OSNOVE PRAVA TRGOVAČKIH UGOVORA I VRIJEDNOSNIH PAPIRA

I. TRGOVAČKI UGOVORI U SUSTAVU PRAVA

Trgovački ugovori su obveznopravni ugovori, a obvezno pravni ugovori su jedna od vrsta pravnih poslova i pripadaju području obveznog prava. Obvezno pravo je dio građanskog i trgovačkog prava, koji su dijelovi privatnog prava.

JAVNO I PRIVATNO PRAVO I NAČELA PRIVATOG PRAVATemeljna obilježja javnog i privatnog pravaJAVNO PRAVO- bavi se problematikom prostornog uređenja, poreza, cestovnog prometa motornim vozilima ili kaznenih djela- stupanje u pravni odnos nametnut je silom državne vlasti, pa pravni odnos nastaje heteronomno- sadržaj obveze jedne strane ne proizlazi iz njenog pristanka na taj sadržaj, nego proizlazi iz propisa, dosljedno tome strana koja ima obvezu nije ravnopravna nego se nalazi u položaju podređenosti odnosno subordinacije- norme u prisilne tj. kongentne →obvezuju i primjenjuju se neovisno o očitovanju volje strana, očitovanjem volje strana njihova primjena se ne može isključiti - sankcije mobu biti imovinske i osobne - u središtu interesa u javnom pravu su država, organizacije javne vlasti i zaštita općih ili javnih interesa, onoga što je potrebno za funkcioniranje države i društva kao cjeline- postupke upravljene na ostvarenje određenog prava državna tijela pokreću po službenoj dužnosti (ex offo)PRIVATNO PRAVO- bavi se problematikom sklapanja braka, osnivanja trgovačkih društava, sklapanju ugovora ili vlasništva- stupanje u pravni odnos svojevoljno odnosno samostalnom odlukom, tj. autonomno - pri odlučivanju o preuzimanju obveza strane su ravnopravne- norme su dispozitivne →odnosi moraju biti uređeni pravnim pravilima, jer se od strana u odnosu ne može očekivati da očitovanjem volje urede sva pitanja koja se mogu postaviti u svezi s tim odnosom, ali ta (dispozitivna) pravila se primjenjuju samo ako strane u odnosu njihovu primjenu nisu isključile očitovanjem volje koje ima sadržaj različit od sadržaja pravila - sankcije u području privatnog prava su samo imovinske - pravila privatnog prava uređuju privatnopravne odnose između pojedinaca i imaju u vidu pojedinačne interese- odgovarajuće postupke pokreću se inicijativom osobe o čijem se pravu radi SANKCIJE - štetne pravne posljedice koje trebaju pogoditi osobu što nije ispunila neku pranu dužnost odnosno obvezu, bilo tako što nije postupila prema zapovijedi izraženoj u pravnoj normi, ili je postupila protivno zabrani koju je ona izrekla, ili nije ispunila obvezu pravno utemeljenu na neki drugi način (npr. utemeljenu ugovorom).

Načela privatnog prava• Načelo ravnopravnosti strana- strane u privatnopravnom odnosu imaju jednaka prava, na obje strane jednako se primjenjuju propisi. Sadržaj prava dviju strana u obveznopravnom odnosu nije identičan, nego svaka strana ima svoja prava- ravnopravnost znači da je njihov međusobni odnos, odnos koordinacije, a ne nadređenosti i podređenost kao što je to u javnom pravu. Prema čl.3.ZOO „sudionici u obveznom odnosu ravnopravni su“ čime je konstatirano da postoji pravna ravnopravnost.- u stvarnosti često između suugovaratelja postoje velike razlike u pravnoj obrazovanosti, gospodarskoj snazi i interesu za sklapanje pojedinog ugovora. Uz to postoji monopolistički (zakonski ili faktički) položaj jedne strane na tržištu, u tom slučaju strane su pravno ravnopravne, ali stvarno (faktički) strane su u toliko različitom položaju da je moguć pristanak jedne strane na uspostavu posve neravnopravnog položaja u pravnom odnosu. Stoga treba uzeti u obzir faktične odnose strana i zaštititi onu slabiju- kod monopolističkog položaja jedne strane, više odredbi ZOO proglašava ništetnim one ugovorne odredbe koje bi bile rezultat takvog položaja jedne strane. Također su ništetne „odredbe općih uvjeta koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugoravatelja sastavljača“. Ništetna je i ugovorna odredba kojom se unaprijed ograničava ili isključuje odgovornost dužnika za nakanu i krajnju nepozornost. -ZOO štiti svakog suugovaratelja koji je sklopio ugovor čl.320. „prema unaprijed odštampanom sadržaju ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila“ druga strana, prema tome ZOO sadrži ustanove koje su upravljene na zaštitu i uspostavu ravnopravnosti odnosno otklanjanje posljedica faktične nejednakosti strana (npr. NN 79/2007 „Zakon o zaštiti potrošača“)

• Načelo stranačke autonomije- načelo stranačke autonomije naziva se još i načelo dispozitivnosti- odnosi se na pravne odnose u okviru privatnog prava, a posebice na sve pravne poslove- štite se pojedinačni ili partikularni interesi pojedinačnog pravnog subjekta, odnosno prava zajedničkih pravnih subjekata o čijim se zajedničkim interesima i subjektivnim pravima radi- načelo dispozitivnosti govori o: a) pravnom položaju imatelja subjektivnog privatnog prava utemeljenog zakonom ili pravnim poslom (jednostranim obvezivanjem druge osobe) koji zbog prirode stvari nema slobodu glede odlučivanja o nastanku, sadržaju i formi pravnog odnosa jer je on sa svojim sadržajem i formom nastao bez njegove volje. Ali ima slobodu da valjano očitovanom voljom odluči o raspolaganju svojim subjektivnim pravnom odnosno stvaranju obveza za sebe, pri čemu raspolaganje treba shvatit u smislu prenošenja prava drugoj osobi i/ili odreknuća od pravab) pravnom položaju dvije ugovorne strane za koje sloboda uređenja njihovog pravnog odnosa (ugovora) znači da načelno postoji njihova sloboda da zajedničkom suglasnom ili identičnom i valjano očitovanom voljom odluče o nastanku, sadržaju, (obliku) formi, promjeni sadržaja i forme, prestanku ugovora

Dispozitivnost pravnih pravila kao pretpostavka ostvarenja načela

1

- dispozitivni karakter odredbi ZOO određuje čl.11.: „sudionici mogu svoj obvezni odnos urediti drugačije nego što je ovim zakonom uređeno“, pri tome se podrazumijeva da se radi o zajedničkoj volji obje ugovorne strane- nisu sve odredbe ZOO dispozitivne, nego su one načelno dispozitivne, a prisilne su onda „ako iz pojedine odredbe ili iz njezina smisla proizlazi što drugo- prisilnost“. Prisilnost proizlazi iz odredbe kada ona sadrži izraze: „mora“, „moraju“, „ne može“, „ne mogu“, „će“- kada strane propuste svoj obvezni odnos pobliže urediti, tada se na taj odnos primjenjuju dispozitivne odredbe

Iznimke od načela stranačke autonomije- kada bi se načelo stranačke autonomije neograničeno primjenjivalo, strane koje sklapaju ugovor mogle bi povrijediti javni interes i poredak, stoga postoji opće ograničenje stranačke autonomije prema kojem ugovorne strane „ne mogu uređivati svoje odnose suprotno Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva“. → odredba koja to propisuje izrazom „ne mogu“ ukazuje na njenu prisilnost (kongentnost) i primjenu ove odredbe ugovorne strane ne mogu isključiti svojim očitovanjem volje. Općenito rečeno načelo stranačke autonomije ograničeno je radi zaštite javnog poretka- ugovori ne mogu nastati, niti biti uređeni, niti njihov sadržaj promijenjen niti mogu prestati ako bi to bilo protivno javnom poretku, a temeljna posljedica te protivnosti sastoji se u ništetnosti pravnog posla ili njegovog dijela

Načelo imovinske sankcije- sankcije u područjima privatnog prava mogu biti samo imovinske. To znači da štetne posljedice koje mogu pogoditi osobu koja se ne drži zapovijedi ili zabrane izražene u pravnoj normi odnosno osobu koja ne ispuni obvezu koja je tereti mogu se odnositi samo na njegova imovinska prava- osoba odgovara svojim imovinskim pravima, a ne svojim osobnim pravima (pravima osobnosti) Načelno odgovara cjelokupnom svojom imovinom, a ne samo određenim dijelovima imovine.

Načelo prometnosti (prenosivosti) prava - odnosi se na subjektivna prenosiva imovinska prava i stoga ne zahvaća čitavo privatno pravo- imatelj određenog subjektivnog imovinskog prava u pravilu to svoje pravo može prenijeti drugoj osobi, pravnim poslom među živima i za slučaj smrti→ subjektivna imovinska prava su u pravilu nasljedna

OBVEZNO PRAVOUvod i pojam obveznog prava i obveznopravnih odnosa- trgovački ugovori su obveznopravni ugovori i kao takvi su dio obveznog prava, koje je dio privatnog prava- objektivno obvezno pravo uređuje obveznopravne odnose koji se mogu definirati kao privatnopravni odnosi dviju strana u kojima jedna ili više točno određenih osoba imaju subjektivno pravo (iz kojeg u pravilu proizlazi zahtjev)prema drugoj točno određenoj osobi ili osobama da ta osoba ispuni činidbu koja je objekt (predmet) obveznopravnog odnosa, a druga osoba ima dužnost (dug, obvezu) tog ispunjenja (iz kojeg u pravilu proizlazi odgovornost za ispunjenje)

Temeljni pojmovi obveznog prava

- osoba kojoj pripada subjektivno obvezno pravo, odnosno zahtjev, naziva se vjerovnik, a osoba prema kojoj je vjerovnik ovlašten upraviti zahtjev i koja je dužna po njemu postupiti naziva se dužnikVJEROVNIK – strana obveznopravnog odnosa kojoj pripadaju subjektivno pravo iz kojeg proizlazi zahtjev za davanje činidbe (tražbina, potraživanje) od druge strane obveznopravnog odnosaDUŽNIK – strana obveznopravnog odnosa koju tereti dužnost odnosno obveza davanja činidbe (dug, obveza) obveznopravnog odnosa i može imati oblik bilo kojeg činjenja, davanja, propuštanja i/ili trpljenjaČINIDBA – objekt (predmet) obveznopravnog odnosa i može imati oblik bilo kojeg činjenja, davanja, propuštanja i/ili trpljenja Za strane u obveznopravnom odnosu činidba predstavlja subjektivno pravo iz kojeg proizlazi zahtjev za davanje činidbe (tražbina)m odnosno obvezu (dužnost) davanja činidbe iz koje proizlazi odgovornost za ispunjenje/davanje činidbe, ovisno o tome promatrali se sa stajališta vjerovnika ili dužnika.TRAŽBINA (POTRAŽIVANJE) je vjerovnikovo utuživo pravo zahtijevati davanje činidbe, koje proizlazi iz vjerovnikovog subjektivnog prava. Stoga se tražbinu ne smije poistovjetiti sa subjektivnim pravom. Moguće je da subjektivno pravo postoji, ali da njegovu imatelju ne pripada i zahtjev odnosno utuživo pravoDUG (OBVEZA) je postojeća dužnikova pravna dužnost ispunjenja, tj. davanja čindbe. Dužnikova dužnost ispunjenja je naličje i suprotnost vjerovnikova subjektivnog prava s kojim je dužnost ispunjenja neraskidivo povezana. Dug, tj. obveza postoji u okviru obveznopravnog odnosa koji je pravni temelj nastanka tog duga (obveze). Dug, odnosno dužnost ispunjenja je potrebno razlikovati od odgovornosti za ispunjenje, jer dug može postojati bez odgovornosti i odgovornost bez duga. Odgovornost dužnika postoji sve dok vjerovnik ima utuživo pravo zahtijevati davanje činidbe.

U dvostranoobveznim ugovorima (a trgovački su takvi) postoje dvije činidbe, obe strane su i vjerovnik i dužnik. Svojstvo vjerovnika/dužnika je u načelu prenosivo, moguć je prijenos samo jednog od dva svojstva jedne strane na treću osobu.

Temeljna obilježja obveznopravnih odnosaKonkretni obveznopravni odnosi su oni pravni odnosi koje uređuje objektivno obvezno pravo.

STVARNO PRAVOObjekt (predmet) kojim se bavi stvarno pravo i koje je ujedno objekt stvarnopravnog odnosa je stvar (na kojoj postoji pravo određene osobe). Stvarno pravni odnosi su odnosi povodom stvari.Stvarno pravo neke osobe (npr. vlasništvo) djeluje prema svim drugim osobama (erga omnes), pa zahtjeve koji mu pripadaju i koji proizlaze iz njegova stvarnog prava, imatelj stvarnog prava može upraviti prema bilo kojoj drugoj osobi. Zbog djelovanje stvarnih prava prema svakoj trećoj osobi, stvarna prava su apsolutna.Pojedina stvarna prava utvrđena su i pod određenim imenom uređena zakonom i postoje samo ona stvarna prava koja su zakonom predviđena, te voljom subjekta/subjekata ne može nastati novo stvarno pravo osim onih koji postoje prema zakonu. Postoji zatvoreni broj (numerus clausus) stvarnih prava.

2

OBVEZNO PRAVOObjekt (predmet) kojim se bavi obvezno pravo i koji je ujedno objekt obveznopravnog odnosa je činidba (davanje, činjenje, propuštanje, trpljenje na koje je dužnik obvezan). Obveznopravni odnosi su pravni odnosi povodom činidbi.Obvezno pravo djeluje samo prema određenoj drugoj osobi ili određenim drugim osobama s kojima je prva osoba u obveznopravnom odnosu. Zbog toga što u obveznom pravu subjektivno pravo jedne osobe podrazumijeva dužnost samo točno određene osobe ili osoba da nešto učini, propusti ili pretrpi, obvezno pravo je relativno.Za nastanak valjane obveze iz ugovora dovoljno je postojanje subjekta, odredivog, objektivno mogućeg i pravno dopuštenog predmeta (objekta) obveze i valjanog očitovanja volje za preuzimanje obveze. Nije potrebno da ta vrsta pravnog posla (ugovora) bude pod određenim imenom opisana u propisima. Ne postoji zatvoreni broj oblika u kojima se obveze iz pravnih poslova (ugovora) mogu pojaviti.

Najvažnija načela trgovačkog ugovornog pravaNačela trgovačkih ugovora: ravnopravnost i stranačka autonomija (dispozitivnost), savjesnost i poštenje, zabrana zlouporabe prava, dužna pozornost, dužnost suradnje, dužnost ispunjenja obveze, zabrana uzrokovanja štete i zaštita prava.

a) Savjesnost i poštenje→ GLAVNO NAČELO OBVEZNOG PRAVA-„glavni princip obligacionog prava…postupci stranaka ocjenjivat će se polazeći od tog načela“ - strane ne mogu svojom voljom isključiti ovo načelo od primjene jer je prisilno, sud je dužan primijeniti ovu odredbu po službenoj dužnosti- ovo načelo u primjenu pravnih normi uvodi etički kriterij jer se „temelji na međusobnim moralnim obvezama ugovornih strana“, odnosno „kriterij za ocjenjivanje postojanja savjesnosti i poštenja je vanpravni, društveni, etički kriterij“- savjesnost i poštenje znače da suugovarač sa svoje strane opravda poklonjeno mu povjerenje, da se pridržava onog što se od njega zahtijeva konkretno nastali obveznopravni odnos - načelo savjesnosti i poštenja dopunjava norme obveze strana odgovarajući na pitanje kako treba vršiti svoja prava i ispunjavati svoje obveze, a samim time nameće suugovarateljima dodatne obveze. Prema tome se funkcija konkretizacije i dopunjujuća funkcija ističu kao prve dvije funkcije ovog načela. - korektivna funkcija (treća funkcija): umjesto konkretnog pravnog pravila, kad e osoba u čiju korist bi pravilo bilo primijenjeno, treba otklonit mogućnost da neetično ponašanje uživa pravnu zaštitu. Ovo načelo, s etičkog stajališta korigira primjenu prava tako da otklanja primjenu određene norme onda kad bi učinak primjene, zbog povrede načela savjesnosti i poštenja, bio protivan tom istom načelu.-funkcija ograničenja: dužnost obuzdavanja suugovaratelja od korištenja i vršenja prava protivno načelu savjesnosti i poštenja, jer bi time prekoračili svoje ovlasti i zlouporabili svoja prava- kod povrede ovog načela oduzima se pravna zaštita osobe koja ga je prekršila- u hrvatskom pravu ovo načelo vremenski traje od stupanja u pregovore do potpunog prestanka obveznopravnog odnosa

b) Zabrana zlouporabe prava- načelo zabrane zlouporabe prava zabranjuje ostvarivanje prava iz obveznog (ugovornog) odnosa suprotno svrsi zbog koje je pravo propisom ustanovljeno ili priznato- imatelju subjektivnih prava nisu određene granice glede vršenja njegovih prava, no to ne znači da je njegova sloboda u vršenju prava apsolutna. Ona je ograničena interesima drugih imatelja subjektivnih prava i općim interesima. - zlouporaba prava postoji kad imatelj prava svoje pravo vrši protivno cilju zbog kojeg je ono zakonom priznato i time onemogućuje ostvarenje prava druge osobe i toj osobi nanosi štetu- glavna pravna posljedica zlouporabe prava je zabrana njegova vršenja

c) Dužna pozornost- svaka osoba, naročito dužnik ugovorne ili izvanugovorne obveze dužna je u ispunjavanju svoje obveze postupati s određenom pozornošću- kad osoba ne ispunjava obvezu s pozornošću na koju je obvezan snosi štetne posljedice propuštanja pozornosti s kojom mora postupati Npr. Ako kupac ne pregleda stvar koju mu prodavatelj predaje s potrebnom pozornošću, pa zbog tog ne uoči nedostatak i ne obavijesti prodavatelja o njemu izgubit će prava koja mu pripadaju zbog postojanja nedostatka3 stupnja pozornosti prema ZOO:

1) POZORNOST DOBROG DOMAĆINA- svaka osoba je dužna postupati s pozornošću dobrog domaćina, osim gospodarstvenika i osoba koje obavljaju profesionalnu djelatnost- svako je dužan postupiti s pozornošću prosječno pozorne osobe određene sredine kad obavlja određene poslove- postupanje konkretne osobe uspoređuje se s postupanjem zamišljene prosječno pozorne osobe istih svojstava

2) POZORNOST DOBROG GOSPODARSTVENIKA- dužni su postupati gospodarstvenici odnosno trgovci- pozornost konkretnog gospodarstvenika uspoređuje se sa zamišljenim idealnim drugim trgovcem, čija pozornost služi kao mjerilo za ocjenu pozornosti konkretnog gospodarstvenika. To je ona mjera pozornosti koju uredan trgovac posvećuje u obavljanju poslova iz svoje djelatnosti - ovaj stupanj pozornosti viši je od pozornosti dobrog domaćina

3) POZORNOST DOBROG STRUČNJAKA- najviši stupanj pozornosti koji se može zahtijevati od jedne osobe- zahtijeva se od osoba koje obavljaju profesionalnu djelatnost (liječnici, odvjetnici) i obuhvaća poznavanje pravila struke i običaja - ako nisu primijenjena pravila struke i običaji zbog njihova nepoznavanja osoba nije postupala sa potrebnom pozornošću

d) Dužnost suradnje- prema izričitoj odredbi ZOO sudionici obveznih odnosa dužni su međusobno surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja i ostvarivanja prava u tim odnosima

3

e) Dužnost ispunjenja obveze- iz ovog načela proizlaze konkretna pravila o ispunjenju obveza i odgovornosti za ispunjenje odnosno u slučaju neispunjenja

f) Zabrana prouzročenja štete - svaka osoba je dužna suzdržati se od postupaka kojima se drugome prouzrokuje ili se može prouzročiti šteta, iz toga proizlaze pravila o odgovornosti za štetu

g) Zaštita prava - svaka osoba koja smatra da je povrijeđeno neko njeno pravo ovlaštena je štititi ga putem suda, a putem drugog nadležnog organa samo ako je tako određeno zakonom- postoji i pravo na samopomoć, ali kad je to zakonom dopušteno i kad se ne prekoračuju granice nužne obrane

Struktura obveznog prava i nastanak obveznopravnih odnosaObvezno pravo nužno je podijeliti na 2 dijela: - svrha jednog dijela je u omogućavanju prijenosa stvari i prava voljom pravnih subjekata, odnosno u omogućavanju prometa stvari i prava što se postiže uređivanjem pravnih poslova (ugovora)- svrha drugog dijela je zaštita već postojeće imovine i prava osobnosti pravnih subjekata, a oni se štite institutima izvanugovorne odgovornosti za štetu, stjecanja bez osnove i poslovodstva bez naloga- obveznopravni odnosi čija je svrha prijenos stvari i prava voljom subjekata nastaju na temelju ugovora, a odnosi kojima se štiti imovina i osobna prava nastaju na temelju zakona. Stoga se prema svrsi i načinu nastanka svi obveznopravni odnosi dijele na: obveznopravne odnose iz pravnih poslova (ugovora) i zakonske (izvanugovorne) obveznopravne odnose- unatoč ovoj podjeli oba odnosa su obveznopravni odnosi, pa se na njih odnose pojam i načela obveznog prava i imaju obilježja obveznopravnih odnosa.

PRAVNI POSLOVI I UGOVORIVažnost, pojam i poduzimanje pravnog posla- ugovori su dvostrani pravni poslovi, sastoje se od 2 sadržajno istovjetna i između 2 osobe uzajamno poduzeta pravna posla- pravni posao definira se kao izjava ili očitovanje privatno pravne volje uslijed koje nastaje dopušteni pravni učinak odnosno pravna posljedica- pravni posao neka osoba poduzima s određenom namjerom, ona može biti nastanak, promjena ili prestanak pravnog odnosa odnosno subjektivnog prava jedne strane i pravne dužnosti druge strane. - izjava ili očitovanje volje je priopćavanje volje- da bi u stvarnosti pravno valjano nastao neki od mogućih učinaka pravnih poslova potrebno je da poslovno sposoban pravni subjekt valjano izjavi ili očituje ozbiljnu i stvarnu volju za nastanak, promjenu ili prestanak pravnog odnosa, da ta izjava ili očitovanje sadrži barem objektivno bitni sastojak odnosno sastojke nekog određenog pravnog posla, te da primatelj te izjave može saznati za postojanje i sadržaj izjave i identitet davatelja

- učinci pravnog posla u stvarnosti nastaju kad neki pravni subjekt na navedeni način očituje/izjavi volju tj. kad stvarno valjano poduzme pravni posao - ovi učinci nastaju samo kad se radi o jednostranim pravnim poslovima, za čiji nastanak je dovoljno takvo očitovanje jedne strane, a ne i suglasno očitovanje druge strane. Za jednostrane pravne poslove se može reći kako se oni poduzimaju, dok dvostrani pravni poslovi (ugovori) se sklapaju jer je za nastanak potrebno sukladno očitovanje obje strane

Obveznopravni pravni poslovi- obveznopravni pravni poslovi dijele se na: jednostrane obveznopravne pravne poslove i na dvostrane obveznopravne pravne poslove (obveznopravne ugovore)- kad je za nastanak obveze dovoljno očitovanje volje jedne osobe o bitnim sastojcima pravnog posla, nastali pravni posao je jednostrani pravni posao- kad je za nastanak obveze nužno suglasno očitovanje volje dviju osoba, nastali pravni posao je dvostrani pravni posao tj. ugovor - jednostrani pravni posao je jezgra iz koje izrasta pojam ugovora, jer se svaki ugovor sastoji od 2 pravna posla istog sadržaja koji su uzajamno poduzele 2 strane, pri čemu je uvijek jedna preuzela svojstvo vjerovnika, a druga svojstvo dužnika

Vrste ugovora• NEFORMALNI I FORMALNINeformalni su pravni poslovi za čiju valjanost, prema prisilnom propisu ili volji ugovorenih strana, nije nužan određeni oblik u kojem bi bili sklopljeni, a formalni su oni za čiju valjanost je, prema prisilnom propisu ili volji ugovorenih strana, nužan točno određeni oblik u kojem su sklopljeni• KAUZALNI I APSTRAKTNIKriterij podjele pravnih poslova na kauzalne i apstraktne je vidljivost kauze (gospodarske svrhe poduzimanja pravnog posla) iz samog pranog posla. Kauzalni su pravni poslovi u kojima je kauza vidljiva, a apstraktni su oni u kojima ona nije vidljiva. • IMENOVANI I NEIMENOVANIImenovanim se nazivaju oni ugovori koji u povijesnom slijedu postoje dovoljno dugo i/ili se pojavljuju dovoljno često da su se prava odnosno obveze ugovornih strana profilirali i standardizirali, te su ih zakonodavatelji pod određenim imenom opisali u propisima. Neimenovani su oni kod kojih zbog kratkoće postojanja u povijesti ili manje učestalosti sklapanja nije posve izvjestan potpuni sadržaj obveza. I na neimenovane se primjenjuju opća pravila o pranim poslovima.• JEDNOSTRANOOBVEZNI I DVOSTRANOOBVEZNIU jednostranoobveznim ugovorima samo jedna strana preuzima obvezu i stječe svojstvo dužnika, a druga strana to prihvaća, stječe samo pravo i svojstvo vjerovnika.U dvostranoobveznimugvorima obje strane stječu svojstvo dužnika one obveze koje su preuzele i prihvaća obvezu koju je preuzela druga strana, pa obje strane stječu pravo i svojstvo vjerovnika obveze koju je preuzela druga strana. U svakom dvostranoobveznom ugovoru svaka strana je dužnik jedne činidbe i vjerovnik druge činidbe, makar se može raditi o sadržajno istoj činidbi.Dvostranoobvezni ugovori dijele se na: nepotpune (besplatne) i potpune (naplatne) zbog toga što se više pravnih ustanova i pravila primjenjuje samo na potpune dvostranoobvezne ugovore.

4

NEPOTPUNI: ugovori u kojima obveza prve strane nema karakter naknade na koju se ta strana obvezuje zauzvrat obvezivanju druge stranePOTPUNI: ugovori u kojima obveza jedne strane ima karakter naknade na koju se ta strana obvezuje zauzvrat obvezi druge strane• KONSENZUALNI I REALNIKONSENZUALNI: ugovori za čiji nastanak je dovoljna suglasnost (konsenzus) suugovarateljaREALNI: ugovori za čiji nastanak je uz suglasnost strane potrebno davanje neke stvari • JEDNOSTAVNI I MJEŠOVITI JEDNOSTAVNI: ugovor kojim strane preuzimaju obveze koje su karakteristične samo za jedan tip ugovoraMJEŠOVIT: ugovor kojim jedna/obje strane istovremeno preuzimaju obveze karakteristične za više tipova ugovora. Pitanja u svezi s takvim ugovorom prosuđuju se uz primjenu pravila koja uređuju ugovore svih tipova kojima odgovaraju preuzete obveze• GLAVNI I SPOREDNIGLAVNI: ugovori koji postoje nezavisno o tome postoji li još neki drugi ugovorSPOREDNI: ugovori koji slijede i dijele pravnu sudbinu glavnog ugovora. Sporedni ugovor ne može postojati ako ne postoji drugi (glavni) ugovor uz koji je sporedni ugovor vezan.• S JEDNOKRANTOM, SUKCESIVNIM I TRAJNIM ČINIDBAMAPostoje obveze koje se ispunjavaju jednom ili više točno određenih radnji koje traju kratko vrijeme (npr. koje se ispunjavaju predajom stvari i postoje obveze i prava u čijoj je prirodi to da traju određeno vrijeme (npr. pravo posjedovanja, korištenja žiga davatelja licence za vrijeme trajanja ugovora). Prema tim obilježjima se ugovori dijele na one s jednokratnom činidbom ili sukcesivnim činidbama i na one s trajnom činidbom, tj. one čijim sklapanjem nastaje trajni dugovani odnos.• GRAĐANSKOPRAVNI, POTROŠAČKI I TRGOVAČKIRazlikovanje trgovački od građanskopravnih i potrošačkih ugovora bitno je zbog: 1) Redoslijeda primjene izvora prava: na trgovačke ugovore se primjenjuju praksa uspostavljena između strana i trgovački običaji, a na građanskopravne i potrošačke ugovore ZOO2) ZOO na pojedina piranja u svezi s tim ugovorima odgovara različito3) Stupnja pozornosti koji se zahtijeva od trgovca, a posebno od profesionalcaTrgovačke, građanskopravne i potrošačke ugovore razlikuju svojstva ugovorenih strana (subjektivni element) i okolnosti i svrha sklapanja (objektivni element)Trgovački ugovori su samo oni koje sklope trgovci međusobno (subjektivni element) u obavljanju njihovih djelatnosti ili u svezi s obavljanjem djelatnosti barem jednoga od njih (objektivni element), a čim ne postoji jedan od tih elemenata ugovor je građanskopravni.Potrošački ugovori su podvrsta građanskopravnih ugovora i to su kupoprodajni ugovori koje fizička osoba kao kupac sklapa izvan svoje gospodarske i profesionalne djelatnosti s fizičkom ili pravnom osobom koja kao prodavatelj djeluje u okviru svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti.Od vrsta ugovora treba razlikovati tipove ugovora. Tipovi ugovora su primjerice: kupoprodajni, o razmjeni, o zakupu, licenci, zajmu, itd.

II. POTREPŠTINE NASTANKA UGOVORAZa nastanak ugovora u kojem je jedna strana uvijek vjerovnik koji ima subjektivno pravo i zahtjev, a druga strana je dužnik i ima obvezu i odgovornost nužno je postojanje više pretpostavki. To su:

Objektivno pravo (pravo u objektivnom smislu) Pravni subjekti (strane pravnog odnosa, imatelji prava i dužnosti) Pravni objekti (predmet pravnog odnosa) Suglasno i uzajamno očitovanje volje (poduzimanje pravnih poslova) ugovornih strana Nepostojanje nedopuštene pobude

OBJEKTIVNO PRAVO (PRAVO U OBJEKTIVNOM SMISLU)„…Hrvatska ima suvremeno pravo trgovačkih društava…“→ pod izrazom „pravo“ podrazumijeva se skup pranih normi (pravila) koji postoji neovisno o tome pripada li nekoj osobi neko konkretno pravo→ pravo u objektivnom smislu„…kupac ima pravo od prodavatelja zahtijevati predaju ugovorenog predmeta kupoprodaje…“→ pod izrazom „pravo“ podrazumijeva se određena pravna ovlast koja pripada nekoj osobi → pravo u subjektivnom smislu

Djelovanje objektivnog prava s obzirom na područje i osobe- pravna pravila (norme) imaju karakter pravnih normi samo na područjima određenih

država koje su tim normama silom svoje vlasti predale svojstvo pravnih normi - pravne norme unutrašnjeg prava, a time i objektivno pravo u cjelini, ima teritorijalno

djelovanje tj. vrijedi kao objektivno pravo samo na području države koja normu priznaje kao pravnu normu (pravilo)

Izvori objektivnog prava• Propisi

- propisi su opći pravni akti koje donosi ovlaštena tijela, oni su državni izvori prava- u propise se ubrajaju:

1. USTAV- hijerarhijski najviši i ujedno najopćenitiji propis u nekoj državi koji sadrži temeljna načela

ukupnog uređenja te države- najsnažnije utječe na druge propise- njegove odredbe predstavljaju dio granica slobode uređenja obveznih odnosa, čije

prekoračenje izaziva najtežu građanskopravnu sankciju - ništetnost2. MEĐUNARODNI UGOVORI

- valjano sklopljeni, potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori su dio unutarnjeg pravnog poretka RH

- po pravnoj snazi su ispod ustava, a iznad zakona

5

3. ZAKONI- zbog širine primjene i predmeta uređenja čine najznačajniji izvor prava- temeljni propis hrvatskog obveznog, dakle i trgovačkog ugovornog, prava je Zakon o

obveznim odnosima (ZOO)4. PODZAKONSKI AKTI

- uredbe, pravilnici, odluke, naredbe- podrobnije i za potrebe praktične primjene uređuju pravne odnose koji su već uređeni

zakonima - provedbeni propisi koje na temelju ovlasti koje daju zakoni ne donosi zakonodavno tijelo

nego izvršna tijela kao što su Vlade, ministarstva, tijela županijske i lokalne uprave i samouprave

- sudovi nisu dužni primijeniti podzakonski akt, nego izravno zakon ako podzakonski akt smatraju suprotnim zakonu

• Autonomno trgovačko pravo- čine ga norme koje stvaraju trgovci u okviru slobode koju im dopuštaju pravni propisi koje donosi država- propisi koje donosi država određuju hoće li se na trgovačke ugovore primijeniti dispozitivne odredbe propisa ili trgovački običaji- čine ga pravni običaji, trgovački običaji nepisani i kodificirani tj. uzance, praksa razvijena među trgovcima, tipski (standardni) ugovori, adhezijski ugovori, klauzule (termini) i opći uvjeti poslovanja- izvori za čiju je primjenu potrebno očitovanje volje strana u tipski i adhezijski ugovori- adhezijski i tipski ugovori su zapravo formulari i zajedno s općim uvjetima poslovanja i klauzulama čine sastojnice formularnog prava - ostali izvori zajedničkim nazivnom se mogu nazvati pravni i trgovački običaji

FORMULARNO PRAVO- trgovci koji često sklapaju ugovore iste vrste, tipa i sadržaja unaprijed pripremaju pisane tekstove koji sadrže sve ili većinu ugovornih odredbi koje se mogu unaprijed oblikovati, a ne sadrže odredbe koje individualiziraju pojedini ugovor (podaci o drugoj ugovornoj strani, predmetu i cijeni) → adhezijski i tipski ugovori- ponekad se radi o nizu podrobno promišljenih i razrađenih odredbi koje se izrade u obliku zasebne brošure ili letka (opći uvjeti ugovora ili poslovanja), dok je pisani tekst ugovora fizički odvojena isprava koja može/ne mora upućivati na to da opći uvjeti ugovora čine sastavni dio ugovora- temeljna razlika između adhezijskih i tipskih ugovora je u pristupu njihova sastavljača drugoj ugovornoj strani i njenoj želji za izmjenu/dopunu ADHEZIJSKI UGOVOR → sastavljač veže sklapanje ugovora uz prihvaćanje u cjelini svih odredbi sadržanih u formularu i ne pristaje na ikakvu promjenu (take it or leave it)

TIPSKI (STANDARDNI) UGOVOR → unaprijed pripremljeni ugovor kojima se sastavljač služi, ali je spreman pregovarati o pojedinim odredbama te ih izmijeniti KLAUZULE- unaprijed pripremljeni i oblikovani sažeci ili skraćenice izvedene iz nekog podrobnije oblikovanog teksta- u pravilu ih ne formuliraju same ugovorne strane, nego pojedina udruženja trgovaca, odnosno organizacije koje se bave kodifikacijom trgovačkih običaja (Međunarodna trgovačka komora koja je izradila transportne klauzule „Incoterms“)OPĆI UVJETI POSLOVANJA- unaprijed pripremljen popis ugovornih odredbi koje sastavljač želi primijeniti na sve ugovore koje sklapa s drugim osobama, u obliku je letka ili brošure- za njihovu primjenu nije nužna suglasnost volje druge strane, dovoljno je da je ta strana znala za njihovo postojanje ili da je njeno neznanje za njihovo postojanje posljedica propuštanja dužne pozornosti- odredbe općih uvjeta samo dopunjuju posebne odredbe o kojima su se strane suglasile- moraju biti objavljeni na uobičajen način, ali za slučaj propuštanja objave nisu predviđene sankcije pa neobjavljivanje općih uvjeta ne isključuje njihovu primjenu- ovise o državnim izvorima prava- ništetne odredbe općih uvjeta su ona koja su suprotna načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu druge osobe ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela

PRAVNI I TRGOVAČKI OBIČAJI- običaji se kao izvori prava mogu primijeniti pri donošenju pojedinačnih odluka koje imaju pravi učinak (presude, rješenja, zaključci, arbitražni pravorijeci) samo ako propis upućuje na primjenu običaja, ali i tada se mora raditi o pravnim običajima kod kojih postoje dva elementa:

1) odgovarajuća učestalost vršenja → praksa koja se pokazuje kao obavljanje/propuštanje obavljanja određenih radnji u stvarnosti učestalo i kroz neko određeno vrijeme (materijalni element)2) opinio iuris: uvjerenje da se radi o općem obvezatnom pravilu ponašanja → uvjerenje da se obavljanje/ ne obavljanje vrši pravno (psihološki element)

- primjena običaja kao izvora prava utvrđena je u ZOO glede obveznih odnosa, i to bitno različito radi li se o obveznim odnosima između trgovaca ili netrgovaca - na obvezne odnose između trgovaca trgovački se običaji primjenjuju prije dispozitivnih odredbi ZOO- točnije rečeno u prvo redu primjenjuje se praksa koju su trgovci međusobno razvili, što nije identično trgovačkim običajima. Praksa razvijena između određenih trgovaca nije opća u određenoj branši i zato nije trgovački običaj.

6

- dakle, na obvezne odnose između trgovaca u prvom redu primjenjuje se: 1) praksa koju su međusobno razvili2) trgovački običaji (pisani ili ne pisani)3) dispozitivne odredbe ZOO i drugih propisa koji uređuju obvezne odnose, ako oko

određenog pitanja ne postoji praksa ni trgovački običajiUZANCE- zapisani, odnosno kodificirani trgovački običaji- zbog manje pouzdanosti glede točnog sadržaja nepisanih trgovačkih običaja pojedina trgovačka tijela (komore i udruženja trgovaca) prate trgovačke običaje te ih povremeno kodificiraju - uzance koje se odnose na određeno uže područje gospodarskih aktivnosti u RH utvrđuje Hrvatska gospodarska komora i one se objavljuju u Narodnim novinama

• Pravičnost- predstavlja pravni temelj donošenja pojedinačnog pravnog pravila sadržanog u pojedinačnom pravnom aktu (presudi), u tom slučaju temelj odlučivanja nije opće pravno pravilo nego subjektivno prihvaćanje donositelja odluke o tome što je pravedno- no ponekad se pod pravičnošću ne uzima ovo gore navedeno jer ZOO sam naznačuje objektiviziran način na koji se postiže pravednost (npr. nalogodavatelj duguje nalogoprimatelju pravični naknadu koja se određuje prema objektivnim kriterijima - uloženi trud i obavljeni posao, a ne prema subjektivnim kriterijima)

• Sudska praksa i pravna znanost- odluke sudova su pojedinačni pravni akti koji u izrekama sadrže pojedinačna pravna pravila, a u obrazloženjima činjenične i pravne razloge donošenja tih pravila (izreka) - utvrđivanje koje opće pravno pravilo treba primijeniti na utvrđeno činjenično stanje sastoji se od provođenja (sumiranja) utvrđenog činjeničnog stanja pod određeno opće pravno pravilo, taj postupak naziva se pravno kvalificiranje činjeničnog stanja- pravno kvalificiranje činjeničnog stanja složen je iz razloga apstraktnosti općeg pravnog pravila i konkretnosti utvrđenog činjeničnog stanja i mogućnosti da više općih pravnih pravila se može činiti prikladnim za primjenu na utvrđeno činjenično stanje. Pa u tom postupku pokažu druge odluke sudova, odnosno sudska praksa i znanstveni radovi iz područja prava- sudskom praksom kao izvorom prava smatra se donošenjem više suglasnih presuda od strane istog suda o istom pravnom pitanju, odnosno niz sudskih odluka kojima se norma primjenjuje na isti način- iako prema važećem pravu odluke sudova ne mogu biti pravni temelj donošenja drugih odluka, odluke sudova pomažu u postupku pravnog kvalificiranja određenog činjeničnog stanja, odnosno supsumiranja tog stanja pod opću pravnu normu

- znanstveni radovi i izlaganja obrađuju pravne probleme u općenitom smislu, tumače opća pravna pravila i njihov međusobni odnos. Prikazuju postojeće stanje ali i nude obrazložene i znanstveno utemeljene odgovore na otvorena pravna pitanja.

PRAVNI SUBJEKTISvojstva pravnih subjekata

1) PRAVNA SPOSOBNOST- strane/subjekti pravnog odnosa mogu biti samo pravni subjekti, tj. tijela kojima pravni poredak daje mogućnost da budu nositelji ili imatelji subjektivnih prava i pravnih dužnosti- fizičkim i pravnim osobama tu mogućnost daju propisi- pravnim pravilima dana sposobnost (svojstvo) biti imatelj (nositelj) subjektivnih prava i pravnih dužnosti zove se pravna sposobnost- pravna sposobnost daje njenom imatelju pravnih subjektivitet, odnosno stjecanjem i posjedovanjem pravne sposobnosti jedan entitet postaje pravni subjekt- ono što nema pravnu sposobnost nije pravni subjekt i podobno je biti pravni objekt, tj. predmet ili objekt prava. Zbog tog je pravna sposobnost temeljna sposobnost koja razgraničava subjekte od objekata prava2) POSLOVNA SPOSOBNOST- sposobnost (svojstvo) pravnog subjekta da vlastitim očitovanjem volje pravnim poslom (ugovorom) stvori pravo i obvezu- jedna osoba može imati pravnu sposobnost, ali ne i poslovnu sposobnost. A istovremeno jedna osoba može imati i pravnu i poslovnu sposobnost.3) DELIKTNA SPOSOBNOST- sposobnost (svojstvo) pravnog subjekta da odgovara za svoje protupravne radnje odnosno propuštanja

Pojedini pravni subjekti - pravni subjekti su fizičke i pravne osobe, i one mog biti imatelji subjektivnih prava i pravnih obveza- pravna osoba može biti imatelj svih subjektivnih prava kao i fizička osoba, osim onih prava osobnosti fizičke osobe koja su vezana uz njenu biološku bit

a) FIZIČKE OSOBE- svaka fizička osoba u trenutku rođenja stječe pravnu sposobnost, ako je u tom trenutku živa- pravnu sposobnost živa fizička osoba može izgubiti samo smrću- fizičkoj osobi se može oduzeti poslovna sposobnost nastupanjem trajne nesposobnosti za rasuđivanje i stavljanjem pod skrbništvo- deliktnu sposobnost fizičke osobe stječu s 14 godina jer je za razumijevanje štetnosti radnje potreban manji stupanj psihičkog razvitka nego što je potreban za razumijevanje pravnih posljedica poduzimanja pravnih poslova

7

- pravna sposobnost ne može se stupnjevati, a poslovna sposobnost se stupnjeva na: 1) (potpuna) poslovna sposobnost- postoji kad fizičke osobe vlastitim očitovanjem volje mogu stvarati prava i obveze bez

ograničenja- poslovna sposobnost fizičke osobe se stječe punoljetnošću, ako zakonom nije drukčije

uređeno2) ograničena ili djelomična poslovna sposobnost- postoji kad fizičke osobe vlastitim izjavama volje neka prava i obveze mogu valjano stvarati, a neka ne mogu nego je za njih potrebno odobrenje zastupnika- pravni poslovi koje bi poduzela osoba s ograničenom poslovnom sposobnošću izvan dopuštenih okvira bili bi pobojni3) poslovna nesposobnost- postoji kad fizičke osobe ne mogu uopće same valjano poduzimati pravne poslove, već pravne poslove za njih poduzimaju zakonski zastupnici- izjave volje potpuno poslovno nesposobne osobe u pravilu su ništetne

b) PRAVNE OSOBE- pravna osoba je društvena tvorevina ili imovina kojoj je pravni poredak priznao svojstvo pravnog subjekta, što podrazumijeva da ona ima pravnu, poslovnu i deliktnu sposobnost- pravna osoba je osoba, ona ima vlastitu pravnu sposobnost i individualnost koja je različita od sposobnosti/individualnosti članova odnosno osnivatelja- ima vlastitu pravnu sudbinu, vlastita prava i vlastite obveze, ona je subjekt u pravnim odnosima u materijalnom i postupovnom pravu- ima volju koja proizlazi iz volje članova- unutrašnju volju izražavaju tijela određena temeljnim aktom pravne osobe (statut, društveni ugovor) kojim se određuje unutrašnja organizacija, prava i obveze članova, ciljevi, sredstva, itd.- volju pravne osobe prema van izražava osoba ili osobe koje su zastupnici, te u ime i za račun pravne osobe poduzimaju pravne poslove- vrste pravnih osoba prema:

a) cilju i zadaći dijele se na pravne osobe javnog i privatnog prava- osobe javnog prava ostvaruju javne/opće ciljeve i interese, a osobe privatnog prava ne služe ostvarivanju tih interesa- osobe javnog i privatnog prava razlikujemo i po sredstvima kojima se financiraju - pravne osobe javnog prava: država, županije, jedinice lokalne uprave i samouprave, ustanove, trgovačka društva i crkva; sve ostale vrste pravnih osoba ubraja se u pravne osobe privatnog pravab) supstratu pravne osobnosti- kao mogući supstrati (nositelji, podloge) pravne osobnosti pojavljuju se osobe i imovina

- korporacije: pravne osobe koje nastaju na podlozi udruživanja osoba- zaklade: pravne osobe koje nastaju na podlozi imovinske mase namijenjene za određenu svrhu

- tipovi pravnih osoba: trgovačka društva, političke stranke, udruge, ustanove, vjerske zajednice, zadruge, zaklade i fondacije- za nastanak pravne osobe potrebna je čvrsta i stalna unutrašnja organizacija, imovina koja je različita i odvojena od imovine članova i pravna sposobnost koja je uvijek nužna jer pravnoj osobi daje pravni subjektivitet- upisom u odgovarajući registar pravna osoba stječe pravnu sposobnost (upis ima konstitutivni (pravostvarajući) učinak), a ispisom gubi pravnu sposobnost - pravnu sposobnost pravne osobe pravni poredak može ograničiti i čak oduzeti, čime pravna osoba prestaje- upisom u registar pravne osobe, osim pravne sposobnosti, stječu poslovnu i deliktnu sposobnost - zbog nepostojanja fizičkog tijela pravne osobe poslovnu sposobnost manifestiraju putem zastupnika, koji mora postojati u trenutku njenog nastanka. Isto tako pravne osobe ne mogu same počiniti štetnu radnju, nego se deliktna sposobnost manifestira radnjama tijela pravne osobe i njenih zaposlenika- kod prestanka pravnih osoba razlikujemo: razloge za prestanak, postupke koji se provode nakon nastanka razloga za prestanak i trenutak prestanka pravnih osoba- nakon što nastane razlog za prestanak nužno je najprije riješiti sve pravne odnose u kojima se ta pravna osoba nalazi i ti odnosi se rješavaju odgovarajućim postupcima koji se potom provode (likvidacija, stečaj). Tek kad je postupak razrješenja pravnih odnosa te osobe završen, pravna osoba se izbriše iz registra i prestaje postojati

c) POJAM TRGOVCA- trgovac je svaka osoba koja samostalno i trajno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobitka. Stoga su trgovci sve fizičke i pravne osobe koje u svoje ime i za svoj račun obavljaju neku gospodarsku djelatnost, i tom se djelatnosti bave kao zanimanjem radi stjecanja dobitka.- obrtnici, trgovci pojedinci i trgovačka društva su uvijek trgovci- ustanove, političke stranke, vjerske zajednice i udruge prema zakonskim opisima njihovih djelatnosti nemaju svojstvo trgovca- trgovci mogu biti osobe koje se bave slobodnim zanimanjima, ako je to posebnim propisima određeno- individualni poljodjelci nisu trgovci

8

Entiteti koji nisu pravni subjektiOBRT nije pravna osoba nego je to djelatnost koju obavlja obrtnik, pa sva prava i obveze u vezi poslovanja obrta (zanatske radnje) ima obrtnik.PODUZEĆE je organizirana gospodarska cjelina koja može obuhvaćati nepokretne i pokretne stvari, prava i sve potrebno za obavljanje određene gospodarske djelatnosti. Poduzeće uvijek pripada nekoj osobi (pravnom subjektu) koji je njen imatelj. Zbog toga je poduzeće pravni objekt, kao što su to npr. stvari.PODRUŽNICA je fizički udaljena poslovna jedinica trgovačkog društva, ona je sastavni dio trgovačkog društva kojem pripada, a ne pravna osoba.PREDDRUŠTVO je ugovorna zajednica koju čine članovi budućeg društva, ona postoji između trenutka sklapanja društvenog ugovora i upisa osnivanja u sudski registar.

PRAVNI OBJEKTPojam i oblici- pravne objekte čini sve ono na čemu ili na što jedan pravni subjekt može imati neko subjektivno pravo- pravni objekt u trgovačkim i drugim ugovorima naziva se činidba, a to znači da jedna strana ima pravo na činidbu druge strane- činidba je svaka pozitivna ili negativna ljudska radnja koju je dužnik na temelju obveznog odnosa dužan dati vjerovniku- pozitivne ljudske radnje na koje dužnik može biti obvezan su: davanje i činjenje, a negativne: propuštanje i trpljenjeDAVANJE je oblik činidbe koji podrazumijeva jednu ili više stvari koje je dužnik činidbe davanja dužan dati vjerovniku, pa su stvari objekt činidbe davanja(pr. Obveza prodavatelja da kupcu preda ugovorenu stvar)ČINIDBA se sastoji u činjenju kad je dužnik dužan štogod intelektualno ili fizički raditi, pa se pod obvezom činjenja podrazumijeva činidba rada. Objekt činjenja može biti sam rad, odnosno njegova funkcija ili rezultat rada. (pr. Davanje usmenog pravnog ili drugog mišljenja)PROPUŠTANJE se sastoji u dužnikovom neobavljanju onih radnji koje bi inače, da nije u obveznom odnosu, bio ovlašten obavljati. Pri obvezi propuštanja uvijek se radi o propuštanju vlastite radnje. TRPLJENJE je oblik činidbe koji uvijek podrazumijeva propuštanje vlastite radnje, ali se ne može poistovjetiti s propuštanjem zato što se radi o nesprečavanju tuđe radnje.

Osobine činidbe nužne za valjanost ugovora- ZOO prisilnom odredbom određuje da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena (odrediva), to znači da za nastanak valjanog pravnog posla činidba mora imati navedene značajka, a u suprotnom bi pravni posao bio ništetan

Objektivna MOGUĆNOST činidbe APSOLUTNO ILI OBJEKTIVNO NEMOGUĆE ČINIDBE - činidbe koje nitko ne može dati i takve su činidbe objektivno nemoguće- objektivna nemogućnost činidbe u trenutku preuzimanja obveze na takvu činidbu (prvobitna nemogućnost) dovodi do ništetnosti- unatoč prvobitnoj objektivnoj nemogućnosti valjan je pravni posao sklopljen s odgodnim uvjetom ili rokom ako je predmet obveze u trenutku sklapanja ugovora bio objektivno nemoguć postao moguć prije ostvarenja uvjeta ili isteka roka- kada nakon prvobitne objektivne mogućnosti nastane objektivna nemogućnost nakon nastanka obveze (naknadna nemogućnost) obveza se gasiRELATIVNO ILI SUBJEKTIVNO NEMOGUĆE ČINIDBE- činidbe koje je objektivno moguće ispuniti, ali ih ne može ispuniti onaj subjekt za kojeg ta činidba predstavlja obvezu- ne utječe na valjanost pravnog posla- dužnik ovakve činidbe odgovara savjesnom vjerovniku kao i svaki drugi dužnik koji svoju obvezu nije ispunio

Pravna DOPUŠTENOST- (ne)dopuštenost proizlazi iz načela stranačke autonomije, tj. načela slobode uređenja obveznih odnosa i granica te slobode koje predstavljaju Ustav, prisilni propisi i moral društva- činidbe koje su protivne Ustavu, prisilnim normama i moralu društva su nedopuštene

Određenost odnosno ODREDIVOST- zahtjev za odredivošću činidbe i kad ne bi proizlazio iz izričite odredbe ZOO, proizlazio bi iz prirode stvari prema kojoj je nužno znati u čemu se obveza sastoji- činidba je određena kad je u obveznopravnom odnosu iskazana na način da je individualizirana, odnosno kad je točno određen njen sadržaj- kad je objekt činidbe individualan, činidba je određena kad su navedeni bitni elementi individualizacije (npr. autor i naziv slike)- kad je objekt činidbe generički, činidba je određena kad su navedeni točan rod i količina u jedinicama mjere (npr. 10kg pšeničnog brašna tip 500)- činidba je odrediva i onda kad nije određena, ali kad pravni posao ipak sadrži potrebne podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da je odredi. Kad treća osoba neće ili ne može odrediti, ugovor je ništetan

9

Objekti činidbe• STVARI- stvari su „tjelesni dijelovi prirode, različiti od ljudi, koji služe ljudima za uporabu“, ali i „prirodne sile…ako su podložne ljudskoj vlasti“, te uz to „uzima se da su stvari i sve drugo što je zakonom njima izjednačeno“ uključujući i neke vrste prava. Stvari su objekt činidbe davanja.Prema mogućnosti da budu pravni objekt, stvari se dijele na:

a) stvari u prometu, ograničene u prometu i izvan prometa- u prometu su sve stvari osim onih koje su izvan prometa zbog prirodnih svojstava ili propisa- stvari ograničene u prometu su stvari koje su sposobne biti objektom stvarnih prava i na kojima stvarna prava mogu postojati. Ograničen promet znači da postoje posebne subjektivne i/ili objektivne pretpostavke kojima se mora udovoljiti za zakonito obavljanje prometa tim vrstama stvari. Ograničenje prometa pojedinim vrstama stvari propisano je posebnim propisima koji mogu određivati pretpostavke zakonitog obavljanja prometa i posljedice neispunjenja tih pretpostavki- stvar izvan prometa je stvar koja nema sposobnost biti objektom stvarnih prava, a nesposobnost može proizlaziti iz prirodnih svojstava ili propisa. „Nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na uporabi svih, kao što su to atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru, te morska obala- opća dobra“

b) prema prirodnim svojstvima- prema prirodnim svojstvima stvari se dijele na:pokretne i nepokretne- pokretnine su „stvari koje se mogu premjestiti s jednog na drugo mjesto, a da im se ne povrijedi bit“- nekretnine su „čestice zemljine površine, zejedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje“zamjenjive (generične) i nezamjenjive- ako postoji više primjeraka stvar je zamjenjiva, tj. ona koja se određuje po rodu, vrsti, broju i mjeri (cement, cigle, žito određene vrste i kakvoće)- ako postoji samo jedan primjerak neke stvari ona je nezamjenjiva, tj. pojavljuje se kao strogo određena individualnost (umjetničke slike)potrošne i nepotrošne- potrošne stvari su one kojima se jednokratnom uporabom vidljivo smanji količina (primjer sa šećerom od susjede)- nepotrošne stvari su one kojima se jednokratnom uporabom ne smanji količinadjeljive i nedjeljive- djeljive stvari su one kojima se ne dijeljenjem mijenja bit i smanjuje vrijednost - nedjeljive stvari su one kojima se dijeljenjem mijenja bit ili smanjuje vrijednost

• NOVAC- novac je objekt dužnikove činidbe kad njegova obveza glasi na plaćanje- novac je sredstvo razmjene jer je zamjenjiv za sve druge vrste dobara, opće mjerilo vrijednosti jer se u njemu izražava vrijednost svih drugih dobara, određena vrijednost koja odgovara njegovoj kupovnoj moći i tržišnoj cijeni tj. kamati- prisilni propisi države određuju naziv onoga što je novac na njihovom državnom području, tj. novčanu jedinicu ili valutu te države- novac odnosno valuta je mjerilo vrijednosti kroz koju se izražava vrijednost drugih dobara na području te države i ona vrijedi kao novac samo na državnom području te države- ono što je svaki vjerovnik novčane obveze silom zakona dužan primiti kad dužnik ispunjava tu obvezu naziva se zakonsko sredstvo plaćanja - tradicionalno zakonsko sredstvo plaćanja čine novčanice i kovanice, pa se zato novac uvijek promatraju kao stvar- prema propisima obveznog prava novac je zamjenjiva tjelesna pokretna stvar, njegova bit nije u materijalnosti nego u njegovoj vrijednosti koja proizlazi iz zamjenjivosti za druga dobra- novac se u užem smislu definira kao zamjenjiva tjelesna pokretna stvar koja ima na sebi izraženu nominalnu vrijednost i novčanu jedinicu koju izdaje propisima ovlaštena osoba (središnja odnosno narodna banka) i koja je prisilnim propisima određena kao sredstvo ispunjenja novčanih obveza- osim novčanica i kovanica pojavni oblik novca je i žiralni (knjiški) novac- žiralni novac je novčana tražbina imatelja bankovnog računa (deponenta) od banke, čija visina odgovara saldu njegovog računa, dok je deponirani novac dio imovine banke jer ona ima pravo njime raspolagati. Stoga plaćanje vjerovniku na račun ne smije biti uzeto kao zakonsko sredstvo plaćanja koje bi bio dužan primiti svaki vjerovnik. No žiralni novac možemo kao zakonsko sredstvo plaćanja između poslovnih subjekata jer to proizlazi iz Zakona o platnom prometu u zemlji.

