1

Činjenice o bolesti bjesnilo

Bjesnilo je bolest koja utiče na mozak i živce.

Prouzrokuje ga virus koji može da se prenosi među

svim sisarima, uključujući i ljude.

Bjesnilo se javlja u skoro svim zemljama širom

svijeta. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO)

procjenjuje da najmanje 55.000 ljudi umre od

bjesnila svake godine i to većinom u ruralnim

područjima Afrike i Azije. Pošto slučajeve bjesnila

često ne prepoznaju u ruralnim područjima stvarni

broj je vjerovatno veći.

................................ • 40% ljudi koje ugrizu životinje koje možda

imaju bjesnilo su djeca ispod 15 godina.

• Oko 99% slučajeva bjesnila kod ljudi nastaju

zbog ugriza psa.

• Kada osoba ili životinja dobiju kliničke znake

bjesnila, on ili ona će umrijeti. Bjesnilo je

uvijek smrtonosno kada se bolest razvije.

• Bjesnilo se može potpuno spriječiti kod

životinja i ljudi putem vakcinacije.

................................

Ko može dobiti bjesnilo?

• Svi sisari mogu dobiti bjesnilo.

• Ptice, gmizavci i ribe ne obolijevaju od

virusa i ne prenose virus na sisare.

Životinjske vrste koje najčešće prenose

bjesnilo na ljude mogu biti različite u različitim

regijama svijeta. Ove razlike zavise od više

faktora, uključujući brojnost vrsta koje obično

prenose bjesnilo, programe za kontrolu

bjesnila, i aktivnosti ljudi koje ih dovode u rizik

od dobijanja bjesnila. Na primjer, u Sjevernoj

Americi bjesnilo obično napada divlje životinje

kao što su šišmiši, tvorovi, rakuni i lisice. Ono

je rijetko kod pasa i mačaka zbog snažnih

programa vakcinacije. U Aziji i Africi najčešće

je kod domaćih pasa zbog loših programa

vakcinacije. U područjima u kojima ljudi love

divlje životinje zbog mesa postoji veća

vjerovatnoća da će biti izloženi bjesnilu od

divljih životinja.

Najčešće žrtve bjesnila kod ljudi su djeca koju

ugrizu domaći psi zaraženi bjesnilom.

Djeca su najčešće žrtve ugriza pasa, zbog čega su veoma izloženi

riziku zaraze bjesnilom koju mogu prenijeti nevakcinisani psi.

Najbolji načini za sprečavanje ovih tragedija su vakcinisanje pasa

i učenje djece kako da se sigurno i s poštovanjem ponašaju sa

životinjama.

2

Bjesnilo je 100% smrtonosno, ali

moguće ga je 100% spriječiti

Bjesnilo se može potpuno spriječiti

vakcinacijom. Ovo važi i za ljude i za životinje.

Ljudi koji su izloženi velikom riziku kontakta sa

životinjama oboljelim od bjesnila trebaju biti

vakcinisani. Ova grupa može uključivati

veterinare, spasioce divljih životinja, biologe za

divlje životinje i ljude koji žive u područjima

gdje je bjesnilo kod pasa često. Raspored za

vakcinaciju objašnjen je ispod.

Psi i drugi ljubimci sisari, kao i krave, konji i

druga stoka, trebaju biti vakcinisani protiv

bjesnila u područjima gdje je bjesnilo često kod

pasa i lokalnih divljih životinja.

Kada životinja ili osoba razvije kliničke znake

bjesnila tada je bolest uvijek smrtonosna.

Nema tretmana ni lijeka kada osoba ili životinja

pokažu znakove bolesti.

Vakcinacija pasa je najučinkovitiji način da

se spriječi bjesnilo kod ljudi.

Kako se ljudi zaraze bjesnilom?

WHO i druge organizacije često koriste termin

„izloženost“ kako bi raširile informacije o

bjesnilu. Taj termin znači da je osoba ili

životinja bila izložena virusu. Virus je prisutan u

tjelesnim tekućinama životinje koja ima

bjesnilo, a posebno u pljuvački. Na primjer, ako

osobu ugrize pas koji ima bjesnilo, zubi psa

stvore ranu u koži i pljuvačka na zubima unese

virus u ranu. Ovo je izloženost preko ugrizne

rane.

Postoje dva tipa izloženosti koji mogu dovesti

do infekcije bjesnilom:

1. Ugriz životinje koja ima bjesnilo;

2. Izloženost bez ugriza: kontaminacija

otvorene rane, očiju ili unutrašnjosti nosa ili

usta sa pljuvačkom životinje koja ima bjesnilo.

