Mirovne i humanitarne operacije skripta iz hrestomatije, A (1).docx

Embed Size (px)

Citation preview

MIROVNE I HUMANITARNE OPERACIJEDio I - Civilno-vojni odnosiCivilno vojni odnosi se fokusiraju na relativnu raspodjelu vlasti izmeu vlade i oruanih snaga, kao i izmeu vlade i SIVIH SNAGA- (tj. paravojske, snaga bezbjednosti, obavjetajnih institucija), koje inae u mnogim dravama predstavljaju istinsku prijetnju demokratskim odnosima i stabilnosti zemlje, predstavljajui se monije od tradicionalnih oruanih snaga i nesklone promjenama.Zemlje koje su izale iz graanskih ratova takoer predstavljaju problem u raspravi o civilno-vojnim odnosima.Od ranih 1990-ih godina oruane snage su se poele sve vie da se ukljuuju u operacije humanitarne pomoi.Postoje planirane incijative vojnih i politikih zvaninika da ukazivanje humanitarne pomoi postane sutinska kompetencija vojske, kao to se to npr moe nai u Petersburkim zadacima (koji obuhvataju humanitarnu intervenciju, odravanje mira i nametanje mira i koji predviaju da su humanitarni poslovi mandat SNAGA ZA BRZO REAGOVANJE-RAPID REACTION FORCE-RRF Europske unije). Zadaci iz Petersburga se odnose na situacije koje ne predstavljaju kasini rat.Humanitarni akteri su civili, bilo nacionalni ili meunarodni, UN ili druge organizacije, vladine ili nevladine, koji su posveeni humanitarnim principima i koji uestvuju u humanitarnim aktivnostima. Vojni akteri su zvanine oruane snage, tj. vojne snage jedne drave ili regionalne/meuvladine organizacije koje su podreene hijerarhijskom lancu komande, bilo da su naoruane ili da nisu, vladine i meuvladine. One mogu da ukljue irok spekatar aktera, kao to su lokalne ili nacionalne vojske, multinacionalne snage, vojne snage u misijama odravanja mira pod okriljem UN-a, meunarodne vojne posmatrae, strane okupacione snage, regionalne vojne snage ili druge zvanino organizovane vojne snage.Ujedinjene nacije su i dalje najvei pojedinani akter u mirovnim operacijama, sa 73ooo vojnika i vojnih posmatraa, 14ooo pripadnika civilne policije i civilnog osoblja koje su uestvovali u 20 misija tokom 2006.godine. Vijekovima je tradicija pravednog rata nastojala da nametne granice ratovanju, da bi se konano oblikovalo savremeno meunarodno humanitarno pravo, posebno Hake konvencije iz 1899. i 1907. godine, enevske konvencije iz 1949. godine i Dodatne protokole iz 1977. godine kao i niz dokumenata i konvencija koje zabranjuju upotrebu hemijskog i biolokog oruja kao i pjeadijskih mina.Meunarodni komitet Crvenog krsta (MKCK/ICRC) ima nadlenost da uva i promovie meunarodno humanitarno pravo. Pojam civilno-vojnih odnosaPojam civilno-vojni odnosi obuhvata sve aspekte veza izmeu oruanih snaga i drutva iji su dio. Politika funkcija i poloaj vojske - njen odnos sa institucijama i obrasci politike moi u datom drutvu oblikuju samu sutinu civilno-vojnih odnosa.Da bi se kvalifikovala dobra saradnja izmeu civilnih i vojnih aktera, Ujedinjene nacije koriste termin civilno-vojna koordinacija (CMCoord-Civil-Military-Coordination) Normalna teorija civilno-vojnih odnosaCentralni problem civilno-vojnih odnosa jeste potreba da se to vie povea zatita koju mogu da obezbijede vojne snage a da se pritom to vie smanji mo prinude koju e te iste snage neizbjeno posjedovati, pa tako i stvoriti efikasne oruane snage pod demokratskom civilnom kontrolom.Hantington smatra (Drava i vojnik 1957) da je civilna kontrola oruanih snaga istorijski postojala u dvjema formama: subjektivnoj i objektivnoj kontroli, zasnovanim na postojeem nivou ostvarenog autonomnog vojnog profesionalizma u jednoj zemlji. Subjektivni mehanizmi kontrole nastaju u nedemokratskim reimima koji uvruju civilnu mo politizovanjem vojske kao i vezivanjem vojske i njenih interesa za interese civilnog reima. S druge strane u demokratijama, civilna kontrola