of 307 /307
1 1 1 1 . I . I ZRADA PRAVNIH PROPISA ZRADA PRAVNIH PROPISA 11.1. 11.1. Pretpostavke za izradu Pretpostavke za izradu pravnih propisa pravnih propisa Pretpostavke za izradu pravnih Pretpostavke za izradu pravnih propisa su: propisa su: A A . . pravna svijest pravna svijest i i B B . . opšte i pravno opšte i pravno znanje znanje . .

Nomotehnika_Izrada pravnih propisa

  • Author
    tm118

  • View
    156

  • Download
    6

Embed Size (px)

Text of Nomotehnika_Izrada pravnih propisa

11. IZRADA PRAVNIH PROPISA IZRADA 11.1.Pretpostavke 11.1.Pretpostavke za izradu pravnih propisa

Pretpostavke za izradu pravnih propisa su: A. pravna svijest i B. op te i pravno znanje. znanje.

A.Pravna svijest

svijest treba razlikovati od savjesti. svijest proizilazi iz razuma i pretpostavlja odre eno znanje ili vjeru u to znanje. savjest pripada emocionalnoj strani ljudske prirode i prvenstveno podrazumijeva ocjenu vlastitih i tu ih postupaka s aspekta morala i po tenja.

A.Pravna svijest stvaranjem pravnog poretka i dr ave, stvorena je i jedna posebna vrsta svijesti pravna svijest. pravna svijest je posebna sposobnost ovjeka da pojedine dru tvene odnose ocjenjuje prema pravnim kriterijima i stvara svoje uvjerenje o opravdanosti te ocjene.

A.Pravna svijest

pravna svijest na odre en na in proisti e iz pravnog poretka. sa promjenom poretka mijenja se i pravna svijest o njemu. pravna svijest najvi e zavisi od aktuelne dru tvene politike, a zatim i od sudske prakse i pravne literature.

B. Posebna znanja nu na u izradi pravnih propisa izrada pravnih propisa jeste specifi an zadatak stru nog karaktera koji tra i posebna znanja, i to: a. op te obrazovanje, b. poznavanje jezika, c. poznavanje dru tvenog ure enja, d. poznavanje dru tvene politike, e. poznavanje prava i f. poznavanje nomotehnike.

B.a. Op te obrazovanje

stvaraoci pravnih propisa moraju imati veoma iroko op te obrazovanje i poznavati razne oblasti dru tvenih nauka. posebno se to odnosi na sociologiju, filozofiju, logiku, psihologiju, istoriju i kulturu. vrlo esto su potrebna znanja iz odre enih prirodnih i tehni kih nauka.

B.b. Poznavanje jezika

da bi pravni propisi bili lako razumljivi barem ve ini gra ana podrazumijeva se visok stepen poznavanja jezika kojim se oni izra avaju. da bi bili razumljivi moraju biti sastavljeni prema pravilima gramatike, lingvistike, stilistike i interpunkcije.

B.c. Poznavanje dru tvenog ure enja i dru tvene politike nu na pretpostavka za izradu pravnih propisa je poznavanje dru tvenog ure enja dr ave u kojoj se propisi stvaraju, ali i komparativno poznavanje osnova ure enja drugih dr ava. stvaraoci pravnih propisa moraju imati potrebna znanja o dru tvenoj politici, ali i sposobnost predvi anja kretanja te politike.

B.e. Poznavanje prava bez preciznog poznavanja sadr aja dru tvenog odnosa i postoje eg materijalnog prava koje do tada reguli e taj odnos skoro je nemogu e pristupiti izradi pravnih propisa. neophodno je poznavati i sudsku praksu, stru nu i nau nu literaturu i pravni poredak kao sistem u koji se taj novi propis mora uklopiti.

B.f. Poznavanje nomotehnike nomotehnika je nauka o izradi pravnih propisa. posebna nau na disciplina u okviru pravnih nauka, odnosno nau no podru je u pravnom poretku. ona ima svoje metode, ciljeve i sistem. nije dovoljno biti samo pravnik (pogotovo stru njak nekog drugog profila), a ne poznavati nomotehniku da bi se uop te pristupilo izradi pravnih propisa.

11.2. Pojam i predmet metodologije prava pravo je jedna od najslo enijih dru tvenih pojava. svako bavljenje pravom zahtijeva odre ena sredstva, na ine i metode. uslov uspje nog bavljenja pravom je dobro poznavanje metodologije prava. metodologija prava je zasebna pravna nauka koja je vrlo bliska nomotehnici.

Predmet i metodi metodologije prava metodologija prava je nauka koja prou ava metode koji se upotrebljavaju u pravu. predmet izu avanja metodologije prava jesu metodi prava. zadatak metodologije: da metode prava nabroji, opi e, uka e na njihovu primjenu, konstatuje kakve rezultate daju pojedini metodi, utvrdi njihove me usobne veze i objasni njihov razvoj.

, . " ". , , , , . ,

Osnovne karakteristike metoda

1. objektivnost te nja ka objektivnoj istini; 2. pouzdanost - svaki stav, sud i zaklju ak moraju biti obrazlo eni - potkrepljeni argumentima, dokazani; 3. preciznost - izbor odgovaraju ih instrumenata i postupaka, sa etost i jasno a dokaza i definicija.

Osnovni metodi istorijski posmatrano osnovni metodi su za eti kroz posmatranje i ispitivanje (kasnije eksperiment) iz kojih je direktno proizilazilo, na koje se direktno naslonjalo zaklju ivanje. vremenom se izme u njih interpolirao itav spektar osnovnih metoda: analiza i sinteza, apstrakcija, konkretizacija, generalizacija i specijalizacija, indukcija i dedukcija.

1) ,

,

,

2) .

. ;

3) , . 4) . ,

-

,

1) , . .

:

.

-

,

.

2)

(

).

. ( ( ). ), , .

Dijalekti ka i istorijska metoda 3) , 4) . . -

,

. ,

5)( 6) . .

, .)

7) Aksiolo ki metodksiolo kim metodom ocjenjujemo, vrednujemo pravne norme, pravne odnose i pravni poredak u cjelini. ovaj metod ima i drugi naziv: metod vrednovanja. vim metodom se presu uje kakvo bi trebalo da bude pravo (a ne kakvo jeste). vrednovanje se vr i na osnovu odre enih vrijednosnih kriterijuma, principa.

11.3. Tehni ki metodi uop te tehni ki metodi su oni koji za razliku od op tih bli e upu uju na vje tinu i znanje u primjeni nauke u praksi i sadr e vi e stvarala tva i individualne vje tine i sposobnosti. oni su svojevrstan putokaz kako treba nauku primijeniti u praksi. zadatak tehni kih metoda je da se objektivni uslovi to bolje izraze i dru tvena stvarnost pravno normira na najbolji na in.

Tehni ki pravni metodi vrsta tehni kog pravnog metoda zavisi od vrste pravnog propisa koji se stvara. naravno, metodi e biti razli iti ako se stvara ustav, zakon, podzakonski akt, kao i u slu aju da se stvara zabranjuju a, nare uju a ili ovla uju a pravna norma. tehni ki metodi - skup postupaka i uputstava koji upu uju na na in stvaranja op te norme prakti kom djelatno u stru njaka.

Tehni ki pravni metodi

tehni ki pravni metodi su metodi kojima se pravo stvara ili kad je stvoreno, kojima se primjenjuje. tehni ka pravna metodologija dio metodologije prava koji prou ava pravne metode. nauka o tehni kim pravnim metodama.

Oblici pravne tehnike

se razlikuje prema svom predmetu na tehniku stvaranja i tehniku primjene prava. stvaranje prava prakti na djelatnost kojom se pravo stvara, tj.ostvaruju se pojedine pravne norme i povezuju u pravni sistem. primjena prava - prakti na djelatnost kojom se ve postoje e pravo primjenjuje, ljudsko pona anje po pravnim normama.

Tehni ke pravne metode moraju ispuniti tri bitna uslova: 1. razraditi postupak i uputstva za izradu op teg akta, 2. omogu iti kreativnost, vje tinu i sposobnost stru njaka - stvaralaca op tih normi i 3. omogu iti stvaranje op teg akta koji e na du e vrijeme pravno normirati neki dru tveni odnos u skladu s dru tvenim potrebama i ciljevima.

Stvaranje prava stvaranje prava je vrlo slo ena djelatnost. glavni zadaci tehni kih pravnih metoda stvaranja prava: 1. jasno a pravnih normi, 2. preciznost pravnih normi i 3. gipkost (prilagodljivost) pravnih normi konkretnim ivotnim slu ajevima.

11.3.1. Metode stvaranja prava

u teoriji dominira stav da se metode stvaranja prava mogu svesti na dvije, odnosno tri vrste: a. spontano , b. svjesno - plansko i c. po nekima i posredno?

Spontano stvaranje prava svijest i plan igraju malu ulogu a. pod spontanim stvaranjem prava podrazumijeva se da subjekt koji stvara pravo nije svjestan da stvara upravo pravo niti to radi po unaprijed utvr enom planu. pojedine radnje jesu svjesne radnje, ali nema svijesti o cjelini tih radnji niti da se njima stvara pravo; najtipi niji primjer je stvaranje obi ajnog prava.

Svjesno i posredno stvaranje pravnih pravila b.svjesno stvaranje prava postoji onda kad je stvaralac svjestan da stvara pravo i pri tome to radi planski. c.posredno stvaranje pravnih pravila kada stvaralac prava sadr aj za neko pravno pravilo nalazi u nekoj drugoj postoje oj dru tvenoj normi, te takvoj normi daje pravni karakter dodjeljuju i joj pravnu sankciju ime je pretvara u pravnu normu.

Spontano stvaranje prava obi ajno pravo nastaje tako to nadle ni organ zakonom ili drugim propisom odre uje primjenu i pravni karakter nekog dru tvenog pravila (obi aja) koje je stvarano dugim ponavljanjem u praksi i koje je ljudima pre lo u naviku. ljudi su u svojim zajednicama dobrovoljno i samosvjesno primjenjivali odre eno nepisano pravilo pona anja bez uticaja bilo kakve prinude. pored moralnih, to su nekada bila i jedina pravila u dru tvu.

Obi ajno pravo u robovlasni kom dru tvu, obi ajno pravo je bilo jedini izvor prava. u feudalnom dru tvu postojalo je prete no obi ajno pravo, ali i prvi pisani pravni akti kao to su statuti gradova. u kapitalizmu se umjesto obi ajnog stvara moderno pravo temeljeno na ustavu i zakonima. obi ajno pravo danas postaje izuzetak.

Kada se obi ajno pravo mo e primijeniti? danas se obi ajno pravo mo e primijeniti pod tri kumulativna uslova: a. da se radi o pitanju koje nije pravno regulisano (pravna praznina), b. da je postoje i obi aj u skladu s pravnim sistemom zemlje i c. da je odgovaraju im propisom predvi ena mogu nost primjene obi aja.

Naj e i slu ajevi javljanja pravnih praznina?a. nedovoljno poznavanje i predvi anje odre enih ivotnih odnosa od strane stvaraoca prava, b. namjerno ili nenamjerno ispu tanje iz propisa odre enih slu ajeva koje je trebalo pravno normirati, c. lo a nomotehni ka izrada propisa i d. nedostatak ideje da se neko pravno pitanje pravno normira.

Kako se vr i popunjavanje pravnih praznina? putem obi aja, uzansi (sistematizovani dobri poslovni obi aji), morala, analogije, precedenata, autonomnog prava... putem morala pravne praznine se popunjavaju na isti na in kao i putem obi aja. moralne norme su dru tvene norme koje nastaju u svijesti ljudi o dobru i zlu; moral nare uje dobro, a zabranjuje zlo.

Popunjavanje pravnih praznina precedentnim pravom precedentnim pravom (sudske ili upravne odluke koje su dobile rang op te pravne norme) mogu se popunjavati pravne praznine samo ako je to dozvoljeno pravnim sistemom zemlje o kojoj se radi. precedenti postoje kroz utvr ivanje na elnih stavova i pravnih shvatanja vrhovnih sudova. u nekim granama prava (krivi no) primjena precedenata i analogije je izri ito zabranjena.

Popunjavanje pravnih praznina putem analogije izuzetno, op te pravne norme se mogu stvarati i putem analogije. u slu aju kad odre eni dru tveni odnos nije pravno regulisan i postoji potreba da se takvim odnosom pru i pravna za tita bez odlaganja, primjenjiva e se, logi nim tuma enjem, norma koja ure uje sli an odnos i to samo privremeno do stvaranja nove pravne norme.

