OBUKA O STEČAJNIM SPOROVIMA ZA SUDIJE - idlo.int · PDF fileebrd/idlo sudijska obuka o privrednom pravu podrŠka crnoj gori obuka o steČajnim sporovima za sudije

VRHOVNI SUD CRNE GORE

Centar za edukaciju nosilaca pravosudne funkcije

EBRD/IDLO SUDIJSKA OBUKA O PRIVREDNOM PRAVU PODRŠKA CRNOJ GORI

PRIRUČNIK

OBUKA O STEČAJNIM SPOROVIMA ZA SUDIJE

EBRD/IDLO SUDIJSKA OBUKA O PRIVREDNOM PRAVU PODRŠKA CRNOJ GORI OBUKA O STEČAJNIM SPOROVIMA ZA SUDIJE

© IDLO, 2014

ALL RIGHTS RESERVED

ALL MATERIALS INCLUDED IN THIS HANDBOOK ARE INTENDED FOR YOUR PERSONAL, NON-COMMERCIAL USE ONLY.

THEY ARE PROTECTED BY COPYRIGHT, AND OWNED OR CONTROLLED BY IDLO OR THE PARTY CITED AS THE AUTHOR OF THE SPECIFIC ITEM.

2


SADRŽAJ

1. Ciljevi .............................................................................................................................................. 4

2. Plan rada ......................................................................................................................................... 5

3. Eksperti ........................................................................................................................................... 7

4. Propisi koji u Crnoj Gori uredjuju oblast stečaja Dragan Vučević, sudija Privrednog suda u Podgorici ........................................................................................................................................... 10

5. UNCITRAL Model zakona o prekograničnoj insolventnosti: sudska perspektiva ......................... 31

6. Model zakona o prekograničnoj insolventnosti Komisije Ujedinjenih Nacija za međunarodno trgovinsko pravo (52/158) ................................................................................................................ 46

7. Preporuka Komisije оd 12. ožujka 2014. o novom pristupu stečaju i nesolventnosti poduzeća . 60

8. Procedure insolventnosti u kontekstu zakona o društvima Evrposke Unije ............................. 69

9. Uredba vijeća (EZ) br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. o stečajnom postupku ........................... 80

10. Načela udrđivanja programma sanacije preduzeća ................................................................. 106

11. Zakonske orderbe koje regulišu materiju strečajnog upravnog postupka ............................... 112

3


1. CILJEVI

Na kraju seminara učesnici će obogatiti prethodno stečena znanja iz oblasti stečajnog prava koje se primjenjuje u Evropskoj Uniji kao i sagledati mogućnosti primjene smjernica i načela Evropske Unije iz domena stečajnih postupaka u postojeće crnogorsko zakonodavstvo.

Od svih učesnika će biti traženo da zajedno prepoznaju modalitete organizacije rada u cilju veće efikasnosti pa i putem primjene informatičkih sredstava.

Pokrenuće se pitanje svrsishodnosti i potrebe uvođenja izmjena i dopuna kao i osavremenjivanja rešenja koja su trenuto u primjeni , u svijetlu apsolutne potrebe sagledavanja problema implemetacijom evopskih modela uz uspješnu saradnju kako na nacionalnom tako i na međunarodnom nivou između organa koji učestvuju u sudskim postupcima , i to posebno po pitanju insolventnosti.

Seminar ima za cilj pružiti učesnicima ažurirana znanja iz oblasti stečajnog prava u Evropskoj Uniji , sa pristupom koji ima prevashodni cilj detaljniju analizu modalieta čijom primjenom , smjernice koje pruža Evropska Unija po pitanju stečajnog prava , se lakše implementiraju u već postojeće crnogorsko zakonodanstvo koje reguliše ovu materiju , pa čak i putem praktičnog prikaza stečenih iskustava pravosuđa Evropskih Sudova.

Posebno će se tretirati slučejevi prekogranične insolventnosti kao i pitanje saradnje između sudova iz različitih zemalja.

Pružiće se detaljnije obješnjenje pojmova insolventnosti i krize preduzeća kao i različitih oblika stečajnih postupaka , uz analizu najefikasnijih modela intervencije sudskih organa u cilju pravovremenog sagledavanja krize preuzeća.

Pokrenuće se rasprava na temu upravljanja stečajnim postupcima i njihovim vremenskim trajanjem ; telematizacije rada sudija i odnosa između sudije i organa zaduženih za stečajne postupke.

Biće predmet posebne analize modaliteti likvidacije imovine unutar stečajnih postupaka ( uz praktični prukaz pa i u obliku primjene licitacionih modela ) uz nadzor sudskih vlasti nad preduzećima koja su u stečajnom postupku , ali koja su nastavila obavljanje svoje djelatnosti.

Biće riječi o načelima i konkretnim modalitetima u cilju podmirivanja povjerioca.

4


2. PLAN RADA

ČETVRTAK, 16 oktobar 2014 09.30 – 10.00 Registracija i kafa dobrodošlice

10.00 – 10.15 Dobrodošlica učesnicima Uvodni govor: Maja Milošević, izvršni direktor, Centar za edukaciju nosilaca pravosudne funkcije Crne Gore

10.15 – 10.35 Dragan Vučević, Sudija Privrednog suda u Podgorici: Propisi koji u Crnoj Gori uredjuju oblast stečaja

10.35 – 11.30 Predavanje 1: Postupci insolventnosti i način upravljanja krizom preduzeća u evropskom domenu.Prekogranična insolventnost. Komparativne metode. Upoređivanje između sudskih vlasti različitih zemalja.

11.30-11.45 Kafe pauza

11.45 – 13.00 Predavanje 2: Objašnjenje pojma insolventosti i pojma krize preduzeća.

Uloga sudskih organa u pravovremenom sagledavanju krize i u upravljanju odgovarajućim procedurama.

Analiza i rasprava na temu gore izloženih pojmova kao i po pitanju različitih postupaka stečaja ( likvidacije , bakrota, prindudne uprave , reprogramiranja duga) i njihovog međusobnog odnosa.

13.00 – 14.00 Ručak

14.00 – 15.15 Studija slučaja 1 : vezano za tačku 1: konkretna primjena mehanizama saradnje između sudskih vlasti

15.15 – 15.30 Kafe pauza

15.30 Predavanje 3: dodatna pojašnjena tačke 2 , uz analizu konkretnih slučaja i direktnog učešća prisutnih u obradi modela za donošenje odgovarajućih rešenja

17.00 Pitanja i odgovori

17.30 Kraj prvog dana

5


PETAK, 17 oktobar 2014 09.30 – 11.00 Predavanje 4: upravljanje postupcima i njihovim vremenskim

trajanjem; telematizacija rada sudskih vlasti ; odnos između sudije i organa zaduženih za postupke raznih oblika stečaja;

11.00 – 11.15 Kafe pauza

11.15 – 13.00 Predavanje 5: modaliteti likvidacije imovine u okviru stečajnih postupaka

Procedure koje predviđaju nastavak aktivnosti preduzeća uz nadzor od strane sudskih vlasti

13.00 – 14.00 Ručak

14.00 – 15.30 Studija slučaja 2 Proučavanje modela različitih procedura u cilju prodaje imovine

15.30 – 15.45 Kafe pauza

15.45 – 16.30 Predavanje 6 : Ishod likvidacije : isplata povjerioca. Načelo prava ravnopravnosti u isplati povjerioca i ograničenja u slučaju primjene različitog tretmanu među povjeriocima

16.30 – 17.00 Pitanja i odgovori

6


3. EKSPERTI

Silvia Governatori

Zvanje: Sudija pri Sudu u Firenci

Adresa suda : Tribunale di Firenze

Viale Guidoni 61, Firenze

Telefon: +39 055 7996291

E-mail: [email protected]

Silvia Governatori,je stekla diplomu Pravnog fakulteta , magna cum laude ( sa najvišom ocjenom sa pohvalom ) na Univerzitetu u Bolonji sa diplomskim radom iz radnog prava.

Usavršavala se na European University Institute, iz oblasti “comparative labour law, sa specijalizacijom načela nediskriminacije.

Kao sudija , nakon svog ulaska u pravosuđe 1989 godine , radila je kao sudija parnice , krivice i radnog prava.

Od 1999 godine radi u Sudu u Firenci i to prevashodno sve do 2009 godine u domenu porodičnog prava i prava lica , stečajnog prava i prava preduzeća , naslednog prava i javnih nabavki.

Od februara 2011 obavlja isključivo djelatnosti iz djelokruga sudije ovlašćenog za stečajne postupke pri odjeljenju za stečajeve Suda u Firenci. Bila je član Odbora za ravnopravnost polova u pravosuđu pri Višem Savjetu Pravosuđa od 1992 do 2006 godine kao i član Sudskog savjeta u Firenci.

Od 2012 godine obavlja funkciju tutora u Srednjoj školi za pravosuđe ( skraćeno SSM) i od mjeseca aprila 2014 član je decentralizovanog tijela za obuku polaznika škole za pravosuđe pri Apelacionom Sudu u Firenci.

Autor je više pravnih publikacija među kojima i jedne knjige.

Više puta je pozivana u svojstvu predavača na kongresima i seminarima , pa i u međunarodnim okvirima , na univerzitetima i u svim institucijama zaduženim za obuku sudija u Italiji i inostranstvu.

7


8

Dragan Vučević

Zvanje: Sudija Privrednog suda u Podgorici

Adresa suda: 2 IV Proleterske, Podgorica

Telefon: +382 20 231 219

E-mail: [email protected]

Pravni fakultet završen u Podgorici 1984 Pripravnički staž u Okružnom sudu Podgorica. Po završetku staža u trajanju od dvije godine položen pravosudni ispit. Od 1987 godine saradnik, a potom sekretar Višeg suda u Podgorici. Od 1994 Sekretar Vrhovnog suda Crne Gore. Od 2001 godine sudija Privrednog suda Podgorica. Bio Predsjednik udruženja sudija Crne Gore u toku 2009/ 2010. Godine 53. Kao sudija Privrednog suda postupao u predmetima pomorskih sporova, izvršenja na brodovima, registru brodova, privrednim sporovima, predmetima izvršenja, stečajeva i likvidacije. Sudio i krivične predmete u Osnovnom sudu. U toku 2014 godine postupa u stečajnim predmetima.

4. PROPISI KOJI U CRNOJ GORI UREDJUJU OBLAST STEČAJA1

4.1 Propisi koji u Crnoj Gori uredjuju oblast stečaja U pravnom sistemu Crne Gore, od kraja 80-tih godina prošlog vijeka, oblast stečajnog prava se uredjivala Zakonom o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji ("Službeni list SFRJ", br. 84/89 i "Službeni list SRJ", br. 37/93 i 28/96), koji zakon je bio propis donijet u državnoj zajednici čiji je dio bila i Crna Gora. Zakon o insolventnosti privrednih društava/”Službeni list RCG” br 6/02,0/06 i 02/07/ je donijet kao poseban zakon Crne Gore za oblast stečaja, koji je u toku njegove izrade i usvajanja bio, konceptualno i sadržinski, zasnovan na rješenjima iz stečajnog prava SAD /anglosaksonsko pravo/, tako da je bio napušten sistem kontinentalnog prava, koji je bio dominantan u Zakonu o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji. Zakon o stečaju / ("Službeni list Crne Gore” br. 1/2011 od 11.1.2011. godine/ je u postupku njegove izrade, predlaganja i usvajanja značio vraćanje kontinentalnom sistemu stečajnog prava, uz izvjesno zadržavanje onih instituta i rješenja za koje se u praksi pokazalo da su kvalitetna u primjeni, a sve shodno aktuelnim zahtjevima privrednopravnih odnosa. Ovaj Zakon je sada važeći u Crnoj Gori. Naime, Crna Gora je preduzela mjere na ostvarivanju državne samostalnosti, te stvaranju sopstvenog pravnog sistema prilagodjenog potrebama Crne Gore, uz veoma intenzivne i složene procese transformacije i privatizacije cjelokupne privrede, odnosno svojinskih, oobligacionih, statusno privrednih i drugih odnosa, dakle i stečajnog prava. Zakon o insolventnosti privrednih društava nije bio kvalitetan propis u pogledu pravne sistematike, pravne tehnike i dosljednosti u normiranju, što je uslovilo da sudovi kroz sudsku praksu, i svoja postupanja, intenzivno i konstantno razradjuju njegova rješenja. Dio primjedbi ovakve prirode se postavlja i kod sada važećeg Zakona o stečaju, što je uslovilo da se na inicijativu Privrednog suda u Podgorici,pokrene rad na izmjenama i dopunama teksta ovog zakona, koji postupak je u toku pred nadležnim Ministarstvom ekonomije koje je obrazovalo posebnu radnu grupu, za izradu teksta predloga izmjena zakona. Treba ukazati da je Zakon o insolventnosti privrednih društava sadržavao u članu 4. odredbu kojom je propisano prvenstvo važenja tog zakona u odnosu na druge propise, te i odredbu da se na procesna pitanja koja nijesu uredjena ovim zakonom shodno primjenjuje zakon kojim se uredjuje parnični postupak. Na ovaj način se dao prioritet ovom zakonskom priopisu, u odnosu na druge zakonske propise/lex specialis/, pri čemu

1 Dragan Vučević, sudija Privrednog suda u Podgorici


se takav prioritet odnosi i na materijalnopravne i na procesne odredbe koje sadrži ovaj stečajni propis. Odredjeni instituti procesnog prava koje ovaj zakon nije sadržavao, primjenjivali su se na način kako je to uredjivao opšti propis o parničnom postupku /Zakon o parničnom postupku/. Isto rješenje sadrži i sadašnji Zakon o stečaju, koji propisuje u članu 7. da se Stečajni postupak uređuje ovim zakonom na imperativan način, te da se na pitanja koja nijesu uređena ovim zakonom shodno primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuju parnični postupak i postupak posredovanja. Osnovni prateći propisi koji predstavljaju dalju razradu odredjenih rješenja Zakona o stečaju su Pravilnik o bližim osnovama i mjerilima za odredjivanje visine naknade i nagrade za rad stečajnog upravnika / "Sl. list Crne Gore", br. 27/12 od 31.05.2012/ kojeg je donijelo Ministarstvo ekonomije i Pravilnik o o stručnom ispitu za stečajnog upravnika („Službeni list CG“, broj 1/11), kojeg je donijelo Ministarstvo pravde i ljudskih prava. Stečajni postupak se u Crnoj Gori sprovodi pred stvarno nadležnim sudom /clan 14 Zakona o stečaju/, a shodno propisima kojima se uredjuje organizacija i nadležnost sudova u Crnoj Gori / Zakon o sudovima "Sl.list CG", br. 5/2002, 49/2004 i Službenom listu CG", br. 22/2008 i 39/2011. / koji propisuju da postupke u postupcima stečaja sudi privredni sud /član20 Zakona o sudovima/. Crna Gora nema poseban stečajni sud, već stečajne predmete rješavaju sudije Privrednog suda, u čijoj nadležnosti su sporovi iz privrednopravnih odnosa izmedju privrednih subjekata, autorskih prava i industijske svojine, pomorskih sporova i tako dalje. Privredni sudovi se mogu posmatrati kao specijalizovani sudovi koji postupaju u zakonom propisanim okvirima svojih nadležnosti iz privrednopravne oblasti. U Crnoj Gori postoje dva Privredna suda, a u toku su aktivnosti koje imaju za cilj da se formira samo jedan privredni sud /Privredni sud u Podgorici-Crnoj Gori/ uz ukidanje postojanja Privrednog suda u Bijelom Polju, koje aktivnosti se obrazlažu potrebama racionalizacije mreže sudova. 4.2 - Uslovi za otvaranje stečaja i pravne posljedice otvaranja stečaja A/ Uslovi za otvaranje stečaja Stečajni postupak se, sagledavajući sadržinu propisa koji su regulisali ovu oblast, kao i sadržinu sada važećeg Zakona o stečaju, može podijeliti na prethodni postupak i glavni postupak. Prethodni postupak je u osnovi postupak koji se odnosi na podnošenje predloga za pokretanje stečajnog postupka, te postupanjima predlagača, dužnika i suda po podnijetom predlogu. Sud u prethodnom postupku preduzima radnje u pogledu utvrdjivanja dozvoljenosti, osnovanosti i usvajanja pedloga, odnosno njegovog odbijanja ili odbacivanja, uz mogućnost predlagača da povuče predlog u periodu koji je propisan zakonom. Glavni postupak se sprovodi nakon donošenja odluke suda o otvaranju stečaja, i u ovom postupku nastupaju pravne posljedice otvaranja stečaja, koje su propisane zakonom. U ovom postupku se donosi odluka suda o bankrotstvu stečajnog dužnika, odluka o

11


potvrdjivanju Plana reorganizacije, ili odluka o obustavi odnosno zaključenju stečajnog postupka. Uslovi neophodni za otvaranje stečajnog postupka se mogu odrediti kao : -postojanje zakonskih uslova u pogledu vrste dužnika; -postojanje urednog i obrazloženog predloga sa podacima o predlagaču, priloženih isprava kojima se dokazuje osnovanost predloga; -postojanje dokaza o uplaćenom predujmu; -postojanje stečajnih razloga. U pogledu uslova koje se odnose na vrstu dužnika, predlagača, sadržinu predloga, njegovog obrazloženja i isprava koje se prilažu, da se konstatovati da se radi o procesnim zahtjevima, koji su neophodni za postupak i u osnovi čine pravnu identifikaciju predloga kao inicijalnog zahtjeva za pokretanje sudskog postupka. Stečajnim dužnikom se (član 11. Zakona o stečaju) smatraju : pravna lica; privredna društva koja nemaju svojstvo pravnog lica; preduzetnici. Stečajni dužnici ne mogu biti: organi, organizacije i institucije koje se finansiraju iz budžeta Crne Gore, budžeta jedinica lokalne samouprave i državni fondovi; Centralna banka ili nezavisna regulatorna tijela; pravna lica čiji se stečaj uređuje posebnim propisom. Predlog za pokretanje stečajnog postupka mogu podnijeti povjerilac, dužnik ili likvidator /član 56 Zakona o stečaju/. Povjerilac nije zakonom ograničen po statusu i vrsti (na primjer: razlučni, stečajni i slično), niti po visini i osnovu (na primjer u pogledu minimalne visine duga; pitanja da li se radi o privrednopravnom odnosu; pitanja da li postoji spor izmedju povjerioca i dužnika koji je u toku i tako dalje). Otvoreno je pitanje da li su ovakva rješenja dobra i prilagodjena svrsi i prirodi stečajnog postupka, kao postupka kolektivnog izvršenja, sa veoma složenim posljedicama, uz pitanje cjelishodnosti ovog rješenja, pitanje legitimnosti predlagača kao povjerioca i tako dalje. Predlog povjerioca obavezno sadrži oznaku suda, podatke o povjeriocu sa odgovarajućim ovlašćenjima, te činjenice i prateću dokumentaciju koja dokazuje vrstu, osnov i visinu neizmirenog potraživanja, i spisak dokumenata priloženih uz predlog. Dužnik podnosi predlog koji sadrži oznaku suda, podatke o dužniku i ovlašćenjima, te spisak stečajnih i drugih povjerilaca, sa navođenjem visine iznosa i osnova potraživanja, kao i imena i prebivališta članova organa stečajnog dužnika koji za obaveze stečajnog dužnika odgovaraju svojom imovinom, ako je predlagač stečajni dužnik. Pri tom dužnik nije dužan da dokazuje postojanje stečajnih razloga /član 56. Zakona o stečaju/. Iako to Zakon o stečaju ne propisuje, dužnik mora prethodno donijeti odluku o pokretanju stečaja, shodno Zakonu o privrednim društvima, koji propisuje da takvu odluku isključivo donosi organ vlasnika kapitala /skupština akcionara, vlasnici udjela, vlasnik društva), tako da predloge bez donijete, priložene i valjane odluke vlasnika kapitala, sud odbacuje kao nedozvoljene. Likvidator podnosi predlog za pokretanje stečajnog postupka, u slučajevima propisanim zakonom kojim se uređuju privredna društva, budući da je likvidator ovlašteno lice za

12


sprovodjenje postupka tkz. dobrovoljne likvidacije, koja je propisana Zakonom o privrednim društvima. Ovaj postupak ne treba miješati sa postupkom Sudske likvidacije propisane članom 158. Zakona o stečaju koji odredjuje: U slučajevima kada sud naloži likvidaciju na osnovu drugih propisa, likvidacija će se sprovesti u skladu sa odredbama ovog zakona koje se odnose na stečaj. Naime, u jednom dijelu drugih zakona se propisuje da će odredjeni organi (npr Agencije, Komore , Direkcije i sl.) podnijeti predlog za likvidaciju privrednog subjekta u stečajnom postupku, ako je tim subjektima pravosnažno oduzeta dozvola za obavljanje odredjene vrste djelatnosti za koju je to privredno drupštvo i registrovano, pri čemu je upravo dozvola osnovni uslov za obavljanje djelatnosti društva. U tim slučajevima se sprovodi stečajni postupak u cjelini, kao postupak sudske likvidacije, dakle uz primjenu Zakona o stečaju i pred stečajnim sudom. Nekada su tim propisima odredjene i posebne pravne posljedice otvaranja stečaja (npr:propisi kojima se reguliše oblast osiguranja). Predlagač je dužan da na zahtjev suda položi predujam troškova, na čiji povraćaj iz stečajne mase ima pravo, pri čemu visinu predujma odredjuje sud, a u slučaju da predlagač ne izvrši uplatu predujma, sud predlog odbacuje (član 60 Zakona o stečaju). Postojanje razloga za otvaranje stečaja je pitanje koje u sebi sadrži pravne i činjenjične okolnosti, na osnovu kojih sud može donijeti odluku o otvaranju stečaja. Sami razlozi za otvaranje stečaja su u zakonu odredjeni kao stečajni razlozi ili kao predpostavka stečajnog razloga. Predpostavka stečajnog razloga je odredjena kao apsolutna u slučaju kada je predlog za pokretanje stečajnog postupka podnio povjerilac koji u izvršnom postupku sprovedenom u Crnoj Gori nije mogao namiriti svoje potraživanje bilo kojim sredstvom izvršenja u roku od 45 dana od dana pokretanja izvršnog postupka (član 13 Zakona o stečaju). Imajući u vidu da samo podnošenje izvršnog predloga ne znači da je osnovan, niti znači da će biti prihvaćeen, odnosno da na isti neće biti prigovora od dužnika o kojem će odlučivati sud, uz otvorenu mogućnost da se prigovor prihvati, ovakva odredba je veoma problematična. Naime, takva predpostavka treba da bude vezana za početak sprovodjenja izvršenja, dakle za momenat kada je pokušano izvrenje (npr. na novčanim sredstvima dužnika). Posebna opasnost je i okolnost da je zakonom odredjeno da sud otvara stečajni postupak odmah po podnošenju ovakvog predloga i bez sprovodjenja prethodnog postupka u ovim slučajevima (član 62. Zakona o stečaju ). Rješenje o otvaranju stečajnog postupka se donosi u slučajevima postojanja zakonskih razloga i to : trajnije neposobnosti za plaćanje i prezaduženosti (član 12. Zakona o stečaju). Stečajni dužnik je trajnije nesposoban za plaćanje, ako: ne može odgovoriti svojim novčanim obavezama u roku od 45 dana od dana dospjelosti obaveze i ako je potpuno obustavio sva plaćanja u periodu od 30 dana neprekidno. Ovi stečajni razlozi se u praksi vezuju za stanje koje postoji u pogledu poslovnih računa stečajnog dužnika. Naime, svako privredno društvo kao pravno lice i privredni subjekat posluje preko svojih

13


poslovnih računa na kojima se iskazuje stanje sredstava kojima raspolaže dužnik. Sudovi su u praksi ove dvije okolnosti primjenjivali kumulativno, odnosno zahtijevali da oba uslova budu ispunjena. Podatke koje se odnose na ove okolnosti sudovi u praksi pribavljaju od dužnika i povjerioca u prethodnom stečajnom postupku (član 61 Zakona o stečaju), i na ročištu koje zakazuju i na kome se raspravlja o postojanju stečajnog razloga (član 70. Zakona o stečaju), uz mogućnost angažovanja privremenog stečajnog upravnika u prethodnom postupku, kako bi se pribavili podaci na najefikasniji i najbrži način (podaci od banaka, podaci o poslovnim račuinima, podaci iz knjigovodstva dužnika i sl.). Svakako da su sudovi na ročištu posebno cijenili svaki konkretan slučaj, zavisno od svih okolnosti koje se odnose na postojanje stečajnih razloga, uz mogućnost i predlagača i dužnika da istaknu svoje razloge,odnosno prigovore, uz okolnost da se dešava da na ročištu predlagač povuče svoj predlog, jer je u medjuvremenu dug izmiren ili sporazumno raspravljen. Stečajni dužnik je prezadužen ako je njegova imovina manja od njegovih obaveza, pri čemu zakon nije odredio, u ovom članu, pojam imovine. Naime, privredna društva mogu posjedovati konkretne stvari podložne materijalnom popisu i procjeni u vidu nepokretnosti i pokretnih stvari, ali i hartije od vrijednosti u drugim privrednim društvima, obveznice, licence , koncesije i tako dalje, pri čemu ne treba izuzeti ni okolnost da imaju odredjenu aktivu i pasivu, odnosno da mogu imati nenaplaćena potraživanja od svojih dužnika, i tako dalje. U praksi sudova ovaj stečajni razlog se nije pojavljivao kao značajan, a stranke su uglavnom podrazumijevale da se odnosi na nepokretne ili pokretne stvari koje posjeduje dužnik, tako da sud nije bio u prilici da preduzima posebne mjere u pogledu utvrdjivanja postojanja ovog stečajnog razloga, u smislu odgovarajućih naloga i dokaza za utvrdjivanjem ekonomskih i finansijskih aspekata stanja imovine stečajnog dužnika. Kod ispunjenja svih gore navedenih uslova, koji se odnose na pravne i materijalne okolnosti i činjenice, sud donosi Rješenje o otvaranju stečajnog postupka, kojim se usvaja zahtjev predlagača (član 71. Zakona o stečaju) i otvara stečajni postupak nad stečajnim dužnikom, pri čemu je zakon propisao obaveznu sadržinu Rješenja o otvaranju stečajnog postupka (član 72. Zakona o stečaju). B/ Pravne posljedice otvaranja stečaja Oglas o otvaranju stečajnog postupka sačinjava stečajni sudija, odmah po donošenju rješenja o otvaranju stečajnog postupka. Oglas se objavljuje na oglasnoj tabli suda i u "Službenom listu Crne Gore", a može se objaviti i u drugim domaćim i međunarodnim sredstvima javnog informisanja. Oglas o otvaranju stečajnog postupka sadrži sve podatke iz izreke rješenja o otvaranju stečajnog postupka i druge podatke od značaja za povjerioce. Sud je dužan da oglase, rješenja i ostale akte koji se objavljuju na oglasnoj tabli suda objavi i na internet stranici suda, u roku od 24 časa od trenutka njihovog isticanja na oglasnoj tabli suda (član 73 Zakona o stečaju). Pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nastupaju danom objavljivanja oglasa o otvaranju postupka na oglasnoj tabli suda (član 75 zakona o stečaju).

14


Zakon o stečaju je propisao niz pravnih posljedica uz njihovo jasnije odredjivanje konkretnim normama koje se odnose na konkretnu pravnu posljedicu: -Prelazak prava i obaveza na stečajnog upravnika (član 76. Zakona o stečaju) koja odredjuje da danom otvaranja stečajnog postupka prestaju zastupnička i upravljačka prava izvršnog direktora, zastupnika i punomoćnika, kao i organa upravljanja stečajnog dužnika i ta prava prelaze na stečajnog upravnika; Punomoćja koja je dao stečajni dužnik, a koja se odnose na imovinu koja ulazi u stečajnu masu, prestaju otvaranjem stečajnog postupka; Pravni posao raspolaganja stvarima i pravima koja ulaze u stečajnu masu, koji je stečajni dužnik zaključio poslije otvaranja stečajnog postupka, ne proizvodi pravno dejstvo, osim u slučaju raspolaganja za koja važe opšta pravila pouzdanja u javne knjige, a druga strana ima pravo da zahtijeva vraćanje protivčinidbe iz stečajne mase kao stečajni povjerilac.Ova pravna posljedica puni kapacitet upravljanja i zastupanja, te zaključenja pravnih poslova prenosi sa organa upravljanja stečajnog dužnika na stečajnog upravnika. Dužnik se lišava prava upravljanja, ali i zastupanja što nekad može i da izazove probleme u dijelu ostvarivanja odredjenih prava dužnika, koja bi morala biti izuzeta od ove posljedice (npr. pravo na žalbu na rješenje o otvaranju stečaja, pravo na podnošenje izjave o reorganizaciji). Svakako da je objektivna okolnost da upravnik ne može odmah i u toku jednog dana da preuzme sve radnje koje proizilaze iz ove pravne posljedice, te je u osnovi dužan da odmah preduzme organizacione i druge mjere kako bi što efikasnije odgovorio ovoj obavezi. - Pravo preče kupovine (Član 77 Zakona o stečaju). Otvaranjem stečajnog postupka prestaju ranije stečena prava preče kupovine u pogledu imovine stečajnog dužnika. Ova pravna posljedica je prirodan uslov za ostvarivanje prava povjerilaca na kolektivno namirenje i sprovodjenje stečajnog postupka, kao postupka u kjem se povjerioci srazmjerno namiruju, tako da se u pogledu daljeg namirenja bilo kog povjerioca, isti ne može privilegovati u odnosu na druge povjerioce, nakon nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka. - Nasljednička izjava (član 78 Zakona o stečaju). Ako je stečajni dužnik stekao nasljedstvo poslije otvaranja stečajnog postupka, nasljedničku izjavu daje stečajni upravnik. Nakon preuzimanja zastupničkih i upravljačkih prava, stečajni upravnik je lice koje daje nasljedničku izjavu za stečajnog dužnika. - Prestanak radnog odnosa (Član 79 Zakona o stečaju). Otvaranjem stečajnog postupka otkazuju se ugovori o radu koje je stečajni dužnik zaključio sa zaposlenima, koje odluke donosi stečajni upravnik. Stečajni upravnik, uz saglasnost stečajnog sudije, može da angažuje potreban broj lica radi okončanja započetih poslova ili radi vođenja stečajnog postupka. Zarade i ostala primanja određuje stečajni upravnik, nakon pribavljenog mišljenja odbora povjerilaca, uz saglasnost stečajnog sudije, a iste se namiruju iz stečajne mase i predstavljaju trošak stečajnog postupka. U ovom dijelu se zakonodavac opredijelo za takozvani automatski prestanak radnog odnosa ili angažovanja, danom otvaranja stečaja. Ostavljena je mogućnost upravniku da nakon donošenja odluka o otkazu, novim odlukama ili ugovorima o radu zadrži potreban broj lica, ili da ih angažuje uz saglasnost stečajnog sudije. Ovakva saglasnost sudije je posljedica namjere zakonodavca da se obezbijedi što veća zaštita stečajne mase i ekonomično postupanje,

15


te da se onemogući da upravnik pod pritiscima javnosti ili socijanim pritiscima donese neobjektivnu i neracionalnu odluku o anažovanju zaposlenih. Visinu zarada odredjuje upravnik, kao lice koje raspolaže podacima koji čine ekonomsko opravdanje za racionalno odredjivanje visine zarada, pri čemu je i ograničen mišljenjima odbora povjerilaca i saglasnostima stečajnog sudije. - Naziv stečajnog dužnika (Član 80) Uz naziv stečajnog dužnika dodaje se oznaka "u stečaju", kako bi se u privrednopravnom prometu i u pogledu statusnih informacija dužnik jasno legitimisao prema svim subjektima, koja oznaka ostaje do kraja stečajnog postupka i koja se briše u slučaju potvrdjivanja plana reorganizacije. -Računi stečajnog dužnika (Član 81). Danom otvaranja stečajnog postupka gase se računi stečajnog dužnika i prestaju prava lica koja su bila ovlašćena da raspolažu sredstvima sa računa stečajnog dužnika. Na zahtjev stečajnog upravnika banka će otvoriti novi račun preko kojeg će se vršiti poslovanje stečajnog dužnika, a novčana sredstva sa ugašenih računa stečajnog dužnika prenose se na novi račun. - Potraživanja povjerilaca (Član 82) Stečajni povjerioci, kao neobezbuijedjeni povjerioci, svoja potraživanja prema stečajnom dužniku ostvaruju samo u stečajnom postupku. Otvaranjem stečajnog postupka i obezbijedjeni povjerioci odnosno povjerioci koji imaju razlučno pravo to pravo mogu ostvarivati isključivo u stečajnom postupku. Izlučni povjerioci mogu svoje potraživanje ostvarivati u svim sudskim i drugim postupcima, kao povjerioci koji na osnovu svog stvarnog ili ličnog prava imaju zahtjev za izuzimanje odredjene stvari iz stečajne mase. - Dospjelost potraživanja prema stečajnom dužniku (član 83). Danom otvaranja stečajnog postupka potraživanja povjerilaca prema stečajnom dužniku koja nijesu dospjela smatraju se dospjelim. Novčana i nenovčana potraživanja prema stečajnom dužniku koja imaju za predmet povremena davanja postaju jednokratna potraživanja danom otvaranja stečajnog postupka i izračunavaju se u novčanoj vrijednosti. Potraživanja u stranoj valuti obračunavaju se u eurima prema srednjem kursu na dan otvaranja stečajnog postupka. - Pravo na prebijanje potraživanja u stečajnom postupku (Član 84) Ako je stečajni povjerilac prije podnošenja predloga za pokretanja stečajnog postupka stekao pravo na prebijanje svog potraživanja sa potraživanjem stečajnog dužnika prema njemu, otvaranje stečajnog postupka nema uticaja na postojanje prava na prebijanje, alii je stečajni povjerilac dužan dostaviti sudu izjavu o prebijanju pod prijetnjom da gubi pravo na prebijanje. Zakon je propisao i ograničenja ove pravne posljedice odnosno slučajeve kad prebijanje nije dopušteno. - Konverzija potraživanja stečajnog dužnika (Član 86). Nenovčana potraživanja stečajnog dužnika unose se u stečajnu masu i izražavaju se u novčanoj vrijednosti, pri čemu se potraživanja u stranoj valuti unose u stečajnu masu u toj valuti, ali se obračunavaju u eurima prema srednjem kursu na dan otvaranja stečajnog postupka. - Kamate (clan 87). Za neobezbijeđena potraživanja u stečajnom postupku obračunavanje ugovorenih i zateznih kamata prestaje danom otvaranja stečajnog postupka, dok se za obezbijeđena potraživanja u stečajnom postupku obračunava

16


ugovorena i zatezna kamata, ali samo do visine realizovane vrijednosti imovine koja služi za obezbjeđenje potraživanja. Ako poslije izmirenja svih potraživanja postoje sredstva za isplatu, odobrava se kamata i za period poslije otvaranja stečajnog postupka. Odredbe ugovora kojima se u slučaju neispunjavanja ugovornih obaveza stečajnog dužnika, odnosno nesposobnosti plaćanja ili pokretanja stečajnog postupka predviđa ugovorna kazna, povećana kamatna stopa ili druga kaznena mjera, smatraju se ništavim u postupku utvrđivanja visine potraživanja u stečajnom postupku. - Zastarjelost potraživanja (član 88). Prijavljivanjem potraživanja prekida se zastarjelost potraživanja koje postoji prema stečajnom dužniku. Zastarjelost potraživanja stečajnog dužnika prema njegovim dužnicima zastaje danom pokretanja stečajnog postupka i ne teče godinu dana od dana otvaranja stečajnog postupka. - Uslovna potraživanja (clan 89). Povjeriocu čije je potraživanje vezano za odložni uslov rezervišu se odgovarajuća sredstva iz stečajne mase. Ako odložni uslov ne nastupi do pravosnažnosti rješenja o glavnoj diobi stečajne mase, potraživanje vezano za odložni uslov se gasi, a sredstva se raspoređuju na ostale povjerioce, srazmjerno visini njihovih potraživanja. Potraživanja vezana za raskidni uslov uzimaju se u obzir prilikom diobe stečajne mase ako povjerilac pruži obezbjeđenje da će vratiti ono što je primio iz stečajne mase kada nastupi raskidni uslov. Ako raskidni uslov ne nastupi do pravosnažnosti rješenja o konačnoj diobi stečajne mase, smatra se da taj uslov nije ni postojao. - Procesnopravne posljedice otvaranja stečajnog postupka (clan 90) sastoje se u zakonskom odredjenju da se u trenutku nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka prekidaju svi sudski i upravni postupci u odnosu na stečajnog dužnika i njegovu imovinu. - Nastavak postupka (clan 91). Parnični Iili upravni postupak u kojem je stečajni dužnik tužilac nastavlja se kada stečajni upravnik obavijesti sud ili upravni organ pred kojim se vodi postupak da je preuzeo postupak. Parnični postupak u kojem je stečajni dužnik tuženi nastavlja se, ako je tužilac kao stečajni i razlučni povjerilac podnio blagovremenu i urednu prijavu potraživanja koja je osporena od upravnika naročištu uz druge uslove koji su propisani članom 92. Zakona o stečaju. O nastavku postupka odlučuje parnični sud kako je to odredjeno članom 93. Zakona o stečaju uz ovlašćenje parničnog suda na odbacivanje tužbe u slučaju nepreinačenja tužbenog zahtjeva. - Zabrana izvršenja i namirenja (clan 95). Od dana otvaranja stečajnog postupka ne može se protiv stečajnog dužnika, odnosno nad njegovom imovinom odrediti i sprovesti prinudno izvršenje, niti bilo koja mjera postupka izvršenja u cilju namirenja potraživanja, osim izvršenja koja se odnose na obaveze stečajne mase. Postupci koji su u toku, obustavljaju se. - Pravo na izbor u slučaju dvostranoteretnog ugovora (čan 96) omogućava da stečajni upravnik može, umjesto stečajnog dužnika, ispuniti obaveze iz neizvršenih ugovora i tražiti ispunjenje obaveza od druge ugovorne strane.