oruanih snaga rezultuje iz objektivnog pristupa koji podrazumijeva jasno razdvajanje odgovornosti izmeu civilnog i vojnog sektora. Ova podjela rada omoguuje da se politiari ne mijeaju u isto vojne stvari, kao i da vojska ostane izvan politike.Strateki koncept nakon Hladnog rataDevedesete godine prolog vijeka donijele su proliferaciju unutranjih sukoba u mnogim politiki i ekonomski ranjivim drutvima, posebno na afrikom kontinentu.Razvoj svih ratova voenih od 1945. do 1992. godine pokazuje da je samo u 16% sluajeva bio na djelu rat izmeu drava. U periodu od 1998. do 1999. godine ovaj odnos spao je na 10%.Veza izmeu oruanih snaga i humanitarnih aktera nalazi se pod velikim uticajem nedravnih aktera.Meri Kaldor uvodu pojam Novi rat - novu vrstu organizovanog nasilja, koji se moe opisati kao mjeavina rata, organizovanog kriminala i masovnog krenja ljudskih prava.Slabljenje dravnosti e sa sobom povui niz globalnih problema, od masovnih migracija, rasta radikalnog islama, do rasprostiranja oruja za masovno unitenje.Aleks de Val, uveo termin humanitarna internacionala- da bi oznaio meunarodnu elitu sastavljenu od osoblja meuanrodnih agencija za pomo i razvoj, lobista i drugih aktera koji streme jednoj zajednikoj kulturi. Humanitarna internacionala po njegovom miljenju je negativna zato to ugroava nastajanje vrste veze i drutva, neophodne za ravoj dobre demokratske vladavine. Sredinom 1980-ih, podrka vladama u razvojnoj pomoi poela je da ustupa mjesto politici donatora da finansiraju NVO ija je uloga bila da obezbijede mreu socijalne pomoi, posebno u zonama sukoba u kojima su NVO do tad imale nezabiljeen uspjeh [kao npr. operacija Ue za spaavanje (Operation Lifeline) u Sudanu, 1989. godine] Institucionalizacija je obiljeena primatom vojnog pristupa, koji je koriten u intervencijama u Bosni i Somaliji. U BiH je UNHCR imao kontrolu, ali u Somaliji i na Kosovu vojne snage su imale hegemoni poloaj.Novi karakter oruanih sukobaProcjenjuje se da su nakon kraja Hladnog rata ovi sukobi odnijeli 5 miliona rtava, od kojih su 95% bili civili.Nasilje koje sprovode zaraene strane, gospodari rata i kriminalci jasno poveava tekoe s kojima se suoavaju humanitarne organizacije u obavljanju svog posla.Savremene mirovne operacije zahtijevaju briljivu koordinaciju vojnih, politikih, pravnih, humanitarnih i ekonomskih komponenti kako bi se osigurao trajni mir, a vojni doprinos stoga mora da se intergrie i analizira unutar cjelovitog okvira operacije. U svom sadanjem vidu ili obliku visok stepen interacije izmeu vojske i humanitarnih aktera nije stariji od jedne decenije. Ova veza je formalizovana putem razliitih mehanizama koordinacije, doktrine, estog usaglaavanja i formiranjem centara i instituta, to govori prilog pozitivnom razvoju ove interakcije. S druge strane, intervencije u Afganistanu i Iraku bacaju novo svjetlo i na njihov mogui problematian odnos, odnosno da njihova saradnja nije uvijek usaglaena i adekvatna.Serija ratova, rezultovala je nizom kontroverznih vojnih (vojno-humanitarnih) intervencija: U Irakom Kurdistanu (1991), Somaliji (1992-93), Haitiju ( 1994, 2004), Bosni (sredina 90-ih), na Kosovu i u Istonom Timoru (Timor-Leste) (1999), DR Kongo (1999), Etiopiji i Eritreji (2000), Sijera Leoneu (2000), Liberiji (2003), Obali Slonovae (2004), Sudanu (2005), i Istonom Timoru (2006).Ove intervencije su izvodile koalicije drava, regionalne organizacije (u BIH NATO) ili pojedinane zemlje (Velika Britanija u Sijera Leoneu). U njima su kljunu ulogu imale vodee zapadne sile: SAD, VB, Francuska i Kanada.Definicije i koncepti vojnih uloga u zatitiSvjetski samit UN Septembra 1995.godine zvanino je priznao meunarodnu odgovornost za zatitu civila od genocida, etnikog ienja i zloina protiv ovjenosti ukoliko njihova vlastita drava to ne moe ili nee da ini.Zatita