesu potroa?a, iako je zapravo u prvom planuinteres proizvo?a?a. U ostvarivanju svoje funkcije, kreatori ekonomske propagande moraju imati u vidu ?itav niz momenata. Prvenstveno moraju voditi ra?una o:

Potrebama i finansijskim mogu?nostima potencijalnih kupacaKonkurencijiKarakteristici proizvodaReakciji konkurencije na ulogu ekonomske propagandeRaspoloivim sredstvima za propagandu

Efikasnost ekonomske propagande uvjetovana je nizom ?inilaca. Njen utjecaj na pove?anje prodaje i profita zavisi od:

Intenziteta tranje, budu?i da je u uslovima pove?ane tranje ve?i u?inak propagande;Emocionaliziranosti motiva, jer je tranja ve?a ako emocionalni podsticaji preovla?uju nad racionalnim;Od samog proizvoda i usluge, jer je ekonomska propaganda efikasnija ako preporu?uje kvalitetnu robu ili uslugu

Ciljevi ekonomske propagande

Kao i sve druge grane propagande, i ekonomska propaganda za primarni cilj ima ut

jecanje na stavove i miljenja ciljnih grupa kako bi se obezbijedilo poeljno ponaanje na tritu. U tom smislu, bitna su 4 cilja ekonomske propagande:

Da u trinoj komunikaciji posredovanjem poruka informie potroa?e o odgovaraju?im prozvodima i uslugama, te tako stvara uslove za pove?anje tranje. Ovu propagandnu aktivnost, po pravilu realiziraju sami proizvo?a?i, distributeri, ili se angauju posebne specijalizovane agencijeDa podsti?e selektivnu tranju u kojoj se preferira odre?eni proizvod (marka odre?enog automobila, i sl.)Da utje?e na formiranje odgovaraju?e potroa?ke svijesti ?ime se stvaraju potrebeza stalnim kupovinama i navike da se stari proizvodi zamjenjuju novimPomo?u ekonomske propagande pojedine firme utje?u na stvaranje to bolje predstaveo sebi (imida). To se postie reklamiranjem putem medija (plasiranjem obiljeja pred

uze?a, pakovanjem, isticanjem marke, i sl.)

Pokuaj definisanja ekonomske propagande

Ekonomsku propagandu bismo mogli definisati kao svjesno i organizirano pobu?ivanje panje i podsticanje interesovanja u trinoj komunikaciji za odre?eni proizvod iliuslugu, s ciljem da se na tritu obezbijedi, odri i pove?a tranja, a time i plasmanrobe i usluga, to je osnovna pretpostavka ostvarenja odgovaraju?eg profita. Postoje razne vrste ekonomske propagande. Ako ih odre?ujemo po subjektu koji organizira propagandnu aktivnost, mogu?e su npr. preduzetna, regionalna i dravna ekonomsk


22/37

a propaganda. Ako je posmatramo po djelatnosti, postoji turisti?ka, zdravstvena,ekoloka, spotska, kulturna, medijska i druga. Shodno kriteriju vremena, ekonomska propaganda moe biti kratkoro?na, srednjoro?na i dugoro?na.

Elementi ekonomske propagande

Elementi ekonomske propagande su:

Kreatori propagande (svaka je propaganda rezultat smiljene i pripremljene kreacije)Organizacija u okviru koje se ekonomska propaganda realizira (ekonomska propaganda se uvijek realizira u okviru nekog informativno-propagandnog sistema)Specifi?ne metode (slui se specifi?nim metodama, ali i metodama drugih nau?nih disciplina)Masovni mediji (efektivna ekonomska propaganda nezamisliva je bez odgovaraju?ihmedija)Postojanje ciljne grupePoeljno ponaanje ciljne grupe (kupovina robe i sl.)

Ekonomska propaganda, u njenom dananjem zna?enju, u osnovi je proizvod gra?anske,kapitalisti?ke ekonomije i kapitalisti?kog na?ina privre?ivanja.