17


- Finansijski lizing (clan 97) ,odredjuje pravo davaoca lizinga na odvojeno namirenje i pravo prioriteta na predmetu lizinga, odnosno zahtjeva za predaju predmeta lizinga. - Fiksni poslovi (clan 98) odredjuje prava saugovarača stečajnog dužnika u odnosu na ispunjenje obaveza iz fisnog posla. -Primjena pravila na druge poslove sa ugovorenim rokom (clan 99) odredjuje shodnu primjenu pravila na izbor iz dvostranoteretnog ugovora i ugovora o lizingu na druge poslove sa ugovorenim rokom kao što su predaja hartija od vrijednosti, isporuka plemenitih metala, novčane činidbe koje se ispunjavaju u stranoj valuti i dr., pri čemu su ugovoreno vrijeme ili rok ispunjenja su nastupili poslije otvaranja stečajnog postupka. -Nalozi i ponude (clan 100) odredjuje da nalog koji je izdao stečajni dužnik gubi dejstvo danom otvaranja stečajnog postupka, kao i da ponude učinjene stečajnom dužniku ili ponude koje je učinio stečajni dužnik koje nijesu prihvaćene do dana otvaranja stečajnog postupka prestaju da važe danom otvaranja stečajnog postupka, ako stečajni upravnik ne odluči drukčije. -Zakup (101) odredjuje da zakup nepokretnosti ne prestaje otvaranjem stečajnog postupka, te da prava koja su nastala u vrijeme prije pokretanja stečajnog postupka prema stečajnom dužniku saugovarač stečajnog dužnika može ostvariti samo kao stečajni povjerilac. - Roba u prevozu (102) odredjuje da saugovarač stečajnog dužnika, odnosno prodavac ili njegov komisionar, kome cijena nije isplaćena u cjelosti, može tražiti da mu se vrati roba koja je poslata stečajnom dužniku, koja do dana otvaranja stečajnog postupka nije prispjela u mjesto opredjeljenja, odnosno nije preuzeta od stečajnog dužnika - pravo na potragu. Ako je stečajni dužnik preuzeo robu koja je stigla u mjesto opredjeljenja prije otvaranja stečajnog postupka samo na čuvanje, prodavac nema pravo na potragu, ali može ostvariti svoja prava kao izlučni povjerilac po opštim pravilima. Sve ove posljedice koje su u zakonu propisane kao pravne ili procesnopravne posljedice se odnose na ostvarivanje prava povjerilaca ili ugovornih stranaka dužnika u stečajnom postupku i u suštini imaju neposredan ili posredan uticaj na stečajnu masu, odnosno na njeno formiranje, visinu sredstava koa čine istu ili dinamiku priliva sredstava u stečajnu masu. 4.3 - Pravna priroda obaveza nastalih za vrijeme djelatnosti dužnika u stečaju Stečajni dužnik u toku stečajnog postupka, dakle nakon otvaranja stečajnog postupka, može nastaviti vršenje djelatnosti, odnosno poslovanje. Ovakva okolnost je posljedica realnih ekonomskih potreba i pretežno je uslovljena klasičnim ekonomskim razlozima. Naime, otvaranje stečajnog postupka može zateći dužnika u vremenu kada je preduzeo radnje na završetku jednog ili niza započetih poslova, odnosno kada je neophodno vršiti djelatnost kako ne bi nastala šteta ili kako bi se ista spriječila, ili kada postoje jasni ekonomski pokazatelji da je nastavak djelatnosti realan uslov za sprovodjenje postupka izrade i usvajanja Plana reorganizacije. Djelatnost koju vrši dužnik u toku stečaja je uslovljena ekonomskim parametrima i prirodom tih radnji koje je neophodno preduzeti

18


kao nužne. U tom dijelu se mora voditi računa o načelima ekonomičnosti (clan 5. Zakona o stečaju), to jest da se stečajni postupak vodi na način da se omogući ostvarivanje najveće moguće vrijednosti imovine stečajnog dužnika i najvećeg mogućeg stepena namirenja povjerilaca, uz najniže troškove. Poslovi koji se preduzimaju u ovom dijelu su u isključivoj nadležnosti stečajnog upravnika, u skladu sa izričitim zakonskim ovlašćenjem da vodi poslove stečanog dužnika ( clan 24. Zakona o stečaju). S tim u vezi je i ovlašćenje stečajnog upravnika za uzimanje kredita ili zajma, sa obezbjedjenjem na imovini koja čini stečajnu masu, ili bez obezbjedjenja (clan 34. Zakona o stečaju) čime se ne dira u prava razlučnih povjerilaca jer se kredit ili zajam smatra obavezom stečajne mase. Upravniku je takodje ostavljena mogućnost da pod zakonskim uslovima nabavi opremu veće vrijednosti ( clan 35. Zakona o stečaju). Kod preduzimanja ovih radnji koje se odnose na poslovanje odnosno na vršenje djelatnosti dužnika, stečajni upravnik postupa kao zakonski zastupnik dužnika, sa svim pravima upravljanja, stupajući u medjusobne poslovne ili ugovorne odnose, odnosno preduzimajući odredjene radnje. U ovom dijelu se, u odnosu na pojedine radnje, stvaraju obaveze donošenjem odgovarajućih odluka upravnika (kao što su na primjer odluke o angažovanju saradnika; odluke o angažovanju vještaka, procjenitelja, stručnih lica za potrebe poslovanja) koje odluke su podložne preispitivanju od strane stečajnog sudije kroz institute prigovora na radnje upravnika pri čemu je na odluke stečajnog sudije dozvoljena žalba drugostepenom sudu (clan 19 Zakona o stečaju) Jedan dio postupanja upravnika nije vezan za donošenje posebnih odluka već se odnosi na radnje poslovanja ili neophodne radnje u poslovanju (na primjer zaključenje ugovora o radu sa zaposlenima; naručivanje robe za proces nastavka proizvodnje i slično). U tim okolnostima se ne radi o radnjama na koje se ulaže prigovor stečajnom sudiji jer se može dogoditi da je već data saglasnost sudije na takve radnje i saglasnost odbora povjerilaca, pa se kod takvih poslovnih odnosa stranke obraćaju tužbom sudovima u posebnom parničnom sporu ili posebnim predlozima za izvršenje na stečajnom računu dužnika. Isto tako se upravnik mora obratiti posebnom tužbom ili pokrenuti poseban izvršni postupak prema onim subjektima koji nijesu ispunili svoje obaveze prema stečajnom dužniku, koje su nastale u periodu poslovanja i vršenja djelatnosti nakon otvaranja stečaja. Otvoreno je pitanje da li ovi povjerioci za obaveze nastale nastavkom djelatnosti dužnika mogu podnijeti prijave potraživanja, budući da zakon za ove slučajeve ne propisuje posebne rokove za prijavljivanje potraživanja, odnosno formu i sadržinu takve prijave, rokove za njeno osporavanje i tako dalje. U ovom kontekstu treba ukazati da zakon odredjuje da pravna lica koja stečajnom dužniku pružaju komunalne, telekomunikacione i usluge isporuke električne energije, gasa ili drugog energenta (u daljem tekstu: usluge od opšteg interesa) ne mogu obustaviti vršenje tih usluga po osnovu neplaćenih računa nastalih prije podnošenja predloga za pokretanje stečajnog postupka (clan 67. Zakona o stečaju). Stečajni dužnik je dužan da redovno vrši plaćanja za tekuće obaveze po osnovu ovih usluga od dana podnošenja predloga za pokretanje stečajnog postupka, a na zahtjev davaoca usluga stečajni sudija može da naloži stečajnom dužniku da kod suda deponuje dio svojih sredstava u cilju obezbjeđenja plaćanja usluga tog pravnog lica za tekuće obaveze nastale poslije podnošenja predloga za pokretanje stečajnog postupka.

19


U odnosu na pravnu prirodu obaveze namirenja ovih obaveza, one se u stečajnom postupku svrstavaju u obaveze stečajne mase (clan 106 Zakona o stečaju), ukoliko iste nijesu klasičan trošak stečajnog postupka (clan 105 Zakona o stečaju). Dakle kao obaveze stečajne mase, one se ukoliko su sporne, obezbjedjuju rezervisanjem sredstava iz stečajne mase, koju i nakon zaključenja postupka, zastupa stečajni upravnik. 4.4 - Povjerioci u stečajnom postupku, izlučna i razlučna prava i osporavanje potraživanja povjerioca Zakon o stečaju u pogledu načela jednakog tretmana i ravnopravnosti (clan 4 Zakona o stečaju) odredjuje da svi povjerioci imaju jednak tretman u skladu sa njihovim statusom uređenim ovim zakonom, da su povjerioci u okviru istog isplatnog reda ravnopravni, kao i da se načelo ekonomičnosti (clan 5 Zakona o stečaju ) odnosi na sve povjerioce. Posebno načelo zaštite stečajnih povjerilaca odredjuje (clan 3. Zakona o stečaju) da se stečajni postupak sprovodi radi kolektivnog i srazmjernog namirenja stečajnih povjerilaca, u skladu sa ovim zakonom. Dakle i u načelnim odredbama zakon koristi termine povjerilac i stečajni povjerilac. Pojam stranke u stečajnom postupku je odredjen na način što se propisuje da su stranke u stečajnom postupu stečajni dužnik i stečajni povjerioci (clan 49 Zakona o stečaju). Kao učesnici u postupku mogu se pojaviti lica koja su njihovi solidarni dužnici, jemci, garanti, koja mogu dobiti svojstvo stečajnih povjerilaca. Ovo svojstvo dobijaju u toku postupka na način što mogu kao stečajni povjerioci zahtijevati da im se vrati iznos koji su za stečajnog dužnika platili prije ili poslije dana pokretanja stečajnog postupka, ako imaju regresno pravo prema stečajnom dužniku. Stečajni povjerilac je lice koje na dan pokretanja stečajnog postupka ima neobezbijeđeno potraživanje prema stečajnom dužniku (clan 50 Zakona o stečaju), pri čemu svojstvo stranke u stečajnom postupku stiču podnošenjem prijave potraživanja koje svojstvo gube potpunim namirenjem svojih potraživanja (clan 51 Zakona o stečaju). Izlučni povjerilac je odredjen kao lice koje, na osnovu svog stvarnog ili ličnog prava, ima pravo da traži da se određena stvar izdvoji iz stečajne mase, i izlučni povjerilac nije stečajni povjerilac a stvar čije se izlučenje traži ne ulazi u stečajnu masu (clan 52 Zakona o stečaju). Ako je stečajni dužnik neovlašćeno otuđio stvar u toku stečajnog postupka, izlučni povjerilac ima pravo da traži namirenje iznosa koji odgovara tržišnoj vrijednosti stvari, koji se izmiruje kao obaveza stečajne mase. Ako je stvar na kojoj postoji izlučno pravo stečajni dužnik neovlašćeno otuđio prije otvaranja stečajnog postupka, izlučni povjerilac može zahtijevati da se na njega prenese pravo na protivčinidbu ako ona još nije izvršena, a ako je izvršena, može tražiti naknadu štete kao stečajni povjerilac (član 104 Zakona o stečaju). Ako je izlučno pravo upisano u zemljišnu ili u drugu javnu knjigu ili registar, teret dokazivanja da stvar na kojoj postoji takvo pravo ulazi u stečajnu masu pada na stečajnog dužnika. Izlučni povjerilac podnosi zahtjev da mu se izluči stvar koja ne ulazi u stečajnu masu, a stečajni upravnik je dužan da obavijesti povjerioca da li prihvata ili odbija zahtjev za izlučenje, odnosno da odredi rok u kojem će omogućiti povraćaj stvari izlučnom povjeriocu Ako stečajni upravnik odbije da izluči stvar iz stečajne mase, protiv te odluke

20


povjerilac ima pravo na prigovor stečajnom sudiji, u roku propisnom zakonom, a ako stečajni sudija ospori pravo na izlučenje stvari, povjerilac svoje pravo može ostvarivati u drugim sudskim postupcima u skladu sa zakonom (clan 113 Zakona o stečaju). Kod ovakvih zakonskih odredjenja jasno je da se izlučni zahtjevi podnose radi izlučenja stvari, te da u toku stečajnog postupka ako postoje opravdane okolnosti, odnosno činjenice na kojima upravnik ili sud mogu konstatovati postojanje izlučog prava takve odluke se i donose od ovih organa stečajnog postupka. U suprotnom, ovi organi ne rješavaju u meritumu, već se povjerilac odlukom stečajnog suda upućuje da u drugom sudskom postupku ostvari svoje pravo, čime se ostvaruju elementi procesne radnje koja se odnosi na mjeru upravljanja postupkom. Zakon o stečaju nije ograničio pravo izlučnom povjeriocu u pogledu vrijemena podnošenja izlučnog zahtjeva. Razlučni povjerilac je povjerilac koji ima založno pravo ili pravo namirenja na stvarima ili pravima o kojima se vode javne knjige ili registri. Razlučni povjerioci imaju pravo namirenja iz sredstava stečenih prodajom imovine na kojoj su stekli razlučna prava. Povjerioci koji imaju zakonsko pravo zadržavanja stvari nijesu dužni da predaju stvar stečajnom dužniku dok im se ne isplati njihovo razlučno potraživanje, ali su dužni da stečajnom upravniku omoguće prodaju stvari koja je predmet zadržavanja. Razlučni povjerioci nijesu stečajni povjerioci (clan 53 Zakona o stečaju). Razlučni povjerioci se namiruju iz založene imovine, odnosno iz sredstava dobijenih prodajom založene imovine, uz prethodno izmirivanje troškova prodaje. Ukoliko se radi o zalozi za novčano potraživanje a visina njihovog potraživanja je veća od visine iznosa dobijenog unovčenjem stvari ili prava na kojima postoji razlučno pravo, pravo na razliku u visini iznosa ostvaruju kao stečajni povjerioci. U odnosu na razlučne povjerioce postoji objektivna okolnost odredjena zakonom, čijim nastupanjem prestaju da važe razlučna prava. Naime, razlučna prava stečena izvršenjem ili obezbjeđenjem za posljednjih 60 dana prije dana pokretanja stečajnog postupka radi prinudnog namirenja ili obezbjeđenja prestaju da važe i takvi povjerioci nijesu razlučni povjerioci (clan 53 Zakona o stečaju). Zakon ne sadrži posebnu odredbu o brisanju založnih prava iz javnih knjiga i registara u ovom slučaju. Razlučni povjerioci imaju pravo na srazmjerno namirenje iz stečajne mase kao stečajni povjerioci, ako se odreknu svog statusa razlučnog povjerioca ili ako bez svoje krivice ne mogu namiriti svoje razlučno potraživanje. Pisanu izjavu o odricanju od statusa razlučnog povjerioca razlučni povjerioci podnose stečajnom sudiji i stečajnom upravniku. Razlučni povjerilac podnosi sudu prijavu potraživanja koja pored sadržine prijave potraživanja moa sadržavati i podatke o stvari na kojoj je povjerilac stekao razlučno pravo, ukoliko se radi o obezbijeđenom potraživanju i iznos njegovog potraživanja koji nije obezbijeđen, ako njegovo potraživanje nije u cjelini obezbijeđeno (clan 112 Zakona o stečaju). Otvoreno je pitanje da li se i na ovog povjerioca odnosi odredba zakona po kojoj se prijave potraživanja mogu podnijeti i po isteku roka od 30 dana od dana otvaranja stečajnog postupka, ali najkasnije do početka ispitnog ročišta, jer se u suprotnom u slučaju podnošenja prijave nakon ispitnog ročišta takve prijave odbacuju. Dok se u slučaju izlučnog potraživanja postupa po izlučnom zahtjevu, kod svih drugih povjerilaca se postupa po prijavama potraživanja, koje sud dostavlja stečajnom upravniku koji je zakonom ovlašteno lice koje utvrđuje osnovanost, obim i isplatni red

21


svakog potraživanja i o tome sačinjava listu priznatih i osporenih potraživanja (clan 114 Zakona o stečaju). Ograničenja u pogledu osporavanja prijavljenih potraživanja su zakonom odredjena samo ukoliko se radi o osporavanju potraživanja prijavljenog na osnovu izvršne isprave koja se može osporiti u slučajevima ako je izvršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili stavljena van snage; ako je potraživanje prestalo na osnovu činjenice koja je nastupila nakon izvršnosti; ako je protekao rok u kome se po zakonu može tražiti izvršenje; ako potraživanje nije prešlo na stečajnog povjerioca, odnosno ako obaveza nije prešla na stečajnog dužnika; ako je izvršna isprava stečena na osnovu priznanja ili propusta stečajnog dužnika i ako bi, da je izvršena, radnja njenog izvršenja bila predmet pobijanja, u skladu sa odredbama Zakona o stečaju (clan 115 Zakona o stečaju). Zakon ne propisuje obavezu upravnika da u listi posebno obrazlaže osnove osporavanja, iako propisuje posebnu obavezu da izvrši ličnu dostavu obavještenja onim povjeriocima čija su potraživanja osporena. Na zahtjev povjerioca čije je potraživanje osporeno stečajni upravnik je dužan da, zajedno sa povjeriocem, pregleda ponovo njegovu prijavu sa dodatnim dokazima i da poslije toga odluči konačno da li će priznati ili osporiti potraživanje (clan 116 Zakona o stečaju). U ovom dijelu sudovi kroz institute naloga suda (clan 18 Zakona o stečaju) mogu naložiti upravniku da posebno obrazloži osnove i razloge osporavanja svakog pojedinačnog osporavanja. Treba istaći da povjerioci osporenog potraživanja, odnosno stečajni upravnik mogu predložiti rješavanje spornog odnosa putem posredovanja, u skladu sa zakonom kojim se uređuje postupak posredovanja (clan 118 Zakona o stečaju). Ukoliko je potraživanje povjerioca osporeno u listi priznatih i osporenih potraživanja koja je kao konačna usvojena na ispitnom ročištu (clan 119 Zakona o stečaju), stečajni sudija donosi zaključak kojim se povjerilac čije je potraživanje osporeno upućuje na parnicu radi utvrđivanja osporenog potraživanja, koju može da pokrene u roku od osam dana od dana prijema zaključka suda, odnosno od dana isteka roka za posredovanje (clan 120 Zakona o stečaju). Stečajni povjerilac koji dokaže svoje potraživanje u parnici na koju je upućen ima pravo da traži ispravku konačne liste utvrđenih potraživanja. U slučaju da je povjerilac osporio potraživanje drugog povjerioca priznato od stečajnog upravnika, tada se povjerilac koji je osporio potraživanje drugog povjerioca upućuje zaključkom suda na parnicu, pod gore navedenim uslovima. U slučaju osporavanja potraživanja prijavljenih na osnovu izvršne isprave stečajni sudija zaključkom upućuje stečajnog upravnika ili povjerioca koji je osporio potraživanje na parnicu. Ako u trenutku otvaranja stečajnog postupka teče parnica o potraživanju, stečajni upravnik će preuzeti parnicu u stanju u kom se ona nalazi u trenutku otvaranja stečajnog postupka. Ako se parnica ne vodi pred sudom koji vodi stečajni postupak, sud pred kojim se vodi parnica će prekinuti postupak, a po podnošenju predloga za nastavak postupka oglasiće se nenadležnim i predmet ustupiti sudu koji vodi stečajni postupak. Ako o potraživanju koje je osporeno u stečajnom postupku, u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, nije tekla parnica, taj spor po pravilu vodi stečajni sudija. Izuzetno, ukoliko je to cjelishodno za efikasno vođenje postupka, predmet se može dodijeliti u rad i drugom sudiji. Pravosnažna odluka o osporenom potraživanju ima dejstvo prema stečajnom dužniku i prema povjeriocima stečajnog dužnika. 4.5 Stečajna masa i dioba stečajne mase

22


Stečajna masa je cjelokupna imovina stečajnog dužnika u zemlji i inostranstvu na dan otvaranja stečajnog postupka, kao i imovina koju stečajni dužnik stekne tokom stečajnog postupka (clan 103 Zakona o stečaju). Ovakva zakonska definicija stečajne mase odredjuje zakonski pojam iste. Dakle stečajnu masu ne čini samo zatečena imovina već i imovina koja se stekne u toku stečajnog postupka bilo naplatom potraživanja od dužnikovih dužnika, dobijanjem sporova koji su započeti prije otvaranja stečajnog postupka, ili su nastali u toku stečaja, prihodi nastali poslovanjem ili iz djelatnosti dužnika nakon otvaranja stečaja, i tako dalje. I u ovom zakonu je preuzeta odredba o zaštiti kolaterala koja odredjuje da u stečajnu masu ne ulazi imovina, odnosno sredstva obezbjeđenja koje je dužnik kao učesnik u platnom sistemu založio radi obezbjeđenja kredita koji je dobio od drugog učesnika platnog sistema radi ispunjenja obaveza iz platnog sistema. Na imovinu stečajnog dužnika koja se nalazi u inostranstvu primjenjuju se odredbe Zakona o stečaju kojim se uredjuje medjunarodni (prekogranični) stečaj. Otvaranjem stečajnog postupka stečajni upravnik preuzima u državinu cjelokupnu imovinu koja ulazi u stečajnu masu i njome upravlja, pri čemu ima pravo da zahtijeva izdavanje naloga za prinudno izvršenje prema licima koja odbijaju da izvrše predaju stvari koja ulazi u stečajnu masu. Stečajni upravnik je zastupnik stečajne mase. U odnosu na stanje zatečene stečajne mase stečajni upravnik je u obavezi da sačini poseban popis stvari koje ulaze u stečajnu masu, uz sprovodjenje radnji na procjeni stvari i imovine koja čini stečajnu masu. Stečajni upravnik može preduzeti posebne radnje na pečaćenju prostorija u kojima se nalaze stvari stečajnog dužnika. Pored navedenog, stečajni upravnik je dužan da podnese sudu i odboru povjerilaca početni stečajni bilans sa izvještajem o ekonomsko-finansijskom položaju stečajnog dužnika (clan 109 Zakona o stečaju). Stečajna masa se kao imovina i stvari unovčava prodajama te stvari u posebno propisanim postupcima prodaje bilo kao vanredne prodaje kvarljive robe, bilo nakon sprovodjenja postupka javne prodaje ili postupka neposredne pogodbe, koji postupci su posebno propisani zakonom (clan 134 Zakona o stečaju). Sredstva ostvarena prodajom imovine na kojoj nijesu postojala opterećenja ulaze u stečajnu masu, a njihova dioba vrši se u skladu sa postupkom diobe koji postupak je posebno propisan zakonom. U odnosu na razlučne povjerioce, ako je imovina bila predmet obezbjeđenja potraživanja jednog ili više razlučnihpovjerilaca, iz ostvarene cijene prvenstveno se namiruju troškovi prodaje koji uključuju i nagradu stečajnog upravnika, a iz preostalog iznosa isplaćuju se razlučni povjerioci čije je potraživanje bilo obezbijeđeno prodatom imovinom u skladu sa njihovim pravom prioriteta. Ako poslije namirenja razlučnih povjerilaca preostanu sredstva, cjelokupan preostali iznos ulazi u stečajnu masu i dijeli se stečajnim povjeriocima u skladu sa odredbama ovog zakona koje se odnose na diobu.

23


Stečajnu masu za podjelu stečajnim povjeriocima (diobnu masu), čine novčana sredstva stečajnog dužnika na dan otvaranja stečajnog postupka, novčana sredstva dobijena nastavljanjem započetih poslova i novčana sredstva ostvarena unovčenjem stvari i prava stečajnog dužnika, kao i potraživanja stečajnog dužnika naplaćena u toku stečajnog postupka.. Dioba sredstava koja čine stečajnu masu može biti djelimčna, zavisno od stepena unovčenja imovine i raspoloživih sredstava. Naime, bilo bi necjelishodno i ekonomski neopravdano da, ako postoje sredstva za izmirenje poverilaca isti ne budu izmirivani, već da ta sredstva ostaju nerasporedjena sve do konačnog unovčenja cijele stečajne mase. Djelimična dioba se sprovodi prije glavne diobe i po pravilima glavne diobe, koliko su primjenljiva. Glavna dioba je, po pravilu, dioba najvećeg dijela sredstava povjeriocima, kojoj prethodi poseban postupak. Naime, Stečajni upravnik salčinjava nacrt rješenja za glavnu diobu, koji se dostavlja odboru povjerilaca i stečajnom sudiji radi objavljivanja na oglasnoj tabli suda, a koji mora sadržati odredjene podatke propisane zakonom: konačnu listu svih potraživanja uključujući i potraživanja koja su utvrđena nakon ispitnog ročišta u postupku posredovanja ili parničnom postupku; isplatni red i iznos svakog potraživanja; iznos stečajne mase koji će se raspodijeliti stečajnim povjeriocima, kao i procenat namirenja stečajnih povjerilaca; iznos potraživanja stečajnog dužnika koja dospijevaju nakon završne diobe, a ustupaju se povjeriocima za izmirenje utvrđenih potraživanja; način raspodjele viška diobne mase ako je očigledno da postoji takav višak (clan 146 Zakona o stečaju). Stečajni sudija van ročišta donosi rješenje o glavnoj diobi po isteku roka od osam dana od dana dostavljanja Nacrta za glavnu diobu, ako nije bilo prigovora, odnosno ako je prigovor blagovremeno podnijet stečajni sudija će održati ročište i na njemu donijeti rješenje o glavnoj diobi. Nacrt diobe i Rješenje o diobi moraju sadržavati i iznos rezervisanih sredstava za sporove koji su u toku. Naime, u slučaju da je povjerilac čije je potraživanje osporeno u zakonskom roku podnio tužbu, odnosno predlog za nastavak ranije pokrenute parnice, iznos koji bi povjerilac dobio da njegovo potraživanje nije osporeno izdvaja se u srazmjeri određenoj rješenjem o glavnoj diobi do pravosnažnog okončanja parnice (clan 148 Zakona o stečaju). Diobi stečajne mase, odnosno namirenju stečajnih povjerilaca pristupa se po pravosnažnosti rješenja o glavnoj diobi, odnosno u dijelu u kojem je rješenje pravosnažno. Medjutim, zakon ostavlja mogućnost da se diobi, na predlog stečajnog upravnika, može pristupiti i prije pravosnažnosti rješenja, uz prethodnu rezervaciju sredstava potrebnih za ostvarenje prava podnosioca žalbe. Pored djelimične i glavne diobe zakon poznaje i institut završne diobe, koji se primjenjuje ako u toku stečajnog postuopka nije obuhvaćena cjelokupna stečajna masa, odnosno ako je nakon sprovodjenja postupaka diobe preostalo sredstava za završnu diobu (clan 151 Zakona o stečaju). I ova dioba se sprovodi po pravilima glavne diobe.

24


U pogledu dioba evidentno je da je zakon opredijelio postojanje djelimične, glavne i završne diobe, koje se sve sprovode po pravilima glavne diobe, tako da su u osnovi iste, ali pravi razliku u odnosu na faze postupka i obima unovčenja imovine razlikovanjem ovih vrsta diobe. U slučaju da se u postupku diobe namiruju potraživanja stečajnih povjerilaca, stečajni upravnik je dužan da preostali višak diobne mase raspodijeli imaocima udjela ili akcija u privrednom društvu, srazmjerno vlasničkom udjelu. Na obrazloženi predlog stečajnog upravnika stečajni sudija može donijeti rješenje o raspodjeli sredstava i prije isplate stečajnih povjerilaca ako se nesumnjivo utvrdi da se iz raspoloživih novčanih sredstava (postojeće diobne mase) svi stečajni povjerioci mogu namiriti u cjelosti, sa pripadajućim kamatama u skladu sa ovim zakonom. Treba imati u vidu da se diobe vrše u svrhu namirenja povjerilaca tako da se moraju vršiti po pravilima redosljeda namiirenja po kojima se prioritetno namiruju troškovi stečajnog postupka, a po njihovom punom namirenju namiruju se obaveze stečajne mase. Stečajni povjerioci se, u zavisnosti od njihovih potraživanja, svrstavaju u isplatne redove. Stečajni povjerioci istog isplatnog reda namiruju se srazmjerno visini potraživanja. Stečajni povjerioci nižeg isplatnog reda mogu se namiriti tek pošto se namire stečajni povjerioci višeg isplatnog reda (clan 154 Zakona o stečaju). Isplatni redovi su razvrstani u tri isplatna reda ( clan 55 Zakona o stečaju). Zakon o stečaju propisuje i naknadnu diobu. (clan 157 Zakona o stečaju). Naime, ako se nakon zaključenja stečajnog postupka pronađe imovina koja ulazi u stečajnu masu, stečajni sudija, na predlog stečajnog upravnika ili drugog zainteresovanog lica, donosi rješenje o sprovođenju postupka naknadne diobe unovčenjem i raspodjelom sredstava ostvarenih prodajom te imovine. U slučaju naknadno pronađene imovine stečajnog dužnika, prodaja i dioba imovine vrši se u skladu sa ovim zakonom. Rješenje o sprovođenju naknadne diobe dostavlja se stečajnom upravniku, koji naknadno pronađenu imovinu unovčava i dijeli na osnovu rješenja o glavnoj diobi. O unovčenju i diobi naknadno pronađene imovine stečajni upravnik dostavlja izvještaj stečajnom sudiji. 4.6 Organi stečajnog postupka i odnos stečajnog upravnika sa drugim organima Zakonu o stečaju je kao organe stečajnog postupka odredio: stečajnog sudiju, stečajnog upravnika i odbor povjerilaca (clan 22 Zakona o stečaju). Za razliku od stečajnog sudije i stečajnog upravnika kao obaveznih organa stečajnog postupka, odbor povjerilaca je fakultativan organ koji se formira ako su ispunjeni konkretni zakonski uslovi koji su propisani u pogledu broja članova odbora, prirode i sadržine njhovih potraživanja, spremnosti da budu članovi odbora povjerilaca. Naime odbor povjerilaca formiraju sami povjerioci na prvom sastanku odbora povjerilaca koji se zakazuje oglasom o otvaranuju stečajnog postupka, i rješenjem o otvaranju stečajnog postupka (clan 42 Zakona o stečaju). Odbor povjerilaca se sastoji od tri do pet članova

25


sa najvećim neobezbijeđenim ili djelimično obezbijeđenim potraživanjima. Odbor povjerilaca se ne formira ukoliko stečajni dužnik ima manje od tri povjerioca ili je manje od tri povjerioca dalo pristanak da budu članovi tog odbora. Stečajni upravnik je fizičko lice koje mora ispunjavati odredjene zakonske uslove da bi od strane stečajnog sudije bio imenovan za stečajnog upravnika u odredjenom predmetu. Naime, sudija za stečajnog upravnka u stečajnom postupklu može imenovati fizičko lice koje je državljanin Crne, koje ima visoku stručnu spremu, položen stručni ispit za stečajnog upravnika i koje se nalazi na listi stečajnih upravnika, uz okolnost da je sudija obavezan da vodi računa o potrebnoj stručnosti i poslovnom iskustvu potrebnim za vođenje stečajnog postupka. Treba ukazati da su pitanja polaganja stručnog ispita, kao i sačinjavanja liste upravnika u isključivoj nadležnosti resornog ministarstva pravde. Ograničenja u imenovanju upravnika su imperativno odredjena na način što se za upravnika ne može imenovati lice za koje postoje zakonske zabrane odredjene članom 26. Zakona o stečaju. Stečajni upravnik se imenuje rješenjem o otvaranju stečajnog postupka i u toku stečajnog postupka može biti razriješen u postupku i na način kako je to propisano članom 38. Zakona o stečaju. U Zakonu o stečaju su posebno date odredbe kojima se taksativno nabrajaju odredjene obaveze, odnosno ovlašćenja i dužnosti pojedinih organa stečajnog postupka. U odnosu na stečajnog sudiju odredjeno je da: odlučuje o pokretanju prethodnog stečajnog postupka; utvrđuje postojanje stečajnog razloga i odlučuje o otvaranju stečajnog postupka; imenuje i razrješava stečajnog upravnika; odobrava troškove stečajnog postupka; određuje iznos privremene i konačne naknade troškova i nagrade stečajnog upravnika; odlučuje o prigovorima na radnje stečajnog upravnika; razmatra predlog plana reorganizacije i donosi odluku o odbacivanju, odnosno zakazuje ročište za razmatranje plana; donosi rješenje kojim potvrđuje usvajanje plana reorganizacije, odnosno konstatuje da plan reorganizacije nije usvojen; donosi rješenje o glavnoj diobi stečajne mase; odlučuje o nastavku stečajnog postupka u slučajevima odredjenim zakonom; donosi druge odluke i preduzima druge radnje određene ovim zakonom (clan 23 Zakona o stečaju). U odnosu na odbor povjerilaca odredjeno je da: daje saglasnost u vezi sa svim pitanjima koja su od izuzetne važnosti za stečajnu masu, kao što je podizanje kredita, davanje sredstava na zajam i sl. u skladu sa ovim zakonom; daje mišljenje stečajnom upravniku o načinu unovčenja imovine, ukoliko se prodaja ne vrši javnim nadmetanjem i nastavljanju započetih poslova stečajnog dužnika u skladu sa ovim zakonom; razmatra izvještaje stečajnog upravnika o toku stečajnog postupka i o stanju stečajne mase; vrši i druge poslove propisane ovim zakonom. Odbor povjerilaca ima pravo: prigovora stečajnom sudiji na rad stečajnog upravnika; na podnošenje žalbe na rješenja stečajnog sudije kada je žalba dozvoljena; uvida u zapisnike, nalaze vještaka i druga akta koja se nalaze u stečajnom predmetu; davanja mišljenja o priznavanju opravdanih manjkova utvrđenih prilikom inventarisanja; predlaganja razrješenja stečajnog upravnika i predlaganja imenovanja novog; izjašnjavanja o visini naknade troškova i nagrade stečajnom upravniku.