civila predstavlja irok pojam i ne podrazumijeva uvijek vojnu silu. Postoji nekoliko pristupa civilnoj zatiti od strane vojnih snaga, odnosno moe se izdvojiti 6 pojmova zatite koji imaju implikacije na vojnu ulogu. Oni su sljedei:1. Zatita kao obaveza ponaanja u ratu2. Zatita kao vojna misija u cilju spreavanja masovnih ubistava3. Zatita kao dio mirovne operacije sa mandatom UN 4. Zatita u smislu osiguranja bezbjedonosne zone humanitarne aktivnosti5. Zatita u skladu sa operativnim konceptom humanitarnih programa6. Zatita koritenjem tradicionalne sileCivilno humanitarno osoblje je podijeljeno u tri glavne grupe:Agencije UN, ICRC (MKCK) i iri pokret Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca, kao i meunarodne i nacionalne NVO.IASC je juna 2004. godine usvojio dokument pod nazivom Civilno-vojni odnosi u sloenim emergencijama koji dopunjava i proiruje principe i smjernice koji su ranije razvijeni u vezi s upotrebom kapaciteta civine odbrane i vojske, pored toga ovaj dokument daje smjernice optije prirode o civilno-vojnoj koordinaciji u humanitarnim emergencijama.Operacije odravanja mira nastoje da zatite civile na mnogim nivoima, ali samo mali broj multinacionalnih organizacija moe da upotrijebi silu i mimo samoodbrane: to su UN, NATO, EU, AU (afrka unija) i ECOEWAS (ekonomska zajednica zapadnih afrikih drava).Iako vojska oigledno moe biti korisna u operacijama otklanjanja posljedica katastrofa, na njenu pomo treba raunati tek ako druge operacije nemaju uspjeha.Rezolucijom Generalne skuptine UN br 60/251, od marta 2006. osnovan je Savjet za ljudska prava, koji je odgovoran za promociju i zatitu ljudskih prava, efikasnu koordinaciju i promicanje ljudskih prava unutar sistema UN, kao i evidentiranje krenja ljudskih prava.Dio II - Liberalno institucionalni putevi ka miruLIBERALIZAM:Ova ideologija se zalae za dravno ureenje iji je cilj to vea sloboda pojedinca postignuta kroz demokratski proces pod zatitom pravne drave.INSTITUCIONALIZAM:Predstavlja smjer u drutvenim naukama po kojem je drutveni razvitak vezan uz razvitak institucija navika, obiaja, pravnih i privrednih subjekata; pravac ekonomske misli, nastao poetkom XX. st. u Americi kao kritika neoklasine i marksistike ekonomije. SLOBODNO TRITE:Slobodno trite je po savremenoj definiciji, trite bez dravne ekonomske intervencije i regulacije, osim za sluaje kada se regulira da bi se sprijeile nezakonske radnjeVLADAVINA PRAVA:Vladavina prava je metapravna ideja o valjanom pravnom poretku koji podrobnim i postojanim pravnim ogranienjima dravne vlasti, odgovarajuim svojstvima zakona i pouzdanim institucionalnim jemstvima obezbjeuje ljudsku sigurnost i slobodu.MEUNARODNO PRIVATNO PRAVO - Pravo koje bavi rutinskim transnacionalnim odnosima bilo meu dravama bilo meu nedravnim akterimaNasuprot tome MEUNARODNO JAVNO PRAVO bavi se pitanjima odnosa izmeu vlada i interakcijom vlada i meuvladnih organizacija (NVO), kao to su multinacionalne korporacije.KLASINI POLITIKI LIBERALNI INSTITUCIONALIZAM: Prema shvatanju Kanta, Stjuarta Mila, Bentama itd. ratovi izmeu drava se javljaju kao rezultat neuspjeha unutranjih politikih struktura. Naime, prema navedenim teoretiarima u apsolutistikim dravama i monarhijama, koje karakterie centralizovana mo, tajnovitost, ignorisanje javnosti, odsustvo efikansih mehanizama politike odgovornosti, rat je esto koriteno sredstvo politike.Dakle, bit prema ovim teoretiarima mira nalazi se u unutranjem ureenju drave a ne reformi meunarodnog drutva.Neoliberlani institucionalizam predstavlja savremeni pravac liberalne grupe teorija, koji se zasniva na naglaavanju uloge meunarodnih institucija u sprjeavanju sukoba u meunarodnim odnosima i ouvanju mira i bezbjednosti. Nastanak ovog pravca vezuje se za 80-te godine 20. vijeka.Modelom standardne zatvorenike dileme predstavljen