Recepcija prava je.. poseban oblik stvaranja prava koji se sastoji u uskla ivanju nacionalnog zakonodavstva sa me unarodnopravnim instrumentima i preuzimanju pravnih instituta ili cijelih propisa drugih dr ava ili dr avnih oblika. neizbje na pojava me unarodnih odnosa, uslovljena potrebom ujedna avanja doma eg prava s pravima drugih zemalja.

Unutra nja recepcija prava

unutra nja recepcija - usagla avanje prava dr ave i prava ni ih oblika organizovanja (federalne jedinice, kantoni, op tine) ili usagla avanja zakona sa ustavom, podzakonskih akata sa zakonom... prenagla ena recepcija (prepisivanje itavih dijelova) je nepotrebna i dovodi do apsurda.

Unifikacija i uskla ivanje prava

unifikacija (unification) potpuno preuzimanje prava. uskla ivanje (harmonization) nije potpuno preuzimanje stranog prava, ve preuzimanje onih pravnih instituta ije prisustvo uklanja bitne razlike izme u tog i doma eg prava.

Pravna pravila kao metod stvaranja prava u cilju popune pravnih praznina

periodi revolucionarnih promjena ru enjem dotada njeg dru tvenopoliti kog sistema i zate enog pravnog sistema stvara se ogromna pravna praznina. stvaranje novog prava je slo en i dugotrajan proces, a odre eni dru tveni odnosi moraju biti ure eni odmah. zbog toga se iz prethodnog sistema preuzimaju odre eni instituti ili dijelovi propisa koji nisu u suprotnosti s nastalim sistemom i progla avaju obavezuju im pravnim pravilima.

Kada se primjenjuju pravna pravila? primjenjuju se samo ako: a. konkretno pitanje nije pravno ure eno novim propisima - odnosno postoji pravna praznina, b. ako pravno pravilo ili standard nije suprotno ustavu i novoizgra enom sistemu, c. ako postoji konkretan slu aj koji treba rije iti.

Autonomni op ti akti zna ajno sredstvo stvaranja op tih pravnih i nepravnih normi. autonomnim pravom, pravno se normiraju odnosi u okviru preduze a, ustanove, udru enja, mjesne zajednice ili dru tvene organizacije. naj e e su to kolektivni ugovori, statuti i sl. za ije dono enje nije potreban pravni osnov. stvaraoci samostalno i slobodno odlu uju da li e i kako urediti odre ene odnose.

11.3.2. Vrste tehni kih metoda za izradu pravnih normi neposredno stvaranje op tih pravnih normi mo e se realizovati primjenom razli itih vrsta tehni kih metoda. postoje i op ti metodi od kojih se neki primjenjuju pri stvaranju propisa. to su: posmatranje, brojanje, analiza, mjerenje, sinteza, indukcija, dedukcija, eksperiment, statisti ke metode...

Metode stvaranja op tih pravnih normi vrste: a. apstraktna ili metod apstraktnog normiranja najzna ajniji metod, b. na elna, c. taksativna, d. primjeri na, e. kazuisti ka i f. precedentna.

a.Metod apstraktnog normiranja sastoji se u stvaranju pravne norme koja se odnosi na neograni eni broj slu ajeva na odre enom podru ju i u datom vremenu. apstraktnost je jedno od bitnih svojstava pravne norme. apstraktnim normiranjem se dobivaju norme koje se primjenjuju na neograni en broj slu ajeva u prostoru i vremenu.

Metod apstraktnog normiranja

apstraktne pravne norme moraju biti tako izra ene da jasno ukazuju na koga se odnose i pod kojim uslovima se primjenjuju. ove norme primjenjuju se na odre eni konkretni slu aj, ne zato to je taj slu aj konkretno ozna en, nego zato to se mo e podvesti pod sadr aj norme. istorijski posmatrano, apstraktno normiranje je zna ilo veliki napredak.

Metod apstraktnog normiranja

dotada nje primjeri no ili taksativno normiranje pretvara se u uop tavanje (apstrakciju) to je imalo za posljedicu zna ajno usavr avanje primjene propisa. stvaranjem apstraktne norme pod koju se mo e podvesti neograni en broj slu ajeva koji e se desiti u budu nosti, nastaje vladaju e na elo za odre eni kompleks dru tvenih odnosa ili doga aja.

Primjer

npr. Ko o teti tu u stvar, kazni e se... ova norma iz krivi nog prava odnosi se na bezbroj razli itih slu ajeva u kojima je o te enje bilo koje tu e stvari bitna zajedni ka karakteristika bez obzira na oblik ili na in o te enja i odnosi se na sva iju stvar, koja ne pripada u iniocu.

Metod apstraktnog normiranja

obzirom da se apstraktna norma ima primijeniti na sve iste slu ajeve u budu nosti, a oni su ipak razli iti, norma mora te iti da se obuhvate svi slu ajevi na osnovu takvih kriterija i uslova koji ne e biti ni prestrogi ni preblagi nego e zna iti prosjek, odnosno srednju mjeru.

Metod apstraktnog normiranja da bi apstraktna norma mogla zadovoljiti ove uslove mora biti sastavljena od apstraktnih pojmova; to je poseban zadatak stvaraoca norme - da obi ne pojmove preradi i tako kombinuje da bi ih pretvorio u kolektivne i pomo u njih izrazio apstraktnu pravnu normu. najbrojnije i naj e e u ve ini pravnih sistema; najpogodnije za pravno ure ivanje dru tvenih odnosa.

Prednosti apstraktne metode normiranja

racionalnost, obezbje enje jednakosti u dru tvu, povoljan uticaj na izgradnju svijesti o pravednosti, u vr ivanje pravne sigurnosti, lak a kontrola nad radom pojedinaca, homogeniziraju e djelovanje na rad i poslovanje...

Racionalnost i jednakost metode apstraktnog normiranja racionalnost - jednom normom ili skupom normi u okviru op teg akta jedinstveno se ure uje mno tvo sli nih slu ajeva, zamjenjuju i time hiljade pojedina nih normi koje bi izricale nare enja, zabrane... jednakost - apstraktna pravna norma odnosi se na sve subjekte pod istim uslovima i sa istim posljedicama to je garancija demokrati nosti prava i pravne sigurnosti te izbjegavanje neizvjesnosti i arbitrarnosti.

Nedostaci apstraktnih pravnih normi

nedostaci apstraktnih pravnih normi su: 1. stalno pove anje obima propisa to dovodi do prenormiranosti, 2. upotreba neodre enih pojmova koji izazivaju nedoumice u primjeni i 3. elasti nost u primjeni iz koje proizilazi i pravna nesigurnost i arbitratnost.

b. Metoda na elnog pravnog normiranja

pojavila se kao neophodna u onom trenutku kad je dru tveni poredak postao veoma slo en, a propisi sve slo eniji i mnogobrojniji, pa je snala enje u njima postalo mnogo te ko. u toj nepreglednosti te ko su se snalazili ne samo gra ani nego i pravni stru njaci.

Metoda na elnog pravnog normiranja kao posljedica svega javilo se nastojanje da se normiranje i primjena propisa pojednostave i to tako da bi se pravne norme u propisima svele na to manji broj na ela (principa). prvobitno, dakle, metoda na elnog pravnog normiranja trebala je biti sredstvo pojednostavljivanja i smanjivanja broja i obima op tih pravnih normi u dru tvu.

Prvi na in izra avanja metode na elnog pravnog normiranja 1. putem pravnog normiranja utvr uju se samo osnovna na ela, odnosno ure uje odre eni dru tveni odnos samo u osnovi; razrade i konkretizacija prepu taju se praksi. to bi dovodilo do nejednakosti i neravnopravnosti, pove anja pravne nesigurnosti i ugro avanja samog sistema; zato ovaj metod nije nigdje dosljedno primjenjen kao isklju iv metod.

Drugi na in izra avanja metode na elnog pravnog normiranja 2.ovim metodom normiranja u zakonodavstvu slo ene dr ave utvr uju se samo na ela, a razrada prepu ta organizacionim dijelovima te dr ave. utvr ivanjem osnovnih na ela u ustavu ili zakonu nastoji se odrediti: su tina i karakter dru tvenih odnosa; osnovni uslovi ostvarivanja prava i obaveza; definisanje zna ajnih pojmova koji se u propisu nalaze; na in tuma enja i interpretacije propisa i na in popunjavanja pravnih praznina.

Tre i na in izra avanja metode na elnog pravnog normiranja 3.metod na elnog normiranja se sastoji u kombinovanju pravila i na ela u jednom propisu. zaklju ak - metoda na elnog, odnosno principijelnog pravnog normiranja potrebna i upotrebljiva, ali se u praksi esto neadekvatno i pogre no primjenjuje.

c.Metoda taksativnog pravnog normiranja se sastoji u tome da se potpuno precizno navedu u pravnoj normi svi slu ajevi na koje se ta norma odnosi. ovakav metod normiranja je najpotpuniji i najsigurniji, a u primjeni tako stvorenih normi nema nikakvih nejasno a. ovakve norme se primjenjuju isklju ivo na slu ajeve koji su u njoj taksativno navedeni.

Metoda taksativnog pravnog normiranja zastupljena je u slu aju kada je nagla en iri dru tveni interes ili se radi o ograni avanju prava i sloboda ljudi. u nekim granama prava (krivi no, prekr ajno) primjenjuje se isklju ivo ova metoda normiranja. prednosti - u izri itom navo enju svih slu ajeva na koje se norma mora primijeniti, kao i uslovi koji se moraju uzeti u obzir.

Metoda taksativnog pravnog normiranja

propisuju se konkretna nare enja, zabrane. osnovni nedostaci - glomaznost i nepreglednost propisa i podlo nost estim izmjenama propisa, jer nijedan zakonodavac nije u mogu nosti unaprijed predvidjeti sve slu ajeve na koje propis treba da se odnosi.

d. Metoda primjeri nog pravnog normiranja, normiranje putem navo enja primjera sastoji se u propisivanju pravila pona anja za nekoliko tipi nih slu ajeva koji se u normi izri ito - primjeri no navode, s tim da se ta norma primjenjuje i na sve sli ne slu ajeve. primjenjiva u norme se ostavlja da analogijom utvrdi sli nost slu ajeva i na njih primijeni pravnu normu. normu treba pisati tako da bude jasno da se radi o ovom metodu normiranja.

Metoda primjeri nog pravnog normiranja za razliku od taksativnog normiranja, primjeri ne pravne norme su elasti nije i u njihovoj primjeni gotovo da nema pravnih praznina. propisi su kra i, racionalniji i ekonomi niji. me utim, kod iroke primjene analogije, na primjenjiva a se prenosi i normativna funkcija to ostavlja mogu nost zloupotrebe.

Metoda primjeri nog ili eksemplari nog normiranja zbog toga ovaj metod nikako ne treba koristiti u krivi nim propisima i drugim gdje bi to moglo proizvesti te e posljedice. tako e treba razlikovati ovu metodu od apstraktnog normiranja gdje se slu ajevi navode samo kao primjer. esta upotreba termina naro ito ili i u drugim primjerima.

Primjer Autorsko djelo je svako individualno intelektualno djelo sa podru ja umjetnosti, knji evnosti i nauke, naro ito: - literarna djela, - muzi ka djela, - arhitekturna djela... ovakav apstraktni opis vi e mogu ih slu ajeva zove se generalna klauzula.

e. Metoda kazuisti kog normiranja od mnogih autora nije prihva ena kao posebna jer ima mnogo sli nosti s primjeri nim normiranjem. koristi se kod stvaranja op tih pravnih normi koje se odnose samo na jedno konkretno pitanje ili za odre enog pravnog subjekta (Zakon o progla enju parka prirode...). prihvatljiva samo ako se primjenjuje izuzetno i restriktivno, ako se na drugi na in ne mo e ostvariti za tita odre enog dru tvenog interesa.

f. Metoda precedentnog normiranja se odnosi na stvaranje pojedina ne pravne norme za jedan konkretan slu aj, a zatim se toj normi daje funkcija op te pravne norme tako to se ona obavezno primjenjuje na sve takve slu ajeve. za razliku od svih drugih metoda kod ovog je objedinjena uloga primjenjiva a i stvaraoca pravne norme.

Metoda precedentnog normiranja ova metoda je samo izuzetna i sporedna kad je neophodno rije iti konkretan slu aj koji nije ure en op tom pravnom normom. opravdanje - mnoga pitanja nisu pravno ure ena, a u praksi je neophodno rije iti konkretne slu ajeve i sporove ne ekaju i dug i spor zakonodavni proces. kod stvaranja precedentnog prava mora se prvenstveo voditi ra una da tako stvorena norma bude primjenjiva i na ostale sli ne slu ajeve.