• NEMATERIJALNA DOBRA- nematerijalna dobra su objekt činidbe u nekim tipovima ugovora obveznog prava (ugovor o licenci i ugovor o djelu)- pod nematerijalna dobra smatramo duhovna dobra koja obuhvaćaju autorska djela, izume, znakove, ind. dizajn i tvrtku trgovačkog društva. - dobra koja su rezultat ljudske intelektualne i stvaralačke snage i na kojima se po zakonu stječe određeno subjektivno apsolutno pravo koje pripada u područje prava intelektualnih vlasništva, a glede tvrtke u područje prava trgovačkih društava- autorsko djelo, izum, znak, dizajn i tvrtka mogu biti objekt činidbe u ugovorima obveznog prava

AUTORSKO DJELO- originalna intelektualna tvorevina iz književnog, znanstvenog i umjetničkog područja- ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu

10

- autori imaju moralna, imovinska i druga prava na autorska djela kao što su npr. pravo na priznanje autorstva, pravo na odluku o prvoj objavi autorskog djela, pravo umnožavanja, pravo stavljanja u promet i pravo prerade autorskog djela. Sva ta prava zovu se autorsko pravo. IZUM- nov, inventan i industrijski primjenjiv rezultat stvaralačkog rada iz bilo kojeg područja tehnike- pravo iskorištavanja izuma podrazumijeva da je svakoj drugoj osobi, osim imatelju prava, zabranjeno izrađivati, nuditi na prodaju, prodavati, koristit, uvoziti proizvod koji je izrađen prema izumu, zove se patent ZNAK- znak može biti riječ (uključujući osobna imena), crtež, slova, brojke, oblik proizvoda ili njihova pakiranja, boje i njihove kombinacije koje se mogu grafički prikazati i koji su prikladni za razlikovanje proizvoda ili usluga jednog poduzetnika- znak koji ima navedena obilježja može se zaštititi kao žig, čime nositelj žiga stječe isključiva prava kojima ima pravo spriječiti svaku drugu osobu da bez njegovog odobrenja u trgovačkom prometu koristi znak koji je istovjetan s nejgovim žigom u odnosu na proizvode/usluge istovjetne s onima za koje je žig registriran- žig je skup pravnih ovlasti koje pripadaju nositelju žiga, tj. subjektivno apsolutno pravo DIZAJN- dizajn je vanjski izgled proizvoda u cijelosti ili dijela proizvoda koji proizlazi iz njegovih obilježja, osobito crta, kontura, boja, oblika, teksture i/ili materijala samo proizvoda i/ili njegove ornamentacije- na nov i individualni dizajn mogu se steći isključiva prava korištenja tog obličja i sprečavanja njegovog neovlaštenog korištenja, ova prava zovu se industrijski dizajn TVRTKA - ime pod kojim trgovačko društvo posluje, sudjeluje u prometu i identificira prema trećim osobama- budući da se kroz tvrtku jedno trgovačko društvo prepoznaje na tržištu, pri upisu osvnivanja trgovačkog društva u sudski registar sud po službenoj dužnosti odbija upis tvrtke koja je jednaka već upisanoj tvrtci ili se od nje jasno ne razlikuje. Kad bi došlo do upisa, ranije trgovačko društvo može tužbom tražiti brisanje iste ili slične tvrtke drugog trgovačkog društva i naknadu štete- samo jedno trgovačko društvo ima pravo poslovati pod jednom tvrtkom i isključiti svakog drugog u uporabi iste tvrtke- trgovačko dtuštvo pravnim poslom može prenjeti svoju tvrtku drugom trgovačkom društvu - pravo na tvrtku pripada prvom trgovačkom društvu koje je upisano u sudski registar pod određenom tvrtkom, i to pravo ima obilježja subjektivnog prava

• PRAVA- prava mogu biti objekt dužnikove činidbe - sva prava koja pripadaju članu trgovačkog društva s ograničenom odgovornošću čine jedan načelno neraskidiv skup koji se zove poslovni udjel- svaka dionica dioničkog društva čini jedan načelno neraskidiv skup prava koja pripadaju nekoj osobi

→ poslovni udjeli i dionice mogu biti objekti činidbe u ugovorima- autorsko pravo sastoji se od moralnih i imovinskih prava autora. Vršenje pojedinih imovinskih prava autor može pravnim poslom prenjeti drugoj osobi

→ pojedina autorska imovinska prava mogu biti objekti činidbe- imatelji patenata, žigova, industrijskog dizajna mogu pravnim poslom drugim osobama trajno prenjeti sva prava koja im pripadaju ili na određeno vrijeme dopustiti iskorištavanje izuma

→ patenti, žigovi i industrijski dizajn mogu biti obekti činidbe - trgovačko društvo koje je prvo upisano u sudski registar pod određenom tvrtkom ima pravo od drugog trg. društva zahtijevati prestanak iste tvrtke

→ pravo na (uporabu) tvrtke predstavlja subjektivno pravo- trg. društvo može pravnim poslom prenjeti tvrtku drugom društvu, čime to drugo društvo stjeće pravno na tu tvrtku

→ pravo na tvrtku je mogući objekt činidbe- obvezno pravne tražbine u pravilu nisu neodvojive od njihova imatelja, tj. vjerovnika, nego ih vjerovnik pravnim poslom može prenjeti trećem

→ tražbina je objekt činidbe u pravnim poslovima

Sva navedena prava kao primjeri objekata činidbi imaju 2 obilježja: ona su subjektivna i prenosiva prava, pa proizlazi: Pravni objekti mogu biti samo subjektivna prenosiva prava, kako su prenosiva samo imovinska prava (ne prava osobnosti) objekt činidbe je u pravilu subjektivno imovinsko pravo.

OČITOVANJE VOLJEOpćenito o volji i očitovanju- jednostrani pravni poslovi nastaju kad stranka koja ih poduzima očituje volju, te kad druga strana primi to očitovanje, pri čemu nije potrebna suglasnost te druge strane s obvezivanjem prve- za dvostrani pravni posao potrebno je sadržajno istovjetno očitovanje volje druge strane tj. pristanak, koje je prispjelo prvoj strani→ očitovanja su uzajamna- za nastanak valjanog jednostranog pravnog posla potrebno je postojanje ozbiljne (stvarne) volje, očitovanje volje i prispijeće očitovanja drugoj strani. A za nastanak valjanog ugovora potrebna je još i sukladnost očitovanja volje dviju strana i uzajamnost očitovanja- pravila o stvarnoj i ozbiljnoj volji, njenom očitovanju i prispijeću drugoj strani primjenjuju se na nastanak jednostranih i dvostranih pravnih poslova (ugovora)

11

- pravila o suglasnosti volja i uzajamnom saznanju primjenjuju se samo na nastanak dvostranih pravnih poslova

• POSTOJANJE OZBILJNE (STVARNE) VOLJE- za valjani nastanak svakog pravnog posla treba postojati ozbiljna, tj. stvarna volja za stvaranje određenog ugovora- nepostojanje stvarne i ozbiljne volje jedne strane može postojati bez da je druga strana za to znala/morala znati ili uz znanje druge strane- mentalna rezervacija postoji kad kod jedne strane nema ozbiljne i stvarne volje ali je ta strana svejedno svjesno očituje, a druga strana ne zna niti mora znati za nepostojanje volje- mentalna rezervacija ne čini ugovor nevaljanim- kad jedna strana slobodno i ozbiljno očituje volju ali bez namjere sklapanja, i kad druga strana to zna radi se o simulaciji, tada pravni posao nastaje samo prividno, te se naziva prividni ili simulirani pravni posao i ništetan je

• POSTOJANJE I VALJANOST OČITOVANJA VOLJE- za nastanak valjanog pravnog posla osim stvarne volje potrebno je i valjano očitovanje (izjavljivanje, pokazivanje, priopćavanje)- volja se može očitovati svakim ponašanjem iz kojeg se sa sigurnošću može zaključiti kako volja postoji, koji je njen sadržaj i identitet osobe koja ju očituje- najsigurniji način očitovanja volje je očitovanje riječima koje mogu biti izgovorene ili napisane, osim toga volja je očitovana kad je pokazana znacima tj. konkudentnim radnjama. - očitovanje volje ne postoji u slučaju primjene fizičke sile na drugu osobu- za valjanost očitovanja pravnog posla nužni su sklad između stvarne volje i očitovanja i određeni minimalni sadržaj očitovanjaSKLAD, tj. sadržajna istovjetnost, između stvarne i ozbiljne volje i očitovanja kod osobe koja očituje volju postoji kad je volja očitovana slobodno i ozbiljno- slučaj manje volje: kad postoji nesklad između stvarne volje i očitovanja, to dovodi do nevaljanosti pravnog posla MINIMALNI SADRŽAJ očitovanja volje, kod jednostranog pravnog odnosa mora očitovati strana koja se tim poslom obvezuje. A kod dvostranih pravnih poslova (ugovora) taj sadržaj mora očitovati barem jedna strana, dok ga druga može jednostavno prihvatiti - minimalni sadržaj očitovanja čine objektivno bitni sastojci pravnog posla i nakana poduzimanja pravnog posla koja mora biti vidljiva iz očitovanja volje

• PRISPJEĆE OČITOVANJA VOLJE ADRESATU- očitovanje volje proizvodi učinke u trenutku kad primatelj primi to očitovanje- trenutak primitka ili prispijeća očitovanja volje adresatu je trenutak kad je on za to mogao saznati uz one pozornosti na koju je obvezan, a ne kada je saznao

• SUGLASNOST VOLJA I OČITOVANJE UGOVORNIH STRANA- za nastanak ugovora nužna je suglasnost volja i očitovanje dviju strana- suglasnost ozbiljnih volja je stanje u kojem postoji jedinstveni sadržaj stvarnih i ozbiljnih volja, a suglasno očitovanje postoji kad obje strane suglasno očituju volju odnosno isti sadržaj- suglasnost mora postojati zbog bitnih sastojaka ugovora, ali ne i zbog „sporednih točaka“ ako su strane postizanje suglasnosti o njima ostavile za vrijeme nakon sklapanja ugovora- suglasnosti nema u slučaju kad između strana postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o nekom bitnom sastojku

• UZAJAMNOST OČITOVANJA UGOVORNIH STRANA- uzajamno očitovanje postoji kad strane očituju jedna drugoj stvarnu volju, što znači da ugovor nastaje kad obje ugovorne strane prime očitovanje volje druge strane koje je valjano suglasno ili sukladno vlastitom očitovanju volje

Oblik očitovanja volje (oblik ili forma pravnog posla)- ako zakonom ili voljom ugovornih strana nije drukčije određeno sklapanje ugovora ne mora biti u unaprijed određenoj formi (npr. u pisanom obliku), što znači da općenito vrijedi načelo neformalnosti pravnih poslova - ugovor je valjano sklopljen: usmeno, znacima, konkudentnim radnjama i ponekad šutnjom

• SVRHA ODREĐIVANJA OBLIKA- unatoč načelu neformalnosti, za pojedine tipove ugovora prisilnim normama je propisan određeni oblik u kojem oni moraju biti sklopljeni. Određeni oblik pravnog posla najčešće se zahtijeva radi valjanosti, dokazivanja, upisa i utuživosti.- ako ugovor nije sklopljen u onom obliku kojeg odredbe zakona propisuju on je ništetan jer su takve odredbe prisilne

• MOGUĆI OBLICI- razlikujemo propisane i ugovorene oblike sklapanja ugovora jer propisi određuju više mogućih oblika pravnih poslova, dok ugovorne strane ugovaraju samo pisani oblik - pravni posao ima usmeni oblik kad je volja strane očitovana riječima, znacima i/ili konkudentnim radnjama. Ovaj oblik ne nalažu prisilne norme, već on proizlazi iz načela neformalnosti ugovora i mogućih načina valjanog očitovanja volje.

12

- neformalno sklopljen ugovor za čiju valjanost nije propisan niti ugovoren određeni oblik je valjan iako pisana potvrda nije izdana- pisani oblik ugovora ima više podvrsta koje nisu važne za trgovačke ugovore jer za njih u pravilu vrijedi načelo neformalnosti- kad je propisom predviđen pisani oblik ugovora, on je valjano sklopljen u tom obliku čim su strane izradile i potpisale ispravu koja sadrži barem objektivno bitne sastojke pravnog posla

• ODREĐENI OBLIK KAO PRETPOSTAVKA VALJANOSTI- određeni oblik pretpostavka je valjanosti pravnog posla kad je on predviđen propisom i voljom ugovornih strana- ugovor za koji je predviđen pisani oblik valjano nastaje u trenutku kad strane izrade ispravu, tj. u ispravu unesu bitne sastojke ugovora i tu ispravu potpišuISPRAVA se u najširem smislu definira kao materijalna stvar na kojoj je nekim pismom (riječima/brojevima) zabilježen sadržaj koji ima neko značenje za pravne odnose. Najčešće je pisana na papiru, pa je stoga isprava tjelesna stvar. Elektronička isprava ima istu pravnu snagu kao i isprava na papiru, ako se njena uporaba i promet provode u skladu s odredbama Zakona o elektroničkoj ispravi.- ispravu moraju vlastoručno potpisati strane koje se obvezuju- strane ne moraju potpisati istu ispravu, dovoljno je da svaka od strana potpiše primjerak isprave namijenjen drugoj strani- kad je pisani oblik ugovora pretpostavka njegove valjanosti u tom obliku treba biti izražen cjelokupni sadržaj ugovora jer tada načelno vrijedi samo ono što je u tom obliku izraženo- istovjetne usmene odnosno neformalno usuglašene odredbe bit će valjane ako: - se ne radi o bitnim sastojcima

- nisu suprotne formalno očitovanom sadržaju ugovora- nisu protivne cilju ugovaranja oblika- ako se njima smanjuju ili olakšavaju obveze strana

- nakon sklapanja ugovora strane se mogu suglasiti o njegovoj izmjeniKad je pisani oblik propisan zakonom to vrijedi i za njegove izmjene. Neformalne izmjene valjane su samo u slučaju u kojem su u osnovi valjane istovremene neformalne odredbe. - ako određeni oblik nije propisan zakonom, nego proizlazi iz volje strana, ugovor može biti izmijenjen sporazumom strana u bilo kojem obliku- nakon što je ugovor sklopljen strane se mogu sporazumjeti o njegovom raskidu koji u svakom slučaju može biti i neformalan, osim kad oblik ugovora proizlazi iz prisilnih odredbi zakona, tada je taj oblik nužan i za sporazumni raskid ako je tako predviđeno zakonom Posljedica nepoštivanja obvezatnog oblika: ako ugovor nije sklopljen u zakonom propisanom obliku ili u obliku kojeg su strane ugovorile kao uvjet valjanosti ugovor je ništetan

• ODREĐENI OBLIK U SVRHU DOKAZIVANJA- strane se mogu suglasiti o sklapanju ugovora u određenom obliku samo u svrhu stvaranja dokaza o sklopljenom ugovoru ili u neku drugu svrhu, a ne radi njegove valjanosti - u takvom slučaju ugovor valjano nastaje u trenutku kad su strane postigle suglasnost o bitnim sastojcima, kao i kod neformalnog ugovora, ali u tom trenutku za ugovaratelje nastaje obveza da ugovoru daju predviđenu formu. Takav ugovor može se izmijeniti ili raskinuti u bilo kojem obliku.

Očitovanje volje za drugoga (zastupanje)•POJAM I UČINCI ZASTUPANJA- u slučaju kad osoba poduzme valjani pravni posao kao zastupnik u ime i za račun druge osobe (zastupanog), strana u tom pravnom poslu ne postaje zastupnik nego zastupani- kad zastupnik prema trećem poduzme pravni posao postoje najmanje dva pravna odnosa: pravni odnos između zastupanog i zastupnika i pravni odnos između zastupanog i trećeg, a u slučaju zastupnikovog prekoračenja ovlaštenja može nastati i odnos između zastupnika i trećeg

• OPĆA PRAVILA O ZASTUPANJU- da bi nastao pravni odnos između zastupanog i trećeg potrebno je postojanje tri pretpostavke: • zastupnik mora biti ovlašten za zastupanje

• zastupnik mora postupati unutar granica ovlasti za zastupanje• stvarno ili moguće znanje trećeg da zastupnik nastupa kao zastupnik

- da bi poduzete pravne radnje proizvodile pravne učinke na zastupanog, potrebno je da zastupnik ima ovlast za zastupanje, ta ovlast može proizlaziti iz zakona, izjave volje zastupanog (punomoći), statuta i akta nadležnog organa - ovlašteno zastupanje je jedni slučaj kad u privatnom pravu jedna osoba za drugu može stvoriti obvezu - ovlast za zastupanje pripada osobno zastupniku i on svoja ovlaštenja ne može prenijeti na drugog osim kad mu je to dopušteno zakonom, pravnim poslom koji poduzima zastupani i kad je okolnostima spriječen osobno poduzeti posao- zastupnik može biti ovlašten za zastupanog poduzimati sve ili samo neke pravne poslove- kad zastupani prekorači ovlasti poduzimanjem posla za koje nije ovlašten, taj pravni posao koji je zastupnik poduzeo ne obvezuje zastupanog- da bi za zastupanog nastala obveza nužno je da treći zna ili može znati da zastupnik nastupa u ime zastupanog

• ZASTUPANJE NA TEMELJU ZAKONA- postoji kad zakon propisuje da neka osoba čim stekne neko predviđeno svojstvo automatski stječe pravo zastupati neku drugu osobu bez potrebe da se osim stjecanja tog predviđenog svojstva poduzimaju druge radnje

13

- ovlasti zastupnika na temelju zakona u načelu nisu ograničene i ne mogu se ograničiti tako da ograničenje proizvodi učinak prema trećoj osobi koja nije znala ni morala znati za ograničenje- nepostojanje ograničenja ovlasti znači da zastupnici zastupaju zastupane maloljetne osobe, odnosno trgovačka društva, u svim njihovim pravnim poslovima i bez obzira na vrstu ili vrijednost tih poslova

• ZASTUPANJE NA TEMELJU IZJAVE VOLJE ZASTUPANOG (PUNOMOĆI)PUNOMOĆ: ovlast za zastupanje, poslovno sposobna osoba (opunomoćitelj) svojom izjavom volje predaje ovlasti drugoj osobi (punomoćnik) da u njeno ime poduzme jedan ili više pravnih poslova - punomoć je jednostrani pravni posao koji poduzima opunomoćitelj - opunomoćivanje je samostalni pravni posao- punomoćnik i opunomoćitelj može biti svaka osoba, a kad je opunomoćitelj pravna osoba u njeno ime zakonski zastupnik daje trećoj osobi punomoć - punomoć ne treba biti dana u nekom određenom obliku, može biti i neformalna, ali kad je zakonom propisan određeni oblik pravnog posla za koji punomoć ovlašćuje tada i punomoć mora biti dana u tom obliku (paritet oblika)- davanje punomoći podrazumijeva i davanje određenog opsega ovlasti punomoćniku koje određuje opunomoćiteljVRSTE PUNOMOĆI:

a) opća (generalna) punomoć- ovlašćuje punomoćnika za poduzimanje samo onih pravnih poslova koji su u okviru redovnog poslovanja opunomoćitelja- u okvir redovitog poslovanja ne ulazi preuzimanje mjeničnih obveza, sklapanje ugovora o jamstvu i o nagodbi i odricanje od bilo kojeg prava bez naknade b) posebna (specijalna) punomoć - ovlašćuje punomoćnika za poduzimanje jednog ili više poslova koje ne obuhvaća redovno poslovanje opunomoćitelja

- opunomoćitelj može u svako doba i bez posebnog razloga suziti opseg ovlasti punomoćnika ili čak opozvati punomoć, u bilo kojem obliku makar za davanje punomoći bio propisani određeni oblik- punomoć prestaje: opozivom, smrću punomoćnika/opunomoćitelja, kada punomoćnik obavi posao za koji ga je punomoć ovlašćivala, kad nastupi objektivna nemogućnost obavljanja posla za koji je punomoćnik ovlašten, kad punomoćnik izgubi poslovnu sposobnost i istekne rok na koji je punomoć dana PUNOMOĆNIK PO ZAPOSLENJU ovlast za zastupanje crpi iz okolnosti što kao zaposlenik trgovačkog društva obavlja poslove koji u redovitom tijeku stvari uključuju i sklapanje određenih ugovora - pravne osobe (udruge, stranke) u svom statutu sadrže odredbe o tome tko je ovlašten za zastupanje te pravne osobe

Sadržaj očitovanja volje i sadržaj ugovora• ŠTO JE SADRŽAJ UGOVORA- sadržaj ugovora istovjetan je sadržaju suglasno očitovane volje ugovornih strana- sadržaj ugovora čini sve ono o čemu su se strane izričito suglasile, akti o čijoj primjeni na ugovor su se strane suglasile, odredbe općih uvjeta poslovanja - poslije ugovorenog sadržaja, prava i obveze ugovornih strana trgovačkog ugovora uređuju praksa uspostavljena između ugovornih strana i trgovački običaji, a ako ih nema dispozitivne odredbe propisa (prvenstveno ZOO)- kada je pisani oblik pretpostavka valjanosti ugovora, sadržaj ugovora je u pravilu istovjetan sadržaju isprave za koju je određeno da bude u pisanom u obliku

• SADRŽAJ KOJI JE NUŽNO ODREDITI (OBJEKTIVNO BITNI SASTOJCI)- objektivno bitni sastojci ne mogu se odrediti za sve tipove ugovora, pa su to sastojci koji su prema prisilnim propisima nužni za nastanak ugovora određenog tipa i njih se utvrđuje iz definicije pojedinog tipa ugovora

• SADRŽAJ KOJI NIJE NUŽNO ODREDITI- subjektivno bitne sastojke ne čini bitnima prisilna odredba propisa nego volja strana i subjektivno bitni sastojak može biti svaka ugovorna odredba koja je za jednu ugovornu stranu toliko važna da bez njenog uvrštenja u sadržaj ugovora ona taj ugovor ne bi sklopila, a druga strana se s tim suglasi - stupanj važnosti pojedine ugovorne odredbe ugovora je kriterij za razlikovanje bitnih i nebitnih (prirodnih i uzgrednih) sastojakaPRIRODNI (DISPOZITIVNI) SASTOJCI→ predviđeni su propisima, ali odredbe koje ih sadrže nisu prisilne nego dispozitivne tako da ih strane suglasnom voljom mogu isključiti od primjene→ prirodni sastojci, tj. dispozitivne odredbe kojima je uređen pojedini ugovor čine sastavni dio i uvijek se primjenjuju na sklopljeni ugovor, osim kad ih ugovorne strane isključe od primjeneUZGREDNI (SPOREDNI) SASTOJCI KOJE UREĐUJE ZOO→ sastojci za čije je postojanje u ugovoru nužna suglasnost strana, a ako se strane ne suglase ne postoje dispozitivne odredbe propisa koje bi se primjenjivale umjesto njih→ važni uzgredni sastojci za trgovačke ugovore prema ZOO:

a) UVJET- uzgredna ugovorna odredba kojom strane učinke ugovora čine ovisnim o budućoj i neizvjesnoj činjenici (ugovor je sklopljen pod uvjetom…) - može predstavljati samo okolnost koja je buduća- da bi određena okolnost predstavljala uvjet njeno (ne)postojanje mora biti neizvjesno→ moguće da se dogodi, ali ne i sigurno da će se dogoditi

14

Prema učincima koje imaju na ugovor uvjeti se dijele na: • odgodni (suspenzivni) uvjet - odgađa nastanak učinka ugovora do trenutka nastanka ili prestanka buduće i neizvjesne okolnosti koja predstavlja uvjet• raskidni uvjet - uništava učinke ugovora od trenutka kad nastupi- kada bi uvjet bio nedopušten ili nemoralan ugovor bi bio ništetan

b) ROK- uzgredna ugovorna odredba kojom se učinak ugovora ograničava vremenom tako da nakon isteka određenog vremena nastaje ili prestajeRokove dijelimo na:• odgodni (suspenzivni) rok - ugovara se kad strane žele da ugovor počne proizvoditi učinke nakon proteka određenog vremena• raskidni (rezolutivni) rok - u stvarnosti se često ugovara pri sklapanju ugovora kojima nastaje trajni dugovni odnos (zakup, najam, licenca)- rok određen u danima počinje prvog dana poslije od kojeg se rok računa, a završava istekom posljednjeg dana roka- rok određen u tjednima/mjesecima/godinama završava onog dana koji se po imenu i broju poklapa s danom od kojeg je rok počeo- ako posljednji dan roka pada na neradni dan, kao posljednji dan roka računa se slijedeći radni dan

c) ODUSTATNINA- ako je ugovoreno pravo jedne ili obje strane da jednostranim očitovanjem raskinu ugovor, ali s tim da drugoj strani daju određenu svotu novca ili drugih stvari, onda je ugovorena odustatnina- suugovaratelj može valjano odustati od ugovora: • ako nije istekao rok za ispunjenje njegove obveze

• u dogovorenom roku za odustajanje (ako su ga strane ugovorile)• ako nije počeo ispunjavati svoje obveze ni primati ispunjenje od druge strane• ako daje odustatninu istovremeno sa izjavom o odustajanjuKad su kumulativno ispunjene ove pretpostavke ugovor se raskida.

d) UGOVORNA KAZNA- određena novčana svota ili neka druga materijalna korist koju se dužnik ugovorom obvezao platiti vjerovniku ako svoju nenovčanu obvezu ispuni sa zakašnjenjem, ispuni neuredno ili ne ispuni uopće- sastavni je dio nekog ugovora, a može biti ugovorena i zasebno, ali ne može postojati sama za sebe Za valjanost sporazuma o ugovornoj kazni nužno je da ugovorna kazna bude:• ugovorena za slučaj zakašnjenja, neurednog ispunjenja ili neispunjenja nenovčane obveze• određena ili barem odrediva (u ukupnom iznosu, postotku)• ugovorena u obliku koji je pretpostavka valjanosti ugovora, ako je određeni oblik pretpostavka njegove valjanosti

Nije nužno da bude ugovoren slučaj na koji se ugovorna kazna odnosi jer, ako ugovorom nije drugačije određeno, se smatra da je ona ugovorena za slučaj dužnikovog zakašnjenja ispunjenja - ugovorna kazna neće se primijeniti ako bi zakašnjenje, neispunjenje ili neuredno ispunjenje bilo posljedica više sile, jer za to dužnik koji nije u zakašnjenju ne odgovara- sud može na zahtjev dužnika smanjiti ukupnu svotu ugovorne kazne ako ustanovi da je ona nerazmjerno visoka - ako je ugovorna kazna ugovorena za slučaj neispunjenja vjerovnik može zahtijevati ispunjenje ili ugovornu kaznu, a ako je ugovorena za slučaj zakašnjenja i neurednog ispunjenja vjerovnik može zahtijevati ispunjenje i ugovornu kaznu- u slučaju kad vjerovnik pretrpi štetu i zahtjeva njenu naknadu, ugovorna kazna dobiva ulogu naknade štete

NEPOSTOJANJE NEDOPUŠTENE POBUDEPOBUDA (motiv) je unutrašnji psihološki čimbenik koji ugovornu stranu pokreće na poduzimanje pravnog posla i ona načelno ne utječe na valjanost poduzetog pravnog posla. - pobuda koja je protivna javnom poretku je nedopuštena- kad je pobuda jedne strane nedopuštena naplatni ugovor ne stvara pravne učinke samo ako je druga strana znala ili morala znati da je pobuda prve strane nedopuštena i da je bitno utjecala na odluku te strane da sklopi ugovor

III. PREDUGOVORNE AKTIVNOSTI

NADMETANJE (NATJEČAJ)- nadmetanje postoji kad jedna osoba: • neodređenom broju osoba uputi poziv na javno nadmetanje koje se u pravilu oglašava u sredstvima javnog priopćavanja • određenom broju osoba uputi poziv na nadmetanje za izvršenje određenih radova → pozivno nadmetanje- temeljno je pravilo da pozivatelj sklopi ugovor s najpovoljnijim ponuditeljem- pristigle ponude moraju u svemu biti sukladne uvjetima navedenim u pozivu na nadmetanje- prema ZOO najpovoljnija je ona ponuda koja sadrži najnižu cijenu i pozivatelj je s tim ponuditeljem dužan sklopiti ugovor, ako tu obvezu nije otklonio u pozivu

PREGOVORI- za strane koje pregovaraju o sklapanju ugovora ne nastaje obveza sklapanja ugovora, pa ih one mogu prekinuti- započinjanjem pregovora za strane nastaje obveza pridržavanja načela savjesnosti i poštenja i obveza čuvanja poslovne tajne druge strane

15

PONUDA I PRIHVAT PONUDE- ponuda i prihvat ponude su očitovanja volje, pa se načelno mogu dati na svaki način na koji se volja može očitovati, a po svojoj pravnoj prirodi oni su jednostrani pravni posloviPonuda- ponuda je svako valjano očitovanje volje jedne osobe iz kojeg je vidljiva želja za sklapanjem ugovora i koje sadrži barem sve objektivno bitne sastojke nužne za nastanak ugovoraPOJAVNI OBLICI PONUDE- oblici ponude prema ZOO: ♦ uvijek je ponuda, prijedlog za sklapanje ugovora koji sadrži sve bitne sastojke, a upućen je određenoj osobi♦ opća ponuda i izlaganje robe također su oblici ponude, ali ne moraju uvijek predstavljati ponudu jer se može dokazivati da oni nisu ponuda Opća ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora koji sadrži sve bitne sastojke, ali je upućen neodređenom broju osoba.Izlaganje robe je ponuda ako je roba izložena s naznakom cijeneUČINCI PONUDE- ponuda obvezuje ponuditelja tako dugo dok ne istekne rok za prihvat njegove ponude, osim ako svoju vezanost nije isključio u samoj ponudi ili je opozvao tako da ponuđeni primi opoziv istovremeno s ponudom - od trenutka kad ponuđeni primi ponudu teče rok u kojem je ponuditelj njome vezan odnosno rok za prihvat - rok vezanosti ovisi o ponuditelju jer on sam može odrediti taj rok i ako to učini ponuda ga obvezuje do isteka tog roka - ako ponuditelj ne odredi rok, ponuda ga u pravilu obvezuje na vrlo kratko vrijeme jer se smatra odbijenom ako nije prihvaćena OBLIK PONUDE I PRIHVATA- za ponudu i prihvat vrijedi načelo neformalnosti pravnih poslova- ako je za valjanost ugovora zakonom propisan oblik sklapanja ugovora onda ponuda i prihvat proizvode učinke samo ako su učinjeni u tom određenom obliku

Prihvat ponude- primljenu ponudu ponuđeni može odbiti, prihvatiti ili na nju reagirati šutnjom- odbijanje ponude i šutnja u pravilu imaju isti učinak jer se šutnja ne smatra prihvatom ponude, pa u oba slučaja ugovor nije sklopljen- prihvat i ponuda su jednostrani pravni poslovi - prihvat ponude mora biti očitovan u obliku koji je zakonom propisan za sklapanje ugovora- prihvat ponude postoji kad ponuđeni u tom pravcu valjano očituje volju,a iznimno i kad na ponudu reagira šutnjom, odnosno kad ju ne odbije

• PRIHVAT OČITOVANJEM- očitovanje upravljeno na prihvaćanje ponude može biti istovjetno ponudi ili sadržavati prijedloge izmjena i/ili dopuna sadržaja ponude- kad je očitovanje istovjetno s ponudom: ugovor će biti sklopljen ako ponuditelj primi očitovanje prije isteka roka njegove vezanosti ponudom- kad očitovanje sadrži izmjene i dopune sadržaja: ponuda će se smatrati odbijenom, ali istovremeno će se takav prihvat smatrati novom ponudom (protuponudom)- očitovanje prihvata može prispjeti ponuditelju prije roka njegove vezanosti ponudim, može biti dano prije isteka tog roka ali prispjeti ponuditelju nakon isteka, može biti dano nakon isteka roka- očitovanjem koji prispije ponuditelj prije isteka roka može nastati (konsenzualni) ugovor koji je sklopljen u trenutku kad ponuditelj primi prihvat ponude, tj. kad je mogao saznati za sadržaj prihvata - novom ponudom, sa zamijenjenim ulogama ponuditelja i ponuđenog smatra se očitovanje prihvata dano i pristiglo nakon isteka roka za prihvat• PRIHVAT ŠUTNJOM- šutnja ne predstavlja prihvat ponude, osim u dvjema iznimkama:1) kad su ponuditelj i ponuđeni u stalnoj poslovnoj vezi glede istog tipa i sadržaja ugovora2) kad ponuđenik prije prije primitka ponude sam ponudi da će obavljati poslove po nalogu

ponuditelja i kad ponuđenik čija poslovna djelatnost obuhvaća obavljanje poslova po nalogu nalogodavatelja koji je u stalnoj poslovnoj vezi s ponuditeljem

- obje navedene skupine dobiveni nalog (ponudu) dužne su odbiti odmah po primitku, a ako ga ne odbiju smatra se da je sklopljen ugovor

PREDUGOVOR- predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza sklapanja određenog drugog (glavnog) ugovora, jer je njegov predmet sklapanje (glavnog) ugovora - predugovor obvezuje ako sadrži barem bitne sastojke glavnog ugovora, ako ih ne sadrži predugovor je ništetan- rok sklapanja glavnog ugovora strane ne moraju ugovoriti (jer taj rok prema ZOO nije bitni sastojak predugovora), ali on je važan zbog prekluzivnog roka u kojem se može zahtijevati sklapanje glavnog ugovora

PISMA NAMJERE I SLIČNI AKTI- u trgovačkoj praksi tijekom pregovora strane sastavljaju razne isprave, bilo jednostrano ili zajednički- jednostrano sastavljene isprave nazivaju se pismima namjere, pismima o dodjeli posla i pismima umirenja- dvostrano sastavljene isprave nazivaju se uglavci ugovora, bilješke o sporazumu i bilješke o razumijevanju

16

IV. TRENUTAK U KOJEM JE UGOVOR SKLOPLJEN- točan trenutak u kojem je ugovor sklopljen važno je znati jer u tom trenutku u pravilu nastaju primarni učinci i jer od tog trenutka teku rokovi za ispunjenje obveza- trenutak nastanka ovisi da li se radi o kensenzualnom i neformalnom ugovoru, formalnom ugovoru ili realnom ugovoru

KONSENZUALNI I NEFORMALNI UGOVORI- ugovor je sklopljen onaj trenutak kad strana koja je prva očitovala volju za sklapanje ugovora primi (sadržajno suglasno) očitovanje volje druge strane

FORMALNI UGOVORI- ugovori za koje je nužan pisani oblik sklopljeni su u trenutku kad su se strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora u pisanom obliku, tj. kad su sastavile tjelesnu ili elektroničku ispravu i vlastoručno, mehanički ili elektronički potpisale ispravu koja sadrži suglasno očitovanje volje obje strane- dovoljno je da svaka strana potpiše primjerak za drugu stranu- formalni ugovori su sklopljeni i kad strane razmijene pisma ili se sporazume pomoću drugog sredstva koje omogućuje da se sa sigurnošću utvrde sadržaj i identitet davatelja izjave

REALNI UGOVORI I KAPARA- realni ugovori nastaju u trenutku kad jedna strana drugoj strani preda neku stvarKAPARA:→ svaki ugovor pretvara iz konsenzualnog u realni ugovor→ određena svota novca ili količina drugih zamjenjivih stvari koju jedna strana daje drugoj kao znak da je ugovor sklopljen → za nastanak obveze davanja kapare nužno je da jedna strana prije trenutka sklapanja konsenzualnog ugovora uvjetuje sklapanje ugovora davanjem/primanjem kapare → ako se strane suglase o davanju kapare kao znaka da je ugovor sklopljen, pa strana koja je kaparu dužna dati to ne učini ugovor neće nastati; ako dade kaparu, u trenutku davanja kapare nastaju ugovor i učinci davanja kapare→ ako obje ugovorne strane valjano i uredno ispune ugovorne obveze, primatelj kapare je dužan ju vratiti ili uračunati u ispunjenje obveze strane koja je kaparu dala→ ako davatelj ili primatelj kapare padne u zakašnjenje s ispunom ili uopće ne ispuni svoju obvezu nastaju opće posljedice zakašnjenja/neispunjenja. No kako je dana kapara nastaju i posebne posljedice davanja kapare: • ako je davatelj kapare u zakašnjenju, primatelj kapare može zahtijevati naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ali ju ne može zadržati jer dužnik u zakašnjenju ima pravo ispuniti ugovornu obvezu

• ako davatelj kapare uopće ne ispuni obvezu i prestane njegovo pravo da ju ispuni, primatelj kapare može zadržati kaparu umjesto da zahtjeva naknadu štete ○ ako je primatelj kapare u zakašnjenju, davatelj kapare može zahtijevati naknadu štete i vraćanje kapare ○ ako primatelj kapare uopće ne ispuni obvezu i prestane njegovo pravu da ju ispuni, davatelj kapare umjesto naknade štete i vraćanja kapare može zahtijevati vraćanje dvostruke kapare

V. MJESTO U KOJEM JE UGOVOR SKLOPLJEN- kada su strane tjelesno nazočne na istom mjestu, ugovor je sklopljen u mjestu gdje su bile tjelesno nazočne u trenutku kad su postigle suglasnost o bitnim sastojcima ugovora - ako strane nisu tjelesno nazočne na istom mjestu, ugovor će nastati prihvatom ponude i tada se mjesto sklapanja ugovora smatra mjesto u kojem je sjedište ponuditelja koji je prana osoba, odnosno prebivalište ponuditelja koji je fizička osoba u vrijeme kad je on uputio ponudu ponuđenom

VI. NEVALJANOST UGOVORA

NIŠTETNOST- ništetnost ugovora znači da on ne proizvodi namjeravane pravne učinke- ništetnost postoji po samom zakonu, sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti, pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi, na ništetnost se može pozvati svaka osobaRazlozi ništetnosti- razlog ništetnosti je protivnost ugovora javnom poretku (Ustav, prisilne pravne norme i moral društva)

POSLOVNA NESPOSOBNOST - prema prisilnoj odredbi ZOO za poduzimanje pravnog posla osoba mora imati poslovnu sposobnost, nepostojanje poslovne sposobnosti strane koja je očitovala volju ugovor čini ništetnim

NEPOSTOJANJE SUGLASNOSTI TIJELA PRAVNE OSOBE - zastupnik pravne osobe koji sklopi ugovor u njeno ime bez potrebne suglasnosti, koja je pretpostavka valjanosti pravnih poslova koje u njeno ime poduzima zastupnik, čini ugovor ništetnim samo ako je nužnost davanja suglasnosti upisana u registar u kojem je upisana ta pravna osoba

FIZIČKA SILA - fizička sila je akt pri kojem prisiljena strana stvarno ne očituje volju, stoga pravni posao koji bi ona poduzela je ništetan

ŠKOLSKI PRIMJER I ŠALA - očitovanje volje dano u svrhu školskog primjera ili u šali nije ozbiljno, kako je za učinke očitovanja nužno da postoji ozbiljna i stvarna volja, očitovanje volje u ova dva slučaja ne proizvodi pravne učinke

SIMULACIJA - postoji kad ni jedna od strana nema ozbiljnu volju za sklapanje ugovora i kad to obje strane znaju, ali svejedno svjesno očituju volju za sklapanje ugovora tako da se prividno sklapa ugovor (prividni/fiktivni/simulirani ugovor)

17

- postoji suglasnost očitovanja, ali ne i suglasnost ozbiljnih volja, stoga je prividni ugovor ništetan među ugovornim stranama - ako je namjera strana bila samo da prividno sklope ugovor radi se o apsolutnoj simulaciji- ako je prividni ugovor sklopljen kako bi se njime prikrio ugovor koje strane zapravo žele sklopiti radi se o relativnoj simulaciji, u tom slučaju taj ugovor (disimulirani ugovor) koji žele sklopiti vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama nužnim za njegovu pravnu valjanost

NESPORAZUM - mana volje pri kojoj su obje strane u zabludi glede očitovanja volje druge strane, strane vjeruju da su suglasne ali u stvari između njih postoji nesporazum, odnosno nema suglasnosti volja- ako nesporazum postoji glede prirode ugovora ili nekog bitnog sastojka, ugovor je ništetan

ZABRANA SKLAPANJA UGOVORA JEDNOJ STRANI – kad jedna strana sklopi ugovor protivno zakonskoj zabrani sklapanja, ugovor nije automatski ništetan zbog same te činjenice

- u slučaju nepostojanja potrebnih osobina činidbe (objektivna mogućnost, određenost/odredivost, pravna dopuštenost činidbe), ali i kad je takav predmet činidbe, ugovor je ništetan - pobuda je nedopuštena kad je protivna javnom poretku i takva pobuda s kojom jedna strana sklapa ugovor, čini ugovor ništetnim ako je druga strana za nedopuštenu pobudu prve strane znala ili morala znati- izostanak sklapanja ugovora u propisanom ili ugovorenom obliku dovodi do ništetnosti ugovora

Opseg ništetnosti- ugovori često sadrže sporedne odredbe, pa je moguće da neke od njih budu ništetne- prema načelu favor negotii sama ništetnost jedne ili nekih ugovornih odredbi ne dovodi automatski do ništetnosti pravnog posla u cjelini - ništetnost ugovora u cjelini dovodi ništetnost: odredbi bez kojih ugovor ne može opstati i odredbi koje su uvjet ugovora ili odlučujuća pobuda za sklapanje

Posljedice ništetnosti- ništetni pravni posao ne stvara namjeravane pravne učinke, uz to mogu nastati: obveza restitucije i obveza naknade štete- obveza restitucije je obveza vraćanja onog što je jedna strana primila od druge temeljem ništetnog ugovora, strana je dužna vratiti primljeno (jednostrana restitucija) i upravo ono što je primila (naturalna restitucija), a ako su obje strane nešto primile dužne su to vratiti (obostrana restitucija)- kad jedna strana pretrpi štetu zbog ništetnosti ugovora, druga strana je dužna naknaditi je:

ako je prva strana bila savjesna, tj. ako nije znala/morala znati za postojanje uzroka ništetnosti

ako je druga strana kriva za sklapanje ništetnog ugovora

ako između ništetnosti ugovora i pretrpljene štete prve strane postoji izravna, tipična i neprekinuta uzročna veza

- odgovornosti za štetu nema kad su obje strane (ne)savjesne, kad ne postoji odgovarajuća uzročna veza između ništetnosti i štete i kad nema štete uopće

Konvalidacija- konvalidacija je naknadno osnaženje ili pretvaranje prvobitno nevaljanih ili ništetnih ugovora u valjane, odnosno postizanje valjanosti- temeljno pravilo je da ništetan pravni posao ne postaje valjan ako nakon njegovog poduzimanja nestane razlog ništetnosti, odnosno da konvalidacija ništetnog pravnog posla nije moguća

POBOJNOST- pobojnost pravnog posla znači da on stvara namjeravane pravne učinke kao i valjani pravni posao, ali da ti učinci mogu biti poništeni

pobojnost ne postoji po samom zakonu na pobojnost sud ne pazi po službenoj dužnosti pravo zahtijevati poništenje pripada samo ugovornim stranama pravo zahtijevati poništenje vremenski je ograničeno prekluzivnim rokovima

- tužba radi poništenja ugovora: ako je osnovana, sud pravostvarajućom presudom poništava pravni posao koji je dotad bio valjan i time nestaju namjeravani učinci tog pravnog posla. Ugovor je poništen od trenutka njegovog sklapanja, a ne od trenutka poništenja.- pravo zahtijevati poništenje pobojnog ugovora prestaje istekom subjektivnog roka od jedne godine računajući od dana saznanja pobojnosti → kad se razlog pobojnosti odnosi na zabludi ili prijevaru; kad se radi o prijetnji od dana prestanka prijetnje - neovisno o razlogu pobojnosti to pravo prestaje istekom objektivnog roka od 3 godine od dana sklapanja ugovora

Razlozi pobojnosti BITNA ZABLUDA- zabluda je pogrešna predodžba o činjenicama i osoba je u zabludi kad vjeruje da postoji nešto što ne postoji ili kad vjeruje da ne postoji nešto što postoji- ugovor je pobojan ako je zabluda bitna, ako je postojala uzročna veza između zablude i sklapanja ugovora, ako druga strana nije spremna ispuniti ugovor kao da zablude nije bilo- zabluda je bitna ako je ugovorna strana u zabludi glede:

• identiteta činidbe ili njenog objekta • bitnih svojstava objekta ugovora• okolnosti koje se smatraju odlučujućim pri donošenju odluke o sklapanju ugovora prema običajima u prometu ili po namjeri te strane

18

• identiteta ili bitnih osobina druge strane - ugovor je pobojan zbog bitne zablude samo ako je upravo zbog zablude strana poduzela pravni posao, to znači da između zablude i odluke o poduzimanju pravnog posla mora postojati uzročna veza - kad sud poništi ugovor zbog zablude nastaje pravo druge strane da zahtjeva naknadnu štete od strane u zabludi, makar ona nije kriva za svoju zabludu PRIJEVARA- prijevara postoji kad ugovorna strana ili netko treći, svjesno izazove zabludu ili održava u zabludi drugu ugovornu stranu u nakani da ju navede na sklapanje ugovora, na koji ne bi pristala da je znala za postojanje zablude- za pobojnost ugovora radi prijevare potrebni su svijest i nakana stvaranja zablude odnosno održavanja u zabludi - pobojnost ugovora postoji neovisno o tome glede čega je prevarena strana dovedena u zabludu/ održavana u zabludi→ nije potrebno da zabluda bude bitna - strana koja je pod prijevarom sklopila ugovor ima pravo zahtijevati naknadu štete koju je pretrpjela PRIJETNJA- za pobojnost ugovora zbog prijetnje kumulativno moraju postojati: nedopuštena prijetnja, opravdani strah zbog kojeg strana sklapa ugovor i uzročna veza između prijetnje, opravdanog straha i volje za sklapanje ugovora- nedopuštenost prijetnje podrazumijeva u prvom redu postojanje prijetnje, te u drugom redu nedopuštenost prijetnje - sama prijetnja (vis compulsiva) je radnja kojom se drugoj ugovornoj strani najavljuje neko zlo, neovisno da li joj prijeti ugovorna strana ili netko treći- nedopuštenost prijetnje (akta zastrašivanja) postoji onda kad je protupravna radnja kojom se zastrašuje buduća ugovorna strana i kad je protupravni cilj koji se prijetnjom želi postići - izazvani strah mora biti opravdan prema subjektivnom i objektivnom kriteriju:

• prema objektivnom kriteriju strah je opravdan kad iz okolnosti proizlazi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe• prema subjektivnom kriteriju pri procjeni opravdanosti straha treba uzeti u obzir i subjektivna svojstva osobe koja prijeti i strane kojoj je prijetnja upućena

Opseg pobojnosti- u pravilu djelomična pobojnost ne postoji, nego odluka suda kojom poništava ugovor djeluje na cijeli ugovor i on se poništava u cjelini Posljedice pobojnosti- posljedice ništetnosti ugovora i poništenja pobojnog ugovora općenito su iste glede obveze vraćanja primljenog s ciljem uspostave ranijeg stanja (restitutio in integrum)

VII. UČINCI VALJANOG UGOVORAPRIMARNI (NAMJERAVANI) UČINCI VALJANOG UGOVORA

Subjekti između kojih nastaju učinci- učinci valjano sklopljenog ugovora nastaju i djeluju samo između osoba koje su ugovorne strane i to je temeljno pravilo koje proizlazi iz načela relativnosti svih obveznopravnih odnosa - ugovorom i jednostranim pravnim poslom obveza može nastati samo za onu osobu koja je preuzme- ni jedna osoba ne može stvoriti obvezu ni za koga drugog osim za samog sebe, iznimno obveza za drugu osobu može nastati kad je preuzme zastupnik koji tu osobu ovlašteno zastupa - pravo treće osobe mogu stvoriti dvije osobe ugovorom koji sklope → ugovaranje u korist trećeg• UGOVARANJE U KORIST TREĆEG- u korist trećeg se može sklopiti ugovor bilo koje vrste ili tipa- ugovorne strane se u pravilu uzajamno obvezuju, no svakim ugovorom jedna strana s drugom može ugovoriti tražbinu u korist treće osobe (koja nije ugovorna strana) i time nastaje vlastito i neposredno pravo trećeg prema dužniku

Sadržaj učinaka- u trenutku sklapanja svakog valjanog ugovora vjerovnik stječe subjektivno pravo, a dužnik pravnu dužnost, odnosno obvezu - kod sklapanja dvostranoobveznog ugovora za obje strane nastaju subjektivno pravo i obveza jer u dvostranom ugovoru postoje najmanje dvije činidbe, a svaka strana se drugoj obvezuje na jednu, pa je svaka strana istovremeno vjerovnik jedne i dužnik druge činidbe- vjerovnik stječe pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a nastalu obvezu dužnik je dužan ispuniti savjesno i u svemu kako ona glasi - međutim u trenutku nastanka vjerovnikovog subjektivnog prava i dužnikove obveze nije uvijek nužno nastalo i vjerovnikovo pravo zahtijevati ispunjenje jer subjektivno pravo se razlikuje od zahtjeva za njegovo ostvarenje

• SUBJEKTIVNO PRAVO VJEROVNIKA- „skup ovlaštenja koja pravnom subjektu u određenom odnosu priznaju norme objektivnog prava“ - sadržaj subjektivnog prava čini jedno ili više pravnih ovlaštenja i to su ovlaštenja koja objektivno pravo (sustav pravnih normi) veže uz pojedino subjektivno pravo, drugim riječima za vjerovnika je nastala jedna ili više pravnih ovlasti - subjektivno pravo se ne smije poistovjetiti sa zahtjevom za njegovo ostvarenje, jer kad je ugovoren rok za ispunjenje obveze, vjerovnik u trenutku nastanka ugovora stječe subjektivno pravo, ali zahtjev za ostvarenje tog prava steći će tek kad istekne ugovoreni rok za ispunjenje dužnikove obveze- subjektivna prava mogu prestati protekom vremena → prekluzija- prekluzivni rok je zakonom određen protek vremena čijim istekom prestaje postojati subjektivno pravo

19

- postoje postupovni i materijalni prekluzivni rokovi:• postupovni prekluzivni rokovi - rokovi unutar kojih se mora obaviti određena postupovna radnja (npr. uložiti žalba protiv presude)• materijalni prekluzivni rokovi - rokovi unutar kojih se moraju obaviti određene radnje pod prijetnjom gubitka prava, a da te radnje nisu postupovne (npr. prodavatelja obavijestiti od materijalnom nedostatku prodane stvari)

• PRAVNA DUŽNOST DUŽNIKA- istovremeno s vjerovnikovim subjektivnim pravom nastala je i dužnikova pravna dužnost odnosno obveza OBVEZA = obveznopravni odnos ili dužnost dužnika u obveznopravnom odnosuOBAVEZA ili pravna dužnost = sve ono na što je jedna strana obavezna odnosno dužna drugoj strani- po svom sadržaju obaveza je naličje i suprotnost subjektivnog prava

• VJEROVNIKOV ZAHTJEV ZA OSTVARENJE SUBJEKTIVNOG PRAVA- zahtjev: „objektivnim pravom zajamčena mogućnost da se od drugog traži čin ili propust koji istodobno znači ostvarenje subjektivnog prava“ ili „mogućnost imaoca subjektivnog prava da on svoje pravo prema njegovu sadržaju i pomoću sredstava objektivnog prava ostvari“- imatelj subjektivnog prava bit će primoran koristiti se zahtjevom samo u slučaju kad se druga strana suprotstavlja njegovu ostvarenju odnosno kad postupa protivno svojoj pravnoj dužnosti (obvezi)- tužba je tipično postupovno sredstvo za ostvarenje zahtjeva- prigovor (exceptio): sredstvo za ostvarivanje zahtjeva; pravo da se iznošenjem činjenica, iz kojih proizlazi suprotno pravo ili protupravo, suprotstavi ostvarenju subjektivnih prava duge osobe- prijeboj (kompenzacija) je sredstvo za ostvarenje zahtjeva u materijalnom pravu. Prijebojem se zahtjev ostvaruje kad je vjerovnik istovremeno i dužnik iste osobe tako što izjavom o prijeboju namiruje svoju tražbinu obračunavanjem sa svojim dugovanjem istoj osobi- zastara → zahtjev za ostvarenje može prestati postojati, ali njegovim prestankom ne prestaje subjektivno pravo

• DUŽNIKOVA ODGOVORNOST- odgovornost je suprotnost ostvarenju subjektivnog prava, kao što nema subjektivnog prava bez obaveze, tako nema ni zahtjeva bez odgovornosti- kad postoji odgovornost dužnika se protiv njegove volje pravnim sredstvima može prisiliti da ispuni obvezu- za svoje obveze osobe odgovaraju samo svojom imovinom → sankcije su samo imovinske, a ne i osobne

- sve osobe (fizičke i pravne) načelno odgovaraju cjelokupnom svojom imovinom, ali odgovornost za obvezu može biti ograničena tako da ona odgovara samo za dio neke obveze ili da za neku obvezu odgovara samo dijelom svoje imovine

Vrijeme nastanka učinka - učinci u pravilu nastaju u trenutku nastanka ugovora- od tog pravila često postoje iznimke po samom zakonu i temeljem ugovora- po samom zakonu vjerovnik je ovlašten zahtijevati ispunjenje odmah, ali samo po pravilu od kojeg postoje iznimke. Dok pri sklapanju ugovora često se u ugovor unosi rok za ispunjenje obveze, odgodni rok ili se ugovor sklapa s odgodnim uvjetom. U svim tim slučajevima zahtjev jedne i dužnost ispunjenja druge strane neće nastati u trenutku nastanka ugovora, nego kasnije. - treba razlikovat trenutak nastanka vjerovnikova prava i dužnikove obveze od trenutka nastanka vjerovnikova zahtjeva i dužnikove dužnosti ispunjenja i odgovornosti koji se naziva dospijeće i od kojeg vjerovniku pripadaju sredstva za ostvarenje njegova zahtjeva (tužba, prigovor, prijeboj)

Trajanje učinka- razlikujemo trajanje vjerovnikovog prava - dužnikove obveze od trajanja vjerovnikovog zahtjeva – dužnikove odgovornosti- vjerovnikovo obvezno pravo nastaje kako bi ispunjenjem obveze koja korespondira tom pravu prestalo nakon nekog vremena, odnosno prestankom dužnikove obveze- vjerovnikovo pravo ponekad je vremenski ograničeno prekluzivnim rokovima, tj. zakonom određenim rokovima u kojima vjerovnik mora poduzeti određenu radnju, a čijim istekom bez da ta radnja bude poduzeta vjerovnik gubi određeno pravo- trajanje vjerovnikova zahtjeva i dužnikove odgovornosti vremenski je ograničeno zastarnim rokovima- prestankom vjerovnikovog zahtjeva i dalje postoji vjerovnikovo pravo - zastarom se ne gubi samo pravo, nego djelotvornost zahtjeva za ispunjenje obveze, a prekluzijom se gubi samo pravo• ZASTARA- pravni institut koji uređuje prestanak vjerovnikova zahtjeva i dužnikove odgovornosti protekom određenog vremena- protek vremena nakon kojeg dužnik može uskratiti ispunjenje svoje obveze zbog pasivnog držanja vjerovnika od trenutka dospjelosti do isteka vremena određenog zakonom

TIJEK ZASTARNOG ROKA- zastarni rok počinje teći od prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, tj. prvog dana poslije dospijeća dužnikove obveze, a ako se obveza sastoji u toma da se nešto propusti/trpi onda od prvog dana poslije dana kad je dužnik postupio protivno obvezi

OBUSTAVA ILI ZASTOJ ZASTARE

20

- zastarni rok ne teče za vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze, tj. podići tužbu - zastarni rok će počet teći nakon što prestanu okolnosti zbog kojih nije tekao, pri čemu se vrijeme dok okolnosti traju ne uračunavaju u vrijeme zastarijevanja PREKID ZASTARE- o prekidu zastare radi se samo kad vjerovnik podigne tužbu u svrhu utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, te kad dužnik prizna dug- ako je zastara prekinuta dužnikovim priznanjem duga zastarni rok počinje ponovo teći ispočetka- ako je zastara prekinuta vjerovnikovom tužbom zastarni rok ponovo teče od dana pravomoćnosti odluke suda - zastarni rok istječe, tj. zastara nastupa kad istekne posljednji dan zastarnog roka određenog zakonom

UČINCI ZASTARE- kad nastupi zastara vjerovnik gubi zahtjev, a dužnik odgovornost, što znači da dužnik utemeljenim stavljanjem prigovora zastare postiže odbijanje vjerovnikova zahtjeva

→ vjerovnik svoju tražbinu ne može ostvariti prisilnim putem kao se dužnik zahtjevu suprotstavi prigovorom zastare

ZASTARNI ROKOVI- odredbe o dužini zastarnih rokova su prisilne, a ne dispozitivne

OPĆI ZASTARNI ROK- u tom roku zastaruju sve tražbine osim ako za pojedine vrste tražbina nije drukčije određeno- u hrvatskom pravu je 5 godina, a za trgovačke ugovore 3 godine- zastarni rok za periodične tražbine (kamate i anuiteti) je 3 godineSUBJEKTIVNI ZASTARNI ROK- subjektivni zastarni rok za potraživanje naknade izvanugovorne štete je 3 godine - subjektivni rok ujedno je rok za postavljanje zahtijeva za naknadu štete počinjene povredom ugovora, tj. zakašnjenjem ili neispunjenjem ugovorne obvezeOBJEKTIVNI ROK od 5 godina

NASTANAK SEKUDARNIH (NENAMJERAVANIH) UČINAKA

Dužnikovo zakašnjenje i neispunjenje- dužnik pada u zakašnjenje ako ne ispuni obvezu do isteka roka određenog za ispunjenje- kada rok za ispunjenje nije određen ugovorom određen je zakonom- ako rok za ispunjenje nije određen ni ugovorom niti zakonom vjerovnik može zahtijevati ispunjenje odmah i dužnik je dužan odmah ispuniti obvezu, osim ako cilj posla i narav obveze ne zahtijevaju neki rok za ispunjenje- nakon pada u zakašnjenje dužnik ima pravo na naknadni rok- o neispunjenju obveze se radi kad je prestalo dužnikovo pravo da ispuni obvezu i vjerovnikovo pravo da zahtijeva ispunjenje obveze - moguće posljedice dužnikovog zakašnjenja i neispunjenja su: raskid ugovora, odgovornost za štetu, pravo zadržanja, pravo pobijati dužnikove pravne radnje, prava na zateznu kamatu i posebna prava u nekim posebni slučajevima

Vjerovnikovo zakašnjenje i njegovi učinci- vjerovnik pada u vjerovničko zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi - odbijanje primitka je neosnovano kad dužnik ponudi ispunjenje koje je u cijelosti valjano i bez nedostataka, a osnovano kad ispunjenje nije valjano i sa nedostacima- vjerovnik obveze iz dvostranoobveznog ugovora pada u zakašnjenje i kad je spreman primiti ispunjenje obveze od dužnika, ali ne nudi ispunjenje svoje dospjele obveze→ posljedica pravila o istovremenom ispunjenju obveza obje strane dvostranoobveznog ugovora- posljedice vjerovničkog zakašnjenja:

• ako druga ugovorna strana u trenutku vjerovnikova zakašnjenja nije bila u dužničkom zakašnjenju, ona neće ni pasti u dužničko zakašnjenje• ako je druga strana u trenutku vjerovnikova zakašnjenja bila u dužničkom zakašnjenju, njeno dužničko zakašnjenje prestaje• nastaje dužnikova obveza da čuva stvar• na vjerovnika prelazi rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari koju je trebao primiti• nastaje vjerovnikova obveza da drugoj strani naknadi troškove čuvanja stvari• nastaje vjerovnikova odgovornost za štetu koju bi dužnik pretrpio zbog vjerovnikova zakašnjenja

UČINCI ZAKAŠNJENJA I NEISPUNJENJA

21

Raskid ugovora• PRETPOSTAVKE RASKIDA- prestanak ugovora u vremenu od nastanka do dospjelosti dužnikove obveze može prouzročiti: pobojnost ugovora, nemogućnost ispunjenja, promijenjene okolnosti, neizvjesnost da će druga strana ispuniti svoju obvezu i očiglednost da druga strana neće ispuniti svoju obvezu

• RASKID UGOVORA KAD JE ROK ISPUNJENJA BITNI SASTOJAK- ponekad jedna ugovorna strana ne bi uopće sklopila ugovor ako se druga strana ne bi pristala obvezati da će ispuniti svoju obvezu do nekog je najkasnijeg trenutka. U takvim slučajevima rok ispunjenja je bitni sastojak ugovora.- rok ispunjenja je bitni sastojak ugovora kad proizlazi iz volje strana i kad proizlazi iz prirode posla → fiksni rokovi- iz toga proizlazi nepotrebnost davanja dužniku naknadni rok za ispunjenje, nepotrebnost opstanka ugovora nakon što dužnik u roku ne ispuni svoju obvezu i nepotrebnost nametanja vjerovniku vilo kakvih radnji u svrhu raskida- fiksni ugovor se raskida po samom zakonu istekom ugovorenog roka, ako dužnik nije ispunio obvezu u tom roku

• RASKID KAD ROK ISPUNJENJA NIJE BITNI SASTOJAK- u ovom slučaju će svrha sklapanja ugovora za vjerovnika biti postignuta i ako dužnik ne ispuni svoju obvezu u roku, te nakon što je pao u dužničko zakašnjenje- dužnik ima pravo ispuniti obvezu i nakon isteka roka ispunjenja → primjereni naknadni rok za ispunjenje čija dužina ovisi o dugovanoj činidbi i interesu ugovornih strana- vjerovnik može odrediti naknadni rok za ispunjenje, zahtijevati ispunjenje tako da ne odredi nikakav naknadni rok za ispunjenje ili ne poduzeti ništa- ako vjerovnik odredi naknadni rok tako da se iz njegovog očitovanja vidi želja za raskidom ugovora ako dužnik ne ispuni obvezu do isteka određenog roka, vjerovnik za raskid ugovora ne treba poduzeti ništa, nego će ugovor biti raskinut samim protekom roka za ispunjenje koji je odredio vjerovnik. - naknadni rok mora biti objektivno primjeren ili duži od toga, ako je rok kraći od objektivno primjerenog, ugovor će biti raskinut istekom objektivno primjerenog roka - ako je vjerovnik samo zahtijevao ispunjenje bez određivanja roka, za raskid ugovora nužno je odgovarajuće očitovanje vjerovnika i ugovor će biti raskinut kad vjerovnik očituje volju za to, a dužnik primi očitovanje- ako vjerovnik ne poduzme ništa, dužnik ima pravo ispuniti obvezu u naknadnom primjerenom roku sve do trenutka kad bi primio vjerovnikovo očitovanje raskida. Ako ugovor ne bi bio raskinut, vjerovnik bi zadržao pravo zahtijevati ispunjenje sve do isteka odgovarajućeg zastarnog roka.