je i funkcionalni imperativ saradnje i sutina problema prevare ili neizvrenja dogovorenog, koji drave moraju da rijee kako bi ostvarile saradnju i obezbjedile mir u meunarodnim odnosima a samim tim i zatite svoju nacionalnu sigurnost. Klju rjeenja zatvorenike dileme je, prema neoliberlnim institucionalistima, da se druga strana ubjedi dapostoji zajedniki interes za saradnju, odnosno za kratkorono odricanje (od dobiti koja bi se ostvarila uspjenim varanjem) zarad dugorone dobiti (koristi od uzajamne dugorone saradnje).Suverena jednakost - Naelo da drave imaju pravo na podjednaku zatitun pod meunarodnim pravom.Neutralnost - Pravna doktrina u kojoj se odreuju prava i dunosti drava koje ostaju nesvrstane tokom rata.Neintervencija - Naelo koje zabranjuje jednoj dravi da se mijea u unutranje poslove druge drave.Diplomatski imunutet - Pravna doktrina koja ambasadorima daje imunitet u odnosu na zakone zemlje u kojoj se nalaze ambasade.Ekstrateritorijalnost - Pravna doktrina koja doputa dravama da zadre jurisdikciju nad svojim ambasadama u drugim zemljama.Zloini protiv ovjenosti - Kategorija aktivnosti koja je proglaena nelegalnom na suenju u Nirnbergu osuujui drave koje zloupotrebljavaju ljudska prava.Boansko pravo kraljeva - Realistika doktrina prema kojoj suverenost daje kraljevima pravo da autoritativno vladaju svojim podreenim i ukida odgovornost prema javnosti jer im je njihova vladavina dodijeljena od boga.Dravnost - Pravni kriterijumi pomou kojih zemlja ili njena vlada postaje drava u meunarodnoj zajednici.Diplomatsko priznanje - Formalno pravno prihvatanje zvaninog statusa drave kao nezavisne zemlje.Priznanje de facto - Priznanje faktikog postojanja druge drave ili vlade koje ne znai puno priznanje.Priznanje de Iure - Formalno pravo priznanje druge suverene vlade ili drave.Procedure za rjeavanje sporova:- Posredovanje: Procedura rjeavanja sukoba kada trea strana nudi neobavezujue rjeenje stranama u sporu.- Dobre usluge: Kada trea strana ponudi mjesto za razgovore meu stranama u sporu ali ne uestvuje u pregovorima.- Pomirenje: Procedura rjeavanja sukoba u kojoj trea strana pomae objema stranama u sporu ali ne nudi rjeenje.- Arbitriranje: Postupak rjeavanja sukoba u kome trea strana, kroz privremeno stvoreno tijelo, donosi obavezujuu odluku za strane u sporu.- (Sudska) presuda: Procedura rjeavanja sukoba u kome trea strana pred meunarodnim sudom donosi obavezujuu odluku o sporu.Samopomo - Naelo da se u anarhiji akteri moraju osloniti na sebe.Strukturalno nasilje - Uslov u kome tetu i povredu nanosi neregulisana struktura globalnog sistema u kome jake drave mogu da maltretiraju slabe drave koje ne mogu da se tite. Definicija pripada norvekom istraivau mira Johanu Galtungu.Pozitivistika pravna teorija - Teorija u kojoj se naglaavaju obiaji kao najvaniji izvori prava.Doktrina pravednog rata - Doktrina koja se odnosi na moralna razmatranja uslova pod kojima se moe zapoeti rat i kako ga voditi kada pone.Reimi bezbjednosti - Norme i pravila kojih se dri grupa drava da bi poveala svoju bezbjednost.Revolucija u vojnim poslovima - Poveanje vojne sposobnosti i efikasnosti pomou nove tehnologije koja ne poiva na oruju za masovno unitenje.Vojna nunost - Pravna doktrina koja tvrdi da pravila mogu biti naruena u vanrednim situacijama.Buova doktrina - Da e Buova administracija djelovati unilateralno da bi sauvala ameriku unipolarnu predominaciju.Ljudska prava - Politika prava i graanske slobode koje meunarodna zajednica priznaje kao neotuive i vaee za sve pojednice u svim zemljama.Terorizam - Kriminalni akti i prijetnje s ciljem irenja straha i primoravanja mete da prihvati zahtjeve terorista.Represalije - Neprijateljski ali legalni akti odmazde da bi se kaznile prethodne nelegalne vojne akcije.Retorzija - Neprijateljski ali legalni akti odmazde.