Mediji savremene ekonomske propagande

Malo koja djelatnost je tako istrajno koristila medije za realizaciju svojih zadataka kao ekonomska propaganda. Mogu?a je podjela medija ekonomske propagande naindirektne medije, direktne medije i publicitet. Indirektni mediji ekonomske propagande su tampani mediji (listovi, ?asopisi, katalozi, publikacije) i elektronski mediji (radio, televizija, projekciona sredstva, kompjuteri, sateliti). U ovoj komunikaciji ekonomska propaganda koristi uglavnom 4 medija za prenoenje poruka. To su listovi (?asopisi, publikacije), radio, televizija, te reklamni materijali (oglasne plo?e, reklamni panoi, i sl.). Direktni mediji ekonomske propagandese mogu podijeliti na vizuelnu spoljnu reklamu i projekciona sredstva. Vizuelnespoljne reklame su istaknuta mjesta na zgradama ili drugim prostorima na kojimase isti?u odgovaraju?i sadraji propagandnog karaktera (svijetle?e poruke, panoi,oglasne plo?e, posteri). Projekciona sredstva (film, dijapozitivi) imaju zadatakda dopune glavnu poruku, ponude dodatnu informaciju i poja?aju utisak. Direktnu

reklamu po kriteriju na?ina komuniciranja moemo podijeliti i na selektivnu, manifestacionu i personalnu. Selektivna reklama se primjenjuje prema unaprijed odabranom potroa?u (direktno obra?anje telefonom ili slanjem pisama). Manifestaciona reklama podrazumijeva sajmove, vaare, privredne smotre i izlobe na kojima proizvo?a?i i distributeri nastoje ubijediti potencijalne kupce. Personalna reklama se ostvaruje neposrednom komunikacijom prodava?a i kupca u prodavnici, robnoj ku?i, sajmu ili na prodajnoj izlobi. Publicitet predstavlja plansku aktivnost organizovanu s ciljem da se putem odgovaraju?ih mass-medija javnost obavijesti o nekom ekonomskom subjektu (poslovnim uspjesima, tehni?kim unapre?enjima, i sl.). Rije? jeobi?no o nepla?enim napisima novinara, angairanih u okviru odnosa sa javno?u. Mogu? je negativan i pozitivan publicitet. Pozitivni publicitet tretira neku firmus pozitivnog aspekta, dok negativni publicitet informie o negativnim dimenzijamaposlovanja, koji je nerijetko posljedica djelovanja konkurencije.

Izbor medija za prenoenje reklamnih poruka

Izboru medija se pridavala maksimalna panja, jer od na?ina na koji se prenose reklame poruke zavisi efikasnost i u?inkovitost ekonomske propagande. Izbor medijazavisi od nekoliko faktora, a prvenstveno od cilja propagande, uslova u kojima se realizira i prirode trita (ponude i tranje). Cilj ekonomske propagande je glavnikriterij kojim se propaganda slui prilikom izbora medija. Osnovni cilj je da se propagandna poruka prenese do najve?eg mogu?eg potroa?kog potencijala. Generalni cilj je pove?anje profita. Okolnosti u kojima se realizira propaganda (vremenski


23/37

uslovi, stanje u saobra?aju, drutveno okruenje) zna?an su faktor utjecanja na izbor medija. Stanje na tritu i poznavanje trinih prilika je tako?er faktor od kojeg zaisi izbor medija ekonomske propagande.