• NAČINI RASKIDA UGOVORA

- ugovor može biti raskinut ex lege (po samom zakonu) ili jednostranim očitovanjem vjerovnikove volje za raskid

• UČINCI RASKIDA- raskidom ugovora ugovorne strane oslobođene su od obveza koje su imale temeljem ugovora koji je raskinut- ugovor može biti raskinut prije nego što je ijedna obveza ispunjena, nakon što je jedna strana u cijelosti ispunila svoju obvezu i nakon što su obje strane djelomično ispunile svoje obveze. U takvim slučajevima nastaje obveza restitucije, tj. obveza strane koja je štogod primila da vrati drugoj strani. Ako vraćanje primljenog nije moguće (ako je potrošeno) strana je dužna drugoj strani naknaditi vrijednost primljenog u novcu.

Odgovornost za štetu zbog povrede ugovora- izraz „povreda ugovora“ se koristi za sve situacije u kojima jedna strana odgovara za štetu koju pretrpi druga ugovorna strana - za štetu koju pretrpi jedna (savjesna) strana, druga (nesavjesna) strana odgovara:

u slučaju kad kao dužnik zakasni sa ispunjenjem ili ne ispuni svoju obvezu u slučaju kad na predmetu kojim je obveza ispunjena postoje materijalni ili pravni

nedostaci u slučaju kad ne ispuni dužnost obavješćivanja u slučaju kad kao vjerovnik padne u zakašnjenje u slučaju kad je ugovor raskinut uz njenu odgovornost bilo prije ili poslije dospjelosti

• PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI- za nastanak obveze nesavjesne strane da savjesnoj strani naknadi štetu prouzročenu povredom ugovora potrebno je postojanje štete, štetne radnje, uzročne veze između štetne radnje i štete, i proutpravnost odnosno nepostojanje okolnosti koja otklanja odgovornost dužnika za povredu ugovora

ŠTETA → dijeli se na neimovinsku i imovinsku (materijalnu)→ neimovinska šteta postoji kad je povrijeđeno neko osobno pravo→ imovinska (materijalna) šteta postoji kad je smanjena vrijednost imovine oštećenog (stvarna šteta) ili je spriječeno povećanje vrijednosti imovine oštećenog (izmakla dobit)

ŠTETNA RADNJA→ svaka radnja ili propuštanje strane: dužničko i vjerovničko zakašnjenje, neispunjenje obveze obavješćivanja, ispunjenje s nedostacima, odgovornost za raskid ugovora

UZROČNA VEZA

22

→ postoji ako je povreda ugovora uzrok štete→ uzročna veza između povrede ugovora i štete mora biti izravna ili neposredna i neprekinuta

PROTUPRAVNOST I NJENO ISKLJUČENJE→ protupravnost postoji u objektivnom i subjektivnom smislu→ objektivna protupravnost postoji zato što je odredbama ZOO za slučajeve „povrede ugovora“ određeno postojanje odgovornosti za štetu → subjektivna protupravnost kod izvanugovorne odgovornosti za štetu sastoji se u krivnji (namjeri ili nepozornosti štetnika), a u slučaju povrede ugovora nesavjesna strana odgovara neovisno o svojoj namjeri ili nepozornosti, tj. po kriteriju uzročnosti (objektivno)- štetnik koji odgovara po kriteriju uzročnosti oslobađa se odgovornosti ako dokaže: da se šteta dogodila višom silom pri čemu se napominje da se štetnik „ne može osloboditi odgovornosti ako dokaže da se šteta dogodila slučajno“, da je šteta nastala radnjom treće osobe ili da je šteta nastala radnjom oštećenika- „viša sila“ je izraz kojim se opisuju događaji za koje ugovorna strana ne odgovara, to su događaji koji:

nastaju nakon trenutka obvezivanja strane, a prije dospjelosti njene obveze u trenutku obvezivanja su bili nepredvidivi su izvan kontrole ugovornih strana strane svojim radnjama ne mogu otkloniti ni izbjeći

- događaj koji odgovara pojmu slučaja bi se mogao spriječiti i njegove posljedice otkloniti kad bi se mogao predvidjeti- štetnik odgovara za slučaj ako slučajni događaj nije predvidio zbog nepostupanja s potrebnom pozornošću- ako je šteta nastala radnjom treće osobe dužnik neće odgovarati za štetu, no ako je radnjom treće osobe uzrokovana povreda ugovora, a ne sama šteta, onda takva radnja neće otkloniti odgovornost nesavjesne strane za štetu, ali tada će možda postojati odgovornost trećeg da naknadi nesavjesnoj strani ono što je platila drugoj strani kao naknadu štete- pod isključivom krivnjom druge (savjesne) strane podrazumijeva se: da je druga strana sama sebi prouzročila štetu i da je druga strana odgovorna za štetnu radnju koja predstavlja povredu ugovora

• OPSEG NAKNADE ŠTETE- opseg naknade štete ovisi o: pretrpljenoj šteti, ponašanju nesavjesne strane, ponašanju druge strane i o tome je li osim štete za drugu stranu nastao i neki dobitak- naknada štete ne može biti veća od pretrpljene štete- nesavjesna strana dužna je naknaditi cjelokupnu štetu samo u slučaju prijevare ili namjernog neispunjenja te neispunjenja zbog krajnje nepažnje. Svaki drugi dužnik dužan je naknaditi samo predvidivu stvarnu štetu, izmaklu dobit i neimovinsku štetu- oštećena ugovorna strana dužna je poduzeti sve razumne mjere da bi se smanjila šteta izazvana povredom ugovora, a ako ih nije poduzela nesavjesna strana može zahtijevati smanjenje naknade

• ZASTARA- tražbina naknade štete nastale povredom ugovorne obveze zastarijeva za vrijeme određeno za zastaru te obveze, odnosno u istom roku u kojem zastarijeva i zahtjev za ispunjenje ugovorne obveze. Ako je obveza prestala zbog neispunjenja, onda u roku u kojem bi se moglo zahtijevati ispunjenje da nije prestala.

• UGOVARANJE ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU- ova zakonom određena odgovornost može se ugovorom proširiti, ograničiti ili isključiti- ugovorno proširenje odgovornosti uređeno je odredbom ZOO koja dopušta strankama valjano ugovaranje odgovornost „i za slučaj za koji on inače ne odgovara“ → mogućnost ugovaranja odgovornosti i za višu silu, trećeg i drugu stranu. No ako je ispunjenje ugovorne odredbe kojom je odgovornost proširena bilo u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, vjerovnik ga ne bi mogao zahtijevati. - odgovornost dužnika za namjeru ili krajnju nepažnju ne može se unaprijed ugovorom isključiti ni ograničiti, pa je ugovorna odredba koja to predviđa ništetna. Odredba koja isključuje odgovornost za običnu nepažnju valjana je, osim ako proizlazi iz monopolskog položaja dužnika ili iz općenito neravnopravnog odnosa ugovornih strana- ugovorno određivanje najviše svote naknade štete izričito je dopušteno ako: ugovorena svota nije u očitom nerazmjeru sa štetom i ako za određeni slučaj nije što drugo zakonom određeno

Pravo zadržanja (retencije)- pravo vjerovnika da zadrži pokretne stvari dužnika u zakašnjenju, koje su u njegovim rukama i do kojih je došao na zakonit način, zbog naplate ili osiguranja dospjele tražbine

Pobijanje dužnikovih pravnih radnji- opće pretpostavke pobijanja dužnikovih pravnih radnji su: dospjelost vjerovnikove tražbine, stvarna ili vjerojatna nesposobnost dužnika da ispuni obvezu i pravna radnja dužnika kojom je prouzročena ta nesposobnost - ako je pravnom radnjom dužnik besplatno raspolagao svojom imovinom dodatne pretpostavke pobijanja ne postoje, a postoje ako je raspolagao naplatno- ako je dužnik svojom imovinom raspolagao naplatno za pobijanje je potrebno da je dužnik znao ili mogao znati da time nanosi vjerovniku štetu i da je za to treći znao ili mu je moglo biti poznato- u takvim slučajevima vjerovnik dospjele tražbine ima pravo tužbom ili prigovorom pobijati dužnikove pravne radnje poduzete na njegovu štetu, odnosno ima pravo zahtijevati da se pravna radnja proglasi bez učinka prema njemu

23

- ako sud usvoji tužbeni zahtjev pravna radnja gubi učinak prema tužitelju onoliko koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina, čime se povećava dužnikova imovina i nastaje mogućnost da on ispuni svoju obvezu prema vjerovniku

Zatezne kamate- zatezne kamate su zakonske kamate jer obveza njihova plaćanja nastaje na temelju zakona i nije je potrebno ugovarati- nastaje čim dužnik novčane obveze zakasni s ispunjenjem te obveze i teče sve do dana kad dužnik tu obvezu ispuni- stopa zateznih kamata utvrđena je zakonom, ali je trgovci unutar zakonom određenih okvira mogu i sami ugovoriti- zakonska stopa se određuje za svako polugodište, a za zakašnjenje s plaćanjem iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i tijela javne vlasti ona odgovara eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 8%- ugovorena stopa zatezne kamate može od zakonske stope zatezne kamate biti veća najviše za 50%- vjerovnik ima pravo na zatezne kamate neovisno o tome je li zbog dužnikova zakašnjenja pretrpio neku štetu ili ne (samo kod novčanih obveza)- ako vjerovnik zbog zakašnjenja s plaćanjem pretrpi štetu ima pravo na naknadu dijela te štete i to onog dijela koji prelazi svotu zateznih kamata, jer u slučaju kad je pretrpio štetu „ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete“- zabrana anatocizma odnosi se na ugovorne i zatezne kamate, pa na dospjele zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim ako je to posebnim zakonom određeno

OSTALI SEKUNDARNI (NENAMJERAVANI) UČINCI

Odgoda i raskid ugovora zbog neizvjesnosti neispunjenja- moguće je da su u trenutku sklapanja ugovora materijalne prilike jedne strane toliko teške da je neizvjesno može li ona ispuniti ugovornu obvezu, a moguće je i da takvo stanje nastane nakon sklapanja ugovora. U tom slučaju strana koja je dužna prva ispuniti svoju obvezu iz dvostranoobveznog ugovora dobiva pravo odgoditi ispunjenje ili jednostrano raskinuti ugovor- ako je neizvjesnost ispunjenja druge strane nastala nakon sklapanja ugovora, a u vrijeme sklapanja prva strana to nije predvidjela niti mogla predvidjeti uz potrebnu pozornost ona dobiva pravo odgoditi ispunjenje- ako je neizvjesnost ispunjenja druge strane postojala već u trenutku sklapanja ugovora za nastanak prava prve strane nužno je da ona za tu neizvjesnost nije znala niti morala znati unatoč tome što je postupala s potrebnom pozornošću→ kad su ispunjene navedene pretpostavke prva strana ima pravo odgoditi svoje ispunjenje ili dok druga strana ne ispuni svoju obvezu ili dok druga strana ili treći ne da dovoljno osiguranje za

ispunjenje obveze druge strane. Ako obveza druge strane ne bi bila ispunjena niti osiguranje dano u primjerenom roku ugovor može biti raskinut

Izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti - pri sklapanju ugovora obje strane imaju u vidu različite okolnosti koje na različite načine utječu na odluku o sklapanju ugovora. Te okolnosti mogu utjecati na težinu ispunjenja, ravnotežu vrijednosti stranačkih činidbi i opću ravnotežu između ugovornih strana, te okolnosti su strane dužne uzeti u obzir.- kada se navedene okolnosti nakon sklapanja ugovora promjene za jednu ugovornu stranu (pogođena strana) ispunjenje obveze može postati pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak. U tom slučaju, kad su ispunjene potrebne pretpostavke, pogođena strana ima pravo zahtijevati izmjenu ili raskid ugovora.- pretpostavke koje moraju postojati za raskid/izmjenu ugovora su: promjena okolnosti, odgovarajuće posljedice promjene okolnosti, nepredvidivost, neizbježnost, nesavladivost promjene okolnosti i da se promjena okolnosti zbila nakon sklapanja ugovora, a prije dospijeća obveze pogođene strane- pogođena strana ima pravo zahtijevati izmjenu/raskid ugovora od suda i istovremeno je dužna o svojoj namjeri obavijestiti drugu stranu i to čim nastane mogućnost jednog od ovih zahtjeva- druga strana ima pravo da pristankom na izmjenu ugovora otkloni zahtjev pogođene strane za raskid ugovora, prema tome „ugovor se neće raskinuti ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajući uvjeti ugovora pravično izmijene“. Osim toga ona ima pravo da u slučaju raskida ugovora zahtijeva od pogođene strane naknadu pravičnog dijela štete koju trpi zbog raskida ugovora.

Raskid ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja- pravila o učincima objektivne nemogućnosti ispunjenja jedne strane na obvezu druge strane u dvostranoobveznom ugovoru postoje zbog međuzavisnosti obveza dviju strana jer su one međusobno uvjetovane i čvrsto povezane- nemogućnost ispunjenja za koju ne odgovara ni jedna strana nastaje kad je ta nemogućnost nastala zbog više sile i ako je zbog tog ispunjenje obveze jednoj strani potpuno nemoguće gasi se i obveza druge strane i prestaje ugovorni odnos- ako je druga strana prije nastanka nemogućnosti ispunjenja prve strane svoju obvezu djelomično ili u cijelosti ispunila nastat će obveza prve strane da drugoj vrati sve što je od nje primila- djelomična nemogućnost ispunjenja podrazumijeva da je ispunjenje obveze prve strane djelomice ostalo moguće , u tom slučaju obveza druge strane se neće ugasiti i neće prestati ugovorni odnos- ako djelomično ispunjenje ne odgovara svrsi sklapanja ugovora za drugu stranu, ona može raskinuti ugovor jednostranim očitovanjem volje- ako ispunjenje prve strane postane nemoguće zbog događaja za koji odgovara druga strana obveza prve stane se gasi, ali obveza druge strane i dalje postoji → prva strana zadržava svoju tražbinu od druge strane

24

Odgovornost za nedostatke• POJAM NEDOSTATKA- materijalni nedostaci su sva odstupanja faktičkih, tj. stvarnih obilježja činidbe kojom je obveza ispunjena (npr. predane stvari) od ugovorenih odnosno potrebnih obilježja činidbe odnosno objekta činidbe - materijalne nedostatke dijelimo na nedostatke u količini (kvantiteti) i nedostatke u kakvoći (kvaliteti)- nedostaci u količini postoje kad dužnik preda vjerovniku veću ili manju količinu od ugovorene - nedostaci u kakvoći postoje kad predmet kojim je obveza ispunjena:

nema faktična svojstva koja su ugovorena izrijekom ili prešutno, u što se ubraja i slučaj kad on ne odgovara uzorku ili modelu prema kojem je sklopljen ugovor

nema svojstva potrebna za posebnu uporabu za koju je stjecatelj pribavlja, a prenositelj je za takvu uporabu znao

nema svojstva potrebna za redovitu uporabu nema svojstva koja treba imati prema propisima nema svojstva koja inače postoje kod drugih stvari iste vrste i koja je kupac mogao

opravdano očekivati prema naravi stvari bude nepravilno montiran, ako je usluga montaže bila uključena u ispunjenje ugovora kad je nepravilno montiran zbog nedostatka u uputama za montažu

- nedostatak se ne uzima u obzir ako je stjecatelj na temelju izjava proizvođača očekivao postojanje određenih svojstava stvari, a prenositelj nije znao niti morao znati za te izjave ili ako su te izjave bile opovrgnute do časa sklapanja ugovora ili nisu utjecale na odluku stjecatelja da sklopi ugovor- pravni nedostatak postoji kad na predmetu kojim je obveza ispunjena postoji neko pravo treće osobe i/ili neko javnopravno ograničenje koje stjecatelju onemogućuje da u punom opsegu stekne ona prava koje na predmetu ispunjenja treba steći prema ugovoru (kad zbog trećeg kupac ne može postati vlasnik)- pravne nedostatke dijelimo na one koje isključuju stjecateljeva prava (potpuna evikcija) i na one koji samo umanjuju ili ograničuju stjecateljeva prava (djelomična evikcija)- evikcija (odgovornost za pravne nedostatke) može biti sudska ili izvansudska

• PRETPOSTAVKE ODGOVORNOSTI ZA NEDOSTATKE - kad na predmetu kojim je obveza ispunjena postoji nedostatak prenositelj odgovara stjecatelju ako postoje pretpostavke: da je obveza ispunjena, da stjecatelj nije znao niti morao znati za nedostatke, da su nedostaci postojali u trenutku prijelaza rizika slučajne propasti ili oštećenja predmeta ispunjenja s prenositelja na stjecatelja i da ugovorom nije isključena odgovornost za nedostatke

- dodatne pretpostavke za materijalne nedostatke su: da nedostatak nije neznatan, da se ne radi o prisilnoj javnoj prodaji i da se nedostaci pokažu prije no što istekne 6 mjeseci od predaje predmeta stjecatelju- pravni nedostaci moraju postojati u trenutku kad stjecatelj stekne odnosno treba steći odgovarajuće pravo- nedostaci u kakvoći moraju se pokazati prije nego što istekne 6 mjeseci od prijelaza rizika na stjecatelja jer prenositelj ne odgovara za skrivene nedostatke koji se pokažu nakon isteka tog roka ako se radilo o kupoprodaji

• PRETPOSTAVKE OČUVANJA STJECATELJEVIH PRAVA- pretpostavke očuvanja stjecateljevih prava su obavješćivanje o nedostacima i postavljanje zahtjeva unutar zakonskih rokova (prekluzivni rok)OBAVJEŠĆIVANJE- vidljivi materijalni nedostaci su oni koji se mogu uočiti uobičajenim pregledom predmeta kojim je obveza ispunjena, a skriveni su oni koji se na takav način ne mogu uočiti- vidljive nedostatke stjecatelj je dužan odmah obavijestiti prenositelja ako su oba nazočna na pregledu predmeta ispunjenja obveze pri preuzimanju, ako nisu oba nazočna rok za obavješćivanje kod trgovačkih ugovora je bez odgađanja u odnosu na trenutak primitka- stjecatelj mora pregledati predmet ispunjenja na uobičajeni način ili da je da na pregled trećem što je prije moguće- stjecatelj je dužan obavijestiti prenositelja o skrivenim nedostacima u subjektivnom roku „bez odgađanja“, postoji i objektivni rok, koji je kod trgovačkih ugovora 6 mjeseci, nakon čijeg isteka prenositelj više ne odgovara za nedostatke- obavijest o nedostatku ne mora imati određeni oblik, ali da bi tom obaviješću o nedostacima stjecatelj sačuvao prava koja mu pripadaju mora: opisati nedostatak i pozvati prenositelja da pregleda predmet ispunjenja- kod pravnih nedostataka postoji izričita obveza stjecatelja da obavijesti prenositelja o mogućnosti postojanja prava trećeg kad za to sazna- obavješćivanje nije pretpostavka očuvanja stjecateljevih prava: kad je prenositelju poznato da treća osoba polaže pravo na stvar, kad prenositelj ne raspolaže sredstvima za odbijanje zahtijeva treće osobe i kad je pravo trećeg očito osnovano

PREKLUZIVNI ROKOVI ZA PODNOŠENJE ZAHTJEVA- postojanje prava stjecatelja vremenski je ograničeno prekluzivnim rokovima čijim istekom prestaju stjecateljeva prava, ako prije nije pokrenuo odgovarajući postupak radi njihova ostvarenja- stjecateljeva prava zbog materijalnih nedostataka prestaju kad proteknu 2 godine od odašiljanja obavijesti o nedostacima prenositelju- kod pravnih nedostataka tokovi ovise radi li se o izvansudskoj ili sudskoj evikciji

25

- u slučaju iznaskudske evikcije prava koja pripadaju stjecatelju zbog pravnih nedostataka gase se istekom godine dana od saznanja za pravo trećeg, a ako je prije isteka tog roka pokrenut odgovarajući postupak (sudska evikcija) i stjecatelj je pozvao prenositelja da se umiješa u taj postupak, stjecateljeva prava gase se istekom 6 mjeseci od pravomoćnog okončanja tog postupka

• PRAVA KOJA PRIPADAJU STJECATELJU- stjecatelj ima pravo zahtijevati: uredno ispunjenje, sniženje cijene, naknadu štete i može raskinuti ugovor, a glede pravnih nedostataka priznati trećem njegovo pravo

PRAVO ZAHTIJEVATI UREDNO ISPUENJENJE- ispunjenje s nedostacima je oblik neurednog ispunjenja, pa stjecatelj uvijek ima pravo zahtijevati uredno ispunjenje- kad se radi o nedostacima u kakvoći stjecateljev zahtjev za uredno ispunjenje ugovora može biti u obliku zahtjeva za ispunjenje bez materijalnih nedostataka ili u obliku zahtjeva za otklanjanje nedostataka ispunjenja - u slučaju kad je obveza ispunjena novom činidbom nastaje obveza prenositelja da prvo što je primio vrati dužniku- kad se nedostaci u količini sastoje u ispunjenju manje količine od ugovorene stjecatelj ima pravo zahtijevati nadopunu do ukupne dogovorene količine, a kad se radi o ispunjenju veće količine od ugovorene stjecatelj ima pravo zahtijevati naknadu troškova čuvanja i naknadu štete. Kada je objekt činidbe generičan stjecatelj je dužan u razumnom roku očitovati odbijanje viška jer se u protivnom smatra da ga je primio te ga je dužan platiti- kod pravnih nedostataka stjecatelj može zahtijevati oslobođenje predmeta ispunjenja od prava trećeg ili predaju drugog predmeta koji neće imati pravni nedostatak

PRAVO ZAHTIJEVATI SNIŽENJE CIJENE (VRIJEDNOSTI PROTUČINIDBE)- kad nedostatak ne smeta stjecatelju on ima pravo zahtijevati sniženje cijene, odnosno naknade koju se obvezao platiti prenositelju ili zahtijevati uredno ispunjenje - pravo zahtijevati sniženje cijene pripada stjecatelju u slučaju nedostataka u kakvoći i u slučaju pravnih nedostataka

PRAVO NA RASKID UGOVORA- kako bi ugovor bio raskinut moraju se kumulativno ispuniti: mogućnost vraćanja predmeta ispunjenja dužniku i istek primjerenog naknadnog roka za uredno ispunjenje - prenositelj ima pravo na objektivno primjereni naknadni rok za ispuenjenje bez nedostataka, a ugovor u pravilu može biti raskinut tek nakon njegova isteka- iznimno ugovor može biti raskinut bez postavljanja naknadnog roka: kad je rok ispunjenja bitni sastojak ugovora i kad je očito da prenositelj ni u naknadnom roku neće uredno ispuniti svoju obvezu - kad se radi o pravnim nedostacima ugovor ne može biti raskinut ako se njegova svrha za stjecatelja može ostvariti unatoč pravnom nedostatku

- u slučajevima sudske evikcije raskid ovisi o tome radi li se o:a) potpuna sudska evikcija - kad je objekt ispunjenja trajno ili potpuno i sa svim pravima oduzet stjecatelju, ugovor između prenositelja i stjecatelja raskida se po samom zakonu, a stjecatelj stječe pravo na naknadu štete b) djelomična sudska evikcija - kad pravo trećeg ograničava ili umanjuje, ali ne isključuje stjecateljeva prava, ugovor između prenositelja i stjecatelja se ne raskida automatski, nego stjecatelju pripada pravo na jednostrani raskid ugovora ili zahtjev za razmjerno sniženje cijene i pravo na naknadu štete

PRAVO NA NAKNADU ŠTETE- stjecatelj ima pravo na naknadu štete u slučaju postojanja materijalnih i pravnih nedostataka, u oba slučaja se primjenjuju ista pravila- na naknadu štete primjenjuju se opća pravila o odgovornosti za štetu zbog povrede ugovora

PRAVO PRIZNATI TREĆEM PRAVO- pravo trećeg može biti „očito osnovano“ i tada stjecatelj prema prenositelju ima prava koja ima općenito- očita osnovanost prava trećeg ovlašćuje stjecatelja da trećem prizna njegovo prao i isplati naknadu za odustanak, čime prestaje postojati pravni nedostatak i ispunjena je svrha ugovora između prenositelja i stjecatelja

VIII. PROMJENE U UGOVORIMA

PROMJENE U SVEZI SA SUBJEKTIMA (STRANAMA)Prijenos ugovora- prijenos ugovora postoji kad se dvije strane sporazume o tome da prva (prenositelj) prenese drugoj (primatelj) - a druga da preuzme – sva prava i obveze i z određenog ugovora koji je prva strana sklopila s trećom osobom - taj sporazum je ugovor jer su se strane suglasile o određenoj, objektivno mogućoj i pravno dopuštenoj činidbi- ugovor o prijenosu ugovora proizvest će učinak prijenosa ugovora primatelju samo ako na to pristane druga ugovorna strana• ODGOVORNOST PRENOSITELJA- prenositelj - osim ako se na to naročito obvezao - ne odgovara primatelju da će druga strana ispuniti svoje obveze iz ugovora koji je ustupljen (za bonitet)- prenositelj odgovara primatelju za pravovaljanost ustupljenog ugovora (za veritet)

26

Promjene na strani vjerovnika• USTUPANJE POTRAŽIVANJA (CESIJA)- cesija ili ustupanje tražbine je prijenos otuđive tražbine od dosadašnjeg vjerovnika (cedenta) na novog vjerovnika (cesionara), pri čemu dužnik (cessus) i tražbina ostaju isti

ODNOS CESUSA (DUŽNIKA) I CEDENTA (DOSADAŠNJEG VJEROVNIKA)- između ustupitelja (cedenta) i dužnika (cesusa) postoji obveznopravni odnos koji je pravni temelj tražbine koju ustupitelj prenosi primatelju (cesionaru) i u tom odnosu ustupitelj je vjerovnik - kod dvostranoobveznog ugovora ustupanjem cedent prestaje biti vjerovnik, ali on i dalje ostaje dužnik svoje obveze iz tog ugovora

ODNOS CEDENTA (DOSADAŠNJEG VJEROVNIKA) I CESIONARA (NOVOG VJEROVNIKA)- sporazum o prijenosu (ustupanju) tražbine je ugovor jer su se njime postojeći vjerovnik (cedent) i budući vjerovnik (cesionar) suglasili o cesiji (prijenosu određene tražbine) - ugovor o cesiji je konsenzualni i načelno neformalni ugovor, on je akcesorni (sporedni) u odnosu prema odnosu iz kojeg potječe cedentova tražbina, a može biti apstraktni ili kauzalni - u trenutku kad je ugovor o cesiji sklopljen cedent je prestao biti vjerovnik, a cesionar je postao vjerovnik- cesionar je stekao pravo zahtijevati od cedenta da obavijesti cesusa o ustupanju tražbine, jer cesus za to ne mora znati, a dok ne sazna za cesiju može svoju obvezu valjano ispuniti starom vjerovniku (cedentu)- za valjanost ugovora o cesiji i prijelaz tražbine na cesionara nije potrebna suglasnost cesusa (dužnika)- pravila o cedentovoj odgovornosti cesionaru ovise o tome je li ugovor o cesiji nenaplatan ili naplatan i o tome što su ugovorili- ako je cesija besplatna cedent ne odgovara cesionaru za postojanje (veritet) niti za naplativost (bonitet) ustupljenog potraživanja- ako je cesija naplatna cedent odgovara cesionaru samo za postojanje potraživanja (veritet) u trenutku kad je obavljeno ustupanje, a za naplativost ustupljenog potraživanja (bonitet) odgovara samo ako je to bilo ugovoreno i to samo do visine onoga što je primio od primaoca, te za naplativost kamata, troškove oko ustupanja i troškove postupka protiv dužnika

ODNOS CESIONARA (NOVOG VJERONIKA) I CESUSA (DUŽNIKA)- odnos cesionara i dužnika nastaje saznanjem dužnika za obavljenu cesiju- cesionar ima prema dužniku ista prava koja je cedent (stari vjerovnik) ima prema dužniku do ustupanja

Promjene na strani dužnika

• PREUZIMANJE DUGA- preuzimanje duga postoji kad se treća osoba ugovorom obveže dužniku preuzeti na sebe njegov dug, a vjerovnik se s time suglasi- može se preuzeti svaki dug osim strogo osobnog, dio duga, a ne samo čitav dug

UGOVOR O PREUZIMANJU DUGA- ugovor o preuzimanju duga sklapaju treći (preuzimatelj) i dužnik, taj ugovor je načelno neformalan, konsenzualan, apstraktni, akcesoran u odnosu na pravni odnos iz kojeg potječe dužnikov dug - učinak ugovora o preuzimanju duga između trećeg i dužnika - do vjerovnikove suglasnosti, a ako je on ne da onda permanentno - je u tome što se ovaj ugovor tada smatra ugovorom o preuzimanju ispunjenja

PRISTANAK VJEROVNIKA I NJEGOVI UČINCI - nakon što je sklopljen ugovor o preuzimanju duga, treći ili dužnik obavještavaju vjerovnika o sklapanju tog ugovora radi njegovog pristanka- ako je u obavijesti određen rok za vjerovnikov pristanak, pa ga on ne da u tom roku smatra se da nije pristao, a ako rok nije određen smatra se da nije dao pristanak ako ga ne da u razumnom roku- svoj pristanak vjerovnik može očitovati na svaki valjani način bilo trećem ili dužniku, te se kao pristanak smatra i kad primi ispunjenje ili djelomično ispunjenje dužnikove obveze od trećeg- ako vjerovnik da pristanak na ugovor o preuzimanju duga nastaju učinci prema njemu i trostrani pravni odnos - sadržaj obveze ostaje isti: treći (novi dužnik) duguje vjerovniku isto što je dugovao stari dužnik, a vjerovnik prema trećem ima isti položaj kao što je imao prema starom dužniku

PRIGOVORI NOVOG DUŽNIKA- treći, tj. novi dužnik može se vjerovnikovu zahtjevu za ispunjenje obveze suprotstaviti svim prigovorima koji proizlaze iz pravnog odnosa između vjerovnika i (prijašnjeg) dužnika- osim tog može se suprotstaviti i prigovorima koje osobno ima prema vjerovniku (npr. prigovor prijeboja s tražbinom iz nekog njihovog drugog odnosa)

• PRISTUPANJE DUGU- pristupanje dugu nastaje sklapanjem ugovora između vjerovnika i treće osobe, kojim se treća osoba obvezuje vjerovniku da će ispuniti dužnikov dug prema njemu- time se stari dužnik ne oslobađa svoje obveze i njegov položaj se ne mijenja- vjerovnik je dobio još jednog dužnika

• PREUZIMANJE ISPUNJENJA

27

- preuzimanje ispunjenja nastaje kad dužnik i treća osoba sklope ugovor kojim se ta treća osoba obvezuje dužniku da će ispuniti njegovu obvezu prema vjerovniku- pravo zahtijevati ispunjenje stekao je dužnik, a ne vjerovnik- nastala je obveza treće osobe prema dužniku kojem odgovara ako pravodobno ne ispuni obvezu prema vjerovniku te vjerovnik zatraži ispunjenje od dužnika

Asignacija- upućivanjem (asignacijom) jedna osoba, uputitelj (asignant) ovlašćuje i upućuje drugu osobu, upućenika (asignat) da u svoje ima a za njegov račun izvrši nešto određenoj trećoj osobi, primatelju upute (asignatar), a primatelja upute ovlašćuje da to izvršenje primi u svoje ime- asignacijom (uputom) u stvarnosti se postiže izbjegavanje dva plaćanja i postiže samo jedno plaćanje, i to kad je upućenik dužnik uputitelja, a uputitelj istodobno dužnik primatelja upute- kad upućenik ispuni obvezu primatelju upute prestat će i upućenikova obveza prema uputitelju i uputiteljeva obveza prema primatelju upute- za asignaciju je potrebna suglasnost sve 3 strane koje sudjeluju u odnosu , to ujedno podrazumijeva postojanje 3 pravna odnosa: između primatelja upute i uputitelja, između uputitelja i upućenika i između upućenika i primatelja upute

Jamstvo• OPĆENITO I UGOVORI O JAMSTVU- jamstvo je jedna od promjena na strani dužnika, ali i sredstvo za povećanje vjerojatnosti (osiguranje) ispunjenja- nastaje kad se treća osoba (jamac) u pisanom obliku obveže vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika ako dužnik to ne učini- jamstvo nastaje ugovorom o jamstvu kojeg su u pisanom obliku sklopili jamac i vjerovnik- ugovor o jamstvu je akcesoran (sporedan) u odnosu na pravni odnos iz kojeg proizlazi obveza (glavnog) dužnika- ugovorom o jamstvu jamac se može obvezati da jamči za svaku valjanu obvezu glavnog dužnika bez obzira na njen sadržaj- obveza za koju se jamči ne mora postojati u trenutku sklapanja ugovora, jer se jamstvom mogu osigurati ne samo postojeće i bezuvjetne obveze glavnog dužnika nego i buduće i uvjetne obveze, ali obveza za koju se jamči u svakom slučaju mora biti određena ili odrediva- opseg jamčeve odgovornosti ne mora, ali može biti određen ugovorom o jamstvu. Kad nije određen ugovorom, obveza jamca je jednaka obvezi glavnog dužnika. Jamac može svoju obvezu ugovorom o jamstvu ograničiti i na dio obveze ili je preuzeti po povoljnijim uvjetima nego što je obveza glavnog dužnika.- ugovorom o jamstvu može, ali ne mora biti određeno je li jamstvo supsidijarno i solidarno. Prema ZOO ako ugovorom o jamstvu nije drukčije određeno, a jamči se za obvezu koja nije nastala iz

trgovačkog ugovora, jamstvo je supsidijarno. Ako se jamči za obvezu nastalu iz trgovačkog ugovora jamstvo je solidarno.- supsidijarno jamstvo postoji kad vjerovnik ne može zahtijevati ispunjenje obveze od jamca prije nego što je tražio ispunjenje od glavnog dužnika pisanim pozivom u kojem je bio određen rok za ispunjenje- solidarno jamstvo postoji kad jamac odgovara vjerovniku na isti način i pod istim uvjetima kao glavni dužnik za cijelu obvezu, s time da vjerovnik ima pravo zbora zahtijevati ispunjenje od jamca ili glavnog dužnika, od obojice istodobno ili prvo od jamca• ODNOS VJEROVNIKA I (GLAVNOG) DUŽNIKA- ovaj odnos ne mora postojati prije sklapanja ugovora o jamstvu jer se može jamčiti i za buduću i uvjetnu obvezu, ako ta obveza ne bi nastala ugovor o jamstvu bio bi ništetan - jamstvo za buduću obvezu može se opozvati prije nego što obveza nastane, ako nije predviđen rok u kojem ona treba nastati

• ODNOS VJEROVNIKA I JAMCA- iako jamac jamči za obvezu dužnika, jamčeva obveza je njegova vlastita obveza čiji sadržaj i opseg određuje ugovor o jamstvu- ako nije drukčije ugovoreno ugovorom o jamstvu, jamac odgovara za ispunjenje cijele obveze glavnog dužnika- jamac je dužan naknaditi troškove koje je vjerovnik učinio radi naplate duga od glavnog dužnika, također odgovara vjerovniku za svako povećanje obveze koje bi nastalo dužnikovim zakašnjenjem ili dužnikovom krivnjom- jamac može protiv vjerovnikovih zahtjeva staviti sve prigovore koje mu može staviti i glavni dužnik iz temeljnog ugovora čije se ispunjenje osigurava jamstvom, ti prigovori pripadaju jamcu čak i kad bi ih se dužnik odrekao- kad jamac ispuni obvezu vjerovniku na jamca po samom zakonu prelazi vjerovnikova tražbina, zajedno sa svim sporednim pravima i sredstvima osiguranja → zbiva se zakonska personalna subrogacija, što znači da jamac stječe vjerovnikova prava prema glavnom dužniku do visine ispunjene obveze, pa jamac može zahtijevati od glaavnog dužnika ono što je ispunio vjerovniku

• ODNOS JAMCA I (GLAVNOG) DUŽNIKA- sklapanje ugovora o jamstvu može, ali ne mora prethoditi ugovor o davanju jamstva kojim se budući jamac obvezuje dužniku da će kao jamac s vjerovnikom sklopiti ugovor o jamstvu - kad glavni dužnik ispuni obvezu koju ima prema vjerovniku automatski prestaje jamčeva obveza kao akcesorna, a time i pravni odnos između jamca i dužnika- kad jamac ispuni obvezu, osim subrogacije nastaje jamčevo pravo regresa- jamčevo pravo regresa: jamac koji je ispunio obvezu glavnog dužnika prema vjerovniku može od dužnika zahtijevati sve ono što je stvarno platio vjerovniku: glavnicu duga, kamate na isplatu glavnice

28

od dana plaćanja, naknadu troškova nastalih u sporu s vjerovnikom od trenutka kad je izvijestio dužnika o tom sporu, te naknadu štete koja je nastala jamcu zbog dužnikova zakašnjenja ili uslijed krivnje dužnika

PROMJENE U SVEZI SA SADRŽAJEM

Obnova (novacija)- obnova (novacija) nastaje ugovorom kojim se strane postojećeg odnosa sporazumijevaju o tome da postojeća obveza prestane i da je zamijeni nova obveza, tako da nova obveza ima različitu glavnu činidbu ili različitu pravnu osnovu no što je imala prijašnja obveza- da bi obnova zaista nastala potrebne su: različite glavne činidbe ili pravne osnove, postojanje valjane stare glavne obveze i volja suugovaratelja za obnovom- u slučaju ništetnosti starog ugovora ili prestanka obveze, ništetan je i ugovor o obnovi- ako je stari ugovor bio pobojan, obnova je valjana ako je dužniku bila poznata pobojnost starog ugovoraNagodba- nagodba nastaje sklapanjem ugovora o nagodbi, kojim osobe između kojih postoji neki spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu ukidaju taj spor uzajamnim popuštanjem i ujedno određuju novonastala uzajamna prava i obveze- ovaj ugovor je načelno neformalan, kosenzualan i uvijek dvostranoobvezni• PRETPOSTAVKE VALJANE NAGODBE- predmet pravnog odnosa i predmet nagodbe mogu biti samo prava kojima strane mogu slobodno raspolagati, u protivnom slučaju ugovor o nagodbi bio bi ništetan- pretpostavke valjanosti ugovora o nagodbi: nepostojanje ništetnosti ugovora iz kojeg proizlazi, nepostojanje pobojnosti samo ako strane ne znaju za razlog pobojnosti, postojanje spora odnosno neizvjesnosti glede nekog postojećeg pravnog posla, nepostojanje zablude strana o postojanju ranije pravnog posla i o činjenicama u svezi s tim odnosom jer zabluda strana o tome ugovor o nagodbi čini ništetnim (npr. strane vjeruju da postoje činjenice koje dovode do spora, a te činjenice ne postoje, pa ne postoje ni spor)• SKLAPANJE, SADRŽAJ I UČINCI UGOVORA O NAGODBI- na sklapanje ugovora o nagodbi primjenjuju se opća pravila o sklapanju ugovora- za postojanje ugovora o nagodbi nužno je uzajamno popuštanje obje strane- učinci ugovora o nagodbi nastaju ako je on valjan, bitno je naglasiti kako ovdje ništetnost jedne ugovorne odredbe dovodi do ništetnosti ugovora o nagodbi u cjelini- sklapanjem ugovora o nagodbi u svezi s drugim ugovornim odnosom nastaje modificirani raniji ugovorni odnos, a ne novi obveznopravni odnos- nagodbom je u pravilu promijenjen opseg prethodno postojećih prava i obveza, može se promijeniti i sadržaj, ali identitet odnosa ne. On bi bio promijenjen kad bi strane željele ugasiti prethodni odnos i promijenile pravni temelj ili glavne činidbe, tj. kad bi se radilo o obnovi

IX. PRESTANAK UGOVORNIH OBVEZA

- prestankom glavne obveze prestaju i sporedna prava (jamstvo, zalog)- bez suglasnosti vjerovnika dužnikova obveza i vjerovnikovo pravo može prestati samo ispunjenjem i u drugim zakonom predviđenim slučajevima - kao što iz načela stranačke autonomije proizlazi pravo strana da odluče o nastanku i sadržaju ugovora, tako proizlazi i njihovo pravo da suglasnom voljom odluče o prestanku ugovora- ugovorne obveze prestaju: ispunjenjem, polaganjem i prodajom dugovane stvari, cesijom umjesto ispunjenja, obnovom (novacijom), prijebojem (kompenzacijom), otpustom duga, sjedinjenjem (konfuzijom), smrću strane, nastankom nemogućnosti ispunjenja, protekom vremena, otkazom i raskidom ugovora

ISPUNJENJE (OPĆA PRAVILA O ISPUNJENJU)

Pojam i uvodne napomene- obveza se može ispuniti tako da dužnik ispuni obvezu vjerovniku, položi dugovanu stvar kod suda, prodajom dugovane stvari i cesijom (ustupanje tražbine) umjesto ispunjenja- opća pravila ispunjenja podijeljene su na sastojnice valjanog ispunjenja (subjekti, objekt, opseg, kakvoća i mjesto ispunjenja) i sastojnice urednog ispunjenja (vrijeme ispunjenja i nepostojanje nedostataka predmeta ispunjenja)- u slučaju pokušaja nevaljanog ispunjenja, ispunjenje nije valjano i obveza ne prestaje, a dužnik pada u zakašnjenje- ako dužnik ispuni obvezu sa zakašnjenjem ili s materijalnim ili pravnim nedostacima, primarna obveza će prestati, ali će ispunjenje biti neuredno i mogu nastati nove obveze dužnika, odnosno ostati nenamjeravani ili sekundarni učinci- valjano je ispunjenje kojim obveza prestaje, a uredno ispunjenje kojim obveza prestaje i ne može nastati nova dužnikova obveza

Elementi valjanog ispunjenja• SUBJEKTI ISPUNJENJA- temeljno pravilo je da dužnik sam ispunjava svoju obvezu, ali postoji mogućnost da ju ispune i treće osobe, koje imaju neki pravni interes da obveza bude ispunjena (jamac) ili nemaju- vjerovnik je obvezan primiti ispunjenje od svake treće osobe koja ima neki pravni interes da obveza dužnika bude ispunjena čak i ako se dužnik tome protivi- vjerovnik je dužan primiti ispunjenje od treće osobe koja nema pravni interes, ako se s tim suglasi dužnik- treći koji nema pravni interes niti suglasnost dužnika može ispuniti obvezu, ali vjerovnik može odlučiti hoće li primiti ispunjenje ili ne

29

- vjerovnik ne može primiti ispunjenje od treće osobe ako dužnik ponudi da će sam ispuniti odmah svoju obvezu i spreman je to učiniti- ako vjerovnik ne primi ispunjenje od ovlaštene osobe, pada u vjerovničko zakašnjenje- ispunjenje može biti učinjeno vjerovniku ili osobi određenoj: zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika, te osobi koju je jednostrano odredio vjerovnik

• OBJEKT (PREDMET) ISPUNJENJA- identitet predmeta ispunjenja određuje ugovor, i dužnik je u ispunjenju obveze dužan učiniti baš onu i onakvu radnju koja i kakva je ugovorena- ugovorna obveza može se ispuniti samo onim predmetom (objektom) koji je ugovoren- kad je obveza generička onda se ona ispunjava odgovarajućim rodom odnosno vrstom, količinom i kakvoćom

OPSEG ISPUNJENJA- djelomično ispunjenje je valjano ako je predmet obveze činidba koja je po svojoj prirodi djeljiva- ako nije drukčije ugovoreno, dužnik nije ovlašten ispuniti činidbu djelomično, niti je vjerovnik dužan primiti djelomično ispunjenje- vjerovnik je dužan primiti djelomično ispunjenje: ako narav obveze nalaže djelomično ispunjenje i ako se radi o novčanim obvezama

KAKVOĆA ISPUNJENJA- pitanje kakvoće ispunjenja postavlja se u svezi s obvezom davanja stvari određenih po rodu kad kakvoća nije određena ugovorom- kad su ugovorom određeni rod i količina stvari, ali ne i kakvoća dužnik je obvezan predati ugovorenu količinu stvari barem srednje kakvoće - ako je dužniku poznato da vjerovnik nabavlja generične stvari s nekom određenom namjenom, dužan mu je predati stvari one kakvoće koja odgovara njihovoj namjeni

• MJESTO ISPUNJENJA- vjerovnik nije dužan primiti ispunjenje u drugom mjestu osim određenog, pa bi dužnik ispunjenjem u drugom mjestu bez suglasnosti vjerovnika, pao u dužničko zakašnjenje- zemljopisno mjesto u kojem dužnik ima ispuniti svoju obvezu (predati stvar, nešto učiniti, propustiti ili trpjeti)- temeljno pravilo o mjestu ispunjenja obveze da je to ono mjesto: koje su strane odredile ugovorom ili ga je odredio zakon- kad nije ugovoreno mjesto ispunjenja niti je određeno zakonom, primjenjuju se opća pravila koja razlikuju mjesto ispunjenja nenovčanih i novčanih obveza

- mjesto ispunjenja nenovčanih obveza određuje se prema svrsi posla, prirodi obveze ili ostalim okolnostima konkretnog slučaja. Obveza se ispunjava u mjestu u kojem je dužnik u trenutku nastanka obveze imao sjedište (pravne osobe) odnosno prebivalište/boravište (fizičke osobe)- novčane obveze se ispunjavaju u sjedištu odnosno prebivalištu vjerovnika, a kad se ispunjavaju prijenosom tražbine s računa dužnika na račun vjerovnika ispunjavaju se u sjedištu osobe koja obavlja poslove platnog prometa

Elementi urednog ispunjenja• VRIJEME ISPUNJENJA- valjane odredbe ugovora imaju prednost pred dispozitivnim odredbama propisa, pa je stoga dužnik dužan ispuniti obvezu u ugovoreno vrijeme i vjerovnik ga nije dužan opominjati o nastupu roka za ispunjenje- kad dužnik ne ispuni svoju obvezu u roku, pada u dužničko zakašnjenje- kad vrijeme ispunjenja nije ugovoreno, a radi se o nenovčanim obvezama, dužnik je obvezan ispuniti obvezu u roku predviđenom zakonom → posebni rokovi određeni ZOO i drugim posebnim zakonima- kad vrijeme ispunjenja nije ugovoreno ni određeno posebnim odredbama ZOO ili posebnih zakona, primjenjuju se slijedeća pravila:

najprije se uzima u obzir svrha posla pa se sukladno svrsi određuje dospijeće ako se ne može utvrditi svrha, u obzir se uzima narav obveze ako se dospijeće ne može odrediti ni prema svrsi ni prema prirodi obveze, a ostale

okolnosti ne pokazuju da je potreban rok za ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze odmah po njenom nastanku

ako vjerovnik nije iskoristio svoje pravo zahtijevati ispunjenje obveze odmah po njenom nastanku, dužnik ima pravo zahtijevati od vjerovnika da odmah primi njeno ispunjenje

- za ispunjenje novčanih obveza iz trgovačkih ugovora, ako strane ne ugovore rok plaćanja dužnik je obvezan ispuniti novčanu obvezu u roku od 30 dana od dana:

kad je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu kad je vjerovnik ispunio svoju obvezu, a nije sa sigurnošću moguće utvrditi dan primitka

računa, ili ako je dužnik primio račun prije nego je vjerovnik ispunio svoju obvezu proteka roka za pregled predmeta obveze, a ugovorom ili zakonom je takav rok predviđen,

a dužnik je primio račun prije isteka tog roka- ako bi strane ugovorile rok duži od 30 dana , takva bi odredba ugovora bila ništetna ako bi njome bila uzrokovana očigledna neravnopravnost na štetu vjerovnika- vrijeme ispunjenja obveza iz dvostranoobveznih ugovore posebno je uređeno jer su obje strane u ovim ugovorima dužnici, pa je potrebno posebno urediti njihov međusobni odnos glede vremena ispunjenja- za vrijeme ispunjenja obveza dvostranoobveznog ugovora vrijedi redoslijed izvora pravila koja su navedena u izlaganju o vremenu ispunjenja općenito

30

- ako redoslijed ispunjenja nije ugovoren, ni određen zakonom, niti proizlazi iz prirode posla strane su dužne ispuniti svoje obveze istovremeno - iz tog pravila proizlazi prigovor neispunjenja koji se sastoji u pravu ugovorne strane da odbije ispuniti svoju obvezu sve dok druga strana ne ispuni ili bude spremna ispuniti svoju obvezu istodobno sa prvom stranom

• NEPOSTOJANJE NEDOSTATAKA- da bi ispunjenje bilo „uredno“, tj. da ne bi nastala odgovornost prenositelja za nedostatke nužno je da obveza prenositelja u naplatnom ugovoru bude ispunjena bez (materijalnih i pravnih) nedostataka- ako je prenositelj savjestan, a stjecatelj u zakonskim prekluzivnim rokovima ne obavijesti prenositelja o nedostatku i ne postavi odgovarajući zahtjev, stjecateljeva prava prestaju pa je ispunjenje s nedostacima izjednačeno s urednim ispunjenjemUčinci valjanog ispunjenja- temeljni učinak valjanog ispunjenja je prestanak glavne obveze dužnika i prava vjerovnika- kako osim glavne dužnikove obveze mogu postojati i sporedne obveze, prestankom glavne obveze gase se jamstvo, zalog i druge sporedne obveze

• OBVEZE KOJE NASTAJU ZA VJEROVNIKA- onaj tko ispuni obvezu potpuno ili djelomično ima pravo zahtijevati da mu vjerovnik o tome izda priznanicu o svom trošku- kad se radi o ispunjenju novčane obveze putem banke/pošte platitelj ima dokaz o ispunjenju, pa priznanicu može zahtijevati samo ako za to ima opravdan razlog- ako vjerovnik odbije izdati priznanicu, dužnik može položiti kod suda predmet svoje obveze- ako je dužnik prethodno vjerovniku predao ispravu o postojanju duga, kad potpuno ispuni obvezu dužnik može zahtijevati od vjerovnika da mu vrati tu ispravu, a kad djelomično ispuni obvezu ima pravo zahtijevati da se to zabilježi na ispravi o dugu