12. TEHNIKA IZRADE PRAVNIH PROPISA a. Pojam, razvoj i oblik izra avanja pravnih propisa

pravni propisi su ona pravila koja su na vi em stepenu dru tvenog razvoja zabilje ena pismom. pravni propisi su ona pravna pravila koja su izra ena pismom (u pisanom obliku), slikama, nomotehni kim formulama ili nekim drugim tehni kim sredstvima.

Razlike izme u pravnih propisa i pravnih pravila: 1. pravni propis je izra en u pisanom ili sli nom obliku, a pravilo nema vidljiv oblik, 2. propis je uvijek izra en eksplicitno, a pravilo mo e biti i implicitno, 3. propis se izra ava prije svoje primjene, a pravilo se mo e izraziti i samom primjenom,

Razlike izme u pravnih propisa i pravnih pravila:

4. pravna pravila istorijski prethode pravnim propisima koji su nastali kasnije, 5. propisi nastaju samo u formalnom obliku, a pravila i druga ije, 6. propisi mogu biti apstraktni, ali i konkretni, pravila su uvijek apstraktna.

Kako pravni propisi treba da budu izra eni? pravni propisi mogu biti izra eni na razli ite na ine, ali svakako nedvosmisleni, jasni i precizni, da ih razumiju i ljudi koji nisu pravno obrazovani. Jering - stvaralac pravne norme treba da misli kao filozof, a da normu pi e narodnim jezikom tj. da govori kao seljak. izbjegavati stru ne i nau ne izraze i upotrebljavati ih samo ako za to nema uobi ajenog izraza u narodnom jeziku.

b. Vrste op tih pravnih normi I - prema subjektima koji norme stvaraju: 1. dr avne, 2. norme drugih organizacija i 3. norme gra ana. II - prema sadr aju norme: 1. nare uju e, 2. zabranjuju e i 3. ovla uju e.

Vrste op tih pravnih normi III - prema dr avnim djelatnostima i organima koji stvaraju dr avne norme: 1. ustavne i zakonodavne, 2. norme efa dr ave, 3. norme vlade, 4. sudske i upravne norme. IV - prema vrsti dru tvenih odnosa: ustavne, gra anske, porodi ne, upravne, finansijske , radne, krivi ne...

Vrste op tih pravnih normi V. - prema kriterijumu uslovnosti a) uslovne ili apstraktne i b) bezuslovne ili konkretne pravne norme. VI. - prema kriterijumu broja subjekata prema kojima su upu ene (adresati) a) op te, b) posebne i c) pojedina ne pravne norme.

Vrste op tih pravnih normi VII - po na inu nastanka norme se dijele na obi ajne i postavljene. obi ajne nastaju u dugom vremenskom procesu, spontano i tvorac im je neorganizovano dru tvo. postavljene norme nastaju u ta no odre enom vremenu i imaju odre enog tvorca. VIII - po na inu izra avanja norme mogu biti pisane i nepisane.

Zabranjuju e pravne norme

zabranjuju e pravne norme primjenjuju se u slu aju kada se ele sprije iti neke radnje ili aktivnosti odre enih subjekata. po pravilu se radi o heteronomnim pravnim normama (zakonima ili drugim propisima dr avnih organa). npr. ko drugog li i ivota...kazni e se... zabranjeno je kloniranje ljudskih bi a.

Nare uju e pravne norme

koriste se onda kada je potrebno nekom subjektu nametnuti obavezu da ne to u ini ili ne u ini ili trpi, protiv svoje volje. i ove norme su heteronomne, a neki autori s pravom upozoravaju da ove norme imaju i izvjestan politi ki karakter. npr. ko ima odre enu imovinu...du an je da plati porez.

Dopu taju e pravne norme koriste se u pravnim propisima kada se eli ovlastiti odre eni subjekat na odre eno injenje ili ne injenje u skladu s propisanim uslovima. ove norme predstavljaju izuzetak u odnosu na zabranjuju e i nare uju e. npr. stranac za vrijeme boravka na teritoriji... mo e se kretati, boraviti, koristiti..

Ovla

uju e ili dispozitivne pravne norme

omogu avaju subjektima da sami po svojoj volji ure uju me usobne odnose, s tim da to mora biti u skladu s ustavom i zakonom. veoma pogodne za ure ivanje porodi nih odnosa (brak, odnosi roditelja i djece...) ograni avaju slobodu subjekta svojim sadr ajem.

Ovla

uju e ili dispozitivne pravne norme

dopu teno je sve ono to pravom nije zabranjeno i ograni eno. npr. prilikom zaklju enja braka, bra ni drugovi se mogu sporazumjeti... o budu em prezimenu svakog od njih. zabranjuju a - nije dopu teno djetetu dati pogrdno ime..

VI. Vrste pravnih normi prema kriterijumu broja subjekata prema kojima su upu ene (adresati) op te - se odnose na unaprijed neodre en broj subjekata, odnosno na sve gra ane jedne dr ave. posebne - u ovim normama subjekti se ozna avaju kao kategorije ljudi ili ustanova npr. studenti, penzioneri, univerziteti... to zna i da se ne pominju poimence, odnosno firmom... pojedina ne - koje se odnose na ta no odre ene subjekte (ovde se subjekti ozna avaju imenom i prezimenom, odnosno firmom, mjestom prebivali ta, pravnim statusom...)

Op te pravne norme - vrste univerzalne - one se odnose na sve dr avljane ili sva pravna lica npr. svako ima pravo niko ne mo e biti pravna lica su du na... partikularne ili posebne - one se odnose na odre ene kategorije subjekata, svrstane prema geografskom, polnom, starosnom, profesionalnom ili kom drugom kriterijumu zaposleni u dr avnim organima su du ni, student ima pravo, preduze a su du na... mnogo su e e partikularne op te norme.

Podjela dispozicija s obzirom na stepen odre enosti radnje predvi ene njima a. dispozicije sa nedovoljno odre enim pojmovima (pravni standardi); b. alternativne dispozicije; c. diskrecione dispozicije i d. dispozitivne (zamjenjive) ili blanketne dispozicije.

Pravni standardeste neodre ene dispozicije koje sadr e tzv. pravne standarde koji predstavljaju pojmove koji svoju sadr inu mogu mijenjati zavisno od konkretnih oklonosti u kojima se primjenjuju. npr. savjesno postupanje, dobar doma in, neprilago ena brzina, brza vo nja, javni moral, javni red i mir... pravni standardi normativni pojmovi koji se esto koriste u gra anskom, porodi nom ili upravnom pravu, ne i u krivi nom.

Alternativne dispozicije

alternativne dispozicije su one kojima se predvi a vi e mogu ih pravila pona anja, tako da subjekt ima mogu nost izbora. najpo eljnije u pravnom poretku jer pravu daju elasti nost, a za subjekte su povoljnije, tako da bi ih stvaraoci prava trebali koristiti kad god je to mogu e.

Diskrecione dispozicije one koje ovla uju nadle ni organ da sam slobodno odlu uje o odre enim pravima i obavezama. direktno se suprotstavljaju principu vladavine prava i zna ajno ru e pravnu sigurnost i prava i slobode ljudi. treba ih koristiti oprezno i restriktivno. npr. organ uprave nadle an za izdavanje odobrenja za dr anje vatrenog oru ja mo e odbiti zahtjev stranke bez posebnog obrazlo enja.

Blanketne pravne norme one u kojima je svjesno izostavljena ili dispozicija ili sankcija, s tim da je dato ovla enje odre enom organu da svojom odlukom utvrdi nedostaju i dio norme. u su tini fiktivne i takve i ostaju sve dok ih ovla eni organ ne dopuni. treba ih izbjegavati jer otvaraju mogu nost zloupotrebe prava, suprotne su principu vladavine prava i pravne dr ave, kao i drugim demokratskim principima.

Blanketne pravne norme opravdanje za njihovo postojanje je injenica da postoje odre eni dru tveni odnosi koje je veoma te ko unaprijed predvidjeti i precizno pravno normirati; zbog toga se u takvim slu ajevima stvara samo pravno na elo i pravna osnova koja daje ovla enje nadle nom organu da slobodno izabere i primijeni rje enje koje najbolje odgovara konkretnom slu aju. karakteristi ne - norme koje se ti u vanrednih prilika ili ratnog stanja u dr avi.

Blanketne pravne norme iz ovakve vrste pravnih normi do lo je u praksi do zna ajnog naru avanja demokratskih principa vladavine prava i pravne dr ave, kroz slu ajeve da se na izvr ne organe delegira pravo dono enja podzakonskih propisa koji bi po svom sadr aju morali biti ure eni zakonom. to je istovremeno i povreda nadle nosti.

Blanketna norma u kaznenom pravu propis koji se poziva na posebne propise kojima se upotpunjuje zakonski opis krivi nog djela (kd izazivanja saobra ajne nesre e upu uje se na ZOBS); pravna norma kojoj nije odre ena sankcija ve je ostavljeno u nadle nost odre enom subjektu da je sam odredi (npr. pusto enje uma; postojanje generalne klauzule ili na drugi na in ne propisuju se sve radnje po injenja kd.

c. Jezi ko izra avanje 1. Uop te o jeziku i vrste jezika jezikom se bavi posebna nauka-lingvistika. jezik je glavno sredstvo za izra avanje u pravnim propisima; zato je o njemu nu no govoriti i u okvirima nomotehnike. jezik - prete no biolo ka tvorevina, razvio se na odre enom stepenu dru tvenog razvoja tj. kad se dru tvo razvilo kao vi i stepen nad biolo kim ivotom ljudi.

Uop te o jeziku i vrste jezika naime, u dru tvu je do lo do potrebe zajedni kog ivota kroz koegzistenciju i kooperaciju koje podrazumijevaju me usobnu komunikaciju. komunikaciji treba me usobno saop tavanje misli, a osnovno sredstvo za to je jezik. neki govore o knji evnom i narodnom jeziku.

Kako se ostvaruje jezik?

rije nikom, gramati kim oblicima, mimikom, gestikulacijom, pa i namjernim utanjem. lingvisti ka nauka razlikuje tri vrste jezika: govorni, vizuelni i pisani. za pravna pravila i pravnu praksu od zna aja je govorni i donekle vizuelni jezik. za izradu pravnih propisa bitan je pisani jezik.

Govorni jezik

ima mnogo prednosti nad pisanim jezikom. izra ava se akusti kim glasovima, a mo e se poja avati intonacijom, pauzama... dovodi ljude u neposrednu vremensku i prostornu vezu i izra ava se u sada njosti.

Govorni jezik

ista re enica, zavisno od intonacije, mo e imati vi e zna enja (tvrdnja, pitanje...) glas a zavisno od intonacije mo e izra avati bol, radost, strah, iznena enje... za razliku od govornog, pisani jezik ima samo zna enje posrednosti.

Vizuelni jezik izra ava se mimikom, gestama i stvarnim situacijama, a njegova percepcija je vizuelna. mimika - razli iti pokreti glave i o iju ime se izra ava misao samostalno ili se dopunjava ono izre eno govorom. za razumijevanje govornog jezika od zna aja mogu biti razne situaciije: npr. utanje mo e biti pristanak ili odricanje.

Pisani jezik pojam koji ozna ava pismom izra enu misao. pismo je u pravni poredak u lo jo u starom vijeku. bio je to preokret i u pravnom poretku, ali i u dru tvenoj kulturi uop te. zapo inje razmi ljanje o tehnici izrade pravnih propisa. pisani jezik ima svojih prednosti, ali i nedostataka.

Pisani jezik - prednosti

pismo je veoma pogodno sredstvo za uvanje, reprodukciju i preno enje sadr aja. ono je postalo glavno sredstvo izra avanja u pravnom pokretu. njime se najlak e uva kontinuitet pravnih propisa.

Pisani jezik - mane 1. u pisanom jeziku otpadaju mimika, geste, intonacija i stvarne situacije to prakti no zna i da pisani jezik po snazi izra avanja ipak zaostaje za govornim jezikom. 2. u usmenim pravilima praznine i nerazumljivosti se mogu ispraviti odmah, kod pisanih propisa takvi se nedostaci mogu ukloniti samo u formalnoj proceduri.

Pisani jezik 3. pisani jezik je u odnosu na govorni siroma niji i prazniji i esto se tuma i kao njegova transformacija, ak i deformacija. danas - te i te na smislu, dopu ta se da u propisu mo e biti suvi nih i neprikladnih izraza koji se kroz primjenu ispravljaju. izra iva i propisa moraju se truditi da takvih rije i u propisima bude to manje.

Pisani jezik

sve navedeno zahtijeva od redaktora propisa te ak rad, poznavanje jezika, znanja iz nomotehnike, poznavanje materijalnog prava i ciljeva dru tvene politike. pisani jezik se izra ava pismom. kod nas su u slu benoj upotrebi irilica i latinica; ijekavski izgovor.