Najčešći način kojim se osoba ili životinja

zarazi virusom bjesnila je preko ugriza

zaražene životinje.

Virus bjesnila se unese u mišić ili kožu preko

rane, nađe put do živaca u blizini i zatim

putuje uz živce do mozga. Virus se množi u

mozgu i zatim putuje preko živaca do

pljuvačnih žlijezda. Viruse se zatim izbacuje

preko pljuvačke. Zato su pljuvačka i ugrizne

rane najopasnije.

Bijesna životinja obično izgleda bolesno i

čudno se ponaša. Međutim, psi, mačke, lasice i

neke divlje životinje mogu početi ispuštati virus

u pljuvačku nekoliko dana prije nego životinja

počne izgledati i ponašati se čudno. Ovo je

razlog za pravilo karantene od 10 dana

(opisano ispod).

Za glodare i zečeve je malo vjerovatno da nose

bjesnilo i ugrizi ovih vrsta obično ne zahtijevaju

liječenje nakon izloženosti. Na primjer, ako

zdrav ljubimac hrčak iz kaveza ugrize nekog za

prst, obično nije potrebno da ta osoba ide na

vakcinaciju protiv bjesnila. Međutim, svaki

slučaj mora biti procijenjen profesionalno i

pojedinačno kako bi se utvrdio rizik i kako bi se

preduzele odgovarajuće mjere.

Osoba neće dobiti bjesnilo ako samo dotakne

životinju, pomiluje joj krzno ili dođe u kontakt s

krvlju, izmetom, urinom ili sprejom (kao što je

slučaj s tvorom).

Bjesnilo se vakcinacijom može potpuno spriječiti kod

životinja i ljudi. Ubijanje pasa nikad nije garant za

kontrolu bjesnila i zapravo može povećati rizik od

bjesnila u području.

3

Kuhanje ubija virus bjesnila. Meso i drugi dijelovi

tijela životinja uvijek trebaju biti dobro kuhani prije

nego ih osoba pojede kako bi se izbjegla infekcija s

mnogim vrstama bakterija, virusa i parazita. Klanje

bijesne životinje može biti rizično za osobu koja je

kolje.

Kako izbjeći bjesnilo?

Postoje četiri važna načina da ljudi izbjegnu

zaražavanje bjesnilom:

................................ 1. Vakcinacija pasa;

2. Izbjegavanja ugriza bijesne životinje;

3. Vakcinacija prije izlaganja;

4. Preventiva nakon izlaganja;

................................ 1. Vakcinacija pasa i mačaka je najefikasniji i

najekonomičniji način sprečavanja bjesnila

kod ljudi

Najmanje 99% slučajeva bjesnila kod ljudi uzrokuju

bijesni psi. Bjesnilo kod pasa se može potpuno

spriječiti vakcinacijom. Vakcinacija pasa je mnogo

jeftinija, mnogo učinkovitija, mnogo humanija i

mnogo manje opasna od sve tri druge metode

prevencije. Preporuke za vakcinaciju pasa navodimo

u tekstu koji slijedi.

2. Izbjegavanje ugriza

Naučite kako da se s poštovanjem ponašate sa

životinjama i naučite djecu kako da isto rade. Na

primjer:

• Ne uznemiravajte ženke koje se brinu za njihove

mlade;

• Nemojte ometati životinje koje se hrane;

• Ostavite životinje koje spavaju na miru.

• Ako životinja izgleda uplašeno, agresivno ili

stidljivo zadržite udaljenost koja pokazuje

poštovanje i nemojte na silu prilaziti životinji;

• Ne prilazite divljim životinjama. Divlje životinje

preferiraju da izbjegavaju ljude, ali mogu

napasti ako ih uplašite, ako se osjećaju

ugroženo ili ako osjećaju da su im mladi u

opasnosti;

• Posebno se pobrinite da izbjegnete kontakt,

ako se divlja životinja ponaša nenormalno.

3. Vakcinacija prije izlaganja

(također se zove i prevencija prije izlaganja)

Ovo znači vakcinaciju prije nego što dođe do

mogućnosti ugriza ili drugog izlaganja bjesnilu.