Ispunjenje novčanih obveza od strane trgovca- poslovni subjekti dužni su novčana sredstva voditi na računu kod banke i sva plaćanja obavljati putem tih računa, a plaćanje predajom novca iz ruke u ruku iznimno može odobriti HNB- temeljni način ispunjenja novčanih obveza od strane trgovaca je prijenos novčane tražbine s bankovnog računa dužnika na bankovni račun vjerovnika- iz ovog najprije proizlazi faktična nemogućnost istodobnog ispunjenja obveza ugovornih strana, nego nužnost da jedna od njih prva ispuni svoju obvezu- dalje proizlazi primjena posebnih pravila o mjestu i trenutku ispunjenja- mjesto ispunjenja je banka kod koje se vode vjerovnikova novčana sredstva, a ako strane isu drugačije odredile, novčana obveza bit će ispunjena u trenutku kada banci stigne novčana doznaka u

korist vjerovnika ili nalog (virman) dužnikove banke da odobri računu vjerovnika iznos naznačen na nalogu- rok za ispunjenje novčanih obveza trgovaca posebno je uređen, ako rok plaćanja nije ugovoren, oni su dužni ispuniti novčanu obvezu u roku od 30 dana koji teče od dana:

kad je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu kad je vjerovnik ispunio svoju obvezu, ako nije moguće sa sigurnošću utvrditi dan primitka

računa ili ako je dužnik primi račun prije nego je vjerovnik ispunio svoju obvezu proteka roka za pregled predmeta obveze, ako je ugovorom/zakonom predviđen rok za

pregled, a dužnik je primio račun prije isteka tog roka- kad je ugovorom određen kraći rok plaćanja na valjanost ugovorne odredbe primjenjuju se opća pravila valjanosti ugovora- kad je ugovoren rok plaćanja duži od 30 dana, ugovorna odredba o dužem roku plaćanja bit će ništava, a pri ocjeni o ništavosti te odredbe potrebno je uzeti u obzir (ne)postojanje opravdanih razloga za ugovaranje dužeg roka plaćanja

ISPUNJENJE POLAGANJEM I PRODAJOM DUGOVANE STVARIPretpostavke- dužnik dugovanu stvar može položiti kod suda (u sudski depozit) ili prodati s učinkom ispunjenja njegove obveze- za valjanost ispunjenja polaganjem stvari kod suda potrebno je da je vjerovnik u zakašnjenju ili nepoznat, da je neizvjesno tko je vjerovnih, gdje se nalazi ili da je vjerovnik poslovno nesposoban, a nema zastupnika ili da vjerovnik odbije izdati priznanicu kojom potvrđuje ispunjenje

Polaganje- polaganje se obavlja kod nadležnog suda u mjestu ispunjenja, osim ako razlozi ekonomičnosti i prirode posla zahtijevaju da se polaganje izvrši u mjestu gdje se stvar nalazi, ali i svaki nadležni sud mora primiti stvar u depozit- kad je predmet obveze neka stvar koja se ne može čuvati u sudskom depozitu, dužnik može zahtijevati od suda da odredi osobu kojoj će predati stvar na čuvanje o trošku i za račun vjerovnika → predaja stvari toj osobi ima isti učinak kao polaganje kod suda, tj. učinak ispunjenja obveze- umjesto polaganjem kod suda, dužnik svoju obvezu može ispuniti i predajom stvari javnom skladištu na čuvanje za račun vjerovnika- o izvršenom polaganju dužnik je dužan obavijestiti vjerovnika ako sazna za njega i za njegovo boravište- temeljni učinak polaganja je u tome što se njime dužnik oslobađa obveze u času kad je izvršio polaganjeDaljnja sudbina položene stvari

31

- dužnik može uzeti natrag položenu stvar i o tome je dužan obavijestiti vjerovnika, ali ako ju uzme natrag smatrat će se da nije bilo polaganja- ovo pravo dužnika prestaje kad izjavi sudu da se odriče tog prava, kad vjerovnik izjavi da prima položenu stvar i kad bude utvrđeno pravomoćnom odlukom da polaganje udovoljava uvjetima urednog ispunjenja- ako dužnik položenu stvar ne uzme natrag, sud će predati tu stvar vjerovniku pod uvjetima što ih je dužnik postavio

Prodaja umjesto polaganja- dužnik svoju obvezu može ispuniti i javnom prodajom u mjestu određenom za ispunjenje, ili nekom drugom mjestu ako je to u interesu vjerovnika, i polaganjem postignute svote (nakon odbitka troškova prodaje) kod suda tog mjesta- za valjanu prodaju stvar mora biti neprikladna za čuvanje ili da su za njezino čuvanje/održavanje potrebni troškovi nerazmjerni s njezinom vrijednošću- o namjeravanoj prodaji dužnik je u svakom slučaju dužan obavijestiti vjerovnika kad god je to moguće- ako stvar ima tekuću cijenu ili ako je male vrijednosti u odnosu na troškove javne prodaje, dužnik stvar može prodati iz slobodne ruke- ako stvar može brzo propasti ili se pokvariti, dužnik je dužan prodati je bez odgađanja na najpogodniji način- nakon obavljene prodaje dužnik je dužan obavijestiti vjerovnika o postignutoj cijeni i njezinu polaganju kod suda

ISPUNJENJE USTUPANJEM TRAŽBINE (CESIJOM)- dužnik koji prema trećoj osobi ima potraživanje podobno za ustupanje može svoju obvezu ispuniti i tako da svom vjerovniku (kao cesionaru) ustupi (cedira) tražbinu koju ima prema trećoj osobi kao svom dužniku (cesusu)

OBNOVA (NOVACIJA)- obnovom prestaje stara obveza- predstavlja promjenu u ugovornim odnosima

PRIJEBOJ (KOMPENZACIJA)Definicija i svrha- prijeboj je način prestanka obveznog odnosa kod kojeg se međusobne tražbine dviju osoba ukidaju međusobnim obračunavanjem: obračunava se tražbina iz jednog obveznog odnosa s tražbinom iz drugog obveznog odnosa

- kod prijeboja uopće ne dolazi do faktičnog ispunjenja obveza, a glavni razlog je u pojednostavljenju jer se prijebojem izbjegava višestruko međusobno stvarno ispunjenje- prijeboj može biti potpun kad su tražbine u istoj vrijednosti ili djelomičan kad se nakon prijeboja strani s većim tražbinama plaća razlika

Pretpostavke- prebijati se mogu samo tražbine kod kojih postoje slijedeće pretpostavke:

ISTOVRSNOST - tražbine moraju biti istovrsne, što znači da obje tražbine glase na novac ili druge zamjenjive stvari iste vrste i kakvoće

DOSPJELOST - obje tražbine moraju biti dospjele i ne mogu se prebijati dospjele nedospjelim tražbinama

UTUŽIVOST - međusobne tražbine moraju biti takve da se mogu ostvariti i sudskim putem, tj. ne smiju biti zastarjele, osim iznimno

UZAJAMNOST - strane koje obavljaju prijeboj moraju uzajamno i izravno biti vjerovnik i dužnik

Nastanak prijeboja- prema ZOO za nastanak prijeboja potrebno je da su se ispunile zakonske pretpostavke po kojima bi prijeboj mogao nestati i jednostrana izjava ugovorne strane- ta izjava je po svojoj prirodi jednostrani pravni posao i može se dati i prije ispunjene zakonske pretpostavke, a bez obzira kad je dana ona djeluje od trenutka ispunjene pretpostavke prijeboja- izjavu o prijeboju može da ti bilo koja strana, a za nastanak njenih učinaka nije potrebna suglasnost druge strane- izjava volje o prijeboju može biti izražena: samoinicijativno, tj. kad jedna strana izjavljuje drugoj prijeboj ili prigovorom prijeboja- izjavom o prijeboju, kojom rezultira prijeboj tražbina, prestaju tražbine odnosno obveza a koje se prijeboj odnosi

OTPUST DUGA- način prestanka obveze pri kojem vjerovnik izjavi dužniku da neće tražiti njezino ispunjenje, a dužnik se s time suglasi- pravni temelj prestanka obveze u slučaju otpusta duga je ugovor, jer nužnost postojanja dužnikove suglasnosti s otpustom duga znači da se radi o dvostranom pravnom poslu- sama vjerovnikova izjava o otpustu duga predstavlja ponudu za sklapanje ugovora o tome, prema tome tako dugo dok vjerovnik ne primi dužnikovu suglasnost o otpustu duga ugovor o otpustu duga neće nastati niti će obveze prestati- ugovor o otpustu duga valjan je bez obzira u kojem je obliku sklopljen i bez obzira u kom obliku je sklopljen ugovor iz kojeg je nastala obveza → formalni ugovori mogu biti raskinuti neformalnim sporazumom

32

SJEDINJENJE (KONFUZIJA)- sjedinjenje je spajanje vjerovnikove tražbine i dužnikova duga kod jedne osobe, koja bi tako postala istodobno vjerovnik i dužnik iste činidbe- sjedinjenjem obveza prestaje po prirodi stvari, jer nitko ne može bit sam se bi vjerovnik i dužnik - za valjanost sjedinjenja nisu potrebne nikakve druge pretpostavke osim činjenice sjedinjenja tražbina i duga kod jedne osobe

NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA- objektivna nemogućnost činidbe u trenutku sklapanja ugovora (prvobitna nemogućnost) čini ugovor ništavim- ispunjenje obveze može postati objektivno nemoguće i nakon njenog nastanka (naknadna nemogućnost)- u slučaju objektivne naknadne nemogućnosti temeljno je pravilo da obveza prestaje kad njezino ispunjenje postane nemoguće uslijed okolnosti zbog kojih dužnik ne odgovara- dužnik ne odgovara za događaje koji spadaju pod pojam više sile i slučaja, te za radnje trećih osoba, stoga on ne odgovara za nemogućnost ispunjenja- teret dokaza da je nastupila nemogućnost i da za nju ne odgovara leži na dužniku, a ako on to ne dokaže onda odgovara za neispunjenje- ako nemogućnost nastupi nakon dužnikova pada u zakašnjenje obveza prestaje, ali tada dužnik odgovara vjerovniku čak i ako je nemogućnost uzrokovana višom silom i nastaju sekundarne obveze- kad su predmet obveze generičke stvari, u slučaju propasti takvih stvari kod dužnika u pravilu ne dovodi do prestanka obveze, jer ih dužnik može pribaviti od trećeg

PROTEK VREMENA, OTKAZ- protek vremena i otkaz načini su prestanka samo trajnih obveza- prema vremenu ispunjenja razlikuju se trenutne, uzastopne i trajne obveze

TRENUTNE - obveze u kojima se dužna činidba sastoji u trenutačnom ili kratkotrajnom dugovanju (npr. predaja jedne stvari)

UZASTOPNE - obveze u kojima se činidba ispunjava tijekom dužeg vremena, ali kratkotrajnim radnjama (npr. isporučivanje pod 10kg ribe svakog 1. u mjesecu idućih 12 mjeseci)

TRAJNE ili durativne - obveze kad se dužna činidba obavlja neprekidno tijekom nekog vremena (npr. zakupoprimčevo korištenje zakupljene stvari)

- ugovori čijim sklapanjem nastaju trajne obveze, odnosno trajni dugovni odnos, mogu biti sklopljeni s određenim trajanjem ili s trajanjem koje nije određeno- ako je ugovoreno određeno vrijeme trajanja ugovora, obveze prestaju protekom određenog vremena na koje je i zasnovan ugovorni odnos

- kod trajnog dugovnog odnosa kod kojeg nije određeno trajanje, obveze prestaju otkazom- otkaz je jednostrana izjava volje jedne ugovorne strane drugoj, upravljena na prestanak ugovora, po svojoj prirodi je jednostrani pravni posao i može se dati u svako doba- za davanje otkaza nije potreban neki određeni razlog, dovoljno je da druga strana primi izjavu o otkazu, no izjava o otkazu ne proizvodi raskidni učinak odmah nego protekom otkaznog roka- strane mogu ugovoriti da nema otkaznog toka ili njegovu dužinu, ako dužina otkaznog roka nije ugovorena, određena zakonom ili običajima onda vrijedi primjereni otkazni rok- istekom otkaznog roka ugovor prestaje, ali i nakon prestanka ugovora vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje onih obveza koje su dospjele prije isteka otkaznog roka

SMRT- smrt vjerovnika ili dužnika u pravilu ne dovodi do prestanka obveze, jer u pravilu ugovorne obveze ne nastaju s obzirom na osobna svojstva - prava i obveze prelaze na nasljednike kao i ostala imovina te osobe- ako je obveza nastala s obzirom na osobna svojstva strane (npr. ugovor o djelu sklopljen je s izvoditeljem zbog njegove posebne stručnosti), smrću takvog dužnika ili vjerovnika prestaje obveza

RASKID UGOVORA- način prestanka valjanih ugovora iz kojih obveze još nisu ispunjene u cijelosti, nego uopće nisu ispunjene ili su ispunjene samo djelomično, ponekad se prestanak ugovora u ovakvim okolnostima naziva i odustanak- ugovor može biti raskinut suglasnom voljom ugovornih strana, jednostranim očitovanjem volje jedne ugovorne strane na temelju zakona i odlukom suda

RASKID SUGLASNOM VOLJOM STRANA- iz načela stranačke autonomije proizlazi da ugovorne strane, suglasnim i uzajamnim valjanim očitovanjem volje, ugovor mogu izmijeniti ili raskinuti jednako kao što su ga sklopile- ugovor mogu raskinuti sporazumom koji sklope nakon što je ugovor sklopljen ili ugovorom mogu ovlastiti jednu osobu ili obje strane da jednostranim očitovanjem volje raskinu ugovor - pravni temelj prava jedne strane da jednostranim očitovanjem volje raskine ugovor nalazi se u ugovornoj odredbi koja je ovlašćuje na to, pa se u osnovi radi o raskidu suglasnom voljom strana- poseban slučaj je odustanak od ugovora uz plaćanje odustatnine- raskidu ugovora bitno doprinose i čine pretpostavku raskida, okolnosti koje nisu redovite i očekivane, nego su izvanredne, neredovite i neočekivane, pa je raskid ugovora jedan od sekundarnih učinaka sklopljenih ugovora- slučajevi raskida ugovora podrobno su prikazani pod „Sekundarni (nenamjeravani) učinci dvostranoobveznih ugovora“

33

RASKID JEDNOSTRANIM OČITOVANJEM VOLJE JEDNE STRANE- jedna ugovorna strana ne može svojim očitovanjem volje raskinuti ugovor, osim kad postoje izvanredne okolnosti predviđene zakonom ili kad je na to ovlaštena ugovorom- nakon nastanka ugovora, a prije dospijeća dužnikove obveze ugovor može biti raskinut jednostranim očitovanjem volje jedne ugovorne strane samo u slučaju:

o djelomične nemogućnosti ispunjenja druge straneo neizvjesnosti ispunjenja druge ugovorne strane kao dužnikao kad je očito da druga strana kao dužnik neće ispuniti svoju obvezu

- nakon dospijeća dužnikove obveze, odnosno nakon njegova pad u dužničko zakašnjenje, druga ugovorna strana može jednostranim očitovanjem volje raskinuti dvostranoobvezni ugovor samo u slučaju kad dužnik ne ispuni obvezu ni u naknadnom primjerenom roku za ispunjenje, a prije toga ako iz dužnikovog držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku RASKID PO SAMOM ZAKONU- po samom zakonu ugovor se raskida u slučaju naknadne potpune nemogućnosti ispunjenja- nakon dužnikova pada u zakašnjenje po samom zakonu se ugovor raskida u trenutku isteka:

o roka za ispunjenje, ako je rok ispunjenja bio bitni sastojak ugovorao naknadnog primjerenog roka za ispunjenje, ako rok ispunjenja nije bio bitni

sastojak ugovora- u slučaju nedostataka predmeta kojim je obveza ispunjena ugovor također može biti raskinut jednostranim očitovanjem volje stjecatelja, u pravilu samo kad prenositelj ne otkloni nedostatke ili ne preda drugi predmet bez nedostatka ni u naknadnom primjerenom roku, ali može biti raskinut i po samom zakonu- odlukom suda može biti raskinut naplatni (potpuni dvostranoobvezni) ugovor u slučaju promijenjenih okolnosti

TIPOVI UGOVORASvrha sklapanja može se sastojati u:

trajnom prijenosu stvari ili prava (u tu svrhu sklapaju se kupoprodajni ugovori i ugovori o razmjeni)

privremenom prijenosu stvari, prava ili novca druge strane (u tu svrhu sklapaju se ugovori o zakupu, leasingu, licenci, zajmu i kreditu)

pribavljanju faktičkog rada i rezultata takvog rada druge strane (u tu svrhu sklapaju se ugovori o djelu, građenju, posredovanju, prijevozu, ispitivanju robe i usluge, i uskladištenju)

pribavljanju rezultata pravnog posla kojeg druga strana poduzima s trećim osobama (u tu svrhu sklapaju se ugovori o nalogu, komisiji, trgovinskom zastupanju i špediciji)

I. UGOVORI U SVEZI S POSLOVANJEM TRGOVCA OPĆENITOUGOVOR O OBAVLJANJU PLATNOG PROMETA

Općenito- banka se obvezuje deponentu otvoriti bankovni račun (konto) i preko njega primati uplate i obavljati isplate, istovremeno deponent se obvezuje banci plaćati proviziju i naknađivati posebne troškove- predstavlja posebnu vrstu ugovora o tekućem računu, uvijek je trgovački ugovor, redovito se sklapa adhezijom i mora biti sklopljen u pisanom obliku- kad je ugovor sklopljen, prema deponentu nastaju slijedeće bančine obveze: otvaranje računa, obavljanje i primanje plaćanja, knjiženje i saldiranje, obavještavanje deponenta i čuvanje tajne. Istovremeno nastaju deponentove obveze: plaćanja provizije i naknade posebnih troškova

Obveza banke• OTVARANJE RAČUNA- bankovni račun (konto) je evidencija u koju se upisuju (knjiže) pojedine novčane tražbine imatelja tog računa prema banci i obrnuto, na kraju iskazuje rezultat prijeboja tih tražbina (saldo)- taj račun je temeljni element u odnosu između banke i klijenta- svrha sklapanja ovog ugovora sa stajališta deponenta je obavljanje poslova platnog prometa- otvaranje računa u stvarnosti znači određivanje broja računa i ustrojavanje odgovarajuće evidencije u materijalnom ili elektroničkom obliku- račun otvara i vodi banka, ali on pripada deponentu kao i novčana tražbina koja je u njemu upisana i iskazana kao „pozitivni“ ili „aktivni“ ili „potražni“ saldo tog računa- kad je račun odnosno saldo pozitivan, aktivan i potražan, onda upisanu svotu deponent potražuje od banke- kad je saldo na računu negativan, pasivan ili dugovani, upisanu svotu deponent duguje banci

• PRIMANJE I OBAVLJANJE PLAĆANJA- sklapanjem ugovora za deponenta ne nastaje obveza polaganja određene svote na račun, nego se saldo (stanje) računa povećava: uplatama u korist tog računa od strane deponenta i naplatama u korist tog računa koje su obavljene za račun deponenta, a smanjuje se isplatama na teret tog računa- banka je dužna primati plaćanja u korist računa deponenta i obavljati isplate na teret tog računa

34

- kod uplate u korist rog računa i plaćanja na teret računa banka je dužna primljenu uplatu proknjižiti, izračunati novi saldo i o njemu obavijestiti deponenta- isplate na teret računa banka smije obavljati na temelju naloga deponenta, vlastitog naloga ako je tako ugovoreno s deponentom (npr. za proviziju) i na temelju drugih osoba koje su ovlaštene posebnim propisima (npr. sud koji provodi ovršni postupak)- pretpostavke bančine obveze isplate na teret računa su: ovlašteni nalogodavatelj, postojanje pokrića na računu i izostanak opoziva naloga u vremenu između davanja i izvršenja naloga- u trenutku primitka naloga pri kojem su ispunjene sve pretpostavke bančine obveze postupanja po nalogu, nastaje njena obveza ispunjenja primljenog naloga i banka stupa u pravni položaj nalogoprimatelja iz ugovora o nalogu

• KNJIŽENJE I SALDIRANJE- na račun (konto) se upisuje (knjiži) svaka pojedina uplata u korist i isplata na teret računa, a svaka pojedina proknjižena svota naziva se „stavkom računa“, pa se konto sastoji od stavki- kad se upisuje uplata u korist računa radi se o knjiženju potraživanja i potražnoj stavci, a kad se radi o knjiženju isplata na teret ili s računa radi se o knjiženju dugovanja i dugovnoj stavci- saldo (stanje) konta (računa) je rezultat matematičkog oduzimanja svih proknjiženih stavki dugovanja (isplata) od svih proknjiženih stavki potraživanja (uplata) do određenog dana- ako je ukupna svota svih potražnih stavaka veće od ukupne svote svih dugovnih stavaka, saldo je pozitivan, aktivan ili potražni i postoji tražbina deponenta prema banci, a u suprotnom on je negativan, pasivan ili dugovni i postoji tražbina banke prema deponentu

• OBAVJEŠTAVANJE DEPONENTA- dužnost točnog i pravovremenog obavještavanja deponenta o promjenama na računu i stanju računa je važna, jer je znanje za saldo faktična pretpostavka vršenja deponentovog prava raspolaganja saldom računa - obveza obavještavanja sastoji se u obvezi izdavanja izvatka stanja računa s naznakom salda pri svakoj promjeni, tj. pri svakom knjiženju nove stavke računa i predaje tog izvatka deponentu na sporazumno utvrđen način

• ČUVANJE TAJNE- bankarsku tajnu čine podaci o prometu na računu i o stanju računa- ti podaci mogu se dati drugom sudioniku platnog prometa uz suglasnost sudionika na kojeg se ti podaci odnose- obveza čuvanja tajne veže sve sadašnje i bivše, stalne i povremene zaposlenike banke, članove njenih organa (uključujući i dioničare) i revizore

Posljedice netočnog i neurednog knjiženja, saldiranja i obavješćivanja- knjiženje, saldiranje i obavješćivanje deponenta su radnje koje banka obavlja samostalno, pa izostanak pravovremenosti, potpunosti i točnosti pri tome predstavlja bančino zakašnjenje s ispunjenjem njenih obveza i izaziva redovite posljedice zakašnjenja s ispunjenjem obveza- u slučaju propuštanja knjiženja primljene uplate u korist računa deponentu pripada pravo zahtijevati da banka obavi to knjiženje- u slučaju netočnog iskaza salda računa deponentu pripada pravo zahtijevati ispravak salda

- ispravak salda vremenski je ograničen rokovima, čija dužina ovisi o visini bančine pogreške u svezi s knjiženjem i saldiranjem- u roku od 15 dana od primitka obavijesti o saldu računa deponent ima pravo zahtijevati ispravak salda zbog bilo koje nesukladnosti između plaćanja obavljenih u korist ili na teret računa i sadržaja izvatka, istekom ovog roka prestaje njegovo pravo zahtijevati ispravak - zbog pogrešaka u pisanju ili obračunu, ispuštanja ili udvostručivanja, deponent ima pravo zahtijevati ispravak do isteka roka „od godinu dana od primitka računa o likvidaciji salda po zaključenju tekućeg računa“

Obveza deponenta- provizija predstavlja glavni dio svrhe radi koje banka sklapa ovaj ugovor- ako ugovorom o tekućem računu nije ugovorena deponentova obveza plaćanja provizije i naknade posebnih troškova, one bi ipak postojale i nastale po samom zakonu- provizija je naknada koja se obračunava u postotku od vrijednosti izvršenih usluga, a obveza plaćanja provizije može se odnositi na svaku izvršenu uslugu- ZOO ne određuje daljnje potankosti glede provizije, nego su one redovito sadržane u bančinim općim uvjetima poslovanja- deponent je dužan banci naknaditi samo one posebne troškove koje banka čini po njegovom nalogu ili u njegovu korist, a koji po redovitom tijeku odvijanja poslova nisu neophodni za ispunjenje usluga koje banka obavlja za deponenta

UGOVOR O OSIGURANJU IMOVINE- ugovorom o osiguranju se osiguratelj obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj osiguranja se obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja- ugovor o osiguranju može sklopiti svaka osoba ili se može sklopiti u korist svake osobe koja ima opravdani interes na predmetu osiguranja- osiguranik može biti samo osoba koja ima ili očekuje da će imati opravdani interes da ne nastane osigurani slučaj, jer bi inače pretrpjela materijalni gubitak- u osiguranju imovine osiguranik je osoba na koju glasi ugovor o osiguranju, a kod osiguranja na vlastiti račun ujedno i ugovaratelj osiguranja

Premija- cijena usluge koju ugovaratelj treba platiti osiguratelju, premija ovisi o ocjeni rizika od strane osiguratelja- što je veća mogućnost nastupa osiguranog rizika, to je veća premija i obrnuto- uplatom premije koja predstavlja činidbu osiguranika, osiguratelj preuzima snošenje rizika, odnosno isplate osiguranja ako nastupi ugovoreni slučaj

Osigurani slučaj- događaj prouzročen osiguranim rizikom koji mora biti budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika - pod događajem se podrazumijeva vanjski događaj, odnosno nezgoda koja ima za posljedicu gubitak ili oštećenje osiguranog predmeta

35

- osigurani rizici su redovito propisani u uvjetima osiguranja i ugovoriti se može osiguranje od pojedinih ili svih rizika

Svrha osiguranja imovine- svrha osiguranja imovine je da se osigurava naknada za štetu koja bi se dogodila u imovini osiguranika zbog nastupa osiguranog slučaja, pa iznos koji isplaćuje osiguratelj ne može biti veći od štete koje je osiguranik pretrpio - osiguranik je dužan poduzeti propisane, ugovorene i sve ostale razborite mjere potrebne da se spriječi nastanak osiguranog slučaja, a ako osigurani slučaj nastupi dužan je poduzeti sve što je razborito i u njegovoj moći da se ograniče štetne posljedice- različitim mjerama poticaja od strane osiguratelja, u smislu smanjivanja premije, potiču se mjere osiguranika usmjerene na povećanu skrb o vlastitoj imovini

Sklapanje ugovora- ugovor o osiguranju sklopljen je kad je ponuda o osiguranju prihvaćena - osiguratelj je obvezan bez odgađanja ugovaratelju osiguranja predati uredno sastavljenu i potpisanu policu osiguranja ili neku drugu ispravu o osiguranju (list pokrića i sl.)- u polici moraju biti navedene ugovorne strane, osigurana stvar ili osoba, rizik obuhvaćen osiguranjem, trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, svota osiguranja ili limit pokrića, premije ili doprinosi i datum izdavanja police- opći, dodatni i posebni uvjeti sastavni su dio ugovora o osiguranju i mogu biti tiskani na polici osiguranja, ili se trebaju predati uz policu osiguranja- u slučaju da osiguravatelj ovlasti nekoga da ga zastupa, a ne odredi opseg njegovih ovlaštenja, zastupnik je ovlašten u ime i za račun osiguratelja sklapati ugovore o osiguranju, ugovarati izmjene ugovora ili produljenje njihova važenja, izdati police osiguranja, naplaćivati premije i primati izjave upućene osiguratelju- ako nije drugačije ugovoreno, ugovor o osiguranju proizvodi svoje učinke istekom dana koji je njime označen kado dan početka trajanja osiguranja, pa sve do isteka roka za koje je osiguranje ugovoreno

Obveze osiguranika, odnosno ugovaratelja osiguranja- ugovaratelj osiguranja prilikom sklapanja ugovora dužan je prijaviti osiguratelju sve okolnosti koje su značajke za ocjenu rizika koje su mu poznate- ako je ugovaratelj namjerno učinio netočnu prijavu ili namjerno prešutio neku okolnost takve naravi da osiguratelj ne bi sklopio ugovor da je znao za to, osiguratelj može zahtijevati poništenje ugovora- kod nenamjerne netočnosti ili nepotpunosti ugovaratelja osiguranja , osiguratelj može u roku od mjesec dana od saznanja za netočnost ili nepotpunost prijave izjaviti da raskida ugovor ili predložiti povećanje premije razmjerno povećanom riziku- ugovaratelj je dužan platiti premiju osiguranja, a osiguratelj je dužan primiti isplatu premije od svake osobe koja ima pravni interes da ona bude plaćena

Obveze osiguratelja- osnovna obveza osiguravatelja je da plati osigurninu iz ugovora o osiguranju nastaje kad se dogodi osigurani slučaj - u imovinskom osiguranju osiguratelj nadoknađuje štetu koja se dogodi u imovini osiguranika

- likvidacija štete je postupak kojim se utvrđuje da li je nastali događaj ujedno i osigurani slučaj, te da postoji pravna osnova obveze osiguravatelja i visina obveze osiguravatelja- sklapanjem ugovora o osiguranju osiguravatelj preuzima na sebe snošenje štetnih posljedica ostvarenja osiguranog rizika-prekriveni rizik: za isplatu štete od strane osiguratelja potrebno je da je ona uzrokovana osiguranim rizikom - vrijednost osiguranog predmeta se označava tako da se u polici izričito navede da se radi o ugovorenoj vrijednosti stavljanjem riječi „so valued“ (tako procijenjeno) kod robe, odnosno „valued at“ (procijenjeno na) kod osiguranja brodova- osiguratelj je dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena ugovorom o osiguranju, ali ne odgovara za štetu koju su te osobe uzrokovale namjerno- u slučaju osiguranja od odgovornosti osiguratelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtijeva njezinu naknadu→ osiguratelj snosi, u granicama iznosa osiguranja, troškove spora i druge opravdane troškove radi utvrđivanja osiguranikove odgovornosti→ iz osiguranja se naknađuju i troškovi mjera poduzetih na zahtjev osiguratelja ili u sporazumu s njima, radi zaštite od neopravdanih i pretjeranih zahtijeva trećih osoba→ kod osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze

Nadosiguranje i višestruko osiguranje- nadosiguranje je slučaj kad se jedna strana posluži prijevarom i tako ugovori iznos osiguranja veći od stvarne vrijednosti osigurane stvari, pa druga strana može tražiti poništenje ugovora- nije dopušteno jer bi osiguratelj korisniku osiguranja isplatio veći iznos od stvarne vrijednosti, pa bi osiguranik bio potaknut uzrokovati štete s ciljem vlastitog neosnovanog bogaćenja- višestruko osiguranje nastaje ako je neka stvar osigurana kod dva ili više osiguratelja od istog rizika, za isti interes, vrijeme i istog osiguranika, tako da zbroj osiguranih iznosa ne prelazi vrijednost te stvari- u slučaju višestrukog osiguranja svaki osiguratelj odgovara za ispunjenje obveza u potpunosti nastalih iz ugovora koji je on sklopio

Podosiguranje-podosiguranje je kad se utvrdi da je vrijednost osigurane stvari u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja veća od svote osiguranja, pa se tad obveza osiguratelja za isplatom osigurnine smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari u trenutku osiguranog slučaja- ako osiguranik radi plaćanja manje premije osigura imovinu na manju vrijednost od stvarne vrijednosti, dobit će umanjeni dio isplate uz neostvarivanje svrhe osiguranja kao pokrića cjelokupne pretrpljene štete

Suosiguranje- prema ZOO suosiguranje nastaje kad je ugovor o osiguranju sklopljen s više osiguratelja koji su se sporazumjeli o zajedničkom snošenju i raspodjeli rizika- svaki osiguratelj naznačen u polici osiguranja odgovara osiguraniku za potpuni gubitak

36

- pomorsko osiguranje odgovornosti temelji se na načelima uzajamnosti, pa su brodari u klubovima odštete i zaštite ujedno osiguranici i osiguratelji, te plaćanje njihovih obveza ovisi o učinjenim štetama članova iste asocijacije brodara

Reosiuranje- zasebna djelatnost osiguranja koja se ostvaruje tako što osiguravatelj prenosi na reosiguravatelja dio rizika koji je prethodno preuzeo u osiguranje i za uzvrat plaća premiju reosiguranja- osiguravatelj iznose štete većeg od određenog iznosa financijski prenosi na reosiguratelja, koji u takvim slučajevima osigurava osiguratelja

II. UGOVORI O TRAJNOM PRIJENOSU STVARI I PRAVA

UGOVOR O KUPOPRODAJI- kupoprodajnim ugovorom prodavatelj se obvezuje kupcu predati određenu stvar u vlasništvo ili pribaviti određeno pravo, a kupac se zauzvrat obvezuje platiti prodavatelju neku novčanu svotu - svrha kupoprodajnog ugovora je prijenos vlasništva na stvar ili pravo s prodavatelja na kupca- konsenzualan, načelno neformalan, sinalagamatičan (potpuni, dvostranoobvezni, naplatni) kauzalni, imenovani i glavni ugovor

Objektivno bitni sastojci kupoprodajnog ugovora - objektivno bitni sastojci kupoprodajnog ugovora su: stvar ili pravo, koje se prodavatelj obvezuje kupcu predati u vlasništvo i cijena, koju se kupac obvezuje platiti prodavatelju• PREDMET PRODAJE (STVAR I PRAVO)- predmet prodaje mora biti u prometu jer bi u suprotnom ugovor bio ništav- ako je promet predmetom ograničen primjenjuju se posebni propisi koji uređuju promet tim predmetom- ako je predmet prodaje u trenutku sklapanja ugovora potpuno propao, tj. u cijelosti izgubio svoja bitna svojstva, kupoprodajni ugovor je ništav- ako djelomična propast ne smeta postizanju svrhe ugovora kupac ima pravo na razmjerno sniženje cijene, a ako to nije pravni običaj ili djelomična propast smeta postizanju svrhe ugovora kupac ima pravo na jednostrani raskid ugovora- kada predmet prodaje u trenutku sklapanja ugovora još ne postoji, nego će nastati u budućnosti, kupoprodajni ugovor nije ništav, nego je ugovor o kupoprodaji buduće stvari ili prava valjan- prodavatelji, posebno u trgovačkom pravu, često prodaju tuđe stvari ili prava kao komisionari koje su komitenti na to ovlastili, stoga je u načelu valjan kupoprodajni ugovor makar predmet prodaje ne pripada prodavatelju- ako kupac nije znao da predmet ne pripada prodavatelju i ako se zbog toga ne može ostvariti svrha ugovora, kupac ima pravo na jednostrani raskid ugovora i naknadu štete- ugovoreni predmet prodaje mora biti pravno dopušten, objektivno moguć i ugovorom određen ili barem odrediv- osim stvari, predmet prodaje može biti i svako subjektivno prenosivo pravo

- prema ZOO valjani premet prodaje može biti i pravo koje je sporno, ali je ništav kupoprodajni ugovor u kojem se kao kupac spornog prava pojavljuje nalogoprimatelj kojem je nalogodavatelj povjerio ostvarenje tog spornog prava

• CIJENA- vrijednost stvari (ili prava) izražena u novcu- novčana obveza koju preuzima kupac- novčana protučnidba na koju se kupac obvezuje zauzvrat prodavateljevom obvezivanju na predaju stvari u vlasništvo odnosno na prijenos određenog prava u cjelokupnom opsegu- cijena o kojoj se strane suglase može biti određena ili odrediva- cijena je određena kad se strane suglase o točnoj svoti domaće valute koju se kupac obvezuje platiti prodavatelju→ kad je cijena određena u stranoj valuti, kupac je dužan isplatiti protuvrijednost u domaćoj valuti prema prodajnom tečaju HNB na dan dospijeća obveze plaćanja- cijena je odrediva kad ugovor sadrži podatke potrebne za određivanje točne svote domaće valute koju je kupac dužan platiti prodavatelju, ali koja u tom trenutku još nije poznata- cijena je odrediva i kad strane ugovore tekuću cijenu - tekućom cijenom se smatra cijena utvrđena službenom evidencijom na tržištu mjesta prodavatelja u vrijeme ispunjenja, ako službena evidencija ne postoji, tekuća cijena se određuje na temelju elemenata pomoću kojih se prema običajima tržišta određuje cijena- cijena je odrediva i kad strane ugovorom povjere određivanje cijene trećoj osobi - ako treća osoba neće ili ne može odrediti cijenu , a strane se naknadno ne suglase o njoj niti ugovor raskinu, smatrat će se da je ugovorena tekuća cijena u vrijeme sklapanja ugovora- ponekad je najviša ili najniža cijena neke vrste robe propisana prisilnim propisom koje je donijelo nadležno tijelo- ako je ugovorena cijena viša od najviše ili niža od najniže propisane ugovorna odredba o cijeni je ništava i umjesto nje se primjenjuje propisana cijena- ako ugovor ima karakter trgovačkog kupoprodajnog ugovora, kupčeva obveza plaćanja cijene nastaje unatoč tome što ona ugovorom nije određena- ako se strane ne suglase o cijeni, primijenit će se zakonsko rješenje predviđeno za takve slučajeve. Prema tom rješenju kupac je:

1) dužan platiti cijenu koju je prodavatelj redovito ugovarao s trećim osobama u vrijeme sklapanja ugovora, pri čemu treba uzet u obzir prosječnu cijenu ugovorenu za približno istu količinu robe i u približno istim okolnostima sklapanja ugovora

2) u slučaju kad prodavatelj s trećima nije sklapao ugovore za istu vrstu robe, pa stoga takva cijena ne postoji, kupac je dužan platiti razumnu cijenu, tj. tekuću cijenu u vrijeme sklapanja ugovora

3) ako se tekuća cijena u vrijeme sklapanja ugovora ne može utvrditi, kupac je dužan platiti cijenu koju utvrdi sud prema okolnostima slučaja

- ako kupoprodajni ugovor ima građanskopravni karakter propust strana da ugovore cijenu, bilo određenu ili odredivu, čini ugovor ništavim

37

Temeljni (namjeravani, primarni) učinci (obveze)- iz valjanog kupoprodajnog ugovora za svaku stranu proizlazi samo jedna temeljna i namjeravana obveza, te ako su one valjano i uredno ispunjene nikakve druge obveze strana neće nastati- temeljne (namjeravane) obveze su:

obveza prodavatelja da kupcu preda stvar u vlasništvo, odnosno da mu pribavi pravo koje je predmet ugovora

obveza kupca da prodavatelju plati cijenu

• PRODAVATELJEVA OBVEZA PREDAJE STVARI/PRIBAVLJANJA PRAVA KUPCU Pojam predaje

- izraz „predaja“ rabi se u svezi sa stvarima, dok je prodavatelj prava dužan kupcu „pribaviti“ pravo koje prodaje- predaja stvari i pribavljanje prava definiraju se kao radnja kojom prodavatelj omogućuje kupcu faktičnu vlast odnosno posjed stvari (prava) koja je predmet prodaje- prodavateljeva obveza predaje biti će ispunjena tek u trenutku kad je predaja obavljena na takav način da je njome kupac postavo vlasnik kupljene stvari- kod pokretnina dovoljna je sama opisana predaja jer kupac njome postaje vlasnik, ali kad se radi o nekretninama potrebno je i dopuštenje kupcu da upiše vlasništvo u zemljišne knjige, jer se stvarna prava na nekretninama stječu tek u trenutku njihova upisa u zemljišne knjige - iz obveze predaje stvari u vlasništvo proizlazi prodavateljeva odgovornost za pravne nedostatke na prodanoj stvari - prodavateljeva obveza je ispunjena kad je kupcu omogućio posjed prodanog prava i stjecanje svojstva njegova nositelja na način određen za vrstu prava koje pripada prodanoj stvari - moguće je da stvar bude predana od strane prodavatelja, ali ne preuzeta od strane kupca

Vrijeme predaje- prodavatelj je dužan kupcu predati stvar u vrijeme koje je ugovoreno- kad je ugovoreno samo razdoblje predaje (npr. u mjesecu lipnju) prodavatelj je ovlašten odrediti točno vrijeme predaje, a kupac bi bio ovlašten ako bi iz okolnosti slučaja proizlazilo da je određivanje točnog vremena predaje ostavljeno njemu a ne prodavatelju- kad vrijeme predaje uopće nije ugovoreno, po samom zakonu prodavatelj je dužan predati stvar (pribaviti pravo) kupcu u razumnom roku nakon sklapanja ugovora, pri čemu se razumni rok određuje prema naravi stvari i ostalim okolnostima→ prodavatelj je dužan predati stvar u tom roku bez posebnog poziva kupca da to učini - prodavateljeva obveza predaje vezana je uz kupčevu obvezu plaćanja cijene jer je kupoprodajni ugovor naplatni, te za njega vrijedi pravilo o istovremenom ispunjenju obveza obje strane- osim ako nije drukčije ugovoreno ili uobičajeno, prodavatelj nije dužan predati stvar (pribaviti pravo) kupcu, ako kupac ne isplati cijenu ili nije spreman to učiniti čim mu je prodavatelj omogućio pregled stvari i kad je istekao rok za pregled

Mjesto predaje- ako je u trenutku sklapanja ugovora objema stranama poznato mjesto gdje se nalazi predmet prodaje, odnosno gdje on treba biti izrađen, prodavatelj je dužan predati kupcu stvar u tom mjestu- ako ne postoje navedene pretpostavke prodavatelj trgovac, koji je sklopio ugovor u obavljanju svoje gospodarske djelatnosti, dužan je kupcu predati stvar u svom sjedištu, a prodavatelj koji nema svojstvo trgovca u svom prebivalištu odnosno boravištu

Sadržaj predaje- ako je predmet prodaje stvar koja prema običajima ima neke pripadke (pertinencije) prodavatelj ima obvezu kupcu predati stvar i njegove pripadke koji su prema običajima u prometu, bez da je ta obveza posebno ugovorena - ako je predmet stvar koja daje plodove, a prodavatelj padne u zakašnjenje s predajom, dužan je kupcu predati stvar zajedno s plodovima od dana kad je dospjela njegova obveza predaje stvari- kada je za ostvarivanje sadržaja prava (koje je predmet prodaje) kupcu potreban posjed neke stvari, prodavatelj mu je dužan predati i stvar čiji je posjed potreban za ostvarivanje prava (npr. vrijednosni papiri)

Način predaje- postoje 3 načina predaje stvari:

1. fizička predaja - iz ruke u ruku2. simbolička predaja - predajom sredstva posjedovanja (ključevi)3. predaja očitovanjem - predaja nekom od radnji kojom se može valjano očitovati volja

(riječima, konkludentnim radnjama znacima, npr. riječima „izvolite uzeti“)- prodavatelj stvari određenih po rodu, kad vrijeme ispunjenja nije ugovoreno, svoju obvezu predaje ispunio je u trenutku kad je u razumnom roku nakon sklapanja ugovora izdvojio stvari namijenjene predaji i o tome obavijestio kupca - ako se stvari određene po rodu ne mogu izdvojiti, prodavatelj je obvezu predaje ispunio kad je izvršio sve radnje potrebne da bi kupac mogao preuzeti stvari i o tome ga obavijestio - način pribavljanja prava kupcu ovisi o vrsti prava koje je predmet prodaje, jer se prava pojedine vrste stječu na načine predviđene za te vrste prava→ prodavatelj obveznopravne tražbine dužan je kupcu cedirati (ustupiti) potraživanje i obavijestiti cesusa (dužnika) o tome→ prodavatelj tražbine iz vrijednosnih papira dužan je indosirati (prenijeti na kupca) vrijednosni papir i predati ga kupcu→ prodavatelj vrijednosnog papira u obliku elektroničkog zapisa kod Središnje depozitarne agencije dužan je omogućiti preknjižavanje vrijednosnog papira na račun kupca

Troškovi predaje- troškove koji prethode predaji i troškove predaje snosi prodavatelj, a troškove preuzimanja i sve ostale troškove poslije predaje snosi kupac

Učinci predaje- u trenutku kad je prodavatelj ispunio obvezu predaje stvari (pribavljanja prava) kupcu nastaje opći i temeljni učinak ispunjenja, a to je prestanak te prodavateljeve obveze - u trenutku ispunjenja prodavateljeve obveze predaje na kupca prelazi rizik slučajne propasti i/ili oštećenja stvari koja je predmet ugovora, neovisno o tome je li kupac preuzeo stvar ili ne, jer ne preuzimanjem stvari kupac pada u vjerovničko zakašnjenje - rizik ne prelazi na kupca ako predana stvar ima nedostatak u kakvoći ili pravni nedostatak, pa nakon preuzimanja stvari kupac zahtijeva zamjenu stvari i/ili ugovor bude raskinut zbog nedostatka-ispunjenje obveze predaje ne isključuje nastanak ostalih (nenamjeravanih, sekundarnih) obveza prodavatelja

Predaja u slučaju prijevoza- kad je predmet prodaje u svrhu predaje i preuzimanja potrebno prevesti, a ugovorom nije određeno mjesto predaje, predaja je obavljena uručenjem trećem

38

- u ovom slučaju prodavatelj može odgoditi odašiljanje stvari do isplate cijene ili stvar poslati tako da zadržava pravo raspolaganja i tijekom prijevoza, i ima pravo zahtijevati da stvar ne bude predana kupcu dok kupac u odredišnom mjestu ne plati cijenu

• KUPČEVO PREUZIMANJE STVARI - preuzimanje stvari uvijek se sastoji u kupčevom uzimanju predane stvari u posjed, odnosno njenom stavljanju pod kupčevu faktičnu vlast- ponekad se preuzimanje stvari sastoji i u kupčevom poduzimanju radnji koje su potrebne da bi predaja bila moguća (npr. strane su ugovorile da će kupac prodavatelju dostaviti ambalažu u koju će prodavatelj upakirati stvar prije predaje)- kupčevo preuzimanje stvari nije njegova obveza u pravnom smislu te riječi jer prodavatelj nema pravo zahtijevati od kupca preuzimanje- kupčevo ne preuzimanje stvari može izazvati neispunjenje obveze dužnika i to raskid ugovora i odgovornost za štetu koju bi pretrpio prodavatelj- ne preuzimanjem stvari kupac kao vjerovnik obveze predaje pada u vjerovničko zakašnjenje i na njega prelazi rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari, te nastaje prodavateljeva (nenamjeravana, sekundarna) obveza čuvanja stvari za račun i o trošku kupca

• KUPČEVA OBVEZA PLAĆANJA CIJENE- obveza plaćanja cijene je glavna i temeljna obveza kupca nužna da bi se jedan ugovor kvalificirao kao ugovor o prodaji- u slučaju jednokratne predaje odnosno preuzimanja, kad vrijeme isplate nije ugovoreno njega će odrediti običaji, a ako nema drukčijeg običaja, kupac je dužan isplatiti cijenu u trenutku kada mu prodavatelj predaje stvar - kad se radi o uzastopnim (sukcesivnim) isporukama, kupac je dužan platiti cijenu za svaku pojedinačnu isporuku u trenutku njena preuzimanja, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz okolnosti posla- ako su ugovorene uzastopne isporuke, a kupac je dio cijene platio unaprijed, iz predujma se naplaćuju početne isporuke tako dugo dok predujam odgovara vrijednosti isporuka- ako se cijena ne mora platiti pri preuzimanju, kupac je dužan platiti cijenu u sjedištu/prebivalištu prodavatelja

Posebni nenamjeravani (sekundarni) učinci• PRODAVATELJEVA OBVEZA ČUVANJA STVARI ZA RAČUN KUPCA- ova prodavateljeva obveza nastaje po samom zakonu kad kupac padne u zakašnjenje s preuzimanjem - kad kupac padne u vjerovničko zakašnjenje rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari prelazi na njega- prodavatelj je dužan čuvati stvar s pozornošću koja se od njega zahtjeva prema njegovim svojstvima i dužan je poduzimati mjere potrebne za očuvanje stvari u onom stanju u kojem su one bile u trenutku nastanka njegove dužnosti čuvanja- prodavatelj ima pravo na naknadu troškova koji su potrebni za očuvanje identiteta i vrijednosti čuvane stvari

- prodavatelj ima pravo položiti stvar na čuvanje kod suda, predati na čuvanje nekom drugom ili prodati je za račun druge strane, iz čega proizlaze redovne posljedice polaganja i prodaje dugovane stvari

• PRODAVATELJEVO PRAVO NA JEDNOSTRANI RASKID U SLUČAJU KUPČEVA ZAKAŠNJENJA- ako kupac odbije preuzeti stvar koja mu je ponuđena uredno u cijelosti i to na ugovoren i uobičajen način, a (kumulativno) s kupčevim vjerovničkim zakašnjenjem postoji osnovani razlog za sumnju hoće li kupac platiti cijenu, prodavatelj može jednostranim očitovanjem volje raskinuti ugovor, ali tek kad istekne primjereni naknadni rok za preuzimanje- ne preuzimanje predstavlja jedan oblik povrede ugovora uslijed kojeg prodavatelj može pretrpjeti štetu i stoga ima pravo na naknadu štete

• KUPČEVA OBVEZA PREUZIMANJA I ČUVANJA STVARI- u slučaju distancijske prodaje, kad predaja nije obavljena ranije, a (kumulativno) u mjestu gdje bi ona trebala biti obavljena prodavatelj nije nazočan niti ima zastupnika, preuzimanje je moguće bez isplate cijene, većih nezgoda ili pretjeranih troškova za kupca- kupac ne može odbiti preuzimanje stvari ni kad postoje okolnosti koje bi (da je prodavatelj nazočan) opravdale njegovo odbijanje preuzimanja (npr. vidljivi nedostaci)- kupac je dužan preuzeti stvar, ali je preuzima za račun prodavatelja, što znači da rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari ne prelazi na kupca, nego ostaje na prodavatelju-preuzetu stvar kupac je dužan čuvati s pozornošću koja se od njega zahtjeva prema njegovim svojstvima i dužan je poduzimati mjere potrebne za očuvanje stvari u onom stanju u kojem su one bile u trenutku nastanka njegove dužnosti čuvanja, a ima pravo na naknadu troškova koji su potrebni za očuvanje identiteta i vrijednosti čuvane stvari

• POSEBNA PRAVILA O ODGOVORNOSTI ZA ŠTETU U SLUČAJU RASKIDA UGOVORA- kupoprodajni ugovor može biti raskinut zbog zakašnjenja ili neispunjenja temeljne obveze prodavatelja ili kupca, te zbog materijalnih ili pravnih nedostataka predmeta ispunjenja, zbog neispunjenja obveze iz jamstva za ispravnost predane stvari i zbog kupčeva vjerovničkog zakašnjenja s preuzimanjem stvari - kad je kupoprodajni ugovor raskinut uz odgovornost jedne strane, druga strana ima pravo na naknadu štete

Pravo na naknadu apstraktne štete- ako je za raskid ugovora odgovoran kupac, prodavatelj ima pravo na razliku između ugovorene (više) i tekuće (niže) cijene predmeta prodaje, isto vrijedi i ako je prodavatelj odgovoran za raskid ugovora- razlika između ugovorene i tekuće cijene naziva se apstraktna šteta zato što zbog samog raskida ugovora savjesna strana još nije pretrpjela štetu, ali unatoč tome ima pravo od druge strane zahtijevati isplatu razlike

Pravo na prodaju ili kupnju radi pokrića i naknadu razlike u cijeni - kupnja/prodaja radi pokrića postoji kad se od treće osobe kupi/proda objekt kupoprodaje za koji je bio sklopljen sad raskinuti raniji kupoprodajni ugovor- uvijek se mora raditi o istoj vrsti, odnosno o rodu stvari ili prava, dok glede količine su dopuštene iznimke samo kad iz objektivnih razloga nije moguće postići istovjetnu količinu

39

- pravo na kupnju/prodaju radi pokrića pripada savjesnoj strani kad druga strana padne u dužničko zakašnjenje, s time što je ovlaštena strana o svojoj namjeri obavijestiti drugu stranu i kupnju/prodaju obaviti u razumnom roku i na razuman način- ovlaštena osoba koja je obavila kupnju/prodaju radi pokrića ima pravo od druge strane zahtijevati isplatu razlike između ugovorene cijene i cijene prodaje/kupnje radi pokrića

Pravo na naknadu veće štete - ako je šteta koju pretrpi savjesna strana veća od apstraktne štete, odnosno razlike između ugovorene cijene i cijene prodaje/kupnje radi pokrića, ona ima pravo na naknadu te veće štete

• JAMSTVO ZA ISPRAVNO FUNKCIONIRANJE STVARI- dok prema odgovornosti za nedostatke kupcu odgovara prodavatelj, prema garanciji za ispravno funkcioniranje kupcu odgovara proizvođač, s kojim kupac inače nije u ugovornom odnosu- garancija se odnosi na prodaju nekog stroja, motora, aparata ili druge tehničke robe, i njome se ne garantira nepostojanje nedostataka (negativna definicija), nego funkcioniranje stvari u toku određenog vremena, računajući od njezine predaje kupcu (pozitivna definicija)- temeljem garancije kupac stječe pravo zahtijevati, kako od prodavatelja tako i od proizvođača, da stvar popravi u razumnom roku ili ako to ne učini da mu umjesto nje preda stvar koja funkcionira ispravno- kupac zbog neispravnog funkcioniranja može zahtijevati od prodavatelja/proizvođača popravak ili zamjenu stvari u toku garancijskog roka bez obzira kad se nedostatak u funkcioniranju pojavio, i ima pravo na naknadu štete koju je pretrpio od trenutka traženja popravka ili zamjene do izvršenja- u slučaju manjeg popravka garancijski rok se produljuje onoliko koliko je kupac bio lišen upotrebe stvari- kad je zbog neispravnog funkcioniranja izvršena zamjena stvari ili njezin bitni popravak, garancijski rok počinje teći ponovo od zamjene odnosno vraćanja popravljene stvari→ ako je zamijenjen ili bitno popravljen samo neki dio stvari, garancijski rok počinje ponovo teći samo za taj dio- ako prodavatelj ne izvrši popravak ili zamjenu stvari u razumnom roku, kupac može raskinuti ugovor ili sniziti cijenu i zahtijevati naknadu štete- prodavatelj, odnosno proizvođač, je dužan o svom trošku prenijeti stvar do mjesta gdje se vrši popravak odnosno zamjena, te popravljenu/zamijenjenu stvar vratiti kupcu i za to vrijeme prodavatelj/proizvođač snosi rizik za propast ili oštećenje stvari- prava kupca prema proizvođaču po osnovi garancijskog lista gase se nakon isteka jedne godine, računajući od dana kad je tražio od njega popravak ili zamjenu stvari - pojedine dijelove proizvoda ne izrađuje proizvođač čitave stvari, nego ih nabavlja od drugih osoba→ kad u izradi pojedinih dijelova stvari sudjeluje više samostalnih proizvođača, njihova odgovornost prema finalnom proizvođaču za neispravno funkcioniranje stvari koje potječe od tih dijelova prestaje kad prestane odgovornost finalnog proizvođača prema kupcu stvari

Prodaja s naročitim pogodbama• PRAVO PRVOKUPA- može biti utemeljeno zakonom ili ugovorom

- ugovoreno pravo prvokupa nastaje tako što prodavatelj i kupac u ugovor o prodaji unesu odredbu kojom se kupac obvezuje: obavijestiti prodavatelja o namjeravanoj prodaji stvari određenoj osobi, te ga obavijestiti o uvjetima prodaje i ponuditi mu da on stvar kupi za istu cijenu- obveza sadašnjeg kupca je uvjetna u tom smislu što postoji samo pod uvjetom da stvar koju sada kupuje, u budućnosti nudi na prodaju- u tom slučaju kupac je dužan sadašnjem prodavatelju ponuditi prodaju i sadašnji prodavatelj (kao budući kupac) ima prvenstveno pravo kupnje pod uvjetom da prihvati cijenu koju je spremna platiti treća osoba- pravo prvokupa pokretnina je strogo osobno i ono se ne može otuđiti ni naslijediti, ako zakonom nije drugačije određeno- u slučaju prinudne javne prodaje prodavatelj se može pozvati na svoje pravo prvokupa, ali prodavatelj čije je pravo prvo kupa upisano u javnoj knjizi može zahtijevati poništenje javne prodaje ako nije bio posebno pozvan da joj prisustvuje- pravo prvokupa prestaje nakon 5 godina od sklapanja ugovora, ako nije ugovoreno da će ono prestati prije, a eventualno ugovoreni duži rok svodi se na rok od 5 godina- ako kupac (sad imatelj stvari) obavijesti prodavatelja od namjeravanoj prodaju i ponudi mu stvar, prodavatelj je dužan obavijestiti kupca na pouzdan način o svojoj odluci da se koristi pravom prvokupa u roku od mjesec dana, računajući od dana kad da je kupac obavijestio o namjeravanoj prodaji- ako se prodavatelj želi koristiti pravom prvokupa onda istodobno s izjavom da on kupuje stvar dužan je isplatiti cijenu dogovorenu s trećom osobom ili je položiti kod suda- ako je u ugovoru s trećim predviđen rok za isplatu cijene, prodavatelj se može koristiti tim rokom samo ako da dovoljno osiguranje- ako kupac ne obavijesti prodavatelja, proda stvar i prenese vlasništvo na toj stvari trećoj osobi kojoj je poznato ili nije moglo ostati nepoznato da prodavatelj ima pravo prvokupa, prodavatelj može u roku od 6 mjeseci, računajući od dana kad je saznao za prodaju, zahtijevati poništenje prijenosa vlasništva i da mu se stvar ustupi pod istim uvjetima- ako kupac netočno obavijesti prodavatelja o uvjetima prodaje trećem, i ako je trećem to poznato, rok od 6 mjeseci počinje teći od dana kad je prodavatelj saznao za točne uvjete ugovora, a pravo prvokupa prestaje u svakom slučaju nakon 5 godina od prijenosa vlasništva stvari na trećeg