2. Gramati ka pravila u izradi pravnih propisa

gramatika je dio nauke o jeziku koji govori o glasovima, vrstama rije i i njihovim promjenama. gramatika je va na za uspje no stvaranje pravnih propisa. pravila gramatike se moraju po tovati i svaki redaktor propisa bi ih morao poznavati.

Pojam i sadr aj rije i rije i su sastavljene od jednog ili vi e glasova i imaju odre eno zna enje u jeziku. rije slu i da se izrazi misao o nekoj stvari, pojavi ili situaciji. rije je sredstvo za komuniciranje izme u ljudi, znak ili simbol za razumijevanje pojmova bez koga bi pravni propisi bili nezamislivi. rije je glavno sredstvo za nastanak i primjenu propisa.

Upotreba rije i

demokratski princip - da se propisi pi u na narodnom jeziku. zahtjev da se jedna rije upotrebljava u istom zna enju kako u okviru istog propisa, tako po mogu nosti i u okviru cijelog pravnog poretka, to je te ko ostvarivo.

Arhaizmi gr . archaios drevan

rije i tokom vremena esto mijenjaju svoje zna enje ili oblik. stvaraju se nove, a neke postaju zastarjele i gube se iz svakodnene upotrebe (arhaizmi). aeroplan avion; astal sto; eglenisati razgovarati; prdekana zatvor; rospija zla ena.

Pravne konstrukcije nove rije i su one koje su nastale s dru tvenim razvojem (npr. telefon, radioaparat, stanarina, vikendica, ra unovodstvo...) u pravnoj terminologiji nove rije i se nazivaju pravnim konstrukcijama. generalne ili op tepoznate rije i - one koje se upotrebljavaju na cijelom podru ju na kojem se koristi konkretni jezik.

Regionalne i strane rije i regionalne ili provincijalne rije i - one koje se po pravilu koriste samo u odre enoj regiji ili u em podru ju. njihovu upotrebu u pravnim propisima treba potpuno izbjegavati, a samo izuzetno koristiti u lokalnim propisima. upotreba stranih rije i u propisima bila je esta do 18. vijeka. od 19. vijeka preovladavaju nacionalni izrazi.

Mjera upotrebe stranih rije i u dana njem poretku, s razvojem materijalne kulture, ulazi u pravne propise mno tvo stranih rije i (fond, bilans, element, investiranje, komisija, kredit, mar a, procenat...) strane rije i treba koristiti u odre enoj mjeri i to samo ako nema doma ih adekvatnih termina.

Od ega zavisi zna enje rije i? zna enje rije i nije uvijek isto. to zavisi od toga da li ona stoji sama za sebe ili je u sastavu s drugim rije ima. npr: rije izdavanje - dozvole, zemlje, tajne, knjige; lan - porodice, suda, zakona; tijelo - ljudsko, predstavni ko...

Slo enice i kratice

slo enice su rije i koje su nastale spajanjem dviju ili vi e rije i u jednu (djelokrug, me unarodni, poljoprivreda, teto ina, nomotehnika, automobil, televizija...) kratice se ponekad upotrebljavaju u pravnim propisima.

Kratice

ima ih raznih vrsta. takve su: t. (ta ka), g. (godina), V. (vidi), v.d. (vr ilac du nosti), . . (mjesto pe ata), str. (stranica), sl. (sli no), up. (uporedi), dr (doktor), itd. (i tako dalje), npr. (na primjer).

Koje su to vrste rije i? lingvisti su veliku koli inu rije i rasporedili u razli ite vrste rije i i tako ih u inili preglednijim: imenice, pridjevi, zamjenice, brojevi, glagoli, prilozi, prijedlozi, veznici, uzvici i rje ice.

Imenice pravni propisi su prepuni imenica. vlastite, zajedni ke, zbirne, gradivne.. npr. teta, krivica, namjera, za tita, zastara, stvar, ugovor, posjed, vlasni tvo... bez imenica se u propisima ne bi mogli odrediti pravni subjekti, objekti, definicije... izra avanje je najpreciznije kad se upotrijebi imenica.

Pridjevi

da bi se u pravnim propisima, kao bitne karakteristike izrazila svojstvo i stanja, upotrebljavaju se pridjevi. npr. poslovna sposobnost, zatezne kamate, gruba nemarnost, prodajna cijena... ponekad se osim u pozitivu, pridjevi upotrebljavaju i u komparativu ili superlativu (ja i, iri...).

Zamjenice rije i koje zamjenjuju imenice, pridjeve i brojeve u svrhu nagla avanja, isticanja ili skra ivanja teksta. postoji vi e vrsta zamjenica: li ne, povratne, prisvojne, povratno-prisvojne, pokazne, upitne, odnosne, odre ene i neodre ene. upitne zamjenice se ne koriste u propisima - propisi po svojoj prirodi, pitanja zatvaraju, a ne otvaraju.

Brojevi rije i pomo u kojih se izra avaju odre ene veli ine ili koli ine u prostoru (redni brojevi) i vremenu (glavni brojevi) ili redosljed stvari. redovno se pi u arapskim znakovima, izuzetno rimskim, a samo u posebno va nim slu ajevima i slovima. u propisima se preporu uje datum izra avati u genitivu, a ne u nominativu (npr. prvog januara, a ne prvi januar).

Glagoli glagoli - veliki zna aj u pravnim propisima; njima se izra avaju aktivna, pasivna i uzajamna stanja, injenje, ne injenje, ovla enje, zabrane... va no je naglasiti razliku izme u nesvr enih (pisati, raditi) i svr enih glagola (viknuti, udariti, sko iti). nesvr eni izra avaju odre eni kontinuitet, a svr eni odre eni finalitet. nedopustivo je pomije ati ova dva glagolska oblika u pravnom propisu.

Prilozi i prijedlozi prilozi - rije i koje upu uju na mjesto, vrijeme, uzrok, na in, razlog...vr enja glagolske radnje. npr. od, iz, ispod, ovdje, ondje, gdje, tamo, uvijek, samo, zato, kada, danas obi no se ve u uz glagole i pridjeve. prijedlozi su nepromjenljive rije i koje izra avaju uzrok, sredstvo, odnos, mjesto, vrijeme, cilj, djelokrug... npr. u tekstu, kod banke, na podru ju.

Veznici veznici su nepromjenljive rije i koje spajaju ili razdvajaju rije i ili re enice. ima ih vi e vrsta: sastavni (i, pa, te), rastavni (ili), suprotni (a, ali, nego, ve ), odnosni (koji, iji, kakav), na inski (kako, kao, to, odakle), poredbeni (nego, to, kao), mjesni (gdje, kamo, kuda), vremenski ( im, dok, kada, kako, po to), uzro ni (jer, budu i da, kako), posljedi ni (da, tako, po to), uslovni (ako, li, kad, da) i dopunski (ako i, tako, premda, ma, iako).

Promjene rije i deklinacija i konjugacija bogatstvo jezika nije samo u mno tvu rije i, ve i u njihovim promjenama. deklinacija je mijenjanje rije i po pade ima. po pade ima se mijenjanju imenice, zamjenice, pridjevi i brojevi. na jezik ima sedam pade a; to su nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, instrumental i lokativ.

Nominativ ko, ta

kad se u pravnom propisu ho e ja e istaknuti subjekt kojem se u nadle nost stavlja neko pravo, obaveza, sticanje, on se stavlja u nominativ. npr. ministar finansija e...". nominativ je pade subjekta. ako se naslov sastoji od jedne rije i, on se tako e stavlja u nominativ.

Genitiv koga, ega genitiv je drugi pade i vezan je uz subjekt ili objekt. njime se izra ava koli ina, kvalitet, pripadanje (naknada tete, kvalitet sjemena...), imenici daje partitivno zna enje (koli ina potro ene vode), izra ava svojstvo ili izvor ( ovjek stranog porijekla, posao tr i ne kontrole), mo e ozna iti vrijeme kada se ne to doga a (zakup se pla a svakog prvog u mjesecu). javlja se uz: vi e, koliko, toliko, malo, dosta (vi e du nika, koliko povjerilaca, mnogo tereta, malo vremena).

Dativ kome, emu

dativ je tre i pade kojim se izra ava odnos pripadanja, oduzimanja, zabrane, dugovanja. njime se mo e izraziti i neka radnja u ne iju korist ili tetu. npr. pla a se povjeriocu, banka daje kredit preduze u, to ide meni u korist...

Akuzativ koga, ta

akuzativ izra ava uzrok, namjeru ili na in nekog odnosa (prouzrokovao je tetu) ili objekat obaveze (onaj ko je prouzrokovao tetu - tetnik e nadoknaditi tetu), mjeru vrijednosti (du nik duguje povjeriocu 1.000 eura), vrijeme koliko dugo je ne to trajalo (rok traje godinu dana).

Vokativ (slu i za dozivanje) i instrumental (s kim, s im) vokativ se u pravnim propisima ne upotrebljava. instrumental izra ava sredstvo pomo u kojeg se mo e obaviti neka radnja (voza upravlja autobusom), odnos izme u subjekata i objekata (o te eni je povrije en kamenom), pa ak i vrijeme (radnja se otvara sa izlaskom sunca).

Lokativ

lokativ se danas upotrebljava s prijedlogom gdje, kada, kako i pogodan je da se njime odredi objekt, radnja, mjesto i odnos u propisima (npr. nesta ica pogonskog goriva u tolikoj mjeri).

Konjugacija glagola konjugacija glagola tj. mijenjanje glagola po licima i vremenima. konjugacijom se izra ava razlika izme u pro log, sada njeg i budu eg vremena. za izradu propisa uglavnom se koristi sada nje i budu e vrijeme, pro lo vrlo rijetko (samo kad ne to treba konstatovati).

Konjugacija glagola ukoliko se radi o propisima koji nare uju, zabranjuju, dopu taju ili obja njavaju koristi se sada nje vrijeme (npr. poreska stopa se pove ava...). ako su propisi kaznenog tipa koristi se budu e vrijeme (npr. za prekr aj e se kazniti...). stupanje na snagu ili stavljanje van snage propisa izra ava se u sada njem vremenu.

3. Sintaksa u pravnim propisima nauka o re enici, njenim dijelovima i redosljedu rije i u re enici; od velikog zna aja za nomotehniku jer su propisi sa injeni od re enica. sintaksa je dio gramatike koji izu ava principe na osnovu kojih se, formiranjem i kombinovanjem odgovaraju ih jezi kih jedinica, od rije i formuli u re enice kao cjelovite (zavr ene) jedinice usmene ili pisane komunikacije.

Re enica re enica je osnovna sintaksi ka jedinica. ona je skup rije i ili samo jedna rije kojom se kazuje potpuna misao. osnovni zna aj re enice je da je subjekti (u nomotehni kom smislu: oni na koje se pravni propisi odnose) razumiju. prema strukturi re enica se sastoji od: subjekta, predikata i objekta.

Subjekt nosilac odre enog stanja ili djelovanja i uvijek ono o emu se u predikatu govori. dio re enice koji govori ko ne to radi, o kome se ili o emu se u re enici govori. npr. ovjek ima pravo da ... ili nadle ni organ e donijeti odluku... subjekt mo e biti imenica (sud rje ava...), zamjenica (on je nadle an...), pridjev (punoljetni imaju pravo...), broj (dvojica tre eg ekaju), prilog (malo je nedovoljno odre en izraz), infinitiv (u iti je korisno), pa ak i cijela re enica.

Subjekt

u propisima su mogu e i re enice bez subjekta (npr. pri a se, de ava se...). bitno je naglasiti da subjekt u re enici treba razlikovati od pravnog subjekta. pravni subjekt mo e biti samo lice, a re eni ni subjekt i neka stvar.

Predikat

predikat je dio re enice koji pokazuje to radi, to se o subjektu govori, odnosno koji govori ne to o subjektu. predikat i subjekat su povezani pod odre enim okolnostima. predikat se uvijek izra ava glagolom ili pomo nim glagolom (rje enje se izdaje, ili direktor je ovla en).

Objekat

objekat je dio re enice koji se odnosi na djelatnost subjekta i preciznije je odre uje (nadle no ministarstvo donosi drugostepeno rje enje u upravnom postupku). od objekta u re enici, razlikuju se objekti u pravnim odnosima.

Objekat u pravnim odnosima su to stvari, imovina, subjektivna prava injenja i pravni interesi. svaki pravni propis mo e biti od dvije ili vi e re enica koje mogu biti me usobno nezavisne, ali su misaono i pravno povezane (npr. drvo koje raste na zemlji tu smatra se nekretninom, a osnov sticanja vlasni tva na njemu je kupoprodaja).