26


U zakonu su utvrdjene odgovornosti za štetu, kako stečajnog upravnika tako i člana odbora povjerilaca. Naime, u slučaju kada je u obavljanju poslova stečajni upravnik prouzrokovao štetu učesnicima u postupku, namjerno ili krajnjom nepažnjom, stečajni upravnik odgovara ličnom imovinom za takvu štetu. Članovi odbora povjerilaca odgovaraju ostalim stečajnim povjeriocima za štetu koju su prouzrokovali svojim radom namjerno ili krajnjom nepažnjom. Medjusobni odnosi organa stečajnog postupka su dijelom uslovljeni i definisani kroz naprijed navedene sadržine normi o njihovim dužnostima i ovlašćenjima, dok su dijelom date i u drugim zakonskim odredbama. Tako je propisano da radnje koje preduzima stečajni upravnik, a koje značajnije utiču na stečajnu masu, kao što su uzimanje kredita ili zajma, nabavka opreme veće vrijednosti i druge radnje, mogu se preduzeti uz prethodnu saglasnost odbora povjerilaca i odobrenje stečajnog sudije. Stečajni upravnik je dužan da, prije preduzimanja ovih radnji obavijesti odbor povjerilaca i stečajnog sudiju najkasnije 15 dana prije preduzimanja tih radnji. U slučajevima izuzetne hitnosti ovaj rok može biti i kraći, ali ne kraći od tri dana, pod uslovom da nijedan član odbora povjerilaca pisanim putem ili na sjednici odbora ne prigovori takvom roku dostavljanja. Smatraće se da je odbor povjerilaca saglasan sa predloženim radnjama ako je o njima obaviješten u rokovima i ako nakon prijema obavještenja stečajnog upravnika nije osporio predložene ili predložio druge radnje. Radnje stečajnog upravnika preduzete bez saglasnosti odbora povjerilaca i odobrenja stečajnog sudije ne proizvode pravno dejstvo.(clan 35 Zakona o stečaju). Takodje je propisano da Stečajni upravnik podnosi tromjesečne pisane izvještaje o toku stečajnog postupka i o stanju stečajne mase odboru povjerilaca i stečajnom sudiji. Tromjesečni izvještaj naročito sadrži: spisak imovine koja je prodata, prenesena ili na drugi način otuđena; spisak gotovinskih priliva i odliva učinjenih u toku prethodna tri mjeseca; početno i krajnje stanje na računu stečajnog dužnika; spisak obaveza stečajnog dužnika; spisak angažovanih stručnjaka i iznosa koji su im isplaćeni. U slučaju da je stečajni upravnik imenovan u toku prethodnog stečajnog postupka, stečajni upravnik podnosi poseban pisani izvještaj o toku prethodnog stečajnog postupka stečajnom sudiji i sadrži navedene podatke. Stečajni upravnik podnosi konačni izvještaj stečajnom sudiji i odboru povjerilaca. Odbor povjerilaca daje saglasnost na konačni izvještaj (clan 36 Zakona o stečaju). 4.7 Prigovori na radnje i odluke upravnika, te pobijanje njegovih radnji Stečajni postupak, u dijelu odredbi kojima se odredjuje prigovor na radnje i odluke upravnika, kako je odredjen u Zakonu o stečaju, omogućava da se na svaku radnju upravnika može podnijeti prigovor (clan 20 Zakona o stečaju). Ovako postavljena mogućnost prigovaranja koje za posljedicu ima poseban postupak pred sudom, odnosno stečajnim sudijom, na bilo koju radnju upravnika, nezavisno od njenog značaja, prirode ili svrhe u praksi zna biti otežavajuća za upravnika i sud i usložnjavati stečajni postupak, uz okolnost da je na odluku suda moguće podnijeti posebnu žalbu. Pravo na prigovor je

27


dato povjeriocima, stečajnom dužniku i svakom drugom licu koje ima pravni interes. Pored ovako postavljenog instituta prigovora, odredjen je takozvani subjektivni rok za njegovo podnošenje, jer se prigovor može podnijeti u roku od pet dana od dana saznanja za radnju upravnika, pri čemu zakon nije propisao i objektivan rok koji je neophodno propisati kod ovakvog odredjivanja subjektivnog roka. Nadalje zakon je odredio da je stečajni sud dužan da odluči o prigovoru u roku od pet dana od dana njegovog podnošenja. Nije propisano da se prigovor dostavlja na izjašnjenje upravniku, kao ni da li sudija ima obavezu da zakazuje posebno ročište za rješavanje po prigovoru. Prigovor je ovakvim zakonskim odredjenjima dobio univerzalnost i u pogledu podnosioca prigovora i u pogledu razloga za prigovaranje. Svakako da imaju opravdanja zapažanja da je i donošenje odluka radnja upravnika tako da se prigovor može smatrati univerzalnim i odnositi se na sva postupanja upravnika. Na sudu je da u svakom konkretnom slučaju utvrdjuje da li se radi o konkretnom prigovoru koji je kao poseban zakonom propisan za pojedine radnje i odluke upravnika (npr. Prigovor na obavještenje o namjeri prodaje i sl.) ili o podnošenju ovog univerzalnog prigovora. O prigovorima na radnje upravnika odlučuje stečajni sudija shodno posebnom zakonskom odredjenju (clan 23 Zakona o stečaju). Dakle, sve radnje stečajnog upravnika pa i sve odluke jer je i donošenje odluka radnja, je moguće pobijati prigovorom, kako je to odredjeno u zakonu (clan 20 Zakona o stečaju). Veoma je blizak prirodi prigovora i zahtjev za zahtjev za prinudno izvršenje radnje koju je na osnovu ovog zakona trebao da preduzme, a nije je preduzeo, koji zahtjev takodje mogu podnijeti povjerioci, stečajnom dužnik i svako drugom lice koje ima pravni interes (član 20 Zakona o stečaju). Posebno pravo prigovora na radnje upravnika je pored ovako postavljenog kruga lica dato i odboru povjerilaca koji ima pravo podnijeti prigovor na rad stečajnog upravnika (clan 45 stav 2 Zakona o stečaju). Posebni prigovori na konkretne radnje upravnika su propisani u slučajevima: postupanja upravnika kada odlučuje po izlučnom zahtjevu (clan 113 stav 4. Zakona o stečaju); postupanja upravnika po zahtjevu za ponovni pregled dokumentacije povjerioca čije je potraživanje osporeno (clan 116 stav 3. Zakona o stečaju); da stečajni dužnik i povjerioci mogu podnijeti prigovor na predloženu prodaju (clan 138 stav 1. Zakona o sudovima); da povjerioci mogu podnijeti prigovor na izvršenu prodaju (clan 138 stav 3. Zakona o stečaju); da povjerioci i odbor povjeriolaca mogu podnijeti prigovor na nacrt diobe (clan 147 stav 1. Zakona o stečaju). 4.8 Medjunarodni stečaj Zakon o stečaju sadrži posebno poglavlje IX koje nosi naziv Medjunarodni stečaj, a u kojem su sistematizovane odredbe koje se odnose na postupak medjunarodnog (prekograničnog stečaja). Uslovi za primjenu odredbi o medjunarodnom stečaju su posebno odredjeni tako da je je potrebno da strani sud ili drugi strani organ koji sprovodi kontrolu ili nadzor nad imovinom ili poslovanjem dužnika ili strani predstavnik zatraži pomoć u vezi sa stranim postupkom; sud ili stečajni upravnik zatraži pomoć u stranoj

28


državi u vezi sa stečajnim postupkom koji se u Crnoj Gori vodi u skladu sa ovim zakonom; se strani postupak vodi istovremeno sa stečajnim postupkom koji se u Crnoj Gori vodi u skladu sa ovim zakonom. Po stranim postupkom se podrazumijeva se sudski ili upravni postupak, uključujući i prethodni postupak, koji se sa ciljem kolektivnog namirenja povjerilaca putem reorganizacije, bankrotstva ili likvidacije sprovodi u stranoj državi u skladu sa propisom kojim se uređuje insolventnost, a u kojem su imovina i poslovanje dužnika pod kontrolom ili nadzorom stranog suda ili drugog nadležnog organa /clan 178 Zakona o stečaju).Pri tom dužnik može biti privredno društvo, odnosno pravno lice koje nema registrovano sjedište u Crnoj Gori ili fizičko lice koje nije rezident Crne Gore. U odnosu na mjerodavno pravo Zakon o stečaju je odredio da se na stečajni postupak i njegova dejstva primjenjuje pravo države u kojoj je stečajni postupak pokrenut, ako ovim zakonom nije drukčije uređeno, pri čemu je data prednost u primjeni nacionalnog zakonodavstva Crne Gore u odnosu na na izlučna ili razlučna prava na stvarima ili pravima koja se nalaze na teritoriji Crne Gore. Za dejstvo stečajnog postupka na ugovore o radu primjenjuje se pravo koje je mjerodavno za ugovor o radu. Stečajni upravnik imenovan u skladu sa ovim zakonom ovlašćen je da preduzima radnje u stranoj državi u ime i za račun stečajnog dužnika, odnosno stečajne mase ako je to dopušteno zakonom te države. Strani predstavnik ima pravo neposrednog postupanja pred sudovima u Crnoj Gori, pri čemu je dužan da dokaže svojstvo stranog predstavnika podnošenjem odluke o pokretanju stranog postupka i imenovanju stranog predstavnika odnosno potvrdu stranog suda ili drugog nadležnog organa o postojanju stranog postupka i imenovanju stranog predstavnika ili drugi dokaz koji bio prihvatljiv ako nema ovih isprava. Strani predstavnik može nadležnom sudu u Crnoj Gori da podnese zahtjev za priznanje stranog postupka u kojem je imenovan, pri čemu podnosi izjava stranog predstavnika u kojoj se navode svi strani postupci u vezi sa dužnikom koji su poznati stranom predstavniku. Sud donosi rješenje o priznanju stranog sudskog postupka kao glavnog stranog postupka, ako se vodi u državi u kojoj je središte glavnih interesa dužnika ili kao sporednog stranog postupka, ako dužnik ima stalnu poslovnu jedinicu u toj stranoj državi. Posljedice priznanja glavnog stranog postupka su zabrana: pokretanja novih i prekid započetih postupaka u vezi sa imovinom, pravima, obavezama ili odgovornostima dužnika; prinudnog izvršenja na imovini dužnika; prenosa, opterećivanja i drugog raspolaganja imovinom dužnika. Poslije priznanja stranog postupka, bilo glavnog ili sporednog, ako je to neophodno radi zaštite imovine stečajnog dužnika ili interesa povjerilaca, sud može, na zahtjev stranog predstavnika, pružiti odgovarajuću pomoć putem određivanja mjera propisanih članom 196 Zakona o stečaju.

29


Poslije priznanja stranog postupka strani predstavnik može, u skladu sa zakonom, biti učesnik u svakom postupku u kojem je dužnik stranka. Saradnja i neposredno obraćanje između sudova u Crnoj Gori i stranih sudova i drugih nadležnih organa ili stranih predstavnika se ostvaruje kao dužnost suda da da u najvećoj mogućoj mjeri sarađuje sa stranim sudovima i drugim nadležnim organima ili stranim predstavnicima, neposredno ili preko stečajnog upravnika. Sud ima pravo da se neposredno obraća, odnosno da neposredno zatraži podatke ili pomoć od stranih sudova i drugih nadležnih organa ili od stranih predstavnika. Stečajni upravnik je dužan da, u vršenju svojih dužnosti i pod nadzorom suda, u najvećoj mogućoj mjeri sarađuje sa stranim sudovima i drugim nadležnim organima ili stranim predstavnicima. Poslije priznanja glavnog stranog postupka stečajni postupak se može otvoriti samo u slučaju da stečajni dužnik ima imovinu u Crnoj Gori. Kada se strani postupak i stečajni postupak vode istovremeno prema istom dužniku, sud će zatražiti saradnju i koordinaciju uz ostvarivanje mjera saradnje suda, odnosno stečajnog upravnika. Ako se ne dokaže suprotno, postojanje stečajnog razloga se pretpostavlja u slučaju postojanja pravosnažne odluke o priznanju glavnog stranog postupka koji se vodi prema stečajnom dužniku. Osim u slučaju postojanja razlučnog ili izlučnog prava, povjerilac čije je potraživanje djelimično isplaćeno u postupku koji je sproveden u skladu sa zakonom kojim se uređuje insolventnost u stranoj državi ne može da primi isplatu na ime istog potraživanja u stečajnom postupku koji se vodi prema istom dužniku sve dok su isplate prema ostalim povjeriocima istog isplatnog reda ili klase u reorganizaciji proporcionalno manje od iznosa koji je taj povjerilac već primio (član 207 Zakona o stečaju). U Podgorici, 16. oktobar 2014. Godine

30


5. UNCITRAL MODEL ZAKONA O PREKOGRANIČNOJ INSOLVENTNOSTI: SUDSKA PERSPEKTIVA

UN Komisija za međunarodno trgovinsko pravo Radna grupa V (Zakon o insolventnosti) 39. sjednica Beč, 6. - 10. decembra 2010. godine Zakon o insolventnosti Materijali pravosudnih oragana o UNCITRAL modelu Zakona o prekograničnoj insolventnosti 1. Na četrdeset trećoj sjednici Komisije (2010), Sekretarijat je uputio prijedlog za izradu modela Zakona o prekograničnoj insolventnosti (Model zakona), koji je proistekao iz potrebe za pružanjem dodatnih informacija i smjernica sudijama, koji su ovo pitanje pokrenuli na seminaru za sudije koje je organizovao UNCITRAL u saradnji sa INSOL i Svjetskom bankom, a u pogledu prekograničih pitanja i konkretnog UNCITRAL modela zakona o prekograničnoj insolventnosti. S tim u vezi, Sekretarijat je obavijestio Komisiju da radi na pripremi nacrta teksta koji obezbjeđuje sudsko viđenje primjene i tumačenju Modela zakona. Komisija se složila da bi Sekretarijat trebao da dobije mandat za izradu teksta na isti fleksibilan način i u okviru dozvoljenih sredstava, kao što je i postignuto u odnosu na UNCITRAL Vodič prakse o prekograničnoj saradnji u predmetima o insolventnosti. Postupak izrade Modela zakona bi podrazumijevao konsultacije, uglavnom sa sudijama, ali i sa stručnjacima za stečajni postupak; razmatranja Radne grupe V, u odgovarajućoj fazi; kao i finalizaciju i usvajanje od strane Komisije, najvjerovatnije u 2011. godini. 2 2. Tekst koji slijedi predstavlja viđenje sudija vezano za Model zakona koji je urađen u konsultacijama sa sudijama i stručnjacima za strečajni postupak. U uvodu je objašnjena svrha i način organizacije materijala. Uvod A. Svrha i cilj 1. Tekst govori o UNCITRAL Modelu zakona iz perspektive sudija. Imajući u vidu da su neke države donijele izmjene Modela zakona, kako bi ga prilagodile svojim specifičnim prilikama u zemlji, može postojati potreba za uključivanjem različitih pristupa ukoliko sudija to smatra neophodnim zbog izostavljanja ili izmjena konkretnog člana iz usvojenog teksta. Ovaj tekst se zasniva na Modelu zakona kojeg je potvrdila Generalna skupština Ujedinjenih Nacija u decembru 1997. godine. Tekst se ne poziva i

2 Zvanična evidencija Generalne skupštine, 65. sjednica, Dodatak br. 17 (A/65/17), stav 261.

31


ne izražava stavove vezane za prilagođavanje Modela zakona koje su izvršile određene države koje su ga prenijele u svoje zakonodavstvo. 2. Iako se ovaj tekst poziva na odluke donešene u mnogim zemalja, pozivanje nije urađeno sa ciljem kritikovanja tih odluka, već se samo naglašavaju pitanja koji bi drugi sudija mogao da uzme u obzir ukoliko bi mu sličan predmet bio dodjeljen u rad. Tekst takođe nije urađen sa ciljem pružanja reference na sve druge relevantne odluke koje se tiču pitanja vezanih za tumačenje Modela zakona. Umjesto toga, namjera teksta je da se razmotre riješeni predmeti, isključivo radi pružanje primjera o načinu na koji se rezonovalo prilikom njihovog rješavanja, a koje mogu biti usvojena u rješavanju konkretnih problema. U svakom slučaju, sudija će donijeti odluku u konkretnom predmetu na osnovu domaćeg prava i u skladu sa zakonodavstvom države koja je preuzela Modela zakona. 3. Namjera ovog teksta nije upućivanje sudija o načinu rješavanja zahtjeva za priznanje stranog postupka i izuzeća od primjene posljedica priznanja stranog postupka u skladu sa zakonodavstom države koja je preuzela Model zakona. Kao stvar principa, takav pristup bi bio u suprotnosti sa principima nezavisnosti pravosuđa. Pored toga, u praktičnom smislu, nemoguće je obezbijediti i nije poželjno imati jedinstven pristup. Jako je značajno obezbijediti fleksibilnost pristupa u oblasti u kojoj može doći do iznenadne promjene u ekonomskoj dinamici. Sve što se može pružiti su opšte smjernice o pitanjima koje bi određeni sudija možda trebao razmotriti, na osnovu namjera autora Modela zakona i iskustva onih koji su ga primjenjivali u praksi. 4. Ovaj tekst je namjerno osmišljen sa ciljem da odrazi redosljed na koji sud kojem je predat zahtjev za priznanje stranog postupka, donosi konkretne odluke u skladu sa Modelom zakona, a što se razlikuje od analize pojedinačnih članova Modela zakona. B. Pojmovnik 1. Termini i objašnjenja 5. U sljedećim stavovima je dato objašnjenje značenja i upotrebe određenih izraza koji se često pojavljuju u ovom dokumentu. Mnogi od ovih izraza su uobičajeni u UNCITRAL Modelu zakona, UNCITRAL Zakonodavni vodič za zakon o insolventnosti i UNCITRAL Vodič prakse za prekograničnu saradnju u stečajnim predmetima. Njihova upotreba u ovom dokumentu je istovjetna njihovoj upotrebi u gore navedenim tekstovima. a. CLOUT: pozivanje na CLOUT predstavlja običajno pravo vezano za UNCITRAL sistem izvještavanja. Kratak pregled predmeta/slučajeva je dostupan na šest jezika Ujedinjenih Nacija na Internet adresi http://www.uncitral.org/uncitral/en/case_lav/abstracts.html; b. "Prekogranični sporazum": predstavlja usmeni ili pismeni sporazum namenjen olakšavanju koordinacije prekograničnog stečajnog postupka, saradnje sudova, sudova

32


i predstavnika u stečaju, saradnju između predstavnika u stečaju, koja ponekad takođe uključuje druge zainteresovane strane. c. "Zemlja preuzimanja Modela zakona": je zemlja koja je donijela zakon na osnovu UNCITRAL Modela zakona o prekograničnoj insolventnosti; d. "Predstavnik u stečaju ": lice ili organ, uključujući privremeno imenovano lice, koji je ovlašćen da u stečajnom postupku upravlja postupkom reorganizacije ili likvidacije stečajne mase; e. "Sudija": sudski službenik ili drugo imenovano lice ovlašćeno da izvršava ovlašćenja suda ili nekog drugog nadležnog organ koje crpi svoja ovlašćenja u skladu sa propisima donesenim na osnovu Modela zakona; f. "Sud kojem je predat zahtjev za priznanje stranog postupka": sud zemlje koja je usvojila Model zakona koja priznaje zahtjev za priznanje stranog postupka i izuzeće od primjene posljedica priznanja stranog postupka. 2. Referentni materijal (a) Pozivanje na predmete 6. U tekstu su date reference na konkretne predmete/slučajeve, posebno u fusnotama. Generalno gledano, reference se odnose na predmete koji su navedeni u prilogu, tako da tekst sadrži samo kratke reference, npr. Bear Stearns se odnosi na predmet Bear Stearns visoko rangirani strukturirani kreditni strateški fond DOO (Bear Stearns High-Grade Structured Credit Strategies) (koje se nalazi u postupku privremene likvidacije). Pozivanja na stranice ili brojeve stavova koji su povezani sa tim predmetima, predstavljaju odgovarajuće djelove sudske odluke koja je navedena u Dodatku. (b) Pozivanje na tekstove 7. Ovaj tekst sadrži reference u odnosu na nekoliko tekstova koji se odnose na prekograničnu insolventnost, uključujući: a. "UNCITRAL Model zakona": UNCITRAL Model zakona o prekograničnoj insolventnosti sa Vodičem za ozakonjenje (1997); b. "Vodič za ozakonjenje": Vodič za ozakonjenje UNICTRAL Modela zakona o prekograničnoj insolventnosti; c. "Zakonodavni vodič": UNCITRAL Zakonodavni vodič o stečajnom pravu (2004); d. "UNCITRAL Vodič prakse": UNCITRAL Vodič prakse za prekograničnu saradnju u stečaju (2009);

33


e. "Uredbe EZ": Uredba Evropskog savjeta (EZ) br. 1346/2000 od 29. maja 2000, godine o stečajnom postupku; f. "Evropska konvencija": Konvencija Evropske unije o stečajnom postupku; g. "Izvještaj Virgos Schmita": M. Virgos i E. Schmit, Izvještaj o Konvenciji o stečajnom postupku, Brisel, 3. maj 1996. godine. I. Napomene A. Predmet i primjena Modela zakona 8. U decembru 1997. godine, Generalna skupština Ujedinjenih Nacija je utvrdila Model zakona o prekograničnoj insolventnosti (Model zakona), kojeg je uradila i usvojila Komisija Ujedinjenih Nacija za međunarodno trgovinsko pravo (UNCITRAL). 9. Namjera Modela zakona nije usmjerena na nacionalno materijalno stečajno pravom, već obezbjeđuje proceduralne mehanizme za olakšavanje efikasnijeg rada na predmetima u kojima insolventni dužnik ima imovinu ili dugove u više država. Budući da su [treba ažurirati i dopuniti tekst] države donijele zakone na osnovu Modela zakona.3 10. Model zakona je osmišljen da se primjeni u slučajevima kada se:4 a) strani sud ili strani predstavnik u stečaju se obraća za pomoć državi (državi koja je preuzela Model zakona) u vezi sa stranim postupkom; b) za pomoć obraća stranoj državi u vezi sa konkretnim postupkom koji se vodi u skladu sa zakonodavstvom te zemlje; c) istovremeno vodi postupak u inostranstvu i postupak u skladu sa konkretnim zakonodavstvom države koja je preuzela Model zakona, a u pogledu istog dužnika; d) povjerioci ili druga zainteresovana lica traže pokretanje, ili učešće u postupku u skladu sa konkretnim zakonodavstvom države koja je preuzela Model zakona. Model zakona predviđa imenovanje stečajnih predstavnika (strani predstavnik) radi upravljanja imovinom/sredstvima insolventnog dužnika u jednoj ili više država, ili koji će imati svojstvo predstavnika u stranom postupku, u momentu podnošenja zahtjeva za priznanje stranog postupka u skladu sa Modelom zakona.5 11. Model zakona obavezuje državu koja je preuzela Model zakona da utvrdi nadležnost suda ili drugog organa koji je ovlašćen za rješavanje pitanja koja proizilaze iz

3 Australija (2008), Britanska djevičanska ostrva, strana teritorija Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske (2003), Kanada (2009), Kolumbija (2006), Eritreja (1998), Velika Britanija (2006), Japan (2000), Mauricijus (2009), Meksiko (2000), Crna Gora (2002), Novi Zeland (2006), Poljska (2003), Republika Koreja (2006), Rumunija (2003), Srbija (2004), Slovenija (2007), Južna Afrika (2000), i Sjedinjene Američke Države (2005). 4 UNCITRAL Model zakona, član 1 (1). 5 Takođe pogledati UNCITRAL Model zakona, član 5, u pogledu mogućnosti države koja je preuzela Model zakona da imenuje i navede predstavnike koji mogu tražiti priznanje i izuzeće od primjene posljedica stranog postupka pred stranim sudom.

34


Modela zakona. 6 Primjećeno je da se neke države radije odlučuju da imenuju upravne organe u odnosu na sudove, dok u Modelu zakon definicija "stranog suda" uključuje i pravosudne i druge organe nadležne za kontrolu i praćenje postupka koji se vodi pred stranim sudom.7 12. Model zakona predviđa konkretne subjekte, kao što su banke i osiguravajuća društva, izuzimanje greške ili neuspjeha koji je rezultat sistemskih rizika unutar države koja je preuzela Modela zakona. 8 13. Model zakona se zasniva na sljedeća četiri načela: a) Načelo "pristupa": na osnovu ovog načela, utvrđuju se okolnosti pod kojima "strani stečajni predstavnik"9 ima pravo pristupa sudu (sud kojem je zahtjev predat) države koja je preuzela Model zakona, a u kojoj je dostavljen zahtjev za priznase traži priznanje stranog postupka i izuzeće od primjene posljedica priznanja stranog postupka;10 b) Načelo "priznanja":u skladu sa ovim načelom, sud kojem je zahtjev predat može da prizna strani postupak kao "glavni strani postupak" ili kao "sporedni strani postupak"; 11 c) Načelo "izuzeća": ovo načelo se može primijeniti u tri različite situacije. U situaciji kada zahtjev za priznanje stranog postupka još nije riješen, moguće je odobriti privremeno izuzeće od primjene posljedica priznanja stranog postupka radi zaštite imovine koja je u nadležnosti suda kojem je zahtjev predat.12 Ukoliko je sud priznao postupak kao "glavni strani postupak", onda se izuzeće izdaje po automatizmu. 13 Dozvoljeno je davanje diskrecionog izuzeća u vezi sa "glavnim stranim postupkom", kao i za "sporedni strani postupak";14 d) Načelo "saradnje" i "koordinacije": ovo načelo obavezuje sudove i predstavnike u stečajnom postupku u različitim državama, da komuniciraju i sarađuju, kako bi se osiguralo pošteno i efikasno upravljanje jedinstvenom stečajnom masom dužnika, sa cilje maksimalizacije prednosti/koristi prema povjeriocima. 15 14. Navedena načela su osmišljena sa ciljem ispunjavanja sljedećih ciljeva javnih politika: 16 a) potreba za ostvarivanjem veće pravne sigurnosti u trgovini i investicijama;

6 Ibid., član 4. 7 Ibid., član 2 (e); definicija "stranog suda". 8 Ibid., član 1 (2). 9 Kako je definisano članom 2 (d) UNCITRAL Modela zakona; 10 Ibid., član 9; 11 Ibid., član 17; 12 Ibid., član 19; 13 Ibid., član 20; 14 Ibid., član 21; 15 Ibid., članovi 25, 26, 27, 29 i 30; 16 Preambula UNCITRAL Modela zakona; takođe pogledati Vodič za ozakonjenje, stav 3;

35


b) potreba obezbjeđivanja pravičnog i efikasnog upravljanja međunarodnim stečajnim postupcima, u interesu svih povjerilaca i drugih zainteresovanih lica, uključujući i dužnika; c) Zaštita i maksimalizacija vrijednosti imovine dužnika u cilju namirivanja povjerilaca, bilo putem reorganizacije ili likvidacije ; d) poželjnost i potreba ostvarivanja komunikacije i saradnje između sudova i drugih nadležnih organa kada je u pitanju stečajni postupak koji se vodi u više država; e) olakšavanje oporavka preduzeća koja su u finansijskim poteškoćama/problemima, u cilju zaštite investicija i očuvanja radnih mjesta . 15. U decembru 2009. godine, Generalna skupština je potvrdila UNCITRAL Vodič prakse za prekograničnu saradnju u stečaju (UNCITRAL Vodič prakse). 17 U Vodiču prakse su razmotreni, pozivajući se na konkretne predmete, različiti načini i mehanizmi za poboljšanje saradnje između predstavnika u stečajnom postupku, sudova i drugih nadležnih organa, a sve u cilju povećanja pravičnosti i efikasnosti upravljanja vlasništvom dužnika u stečaju čija se imovina ili čiji se povjerioci nalaze u više država. U zavisnosti od domaćih pozitivnih propisa i predmeta konkretnog sporazuma o prekograničnoj insolventnosti, u nekim slučajevima je neophodno obezbijediti saglasnost suda (ili drugog nadležnog organa) kako bi sporazumi o prekograničnoj insolventnosti bili pravno valjani. Vodič prakse obezbjeđuje primjere sporazuma o prekograničnoj insolventnosti (sporazumi) koji se koriste radi olakšavanja načina uspostavljanja saradnje.18 B. Stav sudije19 16. Dok s jedne strane UNCITRAL Model zakona naglašava poželjnost primjene jedinstvenog pristupa i tumačenja na osnovu njegovog međunarodnog karaktera, 20 s druge strane, pozitivni propisi mnogih zemalja će najvjerovatnije diktirati potrebu za tumačenjem koje je u skladu sa njihovim nacionalnim zakonodavstvom; osim ukoliko država koja je preuzela Model zakona nije usvojila u svom zakonodavstvu "međunarodni" pristup. 21 Čak i da je tako , svaki sud koji tumači zakone na osnovu Modela zakona, će najvjerovatnije pronaći i međunarodnu sudsku praksu koja će biti od koristi i pomoći prilikom tumačenja. 17. Prilikom izvršavanja zadataka, stav sudije se nužno razlikuje od stava predstavnika u stečajnom postupku. Obaveza pravosudnog organa je da nepristrasno utvrdi pitanja koja podnese strana u postupku, i to na osnovu informacija (dokaza) koje ima pred sobom. Njegova obaveza je da postupa u skladu sa zakonom; što znači da sve zainteresovane strane treba da, u odsustvu izuzetnih okolnosti, dobiju priliku da se

17 Tekst je dostupan na Internet stranici www.org pod naslovom "UNCITRAL Texts and Status"; 18 Pogledati za opšta uputstva Vodič prakse, poglavlje III i rezimee slučajeva koji su uključeni u Dodatku I; 19 Pogledati proširenu definciju izraza "sudija" u rječniku pojmova; 20 U državama koje su preuzele Model zakona u neizmjenjenom obliku, prilikom tumačenja odredbi odnosno izraza u Modelu zakona je potrebno uzeti u obzir "međunarodno porijeklo odredaba i potrebu da se promoviše jedinstvenost u njihovoj primjeni i očuvanje dobre vjere; 21 U stvari, UNCITRAL Model zakona jasno navodi da ako je država koja je preuzela Model zakona ugovorna strana nekog od bilateralnih ili multilateralnih međunarodnih ugovora, u tom slučaju odredbe tog ugovora imaju prednost u odnosu na odredbe propisane Modelom zakona: član 3;

36


izjasne o svim pitanjima koja bi mogla značajno da utiču na konačnu odluku, kako bi se osigurala zakonitost postupka. U nekim državama, ograničenja se ne odnose na lica koja odlučuju u upravnim organima. 22 Dok pozitivni propisi u nekim državama mogu propisivati da sudije nezavisno donesu odluku po pitanju zahtjeva kojeg treba dostaviti, propisi drugih država mogu propisivati da sud ispuni želje stanaka u postupku. 18. Postoje razlike u pristupu tumačenja uslova Modela zakona ( ili prilagođavanje njegovog jezika) koje mogu nastati kao rezultat načina na koji sudije, iz različitih pravnih tradicija, prilaze izvršenju svojih zadataka. Iako se opšte propozicije mogu različito tumačiti, postoji tendencija da se veći akcenat stavlja na sam tekst Modela zakona u državama koje su izvršile veću kodifikacija prava, u odnosu na druge pravne sisteme koji nijesu na istom stepenu kodifikacije ili u kojima je većina viših sudova nadležna za ispitivanje zakonitosti i utvđivanje pravnih pitanja koji nijesu u suprotnosti sa pozitivnim propisima23 ili koji imaju ovlašćenje da osmisle posebne aspekte zakona za koje ne postoji kodifikovano pravilo.24 19. Ovi različiti pristupi mogu da utiču na preference suda kojem je zahtjev predat da postupa u skladu sa Modelom zakona i propisanim načelom saradnje između sudova i koordinaciju većeg broja postupaka. 25 Ukoliko domaći zakon države koja je preuzela Model zakona obuhvata odredbe vezane za saradnju i koordinaciju Modela zakona, biće i pravno kodifikovani koraci koji se mogu preduzeti s tim u vezi. 20. U nepostojanju eksplicitnog usvajanja takvih odredbi, 26 može postojati sumnja da li, kao predmet domaćeg prava, sud ima pravo da se uključu u raspravu sa stranim sudom ili da odobri prekogranični sporazum kojeg su sklopili stečajni predstavnici iz različitih država i druge zainteresovane strane. Sposobnost suda da postupi na ovaj način će zavisiti od drugih odredaba relevantnog domaćeg prava. S druge strane, nadležni sudovi za ispitivanje zakonitosti će vjerovatno imati i veću fleksibilnost u utvrđivanju koraka koje sudovi između sebe mogu preduzeti, kako bi realizovali saradnju i koordinaciju koju propisuje Model zakona. 21. Sprovođenje zakonom propisanog postupka je koncept koji je dobro poznat u svim državama sa pravnom tradicijom. Minimalni standardi zahtevaju sprovođenje transparentnog postupka, obavještavanje stranaka u postupku o svakoj komunikaciji između relevantnih sudova, kao i mogućnost stranaka da se izjasne o svim pitanjima koja se pojave u toku postupku, bilo njihovim fizičkim prisustvom ili time što će im se pružiti prilika da se izjasne pismenim putem. Bez obzira na pravnu tradiciju, poželjno je da postoje mjere zaštite kako bi se obezbijedilo sprovođenje zakonitog postupka. 27 Ova načela poprimaju veći značaj u komunikaciji između sudova.

22 To jest, organi koji potpadaju pod definiciju "stranog suda", UNCITRAL Model zakona, član 2(e); 23 U pogledu diskusija vezanih za stvarnu nadležnost, pogledati Master Jacon u Stvarnoj nadležnosti suda, (1970) Postojeći pravni problemi 23. 24 Primjeri su razvoj materijalnog i formalnog prava, kao i nemara u pravnim sistemima običajnog prava; 25 UNCITRAL Model zakona, članovi 25, 26, 27, 29 i 30. Pogledati stavove u nastavku 163 - 185; 26 Na primjer, u predmetima koji uključuju zemlje članice Evropske unije (isključujući Dansku), Uredba EU o stečajnom postupku se ne poziva na saradnju između sudova, dok s druge strane, propisuje prekograničnu saradnju između predstavnika u stečaju; 27 Pogledati stavove koji su dati u nastavku dokumenta 152 - 185;

37


22. Za razliku od stečajnog predstavnika koji je direktno uključen u upravljanje stečajnom masom, sudija u predmetu najvjerovatnije neće imati konkretna saznanja prilikom inicijalnog podnošenja zahtjeva sudu, iako često stečajni postupak zahtijeva hitno postupanje, a s druge strane sadrži složene probleme i velike sume novca. 28 Sudijama koje nemaju iskustva sa ovom vrstom postupaka može biti potrebna pomoć stranig stečajnog predstavnika, 29 i to se obično obezbjeđuje preko zakonskog predstavnika/advokata. Pomoć se može ogledati u sažetim, informativnim, kratkim obavještenjima i dokazima. 23. Sa institucionalne tačke gledišta, postoji potreba da se sudiji obezbijedi dovoljno vremena za čitanje, sagledavanje i razumijevanje informacija prije zakazivanja glavnog pretresa. Vrijeme za čitanje prije glavnog pretresa za svaki predmet pojedinačno će zavisiti od hitnosti rješavanja samog predmeta, veličine stečajne uprave, njene složenosti, broja uključenih država, makroekonomskih posljedica koje proizvode određene odluke i relevantnih faktora javne politike. 24. Preko 80 sudija iz oko 40 država koji su prisustvovali seminaru za pravosudne organe u Vankuveru u junu 2009. godine, 30 je izrazilo stav, da bi se trebala razmotriti mogućnosr pružanja podrške sudijama (koja je predmet sve veće potrebe za održavanjem sudske nezavisnosti i integriteta pravosudnog sistema određene država), o načinima rješavanja pitanja koja proizilaze iz Modela zakona. Cilj ovog dokumenta je da pruži određenu vrstu podrške koju su tražile sudije na seminaru u Vankuveru. Njegov konačan oblik je prerastao u (u ovom dijelu bi trebalo naglasiti proces konsultacija).... C. Svrha UNCITRAL Modela zakona 25. UNCITRAL Model zakona odražava praksu u pogledu pitanja vezanih za prekograničniu insolventnost, a koja su karakteristična za moderne i efikasne sisteme koje regulišu stečajni postupak. Države koje preuzimaju Model zakona se podstiču da ga primjenjuju, kako bi usavršile i poboljšale nacionalni režim stečajnog postupka, i kako bi lakše rješavale probleme koji nastaju u predmetima prekogranične insolventnosti. 26. Kao što je ranije pomenuto, Model zakona poštuje razlike između nacionalnih procesnih zakona i ne pokušava da izvrši materijalnu unifikaciju stečajnog prava. Model zakona nudi rješenja koja su od pomoći u nekoliko manjih, ali značajnih situacija, što uključuje: a) Obezbjeđivanje prava pristupa stranim stečajnim predstavnicima sudovima države koja je preuzela Model zakona. Ovom se dozvoljava stranom stečajnom predstavniku da obezbijedi privremeni "disajni prostor", čime se s druge strane omogućava sudu kojem je zahtjev predat da utvrdi nadležnost ili druga izuzeća na osnovu kojih se obezbjeđuje optimalno rješavanje stečajnog postupka;

28 UNCITRAL Model zakona, član 17 (3) naglašava potrebu brzog rješavanja zahtjeva za priznavanje; 29 Kako je definisano UNICTRAL Modelom zakona, član (2); 30 Osmi UNCITRAL/INSOL/Svjetska banka multinacionalni seminar za pravosudne organe, Vankuver 20 - 21 jun 2009. godine. Za izveštaj sa seminara pogledati: http://vvv.uncitral.org/pdf/English/news/eighthJC.pdf.