• KUPNJA NA POKUS- postoji kad je ugovoreno da kupac uzima stvar po uvjetom da je isproba da bi utvrdio da li odgovara njegovim željama - u ovom slučaju ugovor o prodaji je sklopljen sa raskidnim uvjetom koji se sastoji u tome što kupac ima pravo vratiti primljenu stvar prodavatelju- kad je stvar prodana kupcu da bi ju isprobao do određenog roka, a on ju ne vrati bez odgađanja nakon isteka roka ili ne izjavi prodavatelju da odustaje od ugovora, smatra se da je ostao pri ugovoru- slučaj kad kupčevo pravo da vrati stvar prodavatelju zavisi o objektivnim elementima naziva se objektivni pokus- o objektivnom pokusu se radi kad je pokus ugovor da bi se utvrdilo da li stvar ima određeno svojstvo ili da li je prikladan za određenu upotrebu, i tada opstanak ugovora ne ovisi o kupčevom nahođenju već da li stvar ima ta svojstva, odnosno da li je prikladna za određenu upotrebu- rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari predane kupcu radi pokusa snosi prodavatelj do kupčeve izjave da ostaje pri ugovoru, odnosno do isteka roka kad je kupac bio dužan vratiti stvar prodavatelju

40

• KUPOPRODAJA PO UZORKU ILI MODELU - ugovor o prodaji se sklapa imajući u vidu određeni uzorak ili model stvari koju se prodavatelj obvezuje predati kupcu- kod trgovačkog ugovora, ako stvar koju je prodavatelj predao kupcu nije jednaka uzorku ili modelu, prodavatelj odgovara po propisima o odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke stvari, a u drugim slučajevima po propisima o odgovornosti za neispunjenje obveze- pri sklapanju ugovora o prodaji prodavatelj može, uz znanje kupca o tome, uzorak ili model pokazati samo radi obavijesti i približnog određivanja osobine stvari, bez obećanja jednakosti→ u ovom slučaju prodavatelj ne odgovara za nedostatak jednakosti između pokazanog uzorka/modela i stvari koje je predao kupcu

• KUPOPRODAJA SA SPECIFIKACIJOM- kada je ugovor o prodaji sklopljen, ali ugovorom je zadržano pravo za kupca da kasnije odredi oblik, mjeru ili druge pojedinosti stvari (npr. boju auta i presvlaka) - ako kupac ne izvrši specifikaciju do određenog datuma, ili do proteka razumnog roka računajući od prodavačevog traženja da to učini, prodavatelj može izjaviti da raskida ugovor ili obaviti specifikaciju prema onome što mu je poznato o kupčevim potrebama- prodavatelj je dužan obavijestiti kupca o pojedinostima specifikacije i odredit razuman rok da kupac izvrši drugačiju specifikaciju, ako kupac ne iskoristi ovu mogućnost obvezna je specifikacija koju je izvršio prodavatelj i on će uredno ispuniti svoju obvezu predajom stvari prema svojoj specifikaciji

• KUPOPRODAJA S PRIDRŽAJEM PRAVA VLASNIŠTVA- jedno od mogućih sredstava za osiguranje prodavateljevog potraživanja isplate cijene od kupca- prema pravilima stvarnog prava vlasništvo prelazi na osobu koja stječe stvar na temelju pravnog posla u trenutku predaje te stvari, ali se ugovorom ovaj stvarnopravni učinak predaje može odgoditi- prodaja s pridržajem prava vlasništva postoji kad ugovor o prodaji pokretne stvari sadrži odredbu o tome da prodavatelj zadržava pravo vlasništva na stvar i poslije predaje stvari kupcu- vlasništvo ostaje na prodavatelju do ispunjenja uvjeta prelaska vlasništva na kupca odnosno kad kupac plati cijenu- zadržanje prava ima učinak prema kupčevim vjerovnicima samo ako je učinjeno u obliku javno ovjerene isprave, prije kupčeva stečaja ili prije pljenidbe stvari- rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi kupac od trenutka kad mu je stvar predana

• KUPOPRODAJA S OBROČNIM OTPLATAMA CIJENE- pravila o prodaji s obročnim otplatama cijene primjenjuju se samo ako je kupac pojedinac i to samo onda kad su predmet ugovora pokretne stvari- ugovorom o prodaji pokretne stvari s obročnim otplatama cijene prodavatelj se obvezuje predati kupcu pojedincu određenu pokretnu stvar prije nego što mu cijena bude potpuno isplaćena, a kupac se obvezuje isplatiti njezinu cijenu u obrocima u određenim vremenskim razmacima- ugovor o prodaji s obročnim otplatama cijene mora biti sastavljen u pisanom obliku i mora sadržavati: naznaku cijene u prodaji za gotovo, ukupan iznos svih obročnih otplata računajući i onu koja je izvršena u času sklapanja ugovora, iznos pojedine otplate, njihov broj, njihove rokove i

odredbu da kupac može odustati od ugovora ako to pismeno saopći prodavatelju u roku od 3 dana od potpisivanje isprave, te da se ovog prava kupac ne može odreći unaprijed- ništava je odredba ugovora o ugovornoj kazni za slučaj raskida ugovora, te za slučaj da kupac dođe u zakašnjenje s isplatom nekog obroka cijene, a u svrhu zaštite potrošača ništave su i sve druge odredbe ugovora o prodaji s obročnim otplatama cijene koje bi bile nepovoljne za kupca- prisilna odredba određuje da kupac može uvijek isplatiti odjednom ostatak dužne cijene i to bez ugovornih kamata i troškova- kad je ugovor sklopljen prodavatelj predaje stvar kupcu, a kupac započinje s plaćanjem ugovorenih obroka cijene- ako kupac dođe u zakašnjenje s početnom otplatom prodavatelj može raskinuti ugovor, a nakon isplate početne otplate prodavatelj može raskinuti ugovor ako kupac dođe u zakašnjenje s najmanje 2 uzastopne otplate koje predstavljaju najmanje osminu cijene- prodavatelj može raskinuti ugovor kad kupac dođe u zakašnjenje s isplatom samo jedne otplate, ako za isplatu ostatka nije predviđeno više od četiri otplate→ prodavatelju pripada pravo da umjesto raskida ugovora zahtijeva od kupca isplatu cijelog ostatka cijene, ali je prije tog zahtjeva dužan kupcu dati naknadni rok od 15 dana→ na traženje kupca sud može, kad to okolnosti slučaja opravdavaju, produljiti rokove za isplatu zakašnjelih otplata ako kupac da osiguranje da će izvršiti svoje obveze i ako uslijed toga prodavatelj ne trpi štetu- u slučaju raskida ugovora prodavatelj je dužan vratiti kupcu primljene otplate sa zakonskom kamatom od dana kad ih je primio i naknaditi mu nužne troškove što ih je učinio za stvar, a kupac je dužan vratiti prodavatelju stvar u stanju u kojem je bila kad mu je bila predana i dati mu naknadu za njezino upotrebljavanje do raskida ugovora- pravila o prodaji s obročnim otplatama cijene vrijede i u slučaju drugih pogodbi koje imaju istu bit: → ugovor o zakupu s odredbom da će stvar koja je dana u zakup prijeći u vlasništvo zakupoprimatelja ako bude plaćao zakupninu za određeno vrijeme → također i u slučaju zajma danog kupcu i namijenjenog za kupnju određenih stvari ako su se zajmodavac i prodavatelj sporazumjeli da kupac za stvar koju mu je prodavatelj prodao otplaćuje zajmodavcu cijenu u obrocima, prema ugovoru sklopljenom između kupca i prodavatelja

UGOVOR O ZAMJENI (RAZMJENI)- za nastanak ugovora o razmijeni nije potrebno postojanje novca kao univerzalnog sredstva razmjene- ugovorom o razmjeni njegove strane međusobno se obvezuje jedna drugoj predati stvar ili prenijeti pravo koje se razmjenjuje tako da druga strana stekne pravo vlasništva - smisao nije u razmijeni novčanih vrijednosti, nego u razmijeni stvari/prava- ako između vrijednosti obveza strana postoji razlika, pa jedna strana tu razliku plaća u novcu, ugovor bi ostao ugovor o razmjeni sve dok bi vrijednost stvari/prava bila veća od razlike koja se plaća u novcu- iz ugovora o razmjeni nastaju za obje strane obveze koje kod kupoprodaje ima prodavatelj i prava koja kod kupoprodaje ima kupac

III. UGOVORI O PRIVREMENOM PRIJENOSU STVARI, PRAVA I NOVCA

41

UGOVOR O ZAKUPUPravni izvori- za ugovor o zakupu u hrvatskom pravu je, kao i za bilo koji drugi ugovor, temeljni pravni izvor Ustav RH- ZOO → propis koji se naziva sedes materie, jer sadrži sve najvažnije o nekom institutu ili pravnom pitanju, uz uvijek postojeću mogućnost da posebnim propisom bude propisano odstupanje od općeg pravila, ali i pravilo da odstupanja nema → vrijedi ono što je propisano u općem pravilu koje je sedes materie -u hrvatskom pravu postoji čitav niz zakona koji su po svojoj naravi tzv. lex specialis i koji sadrže, pored ostalog, i odredbe o zakupu, svi takvi propisi imaju značenje pravnog izvora - najpoznatiji su iz te skupine Zakon o zakupu i prodaji poslovnog prostora, Zakon o poljoprivrednom zemljištu i Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima- sukladno općim pravilima o pravnim izborima (posebno i građanskog prava) pravni izvori su i sudska praksa i pravna znanost

Pojam - definicija, nazivlje i obilježja- prema ZOO ugovor o zakupu je ugovor kojim se zakupodavac obvezuje zakupniku predati određenu stvar na korištenje, a zakupnik se obvezuje plaćati naknadu odnosno zakupninu- ugovor o zakupu (pored najma, zajma i posudbe) spada u ugovore o:

1) uporabi i korištenju stvari2) ugovore obveznog prava (kojima se zasnivaju obveze) 3) imenovane ili nominantne ugovore (uobičajen mu je naziv i sadržaj i uređen je zakonom)4) naplatne ili onerozne ugovore (za činidbu se dobija protučinidba)5) komutativne ugovore (već u vrijeme sklapanja ugovora poznata je činidba i protučinidba)6) neformalne ugovore (nije propisan oblik ili forma ugovora)7) konsenzualne ugovore (nije realni, prava i obveze nastaju sporazumom, a ne predajom kao

kod realnih ugovora)8) ugovore s trajnim obvezama

- ugovor o zakupu nije pravni temelj stjecanja prava vlasništva nego prava na uporabu i iskorištavanje → ključna razlika u odnosu na kupoprodajni ugovor- u odnosu na ugovor o zajmu ključna je razlika što se na predmetu ugovora kod zajma stječe pravo vlasništva, a kod zakupa ne- u odnosu na ugovor o posudbi ključna je razlika to što je posudba besplatan, a zakup naplatan ugovor- do sklapanja ugovora o zakupu u praksi često dolazi zato jer se nije uspio sklopiti ugovor o kupoprodaji, u tom slučaju se često ugovara pravo prvokupa koje osigurava zastupniku neku vrstu pogodnosti, ali bez izvjesnosti da će do kupoprodaje uopće doći i pod kojim uvjetima će biti ponuđena

Bitni sastojci (ESSENTIALIA NEGOTII)

- kod ugovora o zakupu bitni sastojci su predmet zakupa i zakupnina, o kojima se ugovorne strane moraju suglasiti- predmet ugovora može biti: nekretnina, pokretnina i neko pravo- uobičajeno je da predmet postoji u vrijeme sklapanja ugovora o zakupu, ali to nije nužno, može se raditi i o budućoj stvari/pravu- nužno je da predmet bude dopušten odnosno pravno moguć- uobičajeno je da se u zakup daju nepotrošne stvari i stvari koje su prepoznatljive- ako bi se u zakup dala potrošna ili zamjenjiva stvar radilo bi se o ugovoru o zajmu- zakupnina je u pravilu određena u novcu, ali (kao iznimka koja se ne pretpostavlja) može se ugovoriti i u nečem drugom (npr. u određenoj količini i kakvoći uroda)- zakupninu je moguće precizno odrediti ili učiniti odredivom (odredivost znači da postoji unaprijed određeni parametri koji jamče jednostavan i jednak izračun neovisno o tome tko će ga raditi, što uključuje i mogućnost da se visina prepusti trećoj osobi, ali nikako ne i jednoj ugovornoj strani)- zakupninu je moguće ugovoriti u bilo kojem vremenskom razdoblju (dnevno, tjedno, mjesečno, kvartalno, godišnje…), makar je uobičajeno da se radi o mjesečnoj zakupnini

Ostali sastojci- pored bitnih sastojaka ugovora, bez kojih nema ugovora, postoje prirodni (naturalia negott) i dodatni sastojci (accidentalia negotii)- prirodni sastojci ugovora o zakupu postoje uvijek, osim kad ih ugovorne strane svojom voljom isključe → sastojci koje zakonodavac vodeći računa o pretpostavljenim interesima ugovornih strana nameće, ali dopuštajući da ugovorne strane to nametanje svojom voljom suspendiraju→ primjeri prirodnog sastojka: odgovornost za materijalne nedostatke premeta zakupa, dopuštenje za davanje predmeta zakupa u podzakup- dodatni sastojci ugovora o zakupu su isključenje odgovornosti za materijalne nedostatke, u slučaju zakupa poslovnog prostora suglasnost za davanje u podzakup→ postoje samo u slučaju da ih ugovorne strane ugovore→ u ovu grupu sastojaka spada i ugovorna kazna (uz naglašavanje da je prema ZOO ugovornu kaznu moguće ugovoriti samo za nenovčane obveze) koja je prikladna za ugovaranje u odnosu na obvezu uredno vratiti predmet zakupa nakon prestanka ugovora o zakupu→ ako je ugovoren značajan iznos i uz to dodatno osiguranje putem solemniziranja ugovora (solemnizacija je ugovoreni oblik ili forma, dakle nešto što su ugovorne strane odlučile odnosno same sebi nametnule) i/ili osobna mjenica kao ugovorna kazna, koja bi urednoj ugovornoj strani bila u interesu ugovoriti

Oblik i forma ugovora- prema ZOO za ugovor o zakupu vrijedi odredba neformalnosti, što znači da, ako nije posebno drukčije propisano za ugovor nema nikakve obvezne forme- postoje odstupanja od općeg pravila ZOO prema kojima je posebnim propisima određena pisana forma ili oblik ugovora pod prijetnjom ništetnosti (npr. ugovor o zakupu poslovnog prostora, poljoprivrednog zemljišta…)Pravni učinci ugovora

42

- da bi došlo do pravnih učinaka o zakupu on mora nastati, dakle mora doći do suglasnosti volja dvije ugovorne strane o bitnim sastojcima ugovora

• OBVEZE ZAKUPODAVCA- svaka obveza zakupodavca je istodobno pravo protivne strane - zastupnika- prva i osnova obveza zakupodavca je predaja zakupljene stvari/prava u ispravnom stanju, zajedno sa pripacima → pripaci su sporedne pokretne stvari koje trajno služe gospodarskim svrhama glavne stvari a da pri tome ne postaju njezin sastavni dio→ pretpostavka da nešto bude pripadak nečega je da glavna stvar i pripadak pripadaju istoj osobi→ značenje pripatka je da dijeli sudbinu glavne stvari, a ako se to ne želi to treba u ugovoru posebno naglasiti- zakupodavac je obvezan održavati predmet zakupa, osim tzv. sitnih troškova, a odgovara za materijalne nedostatke koji smetaju ugovorenom ili redovnom korištenju, bez obzira je li za njih znao→ ove odgovornosti nema ako je za nedostatak druga strana znala ili morala znati, jer se smatra da je time pristala na nedostatke→ ako zakupodavac tvrdi da predmet zakupa nema nikakvih nedostataka, onda odgovara za sve nedostatke- zakupodavac odgovara i za pravne nedostatke predmeta zakupa → u slučaju kad se pojavi treći koji ima pravo na tu stvar i time sprječava zakupnika u vršenju svojih prava→ ukoliko taj treći oduzme stvar ugovor se raskida po samom zakonu, a ako samo ograniči zakupnikovo pravo, o zakupniku ovisi hoće li ugovor raskinuti ili zahtijevati sniženje zakupnine, u oba slučaja zakupnik ima pravo na naknadu štete→ u slučaju da se stvar dana u zakup pokvari, zakupodavac je dužan popraviti je→ ako zakupodavac ne izvrši svoje obveze, zakupnik ima pravo prisiliti ga ili raskinuti ugovor, uvijek i uz naknadu štete

• OBVEZE ZAKUPNIKA- svaka obveza zakupnika je istodobno i pravo protivne strane - zakupodavca- zakupnik ima obvezu koristiti predmet zakupa kao dobar gospodarstvenik odnosno dobar domaćin, istovremeno predmet zakupa smije rabiti samo na ugovoreni način, a ako način uporabe nije ugovoren onda na način koji proizlazi iz prirodne namjene predmeta zakupa- zakupnik mora uredno plaćati zakupninu, snositi troškove uporabe predmeta zakupa (npr. struja, grijanje, benzin…) i nakon prestanka ugovora vratiti zakupljenu stvar neoštećenu (oštećenošću se ne smatra istrošenost do koje dođe redovitim korištenjem)- ako zastupnik ne izvršava svoje obveze, zakupodavac ima pravo prisiliti ga ili raskinuti ugovor, uvijek i uz naknadu štete

• OBVEZNOPRAVNI UČINCI- osnovni obveznopravni učinak na koji se svi drugi nadovezuju je da ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane- u slučaju smrti, bilo koje ugovorne strane, prava i obveze prelaze na nasljednike

→ ponekad se nasljednici legitimiraju rješenjem o nasljeđivanju tek nakon godine dana, pa je korisno u ugovor unijeti tko će do donošenja rješenja o nasljeđivanju postupati kao predstavnik nasljednika ili ugovoriti da ugovor prestaje osim ako se svi potencijalni nasljednici uredno i suglasno legitimiraju i nastave ispunjavati svoje obveze- ako dođe do otuđenja predmeta zakupa prije predaje zakupniku, ugovor se nastavlja sa novim zakupodavcem samo ako je stjecatelj znao za postojanje ugovora o zakupu, a ako nije znao on sam nema nikakve obveze, već onaj od kojeg je stekao predmet zakupa odgovara za naknadu štete

Prestanak ugovora o zakupu - ugovor o zakupu prestaje istekom roka na koji je sklopljen- ugovor o zakupu sklopljen na određeno vrijeme pretvara se u ovi ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme ako zakupnik nakon isteka ugovora i dalje nastavi koristiti predmet zakupa, a zakupodavac se tome ne protivi- ugovor o zakupu prestaje propašću predmeta zakupa (opće pravilo koje vrijedi i kod drugih ugovora)- ugovor o zakupu na neodređeno vrijeme prestaje otkazom bilo koje ugovorne strane, ako nije drukčije ugovoreno, propisano zakonom ili mjesnim običajima otkazni rok iznosi 8 dana- zakupodavac ima pravo na otkaz i ako zakupnik koristi predmet zakupa protivno ugovoru, namjeni stvari ili zanemaruje njezino održavanje, te ukoliko postoji opasnost znatne štete moguć je otkaz bez otkaznog roka

UGOVOR O LEASINGUPravni izvori- za razliku od drugih ugovora, ugovor o leasingu nije predmet ZOO nego posebnog propisa koji je lex specialis - Zakona o leasingu, a na sve ono što nije uređeno ZOL primjenjuje se ZOO kao opći propis hrvatskog obveznog prava- posebno značenje kao pravni izvor imaju i porezni propisi jer sadrže određena rješenja specifična za ovaj ugovor (npr. amortizacija, predporez…) - pravni izvori su i sudska praksa, pravna znanost i Ustav

Pojam - definicija, nazivlje i obilježja- ugovor o leasingu je ugovor kojim se jedna ugovorna strana (davatelj leasinga) obvezuje pribaviti objekt leasinga od dobavljača leasinga i drugoj ugovornoj strani (primatelj leasinga) odobriti pravo korištenja objekta leasinga na određeno vrijeme, a primatelj se obvezuje da će plaćati određenu naknadu- kad postoji treća osoba (dobavljač leasinga) od koje davatelj po nalogu primatelja kupuje objekt leasinga radi se o neizravnom leasingu- kad ne postoji treća osoba, odnosno kad je davatelj leasinga istodobno i proizvođač ili je objekt leasinga stekao prije i neovisno o volji ili nalogu budućeg primatelja leasinga radi se o izravnom leasingu- davatelj leasinga je svaka osoba koja je ovlaštena baviti se poslovima leasinga u skladu sa čl. 6. ZOL- primatelj leasinga je svaka osoba koja temeljem ugovora o leasingu stječe pravo korištenja objekta leasinga uz plaćanje naknade

43

- ugovor o leasingu spada u:1) ugovore obveznog prava (kojima se zasnivaju obveze)2) imenovane ili nominantne ugovore (naziv i sadržaj su uobičajeni zakonom)3) naplatne ili onerozne (za činidbu se dobiva protučinidba)4) komutativne ugovore (u vrijeme sklapanja ugovora poznati su činidba i protučinidba)5) formalne ugovore (propisan je pisani oblik ili forma ugovora)6) konsenzualne ugovore (nije realni, prava i obveze nastaju sporazumom, a ne predajom kao

kod realnih ugovora)7) ugovore sa trajnim obvezama

- glavna prednost ugovora o leasingu je što omogućava uporabu najsuvremenijih objekata leasinga bez korištenja vlastitog kapitala i nepotrebnog opterećivanja vlastite kreditne sposobnosti, a glavni nedostatak je što leasing naknada značajno premašuje nabavnu vrijednost objekta leasinga (uključuje premiju osiguranja, amortizaciju, poreze…)- dva najčešća i u praksi najznačajnija oblika leasinga su operativni i financijski leasing

OPERATIVNI LEASING- osnovni oblik leasinga- sofisticirani oblik ili podoblik ugovora o najmu- pravni vlasnik objekta leasinga je davatelj leasinga, te ga ima u svojoj bilanci i koristi amortizaciju, a primatelj može kado dio mjesečne najamnine koristiti ga kao predporez- naknada koju plaća primatelj ne mora uzimati u obzir cjelokupnu vrijednost objekta leasinga- davatelj leasinga snosi troškove amortizacije i primatelj nema određenu opciju kupnje- ugovor se može raskinuti uz određene uvjete- prema izričitoj odredbi čl. 37. ZOL ugovor o leasingu mora imati iznos, broj i rokove plaćanja pojedinih rata i ostatak vrijednosti objekta leasinga

FINANCIJSKI LEASING- moderan, na neki način sofisticiran oblik leasinga i financiranja koji je posebno namijenjen primateljima koji žele po isteku ugovora otkupiti objekt leasinga koji se vodi kao financijska imovina primatelja leasinga koji može koristiti amortizaciju- davatelj leasinga izdaje račun temeljem kojeg je primatelj ovlašten koristiti predporez- primatelj leasinga u razdoblju korištenja objekta leasinga plaća davatelju naknadu koja uzima u obzir cjelokupnu vrijednost objekta leasinga, snosi troškove amortizacije (ali ju i koristi) i opcijom kupnje može steći pravo vlasništva nad objektom po određenoj cijeni koja je u trenutku izvršenja te opcije manja od stvarne vrijednosti objekta leasinga u tom trenutku - prema izričitoj odredbi čl. 37. ZOL ugovor o leasingu mora imati određen iznos učešća u ukupnoj vrijednosti objekta leasinga, iznos, broj i rokove plaćanja pojedinih rata (otplatna tablica) i realnu godišnju kamatnu stopu - Registar objekata leasinga vodi Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA), te upis u taj registar ima samo deklaratorni učinak i on osigurava određeni publicitet i javnost, pa time jača pravnu sigurnost, s napomenom da su dostupni samo podaci o objektu leasinga i vremenu trajanja ugovora

Bitni sastojci (ESSENTIALIA NEGOTII)- u čl. 36. ZOL navedeno je devet bitnih sastojaka:

1) tvrtka i sjedište davatelja leasinga2) tvrtka i sjedište, odnosno ime, prezime i adresa primatelja leasinga3) određenje posla leasinga (financijski ili operativni)4) detaljno određenje objekta leasinga5) vrijednost objekta leasinga6) ukupan iznos naknada7) iznos pojedine naknade8) vrijeme trajanja ugovora9) razlozi i uvjeti prijevremenog prestanka ugovora

Ostali sastojci PRIRODNI SASTOJCI

- sastojci koje zakonodavac vodeći računa o pretpostavljenim interesima ugovornih strana nameće, ali dopuštajući da ugovorne strane to nametanje svojom voljom suspendiraju- postoje uvijek, osim ako ih ugovorne strane svojom voljom isključe- primjer prirodnog sastojka: davatelj leasinga odgovara za pravne nedostatke, osim ako je primatelj o tome obaviješten i ako je pristao na preuzimanje objekta leasinga opterećenog pravom trećeg- prirodan sastojak je i pravni standard urednog ili uobičajenog korištenja objekta leasinga

DODATNI SASTOJCI- postoje samo u slučaju da ih ugovorne strane ugovore- u ovu grupu spadaju posebni uvjeti prekida ugovora o leasingu, posebni uvjeti za korištenje objekta leasinga, obvezno kasko osiguranje i dr.

Oblik ili forma ugovora- za ugovore o leasingu propisani je pisani oblik- u praksi je zahtjev forme još i stroži, pa leasing društva svoje ugovore sklapaju u obliku javnobilježničkog akta ili solemniziranog ugovora- ako ugovor o leasingu nije sklopljen u pisanom obliku on nema pravni učinak

Pravni učinci ugovora• OBVEZE DAVATELJA LEASINGA- davatelj leasinga obvezan je pribaviti objekt leasinga kojeg je odredio primatelj, te obavijestiti dobavljača da objekt pribavi radi izvršenja ugovora o leasing uz navođenje osobe (identiteta) primatelja i tu obavijest mora dostaviti najkasnije do preuzimanja objekta leasinga- davatelj odgovara za pravne nedostatke, osim ako je primatelj o tome obaviješten i pristao je na preuzimanje objekta koji je tako opterećen- u svakom slučaju ako se pravom trećeg isključuje ili ograničava pravo primatelja, davatelj je obvezan naknaditi štetu primatelju (ako je ima)- davatelj odgovara za štetu nastalu korištenjem objekta leasinga samo u slučaju kad je sudjelovao u izboru objekta leasinga ili ako je odgovornost ugovorom o leasingu izričito ugovorena - prema oštećenom će odgovarati onaj kome je davatelj predao objekt leasinga, a to je primatelj

44

- ako je davatelj izabrao dobavljača objekta leasinga tada solidarno sa njim odgovara primatelju ako objekt nije uopće isporučen, ako je isporučen sa zakašnjenjem ili ako ima materijalni nedostatak - ako davatelj nije sudjelovao u izboru, nema ove odgovornosti

• OBVEZE PRIMATELJA LEASINGA- primatelj je dužan obavijestiti davatelja o tome da treći svojata sebi neko pravo na objektu leasinga, osim ako je to davatelju već poznato (teret dokaza da je davatelju to poznato je po prirodi stvari na primatelju)- davatelj ima obvezu preuzeti objekt leasinga i plaćati naknadu kako je određeno ugovorom o leasingu i ima sve one obveze koje mu inače nameću opće odredbe obveznog i posebno ugovornog prava (ponašati se uredno, poštovati preuzete obveze…)- primatelj je obvezan ne davati trećima objekt leasinga u cjelini ili dijelovima, osim ako to pisano ne odobri davatelj leasinga, pod prijetnjom raskida ugovora i naknade štete- u praksi se pojam drugih dosta široko tumači, pa tako ne uključuje članove obitelji ni zaposlenike primatelja leasinga- primatelj je obvezan vratiti objekt leasinga kad ugovor prestane (istekne, bude raskinut ili poništen)

• OBVEZNOPRAVNI UČINCI- davatelj leasinga mora financijski osigurat da je dobavljač namiren i da primatelj leasinga sa njim više nema veze u smislu da ima neku tražbinu prema njemu- primatelj leasinga mora plaćati naknadu- u skladu sa drugim ugovornim odredbama može se pojaviti i bilo koji drugi obveznopravni zahtjev

Prestanak ugovora o leasingu - ako dobavljač objekta leasinga primatelju ne isporuči objekt, ako ga isporuči sa zakašnjenjem, ako ima materijalni nedostatak ili nije u skladu sa ugovorom o leasingu, primatelj ima pravo odbiti neurednu isporuku zadržavajući prao tražiti urednu isporuku ili raskinuti ugovor, uvijek i uz naknadu štete od dobavljača leasinga→ posljedica činjenice da davatelj leasinga osigurava financijski dio aranžmana, a nema veze sa odabirom objekta leasinga- ako primatelj leasinga zakasni sa dva uzastopna obroka leasinga, davatelj ima pravo na raskid ugovora, uključujući i pravo (kao vlasnik) oduzeti objekt leasinga- ako primatelj plati dužne naknade prije nego što raskid bude priopćen ugovor ostaje na snazi

UGOVOR O LICENCIUvod i pojam- ima veliko značenje u unutarnjoj i međunarodnoj poslovnoj suradnji jer se njime uređuju odnosi između izumitelja i ostali stvaratelja i trgovačkih subjekata koji gospodarski iskorištavaju stvaralaštvo drugih- ova vrsta ugovora pojavila se s tehničkom revolucijom - samo imatelj određenog prava industrijskog vlasništva ovlašten je iskorištavati odgovarajuće pravo i ima pravo na zaštitu od iskorištavanja, u slučaju povrede njegovog prava ima pravo zahtijevati prestanak povrede prava, naknadu štete, te zahtjev za uništenje onog što je proizvedeno uz vrijeđanje njegovog prava od strane povreditelja

- ova isključiva prava stječu se upisom u registar kod nadležnog organa- prava na izum štite se patentom, prava na znak žigom itd.- predmet ugovora o licenci su zaštićena ali i nezaštićena prava industrijskog vlasništva- temeljem ugovora o licenciji druga strana stječe privremeno (vremenski ograničeno) pravo iskorištavanja objekta koji pripada prvoj strani (davatelju licence), a može biti (ne)zaštićeni izum, žig, znanje i iskustvo, pri čemu davatelj licencije ostaje imatelj prava i svih drugih ovlasti iz tog prava, osim prava iskorištavanja u opsegu i tijekom vremena za koje ga je prenio stjecatelju licencije- davatelj stjecatelju privremeno daje pravo vršenja samo ugovorom određenih ovlasti koje posjeduje na određenom objektu svog prava- kad bi se radilo o trajnom i definitivnom prijenosu samog prava, sklopljeni ugovor ne bi bio ugovor o licenciji nego ugovor o prijenosu prava→ ako bi taj ugovor bio naplatan u novcu radilo bi se o ugovoru o kupoprodaji prava, a ako bi bio naplatan u stvarima/pravima radilo bi se o ugovoru o razmjeni, a ako bi bio besplatan radilo bi se o ugovoru o darovanju- ugovor o licenciji nastaje kad se u pisanom obliku jedna strana (davatelj licencije) obveže drugoj strani (stjecatelju licencije) ustupiti (u određenom opsegu) pravo iskorištavanja (ne)zaštićenog izuma, žiga, industrijskog dizajna ili znanja i iskustva (know-how), a stjecatelj se obvezuje davatelju platiti određenu naknadu- bitni sastojci ugovora o licenciji su predmet licencije i naknada (licencna pristojba) - temeljna obilježja su: formalnost jer mora biti sklopljen u pisanom obliku, konsenzualnost jer je za valjanost ugovora dovoljno da su se strane sporazumjele o bitnim sastojcima, dvostrano je obvezan i naplatan- ugovor o licenciji je imenovani ugovor- licencija za iskorištavanje patentiranog izuma, uzorka ili modela ne može biti sklopljen za vrijeme dulje od trajanja zakonske zaštite tih prava

Učinci OBVEZE DAVATELJA LICENCIJE:

- davatelj je obvezan predati predmet licencije i dokumentaciju za praktičnu primjenu tog predmeta u određenom roku→ obveza predaje tehničke dokumentacije važna je kad se radi o licenciji patenta jer često sam patent odnosno izum nije dostatan za praktičnu primjenu u nekom proizvodnom postupku, dok licencija žiga koji se sastoji od natpisa oblikovanog na određeni način ne podrazumijeva ovu obvezu davatelja, već je dovoljno samo dopuštenje uporabe- davatelj je obvezan dati sve upute i obavijesti potrebne za uspješno iskorištavanja predmeta licencije→ također važna kod licencije patenta, iz navedenih razloga- davateljevo jamstvo za izvodljivost i uporabljivost predmeta licencije→ važno pri licenciji patenta i znanja i iskustva (know-how) jer je smisao davanja ove licencije u primjeni izuma zaštićenog patentom, odnosno u primjeni znanja i iskustva koje se licencira → ovo jamstvo je u osnovi usporedivo s odgovornošću za materijalne nedostatke- davateljevo jamstvo da je nositelj prava iskorištavanja predmeta licencije koje prenosi stjecatelju→ usporedivo s odgovornošću za pravne nedostatke → davatelj je dužan čuvati i braniti pravo ustupljeno stjecatelju licence od svih zahtjeva trećih osoba

45

- ako je licencija isključiva nastaje davateljevo jamstvo da pravo iskorištavanja nije ustupio drugome i njegova obveza da se suzdrži od iskorištavanja predmeta licencije

OBVEZE STJECATELJA LICENCIJE:- stjecatelj licencije dužan je isplatiti davatelju ugovorenu naknadu u vrijeme i na ugovoreni način - naknada se ugovara na više načina: odjednom, u zavisnosti o broju proizvedenih primjeraka i sl. → ako se naknada određuje u zavisnosti od opsega iskorištavanja predmeta licencije, stjecatelj je dužan podnijeti davatelju izvještaj o opsegu iskorištavanja i obračunati naknadu svake godine, ako ugovorom za to nije određen kraći rok→ ako je ugovorena naknada postala očito nerazmjerna u odnosu prema prihodu koji stjecatelj licencije ima od iskorištavanja premeta licencije, zainteresirana strana može zahtijevati izmjenu ugovorene naknade- iako je prema ZOO ugovor o licenciji naplatan, u praksi se sklapaju ugovori i bez naknade (tzv. gratis-licencija) što ugovorne strane moraju izričito ugovoriti- stjecatelj je dužan iskorištavati predmet licencije na ugovoren način u ugovorenom opsegu i u ugovorenim granicama- stjecatelj nije ovlašten iskorištavati naknadna usavršavanja predmeta licencije ako zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno→ misli se na naknadna usavršavanja koja ostvaruje davatelj, dok usavršavanja koja sam ostvari stjecatelj licencije može iskorištavati→ ugovorom se može predvidjeti i da stjecatelj može iskorištavati naknadna poboljšanja koja je ostvario davatelj licencije, u takvim slučajevima stranke su međusobno obvezne davati sva daljnja poboljšanja glede predmeta licencije- stjecatelj je obvezan označavati robu oznakom o proizvodnji po licenciji

U POSEBNIM SLUČAJEVIMA NASTAJU SLIJEDEĆE OBVEZE:- ako predmet licencije čine nepatentirani izum ili tajno znanje i iskustvo, stjecatelj licencije je dužan čuvati ga u tajnosti- ako je uz licenciju za proizvodnju ustupljena i licencija za uporabu žiga, obveza stjecatelja licencije je da kakvoća robe označena tim žigom bude ista kao kakvoća robe koju proizvodi davatelj

Oblici ugovora o licenciji- licencije se dijele prema:

a) predmetu licencije - licencija kojom se prenosi pravo korištenja izuma ili licencija kojom se prenosi know-how itd.

b) područje za koje je dana - prostorno (ne)ograničena licencijac) vremenu trajanja - na vrijeme određeno ugovorom ili do isteka važnosti zaštited) opsegu prava korištenja - (ne)isključiva licencijae) mogućnost davanja podlicencijef) pripadnosti suugovaratelja - jesu li suugovaratelji hrvatski subjekti ili je jedan od njih

subjekt stranog prava - posebno je važna podjela na pojavne oblike licencije za koje su predviđene zakonske odredne koje nisu za sve oblike jednake, prema tome se dijele na:

a) isključiva - neisključiva licencijab) ograničena - neograničena licencijac) podlicencija

• ISKLJUČIVA I NEISKLJUČIVA LICENCIJA- isključiva licencija postoji samo ako je to ugovorom o licenciji izrijekom ugovoreno, ona je predviđena kao iznimka te ako u ugovoru nije naznačeno o kakvoj je licenciji riječ smatra se da je dana neisključiva licencija- stjecatelj isključive licencije stječe isključivo pravo korištenja predmeta licencije, a davatelj jamči da pravo iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelomično- ako je ugovorena isključiva licencija, davatelj ne može ni u kojem obliku sam iskorištavati predmet licencije niti njegove pojedine dijelove, niti to povjeriti nekom drugom - neisključivom licencijom se predmet ugovora o licenciji može dati trećima na korištenje, i isto tako davatelj može iskorištavati predmet licencije

• OGRANIČENA I NEOGRANIČENA LICENCIJA- licencija je uvijek prostorno neograničena osim ako ugovorom o licenciji pravo iskorištavanja predmeta licencije nije prostorno ograničeno- pravo iskorištavanja predmeta licencije može biti prostorno ograničeno samo ako to nije protivno Ustavu i zakonima→ ugovaratelji prilikom ugovaranja prostorno ograničene licencije moraju paziti da se njome ne narušava jedinstveno tržište RH, jer narušavanje ima za posljedicu ništetnost takvog ugovora o licenciji

• PODLICENCIJA- ako je stjecatelj, kao davatelj licencije, ovlašten da s trećim kao stjecateljem licencije sklopi ugovor o licenciji, odnosno o podlicenciji - stjecatelj isključive licencije može pravo iskorištavanja predmeta licencije ustupiti drugome (podlicencija), osim ako ugovorom nije drukčije ugovoreno- ugovorom se može predvidjeti da stjecatelj ne može dati drugome podlicenciju ili mu je ne može dati bez dopuštenja davatelja licencije- ugovorom o podlicenciji ne stvara se nikakav pravni odnos između stjecatelja podlicencije i davatelja licencije, čak ni kad je davatelj dao potrebno dopuštenje - davatelj licencije može, radi naplate svojih potraživanja od stjecatelja licencije nastalih iz licencije, zahtijevati neposredno od stjecatelja podlicencije isplatu iznosa koji ovaj duguje davatelju podlicencije po osnovi podlicencije

Prestanak ugovora o licenciji -ugovor o licenciji može prestati protekom određenog vremena, otkazom i raskidom- ugovor sklopljen na određeno vrijeme prestaje protekom tog vremena za koje je sklopljen, ali ako nakon isteka tog vremena stjecatelj licencije nastavi iskorištavati predmet licencije, a davatelj se tome ne protivi smatra se da je sklopljen novi ugovor o licenciji neodređenog trajanja, pod istim uvjetima kao i prijašnji (prešutno sklapanje ugovora o licenciji) - licencija za iskorištavanje patentiranog izuma, uzorka ili modela ne može biti sklopljena za vrijeme dulje od trajanja zakonske zaštite tih prava→ vremensko ograničenje njihove zakonske zaštite utvrđeno je propisima iz prava industrijskog vlasništva- ugovor o licenciji čije trajanje nije određeno prestaje otkazom koji svaka strana može dati drugoj, poštujući ugovorom određeni otkazni rok, a ako otkazni rok nije ugovoren onda iznosi 6 mjeseci

46

- davatelj licencije može otkazati ugovor bez otkaznog roka ako je podlicencija dana bez njegova dopuštenja, kad je dopuštenje prema zakonu ili prema ugovoru potrebno- u slučaju smrti, prestanka pravne osobe i otvaranja stečaja stjecatelja licencije, davatelj može raskinuti ugovor, a ako ga ne raskine on prestaje okončanjem postupka stečaja ili likvidacije nad stjecateljem licencije, u slučaju prestanka stjecatelja zbog statusnih promjena pravni nasljednik nastavlja njegovu djelatnost- u slučaju smrti davatelja licencije, ona se nastavlja s njegovim nasljednicima, ako drukčije nije ugovoreno- u slučaju smrti stjecatelja licencije, ona se nastavlja s njegovim nasljednicima koji nastavljaju njegovu djelatnost

UGOVOR O ZAJMUOpćenito - ugovor o zajmu nastaje kad zajmodavatelj se obveže predati određenu svotu novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimatelj mu se obveže vratiti istu svotu novca/istu količinu stvari iste vrste i kakvoće- ugovor o zajmu je ugovor o privremenom prijenosu odnosno o iskorištavanju tuđe stvari ili prava zbog obveze zajmoprimatelja- da bi sklopljeni ugovor imao karakter ugovora o zajmu nužno je da predmet činidbe bude zamjenjiva stvar ili novac- zajmoprimatelj sklapa ugovor radi uporabe predmeta, koji se tom uporabom troši, a ono što potroši mora vratit zajmodavcu (istu količinu stvari iste vrste i kakvoće)- da bi mogao uporabom potrošiti primljeno zajmoprimatelj na primljeno stječe pravo vlasništva, što kod ostalih ugovora nije potrebno jer se kod njih predmet uporabom ne potroši- odnos ugovora o zajmu i ugovora o kreditu je odnos općeg i posebnog, jer se ugovor o kreditu razvio iz ugovora o zajmu kao poseban bankovni ugovor- objektivno bitni sastojak ugovora o zajmu je određena svota novca ili drugih zamjenjivih stvari, te ugovor nastaje čim se strane suglase o zajmodavateljevoj obvezi predaje i zajmoprimateljevoj obvezi vraćanja- temeljna obilježja su: konsenzualnost i neformalnost→ kad je ugovor građanskopravni on je po zakonu nepotpuni (besplatni) dvostranoobvezni ugovor jer obveza plaćanja kamate ne nastaje po samom zakonu , nego samo ako je strane ugovore→ kad je ugovor trgovački on je po zakonu potpuni (naplatni) dvostranoobvezni ugovor, jer obveza plaćanja kamate nastaje po samom zakonu

Temeljni učinci- zajmodavatelj je obvezan predati predmet zajma zajmoprimatelju, koji je obvezan vratiti istu svotu novca/stvari iste vrste i kakvoće zajmodavatelju- zajmodavac je dužan predati predmet u ugovoreno vrijeme, a ako rok za predaju nije ugovoren, onda kad to zajmoprimac traži→ ako zajmoprimatelj propusti zahtijevati predaju predmeta zajma u zakonskim rokovima, onda gubi zahtjev jer njegovo pravo da traži predaju zastarijeva za 3 mjeseca od dolaska zajmodavca u zakašnjenje, a u svakom slučaju za godinu dana od sklapanja ugovora

- zajmoprimatelj ima pravo raskinuti ugovor jednostranim očitovanjem prije nego što mu zajmodavac preda predmet zajma, ako bi zbog tog bilo štete za zajmodavca dužan je nadoknaditi je - zajmoprimatelj je obvezan vratiti istu svotu novca/stvari u ugovorenom roku, ako rok nije ugovoren niti se može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimatelj je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može bit kraći od 2 mjeseca računajući od zajmodavčevog traženja da mu se vrati zajam- zajmoprimac može vratiti zajam i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan unaprijed obavijestiti zajmodavca o svojoj namjeri i naknaditi mu štetu ako postoji- moguće je da predmet zajma budu stvari, ali da je ugovoreno vraćanje zajma u novcu, u tom slučaju zajmoprimac je ovlašten da po svom izboru vrati pozajmljenu stvar ili iznos novca koji odgovara vrijednosti tih stvari u vrijeme i u mjestu u kojem treba vratiti predmet zajma, a isto vrijedi kad nije moguće vratiti istu količinu stvari, iste vrste i kvalitete

Ostali učinci - ako su materijalne prilike zajmoprimca takve da je neizvjesno hoće li on biti u stanju vratiti zajam, zajmodavac može odbiti izvršiti svoju obvezu predaje obećanih stvari ako u vrijeme sklapanja ugovora nije to znao ili ako se pogoršanje dogodilo nakon sklapanja ugovora - ako zajmoprimac ili netko drugi za njega dade dovoljno osiguranje, zajmodavac je dužan predati predmet zajma- zajmodavatelj odgovara u slučaju materijalnih nedostataka pozajmljenih stvari→ pravni nedostaci u ovom ugovoru ne postoje jer se radi o generičkim stvarima i novcu- ako je zajam bez naknade, zajmoprimac je dužan naknaditi štetu samo ako su mu nedostaci stvari bili poznati, a on o njima nije obavijestio zajmoprimca

Namjenski zajam- ugovor o zajmu kojim je određena svrha u koju zajmoprimatelj može rabiti pozajmljeno - kad je zajam namjenski zajmodavatelj ima pravo nadzirati uporabu predmeta- ako zajmoprimatelj pozajmljeno upotrijebi u neku drugu svrhu umjesto ugovorene, zajmodavatelj može raskinuti ugovor→ tada zajmoprimatelj odgovara za raskid ugovora, pa će taj raskid izazvati zajmoprimateljevu obvezu trenutnog vraćanja svega što je primio i obvezu naknade štete zbog povrede ugovora

UGOVOR O KREDITUOpćenito - ugovor o kreditu je zaseban, individualizirani ugovor s vlastitim obilježjima koji ga razlikuju od ugovora o zajmu-na ugovor o kreditu primjenjuju se pravila ugovora o zajmu uvijek kad pravilima koja uređuju ugovor o kreditu nije drukčije određeno i kad to odgovara prirodi ugovora o kreditu- da bi ugovor bio kvalificiran kao ugovor o kreditu: strana koja drugoj stavlja predmet ugovora na raspolaganje mora biti banka, predmet raspolaganja mora biti novac, mora postojati obveza druge strane da plaća kamatu, te suglasnost s tim obvezama strane moraju očitovati u pisanom obliku- objektivno bitni sastojci ovog ugovora su: određena svota novca i kamata

47

- strane se ne moraju suglasiti o kamatnoj stopi jer ZOO sadrži rješenje za slučajeve kad ona nije ugovorena, samo se moraju suglasiti o korisnikovoj obvezi plaćanja kamata i određenoj svoti koju se banka obvezuje staviti na raspolaganje- temeljna obilježja su: konsenzualnost, formalnost i naplatnost- pravila o ugovoru o kreditu postoje po zakonu, ali u praksi bake svojim općim uvjetima poslovanja i tipskim ili adhezijskim ugovorima podrobno uređuje ugovor o kreditu , pa sklopljeni ugovori imaju obilježja adhezijskih ugovora

Temeljni učinci- banka je obvezna ugovoreno svotu novca staviti korisniku na raspolaganje, a korisnik je obvezan vratiti primljenu svotu i plaćati kamate banci- stavljanje na raspolaganje („puštanje u tečaj“) moguće je obaviti na više načina: prijenosom svote s bančinog računa na račun korisnika (financijski kredit) i plaćanje računa treće osobe s kojom je korisnik kredita sklopio odgovarajući ugovor (robni kredit)- ugovor o kreditu glede određenosti vremena vraćanja može biti sklopljen na (ne)određeno, jer po definiciji ugovora banka stavlja korisniku sredstva na raspolaganje na (ne)određeno vrijeme- u praksi se češće ugovara na određeno vrijeme u kojem će korisnik vraćati dijelove primljenih sredstava uz što zna biti pribrojena i kamata- ako rok vraćanja nije ugovoren, primjenjuju se pravila o vraćanju zajma onda kad rok vraćanja nije ugovoren, jer je ugovor o zajmu najsličniji ugovoru o kreditu

Ostali učinci - ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka vraćanja u slučaju: insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom i u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika- korisnik može odustati od ugovora prije nego što je počeo koristiti kredit i može vratiti kredit prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku→ u oba slučaja korisnik je dužan naknaditi štetu ako ju je davatelj pretrpio- u slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamatu za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kad je po ugovoru trebalo da bude vraćen

Namjenski kredit- ugovorom o kreditu može biti određena namjena u koju banka korisniku stavlja na raspolaganje ugovorenu svotu novca- kad je kredit namjenski banka stječe pravo nadzora nad uporabom sredstava, a u slučaju korištenja za namjenu koja nije ugovorena i pravo otkazati ugovor prije isteka ugovorenog roka i zahtijevati naknadu pretrpljene štete

Kredit na temelju zaloga vrijednosnih papira- kod kredita na temelju zaloga vrijednosnih papira, bančina tražbina vraćanja sredstava osigurava se zalogom vrijednosnih papira- u ovom slučaju banka odobrava kredit u određenoj svoti uz osiguranje zalogom vrijednosnih papira koji pripadaju korisniku kredita ili trećem koji na to pristane

- ugovor mora u pisanom obliku sadržati opis vrijednosnih papira (dionica ili obveznica) koji se zalažu, naziv odnosno tvrtku i sjedište odnosno prebivalište imatelja papira, iznos i uvjete odobrenog kredita, te iznos i vrijednost papira koji je uzet u obzir za odobrenje kredita- ako korisnik ne vrati po dospjelosti dobiveni kredit, banka može prodati založene vrijednosne papire

IV. UGOVORI O PRIBAVLJANJU REZULTATA FAKTIČNOG RADA

UGOVOR O DJELUPojam - definicija, nazivlje i obilježja- ugovor o djelu je temeljni ugovor za čitav niz ugovora koji se na njega nadovezuju (ugovor o građenju, ugovor o konzaltingu, autorski ugovor…)- ugovorom o djelu se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu- ugovor o djelu spada u: ugovore o uslugama, ugovore obveznog prava, imenovane ili nominantne ugovore, naplatne ili onerozne ugovore, komutativne, formalne, konsenzualne, kauzalne ugovore (što znači da je kauza izvršenje nekog posla uz naknadu), vrlo često je ugovor intuitu personae (sklopljen obzirom na osobna svojstva izvođača)- ugovorom o djelu se često očekuje pozivanje (ne)određenog broja osoba na nadmetanje za izvršenje određenih radova pod određenim uvjetima i jamstvima→ ZOO ovakav poziv smatra ponudom i ponuditelj je obvezan sklopiti ugovor sa onim koji ponudi najnižu cijenu, osim ako je takvu obvezu u ponudi isključio→ ponuditelj može oglasiti da ga ponuda ne obvezuje na sklapanje ugovora- u odnosu na ugovor o nalogu kod kojeg se izvođač obvezuje obaviti neku pravnu radnju, kod ugovora o djelu na materijalnu radnju- u odnosu na ugovor o prodaji ovisi o čijem se materijalu radi, pa ako je bitan dio dao naručitelj to je ugovor o djelu, a ako nije to je ugovor o prodaji- u odnosu na ugovor o radu kod kojeg je bitno obavljanje rada (npr. crtati sliku), kod ugovora o djelu bitan je rezultat rada (slika)- u odnosu na ugovor o zakupu razlika je što naručitelj daje materijal da bi bio dorađen, a kod zakupa se predmet daje radi iskorištavanja

Bitni sastojci (ESSENTIALIA NEGOTII)- bitni sastojci ugovora o djelu bez kojih ugovora nema su predmet i naknada- predmet može biti izrada neke stvari, popravak, neka stvar, obavljanje određenog fizičkog, umnog ili intelektualnog rada, ali može biti i nešto što se sastoji u pasivnosti- predmet mora biti određen ili barem odrediv, s time da se mora precizno odredit predmet ugovora kako ugovor ne bi bio ništav- naknada se u pravilu određuje u novcu, ali može se raditi i o % od ubrane ljetine i sl.- ZOO je propisao da će sud, ako naknada nije određena utvrditi ju prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao i prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla- ako ugovorne strane tako odrede bitan sastojak ugovora može biti rok izvršenja

48

→ takva odredba može proizlaziti iz naravi stvari, korisno je to posebno ugovoriti tako da se izbjegne svaka dvojba i djeluje na drugu stranu preventivno, i da se olakša vođenje sudskog postupka ako dođe do njega

Ostali sastojci- prirodni sastojci ugovora o djelu, sastojci koje zakonodavac, vodeći računa o pretpostavljenim interesima strana nameće, uvijek postoje osim kad strane isključe svojom voljom →kad je ugovoreno da izvođač izradi stvar od svojeg materijala, ali nije određena kakvoća, to mora biti materijal najmanje srednje vrijednosti kakvoće→ izvođač nije dužan obaviti posao osobno osim ako drukčije proizlazi iz ugovora ili naravi stvari- dodatni sastojci ugovora su oni koji postoje samo u slučaju da ih ugovorne strane ugovore→ ugovaranje proračuna s izričitim jamstvom (što znači da nema povećanja naknade čak i ako je uloženo više rada i ako je obavljanje posla zahtijevalo više troškove nego što je bilo predviđeno)

Oblik ili forma ugovora- načelna odredba ZOO je neformalnost- ugovorne strane su ovlaštene same sebi nametnuti bilo koji oblik ili formu ugovora, što je preporučljivo posebno ako se radi o značajnijim vrijednostima posla

Pravni učinci ugovora• OBVEZE IZVOĐAČA- osnovna obveza izvođača je u skladu sa ugovorom i prema pravilima struke (lege artis) obaviti ugovoreni posao→ izvođenje prema pravilima struke uključuje izvođenje u roku, a ako rok nije određen smatra se da je to razuman rok - pravni standard koji će sud tumačiti u svakom pojedinom slučaju- često se radi da materijal dostavi naručitelj(koji nije stručnjak) i da je izvođač stručnjak - što znači da je dužan postupati s pažnjom stručnjaka,pa je stoga izvođač dužan ukazati naručitelju na nedostatke materijala koje je primijetio, a ako to ne učini odgovarat će za štetu→ ako je naručitelj upozoren na nedostatke, ali i dalje ustraje, izvođač je dužan izvršiti ugovor osim ako je očito da je materijal nepodoban ili ako bi izvođenje pod tim uvjetima nanijelo štetu ugledu izvođača, ako postoji neki od ova 2 slučaja izvođač može raskinuti ugovor- izvođač je dužan upozoriti naručitelja na sve okolnosti za koje je znao ili moga znati, a koje mogu biti značajne za naručeno djelo ili njegovo izvršenje na vrijeme, ako postupi drukčije odgovarat će za štetu- izvođač je odgovoran i ako nije upozorio naručitelja na cijene novih dijelova- od stručnjaka se očekuje da naručitelja upozori na sve relevantne okolnosti koje neki posao, s tim u svezi, čine (ne)isplativim- nakon pregleda i preuzimanja izvođač više ne odgovara za nedostatke koji se nisu mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je za njih znao, a nije na njih ukazao naručitelju- ako se radi o skrivenim nedostacima naručitelj se na njih može pozvati po uvjetom da o njima obavijesti izvođača u roku mjesec dana od otkivanja, a najkasnije u roku od 2 godine od obavljenog posla→od učinjene obavijesti u roku od 2 godine naručitelj može pokrenuti sudski postupak (u tom postupku može tražit uklanjanje nedostataka, raskid ugovora i naknadu štete), a ako tako ne postupi onda ima pravo na

prigovor kojim traži sniženje naknade (ako nije platio) i naknadu štete, ali samo u granicama naknade (ako sam u roku pokrene postupak, tada naknada štete nije ograničena visinom ugovorene naknade)- dok je materijal kod izvođača, pa propadne iz bilo kojeg razloga sav rizik propasti snosi izvođač ako je on dao materijal, a ako je materijal dao naručitelj, izvođača terete rizici slučajne propasti ili oštećenja, za što odgovara naručitelj - izvođač ima obvezu predati ono što je učinio, ali uz uvjet da je uredno plaćen, ako mu naknada nije plaćena ima pravo zadržanja kao pravo osiguranja tražbine→ ovo osnovno pravilo vrijedi ako nije ugovorena odgoda plaćanja, odnosno kad je na snazi opće pravilo o istodobnosti izvršenja činidbi obje strane