Povezanost re enica mogu e je da re enice ne budu gramati ki me usobno povezane, ali njihov smisao pokazuje pravnu povezanost (npr. penzije se pove avaju mjese no, a njihov rast se vezuje za rast plata u privredi). povezanost re enica mo e biti razli ita (pogodbena, uzro na, posljedi na, odnosna, uporedna...)

Povezanost re enica

naj e e je glavna re enica na prvom, a zavisna na drugom mjestu, mogu e je i obrnuto, a tako e i da re enice budu umetnute jedna u drugu. jedino treba izbjegavati vi estruko, tzv. stepenasto umetanje.

Sintagma za razliku od re enice, sintagma predstavlja udru ivanje dviju ili vi e rije i koje ine odre eni iskaz i nemaju zna enje re enice. sintagma nema bitne elemente re enice (subjekat i predikat) ve ozna ava jedan pojam ili cjelinu bez obzira na broj rije i (npr. dr avno vlasni tvo nad prirodnim bogatstvima, poslovi od posebnog dru tvenog interesa...)

Cilj sintagme

osnovni cilj primjene sintagmi u pravnim propisima je racionalnost i ekonomi nost upotrebe rije i, skra ivanje teksta, izbjegavanje ponavljanja i uvo enja novih izraza. stvaranje sintagmi ne bi trebala biti stvar intuicije i slu ajnosti, ve prethodne analize i iznala enja pravog sadr aja, pogotovu iz razloga to sintagme esto imaju karakter pravnih standarda.

4.

ime se izra avaju propisi?

propisi se izra avaju rije ima i re enicama. rije i se uzimaju iz jezika koji se koristi u uobi ajenoj komunikaciji me u ljudima. obzirom da se pravnim propisima ostvaruju ciljevi dru tvene politike, javlja se potreba da se pored uobi ajenih koriste i odre eni stru ni termini.

Dvije grupe termina u pravnim propisima zbog toga ka emo da se u pravnim propisima koriste dvije grupe termina: obi ni i stru ni. obi ni termini upotrebljavaju se u pravnim propisima u jednakom zna enju, kao i u svakodnevnoj dru tvenoj komunikaciji izme u ljudi.

Kako nastaju stru ni termini? onog trenutka kada se u bilo kojem podru ju dru tvene kulture ostvaruju odre eni dru tveni ciljevi i obi ni termini dobijaju posebno zna enje - postaju stru ni termini. razvojem pravnog poretka, narastanjem specifi nosti izra avanja sve vi e termina dobija posebno stru no zna enje tako da govorimo o jednom irem pojmu pravne terminologije (npr. vlasni tvo, posjed, ugovor, zalog, krivica).

Zna enje termina u pravnim propisima razlika izme u obi nih termina i pravne terminologije je u tome to je za obi ne termine mjerodavan duh i pravila jezika, a za pravnu terminologiju mjerodavno je pravo. pravna terminologija nije uvo enje nekih novih termina nego davanje postoje im posebnog zna enja. obi ni termini dolaze od dru tva kao stvaraoca jezika, a pravni od pravnog poretka i dru tvene politike.

Va nost pravne terminologije ima veliki zna aj u izradi pravnih propisa, posebno s aspekta pravne sigurnosti. dobra terminologija mora biti i savremena i precizna. svaki termin bi trebao imati stalan sadr aj, a isti termin ne bi smio biti upotrijebljen za razne stvari. to je bitno i kod izrade pravnih propisa, ali je va no i pri nau noj obradi prava.

Latinski termini

nekad se jedinstvo pravne terminologije obezbje ivalo upotrebom latinskih termina. danas je to u pravu sve manje prisutno, a propisi se pi u na narodnom jeziku kako bi gra anima bili to razumljiviji. latinski termini se jo uvijek mogu upotrijebiti, ali samo uz doma e kao njihovo preciziranje.

5. Stilizacija u pravnim propisima

stilizacija je na in izra avanja u bilo kojoj grani stvarala ke djelatnosti. za nas je posebno va na stilizacija u izradi pravnih propisa. stilizaciju treba razlikovati od gramatike. gramatika obja njava sadr aj napisanog, a stilizacija obja njava na in pisanja.

Stilizacija u pravnim propisima nekad su se pravni propisi izra avali u stihovima, radi lak eg pam enja. danas - isklju ivo proza - stilistika proze. zna aj - prihvatljivom stilizacijom propisa dolazi do lak eg razumijevanja, a time se ostvaruju i ve a pravna sigurnost i ukupni ciljevi dru tvene politike. lo a stilizacija pravnih propisa dovodi do nejasno a, dvosmislenosti, te ko a u primjeni, gubljenja vremena, nepotrebnih sporova i uop te do pravne nesigurnosti.

Stilizacija u pravnim propisima pravni propis se sastoji od re enica, re enice od rije i, rije i od glasova, ali sve to ni ta ne bi zna ilo da nije uobli eno u jednu cjelinu i ako ne predstavlja jedinstvo u stilisti kom smislu. bitno je da su svi dijelovi povezani u cjelinu koja ne to izra ava, jer bi bez toga svako stvaranje pravnih propisa bilo uzaludno (npr. na promet nekretnina pla a se porez na promet. Visinu poreza utvr uje nadle ni organ poreske uprave).

Stilizacija u pravnim propisima nejedinstvenost stila ote ava razumijevanje i primjenu propisa pogotovo ako su obimni, mnogobrojni i u sadr inskom smislu se nalaze na vi e mjesta. stil pri stvaranju propisa mora odgovarati shvatanjima prosje nog ovjeka, s prosje nim pam enjem i mentalnim sklopom.

Redoslijed rije i u pravnim propisima bitno je da i redoslijed rije i u propisima odgovara pravilima jezika i percepcije u svijesti ovjeka. va nu ulogu ima i intonacija ili nagla avanje. za razliku od govornog jezika, u pisanom se nagla avanje posti e tako to se najva niji termini stavljaju na prvo i posljednje mjesto u re enici (npr. udru enje gra ana sti e svojstvo pravnog lica upisom u registar).

Kvantitet stila u propisu zna i broj grafi kih jedinica kojima je izra ena jedna misao. najbolji je omjer onaj u kojem je broj upotrijebljenih grafi kih znakova ta no onoliki koliki je potreban da bi se namjeravana misao jasno i precizno izrazila. ukoliko je upotrijebljeno manje grafi kih znakova od potrebnih govorimo o sabijenosti stila i obrnuto o razvu enosti stila (npr. doga aj je potvrdilo 40 svjedoka od kojih su neki jo ivi, a neki su ve umrli).

Kvantitet stila u propisu i sabijenost i razvu enost stila su nepotrebni. prva dovodi do nerazumljivosti i besmislica (npr. otac je Petru umro ve u estoj godini), a drugo do nepotrebnog ponavljanja, op irnosti pa i nesuvislosti. u pravnim propisima treba izbjegavati upotrebu pleonazama (dva sinonima za isti pojam). npr. ni traga, ni glasa; nastupila je teta i kvar.

Kvalitet stila se mjeri odre enim odnosom izme u jezi kog izraza i logi kog smisla pravnog propisa. vrijednost nekog propisa se odre uje prema tome da li je kvalitet stila ostvaren potpuno, djelimi no ili nepotpuno. smatra se da je kvalitet stila potpun kad jedan izraz uvijek izra ava istu misao. zahtjev za razumljivo u pravnih propisa podrazumijeva da su oni sastavljeni prema zahtjevima lingvistike, logike i pravne nauke.

Kvalitet stila zlatno pravilo da se za odre eni pojam upotrebljava samo odre eni izraz, to prakti no zna i da je jezi ki izraz upravo ono to je i misao htjela izraziti. pojednostavljeno re eno: pi i tako da te ne samo mogu, ve i moraju razumjeti. pri izradi pravnih propisa treba koristiti termine koji se koriste na cijelom jezi kom podru ju i izbjegavati provincijalizme.

Nedostaci u pravnim propisima

postoje u pravnim propisima neki ve ustaljeni nedostaci tako da se mogu smatrati tipi nim. homonimi su one rije i koje imaju vi e zna enja (kosa, oru je, isprava, red, javni prevoz, ugovor). homonime je u izradi pravnih propisa te ko izbje i, pa ih zato treba precizirati (kosa na glavi, drumski javni prevoz...)

Sinonim gr . sin-vi e; onoma-ime je rije koja je po zna enju identi na ili vrlo sli na nekoj drugoj rije i, ali se od nje razlikuje po svom obliku. npr. inspekcija i nadzor; cesta, put, drum; kruh i hljeb; zrak i vazduh; vlasni tvo i svojina; nemarnost i nehat; dom i ku a... u propisima sinonime treba izbjegavati u cilju jednakosti izra avanja i izbjegavanja pogre nog tuma enja.

Antonimi gr .anti protiv; onoma -ime

antonimi su rije i suprotnog zna enja (npr. visok - nizak; lijep - ru an; sposoban nesposoban). antonimi, dakle, imaju uporedno zna enje. u propisima su neizbje ni, ali treba voditi ra una o njihovoj pravilnoj upotrebi.

Paronimi rije i izvedene iz istog korijena koje su, sli ne drugim rije ima, ali u odnosu na njih imaju druga ije zna enje (raspravljanje i rasprava, razvod i rastava, prethodno pitanje i prija nje stanje). paronimi mogu dovesti do pogre ne formulacije pravnog propisa, a time i do pogre ne primjene. zbog toga ih treba izbjegavati.

Homonimi

rije i jednake po glasovnom sastavu, a razli ite po zna enju. npr. u umi umi li e. pao grad na grad. Jela je jela razna jela.

Difuzne rije i

su one kojima se ne mo e odrediti ta ka zna enja zbog irine, dubine i razvu enosti njihovog sadr aja. takve su rije i: malo, mnogo, hitno, te ko, lako, znatno, odgovaraju e, veoma, va no... u propisima ih treba izbjegavati, ali to uvijek ne e biti mogu e.

Metafora metafora je na in izra avanja u slikama, uporedbama, sli nostima i prenesenim zna enjima (npr. nema krova nad glavom nema stana, zadr avanje cijena na zate enom nivou -zate ene cijene). metafori kim izra avanjem ho e se ne to ivlje istaknuti. metafori ki izrazi nisu pogodni za stvaranje pravnih propisa, te ih ne treba koristiti.

Eufemizam (eu-dobar; pheme-govor eufemizam stilska figura kojom se odre eni izraz zamjenjuje ubla avaju im izrazom (npr. iz pristojnosti, vjere..) na in izra avanja u pravnim propisima koji nije siguran i treba ga izbjegavati. npr. malo je veseo (pijan je); uvijek obilazi istinu (la e); on nas je zauvijek napustio... disfemizam namjerno kori enje ru nijeg, o trijeg izraza (on je hrana crvima...)

Ljepota stila spada u estetsko izra avanje i ocjenjuje se mjerilima koje spadaju u osje ajno podru je ovjeka. radi se o vi em stepenu dru tvene kulture. ljepota stila je svojevrsno posebno nau no podru je - knji evna stilistika. o ovome bi stvaraoci pravnih propisa, barem kod zna ajnijih zakonodavnih projekata morali konsultovati lingvisti ke stru njake.

Interpukcijski znaci

ta ka, ta ka i zapeta, zapeta, dvije ta ke (dvota ka) navodnici, crta, upitnik, uzvi nik, znak jednakosti i zagrada. slu e da se jasnije prenese misao izra ena re enicom.

Ta ka

ta ka se stavlja na kraj izjavne (obavje tajne) re enice kojom se zavr ava misao. iza naslova i potpisa ta ka se ne stavlja. stavlja se iza skra enica (itd., i sl., i dr.). ta ka pri itanju signalizuje odre enu pauzu, to joj daje i psiholo ki zna aj.

Zapeta stavlja se izme u rije i i re enica koje nisu tijesno povezane i u slu aju rije i koje zna e nabrajanje, naknadno dodavanje, suprotnost i naknadno isticanje, a tako e ako to zahtijeva du ina i slo enost misli. umetnute re enice se obavezno odvajaju zapetama, kao i sve suprotne, isklju ne, zaklju ne, zavisne, uzro ne i posljedi ne re enice.

Ta ka i zapeta ta ka i zapeta se stavlja izme u re enica koje su u me usobnoj vezi te se ne mogu odvajati ta kom, ali je veza me u njima ne to slabija nego u re enicama koje se odvajaju zapetama. dvije ta ke se stavljaju iza rije i koje slijedi nabrajanje, ispred navo enja tu ih rije i kao i izme u brojeva u zna enju prema (6:2).

Navodnici, upitnik i uzvi nik

navodnici se stavljaju na po etku i kraju tu ih rije i koje se doslovno citiraju. u pravnim propisima se rijetko primjenjuju. upitnik i uzvi nik, znak jednakosti i zagrade se u propisima skoro i ne upotrebljavaju.