DIO III - MIROVNE OPERACIJEMirovne operacije u teoriji meunarodnih odnosaPristupi mirovnim operacijama:1. Stanovite normi suvereniteta (Neodrivost klasinog uitarnog shvatanja suvereniteta kao iskljuivog prava da zemlja ureuje svoje odnose i vodi politiku unutar svoje teritorije jer to onemoguava bilo kakvu efikasnu rekonstrukciju nekon rata ili veih sukoba u njoj.)2. Stanovite neostarateljstva (Ima elemente imperijalizma ali se razlikuje u tome to je: a) Vladavina stranaca multilateralna; b) Cilj je da se izgrade dravne strukture koje su u stanju da se same odravaju i osamostale im se steknu uslovi za to)Liberalni projekat - irenje normativnog poretka i koncepata upravlhjanja koji ukljuuju globalizaciju, uurbanu, a esto i nasilnu demokratizaciju i liberalizaciju. Zemlja predvodnica projekta je SAD.Monroova doktrina - Amerika hegemonija u zapadnoj hemisferi, u skladu sa boanskom misijom da se uspostavi dominacija nad Sjevernom Amerikom. Preventivno vojno djelovanje u sluaju prijetnji; unilateralizam izraen amerikom neutralnou i izolacionizmom.Velika strategija predstavlja obuhvatan koncept koji usmjerava ponaanje drave i odreuje instrumente njene nacionalne moi kojima e oblikovati dogaaje u svijetu i postizati specifine ciljeve nacionalne bezbjednosti.est najvanijih nacionalnih interesa (Robert J. Art):1. Sprijeiti napad na teritoriju SAD-a2. Sprijeiti rat velikih sila na euroazijskom regionu3. Ouvati razumnu cijenu i sigurnu isporuku nafte4. Sauvati otvoreni meunarodni ekonomski poredak5. Jaati irenje demokratije i potovanja ljudskih prava u svijetu i sprijeiti genocid ili masovna ubistva u graanskim ratovima6. Zatititi globalnu ivotnu sredinu, naroito od efekata globalnog zagrijavanja i ozbiljnih klimatskih promjenaTaksonomija mirovnih operacijaPet tipova operacija (Bellamy, Williams i Griffin):1. Tradicionalne2. One koje treba da sprovedu tranziciju3. Operacije ireg odravanja mira4. Operacije nametanja mira5. Operacije podrke miru

est kaskadnih generacija mirovnih operacija (Thakur i Schnabel):1. Tradicionalne2. Izvan UN-a3. Proirene4. Nametanje mira5. Obnove mira partnerstvom6. Multinacionalne snage za obnovu mira ueem UN-a u izgradni draveMirovne operacije mogu da se sastoje iz vie komponenti, ukljuujui i vojnu, koja moe, ali i ne mora da bude pod orujem, kao i razliite civilne komponente koje obuhvataju irok spektar djelatnosti. U zavisnosti od svog mandata, one se mogu koristiti za:1. Preventivno rasporeivanje snaga kako bi se zaustavilo nasilje izmeu frakcija, zajednica ili drava2. Praenje i/ili nadgledanje napete situacije, prekida vatre i neprijateljstva i/ili mirovnog sporazuma3. Formiranje, praenje i nadgledanje demilitarizovanih zona, ili tampon-zona (bafer) izmeu zaraenih strana4. Podrku, nadgledanje ili sprovoenje u djelo procesa razoruanja i demobilizacije zaraenih frakcija5. Zatitu i podrku humanitarnoj pomoi6. Evakuaciju ne-boraca koji su izloei neposrednoj prijetnji ili riziku7. Uspostavljanje zatitnih zona8. Zatitu i podrku naporima zemlje za rekonstrukciju i pomirenje - ukljuujui i voenje ili praenje izbora9. Pomo u uspostavljanju, odranju i odnovi istinskog civilnog poretka10. Nametanje sankcijaFunkcije kojima se postiu ciljevi misije:1. Posmatranje, praenje i patroliranje2. Zatita3. Kontrola4. Odbrana, tj. samoodbranaTerminologija mirovnih operacijaHumanitarna pomo - Odnosi se na ublaavanje posljedica prirodnih ili vjetaki izazvanih katastrofa (Zemljotresi, poplave, sua, glad, sukobi...)Humanitarna i civilna pomo - Komponenta nacionalnog programa pomoi u djelokrugu strane sile angairane u unutranjim poslovima ugroene zemlje. Odnosi se na aktivnosti koje ukljuuju medicinsku, stomatoloku i veterinarsku njegu i neto od izgrasdnje lokalne infrastrukture i obnove. Predstavlja tip aktivnosti koje se poduzimaju u cilju ispunjenja osnovnih potreba ljudske bezbjednosti - ivota i dostojanstva, a u skladu sa osnovnim principima humanosti, nepristrasnosti, neutralnosti, univerzalnosti i dobrovoljnog rada.Operacije vojno-humanitarne pomoi - Vojne operacije koje obezbjeuju sigurno okruenje kako bi se mogla ukazati humanitarna pomo u vidu isporuke hrane, lijekova i ostalih medicinskih dobara, kao i osnovnih medicinskih usluga. Takoer se odnose na voenje, omaganje ili obezbjeenje, tj. zatitu civilnog stanovnitva, izbjeglica i interno raseljenih lica koja su se