Korisnici reklamnih poruka

Korisnici poruka, odnosno ciljne grupe prema kojima je usmjerena propagandna aktivnost, jedan su od osnovnih faktora ekonomske propagande. Pretpostavka poeljnogodnosa i ponaanja recipijenata je postojanje informacije koja ?e privu?i panju. Ekonomska propaganda zato nastoji vjeto iskoristiti metode i sredstva koji ?e obezbijediti pozornost publike. Ovaj element propagande podrazumijeva nekoliko bitnihpretpostavki. To su:

Pravo vrijeme propagandne akcijePravilan izbor medijaPoznavanje potreba potroa?aPostojanja odre?enog kvaliteta propagiranog proizvodaSagledavanje ovih pretpostavki trai od propagandista temeljito istraivanje svih ?inilaca propagandnog djelovanja. Recipijenti poruka ekonomske propagande mogu biti velike nedefinisane mase ljudi, ali i manje skupine ljudi.

Ekonomska propaganda i potronja

?itava propagandna aktivnost ima smisao u krajnjoj odluci primaoca propagandne p

oruke da iz stanja elje za odre?enim proizvodom ili uslugom pre?e u stanje akcijeda kupi propagirati proizvod ili uslugu. Ove dvije komponente su samo prelaznei usputne faze ekonomske propagande, do glavnog cilja akcija potroa?a (kupovine).

Promotivne aktivnosti u ekonomskoj propagandi

Vrlo se ?esto termini 'propaganda' i 'promocija' tretiraju kao sinonimi. Rije? 'promocija' je nastala od latinskog termina promotio, to zna?i unapre?enje, proizvo?enje u neto vie. U ekonomiji i politici promocija se poima kao oblik aktivnostikojem je cilj informisanje i ubje?ivanje recipijenata da prihvate poruke o odre?enoj robi ili politi?kom programu. U tom smislu se promocija tretira kao akt komunikacije kojem je svrha ubje?ivanje drugih da prihvate odre?eni proizvod, ideju, koncept ili li?nost. Ova definicija promotivne aktivnosti ima najmanje 3 nivoa

:Proces osmiljavanja (nijedna promotivna aktivnost nije rezultat slu?ajnog ?ina, nego je posljedica zavretka jednog stvarala?kog poduhvata)Proces komuniciranja (nastoji se utjecati na stavove publike kako bi ona stekla to povoljnije miljenje i zauzela to pozitivniji stav u odnosu na predmet promocije)Proces prihvatanja proizvoda i usluga (ove aktivnosti se preduzimaju kako bi seobezbijedilo odgovaraju?e ponaanje potroa?a prema proizvodu ili usluzi)

Postoje 2 vrste promotivnih aktivnosti:

Neposredna promocija (na izlobama, konferencijama za tampu, i sl.), gdje prodavacna direktan na?in, pred skupom zainteresiranih, promovira svoju robu ili program, naglaavaju?i njegove vrijednosti

Posredna promocija (putem tampe, radija i televizije) koja podrazumijeva posrednokomuniciranje izme?u ponu?a?a i potroa?a. To se uglavnom ?ini putem javnog oglaavanja (naj?e?e pla?anjem oglasa u novinama, na radiju, na televiziji), i publicitetom, tj. Nepla?enim oblikom komuniciranja putem tampe, radija i televizije.

U sferi ekonomske propagande, promocije se naj?e?e organiziraju kombinovano. Samna?in promovisanja ovisi od niza faktora, a naj?e?e od:

Cilja promotora, odnosno organizatora promocijeVeli?ine i prirode trita


24/37

Medija komuniciranjaOsobenosti proizvoda (cijene, kvaliteta, trajnosti)Stvarnih potreba potroa?a za promovisanim proizvodom

Cilj promotora je da promocijom postigne to optimalnije trine efekte, uz to manje idatke.