38


b) "Priznanje" stranog stečajnog postupka, kao i pravne posljedice priznanja; c) Obezbeđivanje transparentnog režima za pravo stranih povjerilaca da pokrenu, ili učestvuju u, stečajnom postupku u državi koja je preuzela Model zakona; d) Mogućnost sudova u državi koja je preuzela Model zakona da efikasno sarađuju sa sudovima i stečajnim predstavnicima uključenim u stranom stečajnom postupku ; e) Ovlašćivanje sudova u državi koja je preuzela Model zakona i stečajnim predstavnicima da traže pomoć u inostranstvu; f) Uspostavljanje pravila za koordinaciju u slučajevima kada se stečajni postupak vodi istovremeno u državi koja je preuzela Model zakona i u drugoj državi; g) Uspostavljanje pravila za koordinaciju datih izuzeća od primjene posljedica priznanja stranog postupka u državi koja je preuzela Model zakona, u korist dva ili više stečajnih postupaka koji uključuju istog dužnika, a koji se mogu odvijati u više država. 27. Vodič za ozakonjenje UNCITRAL Modela zakona (Vodiča za ozakonjenje) ističe značaj saradnje u predmetima prekogranične insolventnosti, u cilju postizanja efikasnog sprovođenja samih postupaka i postizanja optimalnih rezultata. Ključni element predstavlja saradnja između sudova koji su uključeni u različitim postupcima, kao i saradnja između tih sudova i stečajnih predstavnika imenovanih u različitim postupcima. 31 Najbitniji element saradnje će najvjerovatnije biti podsticanje komunikacije između stečajnih predstavnika i/ili drugih upravnih organa država koje su uključene u stečajni postupal. 32 Dok Model zakona predviđa ostvarivanje prekogranične saradnje i komunikacije između sudova, on ne precizira način postizanja te saradnje i komunikacije, ostavljajući svakoj državi da ovo pitanje uredi primjenom svojih pozitivnih propisa ili praksi. Model zakona, međutim, ukazuje na različite načine na koje je moguće implementirati saradnju. 33 28. Sposobnost sudova, uz odgovarajuće učešće stranaka, "direktno" komuniciraju i da se "direktno" obrate stranim sudovima ili stranim stečajnim predstavnicima za informacije i pomoć, ima za cilj da se izbjegnu dugotrajni postupci koje su tradicionalno u upotrebi, i instrumenti ostvarivanja saradnje kao što su zamolnice. Budući da su stečajni postupci po svojoj prirodi haotični i da se njihova vrijednost jako brzo smanjuje samim protokom vremena, ova mogućnost dobija na značaju kada postoji potreba za hitno postupanje suda. II Tumačenje i primjena Modela zakona A. Načelo "pristupa" 29. UNCITRAL Model zakona predviđa otvaranje postupka po zahtjevu za priznanje stranog postupka stečajnog predstavnika dužnika koji je imenovan u drugoj državi - "strani stečajni predstavnik ". Zahtjevom se može tražiti:

31 UNCITRAL Model zakona, članovi 25 i 26; 32 Na primjer, pogledati diskusiju o primjeni prekograničnih sporazuma u UNCITRAL Vodiču prakse; 33 UNCITRAL Model zakona, član 27;

39


(a) pokretanje postupka u skladu sa zakonima države koja je preuzela Model zakona; 34 (b) da se omogući stranom stečajnom predstavniku da učestvuje u već pokrenutim postupcima u toj državi; 35 (c) priznavanje statusa stranog stečajnog predstavnika, u cilju dobijanja izuzeća od primjene posljedica priznanja stranog postupka , u skladu sa Modelom zakona; 36 (d) U mjeri u kojoj to nacionalno zakonodavstvo dozvoljava, zahtjevom se može tražiti da se interveniše u bilo kom postupku u kojem je dužnik strana. 37 30. Član 2 UNCITRAL Model zakona odefiniše "strani postupak" i "stranog stečajnog predstavnika". 31. Definicije "stranog stečajnog predstavnika" i "stranog postupka" su međusobno povezane. Da bi se određeno lice podvelo pod definiciju "stranog stečajnog predstavnika", ono mora da sprovodi "kolektivnu sudski ili upravni postupak... , u skladu sa zakonom koji reguliše stečajni postupak u kojem postupanje sa imovinom i poslovima dužnika podliježu kontroli ili nadzor stranog suda, u cilju reorganizacije ili likvidacije", ili ukoliko je lice stečajni predstavnik u stranom postupku. 38" "Strani stečajni predstavnik", ima pravo direktnog obraćanja sudu. 39 32. U određenim okolnostima se može tvrditi da određeni subjekat kojim upravlja "strani stečajni predstavnik" nije "dužnik" u skladu sa domaćim pravom kojeg primjenjuje sud kojem je zahtjev predat. 40 Ovaj problem se pojavio u predmetu Rubin protiv Eurofinance. U ovom predmetu, stečajne upravnike je imenovao sud Sjedinjenih Američkih Država za imovinu dužnika pod nazivom "Consumer Trust". Način na koji je Trust (uzajamni fond) utvrđen, nema status pravnog lica po engleskom zakonu, ali ima taj status po pravu Sjedinjenih Američkih Država pod definicijom "poslovni uzajamni fond (business trust)". U trenutku razmatranja zahtjeva za priznanje stranog postupka pred engleskim sudom, osporavano je da trust nije "dužnik" po engleskom pravu. Sudija je odbio podnesak smatrajući da, imajući u vidu međunarodno porijeklo UNCITRAL Modela zakona, bi "usko tumačenje" izraza "dužnik" bilo "kontradiktorno". 41 Sudija je pokrenuo pitanje primjene odredbi Modela zakona vezanih za izuzeća od primjene posljedica priznavanja stranog postupka u odnosu na dužnika koji nema takav status po engleskom pravu, kao i da nije potrebno utvrđivati njegov status jer on proizilazi iz činjeničnog opisa predmeta. 42 Apelacioni sud je po žalbi potvrdio odluku sudije, imajući u vidu prirodu podnosioca zahtjeva. 43

34 Ibid., član 11 i Vodič za ozakonjenje, stavovi 97 - 99; 35 Ibid., član 12, 100 - 102; 36 Ibid., član 15, 112 - 121; 37 Ibid., član 24, 168 - 172; 38 UNCITRAL Model zakona, član 2(a). Definicija pojma "strani sud" je data u gornjem stavu 1; 39 Ibid., stav 9; 40 Pojam "dužnik" nije definisam u Modelu zakona; 41 Rubin protiv Eurofinance, stavovi 39 i 40; 42 Ibid., stav 41; 43 Rubin protiv Eurofinance (postupak po žalbi), (treba dopuniti referencu);

40


33. Pitanje da li je "strani predstavnik" ovlašćen da postupa kao predstavnik u procesu lkvidacije ili reorganizacije dužnika se reguliše pozitivnim propisima države u kojoj je pokrenut stečajni postupak. 44 U nekim predmetima je poželjno obezbijediti mišljenje stručnjaka vezano za mjerodavno pravo, kako bi se utvrdilo da li je određeni postupak zakonski definisan. U drugim slučajevima, u kojima je pitanje postupka već dobro poznato sudu kojem je zahtjev predat, nije neophodno obezbijediti mišljenje stručnjaka. U slučajevima kada odluka o imenovanju stranog stečajnog predstavnika ukazuje da to lice ispunjava definiciju iz stava (d) člana 2, sud se može osloniti na pretpostavka utvrđenu članom 16 Modela zakona. 34. U predmetu Stanford International Bank, engleski prvostepeni sud je iznio stav da stečajni upravnik imenovan u Sjedinjenim Američkim Državama, nije "strani predstavnik" kako je definisano, jer nije ovlaščen da u ovoj fazi postupka upravlja postupkom likvidacije ili reorganizacije kompanije dužnika.45 Ovaj stav je donijet u kontekstu prinudne uprave, za koju je u konačnoj odluci utvrđeno da ne predstavlja kolektivni postupak u skladu sa zakonom o stečaju. 35. UNCITRAL Model zakona predviđa "stranog predstavnika", kao i lice koje se imenuje na "privremenoj osnovi", ali ne i lice za koga odluka o imenovanju nije stupila na snagu; npr., zahtjev za imenovanje stečajnog predstavnika koje zavisi od rezultata žalbenog postupka. 46 Jedan od pristupa za utvrđivanje uporišta vezanog za "stranog predstavnika " je da se ispita da li je ispunjena definicija "stranog postupka" prije utvrđivanja činjenice da li je podnosilac zahtjeva ovlašćen 47 da sprovodi kvalifikovani postupak reorganizacije ili likvidacije dužnikove imovine ili poslova, ili da djeluje kao predstavnik u stranom postupku. 36. S tim u vezi, sudija treba da se uvjeri da je: (a) "Strani postupak" u pogledu kojeg priznanje (privremeno ili konačno) predstavlja sudski ili upravni postupak u stranoj državi; (b) Postupak po svojoj prirodi "kolektivan"; 48 (c) Sudski ili upravni postupak pokrenut u skladu sa zakonom o stečaju, prema kojem imovina i poslovi dužnika podliježu kontroli ili nadzoru stranog suda, u cilju reorganizacije ili likvidacije; (d) "Strani sud" sproveo kontrolu ili nadzor; konkretno "pravosudni ili drugi organ ovlašćen za kontrolu ili nadzor "stranog postupka"; 49 i (e) podnosilac zahtjeva u stranom postupku ovlašćen da "upravlja postupkom reorganizacije ili likvidacije imovine ili poslova dužnika, ili da djeluje kao predstavnik u stranom postupku".

44 UNCITRAL Model zakona, član 5; 45 Stanford International Bank, stav 85; 46 Pogledati definiciju "stranog predstavnika" u UNCITRAL Modelu zakona, član 2(d); 47 U svrhu Modela zakona, član 2(d); 48 Pogledati dolje navedene stavove 66 - 70; 49 UNCITRAL Model zakona, član 2(e);

41


37. Mogućnost stranog predstavnika da traži vanredno priznanje stranog postupka (i posljedično mogućnost da traži izuzeća od primjene posljedica priznanja stranog postupka50) je često od suštinskog značaja za efikasnu zaštitu imovine dužnika od gubitka ili prikrivanja. Iz tog razloga, sud kojem je zahtjev predat je dužan da odluči po zahtjevu "u najkraćem mogućem roku". 51 Izraz "u najkraćem mogućem roku" je široko postavljen. Neki predmeti mogu po svojoj prirodi biti jasni i direktni, omogućavajući da se postupak priznanja završi u roku od nekoliko dana. U drugim predmetima, posebno ukoliko se priznanje stranog postupka osporava, period "u najkraćem mogućem roku" može trajati mjesecima. Privremeno priznanje je moguće u slučaju da je neophodno uspostaviti red dok traje postupak priznanja zahtjeva. 52 B. Načelo "priznanja" 1. Uvodni komentar 38. Cilj načela "priznanja" je da se izbjegne dugotrajan postupak obezbjeđujući brzo rešavanje zahtjeva za priznanje stranog postupka. Navedeno obezbjeđuje izvijesnost postupka i omogućava sudu kojem se zahtjev dostavlja, da nakon potvrđivanja zahtjeva, pravovremeno utvrdi pitanja koja se odnose na izuzeća od primjene podljedica priznanja stranog postupka. 39. U daljem tekstu su navedene opšte karakteristike načela priznanja. Dalja elaboracija komponenti ovog načela je data dolje navedenim stavovima 56 - 114. 2. Zahtjevi za dostavljanje dokaza 40. Strani predstavnik dostavlja zahtjev za priznanje stranog postupka u skladu sa UNCITRAL Modelom zakona. Član 15 Modela zakona propisuje uslove koje treba da sadrži zahtjev. Prilikom donošenja odluke o priznanju stranog postupka, sud kojem je zahtjev dostavljen je ograničen zahtjevima vezanim za prethodno utvrđivanje nadležnosti koji su dati u definiciji. 53 Prijemni sud se ne upušta u razmatranje da li je strani postupak pokrenut na zakonit način u skladu sa pozitivnim propisima. 3. Materijalna ovlašćenja za priznanje stranog postupka 41. Sud kojem je zahtjev dostavljen, crpi svoja ovlašćenja za priznanje stranog postupka iz člana 17 UNCITRAL Modela zakona.

50 Ibid., posebno pogledati članove 20, 21, 23 i 24. U pogledu privremenih izzuzeća od primjene posljedica priznanja stranog postupka, do okončanja odlučivanja po nalogu za priznavanje, pogledati član 19; 51 Ibid., član 17 (3); 52 Pogledati dolje navedeni stav 120 i dalje; 53 UNCITRAL MOdel zakona, član 2 (a);

42


42. Da bi se olakšao postupak priznanja, član 16 propisuje određene pretpostavke u vezi sa autentičnošću dokumentacije i sadržaja zahtjeva za priznanje stranog postupka i imenovanje stranog prestavnika. 43. Sve dok se ne odluči po zahtjevu za priznanje stranog postupka, strani predstavnik je dužan, u neprekidnom trajanju, da objelodanjuje informacije. Strani predstavnik je dužan da bez odlaganja obavijesti sud kojem je zahtjev dostavljen, o svim bitnim izmjenama u pogledu statusa priznatog stranog postupka ili izmjenama u vezi sa njegovim imenovanjem, kao i o postojanju svakog drugog stranog postupka koji je pokrenut u odnosu na istog dužnika, o čijem je postojanju obaviješten. 54 44. Član 17 ( 2) utvrđuje status kojeg dobija strani postupak, za potrebe priznavanja. Ovaj član predviđa priznanje ili kao " glavni strani postupak"55 ili kao "sporedni strani postupak". 56 Prvi se vodi u državi u kojoj se nalazi "središte glavnih interesa dužnika", dok se drugi vodi u državi u kojoj dužnik ima "stalnu poslovnu jedinicu". Izraz "poslovna jedinica" podrazumijeva "svako mjesto poslovanja u kojem dužnik obavlja ekonomsku aktivnost koja tranzitornog karaktera, upotrebom ljudske radne snage i dobara ili usluga". 57 Implicitno, UNCITRAL Model zakona ne predviđa priznanje drugih vrsta stečajnih postupaka, npr., stečajnih postupaka koji su pokrenuti u državi u kojoj se isključivo nalazi imovina. 58 45. Bear Stearns 59 predstavlja primjer slučaja u kojem "strani postupak" nije potpadao pod definiciju nijednog postupka (glavnog i sporednog stranog postupka). Sud prve instance i Apelacioni sud su smatrali da, privremena likvidacija koja je pokrenuta na Kajmanskim ostrvima, se nije mogla kvalifikovati ni pod jednim postupkom, jer se na osnovu dokaza nije moglo utvrditi da li je registrovano sjedište kompanije dužnika bilo na Kajmanskim ostrvima li da li se određena tranzitorna aktivnost obavljala u toj državi. 4. Reciprocitet 46. Ne postoji zahtjev u pogledu reciprociteta u UNCITRAL Modelu zakona. Model zakona ne predviđa mogućnost da se će se stranom postupku uskratiti priznanje, isljučivo po osnovu činjenice što sud u državi u kojoj je pokrenut strani sudski postupak neće obezbijediti jednaka izuzeća od primjene posljedica priznanja stranog postupka predstavniku u stečaju iz države koja je pruzela Model zakona. Ipak, sudije treba da budu svjesne činjenice da su neke države u svoje propise zasnovane na Modelu zakona, uključile odredbe vezane za reciprocitet u pogledu priznanja stranog postupka. 60 5. Izuzeća vezana za "javnu politiku"

54Ibid., član 18; 55 Ibid., pogledati definiciju u članu 2(b) 56 Ibid., pogledati definiciju u članu 2(c); 57 Ibid., pogledati definiciju u članu 2(f); 58 Pogledati Vodič za ozakonjenje, stavove 73 i 128; 59 Citiranje slučajeva koji su uključeni u tekst je dato u Dodatku; 60 Na primjer Rumunija, Meksiko, Južna Afrika;

43


47. Sud kojem je zahtjev dostavljen, zadržava pravo odbijanja priznanja, ukoliko bi to priznanje bilo "očigledno suprotno" javnoj politici države u kojoj se nalazi sud kojem je zahtjev dostavljen. Pojam "javna politika" je utemeljen u domaćem pravu i može se razlikovati u od države do države. Iz tog razloga , ne postoji jedinstvena definicija "javne politike" u Modelu zakona. 48. U nekim državama, izraz "javna politika" se može široko tumačiti, i može se odnositi na obavezujuću primjenu nacionalnog zakona. Međutim, u mnogim državama, izuzeća u pogledu javne politike se tumače kao ograničenja osnovnih zakonskih načela, posebno prava garantovanim ustavom. U tim državama, javna politika bi se koristila samo za odbijanje primjene stranog prava, ili priznavanje strane sudske presude ili arbitražne odluke, kada bi primjena istih bila u suprotnosti sa tim osnovnim načelima. 49. U pogledu primjene izuzeća vezanih za javnu politiku u kontekstu UNCITRAL Modela zakona, važno je napraviti razliku između pojma javne politike kada se ona odnosi na unutrašnja pitanja/poslove, kao i pojma javne politike kada se ona odnosi na međunarodnu saradnju i priznanju efekata stranih propisa. U pogledu priznavanja efekata stranih propisa, javna politika je restriktivnija u odnosu na domaću javnu politiku. Ova dihotomija odražava realnost da će međunarodna saradnja biti otežana ukoliko se "javna politika" ima tumačiti šire u ovom kontekstu. 50. Svrha izraza "očigledno", se koristi u mnogim međunarodnim pravnim tekstovima kao kvalifikacija izraza "javna politika", sa ciljem naglašavanja da se izuzeća u pogledu javne politike imaju restriktivno tumačiti i da je izuzetak opravdan samo u izuzetnim okolnostima, uključujući pitanja od suštinskog značaja za države koje prenose Model zakona u svoje zakonodavstvo. 61 51. Pored izuzetaka vezanih za javnu politiku, sud kojem se zahtjev dostavlja nema pravo da procjenjuje osnovanost odluke stranog suda kojem je zahtjev predat ili odluke na osnovu koje je imenovan strani predstavnik. 6. "Glavni" i "sporedni" strani postupak 52. "Strani postupak" se isključivo priznaje kao "glavni" ili "sporedni" strani postupak. Osnovna razlika u klasifikaciji stranih postupaka na "glavne" i "sporedne" postupke se ogleda u dostupnosti izuzeća od primjene posljedica priznanja stranog postupka. Priznanje "glavnog" stranog postupka automatski ima za posljedicu odlaganje pojedinačnih radnji povjerilaca ili izvršenja u pogledu imovine dužnika, 62 kao i automatsko "zamrzavanje" te imovine, 63 koja je predmet određenih izuzeća. 64 7. Razmatranje ili ukidanje zahtjeva za priznanje

61 Na primjer, pogledati dolje navedeni stav 110; 62 UNCITRAL Model zakona, članovi 20 (1) (a) i (b);; 63 Ibid., član 20 (1)(c); 64 Ibid., član 20 (2), priznanje "glavnog" i "sporednog" stranog postupka je detaljno razmotreno u dolje navedenim stavovima 75 - 114;

44


53. Moguće je, u ograničenim slučajevima, da sud kojem je zahtjev dostavljen, izvrši kontrolu odluke o priznanju stranog postupka kao "glavnog" ili "sporednog" stranog postupka. Sud kom je dostavljen zahtjev može ukinuti zahtjev, ukoliko se dokaže da su razlozi za donošenje odluke za priznanje "potpuno ili djelimično izostali ili su prestali da važe". 65 54. Situacije u kojima je moguće izmijeniti ili ukinuti ranije izdati zahtjev za priznanje stranog postupka su sljedeće: a. ukoliko je okončan priznati strani postupak; b. ukoliko je Apelacioni sud u toj državi ukinuo zahtjev za priznanje stranog postupka; c. ukoliko se promijenila priroda priznatog stranog postupka, usljed promjene postupka reorganizacije u postupak likvidacije; d. ukoliko je došlo do novih činjenica koje zahtevaju ili opravdavaju izmjenu sudske odluke; npr., ukoliko je strani predstavnik prekršio uslove na osnovu kojih je izdato izuzeće od primjene posljedica stranog postupka. 66 55. Protiv odluka o priznanju se može izjaviti žalba ili iste mogu biti predmet kontrole u skladu sa pozitivnim nacionalnim propisima. U postupcima po žalbi koji se vode u skladu sa nacionalnim zakonima, Apelacioni sud je ovlašćen da donese odluku u meritumu u pogledu predmeta, uključujući i razmatranje činjeničnih aspekata. Uslovi propisani Modelom zakona ne utiču na nacionalni žalbeni postupak države koja prenosi Model zakona.

65 Ibid., član 17 (4); 66 Pogledati Vodič za ozakonjenje, stavovi 129 - 131.

45


6. MODEL ZAKONA O PREKOGRANIČNOJ INSOLVENTNOSTI KOMISIJE UJEDINJENIH NACIJA ZA MEĐUNARODNO TRGOVINSKO PRAVO (52/158)

REZOLUCIJA GENERALNE SKUPŠTINE

(donešene na osnovu izvještaja Komisije VI (A/52/649) Generalnoj skupštini, Pozivajući se na Rezoluciju 2205 (XXI) od 17. decembra 1966. godine, na osnovu koje je osnovana Komisija Ujedinjenih Nacija za međunarodno trgovinsko pravo, sa mandatom da unaprijedi harmonizaciju i unifikaciju zakona međunarodnoj trgovini i u tom smislu poštuje interese svih naroda, naročito naroda u zemaljama u razvoju, čija je međunarodna trgovina u razvoju, Konstatujući da povećana prekogranična trgovina i investicije generišu veću učestalost slučajeva u kojima preduzeća i pojedinci imaju imovinu u više od jedne države, Konstatujući takođe da je protiv dužnika, čija se imovina nalazi u više država, pokrenut stečajni postupak i da isti nameće hitnu potrebu za prekograničnom saradnjom i koordinacijom u staranju i upravljanju imovinom insolventnog dužnika, S obzirom da neadekvatna koordinacija i saradnja u slučajevima prekogranične insolventnosti umanjuje mogućnost spasavanje preduzeća, koja su održiva ali se suočavaju sa finansijskim problemima, čime se ometa pravično i efikasno upravljanje prekograničnim stečajnim postupcima, koji su karakteristični po riziku od sakrivanja ili rasipanja imovine, pri čemu se ometa i dovodi u pitanje reorganizacija ili likvidacija imovine i poslova dužnika koji su najpovoljniji za povjerioce i druga zainteresova lica, uključujući i dužnika i njegove zaposlene, Napominjući da mnoge države nemaju zakonodavni okvir koji će omogućiti ili olakšati efikasnu koordinaciju prekogranične koordinacije i saradnje, Uvjereni da će pravično i međunarodno usklađeno zakonodavstvo o prekograničnoj insolventnosti koje poštuje nacionalne procesne i pravosudne sisteme i koje je prihvatljivo za države sa različitim pravnim, socijalnim i privrednim sistemima, doprinijeti razvoju međunarodne trgovine i investicija, Imajući u vidu da je neophodno obezbijediti skup modela međunarodno usaglašenih zakonskih odredab o prekograničnoj insolventnosi kako bi se pomoglo državama u modernizaciji njihovog zakonodavstva koje reguliše pitanje prekogranične insolventnosti,

46


1. Generalna skupština izražava zahvalnost Komisiji Ujedinjenih Nacija za međunarodno trgovinsko pravo na kompletiranju i usvajanju Modela zakona o prekograničnoj insolventnosti koji je sadržan u Aneksu ove Odluke; 2. Zahtjeva od generalnog Sekretara da dostavi tekst Modela zakona državama i zainteresovanim organima, zajedno sa uputstvom za donošenje Modela zakona kojeg je pripremio Sekretarijat; 3. Preporučuje da sve države revidiraju svoje zakone o prekograničnim aspektima stečaja, kako bi utvrdile da li pozitivni propisi ispunjavaju ciljeve modernog i efikasnog stečajnog prava i sistema, i da prilikom revizije zakonodavstva, razmotre Model zakona, imajući u vidu potrebu za međunarodno usklađenim zakonodavstvo, koje regulišu slučajeve prekogranične insolventnosti; 4. Preporučuje se da se učine svi napori kako bi se osiguralo da Model zakona, zajedno sa Vodičem, postane opšte poznat i dostupan.

72. plenarni sastanak 15. decembar 1997. godine

ANEKS

Model zakona prekogranične insolventnosti Komisije Ujedinjenih Nacija za

međunarodno trgovinsko pravo

PREAMBULA

Svha ovog Zakona je da obezbijedi djelotvorne mehanizme za rješavanje predmeta prekogranične insolventosti, kao i da promoviše ciljeve: a) saradnje između sudova i drugih nadležnih organa ove države i stranih država uključenih u predmetima prekogranične insolventnosti; b) ostvarivanja veće pravne sigurnosti za trgovinu i investicije; c) pravičnog i efikasnog upravljanja prekograničnim predmetima insolventnosti kojima se štite interesi svih povjerilaca i drugih zainteresovanih lica, uključujući dužnika; d) zaštite i maksimalizacija vrijednosti dužnikove imovine; e) olakšavanja spasavanja preduzeća koja suočenih sa finansijskim problemima, čime se štite investicije i radna mjesta.

47


POGLAVLJE I - OPŠTE ODREDBE

Član 1

Predmet Zakona 1. Ovaj Zakon se primjenjuje na: a) pružanje pomoći stranom sudu ili stranom predstavniku u ovoj državi u vezi sa stranim postupkom; ili b) pružanje pomoći u stranoj državi u vezi sa postupkom koji se vodi u skladu sa (identifikovati pozitivne propise države koja prenosi Model zakona u svoje zakonodavstvo, a kojima se reguliše stečajni postupak) ili; c) strani postupak i postupak koji je u toku (identifikovati pozitivne propise države koja prenosi Model zakona u svoje zakonodavstvo, a kojima se reguliše stečajni postupak) koji je pokrenut protiv istog dužnika i koji se istovremeno vode; ili d) povjerioce ili druga zainteresovana lica u stranoj državi, koji imaju interest za pokretanje, ili učešće u postupku koji se vodi (identifikovati pozitivne propise države koja prenosi Model zakona u svoje zakonodavstvo, a kojima se reguliše stečajni postupak); 2. Ovaj Zakon se ne primjenjuje na postupak koji se vodi (navesti subjekte, kao što su banke ili osiguravajuća društva, koja podliježu posebnom stečajnom postupku u ovoj državi i koje ova država želi da isključi iz ovog Zakona).

Član 2

Definicije

U svrhu ovog Zakona: a) "strani postupak" podrazumijeva kolektivni sudski ili upravni postupak koji se vodi u stranoj državi, uključujući i privremeni postupak, u skladu sa zakonom o stečaju u skladu sa kojim postupanje sa imovinom i poslovima dužnika podliježe kontroli ili nadzpru stranog suda, u cilju reorganizacije ili likvidacije. b) "glavni sudski postupak" podrazumijeva strani postupak koji se vodi u državi u kojoj se nalazi središte glavnih interesa dužnika; c) "sporedni sudski postupak" podrazumijeva strani postupak, koji se pored glavnog sudskog postupka, vodi u državi u kojoj se nalazi poslovna jedinica dužnika u skladu sa podstavom (f) ovog člana;

48


d) "strani predstavnik" podrazumijeva lice ili organ, uključujući privremeno imenovano lice, koji je ovlašćen da u stečajnom postupku upravlja postupkom reorganizacije ili likvidacije stečajne mase dužnika ili poslova ili koji djeluje kao zakonski zastupnik u stranom postupku; e) "poslovna jedinica" podrazumijeva svako mjesto poslovanja u kojem dužnik obavlja ekonomsku aktivnost koja tranzitornog karaktera, upotrebom ljudske radne snage i dobara ili usluga.

Član 3

Međunarodne obaveze ove države U slučaju da je ovaj Zakon u suprotnosti sa obavezama ove države, a koje proističu iz određenog sporazuma ili druge vrste ugovora u kojem je ova država strana ugovornica sa jednom ili više država, zahtjevi ugovora ili sporazuma proivode veću pravnu snagu.

Član 467 [Nadležni sud ili organ ]

Funkcije navedene u ovom Zakonu, a koje se odnose na priznavanje stranih postupka i saradnju sa stranim sudovima sprovodi [navedite sud, sudove, organ ili organe koji su ovlašćeni za obavljanje ovih funkcija u državi koja preuzima Model zakona].

Član 5

Ovlašćenje [navedite naziv/ime osobe ili tijela koje upravlja postupkom reorganizacije ili likvidacije u skladu sa zakonima države koja preuzima Model zakona] da deluje u

stranoj državi (Navedite naziv/ime osobe ili tijela koje rukovodi postupkom reorganizacije ili likvidacije u skladu sa zakonima države koja preuzima Model zakona a koji regulištu stečajni postupak), kako je dozvoljeno u skladu sa stranim zakonom.

Član 6

Izuzeci vezani za javnu politiku Zakon ne nameće ograničenja sudu da odbije da preuzme radnje propisane ovim Zakonom, ukoliko su one očigledno suprotne javnoj politici ove države.

67 U državi u kojoj su određene funkcije koje se odnose na stečajni postupak prenešene na službenike koje imenuje vlada ili organe koji možda žele da uključe ove radnje u član 4 ili u neki drugi član u Poglavlje I: Ovaj Zakon n eutiče na odredbe koje su na snazi u ovoj državi (unijeti ime osobe ili organa kojeg imenuje vlada).

49


Član 7

Zakon ne ograničava ovlašćenje suda da (navedite naziv/ime osobe ili tijela koje rukovodi postupkom reorganizacije ili likvidacije u skladu sa zakonima države koja preuzima Model zakona a koji regulištu stečajni postupak), obezbijedi dodatnu pomoć u skladu sa pozitivnim propisima ove države.

Član 8

Izrazi i tumačenja

Prilikom tumačenja ovog Zakona, vodi se računa o njegovom međunarodnom porijeklu i potrebi promovisanja jedinstvensti njegove primjeni i poštovanja dobre vjere.

POGLAVLJE II – PRISTUP STRANIH PREDSTAVNIKA, POVJERILACA SUDOVIMA U OVOJ DRŽAVIŽ

Član 9

Pravo direktnog pristupa Strani predstavnik ima pravo da se direktno obrati sudu u ovoj državi.

Član 10 Ograničena nadležnost

Zahtjev stranog predstavnika dostavljen sudu ove države na osnovu ovog Zakona ne proizvodi pravno dejstvo na osnovu kojef strani predstavnik dobija pravo upravljanja imovinom dužnika u inostranstvu koje je pod nadležnošču suda ove države, i njegova svrha se ograničava na pismena.

Član 11

Zahtjev stranog predstavnika za pokretanje postupka (navesti pozitivne propise države koja preuzima Model zakona koji regulišu stečajni postupak)

Strani predstavnik ima pravo da podnese zahtjev za pokretanje postupka u skladu sa (navesti pozitivne propise države koja preuzima Model zakona koji regulišu stečajni postupak) ukoliko su ispunjeni uslovi za pokretanje tog postupka.

Član 12

Učešće stranog predstavnika u postupku (navesti pozitivne propise države koja preuzima Model zakona koji regulišu stečajni postupak)

50


Nakon priznanja stranog sudskog postupka, strani predstavnik ima pravo da učestvuje u postupku koji se vodi protiv dužnika u skladu sa (navesti pozitivne propise države koja preuzima Model zakona koji regulišu stečajni postupak).

Član 13 Pristup stranih povjerilaca postupku u skladu sa (navesti pozitivne propise države koja preuzima Model zakona koji regulišu stečajni postupak) 1. U skladu sa stavom 2 ovog člana, strani povjerioci imaju ista prava u pogledu pokretanja i učešća u postupku u skladu sa (navesti pozitivne propise države koja preuzima Model zakona koji regulišu stečajni postupak) i imaju svojstvo povjerilaca u ovoj državi. 2. Stav 1 ovog člana ne utiče na rangiranje potraživanja u skladu sa (navesti pozitivne propise države koja preuzima Model zakona koji regulišu stečajni postupak), osim što se potraživanja stranih povjerilaca neće rangirati manje od (navesti klasu opštih potraživanja koja nemaju pravo prvenstva u naplati, i u isto vrijeme obezbijediti da se strano potraživanje rangira niže u odnosu na opšta potraživanja koja nemaju pravo prvenstva u naplati, ukoliko postoji ekvivalentno lokalno potraživanje (npr. potraživanje za isplatu kazne ili potraživanje za odloženo plaćanje) i koje je rangirano manje od opštih potraživanja koje nemaju pravo prvenstva u naplati].68

Član 14 Obavještavanje stranih povjerilaca o postupku u skladu sa (navesti pozitivne propise

države koja preuzima Model zakona koji regulišu stečajni postupak)

1. U slučajevima kada je neophodno dostaviti obavještenje povjeriocima u ovoj državi, u skladu sa (navesti pozitivne propise države koja preuzima Model zakona koji regulišu stečajni postupak), takvo obavještenje se takođe dostavlja povjeriocima koji nemaju adresu u ovoj državi. Sud može naložiti da se preduzmu odgovarajući koraci kako bi se obavijestili svi povjerioci čije adrese nijesu poznate. 2. Obavještenja se dostavlja pojedinačno stranim povjeriocima, osim ako sud ne smatra da, u skladu sa okolnostima, su više odgovarajuće neke druge forme obavještenja. Zamolnice ili druge formalnosti nijesu potrebne. 3. Obavještenje o pokretanju postupka koje se dostavlja stranim povjeriocima sadrži:

68 Država koja prenosi Model zakona možda želli da razmotri sljedeći alternativni tekst za stav 2 član 13:

" 2. Stav 1 ovog člana ne utiče na rangiranje potraživanja u postupku (navesti zakone države koja prenosi Model zakona a koji se

odnose na stečajni postupak ] ili isključenje stranog poreza i potraživanja za doprinose od takvog postupka . Ipak, potraživanja

stranih povjerilaca erilaca , osim potraživanja vezanih za poreze i doprinose se neće rangirati manje od [ identifikuju klase opštih

potraživanja koje nemaju pravo prvenstva u naplati, a pod uslovom da je strano potraživanje niže rangirano u odnosi na opšta

potraživanja koja nemaju pravo prvenstva u naplati, ukoliko je iznos jednak lokalnom potraživanju ( npr., zahtjev za naplatu kazne

ili zahtjev za odloženo plaćanje) koje jeniže rangirano u odnosu na opšte potraživanje koje nema pravo prvenstva u naplati]. "

51


(a) realan rok za dostavljanje prava na potraživanje i mjesto u kojem se potraživanja dostavljaju; (b) informaciju o tome da li obezbjeđeni povjerioci dostavljaki obezbjeđena potraživanja; (c) sve druge informacije koje je neophodno uključiti u obavještenje povjerilaca u skladu sa zakonom ove države i nalozima suda.

POGLAVLJE III. PRIZNANJE STRANOG SUDSKOG POSTUPLA I IZUZEĆA OD PRIMJENE POSLJEDICA PRIZNANJA

Član 15

Zahtjev za priznanje stranog postupka 1. Strani predstavnik može podnijeti zahtjev sudu za priznanje stranog postupka u kojem je on imenovan kao strani predstavnik. 2. Uz zahtjev za priznanje stranog postupka se mora dostaviti: (a) ovjerena kopija rješenja o pokretanju stranog postupka i imenovanju stranog predstavnika; ili (b) potvrda stranog suda kojom se potvrđuje postojanje stranog postupka i imenovanje stranog predstavnika; ili (c) U nedostatku dokaza iz tačke (a) i (b), dostavljaju se svi drugi dokazi koji su prihvatljivi na sudu, a kojima se potvrđuje postojanje stranog postupka i imenovanje stranog predstavnika. 3. Uz zahtjev za priznanje se takođe dostavlja izjava kojom se identifikuju svi strani postupci koji se vode protiv dužnika a koji su poznati stranom predstavniku. 4. Sud može zahtijevati da se takođe dostavi i prevod dokumentacije koja se dostavlja uz zahtjev za priznanje na jednom od službenih jezika ove države.

Član 16. Pretpostavke koje se odnose priznanje

1. Ukoliko odluka ili potvrda iz stava 2 člana 15 ukazuje na činjenicu da strani postupak predstavlja postupak u skladu sa podstavom (a) člana 2 i da je strani predstavnik osoba ili organ u skladu sa podstavom (d) člana 2, sud ima pravo da tako i predpostavi. 2. Sud ima pravo da predpostavi da su dokumenti podneseni u prilogu zahtjeva za priznanje stranog postupka autentični, bez obzira da li su ovjereni. 3. U nedostatku dokaza o suprotnom, registrovano sjedište dužnika, ili boravište lica, se pretpostavlja da predstavlja središte glavnih interesa dužnika.

Član 17. Odluka o priznavanju stranog postupka

52


1. U skladu sa članom 6, strani postupak se priznaje, ukoliko: (a) strani postupak predstavlja postupak u skladu sa podstavom (a) člana 2; (b) je strani predstavnik koji je podnio zahtjev za priznanje, osoba ili organ u skladu sa podstavom (d) člana 2; (c) su ispunjeni uslovi iz stava 2, člana 15; (d) je zahtjev podnesen sudu iz člana 4. 2. Strani postupak se priznaje: (a) kao glavni strani postupak, ukoliko se sprovodi u državi u kojoj dužnik ima središte svojih glavnih interesa; ili (b) Kao sporedni strani sudski postupak, ako dužnik ima posovnu jedinicu u skladu sa podstavom (f) člana 2 u stranoj državi. 3. O zahtjevu za priznanje stranog postupka, sud odlučuje u najkraćem mogućem roku. 4. Odredbe člana 15, 16, 17 i 18 ne ograničavaju izmjenu ili ukidanje priznanja, ako se dokaže da su razlozi za odobravanje zahtjeva u potpunosti ili djelimično izostali ili su prestali da važe.

Član 18

Dodatne informacije

Od trenutka podnošenja zahtjeva za priznanje stranog postupka, strani predstavnik bez odlaganja obavještava sud o: (a) svim značajnim promjenama u statusu priznatog stranog postupka ili statusu imenovanju stranog zastupnika; (b) svakom drugom stranom postupku u odnosu na istog dužnika o kojem je strani predstavnik došao do saznanja.

Članak 19

Izuzeće od primjene posljedica priznanja stranog postupka 1. Od trenutka podnošenja zahtjeva za priznanje i odlučivanja o istom, sud može, na zahtjev stranog predstavnika, u situaciji kada izdavanja izuzeća zahtjeva hitnost kako bi se zaštitila imovinu dužnika ili interesi povjerilaca, odobriti privremeno izuzeće, uključujući: (a) Obustavljanje postupka izvršenje protiv imovine dužnika; (b) Povjeravanje uprave ili prodaju cjelokupne ili jednog dijela imovine dužnika koja se nalazi u ovoj državi stranom predstavniku ili drugoj osobi koju odredi sud, radi zaštite

53


i očuvanja vrijednosti imovine koja je, po svojoj prirodi ili zbog drugih okolnosti, kvarljiva, osjetljiv na devalvaciju ili na je na drugi način dovedena u opasnost; (c) Svaku vrstu izuzeća iz stava 1 (c), (d) i (g) člana 21 koji slijedi.

