SVEUČILIŠTE U RIJECIFAKULTET ZA MENADŽMENT U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU

Intelektualno vlasništvo

Seminarski rad

Kolegij: Menadžment ljudskog kapitala Mentor: Prof. Dr. Sc. V. Vujić

Studenti: Petra Šambar, 005380, izvanredni Igor Vukušić, 005020, izvanredni Tomislav Pavličić, 005026,izvaredni

Opatija, Travanj, 2010

SADRŽAJ

UVOD...................................................................................................................31.OBILJEŽJA INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA........................................41.1 INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO U HRVATSKOJ.................................6

1.2 PRIMJER INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA U HRVATSKOJ.........72. DEFINIRANJE PODJELA INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA................9

2.1 AUTORSKA I SRODNA PRAVA...........................................................112.2 INDUSTRIJSKO VLASNIŠTVO.............................................................13

2.2.1. Patent..................................................................................................132.2.2. Žig (trademark)..................................................................................142.2.3. Dizajn.................................................................................................142.2.4. Oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti..........................152.2.5. Topografije poluvodičkih proizvoda...................................................16

ZAKLJUČAK.....................................................................................................17LITERATURA....................................................................................................18

2

UVOD

Intelektualno vlasništvo je skupni naziv za subjektivna prava na intelektualnim tvorevinama kao nematerijalnim dobrima i u svezi s njima. Obuhvaća autorsko i srodna prava, te prava industrijskog vlasništva. Zaštitom intelektualnog vlasništva potiče se kreativnost, ali i gospodarske djelatnosti.

Zaštita intelektualnog vlasništva je jedna od najharmoniziranijih pravnih područja. Zakoni o zaštiti intelektualnog vlasništva u većini država svijeta slijede ista načela i razlikuju se samo u nijansama. Nekoliko međunarodnih ugovora uređuje međudržavne aspekte pri zaštiti intelektualnog vlasništva.

Kreativna ili umjetnička realizacija neke ideje koja je plod ljudskog intelekta pripada njezinom stvaratelju, te pod određenim uvjetima, predstavlja njegovo intelektualno vlasništvo. Iako neopipljivo u fizičkom smislu, intelektualno vlasništvo ima sve karakteristike imovine, pa se ono može kupiti, prodati, licencirati, zamijeniti, pokloniti, naslijediti kao i svako drugo vlasništvo. Intelektualno vlasništvo predstavlja nematerijalnu imovinu čija uspješna eksploatacija može biti vrijedan temelj poslovanja te čija je vrijednost u umnožavanju, upotrebi i prikazivanju drugim ljudima, pa ih nije moguće zaštititi sakrivanjem, zatvaranjem ili drugim mjerama fizičke zaštite.

Svrha ovog seminarskog rada je pojasniti ulogu svih nematerijalnih dobara i sve što je povezano s njima spojiti sa autorstvom i pravima svake određene industrije odnosno svakog industrijskog vlasništva. Poveznica tome jest sama zaštita vlasništva putem raznih ugovora koji će kroz ovaj seminarski rad prikazati svu važnost.

Cilj ovog rada je prikazati utjecaj i ulogu gospodarstva na intelektualno vlasništvo kako bi se gore navedene karakteristike istaknule kao neizostavnim čimbenicima u svakom uspješnom i kavalitetnom poslovanju imovine koja nije uvijek samo materijalna, nego ima jednaku ulogu i kao nematerijalni oblik.

Pri izradi seminasrkog rada korištene su sljedeće metode znanstvenog istraživanja: metoda deskripcije, metoda kompilacije, metoda analize i sinteze, metoda indukcije i dedukcije te metoda komparacije.

Rad je podijeljen u dva osnovna poglavlja. U prvom poglavlju prikazuje se kompletna obilježja intelektualnog vlasništva prema propisima koji se moraju ispoštovati. Zatim u drugom poglavlju se navode vrste intelektualnog vlasništva te se pojašnjava svaka od njih. U radu su korištene i fusnote kroz koje se objašnjava izvor korištenja svih informacija koje su preuzete iz stručne knjige,članka ili interneta. S toga će kroz ovaj seminar u potpunosti biti naglašene sve bitne činjenice svakog intelektulnog vlasništva bilo gdje u svijetu.

3

1.OBILJEŽJA INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA

U posljednje vrijeme u cijelom svijetu raste značaj koji se pridaje intelektualnom vlasništvu. Dok se prije desetak godina intelektualno vlasništvo smatralo uskim stručnim područjem, kojim su se bavili gotovo isključivo specijalizirani pravni stručnjaci i stručnjaci iz Ureda za intelektualno vlasništvo, danas se interes za intelektualno vlasništvo sve više seli u poslovne krugove. To uključuje ne samo aspekt zaštite vlastite nematerijalne aktive, nego i aspekte strateškog poslovnog odlučivanja, poput praćenja tehnoloških trendova ili analize konjunkture i konkurentskih strategija kroz monitoring kretanja zaštite industrijskog vlasništva, u prvom redu patenata.

Što obuhvaća intelektualno vlasništvo? 

Intelektualno vlasništvo obuhvaća autorsko i srodna prava, te prava industrijskog vlasništva. Pojedine aspekte ili svojstva nekog proizvoda moguće je zaštititi kroz jedan ili više raznih oblika intelektualnog vlasništva, koji se međusobno nadopunjuju. Kako bi se zaštitila ova vrsta dobara, te na taj način potakla ljudska kreativnost koja doprinosi općem društvenom razvitku, razvijen je odgovarajući sustav pravne zaštite intelektualnog vlasništva. Neovlaštena uporaba ili umnožavanje predmeta intelektualnog vlasništva predstavlja povredu prava, a pravo vlasnika na raspolaganje, uporabu i stjecanje koristi, štiti se sredstvima i institucijama pravnog sustava.