nala u jednoj masovnoj i ozbiljnoj humanitarnoj krizi.Humanitarna zajednica - Termin koji se odnosi na meunarodne humanitarne agencije, tj. organizacije UN, NVO kao i neke regionalne vojne organizacije i vlade donatore, dok termin humanitarne agencije oznaava kko meunarodne UN organizacije, tako i meunarodne nevladine organizacije koje uestvuju u pruanju humanitarne pomoi.Humanitarna intervencija - Prisilna akcija drava koja ukljuuje upotrebu vojne sile u drugoj dravi bez saglasnosti njene vlade, sa ili bez autorizacije od strane Savjeta bezbjednosti UN-a, a u cilju sprjeavanja ili zaustavljanja tekog i masovnog krenja ljudskih prava ili meunarodnog humanitarnog prava.Preventivna diplomatija - To je aktivnost kojom se sprjeava da doe do sporova; da postojei sporovi eskaliraju u sukobe i ako do njih ipak doe, da ogranii njihovo irenje.Posredovanje i pregovaranje - Aktivnost koju preduzimaju pojedinci koje imenuje Savjet bezbjednosti, Generalna skuptina ili generalni sekretar UN-a, a koji za cilj imaju iniciranje i/ili pospjeivanje mirovnog procesa uvoenjem linog prestia i iskustva u pregovore.Mirovne operacije - itav spektar operacija za koje su UN dale saglasnost da nadgledaju sporazum o prekidu vatre i/ili kao podrku implementaciji obuhvatnih mirovnih sporazuma, ukljuujui i one aspekte izgradnje mira i postkonfliktne rekonstrukcije koji potpadaju pod domen novog koncepta Ujedinjenih nacija - integrisanih misija.Operacije uspostavljanja mira - Sve diplomatske aktivnosti koje imaju za cilj da upravljaju sukobom ili ga razrjee i otuda one ukljuuju preventivnu diplomatiju. To su, dakle, vojne operacije koje se izvode uz saglasnost svih glavnih strana koje uestvuju u sporu, zamiljene da nadgledaju i olakaju primjenu nekog sporazuma i podre diplomatske napore za uspostavljanje dugoronog politikog smirivanja.Operacije nametanja mira - Dvije formulacije:1. SAD - Nametanje mira ukljuuje odgovarajue prisilne vojne aktivnosti kako bi se razdvojile zaraene strane u konfliktu, uz svoj pristanak ili bez njega.2. UN - Akcija kojom se sprjeava naruavanje prekida vatre ili ako je do njega dolo, koja omoguuava da se on ponovo uspostavi.Operacije odranja mira - Operacije na terenu koje su pokrenule Ujedinjene nacije i za koje su saglasnost dale sukobljene strane u pitanju, kako bi se pomoglo da se sukob izmeu njih kontrolie i razrjei, a pod komandom i kontrolom UN-a, na kolektivni raun drava lanica i sa vojnim i drugim osobljem i opremom koju one dobrovoljno obezbjeuju, ponaajui se nepristrasno prema stranama u sukobu i koristei silu samo onoliko koliko je neophodno. One normalno ukljuuju vojno i/ili policijsko osoblje UN-a, a esto i same civile. Odranje mira jeste tehnika koja proiruje mogunosti kako za sprjeavanje sukoba tako i za uspostavljanje mira. (Marak Goulding)Operacije odranja mira moraju obuhvatati tri kljuna elementa: 1. Saglasnost strana u sukobu2. Nepristrasnost3. Ogranienu upotrebu silePored navedenih potrebno je ukljkuiti i: koherentnost, saradnju, kredibilitet, logistiku podrku, lokalno znanje, koordinaciju sa tabovima, strunost vojnog rukovodstva i visoko kvalifikovano osoblje, kao i sposobnost da se uspostave dobri odnosi sa medijima.Proirene operacije odranja mira - veoma sloene, obimne i skupe operacije. Ukljuuju veliko ljudstvo (20.000 ljudi i vie) i velika finansijska sredstva (milijardu dolara i vie), a odvijaju se u mnogo neprijateljskijem operativnom okruenju nego obine operacije odranja mira (to im daje pravo da koriste silu shodno VII glavi Povelje UN).Siva zona - Situacija prisutna na terenu koju je pokazalo iskustvo u Liberiji, Somaliji, Ruandi i bivoj Jugoslaviji, a koja je ustvari tanka linija/uski prostor izmeu tradicionalnog odranja mira i pravog ratovanja. Situacije u sivoj zoni esto nalau takve odgovore koji nisu ni tradicionalno odranje mira niti nametanje mira u pravom smislu rijei, ve neto izmeu.Integrisane misije - Ove misije su relativno irokog spektra i viestrukog karaktera u poreenju sa tradicionalnim mirovnim operacijama, sa ovlatenjima da mogu da upotrijebe silu kao nuno sredstvo, kako bi sproveli u djelo svoje mandate. Odvijaju se u nestabilnim situacijama koje odlikuje krhak sporazum o prekidu vatre, periodino nasilje i opte stanje uruavanja drave u kojoj se odvijaju operacije ili ak njenog raspada. Cilj integrisane misije jeste da ojaa