Crta

crta se stavlja ispred rije i ili re enice koja se eli posebno naglasiti ili kad se isti e ne to neo ekivano ili suprotno. mo e se koristiti umjesto navodnika (samo prvog dijela), kao ja e nagla ena pauza umjesto zapete. pi e se i izme u brojeva u zna enju prijedloga do (1958 - 2038.).

6. Pojam re enice

ako se napi e samo jedna rije , bez misaone povezanosti s drugim rije ima, ne izra ava se time nikakva misao. tek kad se upotrijebi vi e rije i ili jedna misaono povezana s ne im to ozna ava druga, dobijamo jasno izra enu misao koju nazivamo re enicom.

Kakve mogu biti re enice po svom sastavu?

po svom sastavu re enice mogu biti: 1. proste, 2. pro irene i 3. slo ene. svaka od navedenih re enica mo e biti potvrdna ili odri na, uzvi na i upitna.

Pojam i sastav re enice

re enica je misao kazana ili napisana rije ima. svaka re enica ima: 1. subjekt (ono o emu se u re enici govori) 2. predikat (rije i koje o subjektu ne to govore).

Proste re enice se sastoje samo od subjekta i predikata, obi no sadr anih u dvije, a rijetko vi e rije i. proste re enice se vrlo rijetko koriste za izradu pravnih propisa jer zbog svoje turosti ne ukazuju dovoljno na svoj sadr aj i ne pru aju potpune informacije. prosta re enica se ponekad mo e sastojati od samo jedne rije i u kojoj je sadr an i subjekat i predikat (npr. govorim, pi em, grmi).

Pro irene re enice i atributi pro irene re enice su one koje pored subjekta i predikata sadr e i druge dodatke. dodaci mogu biti: imeni ni i glagolski. imeni ni - one rije i koje se dodaju nekom imenu u re enici, s ciljem da bli e opi u njegove karakteristike, a zovu se atributi. atributi su neophodan sadr aj pravnih propisa (npr. op tinski sud, okru ni sud, dr avna vlast...)

Glagolski dodaci glagolski dodaci su rije i koje se dodaju glagolima s ciljem da odrede vrijeme vr enja glagolske radnje, mjesto, na in, sredstvo, uzrok, oru e i sl. kojim se ta radnja vr i (npr. isto a vrste, autenti nost i isto a sorte...) glagolski dodaci su neophodni u propisima s ciljem da se preciznije ozna i sadr aj pravne norme i uslovi njene primjene. najpogodniji u izradi pravnih propisa.

Slo ene re enice slo ene re enice su sastavljene od dvije ili vi e prostih ili pro irenih re enica koje zajedno ine cjelinu. ukoliko se proste ili pro irene re enice u sastavu slo ene mogu samostalno upotrijebiti nazivaju se nezavisnim, a ukoliko je njihov sadr aj jasan samo ako je u vezi s drugim to su zavisne re enice.

Glavne i sporedne re enice

nezavisne (glavne) re enice u okviru slo ene re enice, a zavisne su sporedne. sporedne mogu biti razli ite s osnovnim ciljem da dopune re enicu o kojoj zavise. u zavisnosti od tog cilja to su: vremenske, poredbene, uzro ne, uslovne, odnosne, izri ne, na inske...

Kvalitet re enica pravni propisi se sastoje od re enica, jer se na drugi na in i ne mogu pismeno izraziti. od kvaliteta re enica zavisi kvalitet propisa, njegova racionalnost i razumljivost. zbog toga su glomazne re enice nedostatak u pravnim propisima koji treba izbjegavati.

7. Izra avanje sli no jezi kom kako je nivo dru tvene kulture rastao govorni, vizuelni i pisani jezik je postajao nedovoljan da kvalitetno i precizno do kraja izrazi nove elemente u komuniciranju i preno enju misli i sadr aja. do lo je do mnogih novosti u na inu izra avanja, a neke od njih su postepeno na le svoje mjesto i u pravnim propisima. izra avanjem sli nom jezi kom slu e se razne tehni ke nauke, matematika, ekonomija...

Slike,nacrti,tablice i sl. u propisima u cilju preciznijeg izra avanja u nekim pravnim propisima dodaju se razne slike, nacrti, tablice... ovo se koristi naro ito u propisima kojima se utvr uju zastave, grbovi, nov anice, ordenje, geografske karte... ako su manjeg formata slike se uklapaju u tekst propisa, a ve i formati se dodaju propisima kao prilog, s tim da se u samom propisu to mora izri ito naglasiti.

Kori

enje brojeva i grafikona u propisima

u pravnim propisima se tako e mogu koristiti brojevi da bi se izrazili odre eni kvantitativni odnosi me u pojavama. me utim izra avanje brojevima je ograni eno i slabo razumljivo prosje nom gra aninu. da bi se ovaj nedostatak donekle ispravio upotrebljava se koordinatni sistem uz pomo kojeg se izra uju grafikoni.

Kori enje matemati kih formula u propisima u izradi pravnih propisa mogu se koristiti i matemati ke formule. one su ipak ograni ene u izra avanju i u propisima imaju samo zna aj dodatka. s druge strane, sve vi e je u praksi situacija koje se na taj na in mogu izraziti pa i njihova primjena ima perspektivu, a formule sve ve i zna aj.

8. Logi ko izra avanje

logika - nauka o principima mi ljenja i zakonima saznanja istine. u stvaranju prava va no mjesto pripada logici. jezi ko izra avanje nu no mora biti povezano s logi kim jer bi re enica bez logi kog sadr aja bila obi na besmislica.

Nu nost logi kog izra avanja logi ko izra avanje, zajedno s jezi kim, neophodno za stvaranje i primjenu pravnih propisa. s aspekta pravnog poretka zakoni mi ljenja su bitan sastavni dio pravnih propisa. poznavanje logike je neophodno za izradu pravnih propisa, a logika je na odre en na in dio nomotehnike, pa ak i jedan od njenih najva nijih dijelova.

9. Pojmovi u pravnim propisima pravne norme se sastoje od pojmova koji su logi kim vezama misaono povezani. dvije vrste: 1. obi ni - nepravi iz obi nog ivota... 2. pravni izra avaju pravne pojave, njima se postoje a stvarnost preobra ava u pravnu.

Pojmovi u pravnim propisima Klasifikacija pojmova

ne postoji potpuna klasifikacija pojmova. op ti, posebni, individualni, jednaki, koordinirani, kontrarni, kontradiktorni, subordinirani, superordinirani, sli ni, apsolutni, relativni, korelativni, pravni ...

I.Op ti ili kolektivni pojmovi op ti ili kolektivni pojmovi su oni koji izra avaju karakteristi ne osobine grupe predmeta. pod kolektivne pojmove se mogu podvesti svi predmeti ili ni i pojmovi jedne vrste - u nauci se jo i zovu univerzalni. takvi su npr. bi e ( ivo bi e, ki menjak, sisar, ovjek) stvarno pravo (posjed, vlasni tvo, zalog, slu nost, pravo gra enja).

Posebni i pojedina ni pojmovi posebni ili u i pojmovi su oni koji spadaju u kolektivne i ine njihov poseban dio koji se mo e dalje diferencirati; npr. porodi no pravo (bra no pravo, roditeljsko pravo, starateljstvo, usvojenje). pojedina ni ili individualni pojmovi su oni kojima se ozna ava samo jedan predmet, pojava ili stanje; oni se ne mogu dalje dijeliti, a da ne izgube svoj zna aj. npr. obi na kra a.

II.Jednaki ili identi ni pojmovi

jednaki ili identi ni pojmovi su oni koji imaju jednak sadr aj i obim. oni su logi ki jednaki, a razlikuju se samo jezi ki (npr. testament - oporuka ). to su u jezi kom smislu sinonimi i u pravnim propisima ih treba izbjegavati.

Koordinirani pojmovi

koordinirani pojmovi - oni koji izme u sebe ne moraju imati direktnu vezu, nego samo indirektnu. takvi su pojmovi posjed i vlasni tvo, a svode se pod pojam stvarno pravo.

Kontrarni i kontradiktorni pojmovi

kontrarni - pojmovi koji se sadr ajno me usobno razlikuju, ali se ne isklju uju. npr. siroma an i bogat, namjera i nehat, rentabilan i nerentabilan. kontradiktorni - pojmovi koji su sadr ajno toliko suprotni da se me usobno isklju uju. npr. pravedan i nepravedan, kriv i nevin. upotrebu ovih pojmova u pravnim propisima treba izbjegavati koliko je mogu e.

Subordinirani i superordinirani pojmovi subordinirani pojmovi su oni koji se sadr ajno mogu svesti pod neki drugi vi i pojam; pojam vlasni tva se svodi pod pojam stvarnog prava, ovaj pod pojam gra anskog, a ovaj pod op ti pojam prava. superordinirani pojmovi - pojmovi pod koje se mogu sadr ajno podvesti drugi pojmovi; npr. pojam prava je superordiniran pojmu gra anskog prava, ovaj stvarnom, a ovaj vlasni tvu.

Sli ni pojmovi

sli ni pojmovi su oni koji se djelimi no me usobno pokrivaju, ali i sadr ajem razlikuju. takvi su: zakupac i kupac, zamjena i kupoprodaja, zalog i hipoteka. sli ni pojmovi se u pravnim propisima normiraju svaki posebno.

Apsolutni i relativni pojmovi apsolutni pojmovi su oni kojima se izra ava neko ja e subjektivno pravo u odnosu na neko drugo pravo, a relativni oni koji u primjeni izra avaju neko slabije subjektivno pravo u odnosu na neko drago. takvi su pojmovi: stvarno pravo (apsolutni pojam) u odnosu na obligaciono pravo (relativni pojam).

Pravni pojmovi

u pravnom poretku se pojavljuje i posebna vrsta pojmova. to su tzv. pravni pojmovi, kojima je pravo dalo poseban karakter obzirom na sadr aj i posljedice u poretku.

Pravni pojmovi

npr. posjed, vlasni tvo, ugovor, obaveza... i oni kao i svi drugi potpadaju pod zakone logike. pravni pojmovi su svojevrsni pravni instrumenti ostvarenja ciljeva dru tvene politike. bez njih bi se ti ciljevi te e ostvarivali.

isti pravni pojmovi

isti pravni pojmovi - oni koji se posebno stvaraju za potrebe pravnog normiranja. npr. pravni posao, upravni spor, prethodno pitanje, pravi na naknada... oni se stvaraju zbog toga to u jeziku nema tih pojmova kao gotovih, a bitni su jer se bez njih ne mogu odre eni dru tveni odnosi formulisati kao pravni.

Pravne konstrukcije

posebna vrsta izvedenih pojmova. stvaraju se tako da se iz vi e ni ih pojmova iste vrste uzimaju njihovi bitni elementi i unose u novi pojam. taj novi pojam izra ava sve te ni e pojmove. npr. industrijske mineralne sirovine, javno ovla enje nedr avnih organizacija.

Pravna terminologija

ozna ava stru ne izraze koji su prihva eni u pravnoj nauci i koji se upotrebljavaju u pravnim propisima. stvaranje pravne terminologije je dug proces, u nekim slu ajevima neki pojmovi su stari hiljade godina, a ve ina nosi pe at uslova i vremena u kojima su nastali.

10. Definisanje pravnih pojmova jeste odre ivanje pojma po njegovim svojstvima s ciljem da bude jasan i razumljiv po sadr aju i razgrani en od ni ih i vi ih istorodnih pojmova. definisanjem se posti e jasno a, preciznost, pravna sigurnost, olak ava tuma enje... potreba za definisanjem postoji samo za one pojmove koji nisu dovoljno jasni i precizni.

Definicije definicije u pravu imaju veliki zna aj. pojam i njegova definicija treba ta no da odgovaraju ciljevima koji se propisima ostvaruju. definicija ne bi trebala biti ni pre iroka ni preuska. nepovoljnost definicije je u tome to kad se neki pojam defini e, zaustavlja se njegov dalji razvoj.

Definisanje pravnih pojmova vrste

A. op te definisanje se sastoji u tome da se u odre enom propisu defini e neki pojam i ta se definicija primjenjuje generalno i obavezuje sve stvaraoce pravnih propisa kao op teobavezna (krivi no djelo, umi ljaj, zabluda).

Definisanje pravnih pojmova vrste

B. posebno definisanje pravnih pojmova vr i se posebno u svakom propisu u kojem se pojam upotrebljava i to na dva na ina: 1. u uvodnim odredbama 2. u pojedinim dijelovima propisa. prvi je na in mnogo jasniji, pregledniji i racionalniji.