Industrijsko vlasništvo obuhvaća prava kojima proizvođač štiti od konkurenata svoje poslovne interese, položaj na tržištu i sredstva uložena u istraživanje, razvoj i promociju. Industrijsko vlasništvo obuhvaća: patente, žigove (zaštitne znakove), industrijski dizajn, oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti, topografiju poluvodičkih proizvoda. Pravo industrijskog vlasništva stječe se u upravnom postupku koji vodi Državni zavod za intelektualno vlasništvo, na temelju prijave te upisom industrijskog vlasništva u registar koji također vodi Državni zavod za intelektualno vlasništvo.

Nositelj prava industrijskog vlasništva ima isključivo pravo koristiti se zaštićenim industrijskim vlasništvom pod uvjetima propisanim važećim propisima kojima se uređuje zaštita prava intelektualnog vlasništva i može spriječiti druge osobe da se tim industrijskim vlasništvo koriste bez njegova odobrenja.

Nematerijalna odnosno neopipljiva imovina 1(engl. intangible assets) je dio imovine ili sredstava poduzeća koji nema materijalni, fizički oblik i spada u skupinu stalnih sredstava. Neopipljiva imovina najčešće nema određenu realno ostvarivu utrživu vrijednost koju imaju ostali oblici imovine. Vrijednost se neopipljive imovine određuje utjecajem na povećanje profitne snage poduzeća. Većina se ovih oblika imovine teško može realizirati u novčanom obliku. Ako neopipljiva imovina ima 2utrživost, ona posjeduje i realno unovčivu vrijednost koju treba uzeti u obzir prilikom vrednovanja samog poduzeća. Najčešći oblici neopipljivih sredstava jesu patenti, licencije, koncesije, autorska prava, trgovačko ime, trgovački znak, žig, uzorak, goodwill, ulaganje u istraživanje tržišta i sl. Registriraju se u aktivi bilance stanja.

1 Internet izvor: http://limun.hr/ - 07.04.2010.2 Časopis: „Hrvatski zemljopis“ AKD, Zagreb, 2000. str. 9 - „moguće joj je izravno pripisati buduće novčane koristi“

4

Intelektualno vlasništvo je sklop prava kojima se štite i potiču ljudska inovativnost i kreativnost. Zašto „intelektualno“?. Zato što se radi o rezultatima nematerijalnog, umnog ili intelektualnog ljudskog rada. Zašto „vlasništvo“?. Iako neopipljivo u fizičkom smislu, intelektualno vlasništvo ima sve karakteristike imovine, pa se ono može kupiti, prodati, licencirati, zamijeniti, pokloniti, založiti, biti predmetom ovrhe, naslijediti kao i svako drugo vlasništvo. Osnovna podjela intelektualnog vlasništva vrši se na:

Autorsko pravo i srodna prava Industrijsko vlasništvo.

Intelektualno vlasništvo u širem smislu obuhvaća i zaštitu od nepoštenog tržišnog natjecanja, zaštitu povjerljivih podataka, poslovne tajne, zaštitu tvrtke, znanje i iskustvo koji se još naziva i „know-how“, zaštitu biljnih sorti itd. 3Know-how su sve objavljene tehničke informacije, bilo da su podobne za patentiranje ili ne, koje su nužne za industrijsku reprodukciju nekog proizvoda ili postupka, tj. znanje o tome kako se proizvodi neki proizvod ili kako se provodi neki poseban postupak. Budući daje razvijen na temelju iskustva, know-how je ono što proizvođač ne može znati samo iz ispitivanja proizvoda ili samo na osnovi spoznaja o postupku ili tehnici.

4Know-how je imovina koja ima vrijednost i koja može biti otuđena. Stoga je koncept know-how-a važan za klasifikaciju isplata dohotka od autorskih prava. Isplate za know-how u mnogim slučajevima mogu biti oporezovane na isti način kao i dohodak od autorskih prava Za zaštitu povjerljivih podataka, poslovnu tajnu, zaštitu tvrtke, te zaštitu znanja i iskustava ne postoji posebni formalizirani postupci zaštite. Opseg i djelotvornost zaštite tih prava ovisi o načinu čuvanja njihovih sadržaja i ugovorima između strana kojima su ti sadržaji dostupni. Za zaštitu zemljopisnih oznaka i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda te za zaštitu biljnih sorti provode se odgovarajući formalizirani postupci pred Ministarstvom poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja odnosno Zavodom za sjemenarstvo i rasadništvo.

  Važna poveznica sa intelektualnim vlasništvom je industrijsko vlasništvo,koji kao skupni pojam obuhvaća prava kojima se proizvođači štite od konkurenata svoje poslovne interese, položaj na tržištu i sredstva uložena u istraživanje, razvoj i promociju.

3 S. Polovina, Đ. Medić „Osnove ekonomije“ priručnik, Medinek, d.o.o, Zagreb, 2000. str. 4884 Pindyck, R. Rubinfeld „Mikroekonomija“ Mate d.o.o, Zagreb, 2005. str. 31

5

1.1 INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO U HRVATSKOJ

Intelektualno vlasništvo u Hrvatskoj se ne štiti dovoljno. Strane pravne i fizičke osobe prevladavaju kao nositelji prava zaštite intelektualnog vlasništva, a to bi trebalo i porasti nakon što Republika Hrvatska uđe u Europsku Uniju.

Intelektualno vlasništvo u republici Hrvatskoj u najvećoj mjeri štite strani korisnici, ocijenio je 5Državni zavod za intelektualno vlasništvo na konferenciji o intelektualnom vlasništvu "Intelektiv" koja se održava u organizaciji Američke gospodarske komore u Hrvatskoj i tvrtke Vernexo. Prema podacima koji su iznjeti, strane pravne i fizičke osobe prevladavaju kao nositelji prava zaštite intelektualnog vlasništva s udjelom od 69 posto u zaštiti putem žigova, 93 posto putem patenata i 73 posto putem industrijskog dizajna.