Član 20

Rezultati priznanja u glavnom stranom sudskom postupku 1. Nakon priznanja stranog postupka koji je glavni sudski postupak: (a) Otpočinju ili se nastavljaju pojedine radnje ili pojedini postupci u vezi sa imovinom, pravima, obvezama ili se obustavljaju finansijske obaveze dužnika; (b) Izvršenje protiv imovine dužnika se obustavlja; (c) obustavlja se pravo na prenos, opterećenje ili raspolaganje imovinom na neki drugi način. 2. Opseg, izmjena ili raskid, obustave i suspenzije iz stava 1. ovog člana podliježu [pozivanje na odredbe zakona države koja preuzima Model zakona a koje se odnose na stečajni postupak i na izuzeća, ograničenja, izmjene ili raskid u odnosu na obustavu i i suspenziju iz stava 1. ovoga člana]. 3. Stav 1 tačka (a) ovoga člana ne utile na pravo otpočinjanja pojedinačnih radnji ili pokretanja postupka u mjeri koja je potrebna za očuvanje potraživanja protiv dužnika. 4. Stav 1 ovoga člana ne utiče na pravo zahtijevanja pokretanja postupka u skladu sa [navesti zakone države koja prenosi Model zakona, koji regulišu stečajni postupak] ili prava na podnošenje zahtjeva u tom postupku.

Član 21 Izuzeća koja se mogu izdati nakon priznanja stranog sudskog postupka

1. Nakon priznanja stranog postupka, bilo kao glavnog ili sporednog sudskog postupka, kada je to neophodno kako bi se zaštitila imovina dužnika ili interesi povjerilaca, sud može, na zahtjev stranog predstavnika, izdati izuzeće, uključujući: (a) Obustavu početka ili nastavljanje pojedinih radnji ili pojedinih postupaka u vezi sa imovinom dužnika, pravima, obvezama ili finansijskim obavezama, ukoliko isti nijesu obustavljeni u skladu sa stavom 1 (a) članom 20; (b) Obustaviti izvršenje protiv imovine dužnika, ukoliko to nije izvršeno u skladu sa stavom 1 (b) član 20; (c) Obustava prava na prenos, opterećenje ili raspolaganje imovinom dužnika na neki drugi način, ukoliko isto nije obustavljeno u skladu sa stavom 1 (c) član 20;

54


e) Obezbjeđivanje ispitivanja svjedoka, izvođenje dokaza ili pružanje informacija u pogledu imovine, poslove, prava, obveze ili finansijskih obaveza dužnika; (d) povjeravanje uprave stranim predstavnicima ili drugoj osobi koju odredi sud ili prodaje cjelokupne ili jednog dijela imovine dužnika koja se nalazi u ovoj državi; (e) Proširivanje dodijeljenih izuzeća u skladu sa stavom 1 člana 19; (f) izdavanje drugih izuzeća koje su na raspolaganju [unijeto ime/naziv osobe ili organa koja upravlja postupkom reorganizacije ili likvidacije u skladu sa zakonom države koja je preuzela Model zakona] u skladu sa zakonima ove države. 2. Nakon priznanja stranog postupka, bilo kao glavnog ili sporedsnog stranog sudskog postupla, sud može, na zahtjev stranog predstavnika, povjeriti raspodjelu cjelokupne ili jednog dijela imovine dužnika koja se nalazi u ovoj državi i prenijeti ovo pravo na stranog predstavnika ili neku drugu osobu koju odredi sud, pod uuslovom da sud utvrdi da su interesi povjerilaca u ovoj državi adekvatno zaštićeni. 3. Prilikom izdavanja izuzeća predstavniku u sporednom stranom sudskom postupku, u skladu sa ovim članom, sud mora biti siguran da se izuzeće odnosi na imovinu za koju se , u skladu sa zakonom ove države vodi strani sporedni postupak ili koje se odnosi na informacije koje su neophodne u tom postupku .

Član 22 Zaštita povjerilaca i drugih zainteresovanih osoba

1. U davanju ili uskraćivanju izuzeća iz člana 19 ili 21, ili izmjeni ili ukidanju izuzeća iz stava 3 ovog člana, sud mora viti siguran da su interesi povjerilaca i drugih zainteresovanih lica, uključujući i dužnika, adekvatno zaštićeni. 2. Sud može izdati izuzeće u skladu sa članom 19 ili 21 tražiti ispunjenje uslova. 3. Sud može, na zahtjev stranog predstavnika ili osobe na koju se izuzeće odnosi u skladu sa članom 19 ili 21, ili na vlastitu inicijativu, izmijeniti ili ukinuti izuzeće.

Član 23

Izbjegavanje štetnih radnji prema povjeriocima

1. Nakon priznanja stranog postupka, strani predstavnik ima pravo inicirati [odnose se na određene radnje kako bi se izbjeglo ili na drugi način osujetile radnje kojima se nanosi šteta povjeriocima, koje su dostupne u ovoj državi, u odnosu na lice ili organ koje upravlja postupkom reorganizacije ili likvidacije].

55


2. Kada strani postupak predstavlja glavni strani postupak, sud se mora uvjeriti da se radnje odnose na imovinu kojom se, po zakonu ove države, upravlja u stranom sporednom sudskom postupku.

Član 24 Intervencije stranog predstavnika u postupku koji se vodi u ovoj državi

Nakon priznanja stranog postupka, strani predstavnik može, ukoliko su ispunjeni uslovi zakona ove država, intervenisati u svakom postupku u kojem je dužnik strana.

POGLAVLJE IV - SARADNJA SA STRANIM SUDOVIMA I STRANIM PREDSTAVNICIMA

Član 25

Saradnja i direktna komunikacija između sudova ove države i stranih sudova ili stranih predstavnika

1. U pogledu aktivnosti iz člana 1, sud sarađuje u najvećoj mogućoj mjeri sa stranim sudovima ili stranim predstavnicima, bilo direktno ili (unijeti ime osobe ili organa koji upravlja postupkom reorganizacije ili likvidacije u skladu sa zakonima države koje preuzima Model zakona). 2. Sud ima pravo da ostvaruje direktnu komunikaciju ili, da zahtijeva informacije ili pomoć od stranih sudova ili stranih predstavnika.

Član 26

Saradnja i direktna komunikacija između (unijeti ime osobe ili organa koji upravlja postupkom reorganizacije ili likvidacije u skladu sa zakonima države koje preuzima

Model zakona) i stranih sudova ili stranih predstavnika 1. U pogledu aktivnosti iz člana 1, a (unijeti ime osobe ili organa koji upravlja postupkom reorganizacije ili likvidacije u skladu sa zakonima države koje preuzima Model zakona) u vršenju svojih funkcija koje su predmet kontrole suda, sarađivati u najvećoj mogućoj mjeri sa stranim sudovima ili stranim predstavnicima. 2. OSOBA (unijeti ime osobe ili organa koji upravlja postupkom reorganizacije ili likvidacije u skladu sa zakonima države koje preuzima Model zakona) ima pravo da direktno komunicira ili, da zahtijeva informacije ili pomoć od stranih sudova ili stranih predstavnika.

Član 27

Oblici saradnje Saradnja navedena u članovima 25 i 26 se može implementirati na bilo koji odgovarajući način, uključujući: (a) imenovanje osobe ili organa da djeluju po uputstvima suda;

56


(b) Komunikaciju informacija na način koji je prihvatljiv sudu; (c) Koordinaciju uprave i nadzora imovine i poslova dužnika; (d) Odobrenje ili sprovođenje sporazuma o koordinaciji postupaka od strane sudova; (e) Koordinacija postupaka koji se istovremeno vode protiv istog dužnika; (f) [država koja prenosi Model zakona možda želi da doda još neke oblike ili primjere saradnje ].

POGLAVLJE V - KONKURENTNI POSTUPCI

Član 28

Pokretanje postupka u skladu sa [navesti pozitivne propise države koja primjenjuje Model zakona a koji regulišu stečajni postupak) nakon priznanja glavnog stranog

postupka Nakon priznanja glavnog stranog postupka, postupak [navesti pozitivne propise države koja primjenjuje Model zakona a koji regulišu stečajni postupak) s emože pokrenuti samo ako dužnik ima imovinu u toj državi; efekti koje generiše postupak su ograničeni na imovinu dužnika koja se nalazi u ovoj državi i, u meri u kojoj potrebno sprovesti saradnju i koordinacije shodno članovima 25, 26 i 27, na drugu imovinu dužnika kojom, po zakonu ove države, se upravlja u tom postupku .

Član 29

Koordinacija postupka pod [navesti pozitivne propise države koja primjenjuje Model zakona a koji regulišu stečajni postupak) i strani postupak

Kada se strani postupak i postupak [navesti pozitivne propise države koja primjenjuje Model zakona a koji regulišu stečajni postupak) odvijaju istovremeno protiv istog dužnika, sud ostvaruje saradnju i koordinaciju u skladu sa članovima 25, 26 i 27, a primenjuje se sljedeće : a) Kada se postupak u ovoj državi sprovodi u vrijeme podnošenja zahtjeva za priznanje stranog postupka,

i. svako izuuzeće odobreno u skladu sa članom 19 ili 21 mora biti u skladu sa postupkom u ovoj državi;

ii. Ukoliko je priznat strani postupak u ovoj državi, kao glavni strani postupak, ne primjenjuje se član 20; b) Kada postupak u ovoj državi počinje nakon priznanja ili nakon podnošenja zahtjeva za priznanje stranog postupka,

57


i. Sud razmatra svako izuzeće odobreno u skladu sa članom 19 ili 21, i ono se mora izmijeniti ili ukinuti ukoliko je u suprotnosti sa postupkom u ovoj državi;

ii. Ukoliko je strani postupak glavni strani postupak, obustavai suspenzija postupka iz stava 1 člana 20 se menja ili ukida u skladu sa stavom 2 člana 20, ukoliko je u suprotnosti postupkom u ovoj državi ; c) U izdavanju, produžavanju ili izmjeni izuzeća koje je dodijeljeno predstavniku u sporednom stranom sudskom postupku, sud mora biti siguran da se izuzeće odnosi na imovinu kojom se zakonu ove države , upravlja u stranom sporednom sudskom postupku ili koje se odnosi na informacije neophodne u tom postupku.

Član 30

Koordinacija više stranih postupka U pogledu radnji iz člana 1, u vezi sa više stranih postupaka kokji se vode protiv istog dužnika, sud ostvaruje saradnju i koordinaciju u smislu članova 25, 26 i 27, i primjenjuje se sledeće: a) Svako izuzeće izdaro na osnovu člana 19 ili 21 predstavniku stranog sporednog sudskog postupka, nakon priznanja glavnog stranog postupka, mora biti u skladu sa glavnim stranim postupkom; b) Ako se priznanje glavnog stranog sudskog postupka izvrši nakon priznanja ili nakon podnošenja zahteva za priznanje stranog sporednog postupka, sud ispituje svako izuzeće izdato u skladu sa članom 19 ili 21, koja se moraju izmijeniti ili ukinuti ukoliko su u suprotnosti sa glavnim stranim postupkom; c) d) Ukoliko se prizna drugi sporedni sudski postupak i to nakon priznanja stranog sporednog sudskog postupka, sud izdaje, vrši izmjenu ili ukida izuzeće u cilju olakšavanja koordinacije postupka.

Član 31

Pretpostavka insolventnosti na osnovu priznanja stranog glavnog postupka U nedostatku dokaza kako bi se dokazalo suprotno, priznanje glavnog stranog postupka predstavlja, u svrhu pokretanja postupka [navesti pozitivne propise države koja primjenjuje Model zakona a koji regulišu stečajni postupak)] , dokaz da je dužnik insolventan

Član 32

Pravilo plaćanja u slučaju konkurentnih postupaka Bez prejudiciranja obezbeđenih potraživanja ili stvarnih prava, povjerilac koji je primio dio plaćanja u vezi svog potraživanja u postupku koji se vodi u skladu sa zakonom

58


koji reguliše postupak stečaja u stranoj državi ne može primiti isplatu z aisto potraživanje u postupku [navesti pozitivne propise države koja primjenjuje Model zakona a koji regulišu stečajni postupak) protiv istog dužnika, sve dok se je plaćanje ostalim povjeriocima iz iste grupe potraživanja proporcionalno manje od isplate koju je povjerilacveć primio.

59


7. PREPORUKA KOMISIJE ОD 12. OŽUJKA 2014. O NOVOM PRISTUPU STEČAJU I NESOLVENTNOSTI PODUZEĆA

(Tekst značajan za EGP)

(2014/135/EU)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 292.,

budući da:

(1) Cilj je ove Preporuke održivim poduzećima u financijskim poteškoćama, gdje god se u Uniji nalaze, osigurati pristup nacionalnim stečajnim okvirima kojima im se omogućuje restrukturiranje u ranoj fazi u svrhu izbjegavanja stečaja, te time maksimizirati ukupnu vrijednost za vjerovnike, zaposlenike, vlasnike i gospodarstvo u cjelini. Također je cilj ove Preporuke omogućiti drugu priliku poštenim poduzetnicima u stečaju u cijeloj Uniji.

(2) Nacionalni stečajni propisi u vezi s restrukturiranjem poslovanja uvelike variraju u odnosu na raspon postupaka dostupnih dužnicima u financijskim poteškoćama. Neke države članice imaju ograničen raspon postupaka, što znači da se poslovi mogu restrukturirati samo u relativno kasnoj fazi, u okviru službenog stečajnog postupka. U drugim je državama članicama restrukturiranje moguće u ranijoj fazi, ali dostupni postupci nisu učinkoviti koliko bi mogli biti ili su različito formalizirani, posebno u vezi s korištenjem izvansudskih postupaka.

(3) Jednako tako, nacionalni propisi koji poduzetnicima omogućuju drugu priliku, a posebno odobravajući im razrješenje od obveze vraćanja dugova nastalih za vrijeme poslovanja, variraju u odnosu na razdoblje preustroja i uvjete po kojima se razrješenje može odobriti.

(4) Odstupanja između nacionalnih okvira restrukturiranja i između nacionalnih propisa kojima se poštenim poduzetnicima omogućuje druga prilika dovode do povećanih troškova i nesigurnosti kod procjene rizika ulaganja u drugoj državi članici, fragmentiraju uvjete dostupnosti kreditiranja, te za ishod imaju različite stope povrata za vjerovnike. Odstupanja otežavaju projektiranje i donošenje usklađenih planova restrukturiranja za prekogranične koncerne. Općenito, odstupanja mogu odvratiti poduzeća od poslovnog nastana u različitim državama članicama.

(5) Uredba Vijeća (EZ) br. 1346/2000 (1) odnosi se samo na pitanja nadležnosti, priznanja i izvršenja, primjenjivog prava i suradnje u prekograničnim stečajnim postupcima. Komisijinim prijedlogom izmjene te Uredbe (2) trebalo bi se proširiti područje primjene Uredbe na preventivne postupke kojima se promiče spašavanje ekonomski održivog dužnika i pruža druga prilika poduzetnicima. Međutim, predložena izmjena ne odnosi se na odstupanja između tih postupaka u nacionalnim zakonodavstvima.

(6) Dana 15. studenoga 2011. Europski je parlament donio Rezoluciju (3) o stečajnom postupku. Uključivala je preporuke za usklađivanje posebnih značajki nacionalnog stečajnog zakonodavstva, uključujući uvjete za poslovni nastan, učinke i sadržaj planova restrukturiranja.

60

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32014H0135&from=EN%23ntr1-L_2014074HR.01006501-E0001




(7) U Komunikaciji o Aktu o jedinstvenom tržištu II. (4) od 3. listopada 2012. prioritet Komisije bio je unaprijediti stečajne propise Unije kako bi se olakšao opstanak poduzeća i pružila druga prilika poduzetnicima. U tu je svrhu Komisija najavila da će analizirati na koji bi se način mogla uvećati učinkovitost nacionalnih stečajnih zakonodavstava kako bi se stvorili ravnopravni uvjeti za poduzeća, poduzetnike i pojedince na unutarnjem tržištu.

(8) U Komunikaciji Komisije o Novom europskom pristupu stečaju i nesolventnosti poduzeća (5) od 12. prosinca 2012. ističu se određena područja u kojima bi razlike između nacionalnih stečajnih zakonodavstava mogle kočiti uspostavljanje učinkovitog unutarnjeg tržišta. Navodi se da bi stvaranje uvjeta za ravnopravnu utakmicu u tim područjima vodilo većem povjerenju poduzeća, poduzetnika i pojedinaca u sustave drugih država članica, učinilo kreditiranje dostupnijim te potaklo investicije.

(9) Dana 9. siječnja 2013. Komisija je donijela Akcijski plan za poduzetništvo do 2020. (6) kojim se, između ostaloga, poziva države članice da do 2013., ako je moguće, olakšaju uvjete podmirenja duga i skrate vrijeme preustroja za poštene poduzetnike do maksimalno tri godine, osiguraju podršku za rano restrukturiranje poduzećima, savjete u svrhu sprječavanja stečaja i podršku malim i srednjim poduzećima kod restrukturiranja i ponovnog pokretanja.

(10) Nekoliko država članica trenutačno preispituju vlastita nacionalna stečajna zakonodavstva u vezi s unaprijeđenjem okvira spašavanja poduzeća i druge prilike za poduzetnike. Stoga je prikladno poticati povezanost u tim i svim budućim takvim nacionalnim inicijativama kako bi se ojačalo funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(11) Neophodno je poticati veću usklađenost između nacionalnih stečajnih okvira kako bi se smanjili neučinkovitost i odstupanja koji koče rano restrukturiranje održivih poduzeća u financijskim poteškoćama i pružila druga prilika poštenim poduzetnicima, smanjujući time trošak restrukturiranja za dužnike i vjerovnike. Većom usklađenošću i povećanom učinkovitošću tih nacionalnih stečajnih propisa maksimizirali bi se povrati svim vrstama vjerovnika i investitora, te potakle prekogranične investicije. Većom bi se usklađenošću također olakšalo restrukturiranje koncerna, bez obzira gdje se članovi koncerna u Uniji nalaze.

(12) Nadalje, uklanjanjem prepreka učinkovitom restrukturiranju održivih poduzeća u financijskim poteškoćama pridonosi se očuvanju radnih mjesta i koristi gospodarstvu općenito. Dostupnija druga prilika za poduzetnike vodila bi i do većih stopa samozapošljavanja u državama članicama. Povrh toga, učinkovitijim bi se stečajnim okvirima omogućila preciznija procjena rizika kod odluka o uzajmljivanju i pozajmljivanju i olakšala prilagodba prezaduženih poduzeća, minimizirajući ekonomske i socijalne troškove povezane s postupkom smanjenja njihovih zaduženja.

(13) Malim bi i srednjim poduzećima koristio usklađeniji pristup na razini Unije budući da se koriste učinkovitijim postupcima restrukturiranja u nekim državama članicama, a ne posjeduju resurse neophodne da bi se mogli nositi s visokim troškovima restrukturiranja.

61





(14) Učinkoviti je okvir restrukturiranja održivih poduzeća u interesu i poreznih vlasti. U provedbi ove Preporuke države bi članice trebale moći poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se osigurali naplata i povrat poreznih prihoda u skladu s općim načelima poreznog poštenja i poduzele učinkovite mjere u slučaju prijevare, utaje ili zloporabe.

(15) Iz područja primjene ove Preporuke prikladno je isključiti društva za osiguranje, kreditne institucije, investicijska društva i poduzeća za zajednička ulaganja, središnje druge ugovorne strane, središnje depozitorije vrijednosnih papira i druge financijske institucije, koji su podložni posebnim okvirima za oporavak i sanaciju u kojima nacionalna nadzorna tijela na raspolaganju imaju široke ovlasti djelovanja. Iako se područje primjene ove Preporuke ne odnosi na prezaduženost i stečaj potrošača, države se članice poziva da istraže mogućnost primjene ovih preporuka i na potrošače, jer bi neka od načela koja se u ovoj Preporuci slijede mogla biti značajna i za njih.

(16) Okvirom bi se restrukturiranja trebalo omogućiti dužnicima da svoje financijske poteškoće rješavaju u ranoj fazi, dok je moguće spriječiti stečaj i osigurati nastavak poslovanja. Međutim, kako bi se izbjegli svi potencijalni rizici zlouporabe postupka, mora postojati vjerojatnost da financijske poteškoće dužnika vode k stečaju, a planom se restrukturiranja mora moći spriječiti stečaj dužnika i osigurati održivost poslovanja.

(17) U svrhu promicanja efikasnosti, kraćih odgoda i smanjenja troškova, nacionalni bi preventivni okviri restrukturiranja trebali uključiti fleksibilne postupke kojima se sudski postupci ograničavaju na slučajeve gdje su neophodni i razmjerni zaštiti prava vjerovnika i drugih zainteresiranih strana koji će vjerojatno biti zahvaćeni. Na primjer, kako bi se izbjegli nepotrebni troškovi i odrazila rana priroda postupka dužnici bi, u načelu, trebali zadržati kontrolu nad svojom imovinom, dok imenovanje izmiritelja ili nadzornika ne bi trebalo biti obvezno, već učinjeno na pojedinačnoj osnovi.

(18) Dužnik bi od suda trebao moći zatražiti odgodu provedbe ovrhe i obustavu stečajnih postupaka za koje su vjerovnici podnijeli zahtjev za pokretanje ako bi to moglo negativno utjecati na pregovore i umanjiti izglede restrukturiranja poslovanja dužnika. Međutim, kako bi se osigurala pravedna ravnoteža između prava dužnika i vjerovnika, a uzimajući u obzir iskustvo u vezi s nedavnim reformama u državama članicama, odgoda bi se prvotno trebala odobriti na razdoblje od najduže četiri mjeseca.

(19) Kako bi se osiguralo da je umanjenje prava vjerovnika razmjerno koristima od restrukturiranja i da je vjerovnicima na raspolaganju učinkovit pravni lijek neophodna je sudska potvrda plana restrukturiranja, u potpunom skladu sa slobodom poduzetništva i pravom na vlasništvo, utvrđenima Poveljom o temeljnim pravima Europske unije. Stoga bi sud trebao odbiti plan ako je vjerojatno da bi pokušaj restrukturiranja umanjio prava vjerovnika koji na njega ne pristaju ispod razine koju bi razumno očekivali ostvariti u slučaju neprovođenja restrukturiranja poslovanja dužnika.

62


(20) Posljedice stečaja, a posebno društvena stigma, pravne posljedice i tekuća nemogućnost otplate dugova u značajnoj mjeri odvraćaju poduzetnike od pokretanja posla i onemogućavaju drugu priliku, čak i u slučaju da dokazi pokazuju da poduzetnici koji su otišli u stečaj imaju veću priliku uspjeti iz drugog pokušaja. Stoga bi trebalo poduzeti korake kako bi se smanjili negativni učinci stečaja na poduzetnike, na način da se omogući potpuno razrješenje od dugova nakon maksimalnog vremenskog razdoblja,

DONIJELA JE OVU PREPORUKU:

I. CILJ I PREDMET

1. Cilj je ove Preporuke potaći države članice da osiguraju okvir kojim se omogućuje učinkovito restrukturiranje održivih poduzeća u financijskim poteškoćama i druga prilika poštenim poduzetnicima, promičući time poduzetništvo, investicije i zapošljavanje, te pridonoseći smanjenju prepreka neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

2. Smanjivanjem tih prepreka cilj je ove Preporuke posebno:

(a) smanjiti troškove procjene rizika ulaganja u drugim državama članicama;

(b) povećati stope povrata za vjerovnike; i

(c) ukloniti poteškoće kod restrukturiranja prekograničnih koncerna.

3. Ovom se Preporukom propisuju minimalni standardi o:

(a) preventivnim okvirima restrukturiranja; i

(b) razrješenju dugova poduzetnika u stečaju.

4. U provedbi ove Preporuke države bi članice trebale moći poduzeti odgovarajuće i učinkovite mjere kako bi se osigurala naplata poreza, posebno u slučajevima prijevare, utaje ili zloporabe.

II. DEFINICIJE

5. Za potrebe ove Preporuke:

(a) „dužnik” znači svaka fizička ili pravna osoba u financijskim poteškoćama za koju postoji vjerojatnost stečaja;

(b) „restrukturiranje” znači promjena sastava, uvjeta ili strukture imovine i obveza dužnika, ili kombinacija tih elemenata, u cilju omogućavanja nastavka poslovanja dužnika, djelomično ili u cijelosti;

(c) „odgoda provedbe ovrhe” znači sudska odluka kojom se privremeno zamrzava pravo vjerovnika da se prisilno naplati od dužnika;

(d) „sudovi” znači tijela, uključujući i nepravosudna, nadležna u predmetima u vezi s preventivnim postupcima kojima su države članice povjerile obavljanje sudske uloge, i čije odluke mogu biti podložne žalbi ili preispitivanju od strane pravosudnih tijela.

63


III. PREVENTIVNI OKVIR RESTRUKTURIRANJA

A. Raspoloživost preventivnog okvira restrukturiranja

6. Dužnicima bi na raspolaganju trebao postojati okvir kojim bi im se omogućilo restrukturiranje poslovanja u cilju sprječavanja stečaja. Okvir bi trebao sadržavati sljedeće elemente:

(a) dužnik bi se trebao moći koristiti restrukturiranjem u ranoj fazi, čim mogućnost stečaja postane izvjesna;

(b) dužnik bi trebao zadržati kontrolu nad svakodnevnim poslovanjem;

(c) dužnik bi trebao moći zatražiti privremenu odgodu provedbe ovrhe;

(d) ako ga potvrdi sud, plan restrukturiranja koji donese većina propisana nacionalnim pravom trebao bi biti obvezujuć za sve vjerovnike;

(e) novo financiranje, koje je neophodno za provedbu plana restrukturiranja, ne bi trebalo proglasiti ništavnim, poništivim ili neizvršivim kao čin koji je štetan za opću vjerovničku masu.

7. Postupak restrukturiranja ne bi trebao biti skup ni dug i trebao bi biti fleksibilan, tako da se više koraka može poduzeti izvansudskim putem. Uključenost bi sudova trebala biti ograničena na slučajeve gdje je neophodna i razmjerna zaštiti prava vjerovnika i drugih zainteresiranih strana zahvaćenih planom restrukturiranja.

B. Olakšavanje pregovora o planovima restrukturiranja

Imenovanje izmiritelja ili nadzornika

8. Dužnici bi trebali moći ući u postupak restrukturiranja svojeg poslovanja bez potrebe formalnog pokretanja sudskog postupka.

9. Imenovanje izmiritelja ili nadzornika od strane suda ne bi trebalo biti obvezno, nego učinjeno na pojedinačnoj osnovi ako to sud smatra neophodnim:

(a) u slučaju izmiritelja, kako bi dužniku i vjerovnicima pomogao u uspješnom odvijanju pregovora o planu restrukturiranja;

(b) u slučaju nadzornika, kako bi nadgledao aktivnosti dužnika i vjerovnika, te poduzeo neophodne mjere u svrhu zaštite zakonitih interesa jednog ili više vjerovnika ili drugih zainteresiranih strana.

Odgoda provedbe ovrhe i obustava stečajnog postupka

10. Dužnici bi trebali imati pravo od suda zatražiti privremenu odgodu provedbe ovrhe (u daljnjem tekstu „odgoda”) koju su zatražili vjerovnici, što uključuje i osigurane i povlaštene vjerovnike, koji bi inače mogli umanjiti izglede plana restrukturiranja. Odgoda ne bi trebala utjecati na izvršavanje tekućih ugovora.

11. U državama članicama koje uvjetuju odobravanje odgode, dužnicima bi se odgoda trebala moći odobriti neovisno o okolnostima ako:

64


(a) vjerovnici koji polažu pravo na značajan iznos potraživanja, a koje će plan restrukturiranja vjerojatno zahvatiti, podupiru pregovore o donošenju plana restrukturiranja; i

(b) postoje razumni izgledi da se plan restrukturiranja provede, te izbjegne stečaj dužnika.

12. Ako je tako predviđeno zakonima država članica, za vrijeme trajanja odgode trebalo bi obustaviti dužnikovu obvezu podnošenja zahtjeva za pokretanje stečajnog postupka, kao i zahtjeve vjerovnika kojima se traži pokretanje stečajnog postupka zatražene nakon odobrenja odgode.

13. Vremenom trajanja odgode trebalo bi osigurati pravednu ravnotežu između interesa dužnika i vjerovnika, a posebno osiguranih vjerovnika. Vrijeme trajanja odgode ne bi trebalo biti duže od četiri mjeseca i trebalo bi se utvrditi na osnovi složenosti predviđenog restrukturiranja. Države članice mogu propisati da se vrijeme trajanja može produljiti na temelju dokaza o napretku pregovora o planu restrukturiranja. Ukupno vrijeme trajanja odgode ne bi trebalo biti duže od 12 mjeseci.

14. Odgodu bi trebalo ukinuti ako više nije neophodna za olakšavanje donošenja plana restrukturiranja.

C. Planovi restrukturiranja

Sadržaj planova restrukturiranja

15. Države bi članice trebale osigurati da sudovi mogu potvrditi planove ekspeditivno i, u načelu, pisanim putem. Trebale bi utvrditi jasne i precizne odredbe o sadržaju planova restrukturiranja. Planovi restrukturiranja trebali bi sadržavati detaljan opis sljedećih elemenata:

(a) jasnu i potpunu identifikaciju vjerovnika koje bi se zahvatilo planom;

(b) učinke predloženog restrukturiranja na pojedinačne dugove i kategorije dugova;

(c) stajališta vjerovnika zahvaćenih planom restrukturiranja;

(d) prema potrebi, uvjete za novo financiranje; i

(e) procjenu izgleda da se planom izbjegne stečaj dužnika i osigura održivost poslovanja.

Donošenje planova restrukturiranja od strane vjerovnika

16. Kako bi se uvećali izgledi restrukturiranja, te time broj spašenih održivih poduzeća, trebalo bi biti moguće da plan restrukturiranja donesu zahvaćeni vjerovnici, uključujući i osigurane i neosigurane vjerovnike.

17. Vjerovnike s različitim interesima trebalo bi razvrstati u posebne kategorije koje odražavaju te interese. Trebale bi postojati posebne kategorije barem za osigurane i neosigurane vjerovnike.

18. Plan bi restrukturiranja trebala donijeti većina u odnosu na iznos vjerovničkih tražbina u svakoj kategoriji, kako je propisano nacionalnim pravom. Ako postoje više

65


od dvije kategorije vjerovnika, države bi članice trebale moći zadržati ili uvesti odredbe kojima se sudove ovlašćuje da potvrde planove restrukturiranja koje podupire većina tih kategorija vjerovnika, uzimajući posebno u obzir važnost potraživanja odgovarajućih kategorija vjerovnika.

19. Vjerovnicima bi se trebali osigurati ravnopravni uvjeti, bez obzira gdje se nalaze. Vjerovnicima bi se stoga, u načelu, trebalo dopustiti glasovanje sredstvima komunikacije na daljinu poput preporučenog pisma ili zaštićenih elektroničkih tehnologija, u slučaju da se zakonima država članica zahtijeva službeni postupak glasovanja.

20. Kako bi se povećala učinkovitost donošenja planova restrukturiranja, države bi članice trebale osigurati da planove mogu donijeti i samo pojedini vjerovnici ili pojedine vrste ili kategorije vjerovnika, ako drugi vjerovnici pritom nisu zahvaćeni.

Sudska potvrda plana restrukturiranja

21. Kako bi se osiguralo da se planom restrukturiranja ne zadire neopravdano u prava vjerovnika, te u interesu pravne sigurnosti, planove bi restrukturiranja kojima se donose odredbe za novo financiranje ili zahvaćaju interesi vjerovnika koji na njih ne pristaju trebao potvrditi sud da bi postali obvezujući.

22. Sud može potvrditi plan restrukturiranja pod uvjetima koji bi trebali biti jasno određeni u zakonima država članica, a trebali bi sadržavati barem sljedeće:

(a) plan je restrukturiranja donesen u uvjetima u kojima se osigurava zaštita zakonitih interesa vjerovnika;

(b) svi vjerovnici koje će plan restrukturiranja vjerojatno zahvatiti izviješteni su o njemu;

(c) planom restrukturiranja ne umanjuju se prava vjerovnika koji na njega ne pristaju ispod razine koju bi razumno očekivali ostvariti ako se restrukturiranje ne provede, ako je dužnikovo poduzeće likvidirano ili prodano kao poduzeće s vremenskom neograničenosti poslovanja, ovisno o slučaju;

(d) svako novo financiranje predviđeno planom restrukturiranja neophodno je za njegovu provođenje i njime se ne dovode u pitanje interesi vjerovnika koji na njega ne pristaju.

23. Države bi članice trebale osigurati da sudovi mogu odbiti planove restrukturiranja u kojima je jasno da ne postoje izgledi da se izbjegne stečaj dužnika i osigura održivost poslovanja jer se, na primjer, ne predviđa novo financiranje potrebno za nastavak aktivnosti.

Prava vjerovnika

24. Sve bi vjerovnike koje će plan restrukturiranja vjerojatno zahvatiti trebalo izvijestiti o njegovom sadržaju i omogućiti im pravo da izraze prigovore i ulože žalbu na plan restrukturiranja. Međutim, žalbom se, u načelu, ne bi trebala obustaviti provedba plana restrukturiranja, u interesu vjerovnika koji ga podržavaju.

Učinci plana restrukturiranja

66


25. Planovi bi restrukturiranja trebali biti obvezujući za sve zahvaćene vjerovnike koji ih jednoglasno donesu.

26. Planovi bi restrukturiranja koje potvrdi sud trebali biti obvezujući za sve planom zahvaćene i identificirane vjerovnike.

D. Zaštita za novo financiranje

27. Novo financiranje, uključujući nove zajmove, prodaju dijela imovine od strane dužnika i zamjenu duga glavnicom, dogovoreno planom restrukturiranja i sudski potvrđeno, ne bi trebalo proglasiti ništavnim, poništivim ili neizvršivim kao čin koji je štetan za opću vjerovničku masu.

28. Od građanske bi i kaznene odgovornosti u vezi s postupkom restrukturiranja trebali biti izuzeti pružatelji novog financiranja koje je dio sudski potvrđenog plana restrukturiranja.

29. Trebale bi postojati iznimke od propisa o zaštiti novog financiranja ako se u vezi s novim financiranjem naknadno ustanovi prijevara.

IV. DRUGA PRILIKA ZA PODUZETNIKE

Razdoblje preustroja

30. Trebalo bi ograničiti negativne učinke stečaja na poduzetnike kako bi im se pružila druga prilika. Poduzetnici bi najkasnije nakon tri godine trebali biti u potpunosti razriješeni dugova koji su bili predmetom stečaja, počevši od:

(a) u slučaju postupka koji se okonča likvidacijom imovine dužnika, datuma na koji je sud odlučio o zahtjevu za pokretanje stečajnog postupka;

(b) u slučaju postupka koji uključuje plan otplate, datuma na koji je započela provedba plana otplate.

31. Po isteku razdoblja preustroja poduzetnici bi trebali biti razriješeni svojih dugovanja, bez potrebe da se, u načelu, ponovno obrate sudu.

32. Potpuno razrješenje nakon kratkog vremenskog razdoblja nije primjereno u svim okolnostima. Države članice trebale bi stoga moći zadržati ili uvesti strože odredbe neophodne kako bi se:

(a) obeshrabrilo poduzetnike koji su prije ili nakon otvaranja stečajnog postupka postupali nepošteno ili u zloj vjeri;

(b) obeshrabrilo poduzetnike koji se ne pridržavaju plana otplate i svih drugih zakonskih obveza kojima se štite interesi vjerovnika; ili

(c) osigurala sredstva za život poduzetnika i njegove obitelji na način da mu se dopusti da zadrži određena sredstva.

33. Države članice mogu iz propisa o potpunom razrješenju isključiti pojedine kategorije dugova, poput onih koji proizlaze iz deliktne odgovornosti za štetu.

V. NADZOR I IZVJEŠĆIVANJE

67


34. Države se članice pozivaju da primijene načela navedena u ovoj Preporuci do 14. ožujka 2015.

35. Države se članice pozivaju da prikupe vjerodostojne godišnje statističke podatke o broju pokrenutih preventivnih postupaka restrukturiranja, trajanju postupaka i podacima o veličini uključenih dužnika i ishodima pokrenutih postupaka i te podatke dostave Komisiji jednom godišnje, a prvi puta do 14. ožujka 2015.

36. Komisija će procijeniti primjenu ove Preporuke u državama članicama do 14. rujna 2015. U tom će kontekstu Komisija ocijeniti utjecaj Preporuke na spašavanje poduzeća u financijskim poteškoćama i omogućavanje druge prilike poštenim poduzetnicima, interakciju Preporuke s drugim stečajnim postupcima u drugim područjima, poput razdoblja preustroja za fizičke osobe koje ne obavljaju trgovačku, poslovnu, obrtničku ili profesionalnu aktivnost, utjecaj Preporuke na funkcioniranje unutarnjeg tržišta, mala i srednja poduzeća i konkurentnost gospodarstva Unije. Komisija će također ocijeniti je li potrebno predložiti dodatne mjere kako bi se učvrstio i ojačao pristup iznesen u ovoj Preporuci.