Ljudi koji rade sa sisarima u područjima gdje

postoji endemija bjesnila trebaju biti vakcinisani

(npr. veterinari, radnici koji spašavaju životinje,

divljinu, biolozi…). Idealno bi bilo da se i ljudi koji

žive u područjima gdje je često bjesnilo kod pasa

također vakcinišu. Međutim, ovo se često ne radi

zbog socijalno-ekonomskih i drugih razloga.

4

4. Prevencija nakon izlaganja

Ovo uključuje niz vakcinacija koje se osobi daju

nakon što osobu ugrize životinja koja ima bjesnilo

ili možda ima bjesnilo.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) ima

detaljne protokole za rad sa ljudskim pacijentima

prije i nakon izlaganja. Ovi protokoli se smatraju

međunarodnim standardom. Oni su detaljno

navedeni na kraju ovog dokumenta.

Ako osobu ugrize životinja koja potencijalno ima

bjesnilo, on/ona će trebati preventivno liječenje

nakon izlaganja, bez obzira na to je li dobio/la

vakcinaciju prije izlaganja. Međutim, ako je osoba

ranije vakcinisana, tada je potrebno manje

injekcija i liječenje će biti mnogo jeftinije. Ranija

vakcinacija također poboljšava šanse za

preživljavanje, a posebno ako pacijent ne može

brzo dobiti adekvatnu medicinsku pomoć.

U nekim područjima može biti teško dobiti

odgovarajuću vakcinu protiv bjesnila i liječenje

nakon izlaganja. Kada putujete u takva područja, a

posebno ako je bjesnilo endemično kod vrsta s

kojima je kontakt vjerovatan (npr. psi), tada se

snažno preporučuje vakcinacija prije izlaganja.

Različite zemlje mogu imati različite tipove

vakcina protiv bjesnila od kojih se neke prave

lokalno. Važno je vakcinisati se vakcinama koje

je odobrio WHO (detalji su navedeni ispod).

Neodobrene vakcine mogu biti nepouzdane u

zaštiti osoba i čak mogu biti opasne..

Poslodavci i nadzornici osoblja moraju znati da

zakoni u mnogim zemljama ne dozvoljavaju

poslodavcima da narede vakcinaciju osoblja i

volontera. Poslodavci to mogu samo preporučiti.

Preporučuje se da se od svog osoblja i svih

volontera zatraži da potpišu odricanje od

odgovornosti kojim se poslodavac oslobađa od

odgovornosti, ako osoba ne prati preporučene

procedure preventive prije i nakon izlaganja.

…………………………… Pas koji je uplašen, štiti svoj prostor ili svoje mlade ili je na

drugi način uznemiren vašim prilaskom vas može ugristi. Radi

vlastite sigurnosti i sigurnosti životinje, važno je da razumijete

kako se životinja osjeća i šta vam pokušava „reći“. Ako

sumnjate na nešto pustite životinju na miru.

Šta je titar antitijela?

Vakcina stimulira imunološki sistem u tijelu da

proizvede antitijela protiv određenog organizma,

što je u ovom slučaju virus bjesnila.

Antitijela stalno patroliraju u tijelu tražeći

organizme koje mogu prepoznati i napadaju ih. Na

ovaj način antitijela protiv bjesnila napadaju virus

koji uđe u tijelo i ubijaju ga prije nego što se može

replicirati i učiniti pacijenta bolesnim.

Nivo antitijela u krvi za određeni organizam zovemo

titrom antitijela. U ovom slučaju to zovemo titrom

za bjesnilo. Možemo mjeriti titre antitijela u krvi i to

nam može reći jesmo li adekvatno zaštićeni ili nam

treba dodatna vakcinacija.

Moderne vakcine protiv bjesnila za ljude proizvode

titar antitijela koji obično traje najmanje dvije

godine kod većine zdravih ljudi. Međutim može

postojati velika varijacija tako da treba provjeriti

titar za bjesnilo i dati dodatne vakcine prema

smjernicama WHO-a (detalji navedeni ispod).

Nakon primanja vakcine tijelu treba 1-2 sedmice

da proizvede puni titar antitijela.

5

Šta je imunoglobulin bjesnila (RIG)?

RIG je pročišćena krv koja sadrži visoku

koncentraciju antitijela za bjesnilo. Ova već

spremna antitijela pomažu da se pacijent zaštiti

dok tijelo pacijenta bude imalo dovoljno vremena

da napravi vlastita antitijela protiv virusa.