Može se očekivati, da će broj inozemnih korisnika dodatno porasti ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. 6Na kraju 2009. godine, u Hrvatskoj je bilo 135.763 zaštićenih prava intelektualnog vlasništva pri čemu prevladavaju žigovi sa 95 posto, dva posto su patenti, a tri posto industrijski dizajn. Hrvatska u svjetkoj raspodjeli zaštite intelektualnog vlasništva sudjeluje s 0,7 posto u žigovima, 0,1 posto u industrijskom dizajnu i s manje od 0,1 posto u patentnoj zaštiti. Kod patenata, u Hrvatskoj dominiraju fizičke osobe, a to je, svjetski presedan jer u svijetu patentnu zaštitu koriste uglavnom tvrtke. Unatoč tome, prema broju patenata prijavljenih Europskom patentnom ured Hrvatska je na začelju među europskim zemljama - iza nje je samo Rumunjska.

Državni ured za intelektualno vlasništvo uputio je Vladi prijedlog izmjena strategije razvoja intelektualnog vlasništva, s naglaskom na veću primjenu zaštite intelektualnog vlasništva u industriji. To bi mogla biti prekretnica u shvaćanju pogleda na intelektualno vlasništvo jer se kod nas ipak premalo sagledava ta strana ulaganja u razvoj, nedovoljno je poticaja na tom području. „Summa summarum“ cijele situacije može se zaključiti da su pojedinci ipak utjecali svojim postupcima na razmišljanje države, te se ipak slažu zakoni kako bi se usavršila takva vsta ulaganja unutar države i na međunarodnom nivou. Ta primjena trebala bi biti olakšana normativnim stanjem sustava zaštite intelektualnog vlasništva u Hrvatskoj u koji su ugrađeni najviši međunarodni standardi zaštite i koji je potpuno usklađen s europskim rješenjima. Pojedinci u Hrvatskoj svijim su izlaganjima govorili o potencijalu inovacija i zaštite intelektualnog vlasništva kako bi unaprijedili gospodarski rast.

Članice europske unije i SAD pozdravljaju napredak Hrvatske u pregovorima s EU-om, a podupiru i reforme usmjerene modernizaciji ekonomije u kojima značajno mjesto trebaju imati inovacije. Inovacije povećavaju produktivnost, ekonomski rast i stvaraju nova radna mjesta. 7Izaslanica predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića Helena Kasanić ocijenila je da se u Hrvatskoj u dovoljnoj mjeri ne prenosi znanje iz obrazovnog u gospodarski sustav. To je važno, jer je znanje temelj razvoja.

5Internet izvor: http://www.dziv.hr 07.04.2010.6 Ibidem: 07.04.2010.7 Internet izvor: http://metro-portal.hr/ 08.04.2010.

6

1.2 PRIMJER INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA U HRVATSKOJ

Većinu prava na patente drže fizičke osobe i njihov broj će se godinama zasigurno povećati . Ujedno i broj inozemnih korisnika će dodatno porasti ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Na kraju 2009. godine, u Hrvatskoj je bilo 135.763 zaštićena prava intelektualnog vlasništva pri čemu prevladavaju žigovi sa 95 posto, dva posto su patenti, a tri posto industrijski dizajn. Hrvatska u svjetkoj raspodjeli zaštite intelektualnog vlasništva sudjeluje s 0,7 posto u žigovima, 0,1 posto u industrijskom dizajnu i s manje od 0,1 posto u patentnoj zaštiti. Kod patenata, u Hrvatskoj dominiraju fizičke osobe, a to je, svjetski presedan jer u svijetu patentnu zaštitu koriste uglavnom tvrtke. Unatoč tome, prema broju patenata prijavljenih Europskom patentnom uredu Hrvatska je na začelju među europskim zemljama iza nas je samo Rumunjska.

Najavljeno je da će Državni ured za intelektualno vlasništvo uputiti Vladi prijedlog izmjena strategije razvoja intelektualnog vlasništva, s naglaskom na veću primjenu zaštite intelektualnog vlasništva u industriji. Ta primjena trebala bi biti olakšana normativnim stanjem sustava zaštite intelektualnog vlasništva u Hrvatskoj u koji su ugrađeni najviši međunarodni standardi zaštite i koji je potpuno usklađen s europskim rješenjima. 

8Ivan Vidaković, generalni menadžer Microsofta Hrvatska podsjetio je da i Europska unija i SAD žele biti prve po razvoju inovacija jer to znači razvoj cjelokupne industrije. Microsoft je prošle godine uložio 9 milijardi u razvoj intelektualnog vlasništva. Vidaković ističe važnost povezivanja obrazovanja i inovacija te ujedno naglašava da u Hrvatskoj ostaje premalo diplomiranih stručnjaka koji bi se bavili inovacijama. Većina naših stručnjaka odlazi u inozemstvo za boljim radnim i životnim uvjetima što je čisti primjer takozvanog „izljeva mozgova“. Većinu krivnje za takvu situaciju trebala bi podnijeti sama država lošim ulaganjem u koncept školovanja i zapošljavanja. 

9Intelektualno vlasništvo mora biti djelovanje višeg menadžmenta kompanije te se trebaju povezivati i drugi dijelovi poput marketinga i prodaje a ne sve to „utrpati“ pravnoj službi što je jako česta pojava. 

Kad se jednom razradi neka inovacija, bitno je ne razmišljati lokalno već globalno. Kao najbolji primjer za to možemo dati svoj najveći brand, Vegetu, koja se u Češkoj prodaje kao Podravka jelo a ne pod originalnim nazivom Vegeta jer nisu detaljno pretražili baze intelektualnog vlasništva. No niti tu ne staju mogući problemi; nakon zaštite i uspjeha Vegete, javili su se drugi problemi kao što su imitacije i krivotvorine.

8 Internet izvor: www.business.hr- uzet kao primjer intelektualnog vlasništva u Hrvatskoj 08.04.2010 vrijeme 17:059 Pindyck, R. Rubinfeld „Mikroekonomija“ Mate d.o.o, Zagreb, 2005. str. 175.

7

10Troškovi patentne zaštite inovacija mogu narasti na 50 tisuća eura pa nacionalno patentiranje ima smisla samo u zemljama u kojima se očekuje komercijalizacija patenta. No, puno teže je zaštiti intelektualni kapital koji je pohranjen u glavama zaposlenika. Kao najbolji primjer za to možemo navesti tri hrvatske tvrtke, Ruđer inovacije, Luminus grupa i Geofoto koji se u svojoj poslovnoj aktivnosti značajno oslanjaju na intelektualni kapital. Ključne dileme oko kojih se ekonomisti i drugi istraživači intelektualnog vlasništva desetljećima spore reflektiraju se i u njihovoj svakodnevnoj praksi. 