Faze komuniciranja u ekonomskoj propagandi

Komuniciranje u ekonomskoj propagandi je specifi?an proces koji u realizaciji podrazumijeva vie pristupa ili faza. U toj aktivnosti je mogu?e primijetiti najmanje 3 faze:

Fazu informisanja (sutina je u ta?nom prezentiranju osnovnih podataka o robi iliusluzi)Fazu ubje?ivanja (plasiranje poruka koje odgovaraju?im sadr?ajem uvjeravaju potencijalnog recipijenta (kupca) da je neki proizvod kvalitetniji, jeftiniji, korisniji)Fazu diferenciranog pristupa (realizira se u 3 nivoa: na nivou reklamiranja marke i proizvo?a?a, na nivou posebnih kategorija kupaca, i na nivou specijalnih propagandnih programa)

Marketinka funkcija ekonomske propagande

U domenu ekonomije se danas marketing uglavnom poima na 2 na?ina: kao operativniproces ?iju osnovnu dimenziju predstavlja propagandna komunikacija i kao poslovna filozofija. Ekonomski marketing posebno mora voditi ra?una o temeljnim principima savremene ekonomije, i to:

Uvaavanju znanja kao najve?eg ekonomskog resursaNeophodnosti prilago?avanja i stalnog dokazivanja trituSpremnost i sposobnost za kontinuiranu kreativnostPotpunu informiranost

To podrazumijeva organiziranje marketinga kao poslovnog koncepta i ekonomske propagande kao njegove funkcije. Samo organiziranje je uslovljeno nizom faktora. Dijele se uglavnom na interne (mogu?nosti ekonomskog subjekta, raspoloivih kadrova,

namjene i karakteristike proizvoda ili usluga) i eksterne (karakteristike ekonomskog okruenja, konkurencija, zahtjevi potroa?a).

Propaganda u me?unarodnom marketingu

Me?unarodni marketing je poslovna aktivnost koja usmjerava tokove roba i uslugaprema potroa?ima u vie od jedne zemlje. Za funkcioniranje me?unarodne marketinke aktivnosti, bitna je realizacija 4 osnovna zadatka:

Definisanje me?unarodne marketinke strategijeIzbor me?unarodnog tritaOptimalan proces donoenja odlukaOrganizovanje me?unarodnog marketinga (mis-a)

U kombinaciji elemenata marketinga naj?e?e se primjenjuje posebna strategija u odnosu na me?unarodno trite. Ve?ina autora propagandu na me?unarodnom tritu vidi kao blik komunikacije (komunikacioni MIS) koji ima 4 elementa:

Ekonomsku reklamuUnapre?enje prodajePublicitetLi?nu prodaju


25/37

Marketing u pojedinim ekonomskim oblastima

Marketing u trgovini polazi od osnovne funkcije trgovine, a to je posredovanje izme?u proizvodnje i kupaca (potroa?a). Specifi?nost propagande u trgovini je da promovie proizvodne programe svih firmi ?iju robu plasira. Marketing u poljoprivredi nosi obiljeje specifi?nosti poljoprivredne proizvodnje koja uglavnom ima sezonski karakter. Marketing u saobra?aju kombinuje 4 osnovna elementa: usluge, cijena, promocija i distribucija. Marketing u bankarstvu ra?una sa propagandom kao glavnim elementom marketinkog sistema. Banke koje ulau najvie sredstava u ekonomsku propagandu i promociju uglavnom dominiraju na tritu. Marketing u turizmu posebno ra?una sa elementima propagande. Za emitovanje poruka turisti?ke propagande koriste se mass-mediji, ali i neki specifi?ni mediji, kao turisti?ki prospekti, plakati, razglednice i sl. to se ti?e marketinga u sportu, primjenom marketinga se mijenjaju odnosi izme?u sportista i javnosti, i uspostavlja se institucija menadera.Oni imaju zadatak da organizatorima sportskih aktivnosti i sportskim akterima obezbje?uju profit. U ovoj oblasti razvijeni su svi oblici promocije.