Zapamtite da tijelu treba 1-2 sedmice da proizvede

antitijela nakon vakcinacije protiv bjesnila. Ali, ako

je osoba upravo ugrižena on/ona treba nešto što će

odmah početi napadati virus bjesnila u ugriznoj

rani. U tom slučaju daje se RIG oko rane kako bi već

spremna antitijela mogla odmah početi napadati

virus. Pacijent u isto vrijeme prima normalnu

vakcinu protiv bjesnila. Zatim tijelo pacijenta

počinje proizvoditi vlastita antitijela kako bi

nastavilo sa napadom kada se RIG potroši.

Liječenje ljudi koji su upravo bili izloženi (na primjer

kroz ugriz psa) i koji nikada nisu bili vakcinisani

protiv bjesnila uključuje RIG injekcije zajedno sa

vakcinom protiv bjesnila. Ljudi koji su prije

vakcinisani ne trebaju RIG injekcije. Dostupna su

dva tipa RIG-a koje je odobrio WHO. Jedan se pravi

iz ljudske krvi (HRIG), a drugi iz konjske krvi (konjski

RIG ili ERIG). Ljudski RIG je veoma skup i košta oko

250 USD po injekciji. Proizvod od konja je jeftiniji,

ali nosi veći rizik alergijske reakcije pacijenta.

Znakovi bjesnila kod životinja

Najčešći znak bjesnila koji možemo vidjeti kod

životinja je nenormalno ponašanje.

Na primjer: noćne životinje poput šišmiša i rakuna

mogu biti vani i lutati tokom dana.

Životinje, a posebno divlje životinje obično čine

sve da izbjegnu ljude. One se obično sakrivaju i

bježe. Bijesne divlje životinje mogu izgubiti

prirodnu averziju prema ljudima i prići im. Možete

vidjeti šišmiša ili rakuna u sred dana kako prilazi

osobi ili čak pokušava da je napadne.

Planinari mogu naići na divlje životinje koje prosto

zbunjeno stoje na sred puta i ne bježe kao što bi

normalno uradile.

Poljoprivrednici koji rade na traktoru po noći sa

upaljenim svjetlima mogu naći kojota ili lisicu koji idu

direktno prema svjetlima kao da su hipnotizirani.

Vrste grabljivaca kao što su lisice, vukovi ili mačke

koje imaju bjesnilo mogu napasti životinje koje bi

normalno izbjegavale. Na primjer, lisica s bodljama

bodljikavog praseta u njušci vjerovatno je bijesna.

Zdrava lisica je previše pametna da se približi

bodljikavom prasetu.

Uopće možemo naći dvije forme bolesti kod bjesnila

kod životinja. Međutim, važno je zapamtiti da

životinja sa bjesnilom može pokazati bilo koju

kombinaciju kliničkih znakova navedenih ispod.

.................................... 1. „Bijesni“ oblik bjesnila

... životinju čini agresivnom i ona će vjerovatno ugristi ili

napasti. To je oblik koji se obično prikazuje na slikama ili

crtežima bijesnog psa.

2. „Glupi“ oblik bjesnila

... kod kog životinja može biti dezorijentirana, djelomično ili

potpuno paralizirana i može se ponašati kao da joj je

dnevno svjetlo neugodno ili može stajati i besciljno buljiti.

Djeca su najvažniji resurs za društvo puno poštovanja i suosjećanja. Ako se

zdrav odnos sa životinjama uspostavi u ranoj dobi to donosi dobrobit za cijelo

društvo.

6

Drugi uobičajeni znakovi bjesnila kod životinja

uključuju:

• baljenje ili „pjenu“ iz usta,

• teško gutanje,

• teško disanje,

• promjenu glasa (npr. kod lajanja, mukanja ili

cviljenja)

• uznemirenost, nervozu, nemir,

• nekontrolirano ponašanje kao neprovocirano

uzbuđivanje, nemirno lutanje, napadanje dijela

vlastitog tijela,

• raširene ili nejednake zjenice,

• neobičan, krut ili nejednak hod,

• grčevi,

• konji s bjesnilom se mogu valjati po zemlji. Ovo

može dovesti do toga da ljudi bjesnilo zamijene

sa stomačnim grčevima.

Klinički znakovi bjesnila su akutni i počinju iznenada

i brzo napreduju tokom nekoliko dana. Sporo

hronično stanje koje se razvija sedmicama i

mjesecima vjerovatno nije bjesnilo.