Pitanje je, naprimjer, koliko formalna zaštita 11intelektualnog kapitala uopće može biti efikasna. Iako autorska prava na određena rješenja pripadaju tvrtkama, čelni ljudi Luminusa i Geofota ističu da je njihov intelektualni kapital ponajprije pospremljen u glavama njihovih zaposlenika. Zato se tvrtke nastoje koliko-toliko zaštititi klauzulama ugovora o radu koje specificiraju kako zaposlenici koji napuste tvrtku smiju koristiti svoje stečeno znanje. Iako, najbolja je zaštita intelektualnog kapitala ako su zaposlenici materijalno i intelektualno stimulirani da tvrtku ne napuste. 

Tvrtka Ruđer inovacije štite patente te znanje i iskustvo (know-how) koje prati patente i ima drukčiji problem. Znanstvenici, koji su glavni izvor Ruđerovih inovacija, nastoje to objaviti, a ne zaštititi. S jedne strane to je zadatak njihove znanstvene karijere, a s druge društvena korist otkrića može biti veća kad se ono širi nego kad se pravo na upotrebu inovacije ograničava. No komercijalni je efekt u tom slučaju jako upitan. 

Ako određeni izum ima komercijalni potencijal onda se provjeravaju patentne baze kako bi se utvrdilo postoji li neki sličan izum. Zatim se piše patentna prijava Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo, a kvalitetna prijava košta 15 tisuća do 20 tisuća kuna. Ako se sa zaštitom patenta ide do kraja, u nacionalne faze, troškovi s početne 2 tisuće eura za patentnu prijavu mogu narasti i na 30-50 tisuća eura, ovisno u koliko se zemalja prijavljuje nacionalna zaštita. Zbog visokih troškova nacionalno patentiranje ima smisla samo u zemljama u kojima se očekuje komercijalizacija. 

Iako Luminus grupa štiti svoja autorska prava nad kreativnim i produkcijskim rješenjima svojih tvrtki, cijela zaštita intelektualnih prava i vrijednost intelektualnog vlasništva počiva na samom čovjeku, a ugovori, papiri i zaštita prava popratni su dio sustava koji mora biti oko tih ljudi. 

U Geofotu nastoje sve svoje procese dokumentirati ili prevesti u oblik koji će omogućiti zaštitu tih znanja, ali i podjelu s drugima. Intelektualno vlasništvo mora biti zaštićeno, no ako se to provodi na prekonzervativan način, može biti kočnica razvoju tvrtke, ali i gospodarstva same zemlje.

10 Internet izvor: www.bankamagazine.hr 08.04.2010. vrijeme: 17:5411 Thorrington, D.,Hall, L.i dr.: „Menadžment ljudskih resursa“ Data Status, Beograd, 2004.

8

2. DEFINIRANJE PODJELA INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA

12Autor drugome ustupa pravo korištenja autorskog djela ugovorom, davanjem odobrenja za korištenje ili drugim pravnim poslom. Ustupanjem prava autor može drugome omogućiti korištenje djela na svaki način ili samo na određeni način, to može biti isključivo ili neisključivo pravo korištenja, može biti ograničeno sadržajno, vremenski i prostorno. Ostvarivanje prava koje se odnosi na pojedinačno korištenje autorskog djela (npr. izdavanje određenog književnog djela, prikazivanje ili emitiranje određenog dramskog ili drugog scenskog djela), odnosno predmeta zaštite srodnih prava, prema odgovarajućem ugovoru između nositelja prava i korisnika predmeta zaštite, obavlja sam nositelj prava osobno ili putem zastupnika. Poslove opunomoćenog zastupnika može obavljati odvjetnik, specijalizirana pravna osoba za ostvarivanje autorskog prava i srodnih prava, te udruga za kolektivno ostvarivanje prava. U slučaju korištenja velikog broja autorskih djela i predmeta zaštite srodnih prava, koja nisu unaprijed određena (javne izvedbe, emitiranja i reemitiranja putem radija ili televizije ili drugog priopćavanja javnosti nescenskih glazbenih djela ili zvučno snimanje odnosno fiksiranje izvedbe na fonogram), ne postoji mogućnost da korisnik djela stupa u kontakt s autorima, odnosno subjektima zaštite srodnih prava pojedinačno i da sklapa pojedinačne autorske ugovore ili ugovore o npr. korištenju izvedbe za svako pojedino djelo. U takvom slučaju odgovarajući ugovor može se sklopiti na taj način da umjesto autora, odnosno nositelja srodnih prava ugovor sklapa udruga za kolektivno ostvarivanje prava. Prema takvom ugovoru udruga daje autorizaciju odnosno odobrenje za korištenje svih djela koja zastupa (cijeli repertoar), raspodjeljuje ubrane naknade među nositeljima prava prema određenim pravilima raspodjele i obavlja kontrolu korištenja djela.

Razvoj sustava kolektivnog ostvarivanja prava ubrzo je učinio da su, prvo, organizacije to jest udruge za kolektivno ostvarivanje prava u pojedinoj zemlji počele zastupati sve nositelje prava određene vrste, a zatim su se sa srodnim organizacijama u raznim zemljama počele povezivati ugovorima o uzajamnom zastupanju. Stupajući sve zajedno u svjetske asocijacije srodnih udruga (primjerice CISAC za društva za zaštitu glazbenih, književnih i likovnih prava), te su se udruge konačno udružile i u globalne, nadnacionalne asocijacije.

Sve je to rezultiralo time da je u svim modernim zemljama, bilo na zakonodavnoj bilo na faktičkoj razini, uspostavljen sustav koji karakteriziraju ove bitne značajke:

u pravilu, u jednoj zemlji jedna udruga kolektivno ostvaruje prava za sve pripadnike jedne skupine nositelja prava;

takva udruga ostvaruje prava ne samo domaćih, nego i svih inozemnih nositelja prava.