• OBVEZE NARUČITELJA- svaka obveza naručitelja je istodobno i pravo izvođača- uz opću obvezu urednog ponašanja, naručitelj ima obvezu primiti djelo obavljeno prema odredbama ugovora i pravilima struke- obveza naručitelja je platiti naknadu, i sve dok ne plati izvođač ima pravo zadržanja → naručitelj nije obvezan isplatiti naknadu prije nego što je djelo pregledao i odobrio, pregled je dužan obaviti čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nedostacima, ako ih ima, odmah obavijestiti izvođača→ ako se ne odazove na pregled i primanje bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen- ukoliko naručitelj ne izvršava svoje obveze izvođaču stoje na raspolaganju pravne mjere (tužbe) kojima će ga na to prisiliti ili raskinuti ugovor, uvijek i uz naknadu štete

Prestanak ugovora o djelu- prema ZOO naručitelj može u svako doba jednostrano raskinuti ugovor o djelu, bez navođenja ikakvog razloga, ali je u tom slučaju dužan platiti naknadu koju smije umanjiti:

za iznos troškova koje izvođač radi raskida nije imao (troškovi dolaska, odlaska, boravka do kojih samo radi raskida nije došlo)

za iznos zarade što ju je ostvario na drugoj strani (zato jer je dobio slobodno vrijeme u koje bi da nije bilo raskida morao raditi) ili što je namjerno propustio ostvariti (savjestan izvođač mora iskoristiti slobodno vrijeme koje se „stvorilo“ radi raskida)

UGOVOR O GRAĐENJUPojam - definicija, nazivlje i obilježja- ugovor o građenju je ugovor kojim se izvođač obvezuje naručitelju (u praksi često i investitor) prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu ili na postojećoj građevini izvesti neke druge radove, a naručitelj se obvezuje platiti cijenu- ugovor o građenju nastao je specijalizacijom kao podvrsta ugovora o djelu, pa ako u dijelu koji se odnosi na ugovor o građenju nije drukčije propisano, primjenjuju se pravila o ugovoru o djelu - ugovor o građenju spada u ugovore o uslugama, ugovore obveznog prava, imenovane ili nominantne ugovore, naplatne ili onerozne, komutativne ugovore, formalne, konsenzualne ugovore, ugovore s trajnim obvezama

49

Bitni sastojci (ESSENTIALIA NEGOTII)- bitni sastojci ugovora o građenju su predmet i naknada koju ZOO naziva cijenom- predmet je građevina, pod koju se prema ZOO podrazumijevaju zgrade, brane, mostovi, tuneli, vodovodi, ceste i ostale građevine čija izrada zahtijeva veće i složenije radove- mora postojati određeni projekt, odnosno ako projekta nema to se može ugovoriti ali to onda nije ugovor o građenju iz ZOO- predmet mora biti određen ili barem odrediv, pa se u tom smislu može raditi o nekom projektu koji nije još dovršen, ali ga je na neki način moguće individualizirati → oprezna ugovorna strana koja želi da ugovor opstane inzistirat će na što preciznijem određivanju predmeta ugovora- cijena ukazuje na to da se radi o naknadi koja je izražena u novcu → u praksi se često događa ugovaranja naknade u dijelu sagrađene građevine→ cijena radova se može odrediti po jedinici mjere ugovorenih radova (jedinična cijena) ili u ukupnom iznosu za cijelu građevinu (ukupno ugovorena cijena)- ako ugovorne strane tako odrede, bitni sastojak ugovora može biti rok izvršenja→ ova odredba može proizlaziti iz naravi stvari (npr. postavljanje tende za ljetnu terasu koja se po privi put otvara)→ korisno ju je posebno ugovoriti kako bi se izbjegla svaka dvojba i da olakša vođenje sudskog postupka ako do njega dođe

Ostali sastojci PRIRODNI SASTOJCI

- izvođač koji svoju obvezu ispuni u roku može zahtijevati povećanje cijene ako su se u međuvremenu od sklapanja ugovora do njegovog ispunjenja (a bez njegovog utjecaja) cijene elemenata na temelju koji je ugovorena cijena radova povećale za više od 2% i to za razliku iznad tog %, naručitelj u istoj situaciji, ali kad dođe do smanjenja za više od 2% ima pravo na sniženje za dio iznad tog %- ako stranke nisu ugovorile rok, tada se radi o razumnom roku

DODATNI SASTOJCI- ugovaranje nepromjenjivosti cijene, ukoliko se ugovori ova odredba zakonodavca propisano je da će se unatoč tome cijena moći smanjiti ili povećati, ali samo za razliku iznad 10% - odredba „ključ u ruke“ prema kojoj se izvođač obvezuje izvesti sve radove potrebne za izgradnju i uporabu građevine, a ugovorena cijena obuhvaća i nepredviđene radove i viškove radova, te isključuje utjecaj manjkova radova na cijenu

Oblik ili forma ugovora- odredbom ZOO propisana je obvezna pisana forma ugovora o građenju

Pravni učinci ugovora• OBVEZE IZVOĐAČA- osnovna obveza izvođača je izvršiti radove onako kako je ugovoren, a za svako odstupanje od projekta mora imati pisanu suglasnost naručitelja, iznimke su slučajevi kad se radi o osiguranju stabilnosti građevine, to su hitni i nepredviđeni radovi gdje je opći interes jači od interesa naručitelja, ali ga izvođač mora obavijestiti

- obveza izvođača je i ne povećati cijenu iznad ugovorene, te omogućiti naručitelju stalan nadzor nad radovima i kontrolu količine, kakvoće i sukladnosti ugrađenih proizvoda- obveza izvođača je predati građevinu, pri čemu postoji pravo zadržanja u slučaju neplaćanja- posebna obveza izvođača je odgovornost za nedostatke građevine u trajanju od 10 godina, za nedostatke zemljišta također 10 godina (osim ako je elaboratom potvrđena podobnost zemljišta za građenje, a tijekom građenja se nisu pojavile okolnosti koje te tvrdnje dovode u sumnju)- naručitelj ili drugi stjecatelj (kupac zgrade) ima rok od 6 mjeseci od kada utvrdi nedostatak, a nema mogućnosti da se ugovorom ova odgovornost ograniči ili smanji/ukine, jedino ako je izvođač upozorio naručitelja prije izvršenja određenog rada, njegova odgovornost se smanjuje, a može se odlukom suda i isključiti

• OBVEZE NARUČITELJA- osnovna obveza naručitelja je platiti cijenu i preuzeti izgrađeno, a prethodno predati izvođaču projekt po kojem će graditi, te ga štititi od trećih koji bi građenje ometali negirajući pravo na građenje naručitelju

Prestanak ugovora o građenju- ako dođe do znatnog povećanja cijene naručitelj ima pravo raskida ugovora, ali je dužan isplatiti izvođaču odgovarajući dio ugovorene cijene za do tada ugovorene radove te pravičnu naknadu za učinjene nužne troškove

UGOVOR O POSREDOVANJUOpćenito - ugovor o posredovanju nastaje kad se posrednik obveže nalogodavatelju da će nastojati pronaći treću osobu i nalogodavatelja s tom osobom dovesti u vezu radi pregovora o sklapanju ugovora, a nalogodavatelj to prihvati- objektivno bitni sastojak ugovora o posredovanju je samo određeni ugovor ili ugovori koje nalogodavatelj namjerava sklopiti s trećim- u trenutku sklapanja ugovora nastaje nalogodavateljeva obveza plaćanja provizije posredniku, ali kako ona nastaje po samom zakonu i sadrži pravila o visini provizije, strane ne trebaju ugovoriti te obveze, nego ugovor nastaje i bez suglasnosti strana o tome- po zakonu posrednik stječe pravo na proviziju tek u trenutku kad nalogodavatelj i treći sklope ugovor - ako se nalogodavatelj i posrednik suglase o tome da posrednik ima pravo na proviziju, neovisno o tome jesu li nalogodavatelj i treći sklopili ugovor, o ugovoru nalogodavatelja i posrednika sudit će se prema odredbama o ugovoru o djelu- temeljna obilježja su konsenzualnost, neformalnost i naplatnost

Temeljni učinci- temeljna i glavna obveza posrednika je tražiti priliku za sklapanje ugovora i on je dužan pristupiti ispunjavanju te obveze u ugovoreno vrijeme, odnosno odmah po sklapanju ugovora→ radnje kojima ispunjava tu obvezu mogu se sastojati od istraživanja tržišta, baze podataka, oglasa i sličnih izvora o mogućim interesantima za sklapanje ugovora kakav želi sklopiti nalogodavatelj- priliku za sklapanje ugovora posrednik je dužan tražiti s pažnjom dobrog gospodarstvenika

50

- posrednik je dužan obavještavati nalogodavatelja o svim okolnostima značajnim za namjeravani posao koje su mu poznate, a naročito s prilikom za sklapanje ugovora koje je uočio- ako je posrednik ispunjavao sve svoje obveze, ali nije pronašao treću osobu, on ne odgovara nalogodavatelju, nego samo stječe pravo na proviziju- posrednik nije dužan sudjelovati u pregovorima, osim ako je tako ugovoreno posredničkim ugovorom- sklapanjem ugovora o posredovanju posrednik ne postaje ovlašten za nalogodavatelja primiti ispunjenje obveze iz ugovora sklopljenog uz njegovo posredovanje, nego je za to potrebna posebna pisana punomoć nalogodavatelja- nalogodavateljeva temeljna obveza je plaćanje provizije, koja dospijeva u trenutku sklapanja ugovora sa trećima→ ako visina provizije nije ugovorena izričito ili prešutno, niti tarifom posrednika, onda visinu određuju običaji, a ako ni oni ne postoje, visinu će sud odrediti prema posrednikovom trudi i učinjenoj usluzi- ako je ugovor između nalogodavatelja i trećeg sklopljen pod odgodnim uvjetom, posrednik stječe pravo na naknadu tek kad se uvjet ostvari → ako je ugovor sklopljen pod raskidnim uvjetom, ostvarenje uvjeta nema utjecaj na posrednikovo pravo na naknadu, a u slučaju nevaljanosti tog ugovora posrednik ima pravo na naknadu ako mu uzrok nevaljanosti nije bio poznat- nalogodavatelj može opozvati nalog za posredovanje kad god hoće- nalogodavatelj nije obvezan pristupiti pregovorima za sklapanje ugovora s osobom koju je posrednik našao, te s tom osobom sklopiti ugovor pod uvjetima koje je priopćio posredniku

Ostali učinci - ako nalogodavatelj sklopi ugovor s trećim kojeg je pronašao posrednik, nastaje posrednikova obveza da u posrednički dnevnik ubilježi bitne podatke o ugovoru koji je sklopljen njegovim posredovanjem i da izda izvadak iz te knjige potpisan s njegove strane (posrednički list), koji predstavlja dokaz o sklapanju i sadržaju sklopljenog ugovora i o njegovoj ulozi kao posrednika- posrednik odgovara:

za štetu koju bi pretrpjela jedna ili druga strana između kojih je posredovao, a koja bi se dogodila zbog toga što je posredovao za poslovno nesposobnu osobu čiju je nesposobnost znao ili mogao saznati, ili za osobu za koju je znao da neće moći izvršiti obveze iz tog ugovora

za svaku štetu nastalu njegovom krivnjom za štetu koja bi nalogodavatelju nastala uslijed toga što je bez njegovog dopuštenja

obavijestio nekog trećeg o sadržaju naloga, pregovorima ili uvjetima sklopljenog ugovora za štetu koju bi nalogodavatelj pretrpio zbog propuštanja posrednika da ga obavijesti o

činjenicama o kojima ga je nužan obavijestiti- nalogodavatelj odgovara za štetu posredniku koju bi posrednik pretrpio ako nalogodavatelj protivno savjesnosti opozove nalog za posredovanje, ne pristupi pregovorima s trećim ili s tom osobom ne sklopi ugovor pod uvjetima koje je priopćio posredniku- nalogodavatelj po zakonu nema obvezu naknaditi posredniku troškove koje je ovaj imao u izvršenju obveza iz ugovora o posredovanju, ali strane tu obvezu mogu ugovoriti

→ ako je ona ugovorena, nalogodavatelj je dužan posredniku naknaditi učinjene troškove čak iako ne sklopi ugovor s trećim

Posredovanje za dva nalogodavatelja- jedna osoba može glede istog ugovora posredovati za dva nalogodavatelja- posrednik je dužan s pažnjom dobrog gospodarstvenika skrbiti o interesima oba nalogodavatelja- kako bi mu za rad pripale dvije provizije, posrednik od svakog nalogodavatelja može zahtijevati samo polovicu provizije i naknadu polovice troškova, ako je naknada troškova ugovorena→ moguće je valjano ugovoriti i drukčije, ali ne tako da bi posrednik imao ukupno pravo na više od jedne provizije koja mu pripada- pravo posredovanja za dva nalogodavatelja posrednik ima po samom zakonu, ali je moguće to pravo ugovorom isključiti - ako bi protivno ugovoru ili protivno interesima nalogodavatelja posrednik radio za drugu stranu izgubio bi pravo na proviziju i naknadu troškova (ako je ugovorena)

UGOVOR O PRIJEVOZUOpće odredbe- ugovorom o prijevozu obvezuje se prijevoznik prevesti na određeno mjesto neku osobu ili stvar, putnik odnosno pošiljatelj se obvezuje da mu za to plati određenu naknadu→ osnovna podjela ugovora o prijevozi je na ugovore o prijevozu stvari ili robe i na ugovor o prijevozu osoba ili putnika→ ugovor o prijevozu može se podijeliti na ugovor o prijevozu cestovnom, željezničkom, pomorskom i zračnom prometu- prijevoznik je osoba koja se bavi prijevozom kao svojim redovitim poslovanjem, odnosno osoba koja se ugovorom obveže izvršiti prijevoz uz naknadu- prijevoznik koji obavlja prijevoz na određenoj liniji (linijski prijevoz) dužan je redovito i uredno održavati objavljenu liniju→ linijski prijevoznik dužan je primiti na prijevoz svaku osobu i stvar koji udovoljavaju uvjetima određenim u objavljenim općem uvjetima → ako redovita prijevozna sredstva prijevoznika nisu dovoljna za izvršenje svih zahtijevanih prijevoza, prvenstvo imaju osobe ili stvari za koje je to posebnim propisima predviđeno- visina naknade za prijevoz određuje se tarifom ili drugim objavljenim obveznim aktom, a kada iznos naknade nije određen tarifom ili aktom, a ni ugovorom, prijevoznik ima pravo na uobičajenu naknadu za tu vrstu prijevoza- pošiljatelj, odnosno putnik može odustati od ugovora prije nego što počne njegovo ispunjenje, ali je dužan naknaditi štetu koju bi prijevoznik pretrpio zbog toga- kad prijevoznik s počinjanjem prijevoza kasni toliko da druga strana više nema interes za ugovoreni prijevoz ili kad prijevoznik neće ili ne može izvršiti ugovoreni prijevoz, druga strana može odustati od ugovora i zahtijevati povrat plaćene naknade Ugovor o prijevozu osoba- prijevoznik je dužan prijevoz osoba izvršiti sigurno prijevoznim sredstvom koje je određeno ugovorom i uz uvjete udobnosti i higijene koji se prema vrsti prijevoznog sredstva i udaljenosti puta smatraju nužnim

51

→ osnovni uvjet koji prijevoznik treba ispuniti je siguran prijevoz→ standard prijevoza ovisi o duljini puta i vrsti prijevoznog sredstva- prijevoznik odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prijevoza, te je dužan naknaditi (ne)imovinsku štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, ozljedom ili smrću putnika, osim ako je prouzročena radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti ni izbjeći ili otkloniti→ odgovornost prijevoznika za sigurnost putnika ograničena je do iznosa predviđenog zakonom ili međunarodnim ugovorom, osim ako štetu nije prouzročio namjeno ili krajnjom nepažnjom- prijevoznik je dužan prevesti putnike do određenog mjesta na vrijeme→ prijevoznik odgovara za štetu koju putnik pretrpi zbog zakašnjenja, osim ako je do zakašnjenja došlo iz uzroka koje nije mogao otkloniti pažnjom dobrog stručnjaka- prijevoznik je dužan prevesti prtljagu, koju mu je putnik predao, u isto vrijeme kad i putnika i predati mu je nakon završetka prijevoza→ za gubitak i oštećenje prtljage prijevoznik odgovara prema odredbama za prijevoz stvari→ za ručnu prtljagu odgovara putnik, a prijevoznik odgovara samo ako mu se dokaže krivnja

Ugovor o prijevozu stvari- prijevoznik je dužan stvar koju je primio radi prijevoza predati na određenom mjestu pošiljatelju ili primatelju- pošiljatelj treba obavijestiti prijevoznika o vrsti pošiljke, njezin sadržaj i količinu, i priopćiti mu kamo pošiljka treba biti prevezena, ime i adresu primatelja, svoje ime i adresu → ako pošiljatelj ne da prijevozniku sve potrebne podatke ili da pogrešne podatke, odgovara za štetu koja bi zbog toga nastala- teretni list, koji su o pošiljci predanoj na prijevoz dužni sastaviti ugovaratelji, mora sadržavati datum i mjesto sastavljanja, ime i adresu pošiljatelja i prijevoznika, registarski broj vozila, podatke o vrsti, količini i pakiranju pošiljke, popis isprava koje prilažu uz teretni list, datum i mjesto utovara, ime i adresu primatelja, odredište i mjesto istovara, iznos naknade za prijevoz, zabilješku ako je naknada plaćena unaprijed, troškove prijevoza, odrednu o iznosu kojim je pošiljka opterećena, potpise obije strane→ popunjava se u 3 primjerka (primatelj, prijevoznik, pošiljatelj)→ teretni list može glasiti na donositelja, tada se na primjerku pošiljatelja mora naznačiti da se radi o prenosivom teretnom listu, a na ostalima da je iznad prenosivi teretni list- naknadu za prijevoz i troškove u vezi prijevoza pošiljatelj je dužan isplatiti prijevozniku→ ako u teretnom listu nije navedeno da pošiljatelj plaća naknadu i ostale troškove, smatra se da je pošiljatelj uputio prijevoznika da ih naplati od primatelja- pošiljatelj je dužan zapakirati stvari na propisani ili uobičajeni način da ne bi došlo do nastanka štete ili ugrožavanja sigurnosti ljudi, te ga je prijevoznik dužan upozoriti na nedostatke pakiranja koji se mogu opaziti, jer inače odgovara za oštećenje pošiljke koje bi se dogodilo zbog tih nedostataka → prijevoznik ne odgovara za oštećenje pošiljke ako je pošiljatelj zahtijevao da prijevoznik primi pošiljku na prijevoz s tim nedostacima, ali ju je dužan odbiti ako su nedostaci takvi da može biti ugrožena sigurnost osoba ili prouzročena kakva šteta→ za štetu koju zbog nedostatka u pakiranju pretrpe treće osobe dok se stvar nalazi kod prijevoznika odgovara prijevoznik, a on ima pravo zahtijevati naknadu od pošiljatelja

- pošiljatelj može raspolagati pošiljkom i mijenjati naloge sadržane u ugovoru, te može dati nalog prijevozniku da obustavi daljnji prijevoz pošiljke, da mu pošiljku vrati, da je preda drugom primatelju ili da je uputi u neko drugo mjesto- prijevoznik je dužan izvršiti prijevoz ugovorenim putem, a ako nije ugovoren onda je dužan izvršiti prijevoz onim putem koji najviše odgovarat interesima pošiljatelja- prijevoznik je dužan obavještavati pošiljatelja o svim okolnostima koje utječu na izvršenje prijevoza i postupiti po uputama što ih od njega dobije→ prijevoznik nije dužan postupiti po uputama pošiljatelja ako bi ugrozile sigurnost osoba ili dobara→ u slučaju kad se ne bi mogle čekati pošiljateljeve upute, prijevoznik je dužan postupiti kako bi postupio dobar gospodarstvenik u toj situaciji i o tome obavijestiti pošiljatelja- prijevoznik ima pravo na naknadu troškova što ih je imao zbog smetnji nastalih bez njegove krivnje- prijevoznik ima pravo na razmjerni dio naknade za izvršeni prijevoz, ali je drugoj strani dužan naknaditi štetu nastalu prekidom prijevoza, ako za uzrok prekida odgovara prijevoznik→ ako je prijevoz prekinut radi uzroka za koji ne odgovara nijedna zainteresirana osoba, prijevoznik ima pravo na razliku između ugovorene naknade i troškova prijevoza od mjesta prekida do odredišnog mjesta→ prijevoznik nema prani ni na dio naknade ako u tijeku prijevoza pošiljka propadne zbog više sile- ako primatelj ne može biti obaviješten o prispijeću pošiljke ili je odbije primiti, i ako pošiljka ne može biti predana, ili ako primatelj ne isplati prijevozniku dužnu naknadu i ostale iznose koji terete pošiljku, prijevoznik je dužan obavijestiti pošiljatelja o tome i tražiti od njega upute i poduzeti za njegov račun potrebne mjere za čuvanje stvari→ ako u primjerenom roku ovlaštena osoba ne poduzme ništa s pošiljkom, prijevoznik je ima pravo prodati prema pravilima o prodaji dugovane stvari u slučaju zakašnjenja vjerovnika i naplatiti svoje tražbine iz postignute cijene, a ostatak je dužan položiti kod suda za ovlaštenu osobu- prijevoznik je dužan bez odgađanja obavijestiti primatelja da je pošiljka prispjela, staviti mu je na raspolaganje kako je ugovoreno i podnijeti mu teretni listi- predaja pošiljke može biti odbijena ako se istodobno ne preda teretni list na kojem je primatelj potvrdio da mu je (prijevozniku) pošiljka predana - primatelj ima pravo zahtijevati predaju pošiljke kad ona prispije u odredišno mjesto→ prijevoznik je dužan na zahtjev primatelja predati pošiljku prije nego što stigne u odredište samo ako ga je na to ovlastio pošiljatelj- preuzimanjem pošiljke i teretnog lista primatelj se obvezuje isplatiti prijevozniku naknadu za prijevoz, ako nije drukčije ugovoreno ugovorom o prijevozu ili u teretnom listu- ovlaštena osoba ima pravo zapisnički utvrditi istovjetnost i stanje pošiljke, i ako je pošiljka oštećena u čemu se sastoji oštećenje, ako se utvrdi da pošiljka nije ona koja je bila predana prijevozniku ili da je oštećenje veće nego što je prijevoznik tvrdio, troškove utvrđivanja snosi prijevoznik- prijevoznik odgovara za gubitak, oštećenje i zakašnjenje pošiljke od trenutka preuzimanja do predaje, ako je šteta nastala njegovom krivnjom→ odgovornost za štetu je ograničena do iznosa određenog zakonom ili međunarodnim ugovorom, a vrijednost robe se određuje prema tržišnoj cijeni pošiljke u vrijeme i mjestu predaje na prijevoz- u slučaju gubitka ili oštećenja pošiljke u kojoj su se nalazile dragocjenosti, vrijednosni papiri i sl., prijevoznik je dužan naknaditi nastalu štetu preko iznosa ograničenja odgovornosti ako je pri predaji stvari na prijevoz bio obaviješten o naravi tih stvari i njihovoj vrijednosti, ili ako je štetu prouzročio namjerno ili krajnjom nepažnjom

52

→ u slučaju potpunog gubitka pošiljke prijevoznik mora naknaditi štetu, te pošiljatelju vratiti naknadu za prijevoz ako je ona plaćena- odgovornost prijevoznika prestaje kad primatelj preuzme pošiljku bez prigovora i isplati prijevozniku njegove tražbine- prijevoznik ostaje odgovoran za oštećenja koja se uobičajenim pregledom ne mogu opaziti u trenutku predaje, ako ga primatelj obavijesti o tim oštećenjima odmah po njihovu otkrivanju, ali ne kasnije od 8 dana od predaje - zakašnjenje postoji ako pošiljka nije isporučena u ugovorenom roku, kad rok nije ugovoren, ako trajanje prelazi vrijeme koje se može razumno priznati urednom prijevozniku uzimajući u obzir konkretne okolnosti- prijevoznik je dužan ovlašteniku naknaditi štetu zbog zakašnjenja u visini određenoj zakonom ili međunarodnim ugovorom, ako je do zakašnjenja došlo zbog njegove krivnje- prijevoznik odgovara za osobe koje su po njegovom nalogu radile na izvršenju prijevoza→ podijeljena odgovornost prijevoznika primjenjuje se u slučaju kad u izvršenju prijevoza iste pošiljke sudjeluje jedan za drugim nekoliko prijevoznika što ih je odredio pošiljatelj, tada svako odgovara za svoj dio prijevoza

UGOVOR O ISPITIVANJU ROBE I USLUGAPojam- ugovorom o ispitivanju robe izvršitelj ispitivanje se obvezuje stručno i nepristrano obaviti ugovoreno ispitivanje (kontrolu) robe i izdati ispravu o tome (certifikat), a naručitelj ispitivanja se obvezuje za izvršeno ispitvanje platiti ugovorenu naknadu- ispitivanje robe može se sastojati u utvrđivanju identiteta kakvoće, količine i drugih svojstava robe, ovisno koje je ispitivanje ugovoreno- izvršitelj je dužan izvršiti ispitivanje u opsegu i na način koji su određeni u ugovoru, a ako ugovorom nije ugovoreno, u opsegu i na način koji odgovara naravi stvari- ispitivanje se smatra izvršenim izdavanjem certifikata- ispitivanje robe i usule obavljaju specijalizirana društva- ništetne su odredbe ugovora koje izvršitelju ispitivanja nameću dužnosti koje bi mogle utjecati na nepristranost u obavljanju ispitivanja ili na ispravnost certifikata- ugovor o ispitivanju robe i usluge je imenovan, konsenzualan, dvostranoobvezan i naplatni ugovor- razvio se iz ugovora o djelu, pa se na njega u pomanjkanju izričitih posebnih odredbi zakona i ugovora primjenjuju odredbe o ugovoru o djelu- ugovor o ispitivanju robe i usluge je neformalan ugovor- ugovor se smatra sklopljenim kad se naručitelj i izvršitelj ispitivanja suglase o: vrsti ispitivanja, predmetu, mjestu i vremenu ispitivanja i naknadi za izvršeno ispitivanje- nebitnim elementima ugovora o ispitivanju robe i usluge smatraju se količina robe, vrsta i način transporta, rokovi isporuke i sl., ali korisno ih je preciznije odrediti

Obveze izvršitelja ispitivanja- najvažnije obveze izvršitelja su: izvršiti ugovorene poslove ispitivanja, pri tome postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika, čuvati robu/uzorke, izdati odgovarajući certifikat, obavješćivati naručitelja o svim značajnim okolnostima u vezi s ispitivanjem

- važno je u ugovoru definirati vrstu ispitivanja jer o tome ovisi vrsta posla izvršitelja, kao i njegova odgovornost i naknada za izvršenu uslugu- izvršitelj se mora pridržavati uputa naručitelja o vremenu izvršenja ugovorenog ispitivanja, uobičajeno je da naručitelj odredi i mjesto u kojem je izvršitelj obvezan izvršiti ispitivanje- ako nisu ugovoreni vrijeme i mjesto ispitivanja, ono mora biti obavljeno u roku i mjestu koji se određuje svrhom posla, prirodom obveze i ostalim okolnostima→ vrijeme ispitivanja ovisi o naravi robe ili usluge koja je predmet ispitivanja, bez obzira sadrži li nalog naručitelja upute o vremenu ispitivanja→ ako se vrijeme i mjesto ne mogu utvrditi, naručitelj je ovlašten zahtijevati da se ono odmah izvrši u mjestu u kojem izvršitelj ima sjedište u vrijeme nastanka obveze- ako ugovorom nije određen način ispitivanja, izvršitelj ga je dužan izvršiti na način koji najbolje odgovara naravi proizvoda, o tome mora obavijestiti naručitelja i pri tome pristupati s pažnjom dobrog stručnjaka- izvršitelj pri ispunjenju svojih obveza mora postupati stručno, nepristrano, uredno, pošteno i s pažnjom dobrog stručnjaka- izvršitelj je dužan čuvati robu koja je predana na ispitivanje i osigurati od zamjene najmanje 6 mjeseci, ako nije drukčije ugovoreno→ako izvršitelj ispituje robu u skladištu naručitelja, tad robu ne može čuvati nego samo mora postupati s dužnom pažnjom- izvršitelj je dužan pravodobno obavijestiti naručitelja o svim okolnostima u tijeku ispitivanja i čuvanja robe, osobito o troškovima učinjenim za njegov račun - certifikat se izdaje kad roba ili usluga zadovoljava određene uvjete iz ugovora→ negativni certifikat (kad roba ne zadovoljava uvjete) se izdaje kad naručitelju treba radi ostvarivanja prava temeljem prigovora i sl. - sadržaj certifikata ovisi o sadržaju ugovora o ispitivanju, on je pobojan što znači da se činjenice i okolnosti navedene u certifikatu smatraju točnim dok se ne dokaže suprotno - izvršitelj može obavljanje ugovorenog ispitivanja povjeriti drugome, osim ako je naručitelj to izričito zabranio→ u slučaju povjeravanja ispitivanja drugome, izvršitelj odgovara za rad drugog- na temelju izričitog naloga naručitelja ispitivanja, izvršitelj je ovlašten, uz izvršenje ugovorenih ispitivanja robe, poduzeti pojedine pravne radnje u ime i za račun naručitelja i za to ima pravo na posebnu naknadu u iznosu koji je ugovoren, ili ako nije ugovoren u iznosu koji je uobičajen

Obveze naručitelja ispitivanja- naručitelj je obvezan za obavljeno ispitivanje i čuvanje robe izvršitelju isplatiti ugovorenu naknadu, ako ona nije ugovorena, dužan je isplatiti uobičajenu naknadu→ visina uobičajene naknade ovisi o opsegu posla, načinu utvrđivanja svojstva robe, vremenu potrebnom za ispitivanje, mjestu ispitivanja i drugim kriterijima koji su priznati u mjestu ispitivanja- naručitelj je dužan naknaditi sve nužne i korisne troškove koje je izvršitelj učinio za račun naručitelja, ako već ti troškovi nisu uključeni u naknadu- radi osiguranja ugovorene/uobičajene naknade i naknade nužnik i korisnih troškova, izvršitelj ima založno pravo na robi koja mu je predana na ispitivanje→ založno pravo postoji samo radi osiguranja tražbine iz ugovora o ispitivanju robe

53

Prestanak ugovora o ispitivanju robe i usluge- ugovor prestaje prema općim pravilima o prestanku ugovora koji se odnose na ispunjenje, raskid zbog neispunjenja, raskid zbog primijenjenih okolnosti, poništenje ugovora i smrt ugovorne strane - ugovor može prestati i jednostranim raskidom voljom naručitelja- naručitelj može raskinuti ugovor izjavom sve dok naručeno ispitivanje nije izvršeno, ali je tada dužan izvršitelju platiti razmjerni dio naknade i učinjene nužne i korisne troškove, a i naknaditi mu štetu

UGOVOR O USKLADIŠTENJUUvod i pojam- ugovor o skladištenju sklopljen je kad ostavodavac ne raspolaže prostorom koji je je potreban za uskladištenje neke robe, pa skladištaru povjerava robu na čuvanje- skladištar se obvezuje primiti i čuvati određenu robu i poduzimati potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja te je predati na zahtjev ostavodavca ili druge ovlaštene osobe, a ostavodavac se obvezuje platiti mu za to određenu naknadu- ugovor o uskladištenju je konsenzualan, dvostrano obvezni i naplatni ugovor, za njegovo se sklapanje ne traži nikakav posebni oblik te je stoga neformalan- ugovor o uskladištenju je prvenstveno ugovor trgovačkog prava koji se razvio iz ugovora o ostavi, stoga ako pravilima o uskladištenju nije drukčije regulirano, na njega primjenjuju pravila o ostavi→ mogu se primijeniti i pravila ugovora o nalogu, posebice glede radnji skladištara za račun ostavodavca, potrebnih, nužnih i korisnih troškova te nužne prodaje uskladištene robe- na skladišnicu se primjenjuju opća pravila o vrijednosnim papirima, pogotovo glede njezina prijenosa- od ugovor o uskladištenju treba razlikovati ugovor o zakupu skladišnog prostora jer u tom slučaju nema odgovornosti skladištara za čuvanje i održavanje robe

Obveze suugovaratelja• OBVEZE I ODGOVORNOST SKLADIŠTARA- skladištar je dužan primiti, čuvati, poduzimati potrebne ili ugovorene mjere radi očuvanja robe u određenom stanju te predati robu na zahtjev ostavioca ili druge ovlaštene osobe- uskladištenje je naplati posao kojim se skladištar profesionalno bavi kao trgovac, stoga su zakonom predviđene posebne obveze i prava skladištara kojih nema kod ugovora o ostavi- u trenutku primitka robe na čuvanje skladištar je dužan upozoriti ostavioca na vidljive mane robe, odnosno na neispravnu ambalažu zbog kojih može doći do štete na robi- ako robu prima od prijevoznika skladištar je obvezan poduzimati radnje radi očuvanja prava ostavodavca prema prijevozniku koji mu je za račun ostavodavca predao oštećenu robu→ dužan je pravovremeno obavijestiti prijevoznika o oštećenjima kako bi ostavodavčeva prava ostala sačuvana→ skladištar mora zapisnički utvrditi stanje robe, uzrok, stupanj oštećenja, visinu štete i pravodobno staviti sve prigovore te poduzeti druge mjere radi očuvanja robe- po primitku robe skladištar je dužan osigurati robu samo ako je to ugovoreno, ako je ugovoreno osiguravanje robe ali ne i od kojih rizika, skladištar treba osigurati robu od uobičajenih rizika- skladištar se obvezuje čuvati tuđe stvari pojedinačno, odvojeno od drugih, on ne smije pomiješati zamjenjive stvari sa stvarima iste vrste i kakvoće osim ako je ostavodavac na to pristao, nezamjenjive stvari ne smije miješati jer je obvezan predati istu stvar koju je primio na čuvanje

- ako ostavodavac pristupi sklapanju ugovora o prodaji robe koja se skladišti s trećim, skladištar je dužan dopustiti ovlaštenoj osobi da pregleda robu i da uzme uzorke - osim ostavodavca za podizanje robe može biti ovlaštena treća osoba i to kad je ostavodavac prijenosom skladišnice raspolagao uskladištenom robom, pa se zato o osobi koja podiže robu govori kao o primatelju→ pri prijenosu uskladištene robe primatelju, ako su stvari bile pomiješane skladištar može na zahtjev primatelja bez sudjelovanja ostalih ovlaštenih osoba (kojima pripada ostala količina pomiješane robe) iz smjese zamjenjivih stvari izdvojiti dio koji mu pripada- skladištar, kao osoba koja se skladištenjem bavi kao profesionalnom djelatnošću, dužan je robu čuvati s pozornošću dobrog stručnjaka→ zbog toga on odgovara po objektivnom kriteriju (uzročnosti), tj. odgovara i za slučajnu propast ili štetu na robi→ ne odgovara ako dokaže da je šteta prouzročena višom silom, krivnjom ostavodavca, manama ili prirodnim svojstvima robe te neispravnom ambalažom- ako na robi nastane šteta zbog obične nepažnje skladištar odgovara ograničeno→ u slučaju umanjenja ili oštećenja robe od njezina primitka do predaje, naknada štete koju je skladištar dužan platiti ne može prijeći stvarnu vrijednost robe (stvarna šteta)→ ako je do propasti, umanjenja ili oštećenja robe došlo zbog namjere ili krajnje nepažnje skladištara, dužan je naknaditi punu štetu (osim stvarne štete dužan je nadoknaditi i izmaklu dobit)- skladištar mora obavijestiti ostavodavca ako bi se na robi događale neotklonjive promjene zbog kojih postoji opasnost da se roba pokvari ili propadne i pozvati ga da tu robu proda→ ako prodaju na njegov poziv ne bi moga na vrijeme učiniti ostavodavac, skladištar je obvezan bez odgađanja na najpovoljniji način prodati robu→ skladištar prodajom za račun ostavodavca mora poduzeti sve mjere i radnje radi zaštite njegovih interesa i o tome ga izvještavati

• PRAVA I OBVEZE OSTAVODAVCA- ostavodavac je dužan dati sve potrebne obavijesti o predanoj robi i izjaviti kolika je njezina vrijednost- ostavodavac je dužan podići robu koju je predao na sklaištenje→ može robu podići i prije ugovorenog roka→ ako je ne podigne nakon isteka ugovorenog roka ili nakon isteka godine dana ako nije ugovoren rok za čuvanje, skladištar može za njegov račun prodati robu na javnoj prodaji, ali je dužan obavijestiti ga o svojoj namjeri i ostaviti mu naknadni rok najmanje od 8 dana da podigne robu- primatelj robe dužan je robu pregledati u trenutku njezina preuzimanje, ako primijeti nedostatke dužan je upozoriti skladištara, inače se smatra da je roba uredno primljena→ o nedostacima robe koji se nisu mogli utvrditi uobičajenim pregledom u trenutku preuzimanja primatelj je dužan obavijestiti skladištara u roku od 8 dana, od dana primitka robe, inače se smatra da je roba uredno primljena- ostavodavac je dužan platiti skladištaru određenu naknadu za čuvanje- skladištar ima pravo na naknadu troškova koji su bili potrebni za očuvanje robe- skladištar za svoje tražbine iz ugovora i ostale tražbine nastale u vezi s čuvanjem robe ima založno pravo na toj robi

54

Skladišnica• POJAM I ZNAČENJE- prilikom primanja robe u skladištenje ili kasnije, skladištar koji je temeljom zakona ovlaštena za robu primljenu na uskladištenje izdati skladišnicu dužan ju je izdati ostavodavcu na njegov zahtjev - skladišnica je vrijednosni papir koji skladištar izdaje ostavodavcu kao dokaz da je robu primio na čuvanje, ujedno sadrži pravo imatelja skladišnice raspolagati robom predanom na uskladištenje- skladišnica se sastoji od priznanice i založnice→ priznanica je dio skladišnice kojim se može prenijeti vlasništvo na robi→ založnica je dio skladišnice kojim se može prenijeti založno pravo na uskladištenoj robi→ priznanica i založnica moraju se pozivati jedna na drugu te moraju sadržavati podatke iz kojih se vidi da je to skladišnica- ostavodavac može zahtijevati da skladištar podijeli robu na određene dijelove i da mu za svaki dio izda posebnu skladišnicu - imatelj skladišnice ima pravo zahtijevati od skladištara da mu preda robu označenu na njoj- temeljem skladišnice roba se može preuzeti, prenijeti (prodati) i založiti • PRIJENOS SKLADIŠNICE- skladišnica se prenosi indosamentom, pri čemu se priznanica i založnica mogu prenositi zajedno ili odvojeno- indosiranje se obavlja potpisom indosanta (dosadašnjeg imatelja skladišnice) na skladišnici, pri svakom prijenosu mora biti ubilježen datum- na zahtjev novog imatelja skladišnice (ili priznanice ili založnice), prijenos skladišnice na njega prepisat će se u registar skladišta (registar izdanih skladišnica) gdje će se ubilježiti i njegovo sjedište/prebivalište-prijenos (indosament) priznanice bez prijenosa založnice daje primatelju priznanice (indosataru) pravo zahtijevati od skladištara predaju robe samo ako imatelju založnice isplati založnicu ili položi skladištaru za imatelja založnice iznosi koji mu treba biti isplaćen na dan dospjelosti tražbine→ kad se namiri imatelj založnice prestaje založno pravo na robi pa imatelj priznanice postaje nositelj cjelovitog prava- imatelj priznanice bez založnice može zahtijevati da se roba proda, ako postignutom cijenom može isplatiti iznos na koji ima pravo imatelj založnice, s tim da ostvareni višak preda njemu- kod zamjenjivih stvari imatelj priznanice bez založnice može zahtijevati da mu skladištar preda jedan dio robe po uvjetom da položi skladištaru za račun imatelja založnice odgovarajući iznos u novcu-prijenos (indosament) založnice bez priznanice daje primatelju založno pravo na robi, imatelj založnice (indosatar) nema pravo raspolagati robom, nego samo pravo zaloga na rbi za svoje potraživanje prema indosantu- pri prvom prijenosu na založnici moraju biti navedeni tvrtka, ime vjerovnika, njegovo sjedište/prebivalište, iznos njegove tražbine računajući i kamate i dan dospijevanja→ ako založnica ne sadrži iznos tražbine založnog vjerovnika smatra se da je tražbina osigurana u visini cjelokupne vrijednosti robe navedene u njoj → prvi imatelj založnice dužan je bez odgađanja prijaviti skladištaru da je na njega izvršen prijenos založnice, a skladište je dužno prepisati taj prijenos u svoj registar i na samoj založnici zabilježiti da je prijepis izvršen→ bez navedenih radnji založnica se ne može dalje prenositi indosamentom

- imatelj založnice bez priznanice kojem tražbina osigurana založnicom ne bude isplaćena u roku, dužan je pod prijetnjom gubitka prava na isplatu podići protest prema Zakonu o mjenici→ nakon podizanja protesta imatelj založnice protekom 8 dana od dospjelosti tražbine može zahtijevati prodaju založene robe, a isto pravo pripada prenositelju založnice koji je isplatio imatelju založnice tražbinu osiguranu založnicom→ od iznosa postignutog prodajom izdvaja se iznos potreban za podmirenje troškova prodaje, tražbina skladištara iz ugovora o skladištenju, a ostatak pripada imatelju priznanice- imatelj založnice može zahtijevati isplatu od prenositelja založnice tek ako nije mogao postići potpuno namirenje prodajom založene robe→ taj zahtjev mora podići u roku za zahtjev prema indosantima određenom Zakonom o mjenici koji počinje teći od dana prodaje robe→ imatelj založnice gubi pravo zahtijevati isplatu od prenositelja ako ne zahtijeva prodaju robe u roku od 30 dana od protesta

V. UGOVORI O PRIBAVLJANJU REZULTATA PRAVNOG POSLA

UGOVOR O NALOGUOpćenito- ugovor o nalogu je temeljni opći ugovor čija pravila se primjenjuju kad jedna osoba drugoj povjeri obavljanje pravnog posla s trećim, a druga to prihvati→ opći je zato što se njegova pravila primjenjuju ako za pojedine vrste poslova što ih se povjerava drugima (kupoprodaja, špedicija, trgovinsko zastupanje) nije drukčije određeno posebnim pravilima koji uređuju ugovor o komisiji, špediciji i trgovinskom zastupanju- ugovor o nalogu nastaje kad nalogodavatelj povjeri nalogoprimatelju obavljanje nekog svog pravnog posla s trećom osobom, a nalogoprimatelj to prihvati, s time što taj posao nije kupoprodaja, špedicija niti trgovinsko zastupanje- objektivno bitni sastojak ovog ugovora je određeni pravni posao čije obavljanje nalogodavatelj povjerava nalogoprimatelju, pa je ugovor nastao čim se strane suglase o povjeravanju obavljanja tog posla nalogoprimatelju- temeljna obilježja su konsenzualnost, neformalnost i u pravilu naplatnost→ nalogoprimatelj ima pravo na naknadu, a nalogodavatelj obvezu plaćanja naknade, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz prirode međusobnog odnosa- pravni posao nalogoprimatelj s trećom osobom uvijek poduzima za račun nalogodavatelja→ ako mu nalogodavatelj ne da punomoć on ga poduzima u svoje ime, što znači da je on strana u pravnom poslu s trećim, a ako dobije punomoć za poduzimanje tog posla strane u tom pravnom poslu će biti nalogodavatelj i treći→ razlikujemo 3 pravna odnosa: unutarnji pravni odnos između nalogodavatelja i nalogoprimatelja, vanjski pravni odnos između nalogoprimatelja i trećeg i odnos između nalogodavatelja i trećeg

55

Sklapanje ugovora- sklapanju ugovora prethodi nalogodavateljevo davanje naloga koje ima karakter ponude i nalogoprimatljev prihvat te ponude, s tim da šutnja ne predstavlja prihvat ponude → osobe koje se bave obavljanjem tuđih poslova kao zanimanjem (banke i špediteri) za njih šutnja predstavlja prihvat ponude→ špediteri organiziraju otpremu robe za osobe koje im to povjere, a banke otvaraju akreditive, izdaju garancije itd. za osobe koje im to povjere, ako takve osobe bez odgađanja ne odbiju primljeni nalog, ugovor o nalogu smatra se sklopljenim u trenutku kad su ga primile

Temeljni učinci• OBVEZE NALOGOPRIMATELJA- središnja obveza nalogoprimatelja je da izvrši nalog kako on glasi i sukladno primljenim uputama i ona se sastoji u obvezi poduzimanja pravnog posla koji je predmet ugovora o nalogu- od dobivenog naloga i uputa nalogoprimatelj može odstupiti samo uz suglasnost nalogodavatelja, a bez nje samo kad zbog kratkoće vremena nije moguće pribaviti tu suglasnost- ako nije ugovoreno vrijeme kad treba poduzeti posao, nalogoprimatelj je dužan započeti s izvršenjem naloga odmah - nalogoprimatelj ne odgovara za zakašnjenje ili neispunjenje obveze ako s potrebnom pozornošću nastoji obaviti povjereni mu posao, ali ne uspije bez svoje krivnje- radnje koje poduzima nalogoprimatelj dužan je poduzimati s pozornošću dobrog domaćina (ako nema posebnih svojstava), s pozornošću dobrog gospodarstvenika (ako ima svojstvo trgovca), s pozornošću dobrog stručnjaka (ako obavlja profesionalnu djelatnost), a ako ugovor o nalogu nije naplatan onako kako bi u istim okolnostima postupio u vlastitoj stvari → nalogoprimatelj je u najširem smislu u svemu dužan skrbiti o interesima nalogodavatelja i rukovoditi njegovim interesima, a ne vlastitim- nalogoprimatelj je dužan obavijestiti nalogodavatelja o štetnosti i nedostacima uputa i tražiti nove upute, neispunjenje ove obveze dovelo bi do odgovornosti nalogoprimatelja za štetu ako bi je nalogodavatelj zbog toga pretrpio- nalogoprimatelj nije ovlašten trećem povjeriti obavljanje posla koji je predmet ugovora o nalogu, osim ako mu je nalogodavatelj to dopustio te ako je na to primoran okolnostima→ u ovim okolnostima nalogoprimatelj odgovara za izbor zamjenika i za upute koje mu je dao- kad obavi posao koji mu je povjeren nalogodavatelj je dužan podnijeti izvješće o obavljenom poslu i položiti račun nalogodavatelju → račun ne treba biti položen ni izvješće dano u nekom određenom obliku nego je bitno da sadržajno odgovaraju obvezi nalogoprimatelja- kad obavi posao nalogoprimatelj je dužan nalogodavatelju prenijeti sve što je primio od trećeg u obavljanju posla koji je predmet ugovora o nalogu (predaja svih stvari i prijenos svih prava/tražbina koje je stekao prema trećem)

• OBVEZE NALOGODAVATELJA- ako je ugovor o nalogu naplatan glavna obveza nalogodavatelja je plaćanje naknade nalogoprimatelju→ ako visina nije ugovorena nalogodavatelj duguje naknadu u uobičajenoj visini, a ako o tome nema običaja, onda pravičnu naknadu

→ plaćanje naknade dospijeva odmah nakon obavljenog posla→ ako je nalogoprimatelj bez svoje krivnje djelomično obavio posao, ima pravo na razmjerni dio naknade- nalogodavatelj je uvijek dužan nalogoprimatelju naknaditi sve potrebne troškove koje je učinio za izvršenje naloga→ ova obveza je neovisna o ome je li nalogoprimatelj obavio posao → nalogoprimatelj nema pravo na naknadu troškova samo ako je kriv za to što nije obavio posao→ obveza naknade troškova dospijeva u trenutku kad ih je nalogoprimatelj imao, pa od tog dana ima pravo na kamate- nalogodavatelj je obvezan da nalogoprimatelju predujmi svotu novca koja odgovara predvidivim troškovima obavljanja posla→ ova obveza nastaje po samom zakonu, ali za njeno dospijeće je potrebno nalogoprimateljevo traženje- nalogodavatelj je dužan preuzeti na sebe sve obveze što ih je nalogoprimatelj preuzeo prema trećem, ili na drugi način osloboditi nalogoprimatelja tih obveza

Ostali učinci - kad nalogoprimatelj neovlašteno odstupi od naloga i uputa nalogodavca, on se smatra poslovođom bez naloga izuzev ako nalogodavatelj naknadno odobri ono što je uradio- ako nalogoprimatelj neovlašteno povjeri posao zamjeniku, on odgovara nalogodavatelju za rad zamjenika i za slučajnu propast ili oštećenje nalogodavateljevih stvari kod zamjenika- nalogodavatelj je ovlašten zahtijevati podnošenje izvješća i računa i tijekom obavljanja posla , u tom slučaju nalogoprimatelj je dužan podnositi izvješća i polagati račune, ali stječe pravo zahtijevati naknadu troškova nastalih zbog toga- ako nalogoprimatelju treći preda novac za nalogodavatelja, nalogoprimatelj nije ovlašten koristiti taj novac za sebe, a ako to učini dužan je za sve vrijeme platiti kamate po najvišoj dopuštenoj ugovornoj stopi, na ostali dugovani novac koji nije predao na vrijeme dužan je platiti zatezne kamate od dana dospijeća obveze predaje, pa do dana predaje- nalogodavatelj je dužan nalogoprimatelju naknaditi štetu koju je pretrpio bez svoje krivnje obavljajući nalogodavateljev posao- nalogoprimatelj ima zakonsko založno pravo na pokretne stvari i novac koji naplati od trećeg za račun nalogodavatelja radi osiguranja ispunjenja nalogodavateljevih obveza plaćanja naknade i naknade troškova

Prestanak ugovora- nalogodavatelj može u svako doba jednostrano odustati od ugovora, ali je dužan isplatiti nalogoprimatelju odgovarajući dio naknade i naknaditi mu štetu koju je pretrpio odustankom od ugovora, ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga- nalogoprimatelj može otkazati nalog kad hoće samo ne u nevrijeme, ako to učini u nevrijeme dužan je naknaditi nalogodavatelju štetu koju je pretrpio zbog otkaza naloga u nevrijeme, osim kad su za otkaz postojali osnovani razlozi - ako je nalogodavatelj/nalogoprimatelj pravna osoba, nalog prestaje kad ta pravna osoba prestane postojati

56

- nalog prestaje smrću nalogoprimatelja, a njegovi nasljednici su dužni o tome obavijestiti nalogodavatelja i poduzeti što je potrebno za zaštitu njegovih interesa, dok ne bude u stanju sam preuzeti brigu o njima- nalog ne prestaje smrću nalogodavatelja, nego samo ako je to ugovoreno ili ako se nalogoprimatelj primio naloga s obzirom na svoje osobne odnose s nalogodavcem→nalogoprimatelj je dužan produžiti povjerene poslove ako bi inače nastupila šteta za nasljednike, dok ovi ne budu mogli sami poduzeti brigu o njima- nalog prestaje kad nalogodavatelj/nalogoprimatelj padne u stečaj ili mu bude potpuno ili djelomično oduzeta poslovna sposobnost- nakon prestanka naloga nalogoprimatelj je dužan vratiti nalogodavatelju pisano punomoć ako mu je bila izdana

UGOVOR O KOMISIJIOpćenito - ugovor o komisiji nastaje kad komitent povjeri komisionaru da u svoje ime a za račun komitenta trećoj osobi proda ili od treće osobe kupi određenu robu, a komisionar to prihvati - po samom zakonu komitent je obvezan platiti proviziju komisionaru- jedini objektivno bitni sastojak o kojem se strane moraju suglasiti je roba čuju prodaju ili kupnju od trećeg komitent povjerava komisionaru- temeljna obilježja ovog ugovora su konsenzualnost, neformalnost i naplatnost- pravne praznine u pravilima o ugovoru o komisiji popunjavaju se pravilima o ugovoru o nalogu

Temeljni učinci• OBVEZE KOMISIONARA- kad se radi o komisijskoj prodaji (komisionar trećem prodaje komitentovu robu) komisionar je obvezan pregledati i utvrditi stanje robe, te obavijestiti komitenta o nedostacima i oštećenjima robe→ kad postoje bilo kakvi nedostaci robe komisionar je dužan poduzeti sve potrebno radi očuvanja komitentovih prava prema odgovornoj osobi (prijevoznik) - povjerenu robu komisionar je dužan čuvati s pozornošću dobrog gospodarstvenika→ ako bi se na robi koju drži pojavile promjene zbog kojih bi ona mogla izgubiti na vrijednosti, komisionar je dužan o tome obavijestiti komitenta kako bi on dao odgovarajuće upute→ako nema vremena za čekanje uputa a postoji opasnost znatnijeg oštećenja robe, komisionar je dužan robu prodati na najpovoljniji način- središnja obveza komisionara je sklopiti i ispuniti kupoprodajni ugovor s trećom osobom i pri tome se na njega primjenjuju pravila o pravnom položaju nalogoprimatelja kad obavlja posao koji je predmet ugovora o nalogu- komisionar je dućan obaviti posao osobno sukladno elementima naloga i uputama komitenta, s potrebnom pozornošću i u svemu skrbeći o interesima komitenta i rukovodeći se s tim interesima- kad obavi posao koji mu je povjeren, komisionar je dužan komitentu položiti račun, podnijeti izvješće i prenijeti sve što je primio od trećeg kao i nalogoprimatelj

• OBVEZE KOMITENTA- glavna komitentova obveza je plaćanje provizije→ ona nastaje po samom zakonu u trenutku sklapanja ugovora i nije je nužno ugovoriti

→ ova obveza dospijeva kad je komisionar obavio povjereni mu posao, a ako ga ne obavi iz uzroka za koji odgovara komitent onda u trenutku kad je izvjesno da ga komisionar neće obaviti, u oba slučaja komisionar ima pravo na čitavu proviziju → ako komisionar ne obavi posao iz uzroka za koji ne odgovara ni on niti komitent, komisionar ima pravo na dio provizije→ pravo na proviziju komisionar gubi ako nesavjesno postupi prema komitentu- u slučaju postupnog obavljanja posla, komisionar može zahtijevati razmjerni dio ukupne provizije poslije svakog djelomičnog ispunjenja- visinu provizije određuje ugovor, ako ne onda tarifa komisionara koja ima karakter općih uvjeta ugovora, a ako ne bi bila ugovorena ili komisionar nema tarifu ili se ona ne primjenjuje, provizija se određuje prema obavljenom poslu i postignutom rezultatu- komitent je po zakonu dužan komisionaru naknaditi troškove koji su bili potrebni za obavljanje posla koji je predmet ugovora o komisiji (troškovi špedicije, prijevoza, carine i sl.)- obveza plaćanja naknade za uporabu komisionarevih sredstava postoji kad komisionar raspolaže vlastitim skladištem, prijevoznim sredstvom i sl., pa ta sredstva budu korištena za obavljanje posla koji je predmet ugovora o komisiji- komitent nije obvezan dati predujam za obavljanje posla, osim ako je to ugovoreno

Ostali učinci- ako komisionar sklopi posao po nepovoljnijim uvjetima od onih određenih nalogom kad to nije smio, dužan je naknaditi komitentu razliku i uzrokovanu štetu→ komitent može odbiti sklopljeni posao pod uvjetom da o tome odmah obavijesti komisionara, ali komitent gubi to pravo ako komisionar pokaže spremnost da mu odmah isplati razliku i naknadi uzrokovanu štetu- ako je posao sklopljen po povoljnijim uvjetima od onih određenih nalogom, sva postignuta korist pripada komitentu- komisionar ima pravo zaloga na stvarima koje su predmet ugovora o komisiji dok se te svati nalaze kod njega ili dok on ima u rukama ispravu pomoću koje može raspolagati njima→ iz vrijednosti tih stvari komisionar može naplatiti svoja potraživanja, a osim iz robe pravo prvenstvene naplate ima i iz potraživanja koja je izvršavajući nalog stekao za račun komitenta- po zakonu komisionar nije dužan sklopiti ugovor o osiguranju komitentove robe koja se nalazi kod njega, ali ako je to ugovoreno tada on odgovara za slučajnu propast i li oštećenje robe