Period inkubacije bolesti je vrijeme koje je potrebno

od početnog izlaganja patogenu (npr. unos virusa

bjesnila preko ugrizne rane) do početka kliničkih

znakova bolesti. Na primjer, ako neko ima prehladu i

kihne na vas i zatim vi dobijete prehladu 3 dana

kasnije onda je period inkubacije bio 3 dana. Period

inkubacije za bjesnilo kod životinja može biti između

sedmice i nekoliko mjeseci ili čak godina. Kod pasa

period inkubacije obično traje između dvije sedmice

i tri mjeseca. Kod ljudi to je obično tri mjeseca, ali

može biti i nekoliko godina. Ovi inkubacijski periodi

su osnova za logiku vremena karantena, na primjer,

za pse ili mačke kada putuju međunarodno, ili ako je

psa ugrizla životinja koja možda ima bjesnilo.

Period inkubacije za bjesnilo može varirati kod

različitih vrsta, lokacije izlaganja (npr. noga ili lice) i

nivoa izlaganja (npr. duboki ugriz naspram

površinske ogrebotine). Uopće, što je do izlaganja

došlo dalje od mozga virusu će biti potrebno duže

vremena da putuje uz živce do mozga i period

inkubacije će biti duži. Djecu čestu ugrizu za lice što

je blizu mozgu i zato to može dovesti do bržeg

nastanka kliničke bolesti.

Dijagnoza bjesnila

Jedini način da se sigurno utvrdi je li životinja imala

bjesnilo jeste da se tijelo životinje pošalje posebnom

vladinom laboratoriju koji će pregledati mozak

Ne postoji test za

dijagnosticiranje bjesnila kod

živih životinja

Većina zemalja ima zakonske protokole za postupak sa

živim životinjama koje možda imaju bjesnilo (navedeno

ispod).

Dijagnoza bjesnila kod ljudi je komplicirana i zahtjeva

nekoliko testova od kojih neke treba ponoviti više puta.

Potrebno je testirati uzorke, krvi, pljuvačke, spinalnu

tekućinu i uraditi biopsiju kože tražeći prisustvo virusa

bjesnila ili antitijela. Zapamtite da se antitijela počinju

pojavljivati tek nekoliko dana ili sedmica nakon izlaganja

virusu, a virusu treba nekoliko dana da dođe do živaca,

pljuvačnih žlijezda i spinalne tekućine i kože vrata.

Zato su dijagnostički testovi precizni samo dosta

vremena nakon što je osoba inficirana. Liječenje

mora početi mnogo prije nego što je moguće

napraviti definitivnu dijagnozu.

7

Preventiva prije izlaganja za ljude

Ljudi koji su izloženi riziku izlaganja bjesnilu se

trebaju vakcinisati. To može uključivati:

• ljude koji rade sa sisarima (npr. veterinari,

spasioci životinja, službenici za kontrolu

životinja ili terenski biolozi),

• ljude koji žive u područjima sa visokim nivoom

endemičnog bjesnila (npr. Azija i Afrika),

• laboratorijske radnike koji mogu doći u kontakt

s virusom u laboratoriji.

Kada se osoba prvi put vakciniše protiv bjesnila,

on/ona mora primiti seriju od tri vakcinacije: 0.

dana, 7. dana i 28. dana.

Nakon vakcinisanja potrebno je jednom godišnje

izmjeriti titar antitijela osobe kako bi se utvrdilo je

li potrebna dodatna vakcinacija. Titar antitijela

treba ostati iznad 05 IU/ml.

Ako mjerenje titra antitijela nije moguće

preporučuje se dodatna vakcinacija svake dvije

godine.

WHO je odobrio tri tipa vakcina za ljude. Važno je

vakcinisati se sa jednom od te tri. Izbjegavajte

neodobrene vakcine.

1. Linija ljudskih diploidnih ćelija (HDCV) Rabivac™

2. Vakcina od prečišćenih Vera ćelija (PVRV)

Verorab™, Imovax™, Rabies Vera™, TRC

Verorab™

3. Vakcina od prečišćenog embrija pileta

(PVECV) Rabipur™

Ove informacije su bile ažurirane u vrijeme pisanja

ovog dokumenta, ali čitaocima se savjetuje da

provjere Internet stranicu WHO-a za najnovije

informacije: http ://www. who.int/rabies/en/

………………………… Ljudi koji rade sa sisarima u područjima u kojima je bjesnilo

endemično trebaju se vakcinisati preventivno.

Preventiva nakon izlaganja: Šta uraditi ako

osobu ugrize životinja sa bjesnilom?

To je hitan slučaj, Nemojte odlagati liječenje.