Predmet zaštite spram korisnika zato, logično nisu pojedinačno nabrojana djela, već cjelokupni svjetski repertoar. Prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima kolektivno ostvarivanje prava može obavljati udruga nositelja prava koja ima za obavljanje takve djelatnosti odobrenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. Zavod može izdati odobrenje za obavljanje predmetne djelatnosti samo jednoj udruzi za pojedinu vrstu nositelja prava, i to onoj koja ima najveći broj članova na temelju dobivenih punomoći, uz primjeren broj ugovora o uzajamnom zastupanju sa stranim udrugama. Udruga može ostvarivati jednu, dvije ili više vrsta prava koja se, u pravilu, odnose na pojedinu vrstu nositelja autorskog prava, odnosno srodnih prava.

12 „Narodne novine“ Zakon o autorskom pravu.

9

13Moralna prava autora obuhvaćaju:

Pravo prve objave – autor ima pravo odlučiti kada i kako će njegovo djelo postati pristupačno javnosti,

Pravo na priznanje autorstva – autor ima pravo biti priznat i označen kao autor djela,

Pravo na poštovanje autorskog djela i čast ili ugled autora – autor ima pravo usprotiviti se svakom deformiranju, sakaćenju ili drugoj izmjeni svojeg djela i svakom korištenju djela koji ugrožava njegov čast ili ugled,

Pravo pokajanja – autor ima pravo opozvati pravo korištenja djela i spriječiti njegovo daljnje korištenje uz popravljanje štete korisniku toga prava, ako bi daljnje korištenje štetilo njegovoj časti ili ugledu.

14Imovinska prava su isključiva prava autora, jer autor može odobriti ili zabraniti korištenje svog djela na bilo koji način. Ta se prava manifestiraju osobito kao:

pravo reproduciranja (pravo umnožavanja) – pravo izrade autorskog djela u jednom ili više primjeraka, u cijelosti ili u dijelovima, izravno ili neizravno, privremeno ili trajno, bilo kojim sredstvima i u bilo kojem obliku.

pravo distribucije (pravo stavljanja u promet) i iznajmljivanje - pravo distribucije je isključivo pravo stavljanja u promet izvornika ili primjeraka autorskog djela prodajom ili na koji drugi način. Iznajmljivanje označava davanje na korištenje izvornika ili primjeraka djela u ograničenom razdoblju, radi ostvarivanja izravne ili neizravne imovinske ili komercijalne koristi.

Zaštita industrijskoga dizajna traje 5 godina, računajući od datuma podnošenja prijave industrijskoga dizajna. Trajanje zaštite može se pravovremenim (u pravilu prije isteka važenja prethodnih 5 godina) podnošenjem zahtjeva produžavati za razdoblja od pet godina, do najduže 25 godina ukupnoga neprekidnoga trajanja zaštite. Zaštićeni dizajn predstavlja intelektualno vlasništvo čiju uporabu vlasnik može odobriti drugim osobama na određeno vrijeme davanjem licence ili ga može u potpunosti prenijeti na drugu osobu. Temeljni uvjeti koje neki dizajn mora zadovoljiti za priznanje zaštite su novost i individualni karakter dizajna, te da njegova obilježja nisu isključivo uvjetovana tehničkom funkcijom.

13 Internet izvor: http://www.dziv.hr 10.04.2010. vrijeme 18:0714 Ibidem, 10.04.2010. vrijeme 18:37

10

2.1 AUTORSKA I SRODNA PRAVA

Autorsko pravo je isključivo pravo autora na raspolaganje njihovim književnim, znanstvenim ili umjetničkim djelima, te djelima iz drugih područja stvaralaštva. Autorsko pravo pripada fizičkoj osobi koja stvori autorsko djelo samim činom stvaranja autorskog djela i oni imaju isključivo pravo koristiti ili odobravati drugim osobama korištenje djela pod ugovorenim uvjetima.

U nadležnosti Državnog inspektorata je zaštita autorskog prava vezano na promet i umnožavanje računalnih programa, glazbenih i kinematografskih djela snimljenih na nosačima zvuka i slike i knjiga. Srodna prava razvila su se u vezi s iskorištavanjem djela zaštićenih autorskim pravom, ali su ograničenijeg opsega i kraćeg trajanja. U srodna prava, koja su u nadležnosti DI, ubrajaju se:

prava umjetnika izvođača na njihovim izvedbama, prava proizvođača fonograma  i videograma na njihovim snimkama,

prava nakladnika na njihovim izdanjima 

Svrha autorsko pravne zaštite je poticanje ljudskog stvaralaštva kroz priznanje autorstva i ostvarivanje pravičnih novčanih naknada. Autorska i srodna prava možemo podijeliti na:

   Autorsko pravo

o književna djela (pisana, govorna, računalni programi) o glazbena djela

o dramska i dramsko-glazbena djela

o koreografska i pantomimska djela

o djela likovnih umjetnosti s područja slikarstva, kiparstva i arhitekture

o djela primijenjenih umjetnosti

o fotografska djela

o kinematografska djela

o prijevodi, prilagodbe, obrade i druge prerade djela

o zbirke autorskih djela, podataka ili druge građe

   Srodna prava

11

o izvedbe umjetnika izvođača o fonogrami

o emitiranja radija i televizije

Autorsko pravo je pravo koje uživaju stvaratelji to jest autori književnih, znanstvenih i umjetničkih djela (autorska djela), a koje im daje isključivo pravo korištenja ili odobravanja drugima korištenja svog djela, a uključuje i sustav zaštite tih prava. Srodna prava odnose se na prava i sustav pravne zaštite umjetničkog izražaja, te zaštite organizacijskih, poslovnih i financijskih ulaganja u izvođenje, proizvodnju, distribuciju i radiodifuziju autorskih djela.