Odnosi prema trećim osobama• KOMISIONAREVA ODGOVORNOST ZA TREĆEG- komisionar ne odgovara komitentu za ispunjenje obveza trećeg, ali od tog pravila postoje 3 iznimke:

1) Komisionar odgovara za štetu ako je prodao robu osobi za čiju je prezaduženost znao ili je mogao znati

2) Komisionar odgovara za ispunjenje obveze trećeg ako je posebno jamčio da će on ispuniti svoje obveze, tj. ako komisioni ugovor sadrži odredbu o toj odgovornosti komisionara koja se zove delkredere klauzula, u ovom slučaju komitentu odgovara komisionar solidarno s trećim

3) Komisionar odgovara komitentu kad pri sklapanju ugovora s trećim nije postupio s potrebnom pozornošću, pa je zbog tog za komitenta nastala šteta

57

• OSTALO- komitent može zahtijevati ispunjenje potraživanja iz posla što ga je komisionar sklopio s trećim i za njegov račun tek pošto mu ih komisionar ustupi (cedira ili prenese ugovor)- u slučaju komisionareva stečaja, komitent može zahtijevati isplatu cijene od trećeg kojem je komisionar prodao komitentovu robu - u slučaju komisionareva stečaja komitent može zahtijevati izručenje iz stečajne mase onih stvari što ih je predao komisionaru radi prodaje za njegov račun, te onih stvari što ih je komisionar nabavio za njegov račun- komisionar kojem je povjereno da proda/kupi neku robu kotiranu na burzi ili tržištu može, ako mu je komitent to dopustio, zadržati robu za sebe kao kupac, odnosno isporučiti ju kao prodavatelj ali tada između komisionara i komitenta nastaju odnosi iz ugovora o prodaji→ ako se burzovna i tržišna cijena koju je odredio komitent ne slažu, komisionar-prodavatelj ima pravo na manju od ove dvije cijene, a komisionar-kupac dužan je platiti veću

Prestanak ugovora - na prestanak ugovora o komisiji primjenjuju se odredbe o prestanku ugovora o nalogu

UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJUUvod- ugovor o trgovinskom zastupanju sklapa se: tako da traje neko vrijeme, za određeno zemljopisno područje i za sve poslove ili sve robe određene vrste- smisao ovog ugovora je u toma da zastupnik na određenom području glede svih nalogodavateljevih poslova/roba tijekom nekog vremena bude „produžena ruka“ nalogodavatelja, da skrbi o njegovim interesima - zastupnik obavlja te poslove radi provizije

Bitni sastojci - za nastanak ovog ugovora po samom zakonu nužno je da se nalogodavatelj i zastupnik u pisanom obliku suglase o tome da zastupnik u određenom vremenu za određenu vrstu poslova i na određenom području s trećim pregovara o sklapanju ugovora u ime i za račun nalogodavatelja, a da nalogodavatelj zastupniku plati proviziju za svaki sklopljeni ugovor- zastupnik nije osoba koja je po ZOO ili drugom zakonu ovlaštena za zastupanje druge osobe, već su to trgovinski zastupnici koje se zastupanjem bave kao svojom gospodarskom djelatnošću- po samom Zakonu zastupnik nije ovlašten s trećim sklapati ugovor u ime i za račun nalogodavatelja, nego je za to ovlašten samo ako je to ugovoreno→ ako je zastupnik ovlašten sklapati ugovore s trećima u ime i za račun nalogodavatelja, tada ima pravo zahtijevati od nalogodavatelja da mu izda punomoć za sklapanje tih ugovora kako bi se zastupnik mogao legitimirati trećima kao zastupnik nalogodavatelja bez da im da uvid u ugovor sklopljen s nalogodavateljem

Isključivost ugovora- ugovori o trgovinskom zastupanju ponekad se sklapaju kao isključivi u smislu što se obje strane ugovorom obvezuju suzdržati od povjeravanja trećim osobama zastupničke ovlasti

- sa stajališta nalogodavatelja ugovor nije po samom Zakonu isključiv jer mu dopušta da za isto zemljopisno područje sklopi više ugovora o trgovinskom zastupanju za istu vrstu poslova- prema Zakonu ustanovljena je isključivost samo za zastupnika, te ako drukčije nije ugovoreno on neće biti ovlašten na ugovorenom zemljopisnom području i za istu vrstu poslova/roba zastupati drugog nalogodavatelja

Obveze zastupnika- zastupnik je obvezan poduzimati sve što je potrebno kako bi posredovao i za nalogodavatelja sklapao poslove za koje je ovlašten- zastupnik je dužan pridržavati se razumnih uputa nalogodavatelja, a u vođenju pregovora i pri sklapanju ugovora dužan je u cijelosti postupati prema nalogodavateljevim uputama- zastupnik je dužan čuvati svaku poslovnu, profesionalnu ili službenu tajnu svog nalogodavatelja→ to podrazumijeva zastupnikovo suzdržavanje od vlastitog iskorištavanja, priopćavanja trećim i to ne samo za vrijeme trajanja ugovora, nego i nakon njegova isteka→ u slučaju neispunjenja obveze čuvanja tajne zastupnik odgovara nalogodavatelju za štetu koji bi on pretrpio zbog toga- kad ugovor o trgovinskom zastupanju prestane, zastupnik je obvezan nalogodavatelju vratiti sve stvari (prospekti, uzorci, specifikacije, cjenici i sl.) koje mu je nalogodavatelj dao na uporabu

Obveze nalogodavatelja- glavna obveza nalogodavatelja je da zastupniku plati proviziju za sve ugovore sklopljene s trećim osobama - nalogodavatelj je dužan zastupniku platiti proviziju za ugovore koje je:

a) za vrijeme trajanja ugovora o trgovinskom zastupanju: posredovanjem zastupnika sklopio sam nalogodavatelj, u ime i za račun nalogodavatelja ovlašteno sklopio zastupnik

b) nakon prestanka ugovora sklopio nalogodavatelj, ako je: sklapanje posljedica zastupnikova djelovanja prije prestanka ugovora, te ako su ti ugovori sklopljeni u razumnom roku od prestanka ugovora ili je ponuda trećeg stigla prije prestanka ugovora

- ako provizija nije ugovorena zastupnik ima pravo na proviziju prema tarifi, a ako provizija nije ugovorena niti se tarifa može primijeniti ili ne postoji, onda u visini koje je uobičajena u mjestu gdje zastupnik za nalogodavatelja obavlja poslove→ ako nije moguće utvrditi uobičajenu proviziju, zastupnik ima pravo na proviziju koja je pravična prema svim okolnostima slučaja, pri čemu se treba uzeti u obzir broj i vrijednost poslova koje je obavio te zahtjevnost i opseg zastupnikova rada- trenutak stjecanja prava na proviziju ovisi o tome je li obvezu iz ugovora prvi trebao ispuniti nalogodavatelj ili treći- nalogodavatelj je dužan do isteka svakog četvrtog mjeseca kumulativno: obračunati zastupnikovu proviziju, dostaviti obračun zastupniku i platiti mu dužnu proviziju - kad je zastupnik ovlašten naplatiti nalogodavateljeve tražbine prema trećima, pripada mu posebna (inkaso) provizija koja se obračunava prema naplaćenoj svoti tražbine- u svrhu povećanja zastupnikove sigurnosti pripada mu pravo zahtijevati izvadak iz nalogodavateljevih poslovnih knjiga koji se odnosi na poslove u vezi kojih zastupnik ima pravo na proviziju→ ako nalogodavatelj ne ispuni tu obvezu, zastupnik ima pravo zahtijevati da poslovne knjige pregleda ovlašteni revizor

58

- redovite troškove čiju naknadu strane ne ugovore, nalogodavatelj po samom zakonu neće biti dužan naknaditi zastupniku jer se podrazumijeva da su ti troškovi obuhvaćeni provizijom- nalogodavatelj je dužan po samom zakonu naknaditi zastupniku posebne troškove koji su posljedica izvanrednog obavljanja poslova u korist nalogodavatelja ili temeljem njegova posebnog naloga- nalogodavatelj je dužan zastupniku za vrijeme trajanja ugovora staviti na raspolaganje uzorke, nacrte, cjenike, opće uvjete poslovanja i drugu dokumentaciju koja je zastupniku potrebna kako bi mogao kvalitetno ispunjavati svoju obvezu

Uzajamne obveze obje strane- obje strane dužne su postupati u skladu s načelom savjesnosti i poštenja i s pažnjom dobrog gospodarstvenika, te su dužne obavješćivati drugu stranu o činjenicama koje su važne za drugu stranu- zastupnikova obveza obavješćivanja obuhvaća obavješćivanje o:

stanju na tržištu roba/usluga koje nudi nalogodavatelj („market reporte“) tržišnim okolnostima koje su značajne za svaki pojedini posao koji kani poduzeti ispunjavanju svojih ugovornih obveza trećim osobama zainteresiranim za pregovaranje i sklapanje ugovora s nalogodavateljem ugovorima sklopljenim u ime i za račun nalogodavatelja

- nalogodavatelj je dužan: zastupniku davati sve obavijesti kojima raspolaže, a koje su mu potrebne kako bi mogao

ispunjavati svoje obveze u razumnom roku obavijestiti zastupnika o prihvaćanju, odbijanju ili neispunjenju svakog

ugovora pri čije je sklapanju zastupnik sudjelovao bez odgađanja obavijestiti zastupnika o potrebi smanjivanja opsega njegovih poslova, pa u

slučaju neispunjenja ove obveze nalogodavatelj odgovara zastupniku za štetu

Pravo zadržanja- zastupnik, radi osiguranja njegovih dospjelih tražbina, ima pravo zadržanja na iznosima koje je ovlašteno naplatio za nalogodavca i na svim nalogodavateljevim stvarima koje drži u svezi s ugovorom → pravo zadržanja ima sve dok se svote/stvari nalaze u njegovom posjedu

Prestanak ugovora- ugovor o trgovinskom zastupanju može prestati:

otkazom protekom vremena, osim ako bi nakon proteka ugovorenog vremena strane nastavile

ispunjavati svoj ugovor jer se tada smatra da je sklopljen novi ugovor istog sadržaja na neodređeno vrijeme

- dužina otkaznog roka ovisi o prethodnom trajanju ugovora, pa otkazni rok iznosi po mjesec dana za svaku započetu godinu trajanja ugovora, a ako je ugovor trajao duže od 5 godina onda najmanje 6 mjeseci

UGOVOR O OTPREMI (ŠPEDICIJI)

Opće odredbe- ugovorom o otpremi (špediciji) obvezuje se otpremnik (špediter) radi prijevoza stvari sklopiti, u svoje ime a za račun nalogodavca ugovor o prijevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prijevoza te obaviti ostale uobičajene poslove i radnje, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu naknadu→ otpremnik može sklopiti ugovor o prijevozu i poduzimati druge pravne radnje u ime i za račun nalogodavca ako je to ugovoreno- naročito kod izvoznih/uvoznik poslova značajna je uloga otpremnika koji koordinira promet do krajnjeg korisnika i skrbi o prijevozu stvar dok ona ne dođe do odredišta kojeg je odredio nalogodavac→ potrebno je da otpremnik poznaje pravni sustav u svojoj državi i u državama otpreme- nalogodavac može po svojoj volji odustati od ugovora, ali tad je dužan naknaditi otpremniku sve troškove što ih je do tada imao i isplatiti mu razmjeran dio naknade za dotadašnji rad

Obveze otpremnika- otpremnik je obvezan skrbiti o interesima nalogodavca i postupati po njegovim nalozima, te upozoriti na nedostatke naloga i pakiranja→ kad bi čekanje da nalogodavac otkloni nedostatke bilo od štete za otpremnika, otpremnik ih je dužan otkloniti na račun nalogodavca- otpremnik je dužan bez odgađanja obavještavati nalogodavca o oštećenju stvari i o svim značajnim okolnostima za njega i poduzeti sve potrebne mjere radi očuvanja njegovih prava prema odgovornoj osobi - otpremnik je dužan držati se uputa o pravcu puta, sredstvima i načinu prijevoza te ostalih uputa dobivenih od nalogodavca→ ako nije moguće postupiti po uputama sadržanih u nalogu, otpremnik je dužan tražiti nove upute, a ako za to nema vremena ili je to nemoguće dužan je postupiti kako to zahtijevaju interesi nalogodavca, a o svakom odstupanju od naloga dužan je bez odgađanja obavijestiti nalogodavca→ ako nalogodavac nije odredio pravac puta ni način prijevoza, otpremnik će ih odrediti kako zahtijevaju interesi nalogodavca u danim okolnostima→ ako otpremnik odstupi od dobivenih uputa odgovara i za štetu nastalu višom silom, osim ako dokaže da bi se šteta dogodila i da se držao uputa→ instradacija koja uključuje izbor optimalnog puta, prijevoznog sredstva optimalne tehnologije transporta i najpovoljnijeg vremena je najodgovorniji dio posla otpremnika- otpremnik odgovara za izbor prijevoznika, te za izbor drugih osoba s kojim je u izvršenju naloga sklopio ugovor (uskladištenje robe i sl.), ali ne odgovara za njihov rad osim ako je tu odgovornost preuzeo ugovorom→ otpremnik koji izvršenje naloga povjeri drugom otpremniku odgovara za njegov rad, ako nalog sadrži izričito ili prešutno ovlaštenje otpremniku da povjeri izvršenje naloga drugom otpremniku ili ako je to očito u interesu nalogodavca, on odgovara samo za njegov izbor, osim ako je preuzeo odgovornost za njegov rad- nalog za otpremu stvari preko granice sadrži obvezu za otpremnika da provede potrebne carinske radnje i plati carinske pristojbe i troškove za račun nalogodavca- ako je otpremnik obavio prijevoz ili dio prijevoza ima prava i obveze prijevoznika i u tom slučaju pripada mu i odgovarajuća naknada za prijevoz pored naknade po osnovi otpreme i naknade troškova u svezi s otpremom

59

- otpremnik je dužan osigurati pošiljku samo ako je to ugovoreno, jer je riječ o sklapanju ugovora koji za posljedicu ima dodatne troškove snošenja premije osiguranja→ ako nije ugovoreno koje rizike treba osigurati, otpremnik je dužan osigurati stvari od uobičajenih rizika- nakon završenog posla otpremnik je obvezan položiti račun nalogodavcu, a prema zahtjevu nalogodavca dužan je položiti račun i u tijeku izvršavanja naloga

Obveze nalogodavca- nalogodavac je dužan isplatiti otpremniku naknadu, a ako ona nije ugovorena, naknadu određenu tarifom ili drugim općim aktom, a ako ovoga nema naknadu određuje sud- otpremnik može zahtijevati naknadu kad ispuni svoje obveze iz ugovora o otpremi- nalogodavac je dužan naknaditi otpremniku potrebne troškove učinjene radi izvršenja naloga o otpremanju stvari, a otpremnik može zahtijevati naknadu troškova odmah pošto ih je učinio- nalogodavac je dužan na zahtjev otpremnika predujmiti mu iznos potreban za troškove koje zahtijeva izvršenje naloga- kad je ugovoreno da naknadu isplati primatelj stvari, otpremnik zadržava pravo zahtijevati isplatu od nalogodavca ako mu je primatelj ne isplati- kod prijevoza opasnih stvari i dragocjenosti nalogodavac je dužan obavijestiti otpremnika o svojstvima stvari kojima može biti ugrožena sigurnost osoba ili dobara ili nanesena šteta, te mu priopćiti vrijednost dragocjenosti Otprema s ukupnom (fiksnom) naknadom i zbirna otprema- otprema s ukupnom (fiksnom) naknadom je otprema s određenim ukupnim iznosom za izvršenje naloga o otpremi stvari koja obuhvaća naknade za otpremu, prijevoz i sve ostale troškove→ u ovom slučaju otpremnik odgovara za rad prijevoznika i drugih osoba kojima se na temelju ovlaštenja iz ugovora poslužio- otpremnik može u izvršenju dobivenih naloga organizirati zbirnu otpremu, osim ako je ugovorom to isključeno→ ako zbirnom otpremom postigne razliku u vozarini u korist nalogodavca, otpremnik ima pravo na posebnu dodatnu naknadu→ otpremnik odgovara za gubitak ili oštećenje stvari nastale za vrijeme prijevoza do kojih ne bi došlo da nije bilo zbirne otpremeZaložno pravo otpremnika- na stvarima predanim radi otpremanja otpremnik ima založno pravo radi osiguranja svih tražbina nastalih u svezi s ugovorom o otpremi sve doh ih drži ili dok ima ispravu pomoću koje može njima raspolagati - kad u izvršenju otpreme sudjeluje i drugi otpremnik, on je dužan brinuti se o naplati tražbina i ostvarenju založnog prava prethodnih otpremnika - ako drugi otpremnik isplati otpremnikove tražbine prema nalogodavcu, te tražbine i otpremnikovo založno pravo prelaze na njega po zakonu, isto vrijedi ako drugi otpremnik isplati prijevoznikove tražbine

VRIJEDNOSNI PAPIRII. OPĆI DIO

OPĆI POJAM I OBILJEŽJA VRIJEDNOSNIH PAPIRA- prema ZOO vrijednosni papir je „isprava kojom se njezin izdavatelj obvezuje ispuniti obvezu upisanu u toj ispravi njezinu zakonitom imatelju“- pravo iz vrijednosnog papira je neodvojivo od samog papira, ono nastaje nastankom isprave, za prijenos tog prava uvijek je nužna predaja isprave, a ispunjenje obveze može se zahtijevati samo uz podnošenje isprave- iz neodvojivosti isprave od prava koje je u njoj zapisano izvedeno je temeljno načelo vrijednosnih papira, načelo inkorporacije prava u papiru odnosno ispravi- stoga se vrijednosni papiri definiraju kao isprave o privatnim pravima koja su inkorporirana u ispravi tako da ta prava iz isprave bez nastanka isprave ne mogu nastati, te bez isprave ne mogu biti prenesena ni ostvarena- osoba koja zahtijeva ispunjenje obveze iz vrijednosnog papira svoje svojstvo zakonitog imatelja papira uvijek mora dokazati držanjem papira

PODJELE VRIJEDNOSNIH PAPIRA

Podjela prema svrsi stjecanja- nekim vrijednosnim papirima svrha je da korisniku omogući jednostavno raspolaganje nekom robom koja je u prijevozu ili uskladištena→ tu svrhu imaju teretnica, prenosivi tovarni listovi i skladišnica koju izdaju brodari/skladištari →daju korisnicima zahtjev za predaju robe od brodara koji je ovlašten predati je jedino zakonitom imatelju papira, pa kupac robe stjecanjem prava iz papira postaje jedini ovlašten zahtijevati predaju robe→ ovi papiri se nazivaju obveznopravni tradicionalni papiri jer izdatnik ima obvezu predaje (traditio) stvari

- značajnom broju vrijednosnih papira svrha je da korisniku daju lako prenosivu novčanu tražbinu→ sa stajališta prvog ovlaštenika svrha pribavljanja ovakvih papira može se sastojati u dobivanju točno određene novčane tražbine koja je:

protuvrijednost za štogod je korisnik temeljem drugog pravog posla dao ili učinio izdatniku, u ovom slučaju izdatnik korisniku izdaje vrijednosni papir kako bi time ispunio svoju obvezu plaćanja, ali ponekad i kako bi dao osiguranje da će ispuniti svoju obvezu plaćanja

veća od vrijednosti koju je korisnik dao izdatniku, u ovom slučaju ne postoji drugi pravni posao povodom kojeg bi izdatnik izdavao vrijednosni papir, korisnik ga stječe radi očekivane zarade, te može njime raspolagati kako bi ispunio neku svoju obvezu plaćanja ili ispunjenje te obveze osigurao• ovi vrijednosni papiri se nazivaju i ulagački ili investicijski

→ ovi papiri se nazivaju obveznopravni novčanim papiri jer je obveza plaćanja u području obveznog prava

- nekim vrijednosnim papirima svrha je da ovlašteniku daju članska prava u dioničkom društvu (dionica)→ članska prava se sastoje od upravljačkih i imovinskih prava

60

→ glavno imovinsko pravo je pravo na dividendu, pa stjecanje prava na dividendu i očekivanje dividende je jedna od svrha stjecanja ovih papira→ ovi vrijednosni papiri su objekt pravnih poslova, čija vrijednost ovisi o položaju trgovačkog društva, stoga je i očekivanje povećanja vrijednosti ovih papira također dio svrhe stjecanja→ te stjecanje osobnih (upravljačkih) prava ubraja se u svrhu stjecanja ovih papira→ ovi papiri nazivaju se korporacijski vrijednosni papiri

Podjela prema vrsti prava iz papira- prema vrsti prava iz papira, vrijednosni papiri u hrvatskom pravnom poretku dijele se na:

obveznopravne novčane (koji daju novčanu tražbinu)→ mjenica, ček, obveznica, zadužnica, komercijalni zapis, blagajnički zapis i trezorski zapis

obveznopravne tradicionalne (koji daju tražbinu predaje stvari)→ skladišnica, teretnica i prenosivi tovarni list

korporacijske (koji daju članska prava u trgovačkom društvu) → dionica

ostale→ zamjenjiva obveznica, užitnica i dokument o udjelu u otvorenom investicijskom fondu

Podjela prema tome kako papir glasi- ova podjela je važna zato što prijenos papira odnosno prava iz njih ovisi o tome o kojoj se od ove tri vrste papira radi - prema načinu na koji je naznačen prvi korisnik (ovlaštenik) vrijednosni papiri dijele se na:

papire na ime (rekta papire)→ papri na kojima je prvi ovlaštenik označen poimence → mogu se prenositi samo građanskopravnim ustupom tražbine (cesijom)

papire po naredbi→ papiri na kojima je prvi ovlaštenik označen poimence uz odredbu „po naredbi“→ mogu se prenositi indosiranjem

papire na donositelja→ papiri na kojima je prvi ovlaštenik naznačen kao „donositelj“→ mogu se prenositi običnom predajom tog papira, tj. isprave

IZVORI PRAVA VRIJEDNOSNIH PAPIRA- pojedine vrijednosne papire iscrpno i podrobno uređuje niz posebnih propisa koji su često međunarodno ujednačeni - temeljni propis koji na najopćenitiji način uređuje sve vrijednosne papire u hrvatskom pravnom poretku je ZOO koji uređuje pojam, bitne sastojke, temeljne podjele, promjene, prijenos, ostvarivanje prava i ispunjenje obveze iz vrijednosnih papira

IZDAVANJE VRIJEDNOSNIH PAPIRAIzdatnik papira- bilo zbog prirode stvari ili prisilnih propisa izdatnik ne može biti svaka osoba→ skladišnicu može izdati samo skladištar, dionicu samo dioničko društvo, teretnicu samo brodar i sl.

Sadržaj papira- vrijednosni papiri su strogo formalne isprave jer na njoj u pisanom obliku mora biti naveden značajan broj bitnih sastojaka- svaka isprava koja želi biti vrijednosni papir mora sadržavati:

naznaku vrste vrijednosnog papira ime i prebivalište odnosno tvrtku ili naziv i sjedište izdatnika (trasanta) naznaku korisnika (prvog ovlaštenika, remitenta) koja se sastoji u imenu/tvrtci, nazivu ili

naznaci da papir glasi na donositelja točno naznačenu obvezu izdatnika, koja proizlazi iz tog vrijednosnog papira mjesto i datum izdavanja potpis izdatnika

→ ako se vrijednosni papir izdaje u seriji onda umjesto potpisa faksimil potpisa izdatnika i serijski broj

Bianco papiri - vrijednosni papir kojem u trenutku izdavanja nedostaje neki od bitnih sastojaka (npr. mjenična svota), najčešće zato što su se izdatnik i prvi ovlaštenik tako suglasili - bianco papir u trenutku izdavanja je ništav, ali će postati valjan kad se u njega unese nedostajući bitni sastojak

Blanketi - kako bi se izdatnicima vrijednosnih papira olakšalo izdavanje i kako bi se ujednačili izgled i struktura sadržaja papira koriste se blanketi- blanketi su unaprijed izrađeni obrasci pojedinih vrijednosnih papira koji sadrže dio bitnih sastojaka, dok preostale unose izdatnici (npr. mjenični ili čekovni blanket) Rekta papiri - pri izdavanju papira koji je po odgovarajućem specijalnom propisu papir „po naredbi“, njegov izdatnik konkretnom vrijednosnom papiru kojeg izdaje može oduzeti to svojstvo, odnosno onemogućiti prijenos indosamentom, osim izdatnika to može učiniti i ovlaštenik papira- svojstvo papira po naredbi oduzima se unošenjem u ispravu izraz „ne po naredbi“ - ova klauzula se naziva „rekta klauzula“, a takav papir rekta papir

Učinci izdavanja- kod papira na donositelja u trenutku kad izdatnik u vrijednosni papir unese odgovarajući sadržaj i papir potpiše, nastala je njegova obveza (upisana u papiru) prema svakom savjesnom imatelju tog papira- kod papira na ime i po naredbi, obveza izdatnika (upisana u papir) nastat će kad on u papir unese odgovarajući sadržaj, papir potpiše i preda ga prvom korisniku

PRIJENOS VRIJEDNOSNIH PAPIRAOpćenito- za valjani prijenos prava uvijek je potrebna predaja isprave zbog njenog legitimacijskog svojstva zbog kojeg ovlaštenik koji zahtijeva ispunjenje obveze to može valjano učiniti samo ako drži vrijednosni papir

61

- način prijenosa ovisi o vrsti papira

Rekta papiri- rekta papiri, tj. papiri na ime i papiri po naredbi u koje je unesena rekta klauzula mogu se prenositi samo cesijom koja se mora zabilježiti na samom papiru

Papiri po naredbi- vrijednosni papiri po naredbi prenose se indosamentom, koji je pisana izjava ovlaštenika vrijednosnog papira kojom on prava iz papira prenosi drugoj osobi, te se ispisuje na poleđini vrijednosnog papira i to poprijeko a ne uzduž papira- ovlaštenik koji indosamentom prenosi pravo iz vrijednosnog papira novom ovlašteniku naziva se indosant, a novi ovlaštenik indosatar- po prirodi stvari indosant vrijednosnog papira ujedno je i jedino može biti njegov prvi ovlaštenik, koji se naziva remitent- prema sadržaju i opsegu prava koja se prenose indosament može biti punomoćnički ili založni s jedne strane ili vlasnički s druge→ smisao punomoćničkog indosamenta nije u prijenosu prava iz papira nego u ovlašćivanju indosatara da kao indosantov punomoćnik obavi neku pravnu radnju u svezi s vrijednosnim papirom u ime i za račun indosanta→ smisao založnog indosamenta je u zalaganju tražbine iz vrijednosnog papira→ punomoćnički indosament izražava se klauzulom „vrijednost u punomoći“, a založni klauzulom „vrijednost za zalog“ → učinci punomoćničkog i založnog indosamenta glede prava prema dužniku vrijednosnog papira identični su učincima vlasničkog indosamenta, te indosatar može vršiti sva prava iz indosiranog mu papira, ali ne može prenijeti papir dalje osim kao prijenos punomoći- indosament čija je svrha prijenos prava iz vrijednosnog papira indosataru naziva se vlasnički indosament- po kriteriju načina na koji indosant naznačuje indosatara, indosamenti se dijele na:

pune indosamente→ postoji kad indosantova izjava o prijenosu prava (indosament)sadrži poimence određenog indosatara

bianco indosamente→ postoji kad indosament ne sadrži niti ime indosatara ni naznaku „donositelj“ nego glede toga ostavlja prazninu, a sastoji se samo u indosantovu potpisu

indosamente na donositelja→ postoji kad u indosamentu indosatar nije određen imenom, nego je naznačen kao „donositelj“

- kod vlasničkog indosamenta indosiranjem indosatar stječe sva prava iz papira koja su do indosiranja pripadala indosantu→ prenijeti se može samo pravo u čitavom njegovom opsegu, jer bi djelomični indosament bio ništav- papir indosiran punim indosamentom dalje se može prenijeti samo punim indosamentom, a papir indosiran bianco ili na donositelja može se dalje prenijeti i samom predajom papira

Papiri na donositelja

- vrijednosni papiri koji su izdani na donositelja, kao i vrijednosni papiri na kojima je posljednji valjani indosament na donositelja ili bianco indosament prenose se samom predajom isprave stjecatelju od strane prenositelja koji je prvi ovlaštenik papira izdanog na donositelja, odnosno posljednji indosatar kojem je papri indosiran bianco indosamentom ili indosamentom na donositelja- samom predajom savjesnom stjecatelju preneseno je i pravo iz papira

OSTVARENJE PRAVA I ISPUNJENJE OBVEZE IZ VRIJEDNOSNOG PAPIRAVjerovnik - budući da se vrijednosni papiri u pravilu prenose, vjerovnik koji zahtijeva ispunjenje u pravilu neće biti osoba koja je bila prvi korisnik papira, stoga se vjerovnika koji može zahtijevati ispunjenje naziva „zakoniti imatelj vrijednosnog papira“

Dužnik- prema ZOO izdatnik vrijednosnog papira je uvijek dužnik obveze iz izdanog vrijednosnog papira- kod nekih vrijednosnih papira podrazumijeva se da je duga osoba dužnik ili imaju više dužnika (npr. mjenica) - obveza iz vrijednosnog papira ugasit će se kad dužnik odnosno izdatnik upisanu obvezu ispuni zakonitom imatelju papira, ali i kad papir pripadne njemu (što je posebni slučaj prestanka obveze sjedinjenjem - konfuzijom)

Prigovori dužnika- zahtjevu za ispunjenje savjesnog trećeg indosatara dužnik se može suprotstaviti samo trima vrstama prigovora:

koji se tiču izdavanja papira odnosno valjanosti isprave kao što je krivotvorenje koji proizlaze iz sadržaja papira kao što su rokovi ili uvjeti koje ima prema samom imatelju papira kao što je prijeboj, neovlaštenost ili izostanak

svojstva zakonitog imatelja papira→ ali nikako prigovorima koji bi proizlazili iz pravnog posla koji je bio povod izdavanju tog papira- ako ispunjenje zahtijeva prvi korisnik papira, dužnik se zahtjevu može suprotstaviti prigovorima koji proizlaze iz pravnog posla koji je bio povod izdavanju papira- iste te prigovore može staviti i nesavjesnom indosataru, tj. indosataru koji je znao ili morao znati da mu indosant predaje papir zato da bi izbjegao prigovor iz pravnog posla koji je bio povod izdavanju papira

AMORTIZACIJA VRIJEDNOSNIH PAPIRA- amortizacija vrijednosnog papira je sudski poništaj isprave čime automatski nestaju i prava iz nje- postupak amortizacije provodi se u slučajevima gubitka, uništenja, oštećenja, krađe ili nestanka vrijednosnog papri na ime i papira „po naredbi“, ali ne i papira na donositelja zbog zaštite savjesnog imatelja, zato da bi se isprava poništila i da bi odluka suda zamijenila taj vrijednosni papir do izdavanja novog

II. POSEBNI DIO

62

- mjenica, ček, zadužnica, skladišnica i teretnica su vrijednosni papiri povezani s trovački ugovorima

MJENICAOpćenito- povod izdavanja mjenice je obveza plaćanja koju izdatnik mjenice (trasant) ima prema prvom korisniku mjenice (remitentu)- ako je vjerovnik s time suglasan, dužnik u svrhu plaćanja ili osiguranja plaćanja vjerovniku izdaje mjenicu→ izdatnik mjenice izdavanjem može sam preuzeti obvezu plaćanja mjenične svote ili može neopozivo uputiti treću osobu da isplati mjeničnu svotu → mjenica kojom je izdatnik preuzeo obvezu plaćanja mjenične svote zakonitom imatelju mjenice naziva se vlastita mjenica→ mjenica kojom izdatnik (trasant) poziva treću osobu da prihvati mjeničnu obvezu i isplati mjeničnu svotu naziva se trasirana mjenica→ trasirana mjenica najčešće se izdaje kad izdatnik nije samo dužnik prvog korisnika (remitenta) već i vjerovnik treće osobe koju mjenicom upućuje na isplatu mjenične svote (trasata), čime ta treća osoba ispunjava svoju obvezu prema izdatniku (trasantu)- mjeničnopravni odnosi su u načelu nezavisni i pravno odvojeni od mogućih drugih pravnih odnosa stranaka i ti pravni odnosi načelno ne mogu utjecati na mjeničnopravne odnose stranaka jer je on samostalan i apstraktan u odnosu na te pravne odnose, a ne akcesoran i kauzalan

Izdavanje- mjenicu može izdati svaka osoba, nije potrebno odobrenje državnog tijela ili bilo koja druga prethodna radnja- mjenice se redovito izdaju tako da izdatnik (trasant) popuni mjenični blanket i stavi potpis, ali može i na mjenicu upisati i bitne sastojke mjenice, a to su:

oznaka da se radi o mjenici bezuvjetni uput da se plati određena svota novca ako se radi o trasiranoj mjenici, odnosno

bezuvjetno obećanje plaćanja određene svote novca ako se radi o vlastitoj mjenici ime onoga koji treba platiti (trasat), samo ako se radi o trasiranoj mjenici naznaka dospijeća mjesto gdje se plaćanje treba obaviti ime onoga kome se ili po čijoj se naredbi mora platiti (remitent) oznaka dana i mjesta izdanja mjenice potpis onoga tko je izdao mjenicu (trasant ako se radi o trasiranoj mjenici, izdatnik ako se

radi o vlastitoj mjenici)- kad isprava ne sadrži neki od bitnih sastojaka mjenice, ona nije mjenica- bianco mjenice: izdatnici/trasanti sukladno sporazumima s remitentima izostavljaju neki od bitnih sastojaka (npr. mjeničnu svotu) koji će naknadno unijeti remitent- dospijeće obveze isplate mjenične svote može se odrediti: po viđenju, na određeno vrijeme od viđenja, na određeno vrijeme od izdavanja i na određeni dan→ „po viđenju“ znači da je mjenično potraživanje dospjelo u trenutku kad je mjenica podnijeta na naplatu, pri čemu je mjenični vjerovnik ovlašten podnijeti je na naplatu u svako doba ali najkasnije u roku od godine dana od dana izdavanja

→ mjenica može dospijevati istekom određenog vremena od „viđenja“, tj. od podnošenja na naplatu (npr. 30 dana od viđenja) ili istekom određenog vremena od dana izdavanja (npr. 30 dana ili 9 mjeseci od izdavanja), a također i točno određenog dana (npr. 1.12.200X)- ako mjenica ne sadrži oznaku dospjelosti smatra se mjenicom „po viđenju“- pri izdavanju mjenice izdatnik/trasant u mjenicu može unijeti npr. rekta klauzulu i klauzulu bez protesta- u trenutku potpisivanja mjenice izdatnik odnosno trasant postaje prvi mjenični dužnik i odgovara da će onda biti akceptirana, a ako se radi o trasiranoj mjenici i isplaćena

Akceptiranje trasirane mjenice- za nastanak trasatove (treći) obveze isplate mjenice nužno je da on tu obvezu prihvati - prihvat mjenične obveze od strane trasata zove se akceptiranje mjenice, daje se tako da trasat na licu mjenice stavi svoj potpis uz naznaku „prihvaćam“, „obvezujem se“ ili „akceptiram“ - akcept mora biti bezuvjetan, ali se može ograničiti na jedan dio mjenične svote, a svako drugo odstupanje smatra se odbijanjem akcepta- u trenutku akceptiranja mjenice trasat postaje glavni mjenični dužnik, a trasant regresni, te se trasata dalje naziva akceptant

Aval (mjenično jamstvo)- kao što se općenito može jamčiti za svaku pravovaljanu i dospjelu obvezu nekog dužnika, tako se može jamčiti i za obvezu određenog mjeničnog dužnika- mjenično jamstvo zove se aval i njime se može osigurati isplata čitave mjenične svote ili samo cijela te svote- mjenično jamstvo daje se upisivanjem na mjenicu izraza „per aval“, „kao jamac“ ili sličnog izraza i potpisivanjem uz taj izraz→ potrebno je naznačiti i osobu za čiju se mjeničnu obvezu jamči, jer jamčiti se može za obvezu trasata, trasanta ili nekog drugog mjeničnog dužnika

Prijenos- stjecatelji mjenica stječu mjenice zato da bi ih koristili u svrhu plaćanja svojim vjerovnicima, a za to je potrebno da stjecatelj mjenice prenese mjenicu svojim vjerovnicima, kako bi oni o dospijeću od mjeničnog dužnika mogli zahtijevati isplatu - mjenica je vrijednosni papir po naredbi, pa se prenosi indosamentom - prvi prenositelj mjenice može biti samo remitent tj. prvi mjenični ovlaštenik kojem je izdatnik odnosno trasant predao mjenicu

Podnošenje na isplatu i protest- o dospijeću mjenice njen zakoniti imatelj podnijet će je na isplatu glavnom mjeničnom dužniku, tj. trasatu koji je akceptirao mjenicu, a ako se radi o vlastitoj mjenici njenom izdatniku - mjenični dužnik može se suprotstaviti zahtjevu za isplatu prigovorima koji su navedeni u izlaganju o vrijednosnim papirima općenito- mjenica treba biti podnesena na isplatu upravo o dospijeću, a nikako više od dva dana nakon toga jer tada za zakonitog imatelja mogu nastati negativne posljedice

63

- ako trasat ne isplati mjenicu, zakoniti imatelj mjenice koji želi sačuvati pravo zahtijevati isplatu od ostalih (regresnih) mjeničnih dužnika treba mjenicu protestirati odnosno podnijeti zahtjev za protest, u roku od dva dana od dana dospijeća mjenice, nadležnom tijelu→ ako to ne učini gubi pravo na regres odnosno pravo zahtijevati isplatu od regresnih dužnika, osim ako mjenica sadrži odredbu „bez protesta“- smisao protesta je u tome što je nužno javnom ispravom utvrditi da mjenica nije isplaćena, pa protestno tijelo povodom zahtjeva za protest mjenice samo mjenicu podnosi trasatu na plaćanje, te ako trasat ne plati javnom ispravom utvrđuje da mjenica nije isplaćena

Regres i mjenična tužba- ako je neisplaćena mjenica protestirana, zakoniti imatelj mjenice ima pravo zahtijevati isplatu mjenice od trasata i od svih osoba čiji potpisi se nalaze na mjenici jer su te osobe regresni obveznici mjenice → ako nema regresnih obveznika, isplatu može zahtijevati samo od trasata koji je akceptirao mjenicu, a ako ona nije akceptirana samo od trasanta- mjenična tužba se podnosi protiv svih potpisanih na mjenici kao solidarnih dužnika, a ako ih nema onda samo protiv navedene osobe na mjenici

ČEKUvod- ček će biti priznat kraće jer se njegovo korištenje u poslovnoj praksi smanjuje- između strana u čekovnopravnom odnosu postoji pravni odnos sličan pravnim odnosima između stranaka mjeničnopravnog odnosa kod trasirane mjenice- kod izdavanja čeka nastaju pravni odnosi koji su apstraktni i samostalni od pravnog odnosa koji je povod izdavanju čeka

Izdavanje čeka- ček je vrijednosni papir kojim izdavatelj (trasant) nalaže trasatu da iz njegova pokrića zakonitom imatelju čeka isplati određenu svotu novca- izdavanju čeka prethodi ugovor između trasanta i trasata prema kojem je trasant kod trasata položio (deponirao) određenu svotu novca koja je pokriće za trasatovu isplatu čeka i prema kojem trasant svojim pokrićem kod trasata može raspolagati pomoću čekova→ u pravilu je to ugovor o tekućem računu- trasat čeka može biti samo financijska institucija (banka) kod koje trasant ima novčano pokriće iz kojeg će trasat isplatiti ček- kod trasirane mjenice između trasanta i trasata ne mora postojati prethodni pravni odnos, a ako postoji onda je trasat dužnik trasanta, ali ne dužnik kod kojeg bi trasant imao pokriće- pri izdavanju čeka rabe se čekovni blanketi- da bi jedna isprava bila ček ona mora sadržavati:

oznaku da je ček bezuvjetni uput da se plati određena svota novca iz trasatovog pokrića ime onog koji treba platiti (trasat) mjesto gdje treba platiti oznaku dana i mjesta izdanja čeka

potpis onog koji je ček izdao (trasant)- ček može glasiti i na donositelja i ako remitent nije poimence naznačen smatra se da je izdan na donositelja- ček uvijek dospijeva „po viđenju“, ako je dospijeće drukčije naznačeno ta ispava ne vrijedi kao ček

Akceptiranje čeka- obvezu isplate čeka trasat uopće ne može akceptirati jer se kod njega nalazi trasantovo novčano pokriće za isplatu čeka i jer trasat isplaćuje ček iz trasantovog pokrića → ako bi na čeku bila stavljena trasatova izjava o akceptu, ona ne bi proizvodila čekovnopravne učinke, tj. od trasata (banke) se unatoč takvoj izjavi ne bi mogla zahtijevati isplata čeka koji nema pokrićeAval i prijenos- za obvezu isplate čeka može se dati jamstvo (aval) kao i za obvezu isplate mjenice, ali u poslovnoj praksi to nije često- ako postoji čekovni aval, pravni položaj avalista odgovara pravnom položaju avalista mjenice- pravila o prijenosu čeka i o prijenosu mjenice u bitnom su istovjetna, no ček u pravilu neće biti prenošen zbog postojanja određenih rokova u kojima se mora podnijeti na naplatu

Podnošenje na isplatu- zakoniti imatelj čeka podnosi ček na isplatu trasatu koji je dužan isplatiti ček samo iz trasantova pokrića, a ako odbije isplatu to se mora utvrditi protestom- izdani ček plativ u RG mora se podnijeti na isplatu u roku od 8 dana ako su mjesto izdavanja i mjesto plaćanja isto mjesto, a u roku od 15 dana ako su to različita mjesta- ako je ček izdan u europskoj zemlji mora se podnijeti na isplatu u roku od 20 dana, a ako je izdan izvan Europe u roku od 60 dana od izdavanja- propuštanje podnošenja čeka na isplatu u tim rokovima dovodi do mogućnosti odbijanja isplate čeka i kad postoji njegovo pokriće jer nakon isteka roka trasant može opozvati ček što podrazumijeva zabranu trasatu da isplati ček

ZADUŽNICA- dok je ček u prvom redu sredstvo plaćanja, trasirana mjenica kratkoročnog kreditiranja, vlastita mjenica i zadužnica su sredstva osiguranja ispunjenja obveza plaćanja- pod pojmom bianco zadužnice Ovršni zakon podrazumijeva ispravu s javno ovjerenim potpisom dužnika trgovca kojom daje suglasnost „da se radi naplate tražbine, čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi, zaplijene određeni ili svi njegovi računi kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se novčana sredstva s tih računa izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan“- bianco zadužnica i obična zadužnica razlikuju se u tome što u bianco zadužnici u trenutku izdavanja ne moraju biti određeni svota obveze ni vjerovnik, dok se to određivanje u „običnoj“ zadužnici podrazumijeva

64

- bianco zadužnica sadržava: naziv „bjanko zadužnica“, naznaku najviše svote koja može biti naplaćena, bitne identifikacijske podatke o dužniku i njegovim računima s kojih se svota može naplatiti, bitne identifikacijske podatke o vjerovniku, izjavu dužnika o suglasnosti s naplatom, mjesto i datum izdavanja i potpis dužnika trgovca- „vjerovnik može svoja prava iz isprave (zadužnice) prenositi ispravom na kojoj je javno ovjeren njegov potpis na druge osobe, koje u tom slučaju stječu prava koja je po toj ispravi imao vjerovnik“ → obvezan je pisani oblik radnje kojom se prenosi pravo→ zadužnica se prenosi ugovorom o cesiji i to u pisanom obliku na kojem je ovjeren potpis prenositelja (cedenta)- pravo koje proizlazi iz zadužnice neodvojivo je od same isprave→ predaja isprave (zadužnice) uvijek je nužna za stjecanje prava, te je i u tom pogledu zadužnica vrijednosni papir- zadužnica je obveznopravni vrijednosni papir koji sadrži isključivo novčanu tražbinu jer se njome isključivo dopušta naplata s računa kod osoba ovlaštenih za obavljanje platnog prometa - obična zadužnica je uvijek vrijednosni papir na ime, dok bianco zadužnica u pogledu izdavanja i prijenosa ima svojstva papira na donositelja

PRAVO TRGOVAČKIH DRUŠTAVA

SUBJEKTI PRAVA→ FIZIČKE I PRAVNE OSOBE → PRAVNA SPOSOBNOST→ POSLOVNA SPOSOBNOST

sposobnost da bude nositelj prava i obveza sposobnost da vlastitim očitovanjem volje stječe prava i obveze

FIZIČKA OSOBAPRAVNU SPOSOBNOST- stječe rođenjem (ima i nasciturus pod uvjetom da se rodi živo kad se radi o njegovim pravima)- gubi smrću

65

POSLOVNU SPOSOBNOST- stječe punoljetnošću- gubi smrću ili odlukom suda

PRAVNA OSOBAPRAVNU I POSLOVNU SPOSOBNOST- stječe nastankom (u pravilu upisom o registar)- gubi prestankom (u pravilu brisanjem iz registra)

DRUŠTVO- udruženje osoba (fizičkih i/ili pravnih) koje predstavlja pravnu zajednicu nastalu na temelju pravnog posla usmjerenu na ostvarivanje zajedničkog cilja/svrhe članova (npr. gospodarska svrha, zajednički športski ciljevi, zajedničko promicanje kulture) - sva društva imaju članove (minimalni broj ovisi o vrsti društva – 1, 2, 3, 30, 250)VRSTE DRUŠTVA:

trgovačka društva zadruge zadružni savezi udruge kreditne unije društvo za uzajamno osiguranje ortaštvo

- neka društva su pravne osobe, a neka nisu (ortaštvo i udruge osnovane bez pravne osobnosti)- vrste društva, njihovo osnivanje, ustroj i odnosi između članova uređeni su zakonom

TRGOVAC- pravna ili fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanja usluga na tržištu- iznimke: slobodna zanimanja, individualni poljodjelci

TRGOVAČKO DRUŠTVO- pravna osoba čiji su osnivanje i ustroj određeni ZTD-om- javno trgovačko društvo, komanditno društvo – DRUŠTVA OSOBA- dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću – DRUŠTVA KAPITALA- može se osnovati za obavljanje gospodarske ili bilo koje druge djelatnosti- trgovačko društvo je trgovac, neovisno o tome obavlja li gospodarsku ili neku drugu djelatnost

TRGOVAC POJEDINAC- fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnost u skladu s propisima o obrtu i upisana je u sudskom registru kao trgovac pojedinac; stječe taj status upisom u sudski registar

- fizička osoba koja posluje u skladu s propisima o obrtu može tražiti da se upiše u trgovački registar kao trgovac pojedinac ako godišnji prihod prelazi svotu od 2 milijuna kuna, a dužna je zatražiti taj upis ako godišnji prihod prelazi svotu od 15 milijuna kuna

PREDDRUŠTVO- nije pravna osoba; trgovačko društvo in stato nascendi- nastaje sklapanjem društvenog ugovora/usvajanjem statuta i preuzimanjem svih dionica od strane osnivača trgovačkog društva - na odnos između osnivača prije upisa društva u sudski registar primjenjuje se društveni ugovor, odnosno statut- za obveze koje se preuzmu u ime trgovačkog društva prije njegova upisa u trgovački registar, odgovara onaj tko ih je preuzeo u ime društva - preuzme li ih više osoba, one odgovaraju solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom – trgovačko društvo ne odgovara, ne može stjecati prava i obveze- upisom trgovačkog društva u sudski registar te se osobe oslobađaju odgovornosti koja je tamo propisana, a trgovačko društvo postaje dužnikom- upisom trgovačkog društva u sudski registar preddruštvo prestaje; prava stečena i obveze preuzete djelovanjem preddruštva u ime trgovačkog društva prava su i obveze trgovačkog društva

PODUZEĆE- prema ranijem zakonodavstvu pojam koji je označavao pravnu osobu koja obavlja gospodarsku djelatnost- prema ZTD-u označava određenu gospodarsku djelatnost koju obavlja trgovac u organizacijskom smislu- nije pravna osoba- jedan trgovac može imati više poduzeća

ODGOVORNOST ZA OBVEZE TRGOVAČKOG DRUŠTVA- trgovačko društvo odgovara za svoje obveze cijelom svojom imovinom- trgovac pojedinac odgovara za svoje obveze osobno, cijelom svojom imovinom

ODGOVORNOST ČLANOVA TRGOVAČKOG DRUŠTVA- članovi JTD-a i komplementari u KD odgovaraju za obveze društva osobno, solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom- članovi d.o.o. i dioničari d.d. ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno ZTD-om – samo snose poslovni rizik- onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkog društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozivati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze – opća klauzula

OSNOVNI PODACI O TRGOVAČKOM DRUŠTVU podružnica (ako je ima) tvrtka predmet poslovanja sjedište

66

zakonski zastupnici prokuristi (ako ih ima) upisuju se u sudski registar

PODRUŽNICE- trgovac pojedinac i trgovačko društvo mogu izvan sjedišta imati podružnice u kojima obavljaju svoje djelatnosti- osniva se odlukom koju donosi trgovac pojedinac ili nadležni organ trgovačkog društva u skladu s izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva; odluku o osnivanju podružnice mora ovjeriti javni bilježnik- podružnice nisu pravne osobe; njihovim poslovanjem prava i obveze stječe društvo- podružnica posluje pod svojom tvrtkom i mora pri tome navesti svoje sjedište i sjedište osnivača- podružnica se upisuje u sudske registre suda nadležnoga po mjestu sjedišta osnivača i suda nadležnoga po mjestu sjedišta podružnice

TVRTKATvrtka trgovačkog društva- tvrtka je ime kojim trgovačko društvo posluje i pod kojim sudjeluje u pravnom prometu- mora se jasno razlikovati od tvrtke drugog trgovca upisane u trgovački registar kod istog registarskog suda- određuje se izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva- tvrtka i sve promjene upisuju se u sudski registarSadržaj tvrtke- tvrtka trgovačkog društva mora uz naznaku kojom se pobliže obilježava ime društva sadržavati naznaku predmeta poslovanja društva, te vrstu trgovačkog društva (jtd, kd, dd, doo) - obligatorni sadržajRazlikovanje tvrtki- sastojci tvrtke ne mogu biti takvi da stvaraju zabunu glede predmeta poslovanja trgovačkog društva, utiska o identitetu ili povezanosti s drugim društvom, da vrijeđaju prava intelektualnog i industrijskog vlasništva ni druga prava drugih osoba

Osobna imena- u tvrtku se može unijeti ime ili dio imena neke osobe samo uz njen pristanak, a ako je ta osoba umrla, uz pristanak njenih nasljednikaImena država i međunarodnih organizacija- riječ “Hrvatska”, te njene izvedenice, kao i zastava i grb Republike Hrvatske, uključivši i njihovo oponašanje, mogu se unijeti u tvrtku samo uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske ili državnog organa koja ona ovlasti.- tvrtka ne može sadržavati imena, grbove, zastave ni druge državne ambleme drugih država ili međunarodnih (međudržavnih) organizacija, niti službene znakove za kontrolu i garanciju kvalitete, a ne može ih se ni oponašati u heraldičkome smislu – iznimno: uz dozvolu nadležnog organa odgovarajuće države il međunarodne (međudržavne) organizacije ili ako su ti sastojci sadržani u tvrtki ili u imenu osnivača koji se unose u tvrtku trgovačkog društvaTvrtka i promjene u trgovačkom društvu

- trgovačko društvo nastavlja poslovati bez promjene tvrtke unatoč istupanju nekih članova iz društva ili pristupanju novih članova u društvo – iznimka: JTD, KD ako u njima prestane biti član osoba čije je ime, odnosno tvrtka ili skraćena tvrtka bila sadržana u tvrtki društvaTvrtka trgovačkog društva u stečaju ili likvidaciji- tvrtki trgovačkog društva koje je u stečaju ili likvidaciji dodaje se oznaka “u stečaju” ili “u likvidaciji”, te se tako upisuje u sudski registarSkraćena tvrtka- trgovačko društvo može upotrebljavati i skraćenu tvrtku – karakteristični dio tvrtke i naznaku oblika trgovačkog društva- skraćena tvrtka upisuje se u sudski registarJezik tvrtke- tvrtka trgovačkog društva mora biti na hrvatskom jeziku- tvrtka trgovačkog društva može sadržavati pojedine strane riječi ako one čine ime, odnosno tvrtku člana društva ili robni ili uslužni žig člana, odnosno njegova društva registriranog u Republici Hrvatskoj, ili ako su uobičajene u hrvatskom jeziku, ili ako za njih nema odgovarajuće riječi u hrvatskom jeziku, ili ako se radi o riječima na mrtvom jezikuNačelo jedinstvenosti- svaki dio trgovačkog društva mora poslovati pod istom tvrtkom, s time da joj se može dodati oznaka koja upućuje na to da se radi o dijelu društvaPrijenos tvrtke- tvrtka trgovačkog društva može se prenijeti na drugog samo zajedno s poduzećem ili s bitnim pretežnim dijelom poduzećaTvrtka trgovca pojedinca- tvrtka trgovca pojedinca mora sadržavati njegovo ime i prezime- tvrtka trgovca pojedinca mora sadržavati naznaku “t.p.”