Prvo odmah operite ranu tokom 15 minuta koristeći sapun

i čistu tekuću vodu. Ako je to dostupno koristite

dezinfekcijski sapun ili jod. Ovo je kritičan korak kako bi se

iz rane opralo što je više moguće virusa.

Odmah potražite medicinsku njegu za liječenje nakon

izlaganja. Tip liječenja koji pacijent dobije zavisit će od

sljedećeg:

• Je li pacijent već vakcinisan (preventiva prije

izlaganja),

• Tip izlaganja do kog je došlo (Kategorije

WHO-a 1-3),

Kategorija 1:

Dodir ili hranjenje životinja, lizanje na neoštećenoj koži

Kategorija 2:

Grickanje otkrivene kože, manje ogrebotine ili abrazije

bez krvarenja

Kategorija 3:

Jedan ili više ugriza ili ogrebotine koje probiju kožu,

lizanje po probijenoj koži, kontaminacija očiju ili

unutrašnjosti usta ili nosa s pljuvačkom životinje koja

ima bjesnilo ili izloženost ugrizima ili ogrebotinama od

šišmiša..

8

Liječenje može uključivati:

• Vakcinu protiv bjesnila. Ovo je potrebno

za sva izlaganja kategorije 2 i 3.

• Injekcije Imunoglobulina bjesnila (RIG) oko rane

- Ovo je potrebno za kategoriju 3 izlaganja, ako

pacijent nije dobio vakcinu prije izlaganja. Ljudi

koji su dobili vakcinaciju prije izlaganja ne

trebaju RIG.

- Injekcije RIG-a treba davati što je prije

moguće, a po mogućnosti u roku od 24 sata. One

se mogu dati do 7 dana nakon što je došlo do

izlaganja.

• Antibiotici, ako postoji bojazan da se razvija

bakterijska infekcija rane.

• Liječenje rane sa zavojima. Idealno ranu ne treba

zatvarati koncima.

• Vakcinacija od tetanusa, ako pacijent trenutno

ne prima tu vakcinu. Dodatne vakcine tetanusa

preporučuju se svakih 10 godina za odrasle.

Djecu treba vakcinisati pet puta prije 6 godina

starosti. Pogledajte

http://www.cdc.gov/vaccines/vpd-vac/tetanus/

Trudnice i djeca trebaju dobiti preventivu nakon

izlaganja po standardnom protokolu.

Detaljne protokole WHO-a za vakcinaciju nakon

izlaganja može se naći na:

http://www.who.int/rabies/human/

WHO_strategy_prepost_exposure/en/index1.html

i http://www.who.int/rabies/PEP_prophylaxis_

guidelines_June10.pdf

Pokušajte identificirati životinju koja je ugrizla

osobu.

Zapamtite: Sigurnost je na prvom mjestu!

Ako je životinja opasna i pokušava napasti nemojte je

sami pokušavati uhvatiti. Nazovite odjel za kontrolu

životinja kako bi profesionalac uhvatio životinju.

Životinju držite zatvorenu u kavezu ili kutiji i odmah

pozovite odjel za kontrolu životinja ili službu javnog

zdravstva. Osigurajte da djeca i ljubimci ne dođu u

blizinu zatvorene životinje.

Ako se radi o divljoj životinji ili psu ili mački bez

vlasnika, životinju se može eutanazirati i poslati na

testiranje. Osoba koju je ugrizla treba odmah početi

sa liječenjem nakon izlaganja. Nemojte čekati na

rezultate testova izvršenih na životinji kako bi počeli

sa liječenjem.

Ako životinja ima vlasnika treba nabaviti evidenciju

vakcinisanja od vlasnika životinje. Treba se

posavjetovati sa lokalnim odjelom za javno zdravstvo

o tome kako nastaviti. Zakoni mogu varirati u

regijama, ali međunarodni standard preporučuje da:

• životinja treba biti eutanazirana i poslana na

testiranje ako nije vakcinisana i čini se akutno

bolesnom. Osoba koja je ugrižena treba odmah

početi sa liječenjem nakon izlaganja. Nemojte

čekati na rezultate testova na životinji kako bi počeli

sa liječenjem;

• ako se životinja čini zdravom, životinja treba biti

zatvorena na 10 dana posmatranja od strane

veterinara. Ako se u tih 10 dana razviju znakovi

bjesnila, životinja mora biti

eutanazirana i poslana u laboratoriju na testiranje.