Autor je fizička osoba koja je stvorila originalnu intelektualnu tvorevinu, koja ima individualni karakter i koja je na neki način izražena. Autorsko pravo je neprenosivo (osim kod nasljeđivanja), a autorsko-pravna zaštita traje za života autora i 70 godina nakon njegove smrti. Istekom tog roka djelo postaje javno dobro.

Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (ZAPSP) regulira pravne odnose u slučaju autorskog djela. U slučaju djela koje za vrijeme trajanja radnog odnosa kod poslodavca stvori autor zaposlenik izvršavajući svoje obveze ili po uputama poslodavca, pravni odnosi uređuju se ZAPSP-om, ugovorom o radu ili drugim aktom kojim se uređuje radni odnos. Potrebno je urediti stječe li poslodavac pravo na iskorištavanje djela, opseg i trajanje tog prava. Ukoliko pravni odnosi nisu uređeni nijednim od navedenih akata ili ugovorom autorsko pravo na djelo zadržava autor, bez ograničenja. Prethodne se odredbe ne odnose na računalne programe, kod kojih je poslodavac isključivo ovlašten izvršavati sva imovinska prava na tom računalno programu. Međutim, i to može biti ugovorom drugačije određeno.

U slučaju autorskog djela koje autor stvori po narudžbi pravni odnosi uređuju se ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi: obveze, visina naknada, obilježja, sastojci te rokovi predaje autorskog djela. ako ZAPSP-om ili ugovorom nije drugačije određeno, autorsko pravo na djelu zadržava autor.

15 Autorsko pravo pripada, po svojoj naravi, fizičkoj osobi koja stvori autorsko djelo. Autorsko djelo ili predmet srodnog prava smatra se izdanim ako su uz pristanak nositelja prava primjerci toga autorskoga djela odnosno predmeta srodnog prava ponuđeni javnosti ili stavljeni u promet u količini koja zadovoljava razumne potrebe javnosti. Zbirke samostalnih autorskih djela, podataka ili druge građe kao što su enciklopedije, zbornici, antologije, baze podataka i sl., koje prema izboru ili rasporedu sastavnih elemenata čine vlastite intelektualne tvorevine njihovih autora su zaštićene kao takve. Mora se naglasiti da postoje razlike između autorskih prava koja su priznata i onih koja nemožemo shvatiti kao takve. U tu grupaciju koja ne možemo prihvatiti kao autorska prava svrstavamo: otkrića, službeni tekstovi iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva (zakoni, uredbe, odluke, izvješća, zapisnici, sudske odluke, standardi i sl.) i druga službena djela, kao i njihove zbirke, koja su objavljena radi službenog informiranja javnosti, dnevne novosti i druge vijesti koje imaju karakter običnih medijskih informacija. Narodne književne i umjetničke tvorevine u izvornom obliku nisu predmetom autorskog prava, ali se za njihovo priopćavanje javnosti plaća naknada kao za priopćavanje javnosti zaštićenih autorskih djela. Naknada je prihod državnog proračuna i koristi se za unaprjeđenje odgovarajućeg stvaralaštva s odgovarajućeg područja.

15 Izvor: „Narodne novine“članak 1. ZAKONA O AUTORSKOM PRAVU I SRODNIM PRAVIMA.

12

Danas autor ima pravo odrediti hoće li, kada, gdje, kako i pod kojim uvjetima njegovo autorsko djelo biti prvi put objavljeno. Do objave autorskoga djela autor ima pravo na otkrivanje javnosti sadržaja ili opisa svojega autorskog djela. Pojedini autori često koriste medije kao predmet njihove objave autorskih djela, što i konačnosti otvara veće horizonte svakom pojedincu odnosno otvara bolje uvjete za opstanak na tržištu savršene konkurencije u kojoj samo najjači opstaju.

2.2 INDUSTRIJSKO VLASNIŠTVO

Najpoznatiji oblici industrijskog vlasništva unutar intelektualnog vlasništva uključuju patente, autorska prava, žigove. Patenti, žigovi i industrijski dizajn često se u teoriji odvajaju u posebnu skupinu prava intelektualnog vlasništva poznatu kao industrijsko vlasništvo. Autorsko pravo pokriva literarna i umjetnička djela poput pripovjedaka, pjesama, glazbe, filmova, arhitekturalnog dizajna. Autorskom pravu susjedna prava pokrivaju prava umjetnika, izvođača, glazbenih producenata, itd.Dodjela prava iz područja industrijskog vlasništva na području Republike Hrvatske u nadležnosti je Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (DZIV), koji također provodi međunarodne postupke dodjele prava temeljem međunarodnihugovora kojih je Hrvatska članica. Uz to, Zavod savjetuje i informira o postupcima za dodjelu i zaštitu prava te osigurava pristup bazama podataka industrijskog vlasništva u zemlji i inozemstvu. Sadržaj i opseg rada DZIV-a i drugih državnih tijela u čijem su djelokrugu pojedini aspekti ostvarivanja prava intelektualnog vlasništva, bitno je određen i uređen međunarodnim propisima kojih je RH stranka. Većina ovih konvencija i ugovora donesena je u okviru i provodi se pod nadzorom Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) kao specijalizirane agencije UN. Složeni splet ovih dokumenata čini međunarodni pravni poredak u području intelektualnog vlasništva. Hrvatska je 2003. godine temeljito reformirala svoje zakonodavstvo u području prava intelektualnog vlasništva usvajanjem zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, koji je u velikoj mjeri usklađen s europskom pravnom stečevinom. Iste godine reformiran je i zakonodavni okvir u područjuprava industrijskog vlasništva, donošenjem niza novih zakona.

2.2.1. Patent

Patent je isključivo pravo priznato za izum koji nudi novo rješenje nekog tehničkog problema, a priznaje se za izume koji se odnose na proizvod, postupak ili primjenu u trajanju od 20 godina. Patent je pravni dokument koji svom nosiocu daje pravo spriječiti druge od proizvodnje, korištenja ili prodaje izuma bez dopuštenja, unutar određenog zemljopisnog područja i vremenskog perioda. Patent osigurava vlasniku isključivo pravo na izradu, korištenje, stavljanje u promet ili prodaju izuma zaštičenog patentom. Patent predstavlja vlasništvo čiju uporabu vlasnik može dopustiti drugim osobama na određeno vrijeme davanjem licence, ili ga u potpunosti prenijeti na druge osobe. Uvjeti koje neki izum mora zadovoljiti za priznanje patenta jesu novost u odnosu na postoječe stanje tehnike, inventivna razina i industrijska primjenjivost.