ZAŠTITA TVRTKENačelo zakonitosti- sud će odbiti upis u sudski registar tvrtke koja nije u skladu sa ZTD-omNačelo isključivosti- u isti trgovački registar ne može se upisati tvrtka koja je jednaka ranije upisanoj tvrtki ili tvrtka koja se jasno razlikuje od ranije upisane tvrtke – sud na to pazi ex offoNačela prvenstva- ako se sudu radi upisa u sudski registar prijave iste tvrtke ili tvrtke koje se međusobno jasno ne razlikuju, sud će upisati onu tvrtku koja je ranije prijavljena- iznimno, upisati će se kasnije prijavljena tvrtka ako podnositelj kasnije prijave dokaže da je u vrijeme podnošenja ranije prijave, tu tvrtku, odnosno njene bitne sastojke upotrebljavao na tržištu kao oznaku svog poduzeća ili kao robni ili uslužni znak za označavanje svojih proizvoda ili usluga te da je to činio prije podnositelja ranije prijaveZaštita prava imatelja ranije prijavljene tvrtke

67

- trgovac kome drugi trgovac upotrebom ili upisom iste ili slične tvrtke, koja je upisana u sudski registar istog ili drugog suda, vrijeđa njegova prava ili ugrožava njegov položaj u tržišnoj utakmici ili postoji opasnost da njegova prava i položaj u tržišnoj utakmici budu povrijeđeni, odnosno ugroženi ili se drugi trgovac upotrebom tvrtke neovlašteno koristi njegovim poslovnim ugledom ili ga prisvaja, može tužbom zahtijevati da drugi trgovac prestane upotrebljavati tu tvrtku, da se tvrtka toga drugog trgovca izbriše iz sudskog registra, te da ga se obveže da nadoknadi štetu pričinjenu upotrebom tvrtke- tužba se podnosi sudu koji vodi sudski registar u koji je upisana tvrtka drugog trgovca, a može se podnijeti u roku od tri godine od upisa druge tvrtke u sudski registar- bez obzira na ove odredbe, trgovac može zaštitu svojih prava glede upotrebe i upisa tvrtke ostvarivati i na temelju propisa o nelojalnoj utakmici, te drugih propisa o zaštiti intelektualnog i industrijskog vlasništvaPredmet poslovanja- obavljanje svake dopuštene djelatnosti; dopuštena je svaka djelatnost koja nije zakonom zabranjena ili nije suprotna moralu društva- predmet poslovanja trgovačkog društva utvrđuje se izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom trgovačkog društva- predmet poslovanja trgovačkog društva upisuje se u sudski registar naznakom djelatnosti koje ga čine – nacionalna klasifikacija djelatnosti - trgovačko društvo može obavljati djelatnosti upisane u sudskom registru, te i druge djelatnosti koje služe obavljanju djelatnosti koja je upisana u sudski registar, ako se one u manjem opsegu ili uobičajeno obavljaju uz upisanu djelatnost- valjani su pravni poslovi koje trgovačko društvo sklopi s trećim osobama izvan djelatnosti upisane u sudski registar – doktrina ultra vires se ne primjenjujeSjedište trgovačkog društva- mjesto u kojem je uprava društva i odakle se upravlja poslovima društva ili mjesto u kojem društvo obavlja svoju djelatnost, a određeno je izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva- trgovačko društvo može imati samo jedno sjedište- upisuje se u sudski registar- ako je uprava trgovačkog društva u mjestu različitom od mjesta koje je kao sjedište društva upisano u sudski registar ili ako društvo obavlja svoju djelatnost u mjestu različitom od mjesta koje je kao sjedište društva upisano u sudski registar, sjedištem se smatra mjesto upisano u sudskom registru, ali se treće osobe glede pravnih posljedica ovisnih o sjedištu društva mogu pozivati na mjesto u kojemu je uprava društva i odakle se upravlja poslovima društva ili na mjesto u kojemu društvo obavlja svoju djelatnost- za prijenos trgovačkog društva u inozemstvo potreba je prethodna suglasnost Ministarstva financija

SUDSKI REGISTAR- u sudski registar upisuju se trgovci i svi podaci određeni zakonom te promjene tih podataka- registar vode trgovački sudovi- prijave za upis trgovačkog društva podnose za JTD njegovi članovi, za KD svi komplementari, za D.D. svi članovi uprave i predsjednik nadzornog odbora, a za D.O.O. svi članovi uprave, a ako ono ima nadzorni odbor i predsjednik tog odboraSudski registar - načela:

načelo zakonitosti i obvezatnosti upisa - zakonom se utvrđuje tko su subjekti upisa i koji se podaci upisuju; sud je dužan obaviti upis u sudski registar ako je prijavu s propisanim sadržajem podnijela ovlaštena osoba u određenom roku od dana kada su se stekli svi uvjeti za upis i ako su priložene potrebne izjave, dokumenti i sl., te ako je zahtjev u skladu sa zakonom

načelo konstitutivnosti - činjenice upisane u sudski registar u pravilu imaju pravni učinak prema trećima od trenutka upisa

načelo javnosti - sudski registar je javan; svaka osoba može obaviti uvid u podatke upisane u registru i pohranjene isprave, može dobiti ovjereni prijepis ili fotokopiju podataka iz registra i isprava, kao i potvrde o stanju upisa za određenog trgovca; sud ne smije od osobe koja traži uvid u registar i isprave, prijepis ili fotokopiju podataka iz registra i isprava zahtijevati da navede razlog ili svrhu radi koje to traži

načelo publiciteta - sud mora objaviti svaki upis u sudski registar; upis se objavljuje u “Narodnim novinama” RH na trošak predlagatelja upisa

načelo stvarnosti (istinitosti) - upis u sudski registar mora odgovarati stvarnom stanju načelo povjerenja i sigurnosti - podaci upisani u sudski registar smatraju se istinitima i

pravovaljanima sve dok se ne izbrišu i ne upišu promjeneUčinak upisa u registar- nitko se ne može pozivati na to da mu nisu poznati podaci upisani u sudskom registru koji su objavljeni na način propisan ZTD-om ili aktima trgovačkog društva- svaka osoba može se pozvati na stanje upisa u registru glede pravno odlučnih podataka i činjenica koji se sukladno ovome i drugim zakonima upisuju u sudski registar, osim one osobe kojoj je bilo poznato ili moralo biti poznato da se stvarno stanje glede tih podataka razlikuje od stanja upisa u registru- osoba koja je u dobroj vjeri ne može trpjeti štetu zbog toga što se glede pravno odlučnih podataka i činjenica pouzdala u stanje upisa u sudskom registru

ZASTUPANJE- zastupnici po zakonu - zakonski zastupnici- punomoćnik po zaposlenju- zastupnici po punomoći- vrste punomoći

prokura trgovačka punomoć punomoć trgovačkom putniku punomoć za jednu ili više određenih pravnih radnji

Zakonski zastupnici- ovlast za zastupanje trgovačkog društva po zakonu imaju osobe koje su za pojedini oblik tog društva određene odredbama ZTD-a – članovi uprave kod društava kapitala, članovi JTD, komplementari KD; upisuju se u sudski registar- na zastupnike po zakonu odnosni se ograničenje iz članka 49. (sklapanje ugovora između društva I samog sebe)

68

Zastupnici po punomoći- zakonski zastupnik može dati punomoć drugoj osobi- ograničenje iz članka 49. odnosi se i na zastupnike po punomoći

Punomoćnik po zaposlenju- osoba čija je dužnost da kao djelatnik trgovačkog društva obavlja poslove koji po redovitom tijeku stvari uključuju i sklapanje određenih ugovora, odnosno poduzimanje određenih pravnih radnji, ovlaštena je da kao punomoćnik društva sklapa i te ugovore i poduzima te pravne radnje u granicama poslova koje obavlja- ograničenje iz članka 49. odnosi se i na punomoćnike po zaposlenju

Prokura- trgovačka punomoć čiji su sadržaj i opseg ovlasti određeni ZTD-om- prokuru može dati samo pravna i fizička osoba koja je trgovac- prokura se daje u pisanom oblikuPROKURIST- svaka punoljetna i potpuno poslovno sposobna osoba, bez obzira na dužnost koju obnaša i poslove koje obavlja- prokura se ne može dati pravnoj osobiPojedinačna i skupna prokura- prokura se može dati jednoj ili više osoba- ako je prokura dana dvjema osoba bez naznake da se radi o skupnoj prokuri, svaka od tih osoba je prokurist koji samostalno zastupa trgovačko društvo- prokura dana dvjema ili više osoba smatrat će se skupnom prokurom samo ako je tako izričito naznačeno u prokuri- izjave volje ili pravne radnje koje učine skupni prokuristi proizvode pravne učinke samo ako ih učine svi skupni prokuristi zajedno; bit će valjane izjave volje ili pravne radnje koje učini jedan od skupnih prokurista uz izričitu prethodnu suglasnost ili izričito naknadno odobrenje ostalih skupnih prokuristaOpseg ovlasti iz prokure- prokurist može sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun trgovačkog društva i zastupati ga u postupcima pred upravnim i drugim državnim organima, ustanovama s javnopravnim ovlastima, te državnim i izabranim sudovima- prokurist ne može bez posebne ovlasti otuđiti ni opteretiti nekretnine trgovačkog društva i ne može davati izjave ni poduzimati pravne radnje kojima se započinje stečajni postupak ili drugi postupak koji dovodi do prestanka društva- prokurist ne može davati punomoć za sklapanje poslovan drugim osobamaOgraničenje prokure- ograničenje prokure koji nije predviđeno ZTD-om nema učinka prema trećim osobama, bez obzira na to je li treća osoba za njih znala ili morala znati- ograničenje prokure na poslovanje jedne ili više podružnica ima učinka prema trećim osobama samo ako je upisano u sudskom registruSklapanje ugovora sa samim sobom (članak 49.)

- prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkog društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime, a za račun drugih osoba ili u ime i za račun drugih osobaPotpis prokuriste- prokurist potpisuje trgovačko društvo svojim imenom i prezimenom, uz naznaku iz koje je vidljiv njegov položaj prokuriste ili uz oznaku “p.p.”Prijenos prokure- prokura nije prenosiva na drugu osobuOpoziv prokure- prokura se može u svako vrijeme opozvatiProkura trgovca pojedinca- trgovac pojedinac daje prokuru osobno i ovlast davanja prokure ne može prenijeti na drugu osobuUpis prokure- dodjela prokure i njezin opoziv upisuju se u sudski registar

Trgovačka punomoć- trgovački punomoćnik je djelatnik u trgovačkom društvu ili druga osoba koju trgovac ovlasti da vodi cijelo ili dio njegovog poduzeća - trgovačka punomoć daje se u pismenom oblikuOvlasti iz trgovačke punomoći- trgovački punomoćnik ovlašten je sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje koje su u prometu uobičajene pri vođenju poduzeća ili dijela poduzeća na koje se odnosi njegova punomoć ili koje su za to potrebne- trgovački punomoćnik ne može bez posebne ovlasti otuđiti ni opteretiti nekretnine svog vlastodavca, mjenično niti čekovno ga obvezati, preuzeti obveze iz jamstva, uzeti za njega zajam, ugovoriti nadležnost izabranog suda, nagoditi se niti voditi spor- ograničenja ovlasti trgovačkog punomoćnika, osim onih navedenih u prethodnom stavku, nemaju učinka prema trećim osobama koje za njih nisu znale niti su morale znati- ograničenje iz članka 49. odnosi se i na trgovačkog punomoćnika - bez izričitog ovlaštenja vlastodavca trgovački punomoćnik ne može ovlasti iz punomoći prenijeti na drugu osobu

Punomoć trgovačkom putniku- trgovac može svakom djelatniku ili drugoj osobi dati punomoć kao trgovačkom putniku- punomoć trgovačkom putniku mora se dati u pismenom oblikuOvlasti iz punomoći trgovačkom putniku- trgovački putnik ovlašten je u ime i za račun vlastodavca sklapati ugovore o prodaji vlastodavčeve robe, isporučivati roku, naplaćivati cijenu iz tih ugovora, te primati izjave od kupaca glede robe koja je predmet ugovora što ga je trgovački putnik sklopio za vlastodavca- trgovački putnik ovlašten je u ime i za račun vlastodavca davati izjave i poduzimati druge pravne radnje radi očuvanja vlastodavčevih prava iz ugovora što ga je sklopio u njegovo ime i za njegov račun- ograničenje ovlasti trgovačkog putnika nema učinka prema trećoj osobi koja za to nije znala niti morala znati- trgovački putnik ne može bez posebne ovlasti prodavati robu uz plaćanje na poček ili u obrocima

69

- ograničenje iz članka 49. odnosi se i na trgovačkog putnika

DRUŠTVA OSOBAČlanak 2. stavak 3. ZTD-a:

Javno trgovačko društvo Komanditno društvo Gospodarsko interesno udruženje

ORTAŠTVO - nije trgovačko društvo već društvo građanskog prava regulirano ZOO-om- nije pravna osoba- odredbe o ortaštvu primjenjuju se na društva osoba na pitanja koja nisu uređena ZTD-om za pojedino društvo osoba i društvenim ugovoromNastanak i cilj ortaštva- nastanak: ugovorom kojim se dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba obvezuju uložiti svoju imovinu i/ili rad radi postizanja zajedničkog cilja- cilj mora biti dopušten (da nije protivan Ustavu, prisilnim propisima ili moralu)- cilj se može ispuniti jednokratno (izgradnja objekta, kupnja stroja) ili može biti trajniji (zajedničko obavljanje obrtničke djelatnosti)Imovina ortaštva- članovi (ortaci) u ortaštvo mogu uložiti stvari, prava, novac, rad ili druge usluge i dobra- ulozi čine početnu imovinu = glavnica- imovina ortaštva = glavnica i ona imovina koja je ostvarena poslovanjem ortaštva- imovina ortaštva = zajednička imovina ortaka

Vođenje poslova ortaštva- u vođenju poslova sudjeluju zajednički svi ortaci- ugovorom o ortaštvu vođenje poslova može se prenijeti na jednoga ili više ortaka koji se smatraju opunomoćenicimaPrestanak ortaštva- ostvarenjem zajedničkog cilja- ako ostvarenje zajedničkog cilja postane nemoguće- protekom vremena na koje je ugovor o ortaštvu sklopljen- propašću imovine ortaštva- sporazumom ortaka- ako ortaštvo čine dvije osobe, smrću/prestankom jednog ortaka ili istupanjem iz ortaštva jednog ortaka- odlukom suda

JAVNO TRGOVAČKO DRUŠTVO OSNIVANJE- JTD je trgovačko društvo u koje se udružuju dvije ili više osoba zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, a svaki član društva odgovara vjerovnicima društva neograničeno solidarno

cijelom svojom imovinom (moguće ograničenje u unutarnjim odnosima članova ali nema učinka prema trećima – regresno pravo)- član društva može biti svaka fizička ili pravna osoba- na JTD primjenjuju se podredno propisi kojima se uređuju obvezni odnosi u ortaštvu (ZOO)- prijava za upis u sudski registar mora sadržavati tvrtku, sjedište i predmet poslovanja društva, podatke o svako m član u društva te imena osoba ovlaštenih da zastupaju društvo i njihove ovlasti - prijavi se prilaže ugovor o osnivanju društva (društveni ugovor)Pravni odnosi između članova- pravni odnosi između članova društva uređuju se društvenim ugovorom, a odredbe ZTD-a primjenjuju se samo ako članovi društvenim ugovorom ne urede svoje odnose drugačije (DIPOZITIVNOST!)- ako nije drugačije ugovoreno, članovi društva moraju unijeti jednake uloge (temeljna obveza)- član može u društvo uložiti novac, stvari, prava, rad i druge usluge ili dobra; vrijednost nenovčanog uloga članovi sporazumno određuju u novcu- član društva nije dužan povisiti prvobitno dogovoreni ulog, niti ga dopuniti ako se on smanji zbog gubitka društva- član koji pravodobno ne uplati novčani ulog ili koji novac primljen za društvo ne preda na vrijeme društvu ili koji za sebe neopravdano uzme novac društva ili zakasni s unosom drugih uloga, dužan je društvu platiti zakonske zatezne kamate, ako društvenim ugovorom nisu ugovorene više kamate, od dan kada je morao uplatiti ili unijeti ulog, kada je morao predati novac ili kada je neopravdano uzeo novac- u ispunjenju svojih obveza član društva dužan je postupati pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika- član društva ne smije bez izričitog pristanka ostalih članova voditi poslove koji ulaze u predmet poslovanje društva, niti u nekom drugom trgovačkom društvu sudjelovati kao član koji osobno odgovara (zabrana konkurencije)- povrijedi li član društva obvezu glede zabrane konkurencije, društvo može od njega zahtijevati naknadu štete- umjesto naknade štete društvo može zahtijevati od člana da on poslove koje je vodio u vlastito ime prizna kao poslove sklopljene za račun društva, odnosno da društvu preda sve što je primio od poslova koje je obavio za tuđi račun, ili da mu ustupi pravo na ono što bi trebao primiti iz takvog posla- svaki član društva ima pravo i obvezu voditi poslove društva, osim ako je društvenim ugovorom vođenje poslova prenijeto na jednog ili na više određenih članova društva; ako su svi članovi društva ili više njih ovlašteni voditi poslove društva, svaki je od njih ovlašten da ih sam vodi (POJEDINAČNO POSLOVODSTVO)- ako članovi nisu ništa posebno ugovorili, svaki član može zastupati društvo (POJEDINAČNO ZASTUPANJE)- ako se neki od članova društva koji su ovlašteni voditi poslove usprotivi poduzimanju neke radnje, ta se radnja ne može poduzeti (pravo veta), - ako je društvenim ugovorom određeno da članovi društva koji su ovlašteni voditi poslove društva to mogu činiti samo skupno, za poduzimanje svakog posla potrebna je, osim ako bi postojala opasnost od odgađanja, suglasnost svih ovlaštenih članova, (SKUPNO POSLOVODSTVO)- društvenim ugovorom može se predvidjeti da se članovi društva koji su ovlašteni voditi poslove društva moraju pridržavati uputa koje daju ostali članovi društva

70

- ovlast za vođenje poslova društva obuhvaća sve radnje koje se redovno poduzimaju u poslovanju društva (REDOVITO POSLOVODSTVO)- za poduzimanje radnji koje prelaze okvir redovnog poslovanja potrebna je suglasnost svih članova (IZVANREDNO POSLOVODSTVO)- za davanje prokure potrebna je suglasnost svih članova ovlaštenih da vode poslove društva, osim ako bi postojala opasnost od odgađanja- svaki se član može, pa i kada je isključen od vođenja poslova društva, osobno obavijestiti o poslovima društva, pregledati knjige i obaviti uvid u dokumentaciju, te za sebe sastaviti godišnja financijska izvješća, (PRAVO NA OBAVIJEŠTENOST)- ova se prava ne mogu isključiti ni ograničiti ako postoji razlog za pretpostavku da se poslovi društva ne vode pošteno ni uredno- za donošenje odluka društva potrebna je suglasnost svih članova ovlaštenih da sudjeluju u odlučivanju, (JEDNOGLASNOST)- krajem svake godine utvrđuje se račun dobiti i gubitka, na temelju tog računa svakome se članu izračunava njegov udio u dobiti ili u gubitku, razmjerno njegovom udjelu u društvu- jedna trećina dobiti tekuće godine dijeli se na članove društva tako da svakome od njih pripadne dio koji odgovara njegovom udjelu u kapitalu društva (KAPITALNO NAČELO)- dio dobiti tekuće godine koji prelazi udjele u dobiti izračunate prema kapitalnom načelu (dakle, dvije trećine), kao i gubitak u toku poslovne godine, dijele se na članove društva na jednake dijelove (PERSONALNO NAČELO)- član društva ne može bez suglasnosti ostalih članova smanjiti svoj udio u kapitalu društva

Pravni odnosi članova društva prema trećima- član društva ne može bez suglasnosti ostalih članova raspolagati svojim udjelom u društvu- svaki član je ovlašten zastupati društvo, ako društvenim ugovorom nije isključen od zastupanja- društvenim ugovorom može se odrediti da svi članovi ili više njih mogu zastupati društvo samo skupno; za izjavu volje trećih prema društvu dovoljno je da je ona izjavljena jednome od članova ovlaštenih da skupno zastupaju društvo- društvenim ugovorom može se odrediti da su članovi društva, kada više njih ne djeluje skupno, ovlašteni zastupati društvo samo zajedno s prokuristom- član društva može sklapati pravne poslove i poduzimati pravne radnje pred sudom i izvan njega s time da može otuđiti i opteretiti nekretnine te dati i opozvati prokuru, (najšire zakonsko ovlaštenje u ZTD, šire i od prokure!)- ograničenje ovlasti za zastupanje ne djeluje prema trećima- na prijedlog ostalih članova sud može članu društva oduzeti ovlast za zastupanje ako za to postoji važan razlog, važnim razlogom naročito se smatra teška povreda obveza ili nesposobnost člana da uredno zastupa društvo- za obveze društva svaki član odgovara vjerovnicima cijelom svojom imovinom i solidarno s ostalim članovima društva (OSOBNA ODGOVORNOST)

- suprotan sporazum članova društva glede njihove odgovornosti za obveze društva nema učinka prema trećima

Razlozi za prestanak društva istek vremena za koje je osnovano odluka članova društva pravomoćna odluka suda kojom se utvrđuje da je upis društva u trgovački registar bio

nezakonit stečaj društva smrt, odnosno prestanak nekoga od članova društva, ako što drugo ne proizlazi iz

društvenog ugovora ostvarivanje stečaja nad nekim od članova društva otkaz nekog od članova društva ili njegova vjerovnika pravomoćna odluka suda

- nakon nastanka razloga za prestanak društva provodi se likvidacija ako članovi ne dogovore drugačiji način obračuna i podjele ili se nad društvom ne otvori stečaj- likvidaciju provode svi članovi društva kao likvidatori, ako odlukom članova ili društvenim ugovorom nije određeno drugačije- po okončanju likvidacije likvidatori moraju podnijeti prijavu sudu za upis brisanja društva iz sudskog registra- društvo prestaje brisanjem iz sudskog registra

KOMANDITNO DRUŠTVO -komanditno društvo je trgovačko društvo u koje se udružuju dvije ili više osoba radi trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom od kojih najmanje jedna odgovara za obveze društva solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom (KOMPLEMENTAR), a najmanje jedna odgovara za obveze društva samo do iznosa određenog imovinskog uloga u društvo (KOMANDITOR)- ako nije drugačije određeno, na komanditno društvo primjenjuju se odredbe koje se odnose na JTDOsnivanje i upis u sudski registar- društvo se osniva ugovorom (DRUŠTVENI UGOVOR) - društvenim ugovorom moraju se odrediti član ili članovi društva koji imaju položaj komplementara kao i član ili članovi društva koji imaju položaj komanditora- osim podataka koji se upisuju za JTD, u sudski registar upisuju se i podaci o komanditorima i visini uloga svakog od njih- prilikom objave upisa društva objavljuje se samo broj komanditora, a ne i njihova imena i ulozi u društvoPravni odnosi između članova- svi odnosi između članova društva uređuju se društvenim ugovorom (DISPOZITIVNOST!)- društvom upravljaju komplementari, komanditori nisu ovlašteni upravljati poslovima društva

71

- komanditor se ne može usprotiviti odlukama ni postupcima komplementara, osim odlukama i postupcima koji se odnose ili se poduzimaju izvan granica redovnog poslovanja društva- komanditor ima pravo zahtijevati da mu se predaju prijepis ili fotokopija godišnjih financijskih izvješća društva radi provjere njihove ispravnosti, te da mu se u tu svrhu dozvoli uvid u poslovne knjige (PRAVO NADZORA)- odredbe koje se odnose na zabranu konkurencije (JTD) ne odnose se na komanditore- odredbe koje se odnose na sudjelovanje u dobiti i snošenju gubitka (JTD) primjenjuju se i na komanditore- dobit tekuće godine pripisuje se komanditorovom ulogu u kapital društva sve dok on ne dosegne iznos koji se društvenim ugovorom obvezao uplatiti kao svoj ulog- u snošenju gubitka nastalog poslovanjem društva komanditor sudjeluje samo do visine svog udjela u kapitalu društva, a i s neuplaćenim dijelom iznosa koji se društvenim ugovorom obvezao uplatiti kao svoj ulog- članovi društva sudjeluju u dobiti kao i kod JTD (kapitalno načelo)- udio svakog člana društva u dijelu dobiti koji prelazi opseg utvrđen temeljem kapitalnog načela, kao i udio u snošenju gubitka, utvrđuje se u omjeru udjela koji odgovara konkretnim okolnostima (npr. visina udjela, doprinos u vođenju poslova, osobni angažman) Pravni odnosi društva i članova društva prema trećima- komanditor nije ovlašten zastupati društvo- iznimno, komanditoru se može odlukom svih komplementara dati prokura i trgovačka punomoćOdgovornost komanditora- komanditor ne odgovara za obveze društva ako je u cjelini uplatio ulog na koji se obvezao društvenim ugovorom- ako komanditor ne uplati u cjelini ulog odgovara vjerovnicima društva neposredno i solidarno s ostalim članovima društva do visine ugovorenog uloga umanjenog za uplaćeni dio-odredba ugovora između članova društva kojom se komanditor oslobađa obveze uplate svog uloga ili mu se ta obveza odlaže nema učinka prema vjerovnicima društva- ako se komanditoru isplati (tj. vrati) njegov ulog, to prema vjerovnicima društva djeluje kao da ulog nije uplaćen, isto vrijedi i onda kada komanditor sudjeluje u podjeli dobiti za vrijeme dok je njegov uplaćeni udio u kapitalu društva zbog gubitka smanjen- za odgovornost komanditora mjerodavna je svota upisana u sudski registar, osim ako je veća svota objavljena (npr. u NN) ili ako je veća svota priopćena vjerovnicima (npr. cirkularnim pismom) – onda vrijedi objavljena veće svota

GOSPODARSKO INTERESNO UDRUŽENJE - gospodarsko interesno udruženje (GIU) je pravna osoba koju osnivaju dvije ili više fizičkih i pravnih osoba da bi olakšale i promicale obavljanje gospodarskih djelatnosti koje čine predmete njihova poslovanja te da bi poboljšale ili povećale njihov učinak, ali tako da ta pravna osoba za sebe ne stječe dobit- udruženje se može osnovati bez temeljnog kapitala, prava članova ne mogu se izraziti vrijednosnim papirima; drugačija odredba ugovora o osnivanju ili odluka članova udruženja je ništava- predmet poslovanja udruženja mora biti u svezi s gospodarskim djelatnostima koje obavljaju članovi udruženja s time da uz to može obavljati samo pomoćnu djelatnost- udruženje ne može:

ostvarivati neposredne ni posredne ovlasti vođenja ni nadzora nad djelovanjem poduzeća njegovih članova, drugih društava i fizičkih osoba,

neposredno ni posredno držati dionice ili udjele u poduzećima članova, ono to ne može činiti ni u drugim poduzećima izuzev kada je to potrebno radi ostvarenja cilja udruženja, ali samo za račun članova,

biti članom drugog udruženja- udruženje je trgovačko društvo- ako ZTD-om nije što drugo određeno, na udruženje se primjenjuju odredbe o JTD-u- članovi udruženja mogu biti osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost- u udruženje se mogu učlaniti i osobe koje se bave slobodnim zanimanjima uređenim posebnim propisima- ugovor o osnivanju udruženja sklapa se u obliku javnobilježničke ispravne i mora sadržavati (obligatorni sadržaj):

tvrtku udruženja u kojoj se na početku ili na kraju nalaze riječi “gospodarsko interesno udruženje” ili kratica “GIU”, osim ako te riječi ili kratica nisu na drugi način sadržani u tvrtki udruženja

sjedište udruženja predmet poslovanja zbog kojeg se udruženje osniva tvrtku, odnosno ime i prezime, pravni oblik, sjedište, odnosno prebivalište članova

udruženja te registar i broj pod kojim su u tome registru upisani vrijeme trajanja udruženja ako se ono ne osniva na neodređeno vrijeme

- prijavu za upis udruženja i za sve promjene upisa u sudski registar podnose svi članovi uprave udruženja- udruženje stječe pravnu sposobnost s danom upisa u sudski registar- od dana upisa u trgovački registar udruženje može biti nositelj svih prava i obveza, može sklapati ugovore i poduzimati druge pravne radnje te može tužiti i biti tuženo pred sudom- članovi udruženja odgovaraju za obveze udruženja neograničeno cijelom svojom imovinom- dobit ostvarena obavljanjem djelatnosti udruženja jest dobit članova i dijeli se međe njima u omjeru određenom ugovorom o osnivanju udruženja, a ako o tome u njemu nema odredaba, na jednake dijelove- iznos za koji izdaci prelaze prihode udruženja treba da snose njegovi članovi u omjeru koji je predviđen ugovorom o osnivanju, a ako o tom e u njemu nema odredaba, na jednake dijelove - svaki član udruženja može djelomično ili u cjelini ustupiti svoje sudjelovanje u udruženju drugome članu ili trećoj osobi, ustupanje je moguće samo ako se s time suglase svi ostali članovi udruženja- o primanju novog člana jednoglasno odlučuju svi članovi udruženja- organe udruženja čine članovi koji djeluju zajedno i jedan ili više članova uprave, ugovorom o osnivanju mogu se predvidjeti drugi organi (u tom se slučaju određuju i njihove ovlasti)- članovi udruženja koji djeluju kao organ mogu donositi sve odluke koje su potrebne za ostvarenje predmeta poslovanja udruženja- svaki član ima jedan glas, ugovorom o osnivanju udruženja mogu se određenim članovima dati i više glasova pod uvjetom da jedan član ne može imati sam većinu glasova- svaki član ima pravo da od uprave traži obavještenja o poslovima udruženja te pravo uvida u poslovne knjige i u dokumentaciju udruženja (PRAVO NA OBAVJEŠTAVANJE)

72

- poslove udruženja vode jedna ili više fizičkih osoba koje su u upravu udruženja imenuju ugovorom o osnivanju ili odlukom članova, članovima uprave ne mogu biti osobe koje po odredbama ZTD-a ne mogu biti članovi uprave ili nadzornog odbora trgovačkog društva- udruženje prema trećima zastupa samo jedna osoba koja čini upravu udruženja, a ako ih je više, svaka od njih- članovi uprave moraju u vođenju poslova pokazati pozornost urednog i savjesnog voditelja poslova

TAJNO DRUŠTVO - odnosi između poduzetnika i tajnog člana uređuju se ugovorom, ako njihovi odnosi nisu uređeni ugovorom ili ZTD-om, primjenjuju se propisi o ortaštvu- tajni član ima pravo zahtijevati da mu se preda prijepis godišnjih financijskih izvješća radi provjere njihove ispravnosti, da mu se u tu svrhu dozvoli uvid u poslovne knjige i dadu potrebna razjašnjenja (PRAVO NADZORA)- ova prava tajnog člana ne mogu se ugovorom isključiti ili ograničiti- udio tajnog člana u dobiti i gubitku iskazanom poslovanjem tajnog društva određuje se ugovorom- ako udio tajnog člana u dobiti i u gubitku nije određen ugovorom, smatrat će se da je ugovoren udio koji je primjeren konkretnim okolnostima- tajno društvo nastaje ugovorom kojim jedna osoba (TAJNI ČLAN) ulaže neku imovinsku vrijednost u poduzeće druge osobe (PODUZETNIKA), te na temelju uloga stječe pravo sudjelovanja u dobiti i gubitku poduzetnika- ulog tajnog člana ulazi u imovinu poduzetnika, a može se sastojati u novcu, stvarima i pravima čija se vrijednost može izraziti u novcu- tajno društvo nije pravna osoba i nema tvrtku, u tvrtku poduzetnika ne mogu se unijeti ime ni tvrtka tajnog člana- poduzetnik nastupa u pravnom prometu i isključivi je nositelj svih prava i obveza iz poslovanja tajnog člana- ugovorom se može isključiti obveza tajnog člana da snosi gubitak iskazan poslovanjem tajnog društva, ugovorom se ne može isključiti pravo tajnog člana na udio u dobiti (kogentna norma)- ako nije što drugo ugovoreno, tajni član istim udjelom sudjeluje i u gubitku i u dobiti ostvarenoj poslovanjem tajnog društva- na kraju poslovne godine utvrđuje se dobit ili gubitak tajnog društva, te se tajnome članu isplaćuje njegov udio u dobiti- tajni član sudjeluje u gubitku samo do iznosa uplaćenog uloga, odnosno do visine uloga koji se obvezao uplatiti na temelje ugovora o tajnom društvu; za iznos gubitka iskazanog poslovanjem smanjuje se ulog tajnog člana- u slučaju gubitka iskazanog u poslovanju tajnog društva, tajni član nije dužan vratiti dobit koja mu je ranije bila isplaćena, ali će se njegov udio u dobiti pripisati njegovom ulogu ako je taj zbog gubitka bio smanjen, i to sve dok se ne dosegne iznos koji se tajni član obvezao uplatiti- ako nije drugačije ugovoreno, iznosi obračunate dobiti koje tajni član nije naplatio ne povećavaju njegov ulog preko iznosa koji se obvezao uplatiti na temelju ugovora o tajnom društvu- smrt tajnog člana ne dovodi do prestanka društva- razlozi za prestanak društva (ex lege) jesu:

protek vremena na koji je sklopljen ugovor o tajnom društvu

ostvarivanje cilja zbog kojeg je sklopljen ugovor o tajnom društvu ili ako ostvarivanje tog cilja postane nemoguće, bez obzira na to je li ugovor sklopljen na određeno ili na neodređeno vrijeme

smrt ili prestanak poduzetnika koji je pravna osoba ako poduzetnik prestane obavljati gospodarsku djelatnost otvaranje stečajnog postupka nad poduzetnikom ili nad tajnim članom

GOSPODARSKO INTERESNO UDRUŽENJE - gospodarsko interesno udruženje (GIU) je pravna osoba koju osnivaju dvije ili više fizičkih i pravnih osoba da bi olakšale i promicale obavljanje gospodarskih djelatnosti koje čine predmete njihova poslovanja te da bi poboljšale ili povećale njihov učinak, ali tako da ta pravna osoba za sebe ne stječe dobit- udruženje se može osnovati bez temeljnog kapitala, prava članova ne mogu se izraziti vrijednosnim papirima; drugačija odredba ugovora o osnivanju ili odluka članova udruženja je ništava- predmet poslovanja udruženja mora biti u svezi s gospodarskim djelatnostima koje obavljaju članovi udruženja s time da uz to može obavljati samo pomoćnu djelatnost- udruženje ne može:

ostvarivati neposredne ni posredne ovlasti vođenja ni nadzora nad djelovanjem poduzeća njegovih članova, drugih društava i fizičkih osoba

neposredno ni posredno držati dionice ili udjele u poduzećima članova, ono to ne može činiti ni u drugim poduzećima izuzev kada je to potrebno radi ostvarenja cilja udruženja, ali samo za račun članova

biti članom drugog udruženja- udruženje je trgovačko društvo- ako ZTD-om nije što drugo određeno, na udruženje se primjenjuju odredbe o JTD-u- članovi udruženja mogu biti osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost- u udruženje se mogu učlaniti i osobe koje se bave slobodnim zanimanjima uređenim posebnim propisima- Ugovor o osnivanju udruženja sklapa se u obliku javnobilježničke ispravne i mora sadržavati (obligatorni sadržaj):

tvrtku udruženja u kojoj se na početku ili na kraju nalaze riječi “gospodarsko interesno udruženje” ili kratica “GIU”, osim ako te riječi ili kratica nisu na drugi način sadržani u tvrtki udruženja

sjedište udruženja predmet poslovanja zbog kojeg se udruženje osniva tvrtku, odnosno ime i prezime, pravni oblik, sjedište, odnosno prebivalište članova

udruženja te registar i broj pod kojim su u tome registru upisani vrijeme trajanja udruženja ako se ono ne osniva na neodređeno vrijeme

- prijavu za upis udruženja i za sve promjene upisa u sudski registar podnose svi članovi uprave udruženja- udruženje stječe pravnu sposobnost s danom upisa u sudski registar- od dana upisa u trgovački registar udruženje može biti nositelj svih prava i obveza, može sklapati ugovore i poduzimati druge pravne radnje te može tužiti i biti tuženo pred sudom- članovi udruženja odgovaraju za obveze udruženja neograničeno cijelom svojom imovinom

73

- dobit ostvarena obavljanjem djelatnosti udruženja jest dobit članova i dijeli se međe njima u omjeru određenom ugovorom o osnivanju udruženja, a ako o tome u njemu nema odredaba, na jednake dijelove- iznos za koji izdaci prelaze prihode udruženja treba da snose njegovi članovi u omjeru koji je predviđen ugovorom o osnivanju, a ako o tom e u njemu nema odredaba, na jednake dijelove - svaki član udruženja može djelomično ili u cjelini ustupiti svoje sudjelovanje u udruženju drugome članu ili trećoj osobi, ustupanje je moguće samo ako se s time suglase svi ostali članovi udruženja- o primanju novog člana jednoglasno odlučuju svi članovi udruženja- organe udruženja čine članovi koji djeluju zajedno i jedan ili više članova uprave, ugovorom o osnivanju mogu se predvidjeti drugi organi (u tom se slučaju određuju i njihove ovlasti)- članovi udruženja koji djeluju kao organ mogu donositi sve odluke koje su potrebne za ostvarenje predmeta poslovanja udruženja- svaki član ima jedan glas, ugovorom o osnivanju udruženja mogu se određenim članovima dati i više glasova pod uvjetom da jedan član ne može imati sam većinu glasova- svaki član ima pravo da od uprave traži obavještenja o poslovima udruženja te pravo uvida u poslovne knjige i u dokumentaciju udruženja (PRAVO NA OBAVJEŠTAVANJE)- poslove udruženja vode jedna ili više fizičkih osoba koje su u upravu udruženja imenuju ugovorom o osnivanju ili odlukom članova, članovima uprave ne mogu biti osobe koje po odredbama ZTD-a ne mogu biti članovi uprave ili nadzornog odbora trgovačkog društva- udruženje prema trećima zastupa samo jedna osoba koja čini upravu udruženja, a ako ih je više, svaka od njih- članovi uprave moraju u vođenju poslova pokazati pozornost urednog i savjesnog voditelja poslova

DRUŠTVA KAPITALA DIONIČKO DRUŠTVO

Temeljna obilježja- dioničko društvo je trgovačko društvo kapitala čiji članovi (dioničari) sudjeluju sa svojim ulozima u temeljnom kapitalu društva koji je podijeljen na dionice- dioničko društvo može osnovati i samo jedna osoba (fizička ili pravna)- d.d. je pravna osoba- pravnu osobnost stječe upisom u sudski registar a gubi je brisanjem iz sudskog registra- d.d. odgovara za svoje obveze cijelom svojom imovinom- dioničari odgovaraju za obveze društva samo iznimno, ako zlorabe okolnost da za obveze društva ne odgovaraju (granica njihova ekonomskog rizika je gubitak uloženog)- temeljni akt (akt o osnivanju je statut – uređuje se unutarnji ustroj- temeljni kapital i dionice, osim onih bez nominalnog iznosa, moraju glasiti na nominalne iznose izražene u kunama.- najniži iznos temeljnog kapitala je 200.000,00 kuna.- posebnim zakonima koji reguliraju pojedina d.d. temeljni kapital može bit određen i viši (KI 40 mil, 20 mil 8 mil; IPP 1 mil; IEN 2,6 mil)- registarski sud mora odbiti upisati društvo čiji je temeljni kapital manji od najnižeg propisanog

- društvo može izdati dionice s nominalnim iznosom ili dionice bez tog iznosa (prava se određuju prema broju dionica imatelja u odnosu na ukupni iznos t. kapitala) – d.d. ne može imati obje vrste paralelno- nominalni iznos dionice ne može biti manji od 10,00 kuna.- osnivački kapital stvara se uplatom dionica- zbroj svih uplata = temeljni kapital- izdavanje (emisija) dionica al pari – kad se dionice uplaćuju u svoti na koju glase- izdavanje dionica iznad pari – kad se dionice uplaćuju u svoti iznad one na koju glase- izdavanje dionica ispod pari – nije dopušteno- vlasnik uloga (uplata za dionice) je d.d., a dioničar stječe paket prava koje dionice nose- ulozi se nikad ne vraćaju, a društvo samo iznimno u zakonom propisanim slučajevima može otkupiti svoje dionice- uloga dioničara:

dioničar ulagatelj - očekuje prinos dioničar poduzetnik - nadzor, odluke, utjecaj dioničar špekulant - špekulacije na burzi

- stjecanje i prestanak članstva u svako doba kupnjom I prodajom dionica- d.d. ima propisana obvezatna tijela:

skupština, nadzorni odbor i uprava (dualistički sustav) skupština, upravni odbor (monistički sustav)

- na skupštini se odlučuje većinom glasova – ako zakonom ili statutom nije drugačije određeno dovoljna je obična većina

Dionice• značenje pojma- dio temeljnog kapitala- skup članskih prava-vrijednosni papir• vrste dionica (u odnosu na način prijenosa)- na ime (indosamentom ili cesijom; kod nematerijaliziranih dionica prijenosom s jednog računa na drugi kod SKDD-a)- na donositelja (tradicijom jer je imatelj anoniman)- statutom se može predvidjeti da je za prijenos dionica na ime potrebna suglasnost društva (tzv. vinkulacija dionica)- obje vrste dionica mogu postojati paralelno ako je to predviđeno statutom• dionice kao vrijednosni papir- isprava o dionici (plašt, kuponski arak, talon)- elektronički zapis u kompjutorskom sustavu SKDD-a (nematerijalizirani vrijednosni papir)- društvo nema zakonsku obvezu izdavanja isprave o dionici, pa ima dionica bez izdane isprave ili elektronskog zapisa• dionice prema rodu (u odnosu na sadržaj prava koja daju imatelju)

74

- redovite (pravo glasa na skupštini, pravo na dividendu, pravo na udio u ostatku likvidacijske i stečajne mase društva)- povlaštene (pravo glasa ostaje ali dobivaju veća imovinska prava npr. fiksna dividenda, prvenstvo isplate – stjecatelj u pravilu mora dati dodatni doprinos društvu kao veću uplatu ili drugi posebni doprinos) - bez prava glasa (u pravilu dobiva veću dividendu); izdaju se uvijek kao povlaštene; ukupna nominalna svota tih dionica ne može prijeći ½ ukupnog temeljnog kapitala društva

OSNIVANJE DD- odluku o izdavanju dionica donose prilikom osnivanja društva njegovi osnivači, a kad se izdaju zbog povećanja temeljnog kapitala – glavna skupština društva- simultano (na mah) – osnivači istodobno usvajaju i potpisuju statut te daju izjavu o preuzimanju svih dionica i osnivanju društva; izjava se daje kod javnog bilježnika i takva izjava je javna isprava koja ima značenje osnivačke skupštine na temelju koje se d.d. upisuje u sudski registar; osnivači posebnoj izjavom imenuju nadzorni odbor i revizora- sukcesivno (postupno) – osnivači istodobno usvajaju i potpisuju statut, preuzimaju dio dionica i upućuju javni poziv (prospekt) za upis dionica, pa se one upisuju na temelju poziva; najkasnije 2 mjeseca nakon proteka roka za upis dionica iz prospekta, održava se osnivačka skupština na kojoj se bira nadzorni odbor- kriterij za razlikovanje – ako je upućen javni poziv na upis dionica (prospekt), osnivanje je sukcesivno

Pravni odnosi društva i dioničara• načela koja se odnose na dioničara- jednakog položaja (jednakosti, ravnopravnosti) - svi dioničari pod jednakim uvjetima (pretpostavkama) imaju ista prava tj. jednak položaj u društvu- povjerenja (lojalnosti, obveze uzajamnog podupiranja) - označava postupanje dioničara prema drugim dioničarima i društvu• prava dioničara- upravljačka prava:

pravo glasa na glavnoj skupštini pravo sudjelovanja u glavnoj skupštini pravo na obaviještenost pravo na pobijanje odluka glavne skupštine

- imovinska prava: pravo na dividendu

• obveze dioničara- činidba ulaganja kao glavna obveza - može se odnositi na: uplatu u novcuuplatu veće svote (kod dionica iznad pari)prijenosu stvari ili prava na društvo ako se ulozi sastoje od stvari ili prava• zabrane (stavljene društvu u odnosu na dioničara)- zabrana oslobođenja dioničara od ispunjenja glavne obveze ulaganja (uključuje i zabranu prijeboja potraživanja dioničara prema društvu s potraživanjem društva na uplatu od dioničara)- zabrana povrata uloga i zabrana plaćanja kamata na ulog

- zabrana upisa i stjecanja vlastitih dionica društva – načelna zabrana; iznimno I u zakonom propisanim slučajevima društvo može stjecati vlastite dionice ali najviše do 10% temeljnog kapitala društva • raspodjela dobiti - račun dobiti i gubitka usvaja skupština ali nužno ne odlučuje u cijelosti o raspodjeli jer se do ½ dobiti može rasporediti u rezerve

a) statutom ilib) uprava svojom odlukom (statutom se upravi može dati ovlast i za više od ½ dobiti ali

ukupne pričuve ne smiju biti više od ½ temeljnog kapitala)- zakonske rezerve – društvo je dužno unositi u zakonske rezerve 1/20 dobiti tekuće godine umanjenu za gubitak iz prethodne godine sve dok ne dosegnu visinu od 5% temeljnog kapitala- statutom se može predvidjeti da glavna skupština može odlučiti da se dividenda uopće ne podijeliTijela dd• Dualistički ustroj dioničkog društva

- uprava- nadzorni odbor- glavna skupština

• Monistički ustroj dioničkog društva- upravni odbor- glavna skupština

Uprava• Ovlasti upravea) poslovodstvo- uprava vodi poslove društva na vlastitu odgovornost- odgovara nadzornom odboru i dioničarima- poslove vodi samostalno i slobodna je u poslovanjub) zastupanje i uprava je zakonski zastupnik d.d.c) izvještavanje nadzornog odborad) sastavljanje godišnjeg izvješće o stanju društvae) izvršavanje odluka glavne skupštine

• Sastav uprave- jedna ili više fizičkih osoba - članove imenuje nadzorni odbor (u slučaju više osoba i predsjednika uprave) - mandat 5 godina- predsjednik uprave je prvi jer u slučaju podvojenosti glasova ima odlučujući glas- uprava od više članova odluke donosi jednoglasno ali statutom se može predvidjeti određeno većinsko odlučivanje- zakonski uvjeti:

da ima potpunu poslovnu sposobnost

75

da nije kažnjen za određena kaznena djela da mu nije izrečena mjera obavljanja zanimanja koje je obuhvaćeno predmetom poslovanja

društva ne može biti član nadzornog odbora

- uvjeti koji se mogu propisati statutom:• da je dioničar (čak s određenim brojem dionica)• školska sprema, jezik i sl.

- ako se uprava sastoji od više članova, skupno poslovodstvo i skupno zastupanje po zakonu ali se statutom može odrediti drugačije (poslovodstvo podijeliti po područjima poslovanja, a zastupanje pojedinačno ili zajedno s jednim ili više drugih članova ili s prokuristom)

• zabrana nedopuštene utakmice sastoji se u:a) zabrani članovima uprave da obavljaju gospodarske djelatnosti kojima bi se društvu činila

konkurencijab) zabrani da budu članovi uprave drugog kapitalnog društvac) zabrani da bude član društva osoba koji osobno odgovara za obveze tog društva- iznimno, nadzorni odbor može dati oslobođenje od zabrane ali ono mora biti izričito, za

određenog člana uprave (u obliku suglasnosti)

Nadzorni odbor• Ovlasti

a) glavno nadzorno tijelo društva - nadzor nad vođenjem poslova društva i obavještavanje glavne skupštineb) imenovanje i opoziv članova upravec) zastupanje društva prema upravid) sazivanje glavne skupštine- temelj nadzora su izvješća uprave- može utjecati na vođenje poslova ali ne vodi poslove

• Izbor i imenovanje- članove nadzornog odbora bira i ocjenjuje glavna skupština (razrješnica)- jedan član nadzornog odbora = predstavnik radnika (Zakon o radu)- statutom se može predvidjeti da određeni broj članova nadzornog odbora biraju određeni dioničari- mandat 4 godine- predsjednika nadzornog odbora bira sam NO

• Sastav- broj se određuje statutom - min. i max. broj određen zakonom (neparan, min. 3, maksimalni ovisno o visini temeljnog kapitala 9/15/21)

- zakonski uvjeti: poslovna sposobnost da nije kažnjen za određena kaznena djela da mu nije izrečena mjera zabrane obavljanja zanimanja koje je obuhvaćeno predmetom

poslovanja društva da nije član uprave društva da nije već član 10 nadzornih ili upravnih odbora da nije prokurist ili punomoćnik društva da nije član uprave ili izvršni direktor društva koje je ovisno o dioničkom društvu da nije član uprave ili izvršni direktor drugog društva kapitala u čijem NO ili UO je član

uprave društva da nije dužnosnik

• Donošenje odluka- većina za donošenje odluka uređuje se statutom- ako nije uređena statutom, odluke se donose samo ako je prisutno više od ½ članova (ali

ne manje od 3 - kvorum) i to običnom većinom

• Mandat- 4 godine

• Dužna pozornost i odgovornost- članovi nadzornog odbora trebaju postupati s pozornošću urednog I savjesnog

gospodarstvenika (isto kao uprava) - članovi odgovaraju za postupanje suprotno toj pažnji

Upravni odbor- statutom društva može se odrediti da društvo umjesto uprave I nadzornog odbora ima upravni odbor (monistički ustroj)- broj članova upravnog odbora određuje se statutom (zakonska ograničenja kao za nadzorni odbor- u odnosu na izbor I imenovanje I na zakonske uvjete za imenovanje članova upravnog odbora vrijedi isto što i za članove nadzornog odbora - mandat članova upravnog odbora je najviše 6 godina-nadležnost upravnog odbora

a) vođenje društvab) postavljanje osnova za obavljanje predmeta poslovanja (= izrada planova u vezi s

obavljanjem djelatnosti)c) imenovanje izvršnih direktorad) nadzor nad vođenjem društvae) zastupanje društva prema izvršnim direktorimaf) podnosi izvješće o stanju društva I konsolidirano godišnje izvješće

- funkcije vođenja poslova i nadzora objedinjene su u jednom organu- upravni odbor može odlučivati o svemu što se odnosi na vođenje društva a što nije u nadležnosti glavne skupštine

76

Izvršni direktori- član upravnog odbora može biti izvršni direktor, ali većina članova upravnog odbora moraju biti neizvršni direktori- član upravnog odbora koji obavlja funkciju izvršnog direktora ne može biti predsjednik I zamjenik upravnog odbora, a vezan je u vođenju poslova obveznim uputama upravnog odbora- na izbor i uvjete imenovanja izvršnog direktora vrijedi isto što I za člana uprave- član upravnog odbora koji obavlja funkciju izvršnog direktora ne može biti predsjednik I zamjenik upravnog odbora, a vezan je u vođenju poslova obveznim uputama upravnog odbora- izvršni direktori zastupaju društvo – na odgovarajući način primjenjuju se odredbe o zastupanju koje se odnose na upravu

Glavna skupština• vrste skupština

glavna (opća) - skupština svih dioničara osnivačka - jednokratna, samo kod sukcesivnog osnivanja d.d.-a posebna - kad samo određeni dioničari odlučuju o nekoj stvari npr. ako d.d. ima dionice

različitog roda a odlučuje se samo o pravima i obvezama imatelja jednog rodatakođer:

redovna - saziva se u određenim pravilnim vremenskim razdobljima i odlučuje se o tekućim stvarima (godišnje financijsko izvješće, raspodjela dobiti, imenovanje i razrješenje revizora)

izvanredna - saziva se po potrebi za izvanredne stvari (preoblikovanje, spajanje)

• ovlasti glavne skupštine su: izbor I razrješenje članova nadzornog/upravnog odbora imenovanje revizora odlučivanje o davanju razrješnice članovima uprave i nadzornog/upravnog odbora usvajanje godišnjeg financijskog izvješća odlučivanje o upotrebi dobiti odlučivanje o izmjenama statuta odlučivanje o uvrštenju dionica na uređeno tržište radi trgovanja odlučivanje o povećanju i smanjenju temeljnog kapitala odlučivanje o prestanku društva, statusnim promjenama i preoblikovanju

- jedino tijelo u kojem dioničari izravno sudjeluju - dioničar svoje pravo sudjelovanja u glavnoj skupštini može ostvariti I preko zastupnika- javnost je redovito isključena

• sazivanje glavne skupštine- mogućnost sudjelovanja na skupštini treba biti osigurana svim dioničarima stoga su propisana stroga pravila o načinu sazivanja skupštine i to:

tko može sazvati glavnu skupštinu (nadzorni odbor, uprava, upravni odbor, izvršni direktor, likvidatori)

kad je može sazvati manjina (dioničari na koje otpada iznos od najmanje 5% temeljnog kapitala po odluci suda ako se uprava ogluši na njihov prijedlog)

rok koji mora proteći od sazivanja do održavanja način na koji se upućuje poziv točan dnevni red koji mora biti naznačen u pozivu

Pravo glasa i odlučivanje- pravo glasa se statutom ne može oduzeti ali se može ograničiti na način da ni jedan dioničar ne može imati više od određenog broja ili postotka glasova iako bi mu po nominalnoj svoti pripadao veći broj glasova- dioničara se u zakonom određenim slučajevima može isključiti od glasovanja (davanje razrješnice, oslobođenje od odgovornosti prema društvu) - dioničari s dionicama bez prava glasa mogu prisustvovati ali ne I glasovati- kvorum je propisani broj članova koji mora prisustvovati skupštini da bi ona mogla pravovaljano odlučivati – zakonom nije određen kvorum- za odlučivanje je dovoljna obična većina glasova osim ako zakonom ili statutom za pojedine slučajeve nije propisana kvalificirana većina (zakonom npr. ¾ temeljnog kapitala za promjenu statuta, povećanje i smanjenje t.k., prestanak društva, za opoziv članova n.o.)

Nevaljanost odluka glavne skupštine- ništetne odluke - ne proizvode pravni učinak - tužba za utvrđenje odluke ništetnom - nema roka za podnošenje tužbe - može je podnijeti bilo koja zainteresirana osoba- pobojne odluke - odluke protivne zakonu - tužba za proglašenje odluke ništavom - rok za podnošenje 30 dana od donošenja odluke odnosno saznanja za odluku - mogu je podnijeti dioničari, uprava I nadzorni odbor odnosno član uprave i nadzornog odbora u slučajevima propisanim zakonom

Prestanak dioničkog društvaa) zakonski razlozi

istek vremena odluka glavne skupštine pravomoćna odluka suda pripajanje društva drugom društvu spajanje s drugim društvom podjela društva s razdvajanjem stečaj ukidanje društva (poseban slučaj - odlučuje sud na prijedlog Vlade ako društvo

protuzakonitim postupanjem ugrozi opće dobrob) razlozi utvrđeni statutom

DRUŠTVO S OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU (d.o.o.) - društvo kapitala- značenje izraza d.o.o.

• odgovornost društva - kao d.d. za obveze društva• odgovornost članova - kao dioničara za obveze društva

77

- pravna osobnost stječe se upisom- društvo s manjim brojem članova od d.d., osniva se kad članovima nije svejedno tko su drugi članovi; privlačnost u odnosu na društva osoba – članovi ne odgovaraju za obveze društva- najniži iznos temeljnog kapitala 20.000 kn- temeljni kapital podijeljen je na temeljne uloge - temeljni ulozi mogu biti različite visine (vrijednosti)- svaki osnivač može imati samo jedan ulog time da visina uloga pojedinog osnivača može biti različita - temeljni ulozi mogu biti u novcu, stvarima i pravima- minimalni iznos temeljnog uloga 200 kn, mora biti višekratnik od 100 kn- temeljni akt društva je društveni ugovor, ako postoji samo jedan osnivač – izjava o osnivanju- društveni ugovor kao i statut mora imati propisani sadržaj (obvezni sadržaj) a njime se pojedina pitanja mogu drugačije urediti nego je to uređeno zakonom (ako se radi o dispozitivnim odredbama zakona) ili dodatno urediti (zajedno: fakultativni sadržaj)- ukupni iznos svih uloga mora odgovarati iznosu temeljnog kapitala- temeljni kapital i temeljni ulozi upisuju se u sudski registar- stvari i prava moraju se unijeti u cijelosti prije upisa društva u sud. registar- uplata u novcu najmanje ¼ novčane obveze ali ukupno prije upisa u registar mora biti unesena vrijednost uloga u stvarima, pravima i novcu u iznosu od 10.000 kn- član koji zakasni s uplatom temeljnog uloga plaća zateznu kamatu- društvo vodi knjigu poslovnih udjela

OSNOVNE RAZLIKE IZMEĐU D.D. I DOO - temeljni ulog odgovara značenju dionice kao dijela temeljnog kapitala – predstavlja sve ono što član mora pridonijeti u temeljni kapital društva- poslovni udjel odgovara značenju dionice kao skupa članskih prava i obveza - predstavlja skup prava i obveza prema veličini preuzetog temeljnog kapitala (glavna prava - pravo glasa, sudjelovanja u dobiti i pravo na naknadu za dodatne činidbe; glavne obveze - uplata t. uloga I obveza ispunjenja dodatnih činidbi (ako su predviđene društvenim ugovorom)- izdavanje isprave o temeljnom odnosno poslovnom udjelu - zabranjeno (ne može imati značenje vrijednosnog papira)- ako se isprava izda ima značenje samo dokaznog sredstva (legitimacijskog papira)- sukcesivno osnivanje d.o.o. nije dopušteno- dodatne činidbe moraju biti predviđene društvenim ugovorom; za njih društvo plaća naknadu članu (naknada ne smije biti veća od vrijednosti činidbe), a član ne stječe nikakva dodatna ili veća članska prava; dodatne činidbe ne ulaze u temeljni kapital- tijela d.o.o. su skupština i uprava- nadzorni odbor obvezan samo u zakonom propisanim slučajevima, ali ga društvo može predvidjeti društvenim ugovorom- uprava - vodi poslove i zastupa društvo; sastoji se od jednog ili više direktora; upravu u pravilu imenuje skupština (razlika od d.d.); na upravu se primjenjuju odredbe o upravi d.d.-a (zabrana konkurencije, dužna pozornost, uvjeti za imenovanje itd)- nadzorni odbor obvezan ako društvo ima u godini prosječan broj zaposlenih veći od 300 I ako je to propisano posebnim zakonom kojim se uređuje djelatnost koju društvo obavlja – minimalni broj

članova no 3, uvijek mora biti neparan; biraju ga članovi; na upravu se primjenjuju odredbe o nadzornom odboru d.d.(dužna pozornost, uvjeti za imenovanje itd)- skupština d.o.o. = zajednički sastanak članova - primarni način ostvarivanja upravljačkih članskih prava- mogućnost odlučivanja I pisanim putem -za takav način ZTD traži suglasnost svih članova za svako pojedino odlučivanje

JEDNOSTAVNI D.O.O- može se osnovati ako društvo ima do 3 člana i jednog člana uprave- mora imati oznaku j.d.o.o.- najniži iznos temeljnog kapitala je 10 kn, a temeljnog udjela 1 kn- uplata uloga isključivo u novcu- prijava za upis u registar tek nakon uplate svih uloga- društvo mora imati zakonske rezerve u koje se unosi ¼ iznosa dobiti svake godine umanjene za gubitak iz prethodne godine- zakonske rezerve se smiju upotrijebiti samo za

povećanje temeljnog kapitala za pokriće gubitka društva na način predviđen zakonom

- ako se temeljni kapital poveća tako da dosegne 20.000 kn ili više, na društvo se više ne primjenjuju odredbe o j.d.o.o., s time da smije zadržati tvrtku (znači I oznaku j.d.o.o.)

78