Vrste definicija

1. afirmativne i negativne, 2. apsolutne i relativne, 3. sinteti ke, 3. analiti ke, 4. cirkularne, 5. blanketne, 6. varijabilne i tzv. problemati ne.

Afirmativne i negativne definicije afirmativne - one kojima se pojam potvrdno defini e tj. odre uje se ta on sadr i (npr. zdravstvena za tita je skup mjera, aktivnosti i postupaka na o uvanju i za titi zdravlja). negativne - odre uju ta odre eni pravni pojam ne sadr i i na ta se ne odnosi (npr. nije krivi no djelo ono djelo koje je u injeno u nu noj odbrani).

Apsolutne i relativne definicije apsolutne - potpuno i definitivno odre uju sadr aj nekog pojma ne stavljaju i ga u odnos prema nekom drugom pravu (npr. pojam vlasni tva: vlasnik ima pravo raspolagati svojom imovinom u skladu sa zakonom). relativne - one u kojima se odre eni pravni pojam defini e u odnosu na druga prava ili obaveze (npr. dr ava je du na pru iti starateljstvo maloljetnoj djeci bez roditeljskog staranja kao i punoljetnim licima koja nisu sposobna da se sama brinu o sebi).

Analiti ke definicije

analiti ke definicije opredjeljuju pojam tako to opisuju i nabrajaju njegove karakteristike i sadr aj. one su stilski ire od sinteti kih, daju jasniju sliku pojma i zgodnije su za upotrebu u praksi. ali su istovremeno i glomazne i neracionalne (npr. pojam eksproprijacije...).

Sinteti ke definicije

sinteti ke definicije su one kojima se pravni pojam odre uje jedinstvenim i zajedni kim oznakama koje odgovaraju i sastavnim dijelovima toga pojma, te utvr uju neophodne relacije tog pojma i drugih pojmova sa kojima je on u vezi (npr. redovni sudovi su organi dr avne vlasti...).

Blanketne i cirkularne definicije blanketne - one koje samo ozna avaju pojam, ali ne odre uju njegov sadr aj, nego prepu taju da to u ini neko drugi u skladu s dru tvenim shvatanjima (npr. pojam morala). cirkularne - postoje kad se jedan pojam defini e uz pomo drugog,a drugi uz pomo prvog (npr. zabranjeno je ono to se ne smije initi; ne smije se initi ono to je zabranjeno).

Varijabilne i problemati ne definicije

varijabilne - one koje su ve jednom utvr ene, ali su kasnije zbog izmijenjenih dru tvenih okolnosti u praksi (obi no sudskoj) izmijenjene. problemati ne definicije (npr. pivo kao prehrambeni proizvod, duvan kao ive na namirnica, brod kao nekretnina...)

11.Sudovi u pravnim propisima bez sudova nema ni op tih pravnih normi. pravne norme se sastoje iz pravnih pojmova koji nemaju svoje uloge prije nego to se pove u u logi ne cjeline - sudove. jedan ili vi e sudova ine pravnu normu. sud je spoj dva ili vi e pravnih pojmova koji predstavljaju logi ku cjelinu kojom se ne to tvrdi, pori e, tra i ili izra ava. sud se izra ava jednom ili vi e re enica.

Sudovi kojima se ne to tvrdi, pori e, tra i ili izra ava da bi re enica imala sadr aj suda mora povezivati vi e pravnih pojmova u jednu logi nu cjelinu kojom se ne to tvrdi, pori e, tra i ili izra ava. re enica koja nema neki od ovih elemenata (tvrdnja, poricanje, tra enje i izra avanje) nema svojstvo suda. sud kojim se ne to tvrdi: obradivim zemlji tem smatraju se njive, livade..

Sudovi kojima se ne to tvrdi, pori e, tra i ili izra ava sud kojim se ne to pori e: povr ine obradivog zemlji ta ne mogu se smanjivati, niti se zemlji te mo e koristiti u nepoljoprivredne svrhe. sud kojim se ne to tra i:vlasnik poljoprivrednog zemlji ta du an je da ga koristi u skladu sa propisanim uslovima. sud kojim se ne to izra ava: dr ava poreskom politikom podsti e potpunije kori enje poljoprivrednog zemlji ta.

Stav stvaraoci pravnih propisa treba da razlikuju stavove od sudova. stav je nepotpuni izraz koga ine dva ili vi e pojmova, u re enici koja ima smisao, ali ni ta ne tvrdi, ne pori e. stavovi ne moraju biti ni istiniti, ni la ni, oni jednostavno ne to opisuju. zbog toga stavove treba izbjegavati u pravnim propisima.

Bitni elementi sudova

sudovi se sastoje od tri bitna elementa: 1. subjekt - o kome se ne to tvrdi, 2. predikat - misao koja o subjektu ne to tvrdi ili pori e i 3. kopola - tj. veza izme u subjekta i predikata.

Sud sudovi se u pravu nazivaju pravnim normama jer se njima ure uje status ili pona anje subjekata na koje se norma odnosi. sud ili pravna norma ne mora se odnositi na stvarnost, ono to jeste i egzistira, nego na to kakav odnos treba biti, ta se nala e i o ekuje. sudovi su najfunkcionalnije sredstvo za izra avanje ciljeva dru tvene politike.

Sud u pore enju s pojmovima, sudovi su iri od njih. oni izra avaju stanje, svojstvo, radnju... to se samim pojmom ne mo e posti i. sudovi izra avaju odnos izme u pojmova. sudovi su sredstvo za izra avanje odnosa izme u ljudi. pravni propisi nisu ni ta drugo nego ve i broj sudova raznih vrsta.

Vrste sudova

I - po obimu (kvantitetu): 1. univerzalni, 2. partikularni, 3. pojedina ni (singularni). II po kvalitetu: 1. afirmativni i 2. negativni.

Vrste sudova

III po strukturi: 1. prosti i 2. slo eni prosti: relacioni, predikativni, sudovi kojima se imenuje sadr aj ili egzistencioni i impersonalni (bezli ni). slo eni: konjuktivni, disjunktivni, hipoteti ki,

Vrste sudova IV po modalitetu: 1. apodikti ki, 2. asertori ki, 3. problemati ki. sudovi s presumpcijama, sudovi s fikcijama i kategori ki sudovi.

I.1. Univerzalni sudovi univerzalni - obuhvataju sve pojmove iste vrste. npr. ustavna odredba prema kojoj su gra ani jednaki u pravima i du nostima bez obzira na rasu, naciju ovim sudom se osigurava jednakost svih. imaju kvantitativni karakter jer se njima izra ava koli ina. ove sudove treba unositi u pravne propise kad god je to mogu e, jer doprinose pravnoj sigurnosti i jednakosti svih.

I.2. Partikularni sudovi oni kojim se ne to tvrdi, pori e, tra i ili izra ava, ali samo djelimi no, samo za odre ena lica ili predmete ili pod odre enim okolnostima. izra avaju se pojmom: neki, koji.... gra ani koji su mobilisani imaju pravo... partikulame sudove treba pa ljivo unositi u propise jer se njima stvara nejednakost me u subjektima, neki se stavljaju u bolji ili lo iji polo aj.

I.3. Pojedina ni ili singularni sudovi su sudovi kojima se ne to tvrdi ili pori e, ali samo za neki konkretan slu aj. i njima se izra ava kvantitet, ali u najmanjem obimu. pojedina ni sudovi su u primjeni karakteristi ni za pojedina ne pravne norme, ali se izuzetno mogu primijeniti i u op tim pravnim normama.

II.1.Afirmativni sudovi

oni kojim se izra ava to jeste ili to treba biti. ovim sudovima se izra ava kvalitet. ovi sudovi su vrlo va ni jer se na njima zasniva pravni sistem svake dr ave. naj e e kori eni pojmovi u ovim sudovima su: jeste, treba, mora, mo e, ne mo e...; npr. gra ani su du ni pla ati porez.

II.2. Negativni sudovi oni sudovi kojima se u pravnoj normi ne to zabranjuje, ne dopu ta, odbija... npr. nije dopu teno initi tetu. naj e e se izra avaju terminima: ne smije, ne mo e, zabranjuje se, odbija se... instrument spre avanja razvoja dru tva u nedopu tenom pravcu. karakteristi ni za krivi no, prekr ajno, privredno-prestupno pravo..

III. 1. Prosti sudovi

oni koji se ne mogu dijeliti na u e cjeline koje bi imale samostalni smisao. relacioni: odnosi izme u ljudi i predmeta, predikativni: ukazuju na predmet suda, egzistencioni ili sudovi kojima se imenuje sadr aj oni kojima se ozna ava su tina, impersonalni bezli ni.

III.Slo eni sudovi III.1. Konjuktivni sudovi

onaj kojim se izra ava volja (sadr aj) i koji je povezan sa drugim pravnim sudom, on ne mo e stajati samostalno, ve mora biti povezan sa drugim prostim sudom ili vi e njih. npr. radnici u nau no-istra iva kim organizacijama, kao donosioci usluga..

III.2. Hipoteti ki sudovi onaj koji ukazuje na odnose izme u uslova i posljedica izre enih u pravnoj normi; i ovdje se radi o me usobnim odnosima dva ili vi e sudova koji su povezani veznikom: ako, onda, tada... hipoteti ki propis je sastavljen od dva suda, jednog uzro nog i drugog posljedi nog. npr. ako je neko u inio krivi no djelo, kazni e se. imaju zna ajno mjesto u pravnom poretku jer djeluju regulativno i za titno.

III.3. Disjunktivni sudovi

oni kojima se izra ava alternativno pravo ili obaveza subjekta. npr. kupac mora platiti kupoprodajnu cijenu ili odustanicu. unose u normu elasti nost, omogu avaju njeno prilago avanje pojedinim situacijama, podobni za dispozitivne norme.

IV. 1. Apodikti ki sudovi oni kojima se izra ava izvjesna nu nost, neophodnost, i zato se zovu i sudovi istine, a u op te pravne norme ih treba unositi samo kada treba ne to izri ito naglasiti. npr. volja za zaklju enje ugovora mo e se izjaviti rije ima, uobi ajenim znacima ili pona anjem iz koga se mo e sa sigurno u zaklju iti o njenom postojanju.

IV.2. Asertori ki sudovi oni kojima se u propisu ne to odre uje ili utvr uje to u stvarnosti i ne mora biti tako. druga ije se zovu i normativni sudovi ili sudovi odluke (termini: du nost, obaveza, smije, ne smije...) npr. smatra se da je neko punoljetan kad navr i 18 godina, ili kupoprodajni ugovor mora biti u pisanom obliku. uglavnom sadr ani u propisima o braku, dr avljanstvu, novcu, putnim ispravama.

IV.3. Problemati ki sudovi oni kojima se izra ava mogu nost, vjerovatno a, uslov... npr. ako podnosilac prijedloga za dozvolu izvr enja pripremnih radnji u ini vjerovatnim da su pripremne radnje potrebne, za svrhe odre ene ovim zakonom, nadle ni organ dozvoli e rje enjem pripremne radnje.

Dispozitivni sudovi imaju jo slabiji intenzitet od hipoteti kih. propisi sastavljeni od ovih sudova primjenjuju se samo onda kada subjekti nisu neke svoje odnose uredili samostalno, na druga iji na in. ovi sudovi ostavljaju veliku li nu slobodu i posebno su zna ajni u robno - nov anim tokovima. npr. propisi o mjestu i vremenu isporuke robe.

Sudovi s presumpcijama

sudovi s presumpcijama imaju zna aja za pravni poredak u situacijama koje se mogu izraziti samo propisima koji su vezani za presumpcije. npr. ostavinski postupak se mo e pokrenuti nakon smrti ostavioca, odnosno njegovim progla enjem za umrlog. u ovom slu aju progla enje je ta presumpcija.

Sudovi s fikcijama sudovi s fikcijama su takvi koji polaze od toga da neka injenica postoji iako se zna da niti je nastala, niti e nastati. npr. ugovor o zastupanju ima li ni karakter i prestaje smr u zastupanog. ali da prestankom zastupanja u trenutku smrti ne bi nastupila teta po interese zastupanog fingira se da je on iv, a zastupanje se mo e nastaviti.

Kategori ki sudovi kategori ki sudovi su takvi u kojima veza izme u subjekta i predikata nije ni im uslovljena. npr. olovo je te ak metal, zlato je metal koji ne hr a. uloga ovih sudova je prisutna svugdje gdje postoji stvarala tvo, za tita, odgajanje... njihova uloga je velika u izgradnji dru tvenih odnosa; sudovi o osnivanju fondova, javnih ustanova, pravnih lica...