13

Da bi ostvario patentnu zaštitu za svoj izum, prijavitelj je u postupku za priznanje patenta dužan otkriti tehničke detalje svog izuma u opsegu koji omogučuje stručnjaku iz predmetnog područja izradu ili upotrebu izuma. Takav opis izuma postaje, nakon određenog propisanog perioda tajnosti, javno dostupan svim zainteresiranima. Osnovni princip - princip teritorijalnosti - patentna zaštita se dodjeljuje za određeno područje i njezine granice su valjane samo unutar teritorija države za koju je dodijeljen. Izumitelj je osoba koja je stvorila izum svojim stvaralačkim radom. Osoba koja je u stvaranju izuma samo pružala tehničku pomoć nije izumitelj.

Prema Zakonu o radu (čl. 96) izum kojig je radnik ostvario na radu ili u svezi s radom pripada poslodavcu. - Radnik ima pravo na nadoknadu utvrđenu kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom. - Radnik je dužan čuvati podatke o izumu kao poslovnu tajnu.

Izum koji radnik nije ostvario na radu ili u svezi s radom, ali je u svezi s djelatnošću poslodavca pripada radniku (čl. 97). U takvom slučaju radnik je dužan:- Obavijestiti poslodavca o izumu- Pisano ponuditi poslodavcu ustupanje prava u svezi s tim izumom (pravo prvokupa). Poslodavac ima mjesec dana za očitovanje o ponudi radnika.

2.2.2. Žig (trademark)

Žig je isključivo pravo priznato za znak koji služi za razlikovanje proizvoda i/ili usluga jedne osobe od ostalih osoba u gospodarskom prometu. Žigom je moguče zaštititi ime, logotip, amblem, etiketu ili druga razlikovna obilježja proizvoda i/ili usluge. U večini zemalja stjeće se registracijom na temelju ispitivanja koje obavlja odgovarajuće nadležno tijelo, a u Republici Hrvatskoj je to Državni zavod za intelektualno vlasništvo.

Osnovni uvjeti koje neki znak mora zadovoljiti da bi mogao postati žig jesu da je razlikovan te da nije sličan nekom ranijem žigu. Žig osigurava vlasniku isključivo pravo na stavljanje u promet proizvoda i/ili usluga obilježenih njime. Zaštita same kreacije nekog znaka, logotipa ili etikete moe predstavljati autorsko djelo koje je zaštićeno kao autorsko pravo, čime je zaštićen interes autora ili kreatora.

2.2.3. Dizajn

Dizajn je vanjski izgled nekog proizvoda u cjelini ili dijela proizvoda, koji proizlazi iz njegovih obilježja. Industrijskim dizajnom kao jednim od oblika intelektualnog vlasništva štite se prostorna ili plošna obilježja industrijski ili zanatski proizvedenog predmeta. Prostorna obilježja su oblik i obris proizvoda, a plošna obilježja su šare, crte, boje, tekstura te kombinacije navedenih obiljeja. Zaštićeni (registrirani) industrijski dizajn osigurava nositelju (vlasniku) isključivo pravo korištenja, odnosno izrade, ponude, stavljanja u promet, te uvoza ili izvoza proizvoda u kojem je industrijski dizajn sadržan ili na kojeg je industrijski dizajn primijenjen. Zaštičeni dizajn predstavlja intelektualno vlasništvo čiju uporabu vlasnik može odobriti drugim osobama na određeno vrijeme davanjem licencije ili ga može u potpunosti prenijeti na drugu osobu.

14

Uvjeti koje dizajn mora zadovoljiti da bi mogao biti zaštičen su novosti i individualni karakter. Dizajnerom se smatra fizička osoba koja je stvorila dizajn, a ne smatra se osoba koja je samo pružala tehničku pomoć u stvaranju dizajna. Što se tiče vlasništva industijskog dizajna razlikujemo dvije situacije. Ako je dizajn stvorio dizajner zaposlenik izvršavajući svoje obveze ili slijedeći upute poslodavca tada je poslodavac ovlašten za pokretanje postupka i stjecanje industrijskoga dizajna. Zakon o industrijskom dizajnu predviđa da se to ugovorom može drugačije urediti. Ako je dizajn stvoren na temelju ugovora o narudžbi tada je naručitelj tog dizajna ovlašten za pokretanje postupka i stjecanje industrijskog dizajna, iako se to i u ovom slučaju može ugovorom drugačije urediti.

2.2.4. Oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti

Oznaka zemljopisnog podrijetla je naziv zemljopisnog područja ili neki drugi znak koji ukazuje da neki proizvod ili usluga potječe iz određenog zemljopisnog područja, te da posjeduje određenu kvalitetu i svojstva koja se pripisuju tom podrijetlu.

Izvornost je specifičniji oblik zaštite, te obavezno podrazumijeva bitni ili isključivi utjecaj posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine i iz toga proizašlu osobitu kvalitetu i svojstva proizvoda ili usluga. Kod oznaka izvornosti u pravilu se zahtijeva da se proizvodnja, priprema i obrada proizvoda i usluga u cijelosti odvija u naznačenom području. Oznakom izvornosti mogu se, osim naziva zemljopisnih područja ili znakova koji ukazuju da neki proizvod ili usluga potječe iz određenog zemljopisnog područja, štititi i tradicionalni zemljopisni i nezemljopisni nazivi koji se koriste za označavanje proizvoda ili usluga koji potječu iz neke regije ili mjesta, ako udovoljavaju propisanim uvjetima.

Oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti štite se kao intelektualno vlasništvo kako bi se spriječila njihova zloupotreba ili neovlaštena upotreba, budući da one doprinose većoj tržišnoj vrijednosti proizvoda i usluga koja odgovara njihovim posebnim svojstvima i time stečenom ugledu. Učinkovit sustav zaštite ovih oznaka koristi i potrošačima te širokoj javnosti, promicanjem poštenog tržišnog natjecanja i dobrih poslovnih običaja. Zaštita ovih oznaka pomaže i gospodarski razvoj, posebice ruralnih područja, zadržavanjem radno sposobnog stanovništva i poticanjem obiteljskih gospodarstava u tim područjima, te očuvanjem i razvojem specifične ili tradicionalne proizvodnje i usluga.

Zaštita oznake zemljopisnog podrijetla kao intelektualnog vlasništva ostvaruje se provođenjem odgovarajućeg postupka registracije oznake koju provodi za to nadležno tijelo. Jednom registriranu oznaku zemljopisnog podrijetla ili oznaku izvornosti mogu zajednički koristiti svi proizvođači iz naznačenog područja, koji zadovoljavaju propisane uvjete. U pravilu se zahtijeva i registracija korisnika oznake kod odgovarajućeg nadležnog tijela. Za razliku od ostalih oblika intelektualnog vlasništva kao što su patent, žig i industrijski dizajn, nacionalni sustavi prava koji reguliraju ovo područja mogu se znatno razlikovati od države do države. Na proizvodima se oznaka zemljopisnog podrijetla ili oznaka izvornosti često koristiti uz znak ili logotip proizvođača (koji može biti zaštićen žigom), kako bi se istovremeno naglasio individualni karakter i zajednička osobina pripadnosti proizvoda.

15

2.2.5. Topografije poluvodičkih proizvoda

Topografija, kao prikaz trodimenzionalnog rasporeda slojeva vodljivog, izolacijskog i poluvodičkog materijala u poluvodičkim proizvodima namijenjenima izvođenju određene elektroničke funkcije, može se zaštiti kao intelektualno vlasništvo. Osnovni uvjet zaštite topografije jest njezina izvornost (da je rezultat vlastitog intelektualnog napora njezina stvaratelja) i da nije uobičajena u industriji poluvodiča.

Topografija poluvodičkih proizvoda štiti se iz razloga što razvoj novih poluvodičkih proizvoda, osobito smanjenje njihovih dimenzija, zahtijeva znatna ulaganja, dok je kopiranje jednom razvijene topografije vrlo jednostavno i jeftino.

Zaštićena topografija osigurava, u ograničenom vremenskom periodu, njezinom vlasniku isključivo pravo da zabrani ili odobri umnožavanje topografije, te uvoz, prodaju i drugo stavljanje u promet topografije ili poluvodičkog proizvoda proizvedenog njezinim korištenjem, kao i proizvoda u koji je ugrađen poluvodički proizvod koji sadrži zaštićenu topografije. Zaštita se ne odnosi ni na koji koncept, postupak, sustav, tehniku proizvodnje niti informaciju kao takvu, nego samo na topografiju kao takvu. Za zaštitu topografije potrebno je provesti registracijski postupak kod odgovarajućeg nadležnog tijela, a zaštita se odnosi na teritorij nadležnosti dotičnog nadležnog tijela.

16

ZAKLJUČAK

Može se zaključiti da je intelektualno vlasništvo je cjelokupni naziv za subjektivna prava na intelektualnim tvorevinama kao nematerijalnim dobrima i u svezi s njima. Zaokružuje cjelinu autorskih i srodnih prava, te prava industrijskog vlasništva. Zaštitom intelektualnog vlasništva potiče se kreativnost, ali i gospodarske djelatnosti. Sve u svemu velika je povezanost sa ekonomskim stanjem poduzeća državne politike ulaganja u razvoj i zaštite prava, poticaje države. Mnoge okolnosti neidu u korist poduzećima, no intelektualno vlasništvo sprečava razvoj negativnih situacija s kojima se svakodnevmo susreću.

Zaštita intelektualnog vlasništva je jedna od najharmoniziranijih pravnih područja. Zakoni o zaštiti intelektualnog vlasništva u većini država svijeta slijede ista načela i razlikuju se samo u nijansama. Nekoliko međunarodnih ugovora uređuje međudržavne aspekte pri zaštiti intelektualnog vlasništva.

Intelektualno vlasništvo obuhvaća autorsko i srodna prava, te prava industrijskog vlasništva. Pojedine aspekte ili svojstva nekog proizvoda moguće je zaštititi kroz jedan ili više raznih oblika intelektualnog vlasništva, koji se međusobno nadopunjuju. Kako bi se zaštitila ova vrsta dobara, te na taj način potakla ljudska kreativnost koja doprinosi općem društvenom razvitku, razvijen je odgovarajući sustav pravne zaštite intelektualnog vlasništva.

Smatramo da je razvoj intelektualnog vlasništva strateški ključan čimbenik na taktičkom planu iz razloga što spašava razvoj negativnih okolnosti i osigurava sigurnu budućnost. Menadžeri moraju pametnim poslovanjem koristiti ono što je država propisala zakonom te se pozivati na stavke koje ih štite od konkurencije i plagiranja ideja i planova.

17

LITERATURA

KNJIGE I ČASOPIS:

1. Vujić, V.:“ Menadžment ljudskog kapitala“, Sveučilište u Rijeci, Fakultet za menadžemnt u turizmu i ugostiteljstvu, Opatija, 2008.

2. Dessler,G.: „Human resource Management“, Printice Hall, New Yearsy, 2003.3. Izvor: „Narodne novine“4. Thorrington, D.,Hall, L.i dr.: „Menadžment ljudskih resursa“ Data Status, Beograd, 20045. Časopis: „Hrvatski zemljopis“ AKD, Zagreb, 20006. S. Polovina, Đ. Medić „Osnove ekonomije“ priručnik, Medinek, d.o.o, Zagreb, 20007. Pindyck, R. Rubinfeld „Mikroekonomija“ Mate d.o.o, Zagreb, 2005

INTERNET IZVORI:

1. http://limun.hr/ 2. http://www.dziv.hr3. http://metro-portal.hr/ 4. http:// www.business.hr 5. www.bankamagazine.hr

18