koherenciju izmeu domaeg tima UN-a, koji je fokusiran na humanitarne i razvojne ciljeve, i mirovne operacije UN-a, koje su fokusirane na mir i bezbjednost.Taktika osvajanja due i srca - Predstavlja razmjenu humanitarnih dobara za povjerljive informacije. Ove operacije zamuuju granicu izmeu vojnog i humanitarnog djelovanja, to je postulirano meunarodnim humanitarnim pravom, a to svakako utie na ugroavanje bezbjednosti humanitarnog osoblja.Izgradnja mira - Podrazumijeva sve aktivnosti koje podravaju ekonomske, socijalne i vojne mjere i strukture iji je cilj jaanje politikog dogovora kako bi se dolo do uzroka sukoba. To su postkonfliktne aktivnosti, prvenstveno diplomatske i ekonomske, koje jaaju ili ponovo izgrauju dravnu infrastrukturu i institucije kako bi se izbjeglo da ponovo doe do sukoba.Pet dimenzija okvira za izgradnju mira:1. Bezbjednost2. Politika tranzicija, uprava i demokratizacija3. Socio-ekonomski razvoj4. Ljudska prava, pravda i pomirenje5. Koordinacija, menadment i mobilizacija resursaKlasino trojstvo motiva: Strah, ast i interes.Logika mirovnih operacijaI britanska i amerika doktrina pod mirovnim operacijama podrazumijevaju programsko djelovanje ili mandat o kojem su se sloili glavni uesnici sukoba, tj. dali prostanak za njeno zapoinjanje; kao i da intervenciju ne treba da sprovodi agens ili netitet (drava ili koalicija drava) koji je involviran u sukob zbog nekog svog interesa. Sutinska razlika izmeu rata i mirovne operacije lei u tome to je prvi orijentisan na pobjedu, tj. unitenje i onesposobljavanje neprijatelja, barem do te mjere dok to zahtjeva postizanje politikog cilja, dok je drugi orijentisan na razrjeenje sukoba i sporazum zaraenih strana o prestanku neprijateljstva, a ne na poraz druge strane kao takav, te je u pitanju jedino politika, a ne vojna pobjeda. To ne znai da mirovne operacije ne koriste silu kada je to potrebno, ali kada do toga doe ona nije namjenjena unitenju neprijatelja, ve zatiti ivota. Zato se kae da neprijatelja u mirovnim operacijama predstavlja sami sukob, a ne druga strana u sukobu.Mirovne operacije su vid vojne intervencije koja nije rat a vri se u ime podrke diplomatskim aktivnostima, i vode ih, ili za njih daju saglasnost, kolektivne organizacije bezbjednosti u cilju odranja ili ponovnog uspostavljanja stabilnosti u regionu ili jednoj dravi. Sve mirovne operacije imaju isti cilj - ublaenje ljudske patnje i stvaranje uslova za samoodriv mir.Standardi za procjenu uspjeha vojnih intervencijaNe postoje univerzalno primjenjive mjere uspjeha na osnovu kojih bi se operacije procjenjivale. Iz tog razloga analitiari dolaze do razliitih, ak i suprotnih zakljuaka o uspjesima misije. U cilju zaustavljanja humanitarne krize neke intervencije treba da izaberu jednu od strana u sukobu te da cilj intervencije bude vojna pobjeda nad jednom stranom. Pored visokog rizika u pogledu ljudskih rtava i visokih trokova, ovaj pristup moe imati prednosti iz nekoliko razloga:1. Izabiranje pobjednika - Kada strane nisu spremne za ustupke, odluna vojna pobjeda moe da predstavlja jedinu razumnu ansu da se postigne trajan mir.2. U nekim sluajevima, lokalne strane u sukobu nisu moralno jednake, ve oigledno i agresori i rtve, a snage odravanja mira ne samo to u operativnom smislu mogu da opravdano koriste silu, ve imaju i moralnu obavezu da to ine. (iz Izvjetaj Brahimi)Izvjetaj Brahimi [Izvjetaj o panelu o mirovnim operacijama (Septembar 2000.)]Nazvan Brahimi po predsjedavajuem panela Lakdaru Brahimiju, bivem alirskom ministru spoljnih poslova i izaslanika UN u Afganistanu i Pakistanu. Izvjetaj govori o postojeim slabostima Mirovnih operacija i iznosi oko 60 preporuka za promjenu. Njegovi glavni zakljuci i preporuke su: Ciljevi odranja mira ne bi smjeli da premauju politiku volju i resurse neophodne kako bi se posao dobro obavio. Savjet bezbjednosti bi trebao da autorizuje jasne, precizne i robustne mandate Potrebni su vei resursi da bi se brzo rasporedile dovoljne i dobro obuene snage (u okviru 30-60 dana) Planiranje i sposobnost podravanja operacije odranja mira preoptereeni su, te je potrebno vie osobnlja, bolje strateko planiranje, kao i jaa analitika sposobnost. Izvjetaj je preporuio da se oformi jedan sekreterijat zaduen za obavjetajne podatke i strateke analize.Iz humanitarne perspektive Izvjetaj je posebno kritikovan zbog odreenja nepristrasnosti, kao