Sastavljeno u Bruxellesu 12. ožujka 2014. Za Komisiju

Viviane REDING Potpredsjednica

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. o stečajnom postupku (SL L 160, 30.6.2000., str. 1.). (2) COM(2012) 744 završna verzija. (3) Rezolucija Europskog parlamenta od 15. studenoga 2011. s preporukama Komisiji o stečajnom postupku u okviru trgovačkog prava EU-a, P7_TA (2011) 0484. (4) COM(2012) 573 završna verzija. (5) COM(2012) 742 završna verzija. (6) COM(2012) 795 završna verzija.

68

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32014H0135&from=EN%23ntc1-L_2014074HR.01006501-E0001

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/AUTO/?uri=OJ:L:2000:160:TOC







8. PROCEDURE INSOLVENTNOSTI U KONTEKSTU ZAKONA O DRUŠTVIMA EVRPOSKE UNIJE

Utorak 15 novembar 2011

P7_TA ( 2011 ) 0484

Rezolucija evropskog Parlamenta usvojena 15 novembra 2011 o preporukama Komisije o procedurama insolventnosti u okviru zakona o društvima Evropske Unije ( 2011/ 2006 INI)

2013/C 153 E/01

Evropski Parlament,

- U smislu člana 225 traktata o funkcionisanju Evropske unije, - U skladu sa pravilnikom (CE) broj 1346/2000 Savjeta , od 29 maja 2000 , koji se odnosi na procedure insolventosti (1) ( pravilnik o procedurama insolventnosti ), - U skladu sa presudama Suda pravde Evropske unije od 2 maja 2006 (2) , 10 septembra 2009 (3) i 21 januara 2010 (4), - U smislu članova 42 i 48 njenog pravilnika - U skladu sa izvještajem pravne komisije i mišljenja komisije za ekonomsku i monetarnu problemitiku i komisije za zapošljavanje i socijalno staranje ( A7-0335/2011), A. Polazeći od činjenice da razlike između nacionalnih zakona koji regulišu pitanje insolvenosti određuju prednosti ili nedostatke vezano za pravo na učešće i teškoće za preduzeća koja posluju van granica , što bi moglo spriječiti pozitivan ishod sanacije insolventnih preduzeća ; polazeći od činjenice da predmente razlike privileguju takozvani ’’ forum – shopping ’’ ; polazeći od činjenice da bi interno tržište imalo prednosti kada bi postojala usagalašenost uslova učešća ; B. Polazeći od činjenice da je neophodno usvojiti mjere za prevenciju zloupotrebe i primjene ’’ forum – shoping- a’’ i da je potrebno spriječiti pokretanje više glavnih postupaka koji su u direktnoj konkurenciji među sobom ; C. Polazeći od činjenice da , iako nije moguće na nivou Evropske unije definisati jedan čitav niz odredbi iz domena stečajnog prava , postoje pak određeni sektori stečjanog prava u kojima bi usklađenost zakonski odredbi itekako bio koristan i ostvarljiv ; D. Polazeći od činjenice da je na snazi konstantna progresivna usklađenost zakonskih odredbi o stečaju u zakonodavstvima Zemalja članica ; E. Polazeći od činjenice da pravilnik o procedurama insolvenosti je usvojen 2000 godine i da je na snazi punih devet godina ; uzevši u obzir činjenicu da bi Komisija trebala da dostavi izvještaj o njegovoj primjeni do 1 juna 2012 ;

69


F. Polazeći od činjenice da je pravilnik proizvod jednog veoma dugog procesa pregovora koji je imao za posledicu zanemarivanje velikog broja osjetljivih pitanja kao i činjenicu da je pristup u tretiranju različitih tematika predviđen pravilnikom već bio zastareo u trenutku njegovog usvajanja ; G. Polazeći od činjenice da je od stupanja na snagu pravlinika o procedurama insolvenosti došlo do mnogih promjena , 12 novih Država članica su postale dio Evropske unije i pojava osnivanja grupacija društava je znatno uvećan; H. Uzevši o obzir činjenicu da stanje inslovenosti jednog preduzeća donosi sa sobom negativne posledice ne samo za predmetno preduzeće već i za ekonomiju Država članica i da bi cilj trebao biti u tom smislu zaštititi sve ekonomske subjekte , zaposlene i poslodavce od negativnih posledica insolventnosti ; I. Polazeći od činjenice da je pristup procedurama insolventosti trenutno više usmjeren na spasavanje preduzeća kao alternativa likvidaciji ; J. Polazeći od činjenice da bi stečajno pravo trebalo da bude mehanizam za spasavanje preduzeća na nivou Evropske unije i da je spasavanje , kada je ostvarljivo , dobro po dužnika , povjerioce i zaposlene ; K. Polazeći od činjenice da je potrebno peduprijediti eventualne zloupotrebe u procedurama insolvenosti od strane povjerioca koji namjeravaju izbjeći preduzimanje redovnih radnji naplate potraživanja i da je u tom smislu neophodno primjeniti odgovarajuće proceduralne garancije ; L. Polazeći od činjenice da bi bilo dobro osmisliti bolji zakonski okvir za slučajeve privremene isnoslvenosti preduzeća ; M. Polazeći od činjenice da u svom obaještenju od 3 marata 2010 pod naslovom ’’ Evropa 2020- Strategija za inteligentni , održivi i inkluzivni rast’’ ( COM ( 20101 ) 2020 ) , Komisija , nadovezujući se na nedostajuće karike i na prepreke koje sprečavaju stvaranje jedinstvenog tržišta za XXI vijek , navodi sledeće : ’’ Potrebno je poboljšati pristup malih i srednjih preduzeća jedinstvenom tržištu i promovisati preduzetništvo putem konkretnih političkih incijativa , između ostalog pojednostavljivanjem zakona o društvima ( stečjani postupci , statut privatnog društva itd. ) , i inicijative koje omogućavaju preduzetnicima u stečaju ponovno pokretanje djelatnosti ’’; N. Polazeći od činjenice da bi stečajno pravo trebalo definisati i odredbe za likvidaciju preduzeća na manje štetan način i što je više moguće na dobrobit svih učesnika , u slučaju kada se utvrdi da je pokušaj spasavanja preduzeća osuđen na propast ili je već propao ; O. Polazeći od činjenice da u pojedinačnim konkretnim slučajevima insolvenosti društva , neophodno je ispitati uzroke koje su doveli do takve situacije i u tom smislu prepoznati da li su finansijske teškoće privremene prirode ili da li je to društvo u potpunosti insolventno ; polazeći od činjenice da se u suštini problem odnosi na prepoznavanje aktive i pasive dužnika u cilju procjene odgovarajuće solventnosti ili insolventnosti ;

70


P. Polazeći od činjenice da su korporacije ( grupacije preduzeća ) uobičajena zajednička pojava , ali da pitanje njihove insolventnosti još uvijek nije tretirano na nivou Evropske Unije ; polazeći od činjenice da insolventnost grupacije društava može sa velikim stepenom vjerovatnoće dovesti do pokretanja složenih višestrukih procedura insolventnosti koje se odvojeno odvijaju u okviru raližitih jurizdikacija i to u odnosu na svaku članicu insolventne grupacije ; polazeći od činjenice , izuzimajući slučaj kada je moguće kordinirati predmetne procedure , mala je vjerovatnoća da se grupacija može ponovo djelovati kao cjelina i u tom smislu bilo bi potrebno razdvojiti ih na pojedinačne djelove , sa posledicom gubitka za povjerioce , akcionare i zaposlene ; Q. Polazeći od činjenice da trenutno u slučajevima insolventnosti grupacije društava sanacija se čini teško ostvarljivom u okviru Evropske unije zbog razlika izmedju zakonodavstava Država članica , uz posledični rizik za hiljade radnih mjesta ; R. Polazeći od činjenice da uspostavljanje povezanosti između registara stečaja što bi dovelo do stvaranje baze podataka na nivou Evropske unije o procedurama insolventnosti , omogućilo bi povjeriocima , akcionarima , radnicima i sudijama da utvrde da li su pokrenute procedure insolventnosti u drugoj Državi članici kao i da se upoznaju sa krajnjim rokovima istih i sa detaljima o potraživanju ; polazeći od činjenice da bi to moglo dovesti do efikasnijeg rada po pitanju troškova i povećati transparentnost , i to sve uz poštovanje prava na zaštitu podataka ; S. Polazeći od činjenice da prekogranični programi sanacije bi trebalo da budu zakonski obavezujući u slučaju banaka i da bi iste trebalo uzeti u obzir za sva društva od sistemskog značaja , iako se razlikuju od banaka, kao važan korak u stvaranju odgovarajućeg prekograničnog okvira po pitanju insolventnosti ; T. Polazeći do činjenice da procedure insolventnosti moraju omogućiti posebna rešenja za podjelu na ekonomske održive jedinice koje moraju biti u stanju da pruže osnovne usluge , kao sistem plaćanja ili druge mehanizme definisane u programu likvidacije i da u takvoj perspektivi, Države članice moraju ,takođe, garantovati uvođenje u odgovarajućim zakonima o stečaju odredbe koje imaju za cilj primjenu posebnih rešenja na nivou Evropske Unije za podjelu prekograničnih konglomerata u ekonomski održivu jedinicu ; U. Polazeći od činjenece da procedure insolventosti bi trebale da uzmu u obzir pojavu prenosa među članovima grupacije u cilju obezbjeđivanja mogućnosti povraćaja aktive na prekograničnom nivou i u tom smislu postizanja ravnopravnog rezultata; V. Polazeći od činjenice nemogućnosti pokretanja improvizovane likvidacije investiocionih društava , i to posebno osiguravajućih kompanija , s obzirom da se radi o subjektima koji zahtijevaju rešenja koja su u stanju da garantuju ravnomjernu podjelu aktive ; polazeći od činjenice da opcije kao što su preseljenje aktivnosti , prestanak obavljanja aktivnosti ili nastavak ne bi trebalo sprečavati već ih smatrati prioritetnim ; W. Polazeći od činjenice da odluka da se obuhvati grupacija u cjelini umjesto pojedinačnih pravnih subjekata u procedurama insolventnosti trebala bi biti usmjerena

71


na rezultate i uzeti u obzir eventualne posledice , na primjer automatsku primjenu različitih mehanizama likvidacije ili uticaja na režime garancije koji pokrivaju različite komerijalne brendove unutar iste grupacije ; X. Polazeći do činjenice da bi bilo dobro razmisliti o definiciji procedure i odredbi ’’ bail – in ’’ usklađenih za prekogranične konglomerate koji uključuju , posebno , kapitalizaciju ( pretvaranje u kapital ) duga ( ’’ debt – to – equity swap’’ ). Y. Polazeći od činjenice , iako je zakon o stečaju u nadležnosti Država članica , zakon o stečaju se može odraziti na zakon o radu i u kontekstu rastuće globalizacije kao i ekonomske krize , problem insloventnosti traba razmatrati u okviru zakona o radu , s obzirom da različite definicije ’’ najamni rad ’’ i ’’ najamni radnik ’’ u Državama članicama ne bi trebalo da ugroze prava radnika u slučaju insolventnosti ; polazeći ipak od činjenice da bilo kakva rasprava o posebnom pitanju insolventosti ne bi trebalo po automatizmu da predstavlja izgovor za usvajanje zakona o radu na nivou Evropske unije ; Z. Polazeći od činjenice da je cilj direktive 2008/94/CE evropskog Parlamenta i Savjeta od 22 katobra 2008 , koja se odnosi na zaštitu najamnih radnika u slučaju insolventnosti poslodavca ( 5) garantovati minimalni stepen zaštite najamnim radnicima u slučaju insolventnosti uz zadržavanje , sa druge strane , odgovarajuće fleksibilnosti za Države članice ; polazeći od činjenice da postoje razlike u primjeni među Državama članicama i da razlike traba uzeti u obzir ; AA. Polazeći od činjenice da direktiva 2008/94/CE predviđa jasnu inkluziju radnika sa skraćenim radnim vremenom , radnika po ugovoru na određeno vrijeme i radnika koji se anagažuju na određno vrijeme preko zavoda za zapošljavanje ; polazeći od činjenice da u slučaju insolventnosti je neophodno usaglasiti veći stepen zaštite za radnike sa atipičnim ugovorima ; AB. Polazeći od činjenice da trenutni nedostak usklađenosti po pitanju redosleda prioriteta za isplatu povjerioca smanjuje mogućnost predviđanja ishoda sudskog postupka ; polazeći od činjenice da treba pojačati pravo prečeg prevenstva u naplati potraživanja za najamne radnike u odnosu na ostale povjerioce ; AC. Polazeći od činjenice da domen primjene direktive 2008/94/CE , i to posebno vezano za definiciju ’’ neizmirena potraživanja ’’ je suviše širok, s obzirom da neke Države članice primjenjuju usku definiciju prihoda ( na primjer isključuju nadokanadu u slučaju otkaza, dodatnih benefita, sporazuma o kompenzaciji , itd. ) što može dovesti do izuzimanja jednog čitavog značajnog niza prava ; AD. Polazeći od činjenice da su Država članice nadležne da definišu pojam ’’ prihoda ’’ i ’’ plate’’ pod uslovom da se iste pridržavaju načela jednakosti i nediskriminacije prema radnicima , i da te okolnosti bi trebale da dovedu do uzimanja u obzir sve nepovoljne ( štetne ) sitaucije insolventnosti za radnike u svrhu kompenzacije zasnovane na postizanju socijalnog cilja kako je i navedeno u direktivi 2008/94/CE kao i u definisanju zagaratnovanih minimalnih primanja.

72


AE. Polazeći d činjenice da zbog promjenljive prirode ugovora o radu unutar Evropske unije i raznolikosti predmetnih ugovora u Državama članicama , u ovom trenutku nije moguće pokušati dati definiciju ’’ najamni radnik ’’ na evropskom nivou ; AF.Polazeći do činjenice da treba izbjegavati svako odlaganje primjene direktive 2008/94/CE; AG. Polazeći od činjenice da pokretanje zakonskih radnji kako je i traženo ovom rezolucijom , trrbalo bi da se zasniva na detaljnoj procjeni uticaja , kako i traženo od strane Parlamenta ; 1. Zahtijeva od Komisije da dostavi , u smislu člana 50 , člana 81 , stav 2 , ili člana 114 traktata o funkcionisanju Evropske unije , jedan ili više odgovora koji se odnose na zakonski okvir Evropske unije iz domena insolventnosti društva , nadovezujući se na preporuke bolje opisane u prilogu , u cilju garancije jednakosti uslova učešća , na osnovu detaljne analize svih mogućih alternativa ; 2. Potvrđuje da preporuke poštuju osnovna prava i načelo pružanja novčane pomoći ; 3. Smatra da finansijski uticaj traženog predloga bi trebao biti pokriven odgovarajućim sredstvima iz bilansa ; 4. Zadužuje svog Predsjednika da dostavi predmetnu rezoluciju i detaljne preporuke u prillogu , Savjetu i Komisiji.

(1) Zakon 160 od 30.06.2000 , strana 1 (2) Spor C-341/04, Eurofood IFSC Ltd (2006) strana I-3813 (3) Spor C- 97/08 P Akzo Nobel NV i ostali protiv Komisije evropskih zajednica ( 2009 ) strana I-8237. (4) Spor C-444/07 MG probudGdyniasp z.o.o. ( 2010) strana I-417 (5) Zakon 283 od 28.10.2008 , strana 36.

Utorak 15 novembar 2011

PRILOG REZOLUCIJE

DETALJNE PREPORUKE VEZANO ZA SADRŽAJ TRAŽENOG PREDLOGA

I DIO : Preporuke po pitanju usklađivanja specifičnih aspekata zakona o društvima i zakona o stečaju

1.1. Preporuke po pitanju usklađivanja određenih aspekata usko povezanih sa pokretanjem procedura insolventnosti Evropski Parlement predlaže usklađivanje osnovnih uslova na osnovu kojih je moguće pokrenuti proceduru insolventnosti. Evropski Parlament smatra da donošenje jedne direktive bi trebalo da omogući usklađivanje aspekata povezanih sa pokretanjem procedura na osnovu sledećih modalieta :

73


- Moguće je pokrenuti proceduru insolventnosti prema dužnicima koji su fizička lica, pravna lica ili nepriznata udruženja ; - Pravovremeno pokrenuti procedure insolventnosti kako bi se omogućilo spasavanje preduzeća u teškoći ; - Moguće je pokrenuti procedure insolventnosti nad imovinom pomenutih dužnika , nad imovinom subjekata bez pravnog statusa ( na primjer evropska ekonomska grupacija ) , nad naslednom masom i nad zajedničkom imovinom ; - U slučaju privremene insolventnosi svako društvo može , u cilju zaštite , pokrenuti proceduru insolventosti ; - Moguće je pokrenuti procedure insolventnosti i nakon prestanka rada jednog pravnog subjekta ili subjekta koji nema status pravnog lica , u mjeri u kojoj još uvijek nije došlo do podjele aktive odnosno tamo gdje postoji ostatak aktive ; - Sudija ili druga nadležna vlast može pokrenuti proceduru insloventnosti na zahtijev dostavljen u pisanoj formi od strane povjerioca ili od strane dužnika ; zahtijev za pokretanje postupka insolventnosti može biti opozvan sve dok postupak nije pokrenut ili ako zahtijev nije odbijen ; - Povjerioc može tražiti pokretanje postupka ako ima na to zakonsko pravo i ako dokaže na uvjerljiv način da polaže pravo na naplatu potraživanja ; - Moguće je pokrenuti postupak insolventnosti ako je dužnik insloventan, odnosno nije u stanju da ispuni svoje obaveze plaćanja ; ako je dužnik taj koji zahtijeva pokretanje postupka isti može biti pokrenut ako je insolventnost dužnika neposredna ( predstojeća ) , odnosno ako je moguće predvidjeti da dužnik neće biti u stanju da ispuni svoje obaveze plaćanja ; - Što se tiče obaveze dužnika da dostavi zahtijev za pokretanje stečaja , postupak može biti pokrenut u vremenskom periodu od jednog do dva mjeseca od prestanka plaćanja, osim ako sudija nije već pokrenuo preliminarni postupak odnosno nije donio odgovarajaća zaštitna rešenja i pod uslovom da je aktiva dovoljna da pokrije troškove procedure insolventnosti ; - Države članice su obavezne da definišu odredbe koje određuju odgovornost dužnika u slučaju nedostavljanja zahtijeva ili podnošenja neodgovarajućeg zahtijeva kao i da predvide efikasne kaznene mjere , srazmjerne i preventivne. 1.2 Preporuke vezano za usklađivanje određenih aspekata koji se odnose na podnošenje zahtijeva sudu od strane povjerioca za učešće u kolektivnom namirenju povjerilaca stečjanog dužnika

Evropski Parlament predlaže usklađivanje osnovnih uslova na osnovu kojih se moraju dostaviti zahtijevi za učešće u kolektivnom namirenju povjerilaca stečjanog dužnika u okviru postupka insolventosti. Evropski Parlament smatra da usvajanje direktive bi trebalo da dovede do usklađivanja aspekata povezanih sa učešćem u kolektivnom namirivanju povjerilaca stečajnog dužnika na osnovu sledećih modaliteta :

74


- Datum za definisanje neizmirenih potraživanja podudara se sa datum nastanka insolventnosti poslodavca , odnosno sa datumom odluke koja se odnosi na zahtijev za pokretanje postupka insloventnosti ili datumom kada je odbijen zahtijev za pokretanje postupka usled nedostaka pokrića troškova ; - Povjerioci dostavljaju svoje zahtijeve stečajnom upravniku – povjereniku u pisanoj formi u prethodno definisanim rokovima ; - Države članice su obavezne da definišu gore navedene rokove u rasponu od jednog do tri mjeseca računajući od dana objavljivanja odluke o stečaju ; - Povjerioc je dužan da dostavi dokumentaciju koja valjano dokazuje opravdanost njegovog zahtijeva ; - Povjerenik- stečajni upravnik sastavlja pregled svih povjerioca koji traže učešće u kolektivnom namirivanju potraživanja od stečjanog dužnika i to dostavlja nadležnom sudiji u smislu člana 2 , slovo d) pravilnika o procedurama insolventnosti ; - Kašnjenje u podnošenju zahtijeva za učešće u kolektivnom namirivanju potraživanja povjeroca stečajnog dužnika , podrazumijeva da zahtijevi dostavljeni od strane povjerioca koji nije ispoštovao utvrđeni rok za podnošenje zahtijeva , moraju biti predmet provjere , ali u tom slučaju predmetni povjerioc će morati snositi dodatne troškove ;

1.3.Preporuke koje se odnose na usklađivanje aspekata u slučaju preduzimanja opozivih radnji Evropski Parlament predlaže usklađivanje aspekata koji se odnose na mogućnost opoziva na osnovu sledećih modalieta : - Zakonodavstva Država članica predviđaju mogućnost osporavanja radnji preduzetih prije pokretanja postupka koje se smatraju štetnim po povjerioca ; - Radnje koje mogu biti predmet opoziva su transakcije sprovedene u situaciji neposredne ( predstojeće ) insolventnosti , zasnivanje prava garancije , transakcije sa korelativnim stranama i transakcije sprovedene sa ciljem prevare povjerioca ; - Vremenski period u okviru kojeg jedna takva radnja može biti predmet opoziva se razlikuje u zavisnosti od prirode radnje u predmetu ; sami vremenski period počinje na dan podnošenja zahtijeva za pokretanje postupka i može biti od jednog do tri mjeseca za transakcije sprovedene u situaciji neposredne insolventnosti , između šest i dvanaest mjeseci za zasnivanje prava garancije , između jedne i dvije godine za transakcije sa korelativnim stranama i između tri i pet godina za transakcije sprovedene sa ciljem prevare povjerioca ; - Trošak na ime prava primjene ili neprimjene mjere opoziva , po pravilu , pada na teret strane koja podržava pokretanje predmetne radnje ; za transakcije sa korelativnim stranama , trošak na ime primjene pada na teret korelativnog subjekta.

75


1.4. Preporuke koje se odnose na usklađivanje opštih aspekata vezano za tražene uslove po pitanju kvalifikacije i rada povjerenika – stečajnog upravnika

- stečajni upravnik mora biti ovlašćen od strane nadležnih vlasti jedne Države članice ili biti imenovan od strane nadležnog sudije jedne Države članice , mora uživati ugled i mora imati neophodnu školsku spremu za obavljanje svojih funkcija ;

- stečajni upravnik mora posjedovati znanja i kvalifikacije nepohodne za procjenu situacije u kojoj se nalazi dužnik i preuzeti poslove upravljanja društvom ;

- u slučaju pokretanja glavnog postupka insolventnosti potrebno je da stečajni upravnik ima pravo odlučivanja , u roku od šest mjeseci i sa retroaktivnim dejstvom , vezano za mjere zaštite aktive koje treba primijeniti u slučaju kada je društvo već prenijelo svoj kapital;

- kao alternativa prenosu potraživanja , povjernik mora imati ovlašćenje da naplati sredstva na koja društvo ima pravo putem odgovarajućih postupaka prioritenog karaktera koje treba sprovesti prije isplate povjeriocima ;

- povjernik mora biti nezavistan u odnosu na povjerioce i na ostale strane koje učestvuju u postupcima insolventsnosti.

- u slučaju konflikta interesa , stečajni upravnik dužan je podnijeti ostavku.

1.5. Preporuke koje se odnose na usklađivanje aspekata vezanih za programe saniranja

Evropski Parlament predlaže usklađivanje aspekata vezanih za elaboracju , uticaj i sadražaje programa saniranja na osnovu sledećih modalieta :

- Kao alternativa redovnim odredbama , dužnici ili stečajni upravnici imaju pravo dostaviti sanacioni program; - Program mora sadržati odredbe zadovoljenja povjerioca i odgovornost dužnika nakon završetka postupka insolventnosti ; - Program mora sadržati sve odgovarajuće podatke koji će omogućiti povjeriocu da odluči da li će prihvatili ili ne ponuđeni program ; - Program mora biti usvojen ili odbijen u okviru posebnog postupka pred nadležnim sudijom ; II DIO : Preporuke koje se odnose na reviziju pravilnika (CE) broj 1346/2000 Savjeta , od 29 maja 2000 , vezano za postupke insolventnosti

Evropski Parlament smatra da je korisno proširiti djelokrug primjene pravilnika o procedurama insolventnosti kako bi isti obuhvatio i procedure insolventnosti u kojima dužnik ostaje u posjedu svoje imovine ili u kojima je imenovan privremeni stečajni upravnik . Korisno je s toga i uskladiti prilog A predmetnog pravilnika.

2.2. Preporuke koje se odnose na definiciju ’’ središte glavnih interesa ’’

76


Evropski Parlament smatra da pravilnik o procedurama insolventnosti mora obuhvatiti definiciju ’’ središte glavnih interesa ’’ kojom se teže preduprijediti slučajevi lažnog ’’ forum – shopping-a ’’ . Evropski Parlament predlaže uvođenje zvanične definicije , po modelu formulacije 13 , koja se zasniva na pravo objektivnog priznavanja od strane trečih lica.

Parlament smatra da definicija mora uzeti u obzir elemente kao što su mjesto , koje može biti identifikovano izvana , u kojem se obavljaju glavne djelatnosti preduzeća , identifikaciju imovine, operativno ili proizvodno sjedište , okruženje u kojem rade zaposleni, itd.

2.3. Preporuke koje se odnose na definiciju ’’ zavisnosti’’ u okviru sekundarnih procedura

Evropski Parlament smatra da pravilnik o procedurama insolventnosti mora obuhvatiti definiciju ’’ zavisnosti’’ koja podrazmijeva svako mjesto u kojem dužnik obavlja po prinicpu kontinuiranosti privrednu djelatnost sa ljudskim resursima , imovinom i uslugama.

2.4. Preporuke koje se odnose na saradnju među sudijama

Evropski Parlament smatra da član 32 pravilnika o procedurama insolventnosti traba da sadži obavezu uzajamnog informisanja i saradnje ne samo između stečajnih upravnika već i među sudijama.

U slučaju pokretanja glavnih i sekundarnih procedura insolventnosti , korisno je uskladiti i skratiti rokove trajanja istih.

2.5. Preporuke koje se odnose na određene aspekte mjera opoziva

Evropski Parlament smatra da je neophodna revizija člana 13 pravilnika o procedurama insolventnosti na način da se ne podstiču opozivne radnje u prekograničnim postupcima nego štaviše doprijeniti prevenciji pozitivnog ishoda ovih poslednjih putem klauzula o važećem zakonu.

U svakom slučaju , revizija odredbi koje regulišu opozivne radnje , mora obuhvatiti mogućnost da ’’ zdrava ’’ sestrinska društva insolvetnog holdinga ne budu dovedena u stanje insloventnosti usled primjene opozivih radnji već da se prodaju u interesu povjerioca jer se radi o operativnim preduzećima.

III DIO :Preporuke koje se odnose na insolventost grupacije preduzeća

U zavisnoti od različitnog nivoa integracije koji mogu postojati unutar grupacije društava , evropski Parlament smatra da je Komisija dužna dostaviti fleksibilni predlog za regulisanje situacija insolventnosti grupacija preduzeća , uzevši u obzir kako slijedi :

77


1. Ako to operativna / imovinska sredstva omogućavaju , bilo bi korisno odlučiti se za sledeći pristup : A. Proceduru bi trebala pokrenuti Država članica u kojoj se nalazi operativno sjedište grupacije . Priznavanje pokretanja postupka bi trebalo da uslijedi po automatizmu. B. Pokretanje glavnog postupka treba da dovede do obustave postupaka pokrenutih u drugoj Državi članici u odnosu na ostale članove grupacije . C. Korisno je imenovati jedinstevnog stečajnog upravnika. D. U svakoj Državi članici u kojoj je pokrenut sekundarni postupak insolventnosti mora se osnovati odbor zadužen za odbranu i zastupanje interesa povjerioca i lokalnih radnika. E. Ako je moguće identifikovati kojim dužnicima pripadaju različite aktive , ili izvršiti procjenu potraživanja među članicama grupacije , potrebno je pribjeći , iznimno , spajanju mase aktive. 2. Za procedure insolventnosti u odnosu na decentralizovane grupacije , mehanizam bi trebao da predvidi sledeće : A. Odredbe o obevezi kordinacije i saradnje među sudijama , između sudija i predstavnika stečajnih dužnika i između različitih zastupnika; B. Odredbe o neposrednom priznavanju presuda koje se odnose na pokretanje , tok i završetak procedura insolventnosti i presuda donešenih u odnosu na predmetne procedure ; C. Odredbe za pristup pravdi stečajnih upravnika i povjerioca ; D. Odredbe koje će olakšati i promovisati pristup različitim oblicima saradnje između sudija u cilju kordinacije procedura insolventnosti i definisati uslove i garancije koje je neophodno primijeniti na predmetne oblike saradnje. Predmetne odredbe bi mogle i da obuhvate razmjenu podataka , kordinaciju radnji i donošenje zajedničkih rešenja , kao što su : - Dostavljanje podataka među sudijama putem svakog mogućeg sredstva; - Kordinaciju rukovođenja i supervizije imovine i poslova dužnika - Pregovore , usvajanje i primjenu sporazuma o insolventnosti koji se odnose na kordinaciju postupka - Kordinaciju saslušanja

E. Odredbe koje omogućavaju i pospješuju imenovanje zajedničkog stečajnog upravnika za sve postupke , kojeg imenuje zainteresovani sudija i koji povjernik dobija pomoć od lokalnih predstavnika koji sačinjavaju rukovodeći odbor , kao i odredbe koje imaju za cilj definisanje procedure koja uređuje saradnju među članovima rukovodećeg odbora ;

78


F. Odrebe koje omogućavaju i pospješuju sporazume o prekograničnoj insolventnosti u cilju pravilnog raspoređivanja odgovornosti , za različite aspekte koji se odnose na tok i vođenje procedura između različitih sudija i između zastupnika stečajnih dužnika , pa i između ostalog : - Raspodjela odgovornosti među stranama koje su zaključile sporazum; - Rasploživost i kordinacija rešenja - Kordiniranje povraćaja imovine na opšti interes povjerioca - Dostavljanje i tretiranje zahtijeva za učešće u namirenju potraživanja - Načini komunikacije , uključujući jezik , dinamiku i sredstva - Upotreba i cesija dobara, - Kordinacija i usklađivanje programa novog poslovanja - Pitanja striktno vezana za sporazum , među kojima i izmjene i raskid , tumačenje , dejstvo i rešavanje sporova - Upravljanje procedurama , posebno vezano za obustavu postupaka ili sporazuma među stranama vezano za neprimjenu određenih pravnih radnji - Garancije - Rahodi i troškovi DIO 4: Preporuke koje se odnose na stvaranje jedinstvenog registra insolventnosti

Evropski Parlement predlaže da se osnuje jedinstevni registar insolventnosti na evropskom nivou u okviru elektronske baze podataka sudskih postupaka , koji će za svaki postupak prekogranične insolventnosti , pružiti podatke vezano za :

- Odluke i presude nadležnog sudije - Imenovanje stečajnog upravnika i njegovih kontakt telefona i adresa - Rokove za podnošenje zahtijeva povjerioca sudu radi učešća u kolektivnom namirenju povjerilaca stečjanog dužnika Unošenje takvih podataka u jedinstveni registar od strane sudija treba učiniti obaveznim.

Podatke treba formulisati na zvaničnom jeziku Države članice u kojoj je pokrenut postupak kao i na engleskom jeziku.

79


9. UREDBA VIJEĆA (EZ) BR. 1346/2000 OD 29. SVIBNJA 2000. O STEČAJNOM POSTUPKU69

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 61. točku (c) i članak 67. stavak 1.

uzimajući u obzir inicijativu Savezne Republike Njemačke i Republike Finske,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskoga i socijalnoga odbora (2),

budući da:

(1) Europska unija je postavila za cilj uspostavljanje područja slobode, sigurnosti i pravde.

(2) Pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta zahtijeva da se prekogranični stečajni postupci trebaju odvijati učinkovito i djelotvorno, a ovu je Uredbu potrebno donijeti kako bi se postigao ovaj cilj koji spada u suradnju sudova u građanskim stvarima u smislu članka 65. Ugovora.

(3) Aktivnosti poduzetnika sve više imaju prekogranične učinke, pa su stoga sve više uređene pravom Zajednice. Dok insolventnost takvih poduzetnika također utječe na pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, postoji i potreba za aktom Zajednice koji bi zahtijevao koordinaciju mjera koje se poduzimaju u vezi s imovinom insolventnog dužnika.

(4) Za pravilno je funkcioniranje unutarnjeg tržišta potrebno izbjegavati poticanje stranaka da prenose svoju imovinu ili sudski postupak iz jedne države članice u drugu, u potrazi za povoljnijim pravnim položajem („forum shopping”).

(5) Ovi se ciljevi ne mogu u dovoljnom stupnju postići na državnoj razini, te je stoga opravdano djelovanje na razini Zajednice.

(6) U skladu s načelom proporcionalnosti, ovu Uredbu trebalo bi ograničiti na odredbe koje uređuju ovlaštenje za pokretanje stečajnih postupaka i odluke koje se donose neposredno na temelju stečajnih postupaka, te su tijesno povezane s takvim postupkom. K tomu, ova Uredba treba sadržavati odredbe u vezi s priznavanjem onih odluka i propisa koji se primjenjuju, a koji također zadovoljavaju to načelo.

(7) Stečajni postupci, stečajne nagodbe i slični postupci izuzeti su iz područja primjene Bruxelleske konvencije o sudskoj nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (3), kako je izmijenjena konvencijama o pristupanju uz ovu Konvenciju (4).

69 L 160/1 SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE 29.05.2000.

80

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32000R1346&rid=12%23ntr1-L_2000160HR.01000101-E0001





(8) S ciljem poboljšavanja učinkovitosti i djelotvornosti stečajnih postupaka koji imaju prekogranične učinke potrebno je i primjereno da odredbe o sudskoj nadležnosti, priznavanju i pravu koje se primjenjuje u ovom području budu sadržane u jednom pravnom aktu Zajednice, koji je obvezujući i izravno primjenjiv u državama članicama.

(9) Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na stečajni postupak bilo u slučaju da je dužnik fizička ili pravna osoba, trgovac ili privatna osoba. Stečajni postupci na koje se primjenjuje ova Uredba navedeni su u prilozima. Stečajni postupci koji se tiču osiguravajućih društava, kreditnih institucija, investicijskih poduzeća koja raspolažu sredstvima ili vrijednosnim papirima trećih, te poduzeća za zajednička ulaganja trebali bi biti isključeni iz područja primjene ove Uredbe. Na takva se poduzeća ne bi trebala primjenjivati ova Uredba stoga što su ona predmet posebnih propisa i što nacionalna nadzorna tijela imaju široke ovlasti za postupanje.

(10) Stečajni postupci ne uključuju nužno postupanje sudske vlasti; izrazu „sud” u ovoj Uredbi se treba dati široko značenje i treba uključivati i osobu ili tijelo koji su nacionalnim pravom ovlašteni otvarati stečajne postupke. S ciljem primjene ove Uredbe, postupci (uključujući pravne radnje i formalnosti) trebali bi biti usklađeni ne samo s odredbama ove Uredbe, nego i službeno priznati i pravovaljani u državi članici u kojoj je pokrenut stečajni postupak, pri čemu se mora raditi o cjelokupnom stečajnom postupku koji za posljedicu ima djelomično ili potpuno oduzimanje imovine dužnika i imenovanje stečajnog upravitelja.

(11) Ova Uredba polazi od činjenice da zbog velikih razlika u materijalnom pravu nije moguće uvesti stečajni postupak s univerzalnim područjem primjene u cijeloj Zajednici. Primjena, bez izuzetaka, prava države u kojoj se pokreće takav postupak bi zbog toga često izazivala teškoće. Na primjer, to važi za vrlo različite zakone o založnom pravu u Zajednici. Nadalje, prava prvenstva koja uživaju neki vjerovnici u stečajnom postupku su u nekim slučajevima potpuno različita. Ova bi Uredba to trebala uzeti u obzir na dva različita načina. S jedne strane trebalo bi osigurati posebna pravila o mjerodavnom pravu u slučaju posebno značajnih prava i pravnih odnosa (npr. stvarnih prava i ugovora o radu). S druge strane, uz glavni stečajni postupak s univerzalnim područjem primjene trebalo bi dozvoliti i nacionalni postupak koji obuhvaća samo imovinu koja se nalazi u državi gdje se pokreće postupak.

(12) Ova Uredba omogućuje da se glavni stečajni postupak pokrene u državi članici gdje dužnik ima središte svojih glavnih interesa. Ti postupci imaju općenito područje primjene i usmjereni su k tomu da obuhvate svu dužnikovu imovinu. Zbog zaštite različitosti interesa, ova Uredba dopušta pokretanje sekundarnih postupaka koji se odvijaju usporedo s glavnim postupcima. Sekundarni postupci se mogu pokrenuti u državi članici gdje dužnik ima poslovni nastan. Učinci sekundarnog postupka su ograničeni na imovinu koja se nalazi u toj državi. Obvezna pravila o koordinaciji s glavnim postupkom zadovoljavaju potrebu za jedinstvenom primjenom u Zajednici.