Ekonomija propagande - reklama

Reklama se danas jozove ekonomija propagande. Smisao joj je u podsticanju potronje. Smisao ekonomske propagande je da pove?a potronju razvijaju?i socijalnu dimenziju proizvoda i usluga tj. robe. Aktivnost vezana za reklamu i potronju dijeli se

na 3 nivoa:

KomunikacijaKupovinaUpotreba onoga to se kupuje

Turisti?ka razglednica

Razglednica je dio specijalne turisti?ke opreme i u funkciji je propagandne mogu?nosti nekog mjesta. Turisti u svakom mjestu trae razglednicu kako bi imali uspomenu na boravak. Ona tu ima 2 funkcije: kao posjetnica i kao sredstvo uspomene. One imaju i ekonomsku dimenziju jer pove?avaju turisti?ke prihode. Da bi bila uspjena, razglednica mora zadovoljiti zahtjev motiva i zahtjev izrade. Motiv podrazu

mijeva prezentaciju mjesta putem fotografije. U tom smislu fotografija se daje kao panorama i kao zbir. Po na?inu izrade moe biti crno-bijela i u koloru. Danas se fotografije rade najsavremenijom tehnikom i u velikim tiraima. Razglednica obi?no sadri naziv mjesta u koje serijetko ide, neki naziv ili slogan. Ova kombinacija razglednice, tekst i slika, sadri 3 elementa:

Informacijski element u funkciji je obavjetavanja o najosnovnijim ?injenicamaIntencioni ili podsti?u?i element samo naglaavanje nekih objekata nekog mjesta jeintencionalni dio razgledniceRedudantni element je rijedak kod razglednica. Ovaj element uljepava sadraj, ali nije obavezan kao prate?i element poruke

Politi?ka propaganda

Zna?aj i zna?enje politi?ke propagande

Pojam 'politi?ka propaganda' je nastao krajem 18. stolje?a, sa snanim stupanjem na scenu gra?anske klase koja demokratiju postavlja kao temeljnu odrednicu organiziranja drutva. Realizacija politi?kih ciljeva nezamisliva je u demokratskim drutvima bez oslonca na mogu?nosti savremene politi?ke propagande. Propaganda, po pravilu, prati politiku, slijedi njene ciljeve i predstavlja instrument politike.

Mogu?nosti definisanja


26/37

Politi?ka propaganda se definira kao planska djelanost, organizirana iz jednog ili vie centara s ciljem da se pomo?u odgovaraju?ih medija utje?e na formiranje, kontroliranje i modifikovanje stavova i ponaanja publike shodno unaprijed postavljenim politi?kim ciljevima. Politi?ka propaganda je aktivnost koja u osnovi ima prvenstveno politi?ki aspekt. U demokratskim drutvima ona je jedno od sredstava zarealizaciju politi?kih programa, to za posljedicu ima osvajanje vlasti, odranje na vlasti ili mijenjanje odnosa u samoj vlasti. To se postie usmjeravanjem odre?ene politi?ke javnosti ili ponaanja odre?enog bira?kog potencijala koji, davanjem povjerenja na izborima, legitimira ili delegitimira samu vlast. Praksa je najbolji kriterij vrednovanja politi?ke propagande. U politici kvalitetan politi?ki program ne zna?i nita bez odgovaraju?e propagandne i marketinke aktivnosti prema onima koji tu ideju trebaju preto?iti u praksu.

Historijski kontekst

Sam pojam 'propaganda' poti?e iz prve polovine 17. stolje?a. Politi?ka propaganda kao djelatnost u savremenom obliku je fenomen masovnog drutva, pluralisti?ke demokratije, trine privrede i ekspanzije mass-medija. Izvjesne forme politi?kog propagiranja seu u daleka stolje?a prije nove ere. Primjere propagandnog djelovanja nalazimo u staroj Gr?koj i Rimu. Arapi su imali ?itav niz li?nosti koji su snaguideje uspjeno prenosili na narod uvjerljivo?u svojih rije?i. Na podru?ju BiH govornitvo je njegovano na dvorovima sandakbegova i vezira. Poseban zna?aj imala je institucija divana (razgovora). Na sultanovom dvoru se pominje institucija evet efe

ndije, koju su ?inili pojedinci koji su sultana podsticali

Documents

Osnovi Propagande Skripta