- životinja ne smije biti vakcinisana tokom perioda

posmatranja od 10 dana. Vakcinisanje životinje

može omesti tačnu dijagnozu bjesnila ako se

ispostavi da životinja ima bjesnilo.

- Osoba koja je ugrižena ne treba početi sa

liječenjem nakon izlaganja, ako životinja ne

pokazuje znakove bjesnila..

• Ako niste sigurni pozovite lokalni odjel za javno

zdravstvo za savjet.

Sjetite se da prijavite incident s ugrizom

lokalnom odjelu za zdravstvo. Vladini odjeli za

zdravstvo čuvaju evidenciju o ugriznim ranama i

izlaganju bjesnilu za državne i međunarodne

statistike o bolesti. Podaci iz ovih evidencija su

materijali koji podupiru istraživanja, razvoje

politika i potrebnu pomoć u borbi protiv bolesti

kao što je bjesnilo.

9

Vakcinacija protiv bjesnila za životinje

Vakcinacija pasa je najučinkovitiji, siguran i

efikasan način za sprečavanje bjesnila kod ljudi i

pasa. Programi vakcinacije protiv bjesnila su

najvažniji element u sprečavanju slučajeva

bjesnila kod ljudi. Zapamtite da više od 99%

slučajeva bjesnila kod ljudi uzrokuju psi s

bjesnilom. Bjesnilo je moguće potpuno spriječiti

kod pasa putem vakcinacije.

Psi, mačke i drugi ljubimci koji imaju priliku da dođu

u kontakt s drugim životinjama trebaju biti

vakcinisani protiv bjesnila prema lokalnim

zakonima. Ovo obično uključuje vakcinaciju jednom

godišnje, zavisno od raširenosti endemskog

bjesnila u tom području i od certifikacije vakcine.

Kučići i mačići trebaju biti prvi put vakcinisani u

dobi od 3 mjeseca starosti ili nakon toga.

Od velike je pomoći kada vakcinisane životinje nose

posebnu ogrlicu ili oznaku koja pokazuje kada je

životinja vakcinisana protiv bjesnila. Ovo može zaštiti

životinju od nepotrebnog eutanaziranja u svrhu

testiranja ako ugrize nekoga. To će također spriječiti

da osoba koju životinja ugrize izbjegne nepotrebne

injekcije protiv bjesnila nakon izlaganja. Vakcinisani

pas koji slobodno luta također čini da se zajednica

osjeća sigurnije. Ovo je kritično pitanje u nekim

područjima u kojima se ljudi boje bjesnila.

Identifikacija psa kao vakcinisanog protiv bjesnila

može izbjeći nemir u zajednici ili može spriječiti da

psa ubije neko ko se boji bjesnila.

Domaću stoku (sisare) može se vakcinisati u

područjima gdje je velik rizik od izlaganja životinja

bjesnilu (npr. od domaćih pasa ili divljih životinja kao

što su šišmiši).

................................ (Iznad) Psi koji su vakcinisani i koji nose specijalne ogrlice

mogu smanjiti strah koji zajednice ponekad osjećaju prema

psima koji lutaju. Strah i nerazumijevanje bjesnila donose

mnogo patnje i životinjama i ljudima.

................................ Pas na Baliju kog je vakcinisalo Udruženje za dobrobit životinja

Balija dobija specijalnu crvenu ogrlicu koja signalizira

„Ja sam vakcinisan!“.

10

Vakcine za životinje moraju biti licencirane za

korištenje za tu određenu vrstu i moraju biti

proizvedene u pouzdanim uslovima kontrole

kvalitete. Ima mnogo takvih vakcina dostupnih

širom svijeta. Vaš veterinar treba imati listu

odobrenih vakcina. Vi ih alternativno možete naći na

Internet stranici Centra za kontrolu bolesti

Sjedinjenih Država:

http://www.cdc.gov/rabies/specific_groups/veterin

arians/vaccines.html

Domaće životinje i ljudi se vakcinišu vakcinom u

obliku injekcije. Za divlje životinje se obično koriste

oralne vakcine koje se distribuiraju u posebno

dizajniranim mamcima u područjima gdje žive divlje

životinje.

Posebni projekti za vakcinaciju pasa i sa oralnom

vakcinom mogu se uspostaviti u područjima gdje ima

mnogo pasa lutalica.