(13) „Središte glavnih interesa” trebalo bi odgovarati mjestu gdje dužnik obavlja redovito poslovanje, te kao takvo može biti provjereno od trećih strana.

(14) Ova se Uredba primjenjuje samo na postupke u kojima se središte dužnikovih glavnih interesa nalazi unutar Zajednice.

81


(15) Pravila o nadležnosti iz ove Uredbe utvrđuju samo međunarodnu nadležnost, to jest, ona samo određuju državu članicu čiji sudovi mogu pokrenuti stečajni postupak. Mjesna nadležnost unutar te države članice mora se utvrditi nacionalnim pravom dotične države članice.

(16) Sud nadležan za pokretanje glavnog stečajnog postupka treba imati mogućnost izricanja privremenih i sigurnosnih mjera od trenutka podnošenja prijedloga za pokretanje stečajnog postupka. Sigurnosne mjere prije i nakon početka stečajnog postupka vrlo su važne za učinkovitost stečajnih postupaka. S tim u vezi, ova bi Uredba trebala predviđati različite mogućnosti. S jedne strane, sudu nadležnom za glavne stečajne postupke trebalo bi također biti omogućeno da odredi privremene sigurnosne mjere koje bi pokrivale imovinu koja se nalazi na području ostalih država članica. S druge strane, stečajnom upravitelju privremeno imenovanom prije pokretanja glavnog stečajnog postupka trebalo bi biti omogućeno da, u državama članicama u kojima postoji poslovni nastan dužnika, primijeni sigurnosne mjere koje su moguće prema propisima tih država.

(17) Prije pokretanja glavnog stečajnog postupka, pravo podnošenja zahtjeva za pokretanje stečajnog postupka u državi članici gdje dužnik ima poslovni nastan trebalo bi biti ograničeno na domaće vjerovnike i vjerovnike s poslovnim nastanom u toj državi, ili na slučajeve gdje glavni stečajni postupak ne može biti pokrenut prema zakonu države članice gdje dužnik ima središte svojih glavnih interesa. Razlog ovom ograničenju jest namjera da se slučajevi u kojima se teritorijalni stečajni postupci zahtijevaju prije glavnog stečajnog postupka ograniče samo na one neophodno potrebne. Ako su pokrenuti glavni stečajni postupci, teritorijalni postupci postaju sekundarnima.

(18) Nakon pokretanja glavnog stečajnog postupka, pravo podnošenja zahtjeva za pokretanje stečajnog postupka u državi članici gdje dužnik ima poslovni nastan nije ograničeno ovom Uredbom. Stečajni upravitelj u glavnom postupku ili bilo koja druga osoba ovlaštena na temelju nacionalnog prava države članice, može zahtijevati pokretanje sekundarnog stečajnog postupka.

(19) Osim zaštite lokalnih interesa, sekundarni stečajni postupci mogu poslužiti u različite svrhe. Može biti slučajeva gdje je dužnikova stečajna masa previše složena da bi se njome upravljalo kao jedinicom, ili gdje su razlike u dotičnim pravnim sustavima tako velike da se mogu javiti poteškoće kada se djelovanje zakona države članice u kojoj se pokreće postupak proširi i na druge države gdje se imovina nalazi. Iz tog razloga, stečajni upravitelj može zatražiti pokretanje sekundarnog postupka kada je to potrebno radi učinkovitog upravljanja imovinom.

(20) Glavni stečajni postupak i sekundarni postupci ipak mogu doprinositi djelotvornoj realizaciji ukupne imovine samo ako su svi usporedni neriješeni postupci usklađeni. Tu je glavni uvjet da razni stečajni upravitelji moraju blisko surađivati, posebno u razmjeni dovoljne količine podataka. Kako bi se osigurala značajnija uloga glavnog stečajnog postupka, stečajnom upravitelju u takvom postupku trebalo bi se osigurati više mogućnosti za intervenciju u sekundarne stečajne postupke koji se vode istodobno. Na primjer, on bi trebao imati mogućnost predlagati plan restrukturiranja ili stečajne nagodbe, ili tražiti odlaganje realizacije imovine u sekundarnom stečajnom postupku.

82


(21) Svaki vjerovnik koji ima stalno uobičajeno boravište, domicil ili registrirano sjedište u Zajednici, trebao bi imati pravo na podnošenje svojih zahtjeva u svakom stečajnom postupku u Zajednici koji se odnosi na dužnikovu imovinu. Ovo bi se također trebalo primjenjivati i na porezna tijela i institucije socijalnog osiguranja. Međutim, kako bi se osigurao jednak položaj vjerovnika, raspodjela sredstava mora biti usklađena. Svaki bi vjerovnik trebao imati mogućnost zadržati ono što je dobio tijekom stečajnog postupka, ali bi trebao imati pravo sudjelovanja u raspodjeli ukupne imovine u drugom stečajnom postupku samo ako su vjerovnici s istim položajem dobili jednak dio svojih potraživanja.

(22) Ova bi Uredba trebala osigurati hitno priznavanje sudskih odluka u vezi s pokretanjem, vođenjem i okončanjem stečajnih postupaka koji spadaju u njezino područje primjene, te sudskih odluka donesenih u izravnoj vezi s takvim stečajnim postupcima. Automatsko priznavanje bi trebalo stoga značiti da se učinci pripisani postupku na temelju prava države u kojoj su postupci pokrenuti protežu na sve ostale države članice. Priznanje sudskih odluka koje su donijeli sudovi država članica trebalo bi se temeljiti na načelu međusobnog povjerenja. U tom smislu, razlozi za nepriznavanje trebali bi biti smanjeni na najmanju potrebnu mjeru. Ovo je također osnova na kojoj se treba rješavati svaki spor između dva suda država članica koji imaju nadležnost za pokretanje glavnog stečajnog postupka. Odluka suda koji prvi pokrene stečajni postupak trebala bi se priznavati u ostalim državama članicama, bez mogućnosti tih država članica da preispituju takvu odluku suda.

(23) Za pitanja koja pokriva, ova Uredba trebala bi propisivati jedinstvena pravila o sukobu zakona koja zamjenjuju, unutar njihovog područja primjene, nacionalna pravila međunarodnog privatnog prava. Osim ako nije drugačije određeno, mjerodavni propis je onaj države članice u kojoj se pokreće postupak (lex concursus). Ovo pravilo o sukobu zakona treba jednako važiti i za glavni postupak i za lokalne postupke; lex concurcus uređuje sve učinke stečajnog postupka, postupovne kao i materijalne, na osobe i pravne odnose kojih se to tiče. On određuje sve uvjete za pokretanje, vođenje i okončanje stečajnog postupka.

(24) Automatsko priznavanje stečajnog postupka za koji redovno važi propis države u kojoj se postupak pokreće može se kositi s pravilima prema kojima se poduzimaju pravne radnje u ostalim državama članicama. Kako bi se omogućilo otvaranje postupka, zaštitu podataka i pravnu sigurnost u državama članicama u kojima nisu pokrenuti postupci, trebalo bi osigurati cijeli niz izuzetaka od općeg pravila.

(25) Postoji osobita potreba za pravom na odstupanje od propisa države u kojoj se postupak pokreće u slučaju stvarnih prava, a zato što su ona od velike važnosti kod odobrenja kredita. Osnovu, važenje i opseg takvih stvarnih prava trebalo bi stoga redovito određivati prema lex situs, te na njih ne bi trebalo utjecati pokretanje stečajnog postupka. Nositelju stvarnih prava trebalo bi stoga biti omogućeno dodatno jamstvo za ostvarivanje prava na izdvajanje ili odvojeno namirenje. Ako za imovinu vrijede stvarna prava prema pravilima te države, lex situs, a glavni se postupak vodi u drugoj državi članici, stečajnom upravitelju u glavnom postupku trebalo bi biti omogućeno da traži pokretanje sekundarnog postupka u području nadležnosti gdje nastaju stvarna prava ako dužnik tamo ima poslovni nastan. Ako

83


sekundarni postupak nije pokrenut, višak od prodaje imovine koju pokrivaju stvarna prava mora biti plaćen stečajnom upravitelju u glavnom postupku.

(26) Čak i ako prema propisima države u kojoj se pokreće postupak nije dozvoljena kompenzacija, vjerovnik bi ipak trebao imati pravo na kompenzaciju ako je to moguće prema propisima koji važe za tražbinu insolventnog dužnika. Na taj način, kompenzacija služi kao jamstvo na temelju zakonskih odredaba na koje se vjerovnik kojega se to tiče može osloniti u vrijeme kada nastaje tražbina.

(27) Postoji i potreba za posebnom zaštitom u slučaju platnih sustava i financijskih tržišta. Na primjer, ovo se odnosi na dogovore o zatvaranju pozicija i netiranju koji se nalaze u takvim sustavima, kao i na prodaju vrijednosnica i na jamstva osigurana za takve poslove koji su uređeni Direktivom 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnom namirenju u plaćanjima i namirenju u trgovini vrijednosnicama (5). Jedino pravo koje vrijedi za takve transakcije trebalo bi biti ono koje važi za dotični sustav ili tržište. Cilj ove odredbe je da, u slučaju insolventnosti poslovnog partnera, spriječi mogućnost izmjene mehanizama za poslove plaćanja i namirenja koji su osigurani u sustavima plaćanja i kompenzacije ili na reguliranim financijskim tržištima država članica. Direktiva 98/26/EZ sadrži posebne odredbe koje imaju prednost pred općim pravilima u ovoj Uredbi.

(28) S ciljem zaštite zaposlenika i radnog odnosa, posljedice stečajnog postupka na nastavak ili okončanje radnog odnosa i prava i obveze svih strana u takvom odnosu moraju se urediti pravom koje se primjenjuje na ugovor, u skladu s općim pravilima o koliziji prava. Bilo koja druga pitanja o stečajnom pravu, kao što su ona o tomu jesu li tražbine zaposlenika zaštićene pravima prvenstva i koji status mogu imati ta prava prvenstva, trebalo bi odrediti pravom države u kojoj se postupak pokreće.

(29) Zbog poslovnih razloga glavnina sadržaja odluke o pokretanju postupka trebala bi biti objavljena u ostalim državama članicama na zahtjev stečajnog upravitelja. Ako u državi članici koje se to tiče postoji poslovni nastan, može postojati uvjet obveznog objavljivanja. Međutim, objavljivanje ni u kom slučaju ne može biti preduvjet za priznavanje stranog postupka.

(30) Postoji mogućnost da neke zainteresirane osobe nemaju saznanja o pokrenutim postupcima, te postupaju u dobroj vjeri na način koji je protivan novonastaloj situaciji. Kako bi se zaštitile takve osobe koje dužniku plaćaju jer nemaju saznanja da su u drugoj državi pokrenuti postupci, i kada bi ustvari trebali plaćati stečajnom upravitelju u drugoj državi, trebalo bi osigurati da takva plaćanja imaju učinak pokrića duga.

(31) Ova Uredba trebala bi uključiti priloge koji se odnose na organizaciju stečajnog postupka. Kako se ti prilozi odnose isključivo na zakonodavstvo država članica, postoje posebni i opravdani razlozi da Vijeće pridržava pravo izmjene tih priloga kako bi se uzele u obzir bilo kakve izmjene domaćeg prava u državama članicama.

(32) Ujedinjena Kraljevina i Irska su, u skladu s člankom 3. Protokola o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, navele svoju želju za sudjelovanjem u usvajanju i primjeni ove Uredbe.

84



(33) Danska, u skladu s člancima 1. i 2. Protokola o stajalištu Danske priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice, ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe, koja je stoga ne obvezuje, niti se na nju primjenjuje,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Područje primjene

1. Ova se Uredba primjenjuje na cjelokupni stečajni postupak koji ima za posljedicu djelomičnu ili potpunu prodaju imovine dužnika i imenovanje stečajnog upravitelja.

2. Ova se Uredba ne primjenjuje na stečajne postupke koji se tiču osiguravajućih poduzeća, kreditnih institucija, investicijskih poduzeća koja pružaju usluge koje uključuju raspolaganje s novcem ili vrijednosnicama trećih strana te poduzeća za zajednička ulaganja.

Članak 2.

Definicije

U smislu ove Uredbe:

(a) „stečajni postupak” znači cjelokupni stečajni postupak iz članka 1. stavka 1. Ti su postupci navedeni u Prilogu A;

(b) „stečajni upravitelj” znači svaka osoba ili tijelo čija je funkcija upravljanje imovinom ili likvidacija imovine oduzete dužniku, ili nadzor nad njegovim poslovanjem. Te osobe i tijela su navedeni u Prilogu C;

(c) „likvidacijski postupak” znači stečajni postupak u smislu točke (a) i ima za posljedicu realizaciju dužnikove imovine, uključujući i kada je postupak okončan stečajnom nagodbom ili drugom mjerom za prekidanje insolventnosti, ili kada je okončan zbog nedostatnosti imovine. Ovi su postupci navedeni u Prilogu B;

(d) „sud” znači sudsko ili drugo nadležno tijelo države članice ovlašteno za pokretanje stečajnog postupka ili donošenje odluka tijekom takvog postupka;

(e) „sudska odluka” u vezi s pokretanjem stečajnog postupka ili imenovanjem stečajnog upravitelja uključuje i odluku svakog suda ovlaštenog za pokretanje takvog postupka ili imenovanje stečajnog upravitelja;

(f) „vrijeme pokretanja postupka” znači vrijeme kada sudska odluka o pokretanju takvog postupka stupa na snagu, bilo da se radi o konačnoj sudskoj odluci ili ne;

(g) „država članica u kojoj se nalazi imovina” znači u slučaju:

— materijalne imovine - država članica na čijem se državnom području nalazi imovina,

85


— imovine ili prava kod kojih je vlasništvo ili drugo pravo upisano u javne knjige – država članica pod čijim se nadzorom vode takve knjige,

— tražbine - država članica na čijem je državnom području središte interesa treće strane koja ih mora namiriti, kako je utvrđeno člankom 3. stavkom 1.;

(h) „poslovni nastan” znači svako mjesto poslovanja gdje dužnik obavlja stalnu gospodarsku aktivnost koja uključuje ljudske resurse i dobra.

Članak 3.

Međunarodna nadležnost

1. Sudovi države članice unutar čijeg državnog područja se nalazi središte dužnikova glavnog interesa imaju nadležnost pri pokretanju stečajnog postupka. U slučaju trgovačkog društva ili pravne osobe, a u nedostatku dokaza o suprotnom, pretpostavlja se da je mjesto njihovog sjedišta ujedno i središte glavnog interesa.

2. Kada se središte dužnikova glavnog interesa nalazi unutar državnog područja jedne države članice, sudovi druge države članice imaju nadležnost za pokretanje stečajnog postupka protiv tog dužnika samo ako on ima poslovni nastan na državnom području te druge države članice. Učinci tih postupaka su ograničeni na imovinu dužnika koja se nalazi na državnom području potonje države članice.

3. Kada su stečajni postupci pokrenuti na temelju stavka 1., bilo koji postupci pokrenuti naknadno prema stavku 2. su sekundarni postupci. Potonji postupci moraju biti likvidacijski postupci.

4. Teritorijalni stečajni postupci navedeni u stavku 2. mogu se pokrenuti prije pokretanja glavnog stečajnog postupka, u skladu sa stavkom 1. samo ako:

(a) stečajni postupak prema stavku 1. ne može se pokrenuti zbog uvjeta propisanih pravom države članice na čijem se državnom području nalazi dužnikovo središte glavnih interesa; ili

(b) pokretanje teritorijalnog stečajnog postupka zahtijeva vjerovnik koji ima domicil, uobičajeno boravište ili sjedište u državi članici na čijem državnom području se nalazi poslovni nastan, ili čija tražbina proizlazi iz poslovanja tog poslovnog nastana.

Članak 4.

Pravo koje se primjenjuje

1. Ako ova Uredba ne propisuje drugačije, pravo koje važi za stečajne postupke i njihove posljedice jest ono države članice na čijem državnom području su takvi postupci pokrenuti, a koja se u daljnjem tekstu navodi kao „država u kojoj je pokrenut postupak”.

2. Pravom države u kojoj se pokreću postupci utvrđuju se uvjeti za pokretanje takvih postupaka, njihovo vođenje i njihovo okončanje. Posebno se utvrđuje sljedeće:

(a) protiv kojih se dužnika dozvoljava stečajni postupak s obzirom na njihovu sposobnost;

(b) imovinu koja čini dio mase i postupanje s imovinom koju dužnik pribavi ili koja je na njega prenesena nakon pokretanja stečajnog postupka;

86


(c) ovlasti dužnika i stečajnog upravitelja;

(d) pretpostavke za kompenzaciju;

(e) učinke stečajnog postupka po važeće ugovore gdje je dužnik jedna od ugovornih stranaka;

(f) učinke stečajnog postupka na postupke pokrenute od strane pojedinačnih vjerovnika, s izuzetkom parnica u tijeku;

(g) tražbine koje će se prijaviti u vezi s dužnikovom stečajnom masom i postupanje s tražbinama koje su proistekle nakon pokretanja stečajnog postupka;

(h) pravila koja uređuju prijavljivanje, verifikaciju i priznavanje tražbina;

(i) pravila koja uređuju raspodjelu sredstava od realizacije imovine, razvrstavanje tražbina i prava vjerovnika koji su dobili djelomičnu naknadu nakon pokretanja postupka u slučaju insolventnosti na temelju stvarnih prava ili kroz kompenzaciju;

(j) uvjete i učinke okončanja stečajnog postupka, posebno kod stečajne nagodbe;

(k) prava vjerovnika nakon okončanja stečajnog postupka;

(l) tko snosi troškove nastale tijekom stečajnog postupka;

(m) pravila koja se odnose na ništavost, pobojnost i nemogućnost izvršenja pravnih radnji štetnih za sve vjerovnike.

Članak 5.

Stvarna prava trećih

1. Pokretanje stečajnog postupka nema učinka na stvarna prava vjerovnika ili trećih u vezi s materijalnom ili nematerijalnom, pokretnom ili nepokretnom imovinom - i određenom imovinom i naplatom neodređene imovine kao cjeline koja se mijenja s vremena na vrijeme - koja pripada dužniku, a nalazi se na državnom području druge države članice u vrijeme pokretanja postupka.

2. Prava navedena u stavku 1. posebno se odnose na:

(a) pravo na raspolaganje imovinom ili davanje na raspolaganje, te dobivanje naknade od sredstava ili prihoda od te imovine, posebno na temelju založnog prava ili hipoteke;

(b) isključivo pravo na podmirenje tražbine, posebno pravo u vezi s tražbinom osiguranom založnim pravom ili ustupanjem potraživanja na temelju jamstva;

(c) pravo zahtijevanja imovine i/ili traženja naknade od strane onoga tko je posjeduje ili koristi suprotno željama ovlaštenika;

(d) stvarno pravo na ovlašteno korištenje imovine.

3. Pravo koje je upisano u javni registar i koje se izvršava prema trećim stranama, prema kojem se može steći stvarno pravo u smislu članka 1., izjednačeno je sa stvarnim pravom.

4. Stavak 1. ne onemogućava ništavost, pobojnost ili nemogućnost izvršenja pravnih radnji iz članka 4. stavka 2. točke (m).

87


Članak 6.

Kompenzacija

1. Pokretanje stečajnog postupka ne utječe na pravo vjerovnika da zahtijeva kompenzaciju svojih tražbina s tražbinama dužnika ako je dopuštena mjerodavnim pravom za tražbinu insolventnog dužnika.

2. Stavak 1. ne onemogućava ništavost, pobojnost ili nemogućnost izvršenja pravnih radnji iz članka 4. stavka 2. točke (m).

Članak 7.

Pridržaj prava vlasništva

1. Pokretanje stečajnog postupka protiv kupca neke imovine ne utječe na prava prodavatelja koja se temelje na pridržaju prava vlasništva, ako se u vrijeme pokretanja postupka ta imovina nalazi na državnom području druge države članice, a ne u onoj gdje se pokreće postupak.

2. Pokretanje stečajnog postupka protiv prodavatelja imovine, nakon predaje imovine ne predstavlja osnovu za poništenje ili raskid ugovora, te ne sprečava kupca u stjecanju prava vlasništva ako se u vrijeme pokretanja postupka predmet prodaje nalazi na državnom području druge države članice, a ne u onoj gdje se pokreće postupak.

3. Stavci 1. i 2. ne onemogućavaju ništavost, pobojnost ili nemogućnost izvršenja pravnih radnji iz članka 4. stavka 2. točke (m).

Članak 8.

Ugovori koji se odnose na nepokretnu imovinu

Učinci stečajnog postupka na ugovor koji priznaje pravo na stjecanje ili uporabu nepokretne imovine uređuju se isključivo pravom države članice na čijem se državnom području nalazi nepokretna imovina.

Članak 9.

Sustavi plaćanja i financijska tržišta

1. Ne dovodeći u pitanje članak 5., učinci stečajnog postupka na prava i obveze sudionika sustava plaćanja ili namirenja ili financijskog tržišta, uređuju se isključivo pravom države članice koji se primjenjuju na dotični platni sustav ili financijsko tržište.

2. Stavak 1. ne sprečava ništavost, pobojnost ili nemogućnost izvršenja plaćanja ili poslova po pravu koje se primjenjuje na platni sustav ili financijsko tržište.

Članak 10.

Ugovori o radu

Učinci stečajnog postupka na ugovore o radu i radne odnose uređuju se isključivo pravom države članice koji se primjenjuju na ugovor o radu.

88


Članak 11.

Učinci na prava koja su predmet upisa

Učinci stečajnog postupka na prava dužnika na nepokretnu imovinu, brod ili zrakoplov za koje je potreban upis u javni registar uređuju se pravom države članice pod čijim se nadzorom vodi takav registar.

Članak 12.

Patenti i zaštitni znakovi Zajednice

U smislu ove Uredbe, patent Zajednice, zaštitni znak Zajednice ili bilo koje slično pravo ustanovljeno propisima Zajednice može biti uključeno samo u postupak naveden u članku 3. stavku 1.

Članak 13.

Štetne radnje

Članak 4. stavak 2. točka (m) ne primjenjuje se kada osoba koja je imala korist od radnje štetne za vjerovnike dokaže da:

— je za navedenu radnju mjerodavno pravo države članice različite od one u kojoj je postupak pokrenut, i

— u tom se slučaju te radnje ni na koji način ne smiju osporiti sukladno tom pravu.

Članak 14.

Zaštita trećih strana

Kada, postupkom zaključenim nakon pokretanja stečajnog postupka, dužnik za naknadu proda:

— nepokretnu imovinu, ili

— brod ili zrakoplov koji podliježe upisu u javni registar, ili

— vrijednosnice čije postojanje pretpostavlja upis u registar utvrđen zakonom,

valjanost takvog postupka uređuje se pravom države na čijem se državnom području nalazi nepokretna imovina ili pod čijom se ovlašću vodi takav registar.

Članak 15.

Učinci stečajnog postupka na postupke u tijeku

Učinci stečajnog postupka na postupke u tijeku u vezi s imovinom ili pravom oduzetim dužniku uređuju se isključivo pravom države članice u kojoj je takva postupak u tijeku.

POGLAVLJE II. PRIZNAVANJE STEČAJNOG POSTUPKA

Članak 16.

89


Načelo

1. Svaka sudska odluka o pokretanju stečajnog postupka donesena od strane suda države članice koja ima nadležnost na temelju članka 3. priznat će se u svim ostalim državama članicama od trenutka stupanja na snagu u državi u kojoj je postupak pokrenut.

Ovo se pravilo također primjenjuje kada se, zbog njegovog svojstva, protiv dužnika ne može pokrenuti stečajni postupak u drugim državama članicama.

2. Priznanje postupka navedeno u članku 3. stavku 1. ne isključuje pokretanje postupaka navedenih u članku 3. stavku 2. od strane suda druge države članice. Potonji postupci su sekundarni stečajni postupci u smislu Poglavlja III.

Članak 17.

Učinci priznanja

1. Sudska odluka o pokretanju postupka iz članka 3. stavka 1. bez daljnjih formalnosti, proizvodi u svakoj državi članici iste učinke kao i u državi u kojoj je pokrenut postupak, osim ako nije drugačije propisano ovom Uredbom i sve dok postupak naveden u članku 3. stavku 2. nije pokrenut u toj drugoj državi članici.

2. Učinci postupka navedenog u članku 3. stavku 2. ne smiju biti osporavani u ostalim državama članicama. Svako ograničenje vjerovničkih prava, posebno zastajanje s postupkom, ili oslobađanje od obveze, proizvode učinke u odnosu na imovinu koja se nalazi na državnom području druge države članice samo u slučaju onih vjerovnika koji su dali svoju suglasnost.

Članak 18.

Ovlasti stečajnog upravitelja

1. Stečajni upravitelj imenovan od strane suda koji ima nadležnost na temelju članka 3. stavka 1. može u drugoj državi koristiti sve ovlasti dodijeljene mu pravom države u kojoj se pokreće postupak, dok god tamo nije pokrenut drugi stečajni postupak, kao ni bilo koja zaštitna mjera koja bi bila u suprotnosti s time, a slijedom zahtjeva za pokretanje stečajnog postupka u toj državi. On posebno može premjestiti dužnikovu imovinu s državnog područja države članice u kojoj se nalaze, sukladno člancima 5. i 7.

2. Stečajni upravitelj imenovan od strane suda koji ima nadležnost na temelju članka 3. stavka 2. može u bilo kojoj drugoj državi članici tražiti preko sudova ili izvan suda da pokretna imovina bude premještena s državnog područja države u kojoj je pokrenut postupak na državno područje te druge države članice nakon što je pokrenut stečajni postupak. On također može podignuti tužbu za poništenje koje je u interesu vjerovnika.

3. Koristeći svoje ovlasti, stečajni upravitelj postupa u skladu sa pravom države članice na čijem državnom području namjerava poduzeti radnju, posebno u vezi s postupcima za realizaciju imovine. Te ovlasti ne smiju uključivati mjere prisile ili pravo odlučivanja o pravnim postupcima ili sporovima.

Članak 19.

90


Dokaz o imenovanju stečajnog upravitelja

Imenovanje stečajnog upravitelja se dokazuje ovjerenom preslikom originalne odluke o njegovu imenovanju ili bilo kojom drugom potvrdom izdanom od strane nadležnog suda.

Može biti potreban prijevod na službeni jezik ili jedan od službenih jezika države članice na čijem državnom području on namjerava djelovati. Nije potrebna legalizacija niti slična formalnost.

Članak 20.

Povrat i uračunavanje

1. Vjerovnik koji nakon pokretanja postupka navedenog u članku 3. stavku 1. bilo kojim sredstvima, posebno izvršenjem, djelomično ili potpuno namiri svoju tražbinu od imovine koja pripada dužniku, a nalazi se na državnom području druge države članice, preuzeto vraća upravitelju, sukladno člancima 5. i 7.

2. S ciljem osiguranja jednakog tretmana vjerovnika, vjerovnik koji je u tijeku stečajnog postupka primio dividendu na temelju svoje tražbine ima udjela u raspodjelama u ostalim postupcima samo tamo gdje su vjerovnici istog razreda ili kategorije, u tim drugim postupcima, dobili jednaku dividendu.

Članak 21.

Objava

1. Stečajni upravitelj može zatražiti da obavijest o sudskoj odluci o pokretanju stečajnog postupka i, ako je potrebno, odluka o njegovu imenovanju bude objavljena u bilo kojoj drugoj državi članici u skladu s postupcima objavljivanja propisanim u toj državi. U takvoj se objavi također navodi imenovani stečajni upravitelj te je li primijenjeno pravilo o nadležnosti na temelju članka 3. stavka 1. ili članka 3. stavka 2.

2. Međutim, bilo koja država članica na čijem državnom području dužnik ima poslovni nastan može tražiti obveznu objavu. U tim slučajevima, stečajni upravitelj ili bilo koje tijelo ovlašteno u tom smislu u državi članici u kojoj je pokrenut postupak naveden u članku 3. stavku 1. poduzima potrebne mjere kako bi se osigurala takva objava.

Članak 22.

Upis u javni registar

1. Stečajni upravitelj može zatražiti da sudska odluka o pokretanju postupka navedenog u članku 3. stavku 1. bude upisana u zemljišne knjige, trgovački registar ili bilo koji drugi javni registar koji se vodi u drugim državama članicama.

2. Međutim, bilo koja država članica može zatražiti obvezan upis. U tim slučajevima, stečajni upravitelj ili bilo koje tijelo ovlašteno u tom smislu u državi članici u kojoj je pokrenut postupak naveden u članku 3. stavku 1. poduzima potrebne mjere kako bi se osigurao takav upis.

Članak 23.

91


Troškovi

Troškovi objave i upisa propisani člancima 21. i 22. smatraju se troškovima nastalim u postupku.

Članak 24.

Ispunjavanje obveza prema dužniku

1. Kada se u državi članici ispunjava obveza u korist dužnika koji podliježe stečajnim postupcima pokrenutim u drugoj državi članici, a trebala se ispunjavati u korist stečajnog upravitelja u tim postupcima, smatra se da je osoba koja je ispunila obvezu oslobođena te obveze ako nije imala saznanja o pokretanju postupka.

2. Kada je takva obveza ispunjena prije nego je izvršena objava propisana člankom 21., a u nedostatku dokaza o suprotnom, pretpostavlja se da osoba koja ju je ispunila nije imala saznanja o pokretanju stečajnog postupka; kada se obveza ispuni nakon izvršenja objave, a u nedostatku dokaza o suprotnom, pretpostavlja se da je osoba koja ju je ispunila imala saznanja o pokretanju postupka.

Članak 25.

Priznavanje i izvršivost drugih odluka

1. Odluke donesene od strane suda čija je sudska odluka u vezi s pokretanjem stečajnog postupka priznata u skladu s člankom 16., a koja se bavi tijekom i okončanjem stečajnog postupka, kao i stečajne nagodbe odobrene od strane tog suda, priznat će se bez daljnjih formalnosti. Takve se odluke izvršavaju u skladu s člancima 31. do 51. s izuzetkom članka 34. stavka 2. Bruxelleske konvencije o nadležnosti i provedbi odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, kako je izmijenjena Konvencijama o pristupanju ovoj Konvenciji.

Prvi se podstavak također primjenjuje na odluke koje izravno proizlaze iz stečajnih postupaka i koje su s njima tijesno povezane, čak i ako ih donosi drugi sud.

Prvi se podstavak također primjenjuje na odluke koje se odnose na mjere osiguranja poduzete po podnošenju zahtjeva za pokretanje stečajnih postupaka.

2. Priznavanje i izvršavanje odluka koje nisu one navedene u stavku 1. uređuje se Konvencijom navedenom u stavku 1., pod uvjetom da je ta Konvencija primjenjiva.

3. Države članice nisu obvezne priznati ili izvršiti odluku navedenu u stavku 1. ako bi ona mogla imati za posljedice ograničavanje osobne slobode ili poštanske tajne.

Članak 26. (6)

Javni interes

Bilo koja država članica može odbiti priznati stečajni postupak pokrenut u drugoj državi članici ili izvršiti odluku donesenu u okviru takvog postupka kada bi učinci takvog priznanja ili izvršenja bili očito u suprotnosti s javnom interesom te države, a posebno s njenim temeljnim načelima ili ustavnim pravima i slobodama pojedinaca.

POGLAVLJE III.

92



SEKUNDARNI STEČAJNI POSTUPCI

Članak 27.

Pokretanje postupka

Pokretanje postupka navedenog u članku 3. stavku 1. od strane suda države članice i priznatog u drugoj državi članici (glavni postupak) dozvoljava pokretanje sekundarnog postupka u toj drugoj državi članici čiji sud je nadležan na temelju članka 3. stavka 2. i bez ispitivanja dužnikove insolventnosti u toj drugoj državi. Ovaj potonji postupak mora biti među postupcima navedenim u Prilogu B. Njihovi učinci su ograničeni na imovinu dužnika koja se nalazi na državnom području te druge države članice.

Članak 28.

Pravo koje se primjenjuje

Osim ako nije drukčije propisano ovom Uredbom, pravo koje se primjenjuje na sekundarne postupke jest ono države članice na čijem se državnom području pokreću sekundarni postupci.

Članak 29.

Pravo na zahtjev za pokretanje postupka

Pokretanje sekundarnog stečajnog postupka može zatražiti:

(a) stečajni upravitelj u glavnom postupku;

(b) bilo koja druga osoba ili tijelo ovlašteno da zatraži pokretanje stečajnog postupka na temelju prava države članice na čijem je državnom području zatraženo pokretanje sekundarnog stečajnog postupka.

Članak 30.

Predujam troškova

Kada zakon države članice u kojoj je zatraženo pokretanje sekundarnog postupka zahtijeva da imovina dužnika bude dostatna za pokriće svih ili dijela troškova i izdataka postupka, sud po primitku takvog zahtjeva može tražiti od predlagatelja da plati predujam ili osigura odgovarajući iznos za jamstvo.

Članak 31.

Dužnost suradnje i razmjene informacija

1. Ovisno o propisima koji ograničavaju razmjenu informacija, stečajni upravitelj u glavnom postupku i stečajni upravitelji u sekundarnim postupcima imaju dužnost međusobno razmjenjivati informacije. Oni moraju odmah proslijediti bilo kakvu informaciju koja može biti važna za druge postupke, posebno napredak postignut u prijavljivanju i potvrđivanju zahtjeva i svim mjerama usmjerenim prema okončanju postupka.

93


2. Ovisno o pravilima koja važe za svaki od postupaka, stečajni upravitelj u glavnom postupku i stečajni upravitelji u sekundarnim postupcima imaju dužnost međusobno surađivati.

3. Stečajni upravitelj u sekundarnom postupku mora upravitelju u glavnom postupku pružiti u odgovarajuće vrijeme mogućnost podnošenja prijedloga za prodaju ili uporabu imovine u sekundarnom postupku.

Članak 32.

Ostvarivanje vjerovničkih prava

1. Vjerovnik može podnijeti svoj zahtjev u glavnom postupku i u bilo kojem sekundarnom postupku.

2. Stečajni upravitelji u glavnom i bilo kojem sekundarnom postupku podnose u drugim postupcima zahtjeve koji su već bili podneseni u postupku za koji su oni imenovani, pod uvjetom da je to u interesu vjerovnika u potonjem postupku, a što podliježe pravu vjerovnika da se tomu suprotstave ili da povuku podnesene zahtjeve gdje to omogućava važeće pravo.

3. Stečajni upravitelj u glavnom ili sekundarnom postupku je ovlašten sudjelovati u ostalim postupcima na istoj osnovi kao i vjerovnik, a posebno nazočiti skupštinama vjerovnika.

Članak 33.

Zastoj s likvidacijom

1. Sud koji je pokrenuo sekundarni postupak zastaje potpuno ili djelomično s postupkom likvidacije na zahtjev stečajnog upravitelja glavnog postupka, pod uvjetom da može zatražiti od stečajnog upravitelja u glavnom postupku da poduzme prikladne mjere kako bi jamčio za interese vjerovnika u sekundarnom postupku i one pojedinačnih kategorija vjerovnika. Takav zahtjev stečajnog upravitelja može biti odbijen samo ako očito nije u interesu vjerovnika u glavnom postupku. Takvo zastajanje s postupkom likvidacije može se naložiti na rok od tri mjeseca, s time da se može nastaviti ili obnoviti za sličan period.

2. Sud naveden u stavku 1. okončava zastoj s postupkom likvidacije:

— na zahtjev stečajnog upravitelja u glavnom postupku,

— na vlastitu inicijativu, na zahtjev vjerovnika ili na zahtjev stečajnog upravitelja u sekundarnom postupku ako se ta mjera više ne čini opravdana, posebno što se tiče interesa vjerovnika u glavnom postupku ili u sekundarnom postupku.

Članak 34.

Mjere za okončanje sekundarnog stečajnog postupka

1. Kada pravo koji važi za sekundarni postupak dozvoljava zatvaranje takvog postupka bez likvidacije, sanacijskim planom, stečajnom nagodbom ili usporedivom mjerom, stečajni upravitelj u glavnom postupku ovlašten je sam predložiti takvu mjeru.

94


Okončanje sekundarnog postupka mjerom navedenom u prvom podstavku nije konačno bez suglasnosti stečajnog upravitelja u glavnom postupku. Ipak, i ako nema njegove suglasnosti, ono može postati konačno ako predložena mjera ne utječe na financijske interese vjerovnika u glavnom postupku.

2. Bilo kakvo ograničenje vjerovničkih prava koje proizlazi iz mjere navedene u stavku 1. koje je predloženo u sekundarnom postupku, kao što je obustava plaćanja ili isplata duga ne smije imati utjecaj na dužnikovu imovinu koja nije pokrivena tim postupcima bez suglasnosti svih vjerovnika koji u njima imaju interes.

3. Tijekom zastajanja s postupkom likvidacije naloženog na temelju članka 33. samo stečajni upravitelj u glavnom postupku ili dužnik, uz suglasnost onog prvog, može predložiti mjere propisane u stavku 1. ovog članka u sekundarnom postupku; nikakav drugi prijedlog za takvu mjeru ne može se dati na glasovanje niti odobriti.