12. Zaklju ci u pravnim propisima zaklju ak ili konkluzija je sud koji se operacijom zaklju ivanja izvodi iz jednog ili vi e sudova. zaklju ivanje je psihi ki, misaoni proces kojim se iz jednog ili vi e sudova izvodi zaklju ak kao rezultat tog procesa. zaklju ak se izra ava pomo u jedne ili vi e re enica. re enica je samo vanjski oblik i sredstvo za izra avanje zaklju ka. sudovi iz kojih se izvode zaklju ci nazivaju se premisama.

Regulativna podru ja u pravnom poretku

u pravnom poretku postoje dva regulativna podru ja: 1. ono koje ima pravnu snagu izvedenu iz propisa - tzv. juridi ko podru je. 2. se zasniva na zaklju ivanju, odnosno na dru tvenom shvatanju o va enju metajuridi ko podru je.

Regulativna podru ja u pravnom poretku zaklju ci spadaju u metajuridi ko podru je, me utim ako su uneseni u propise dobijaju time juridi ki karakter. zaklju ci se mogu unijeti u propise radi lak eg razumijevanja teksta, ako pak nisu uneseni u tekst propisa, propise treba tako stilski obraditi da se iz njih ne mogu izvesti krivi zaklju ci koji ne bi odgovarali dru tvenim cjelinama.

Klasifikacija zaklju aka

u nomotehnici klasifikacija zaklju aka je sljede a: zaklju ak po konverziji, zaklju ak po kontrapoziciji, zaklju ak po suprotnosti, zaklju ak od manjeg na ve e, zaklju ak od ve eg na manje,

Klasifikacija zaklju aka

zaklju ak po analogiji, zaklju ak po korelaciji, zaklju ak po uzro nosti, zaklju ak po indukciji i silogizam.

Zaklju ak po konverziji

zaklju ak po konverziji se sastoji u tom da se subjekat pretvori u predikat, a predikat u subjekat. npr. brak je zakonom ure ena zajednica..."ili zakonom ure ena zajednica...je brak". konverzija slu i boljem obja njenju propisa.

Zaklju ak po kontrapoziciji

zaklju ak po kontrapoziciji sastoji se u tom da lanovi suda zamijene mjesta i da se afirmativni sud pretvori u negaciju ili obrnuto. npr. ugovor je ni tav kad se ne sla e s moralom" odnosno kad se ugovor sla e s moralom nije ni tav". kontrapozicija tako e slu i boljem poja njavanju propisa.

Zaklju ak po suprotnosti

zaklju ak po suprotnosti (kontradikciji) ima veliki zna aj za primjenu propisa jer se njime mogu stvarati nova pravila. npr. tedne uloge mogu imati samo fizi ka lica". zaklju ak je pravna lica ne mogu imati tedne uloge".

Zaklju ak od manjeg na ve e

zaklju ak od manjeg na ve e se sastoji u tom da se iz jednog u eg suda izvede drugi iri sud, odnosno iz u eg pravila, drugo ire pravilo ve e vrijednosti. npr. teta u injena iz nemara je protivpravna" i protivpravna je i teta u injena s umi ljajem".

Zaklju ak od ve eg na manje zaklju ak od ve eg na manje sastoji se u tome da se iz ireg suda ili pravila ve eg obima izvodi drugi u i sud ili pravilo manje vrijednosti. npr. ostavilac mo e nasljednike isklju iti iz nasljedstva" i ostavilac mo e nasljednika ograni iti na manji dio". ili za tetu nanesenu umi ljajem se odgovara" i odgovara se i za tetu nanesenu nehatom".

Zaklju ak po analogiji

zaklju ak po analogiji zna i da se iz jednog suda izvodi drugi koji mu je sli an. smisao je analogije to se od jednakosti u nekim elementima dviju pojava zaklju uje da su te dvije pojave vjerovatno jednake.

Zaklju ak po korelaciji i uzro nosti zaklju ak po korelaciji podrazumijeva takvu povezanost izme u dvije strane jednog odnosa tako da jedna bez druge ne mo e postojati; npr. ne mo e neko biti povjerilac, a da istovremeno ne postoji i du nik. zaklju ak po uzro nosti (kauzalnosti) zna i da ukoliko postoji odnos uzro nosti, onda postoji i posljedica i obratno.

Zaklju ak po indukciji

je zaklju ak u kojem se vi e pojedina nih sudova svodi na jedan op ti sud, odnosno zajedni ku misao. npr. posjed, zalog, vlasni tvo, slu nost se svode na sud o stvarnom pravu. indukcija ima veliki zna aj pri izradi pravnih propisa.

Silogizam je.. zaklju ivanje iz dvije premise (suda) koje ima osobinu da zaklju ak (konkluzija) mora biti istinit ako su istinite premise. Aristotel se prvi bavio oblicima zaklju ivanja. primjer jednostavnog silogizma je: Svi Grci su plavi. Sokrat je Grk = Sokrat je plav. silogizam se sastoji od sudova, sudovi od rije i, a rije i su znaci pojmova.

13.Klasifikacije pravnih propisa s aspekta ostvarenja dru tvenih, odnosno politi kih ciljeva

A. obzirom na sadr aj propisa, B. obzirom na obim propisa, C. obzirom na prostor va enja, D. obzirom na vrijeme va enja, E. obzirom na nadle nost dono enja i F. obzirom na djelovanje.

A.Klasifikacija propisa obzirom na sadr aj propisa

obzirom na sadr aj, propisi se mogu podijeliti na: a. propisi koji nare uju, b. propisi koji zabranjuju i c. propisi koji dopu taju.

A.a. Nare uju i propisi oni koji subjektima name u obavezu nekog davanja ili djelovanja. npr. pla anje poreza, slu enje vojne obaveze... tim propisima se subjekti prakti no stavljaju u aktivnu ulogu radi ostvarenja nekog dru tvenog cilja. nare uju i propisi mogu biti: kategori ki, hipoteti ki ili dispozitivni.

A.b. Zabranjuju i propisi zabranjuju i propisi su suprotni od nare uju ih. oni subjektima zabranjuju da vr e odre ene radnje. ovi propisi izra avaju zahtjeve pravnog poretka, te njihova povreda predstavlja protivpravnost. istovremeno se ovim propisima i uvaju li ne slobode pojedinaca.

A.c.Dopu taju i propisi predstavljaju izuzetke od nare uju ih i zabranjuju ih jer se odnose na slobodu pona anja subjekata u odre enim situacijama. njihovo kr enje nije protivpravno. svako dopu teno djelovanje ne izra ava se propisima. ako bi svako dopu teno djelovanje bilo utvr eno propisom, to bi zna ilo da je zabranjeno sve to nije dopu teno.

B. Propisi obzirom na obim generalni generalni propisi podrazumijevaju da je njima itav jedan niz slu ajeva ure en jednim zajedni kim propisom. doprinose homogeniziranju raznih dru tvenih situacija i uklanjanju nepotrebnih razlika koje dru tvenoj politici ne odgovaraju.

B. Propisi obzirom na obim specijalni specijalni propisi su obimom u i od generalnih. proizilaze iz dru tvene potrebe da se odre eni dru tveni odnosi urede posebnim propisima. razlika izme u generalnih i specijalnih propisa va na je i u njihovoj primjeni. ukoliko u istoj materiji postoje i jedni i drugi, primjenjiva e se specijalni.

B. Propisi obzirom na obim singularni

singularni propisi su pojedina ni propisi gdje se odredbama nadle nog organa ure uju pojedini konkretni slu ajevi. oni su relikt apsolutisti kog vremena kada se propis ozna ava prema donosiocu, a ne prema sadr aju.

Izuzeci izuzeci postoje u normativnoj djelatnosti gdje je neophodno da se zbog ciljeva dru tvene politike, pored irokih propisa stvaraju u i, a zatim od u ih i odre eni izuzeci za pojedine slu ajeve. imaju zadatak da ostvare odre ene posebne ciljeve, razne dru tvene povlastice, ali i regulisanje drugih djelatnosti.

C. Propisi obzirom na prostor prostor (teritorija) je podru je va enja pravnog poretka jedne dr ave. ima veliki zna aj za dr avu i on je jedan od bitnih elemenata dr ave. obzirom na prostor propisi se dijele na: 1. univerzalne i 2. partikularne. univerzalni vrijede za itav prostor jedne dr ave, a partikularni samo za jedan njen dio (entitetski, kantonalni, op tinski propisi).

Propisi obzirom na prostor va enje svakog propisa vezano je za odre enu teritoriju, tj. svaka norma va i na odre enoj teritoriji i primjenjuje se na pojedince koji ive ili se zateknu na datom prostoru. primjena norme odre ena je granicama unutar kojih egzistira dr avna vlast koja je te norme donijela i koje njihovo ostvarivanje u praksi titi monopolom fizi ke sile.

Propisi obzirom na prostor od ovog principa postoje i neka odstupanja. radi se o na elu eksteritorijalnosti. postoje neki dijelovi teritorije dr ave na kojima se ne primjenjuje pravo te, nego neke druge dr ave. postoje tako e i pojedinci koji su, iako se nalaze na teritoriji odre ene dr ave, izuzeti od primjene pravnih normi te dr ave.

Propisi obzirom na prostor

postoji jo jedna mogu nost izuze a va enja doma ih pravnih normi. to su tzv. slu ajevi sa elementima inostranosti kad se primjenjuju ili djelimi no ili u potpunosti norme stranog prava. ve ina pravnih sistema dana njice dozvoljava ovakve izuzetke.

D. Propisi obzirom na vrijeme za pravni poredak vrijeme je posebno va no. u starije doba, dok su va ili moral i obi aji kao regulatori dru tvenog poretka, iako je postojala svijest o vremenu, ono s aspekta pravnog poretka nije imalo zna aja. na vi em stepenu razvoja dru tvene kulture pravni poredak se po inje izra avati propisima, a vrijeme postaje mjerilo po etka i prestanka va enja pravnih propisa.

Po etak va enja propisa

je osnovno na elo primjene propisa, jer od tog trenutka po inje da se ostvaruje stvarala ka, obrazovna, regulativna i za titna funkcija propisa usmjerena ka budu nosti. po etak va enja propisa treba razlikovati od datiranja propisa.

Po etak va enja propisa

obi no cijeli propis po inje da va i istog dana. to ne mora biti uvijek tako. mogu e je da razli iti dijelovi propisa po inju da va e u razli ito vrijeme ili da isti propis po inje da va i u razli ita vremena u razli itim dijelovima dr ave.

Retroaktivno va enje postoje situacije kad je neophodno da propis bude primijenjen i na doga aje koji su nastali prije nastanka propisa - tzv. retroaktivno va enje. njega u pravilu treba izbjegavati, a u nekim pravnim granama i potpuno isklju iti jer ne doprinosi pravnoj sigurnosti. to posebno va i za krivi no pravo (niko ne mo e biti ka njen za djelo koje u vrijeme kad je po injeno nije bilo utvr eno zakonom kao krivi no djelo).

Retroaktivno va enje ukoliko, ipak, postoji dru tvena potreba i opravdan cilj da se neki propisi primjene retroaktivno, to se u njima mora izri ito nazna iti. zbog slo enosti i osjetljivosti pitanja retroaktivnosti, generalno ga treba izbjegavati, a ukoliko se i primjenjuje vremenski period retroaktivnosti mora biti to kra i.

Po etak va enja propisa

po etak va enja propisa je najsigurnije odrediti kalendarski (npr. ovaj zakon stupa na snagu 1. 1. 2007. godine). uzima se da u tom slu aju propis stupa na snagu nazna enog dana u 00,00 asova. ako je u propisu nazna eno da isti stupa na snagu danom objavljivanja, da ne bi u praksi bilo sumnji, treba uzeti da stupa na snagu istekom tog dana tj. u 24,00 asa.

Po etak va enja propisa u slu aju posebnih politi kih prilika mo e se predvidjeti da propis stupi na snagu i prije objavljivanja; zbog razloga pravne nesigurnosti ovo treba izbjegavati. u ve ini propisa u dana njoj praksi odre uje se da isti stupa na snagu osam dana ili osmi dan po objavljivanju. zbog dileme ra una li se i taj dan u rok i kako, ove formulacije bi bilo bolje izbjegavati, a koristiti kalendarsko odre ivanje po etka va enja propisa.

Po etak va enja propisa mogu e je va enje propisa vezati i za neki doga aj - npr. po etak ili zavr etak rata. tada je va no znati kad je ta no taj doga aj nastao ili prestao. u ustavnoj praksi nekih zemalja prihva eno je rje enje da se samim ustavom odre uje kad e stupiti na snagu zakoni i dr. akti. u tom slu aju ti propisi ne sadr e odredbe o stupanju na snagu.

Po etak va enja propisa

u nekim slu ajevima se unaprijed ne zna kad e biti najpogodnije da neki propis stupi na snagu. tada je mogu e da se ovlasti neki dr avni o