Programi vakcinacije koji imaju za cilj kontrolu

bjesnila kod životinja zahtijevaju vakcinaciju

najmanje 70% životinja u populaciji godišnje. Ovo

kreira prirodnu barijeru koja sprečava širenje bolesti

u populaciji. Ovih 70% je cilj programa vakcinacije

pasa kako bi se kontroliralo bjesnilo kod pasa u

endemičnim područjima.

................................

Članovi zajednice sa svojim psima u redu za vakcinaciju protiv

bjesnila u Cape Townu, Južna Afrika. Politika i resursi za

podršku edukaciji i vakcinaciji osnažuju zajednicu u dobroj

brizi za njihove životinje.

................................

Šta uraditi ako psa ili mačku ljubimca ugrize

životinja koja potencijalno ima bjesnilo?

Odvedite životinju veterinaru što je prije moguće. Ako

će vam trebati više od sata da životinju odvedete

veterinaru stavite gumene rukavice i pažljivo operite

ranu sa sapunom i vodom tokom 15 minuta. Ako je

životinja uznemirena i pokuša ugristi, prestanite.

Uvijek zapamtite da je sigurnost na prvom mjestu.

Međunarodne smjernice daju sljedeće protokole za

pse ili mačke izložene bjesnilu:

Ako su pas ili mačka pravilno vakcinisani protiv

bjesnila i ugrize ih životinja koja potencijalno ima

bjesnilo, taj pas ili mačka moraju odmah ponovo

biti vakcinisani i držani pod pažljivim

posmatranjem tokom 45 dana. Ako se tokom tog

vremena razviju klinički znakovi bjesnila životinju

se mora eutanazirati i testirati na bjesnilo.

Ako pas ili mačka nisu vakcinisani moraju biti ili

eutanazirani ili se držati u karanteni tokom 6

mjeseci. Ako se tokom tog vremena razviju klinički

znakovi bjesnila životinju se mora eutanazirati i

testirati na bjesnilo. Ako se ne pojave klinički

znakovi, životinje se vakciniše mjesec prije

otpuštanja iz karantene.

Ako su pas ili mačka bili vakcinisani prije više

godina i nisu redovno

vakcinisani veterinar će

morati razmotriti slučaj tako

što će uzeti u obzir činjenice

onog što se desilo i

savjetovati vlasnika životinje

šta da uradi..

11

Informacijski resursi o bjesnilu

• Činjenice o bjesnilu br. 99, Septembar 2011.,

Svjetska zdravstvena organizacija

http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs

099/en/

• Detaljne informacije o preventivi prije izlaganja i

preventive nakon izlaganja:

http://www.who.int/rabies/human/WHO_strategy

_prepost_exposure/en/indexl.html

i

http://www.who.int/rabies/PEP_prophylaxis-guidel

ines_Junel0.pdf

• Centri za kontrolu i prevenciju bolesti, Vlada

S.A.D.-a http://www.cdc.gov/rabies/

• Globalna alijansa za kontrolu bjesnila

http://www.rabiescontrol.net/index.html

• Video BoonDocs-a (šou o divljini i medicini na putu),

o historiji, prevenciji i liječenju bjesnila.

http://boondocsmedicine.com/index.php?option=

com_content&view= article&id=93

Za kontrolu bjesnila tamo gdje je bolest endemična

mora se vakcinisati najmanje 70% pasa godišnje.

• Video Američkog udruženja veterinara o kontroli

bjesnila

http://www.youtube.com/watch?v=VyPi28YRHlU

• Videa Globalne alijanse koji opisuju bjesnilo,

simptome i prevenciju.

http://www.worldrabiesday.org/EN/media_center

/videos.html

• Svjetski dan borbe protiv bjesnila

http://www.worldrabiesday.org/

• Video koji opisuje kliničke znakove kod životinja i

simptome kod ljudi koji imaju bjesnilo.

http://www.youtube.com/

watch?v=oBn385Mun6A ili

http://monkeysee.com/play/18129-understandin

-grabies

• Ovaj video pokazuje i objašnjava najčešće životinje

koje napada bjesnilo.

http://www.youtube.com/watch?v=37HnP5ocv3Y

&feature=relmfu or

http://monkeysee.com/play/18130-rabies-wha-a

nimals-are-most-likely-to-be-rabid

IFAW

Međunarodno sjedište

290 Summer Street | Yarmouth Port, MA 02675

Sjedinjene Države

Tel: +1 (508) 744 2000 | Tel: +1 (800) 932 4329 Fax: +1

(508) 744 2099 | Email: info@ifaw.org www.ifaw.org