Članak 35.

Imovina preostala u sekundarnom postupku

Ako je likvidacijom imovine u sekundarnim postupcima moguće namiriti sve tražbine dopuštene na temelju tih postupaka, stečajni upravitelj imenovan u takvim postupcima odmah izvršava prijenos bilo koje preostale imovine stečajnom upravitelju u glavnom postupku.

Članak 36.

Naknadno pokretanje glavnog postupka

Kada se postupci navedeni u članku 3. stavku 1. pokreću nakon pokretanja postupaka navedenih u članku 3. stavku 2. u drugoj državi članici, članci 31. do 35. važe za one koji su pokrenuti prvi, ako to dozvoljava tijek tih postupaka.

Članak 37. (7)

Konverzija ranijeg postupka

Stečajni upravitelj u glavnom postupku može zatražiti da se postupci navedeni u Prilogu A, prethodno pokrenuti u drugoj državi članici, konvertiraju u likvidacijske postupke ako se pokaže da je to u interesu vjerovnika u glavnom postupku.

Nadležni sud na temelju članka 3. stavka 2. nalaže konverziju u jedan od postupaka naveden u Prilogu B.

Članak 38.

Zaštitne mjere

Kada sud države članice koji ima nadležnost na temelju članka 3. stavka 1. imenuje privremenog stečajnog upravitelja kako bi osigurao zaštitu dužnikove imovine, taj privremeni stečajni upravitelj je ovlašten zatražiti bilo kakve mjere radi osiguranja i zaštite bilo kojeg dijela dužnikove imovine koji se nalazi u drugoj državi članici, kako je predviđeno pravom te države, za razdoblje između zahtjeva za pokretanje stečajnog postupka i odluke o pokretanju postupka.

95



POGLAVLJE IV. DAVANJE INFORMACIJA VJEROVNICIMA I PRIJAVA NJIHOVIH POTRAŽIVANJA

Članak 39.

Pravo na prijavu tražbina

Bilo koji vjerovnik koji ima stalno boravište, domicil ili sjedište u državi članici koja nije država u kojoj je pokrenut postupak, uključujući i porezna tijela i tijela socijalne sigurnosti država članica, imaju pravo pisanim putem prijaviti tražbine u stečajnom postupku.

Članak 40.

Dužnost obavještavanja vjerovnika

1. Čim se u državi članici pokrene stečajni postupak, nadležni sud te države ili stečajni upravitelj kojega je imenovao odmah obavještavaju poznate vjerovnike koji imaju stalno boravište, domicil ili sjedište u drugim državama članicama.

2. Takva informacija, dana u pojedinačnoj obavijesti, posebno uključuje rokove, kazne propisane u vezi s takvim rokovima, tijelo ili instituciju ovlaštenu da zaprimi prijavu tražbine i druge propisane mjere. Takva obavijest također navodi trebaju li vjerovnici, čije tražbine imaju pravo prvenstva ili koje su osigurani stvarnim pravima, prijaviti svoje tražbine.

Članak 41.

Sadržaj prijave tražbine

Vjerovnik šalje preslike dokaznih isprava, ako takve postoje, i navodi prirodu tražbine, datum njezina nastanka i iznos, kao i poziva li se na povlaštenost, stvarno osiguranje ili pridržaj prava vlasništva u vezi s tražbinom, te koja je imovina pokrivena jamstvom na koje se on poziva.

Članak 42.

Jezici

1. Informacija iz članka 40. pruža se na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države u kojoj se pokreće postupak. U tu svrhu se koristi obrazac naslovljen „Poziv na prijavu tražbine. Rokovi kojih se treba pridržavati” na svim službenim jezicima institucija Europske unije.

2. Bilo koji vjerovnik koji ima stalno boravište, domicil ili sjedište u državi članici koja nije država u kojoj se pokreće postupak može podnijeti svoju prijavu na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika te druge države. Međutim, u tom slučaju njegovo podnošenje prijave je naslovljeno kao „Prijava tražbine” na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države u kojoj je pokrenut postupak. Uz to, od njega se može tražiti da osigura prijevod na službeni jezik ili jedan od službenih jezika države u kojoj je pokrenut postupak.

96


POGLAVLJE V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 43.

Vrijeme primjene

Odredbe ove Uredbe primjenjuju se samo na stečajne postupke pokrenute nakon što je ona stupila na snagu. Dužnikove radnje obavljene prije stupanja na snagu ove Uredbe i dalje se uređuju pravom koje je za njih važilo u vrijeme kada su obavljene.

Članak 44.

Odnos prema konvencijama

1. Nakon stupanja na snagu, a po pitanjima na koja se odnosi, ova Uredba u odnosima između država članica zamjenjuje konvencije zaključene između dvije ili više država članica i to posebno:

(a) Konvenciju između Belgije i Francuske o nadležnosti, valjanosti i provedivosti odluka, arbitražnih odluka i vjerodostojnosti isprava, potpisanu u Parizu 8. srpnja 1899.;

(b) Konvenciju između Belgije i Austrije o stečaju, stečajnim nagodbama i obustavi plaćanja (s Dodatnim protokolom od 13. lipnja 1973.), potpisanu u Bruxellesu 16. srpnja 1969.;

(c) Konvenciju između Belgije i Nizozemske o teritorijalnoj nadležnosti, stečaju i valjanosti i provedivosti odluka, arbitražnih odluka i vjerodostojnosti isprava, potpisanu u Bruxellesu 28. ožujka 1925.;

(d) Ugovor između Njemačke i Austrije o stečaju i stečajnim nagodbama, potpisan u Beču 25. svibnja 1979.;

(e) Konvenciju između Francuske i Austrije o nadležnosti, priznavanju i provedivosti odluka o stečaju, potpisanu u Beču 27. veljače 1979.;

(f) Konvenciju između Francuske i Italije o provedivosti odluka u građanskim i trgovačkim predmetima, potpisanu u Rimu 3. lipnja 1930.;

(g) Konvenciju između Italije i Austrije o stečaju i stečajnim nagodbama, potpisanu u Rimu 12. srpnja 1977.;

(h) Konvenciju između Kraljevine Nizozemske i Savezne Republike Njemačke o međusobnom priznavanju i provedivosti odluka i drugih ovršnih isprava u građanskim i trgovačkim predmetima, potpisanu u Haagu 30. kolovoza 1962.;

(i) Konvenciju između Ujedinjene Kraljevine i Kraljevine Belgije koja propisuje uzajamnu provedivost odluka u građanskim i trgovačkim predmetima, s Protokolom, potpisanu u Bruxellesu 2. svibnja 1934.;

(j) Konvenciju između Danske, Finske, Norveške, Švedske i Islanda o stečaju, potpisanu u Kopenhagenu 7. studenoga 1933.;

(k) Europsku konvenciju o određenim međunarodnim vidovima stečaja, potpisanu u Istanbulu 5. lipnja 1990.

97


2. Konvencije navedene u stavku 1. i dalje se primjenjuju za postupke pokrenute prije stupanja na snagu ove Uredbe.

3. Ova Uredba ne primjenjuje se:

(a) u bilo kojoj državi članici, dok je to suprotno obvezama koje u vezi sa stečajem proizlaze iz konvencije koju je ta država zaključila s jednom ili više trećih zemalja prije stupanja na snagu ove Uredbe;

(b) u Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske, dok god je to suprotno obvezama koje u vezi sa stečajem i likvidacijom insolventnih društava proizlaze iz dogovora s Commonwealthom koji postoje u vrijeme stupanja na snagu ove Uredbe.

Članak 45.

Izmjena priloga

Vijeće može izmijeniti priloge odlukom kvalificirane većine na inicijativu jednog od svojih članova ili na prijedlog Komisije.

Članak 46.

Izvješća

Najkasnije 1. lipnja 2012. te svake sljedeće godine, Komisija Europskom parlamentu, Vijeću i Gospodarskom i socijalnom odboru predočuje izvješće o primjeni ove Uredbe. Ako se ukaže potreba, uz izvješće će se priložiti prijedlog za prilagodbu ove Uredbe.

Članak 47.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu 31. svibnja 2002. Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske zajednice.

Sastavljeno u Bruxellesu 29. svibnja 2000. Za Vijeće

Predsjednik A. COSTA

(1) Mišljenje doneseno 2. ožujka 2000. (još nije objavljeno u Službenom listu). (2) Mišljenje doneseno 26. siječnja 2000. (još nije objavljeno u Službenom listu). (3) SL L 299, 31.12.1972., str. 32. (4) SL L 204, 2.8.1975., str. 28.; SL L 304, 30.10.1978., str. 1.; SL L 388, 31.12.1982., str. 1.; SL L 285, 3.10.1989., str. 1.; SL C 15, 15.1.1997., str. 1. (5) SL L 166, 11.6.1998., str. 45. (6) Obratiti pažnju na Deklaraciju Portugala u vezi s primjenom članaka 26. i 37. (SL C 183, 30.6.2000., str. 1.). (7) Obratiti pažnju na Deklaraciju Portugala u vezi s primjenom članaka 26. i 27. (SL C 183, 30.6.2000., str. 1.).

98

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:32000R1346&rid=12%23ntc1-L_2000160HR.01000101-E0001










http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/AUTO/?uri=OJ:C:1997:015:TOC








PRILOG A

Stečajni postupci iz članka 2. točke (a)

BELGIЁ—BELGIQUE

— Het faillissement/La faillite

— Het gerechtelijk akkoord/Le concordat judiciaire

— De collectieve schuldenregeling/Le règlement collectif de dettes

DEUTSCHLAND

— Das Konkursverfahren

— Das gerichtliche Vergleichsverfahren

— Das Gesamtvollstreckungsverfahren

— Das Insolvenzverfahren

ΕΛΛΑΣ

— Πτω'χευση

— Η ειδικη' εκκαθα'ριση

— Η προσωρινη' διαχει'ριση εταιρι'ας. Η διοι'κηση και η διαχει'ριση των πιστωτω'ν

— Régime spécial de liquidation du notariat

— Η υπαγωγη' επιχει'ρησης υπο' επι'τροπο με σκοπο' τη συ'ναψη συμβιβασμου' με τους πιστωτές

ESPAÑA

— Concurso de acreedores

— Quiebra

— Suspensión de pagos

FRANCE

— Liquidation judiciaire

— Redressement judiciaire avec nomination d’un administrateur

IRELAND

— Compulsory winding up by the court

— Bankruptcy

— The administration in bankruptcy of the estate of persons dying insolvent

— Winding-up in bankruptcy of partnerships

99


— Creditors’ voluntary winding up (with confirmation of a Court)

— Arrangements under the control of the court which involve the vesting of all or part of the property of the debtor in the Official Assignee for realisation and distribution

— Company examinership

ITALIA

— Fallimento

— Concordato preventivo

— Liquidazione coatta amministrativa

— Amministrazione straordinaria

— Amministrazione controllata

LUXEMBOURG

— Faillite

— Gestion contrôlée

— Concordat préventif de faillite (par abandon d’actif)


NEDERLAND

— Het faillissement

— De surséance van betaling

— De schuldsaneringsregeling natuurlijke personen

ÖSTERREICH


— Das Ausgleichsverfahren

PORTUGAL

— O processo de falência

—

—

—

—

—

Os processos especiais de recuperação de empresa, ou seja:

A concordata

A reconstituição empresarial

A reestruturação financeira

A gestão controlada

SUOMI—FINLAND

100


— Konkurssi/konkurs

— Yrityssaneeraus/företagssanering

SVERIGE

— Konkurs

— Företagsrekonstruktion

UNITED KINGDOM

— Winding up by or subject to the supervision of the court

— Creditors’ voluntary winding up (with confirmation of a court)

— Administration

— Voluntary arrangements under insolvency legislation

— Bankruptcy or sequestration

PRILOG B

Likvidacijski postupci iz članka 2. točke (c)

BELGIЁ—BELGIQUE

— Het faillissement/La faillite

DEUTSCHLAND


— Das Gesamtvollstreckungsverfahren

— Das Insolvenzverfahren

ΕΛΛΑΣ

— Πτω'χευση

— Η ειδικη' εκκαθα'ριση

ESPAÑA

— Concurso de acreedores

— Quiebra

— Suspensión de pagos basada en la insolvencia definitiva

FRANCE

— Liquidation judiciaire

101


IRELAND

— Compulsory winding up

— Bankruptcy

— The administration in bankruptcy of the estate of persons dying insolvent

— Winding-up by or subject to the supervision of the court

— Winding-up in bankruptcy of partnerships

— Creditors’ voluntary winding up (with confirmation by the court)

— Arrangements under the control of the court which involve the vesting of all or part of the property of the debtor in the Official Assignee for realisation and distribution

ITALIA

— Fallimento

— Liquidazione coatta amministrativa

LUXEMBOURG

— Faillite


NEDERLAND

— Het faillissement

— De schuldsaneringsregeling natuurlijke personen

ÖSTERREICH


PORTUGAL

— O processo de falência

SUOMI—FINLAND

— Konkurssi/konkurs

SVERIGE

— Konkurs

UNITED KINGDOM

— Winding up by or subject to the supervision of the court

— Creditors’ voluntary winding up (with confirmation by the court)

102


— Bankruptcy or sequestration

PRILOG C

Stečajni upravitelji iz članka 2. točke (b)

BELGIЁ—BELGIQUE

— De curator/Le curateur

— De commissaris inzake opschorting/Le commissaire au sursis

— De schuldbemiddelaar/Le médiateur de dettes

DEUTSCHLAND

— Konkursverwalter

— Vergleichsverwalter

— Sachwalter (nach der Vergleichsordnung)

— Verwalter

— Insolvenzverwalter

— Sachwalter (nach der Insolvenzordnung)

— Treuhänder

— Vorläufiger Insolvenzverwalter

ΕΛΛΑΣ

— Ο συ'νδικο

— Ο προσωρινο'ς διαχειριστη'ς. Η διοικου'σα επιτροπη' των πιστωτω'ν

— Ο ειδικο'ς εκκαθαριστη'ς

— Ο επι'τροπος

ESPAÑA

— Depositario-administrador

— Interventor o Interventores

— Síndicos

— Comisario

FRANCE

— Représentant des créanciers

— Mandataire liquidateur

103


— Administrateur judiciaire

— Commissaire à l’exécution de plan

IRELAND

— Liquidator

— Official Assignee

— Trustee in bankruptcy

— Provisional Liquidator

— Examiner

ITALIA

— Curatore

— Commissario

LUXEMBOURG

— Le curateur

— Le commissaire

— Le liquidateur

— Le conseil de gérance de la section d’assainissement du notariat

NEDERLAND

— De curator in het faillissement

— De bewindvoerder in de surséance van betaling

— De bewindvoerder in de schuldsaneringsregeling natuurlijke personen

ÖSTERREICH

— Masseverwalter

— Ausgleichsverwalter

— Sachwalter

— Treuhänder

— Besondere Verwalter

— Vorläufiger Verwalter

— Konkursgericht

PORTUGAL

— Gestor judicial

104


— Liquidatário judicial

— Comissão de credores

SUOMI—FINLAND

— Pesänhoitaja/boförvaltare

— Selvittäjä/utredare

SVERIGE

— Förvaltare

— God man

— Rekonstruktör

UNITED KINGDOM

— Liquidator

— Supervisor of a voluntary arrangement

— Administrator

— Official Receiver

— Trustee

— Judicial factor

105


10. NAČELA UTVRĐIVANJA PROGRAMA SANACIJE PREDUZEĆA

6 JUN 2014

AUTORI :

- AIDEA – Italijansko Udruženje Preduzetničkog poslovanja - IRDEC – Institut za istraživanje Knjigovođa i Računovođa - ANDAF – Nacionalno Udruženje Administrativnih i Finansijskih direktora - APRI – Udruženje eksperata za sanaciju preduzeća - OCRI – Opservatorija za Krizu i Sanaciju preduzeća U dokumentu su takođe navedene preporuke i opservacije Nacionalne Komore Mladih komercijalista i računovođa

PRILOG 1 : PRIMIJENJENI MODELI PROVJERE ODREĐENIH STAVKI BILANSA STANJA NA OSNOVU RAČUNOVODSTVENIH ISKAZA

1.1. Aktivnosti vezane za provjeru uobičajenih stavki aktive Potraživanje prema osnivačima na ime neizvršenih uplata:

• Provjera odluka usvojenih od strane skupštine društva koje opravdavaju visinu i pravo na naplatu u odnosu na pojedinačne osnivače ; Nematerijalna sredstva ( imovina ) :

• Provjera knjige izvora prihoda predmet amortizacije uz provjeru prava vlasništva i raspolaganja od strane preduzeća patentima , komercijalnim brendovima , licencama , prava cesije , sertifikata kvaliteta , utvrđivanje odgovarajuće važnosti i preostalog vijeka upotrebe kao i postojanja eventualnh ograničenja koja onemogućavaju njihovo otuđivanje ili ustupanje na korišćenje trećim licima ; • Analiza eventualnih podnuda za kupovinu ili utvrđivanje zaintersovanosti u tu svrhu od strane trećih lica potencijalnih kupaca uz prepoznavanje postojanja određenih ograničenja ili nepostojanja istih u korist postupka ( eventualna mogućnost primjene odloživih i neodloživih uslova ), kao i svih oblika garancije u cilju korektnog i pravovremenog ispunjavanja obaveza – važi za sve stavke aktive u bilansu; • Utvrđivanje ispravnog obračuna amortizacija , ispravnog prikazivanja u bilansu i jednooobraznosti u primjeni računovodstvenih načela u odnosu na prethodnu poslovnu godinu Osnovna sredstva

106


• Provjera knjige izvora prihoda predmet amortizacije; • Provjera modela inventarisanja i utvrđivanja efetivnog materijalnog postojanja , stvarnog prava vlasništva i prava raspolaganja od strane preduzeća ( za nekretnine ili uknjižene nekretnine i to na primjer putem provjere katastarkih registara ili Javnog Registra registracije vozila ) , kao i utvrđivanje nepostojanja bilo kakvih ograničenja ili opterećenja koja onemogućavaju ili ograničavaju pravo na otuđenje ili ustupanje na korišćenje trećim licima; • Provjera postojećih ugovora o lizingu ; • Opšta analiza specijfikacije referentnog tržišta roba koje će biti predmet eventualne cesije trećim licima , karakteristika i eventalne podložnosti njihovog skorog ekonomskog ili tehnološkog otpisivanja ( zastarijevanja ) , procjena potrebnog vremena za realizaciju cesije kao i efekata koje bi predmetna dinamika imala na sam program likvidacije ; • Provjera prosječnih tržišnih vrijednosti polovnih roba na osnovu podataka iz publikacija ili drugih specijalizovanih izvora ili na osnovu podataka direktno dobijenih od strane preduzeća preprodavaca ili od njihovih isporučioca ; • Provjera početnog stanja ( salda ) na poslovnim karticama iz prethodnog perioda ; • Analiza dokumentacije koja potvrđuje nastala povećanja iz referentnog perioda i mogućnost povraćaja finansijskih sredstava ; • Kontrola prenosa na drugu stavku ( storniranja ) sprovedenog u poslovnoj godini; Osnovna sredstva i finanansijska sredstva dio obrtne aktive : • Provjera efektivnog vlasništva nad akcijama i ulozima u vlasničkim strukturama na osnovu podataka iz potvrde o registraciji preduzeća ili notarskih zapisa ; • Provjera nepostojanja bilo kakvih ograničenja ili opterećenja vezano za akcije u vlasništvu koje bi onemogućile ili ograničile dalje otuđivanje ili primjenu odgovarajućih prava ( na primjer : postojanje ugovora između akcionara , prava prečeg prvenstva i /ili korišćenja , opcije kupovine , itd... ) • Analiza prosječne tržišne cijene na osnovu zvaničnih cjenovnika, i to najmanje za poslednjih šest mjeseci , vezano za posjedovanje akcija u društvima koja su kotirana regulisanim tržištima ; • Preliminarna analiza vrijednosti svake pojedinačne akcije i uloga na osnovu modela neto imovine iz poslednjeg bilansa propisno usvojenog ; • Analiza eventualnih procjena koje imaju za predmet finansijska sredstva ( aktivu ) pojedinačnih društava u kojima matično preduzeće učestvuje u vlasničkoj strukturi • Provjera podudarnosti kvantifikacije sredstava korišćenih za realizaciju vanrednih operacija ili za direktnu cesiju akcija u vlasništvu; • Provjera ispravne kvantifikacije potraživanja ’’ intercompany’’ i odgovarajuće vrijednosti realizacije ; • Provjera zvaničnih prosječnih tržišnih kvantifikacija eventualnih hartija od vrijednosti ili državnih obveznica u posjedu preduzeća; • Provjera dokumentacije u posjedu preduzeća ili u posjedu ovlašćenih službi za izdavanje iste vezano za dodatna eventualna kratkoročna finansijska sredstva ( aktiva ) u posjedu samog preduzeća ;

107


Zalihe sirovina , sekundarnih sirovina , potrošnog materijala , roba , polupriozvoda i gotovih proizvoda:

• Provjera primjenjene metode inventarisanja i analitičkog popisa sprovedenih na bazi količina i vrijednosti , provjera efektivnog materijalnog postojanja i usklađenosti sa računovodstvenim podacima ( sprovesti na dovoljno reprezentativnom uzorku ); • Utvrđivanje efektivnog prava vlasništva i prava raspolaganja , kao i nepostojanja ograničenja ili opterećenja koja bi onemogućila dalje otuđivanje ili ustupanje na korišćenje ( na primjer postojanje klauzule kupovine sa rezervom prioriteta, ugovora o procjeni ili konsignaciji , prava prečeg prvenstava ili opcija kupovine , itd.... ); • Opšta analiza uslova specifikacije referetnog tržišta zaliha koje će biti predmet otuđenja u korist trećih lica, uzevši u obzir njihovu eventualnu podložnost skorom ekonomskom ili tehnološkom zastarijevanju ( otpisu), primijenjene rabate u posebnim periodima godine , procjena vremena potrebnog za realizaciju cesije i efekata koje će predmetna dinamika imati na primjenu programa likvidacije ; • Provjera usklađenosti ( razumnost / oprez ) kvantifikacije finansijskih sredstava dobijenih prodajom zaliha.

Naručeni radovi u toku

• Provjera ugovora o pojedinačnim naručenim poslovima ( na primjer ugovor o građevinskim radovima i eventualne ugovorne dopune ) , utvrđivanje stepena završetka radova prethodno potvrđenih od komitenta , primljenih avansa, kao i metodlogije primijenjene valorizacije ; • Provjera nepostojanja posebnih elementata tehničke ili zakonske prirode koji bi mogli dovesti u pitanje završetak pojedinačnih naručenih radova ili uvećati njihovu vrijednost ili produžiti rokove završetka istih ( na primjer ako istekne rok važnosti građevinskih dozvola , izmjene u DUP-u ili građevinskog zemljišta , zabrane građenja zbog istorijskog i ambijentalnog značaja ) • Provjera efektivne mogućnosti i ekonomske isplativosti završetka naručenih radova koji su u toku , direktno od strane preduzeća odnosno ustupajući trećim licima nastavak radova • Provjera usklađenosti ( razumnost / oprez ) prikazane kvantifikacije vezano za finansijska sredstva ( aktivu ) ostvariva cesijom ili završavanjem radova u toku ; Potraživanja:

Poreska dugovanja i dugovanja prema Fondu PIO:

• Provjera srazmjernosti salda na osnovu podataka iz poreskih prijava , modela plaćanja i obaveznih registara ; • Provjera pravilnog ispunjavanja svih poreskih obaveza • provjeriti kod Ovlašćenog organa za naplatu , kod Poreske Uprave i kod drugih javnih penzionih fondova i socijalnog staranja , postojanje prethodnih dugovanja ili ograničenja ( opterećenja ) ili još uvijek neutvrđenih stanja koja bi mogla ograničiti ili dovesti u pitanje realizaciju traženih potraživanja ;

108


• Provjeru okvirne vrijednosti realizacije i dinamike za njeno sprovođenje u cilju dobijanja mogućnosti , djelimično ili u cjelosti , nadoknade ili naplate putem cesije specijalizovanim društvima ; • Provjera usklađenosti ( razumnost / oprez ) eventualne procjene vrijednosti potraživanja na ime unaprijed plaćenog poreza u svijetlu nastavka obavljanja aktivnosti preduzeća kao i njenog daljeg kapaciteta za stvaranje budućih prihoda koji neće biti oporezovani upravo zbog gore navedenih potraživanja ; Komercijalna potraživanja i druga potraživanja :

• Provjera glavne knjige računa klijenata ( u neto vrijednosti eventualnih stavki dugovanja prema istim klijentima ) sa ažuriranim imovinskim stanjem kao i detaljni pregled ostalih potraživanja iz obrtne aktive ;( obrtnih sredstava ) • Dostavljanje referentog uzorka potraživanja direktno zainteresovanim uz zahtijev da isti potvrde validnost samih potraživanja i naknadna analiza pristiglih odgovora ; • Provjera , vezano za potraživanja prema klijentima koji su bili predmet avansiranja od strane bankarskih institucija ,efektivne realizacije cesije potraživanja u korist bankarskih institucija i ispravnog sprovođenja samih cesija; • Provjera postojanja efektivnog prava naplate potraživanja intercompany putem jasno formulisanog zahtijeva kojim se potvrđuje opravdanost potraživanja , postizanja poravnanja odnosa potraživanja /dugovanja , izvršenih kompenzacija i dodatne dokumentacije koja to opravdava i potvrđuje ; • Provjera usklađenosti ( razumnost / oprez ) kvantifikacije u odnosu na ostvarljivu aktivu od naplate potraživanja putem detaljne analize istih koja će uzeti u obzir ageing , prethodno i sadašnje stanje odnosa sa preduzećem , podakte o solventnosti , pa i u svijetlu podataka dobijenih iz Registra za registraciju preduzeća kao i na osnovu efektivnih podataka po pitanju poštovanja usaglašenih programa odlaganja plaćanja i /ili ostvarene naplate Gotovina • Provjera salda u skladu sa efektivnim matarijalnim postojanjem iste u blagajni društva i na osnovu bankarskih i poštanskih izvoda usklađenih sa podacima iz računovodstveno- knjigovodstevnih iskaza

1.2. Aktivnosti provjere uobičajenih stavki pasive Provjere uobičajenih stavki pasive

Otpremina po završetku radnog odnosa

• Provjera kompletnog uticaja ( vrijednosti ) u bilansu na kraju poslovne godine ; • Provjera korektnog sprovođenja i knjiženja operacija realizovanih tokom poslovanja ; • Provjera autentičnog uticaja ( vrijednosti ) u bilansu na kraju perioda i kretanja sprovednih intervencija uz paralelenu provjeru jednoobraznosti primjene računovodstvenih načela u odnosu na prethodnu poslovnu godinu. Dugovanja prema zaposlenima :

109


• Provjera postojećih radnih odnosa , korektne primjene prava na dohodak na osnovu važečih ugovornih prava ; • Provjera koju treba sprovesti na osnovu metodologije odgovarajućeg uzorka kao i na bazi obračuna i dokumentacije stavljene na raspolaganje od strane savjetnika preduzeća zaduženog za radne odnose , kavantifikacije ukupnog duga u odnosu na zaposlene u preduzeću na ime pripadajućih plata i onih još uvijek neisplaćenih , nadoknade troškova , na ime prekovremenog rada , odmora i prava na slobodne dane još uvijek neiskorišćene i eventualnih drugih troškova kao što su prinudni odmor i slično Dugovanja prema bankama i drugim izvorima finansiranja

• Analiza podataka iz elaborata Direkcije za rizike Centralne banke Italije; • Provjera kvantifikacije i eventualnog priznavanja posebnih slučajeva prava prečeg prvenstva vezano za dugovanja za glavnicu i kamatu , na primjer , analiza pojedinačnih ugovora o stambenim kreditima ili kreditima uopšte , ugovorima o tekućim računima, eventualnih garancija pruženih od strane preduzeća , odgovarajućih ugovornih uslova i efektivna korektna primjena istih , poravnanja sa računovodstvenom dokumentacijom i td... Dugovanja prema isporučiocima :

• Provjere glave knjige računa klijenata sa ažuriranim imovinskim stanjem • Dostavljanje referentnog uzorka dugovanja direktnim zainteresovanim uz zahtijev da isti potvrde utvrđeno stanje uz naknadnu analizu pristiglih odgovora i primjenom modela alternativne provjere u odnosu na isporučioce koji nisu dostavili odgovarajući dokaz; • Provjera korektnog knjiženja faktura koje treba izdati i primiti ; • Provjera dovoljno reprezentativnog uzorka dokumentacije koja potvrđuje postojanje svojstva priorieta za plaćanje određenih dugovanja ; • Prikupljanje podataka vezano za preduzete akcije u cilju naplate potraživanja pokrenutih od strane pojedinačnih isporučioca.

Poreska dugovanja i dugovanja prema Fondu PIO :

• Provjera srazmjernosti odgovarajućih salda na osnovu podataka iz telematkih prijava , modela plaćanja , obaveznih registara i uz pomoć savjetnika preduzeća zaduženog za radne odnose ; • Provjera korektnog ispunjavanja poreskih obaveza i obaveza iz domena socijalnog osiguranja ; • Provjera kod Organa ovlašćenog za naplatu , kod Uprave prihoda i kod penzionih fondova i fondova za socijalno osiguranje vezano za eventualno postojanje prethodnih dugovanja ili neizmirenog poreza ; • Zahtijev upućen upravnom organu za izdavanje potvrde koja potvrđuje da se ne sprovode poreske provjere i kontrole • Provjera kvantifikacije sa posebnim osvrtom na procjenu kamata i penala, kao i eventualno predviđanje ishoda stečajnog postupka u toku – u smislu člana 116 , stav 16 , zakona 388/2000 i uredbe Fonda PIO broj 388/2000 i broj 88/2002 , u slučaju stečajnog

110


postupka penali iz domena penzionog fonda i socijalnog osiguranja mogu biti eventualno smanjeni, ali u svakom slučaju ne mogu biti niži od vrijednosti zakonskih kamata

Ostala dugovanja :

• Zahtijev upućen upravnom organu za izdavanje potvrde o nepostojanju realnih garancija ili jemstava u korist trećih lica ; • Analiza zapisnika o donošenju odluka od strane organa društva i provjera kvantifikacije , dugovanja za preostale neisplaćene nadoknade u korist članova upravnog odbora i nadzornog odbora; • Provjera kvantifikacije vezano za dugovanja ’’ intercompany’’ putem jasno formulisanog zahtijeva potvrđivanja potraživanja , poravnanja odnosa dugovanja/ potraživanja , izvršenih kompenzacija i dodatne dokumentacije • Provjera kvantifikacije vezano za eventualne akontacije i kapare primljene od strane klijenata putem jasno formulisanog zahtijeva za isplatu potraživanja odnosno analize postojećih ugovora uz provjeru efektivno izvršenih plaćanja

111


11. ZAKONSKE ODREDBE KOJE REGULIŠU MATERIJU STEČAJNOG UPRAVNOG POSTUPKA

MINISTARSTVO RADA I SOCIJALNOG STARANJA

Generlana direkcija za saradnju

Br. 168/01

NADZORNE VLASTI

Po pokretanju stečajnog postupka nadzorne vlasti u smislu članova 204 i 2010 Zakona o stečajnom postupku , izdaju opšte direktive za vođenje samog postupka. Isti organ , u slučaju potrebe , nalaže posebne odredbe , pa i po pitanju realizacije pojedinačnih radnji u okviru postupka. Ovaj organ određuje modalitete i sadražaj objavljivanja aktivnosti likvidacije.

Izdavanje ovlašćenja

Za izdavanje ovlašćenja u smislu članova 206 i 210 zakona o stečajnom postupku neophodno je dostaviti zahtijev u dva primjerka – i to jedan na zakonom propisanom papiru u skladu sa važećim odredbama koji regulišu predmetnu materiju – sa svim identifikacionim elementima predmeta za koji se traži izdavanje ovlašćenja.Za svako ovlašćenje potrebno je dostaviti poseban zahtijev.

Na dnu zahtijeva neophodno je navesti mišljenje odbora za nadzor, u slučaju da je isti imenovan , u svim slučajevima gdje to zakon nalaže.

Originalni primjerak zahtijeva se čuva u spisima javnog organa. Kopija će biti vraćena , nakon sprovedne istrage , sa odgovarajućim pečatom koji potvrđuje izdavanje ministarskog ovlašćenja.

Prilikom otuđivanja koja imaju za predmet pokretnu imovinu , u slučaju dostavljanja ponuda za kupovinu čija je ponuđena vrijednost približna vrijednosti utvrđene na osnovu vještačenja , nadzorne vlasti imaju pravo odobriti otuđivanje bez dodatnih formalnosti .

Nakon sprovedenog popisa i priznavanja ekonomskih i pravnih odnosa u toku, nadzorne vlasti, nakon konsultacije sa nadzornim odborom, u slučaju da je isti imenovan , ima pravo odoboriti privremeni zakup preduzeća ako se to ne kosi sa krajnjim ciljem otuđivanja imovine .

Po pravilu, ovlašćenja i druga obavještenja se dostavljaju putem preporučene pošte na adresu zvaničnog sjedišta subjekta zaduženog za sprovođenje postupka ; povjerenik , ipak ima pravo lično ih preuzeti od nadležnih službi , u radno vrijeme istih.

112


Zahtjevi koji ne ispunjavaju gore navedene odredbe smatraće se nevažećim i isti moraju biti ponovo dostavljeni u propisanom obliku.

Nadzorne vlasti utvrđuju modalitete deponovanja sredstava u postupku koja nije moguće podijeliti povjeriocima, kako bi se na taj način garantovala puna transparentnost i kontrola bankarskih transakcija. U svakom slučaju nisu dozvoljena korišćenja u spekulativne svrhe.

Odredbe za prodaju nekretnina

Za radnje koje imaju za predmet otuđivanje nekretnina ili u svakom slučaju prenos vlasništva ili realnih prava nad nekretninama , nadzorne vlasti , na osnovu sopstvene inicijative ili na predlog povjerenika – stečajnog upravnika i nakon konsultacije sa nadzornim odborom, u slučaju da je imenovan , izdaje posebnu uredbu ( rešenje ) u kojemu moraju biti navedeni modaliteti sprovođenja prodaje.

Nakon završene prodaje , nadzorne vlasti nalažu izdavanjem naloga u smislu člana 5 zakona 400/1975 brisanje odgovarajućih tereta i ograničenja . U tu svrhu predmetne vlasti mogu smatrati da su ispunjeni uslovi propisani Zakonom vezano za plaćanje prodajne cijene kada se za to pruže odgovarajuće garancije , po mogućnosti bankarske , na prvi zahtijev.

Prikupljanje ponuda – Otuđivanju nekretnina može prethoditi ispitivanje tržišta ili prikupljanje ponuda. U slučaju dostavljanja više ponuda za kupovinu jedne iste nekretnine , nadzorne vlasti imaju pravo naložiti sprovođenje tendera među ponuđačima , definišući modalitete realizacije . Ista vlast ima pravo naložiti , uz odgovarajuće obrazloženje i nakon konsultacije sa nadzornim odborom , da se otuđivanje zaključi , putem privatnog pregovaranja, sa onim ponuđačem koji je sveobuhvatno procjenjujući dao najpovoljniju ponudu , koja ne mora uvijek biti podudarna sa ponudom u kojoj je ponuđena najviša kupoprodajna cijena.

Javno nadmetanje ( licitacija ) – Za prodaje na licitaciji primjenjuju se odredbe propisane u članovima 576 i naredni Građanskog kodeksa u slučaju da su primjenljive.

Prodaja bez licitacije – Za prodaje bez licitacije koju je potrebno sprovesti kod notara po izboru povjerenika- stečajnog upravnika , nadzorne vlasti izdaju posebnu uredbu koja mora sadržati minimalnu cijenu ponude , uslove i rokove plaćanja , eventualne garancije koje treba izdati i svaki drugi uslov koji treba navesti u pozivu za tender.

Ponude , kako bi bile valjane , moraju biti dostavljene u zatvorenoj koverti uz plaćanje kaucije koja ne može biti niža od jedne desetine ponuđene cijene.

U slučaju dostavljanja više ponuda , pobjeđuje ona sa najvišom cijenom, osim u slučaju kada poziv jasno predviđa dodatni tender za najveću ponudu.

Notar je zadužen za sačinjavanje odgovarajućih zapisnika.

Privatno pregovaranje – Nadzorne vlasti imaju pravo odobriti otuđivanje nekretnina putem privatnog pregovaranja kada :

a) Je ponuđena cijena niža od cijene dobijene vještačenjem umenjene za 1/5;

113


b) Se ipak smatra da je to kako u pogledu postupka tako i mogućnosti konkretne realizacije , najbolji mehanizam za zaključivanje prodaje ; c) Ako na tržištu nema drugih ponuda U svakom slučaju , za prodaje putem privatnih pregovora neophodno je ispuniti preventivne odgovarajuće uslove objavljivanja .

114

Documents

OBUKA O STEČAJNIM SPOROVIMA ZA SUDIJE - idlo.int · PDF fileebrd/idlo sudijska obuka o privrednom pravu podrŠka crnoj gori obuka o steČajnim sporovima za sudije