i ubjeivanju zaraenih strana da se pokore operaciji odravanja mira, te ga mnoge zemlje nisu prihvatile sa entuzijazmom.Uloga mirovnih operacija u savremenom svijetuOpseg aktivnosti suvremenih mirovnih operacija uveliko se razlikuje od rutinskog postavljanja izmeu dvije zaraene strane, kao i posmatrakih operacija tradicionalnog odranja mira. Dananje aktivnosti su po svojoj prirodi daleko vie prodorne i intervencionistike. One govore o tome da su sadanje operacije odranja mira daleko vie vojno i politiki aktivne od ratnih dejstava (kao u sluaju Somalije, pa sve do politike babice koja treba da na svijet donese nove demokratske vlasti kao u sluaju Mozambika i Kambode).U praksi operativni okvir novih operacija odranja mira karakterie pet osnovnih zadataka, koji se tabelarno mogu prikazati na sljedei nain:CiljeviZadaci

Sprjeavanje sukobaPreventivno rasporeivanje, umetanje izmeu dvije sukobljene strane, rano upozorenje, nadgledanje

Garancija i zabrana blokade putevaZone zabrane letenja, sigurne zone (safe havens), uvoenje sankcija, garantovanje slobodnog prolaza

Zatita i isporuka humanitarne pomoiZatita i pratnja humanitarne pomoi i agencija, ili direktna isporuka logistike, zdravstvene i infrastrukturne podrke

Nadgledanje obuhvatnog mirovnog sporazumaDemobilizacija, razoruanje, razminiranje, nadgledanje izbora, reforma i obuka snaga bezbjednosti

Vojna pomo civilnim strukturama vlastiNametanje mira, politiko starateljstvo

Mirovne operacije UN-aMirovne operacije UN-a predstavljaju neutralne intervencije tree strane, budui da se ne svrstavaju nu na jednu od zaraenih strana u toku sprovoenja mirovnog procesa. Ovo se moe postii tako to se prua pomo poto je lokalna vlast uspostavila kontrolu nakon velike prirodne ili ljudskim faktorom izazvane katastrofe ili krize; ublaavaju posljedice gladi i osujeuju provale nemira; pomau da se ponovo uspostavi legitimna vlast kako bi se onemoguile pobune; unitavaju teroristiki punktovi obuke i kapaciteti prije nego to budu iskoriteni za napad.Promjene nakon okonanja Hladnog rataU Povelji UN-a ne postoje specifine odredbe koje se odnose na odravanje mira. Tokom godina je odranje mira postalo jedna izuzetna vjetina poto je podrazumjevalo upotrebu vojnog osoblja koje nee voditi rat, ve sprijeiti borbe izmeu zaraenih strana. Zbog toga je vano napraviti razliku izmeu pojmova kolektivna bezbjednost i odranje mirau meunarodnom okruju. Prvi se vee za proces kanjavanja, koji se sprovodi uz neki stepen diskriminacije i koji je nuno nepristrasan, a drugi je politiki nepristrasan i sutinski nenasilan.Po zavretku Hladnog rata Savjet bezbjednosti je sve vie bio sklon da daje pristanak za mirovne operacije. Od 1995. godine generalni sekretar UN je bio ovlaten da autorizuje misije sprjeavanja sukoba na vlastitu inicijativu. Krajem Hladnog rata dolazi do iznenaujue saradnje svih pet stalnih lanica Savjeta bezbjednosti, te se oekivalo zlatno doba meunarodne bezbjednosti, meutim ta oekivanja su brzo ustupila mjesto saznanju da e sukobi izbijati i dalje, te se ak i iriti. U sluaju Bosne, Ruande i Somalije domae strane nisu bile dovoljno spremne za saradnju sa meunarodnim posrednicima, a mirovne snage nisu imale dovoljno moi, kohezije i volje da ove sukoe okonaju. Od kraja Hladnog rata operacije UN-a su se proirile od tradicionalnog nadgledanja prekida vatre na nove uloge, pri emu su mnoge operacije imale barem implicitni zatitni element. U cjelini, veina Mirovnih operacija UN-a nije eksplicitno imala za cilj zatitu civila. Postojala je uloga obezbjeenja neposredne sigurnosti (zatita konvoja ili enklava), ili podrka politikim sporazumima i humanitarnim naporima, ali je ira zatita predstavljala implicitni cilj.Tri generacije mirovnih operacija1. Klasine mirovne operacije - Ukljuivale su umetanje snage odranja mira neposredno po primirju, uz saglasnost ranijih zaraenih strana. Zanivale su se na tri osnovna principa: Saglasnost, nepristrasnost i upotreba sile jedino u samoodbrani. Ove mirovne operacije su iskljuivale vojnos osoblje pet stalnih lanica Savjeta bezbjednosti.2. Druga generacija se razlikovala po okruenju, principima i praksi. Snage UN-a su intervenisale usljed graanskih ratova, a ne na kraju unutardravnih sukoba. One su takoer ukljuivale i monitoring, nadzor i sprjeavanje sukoba koji mogu trajati i vie godina (Kipar preko 30 godina). Obiljeavaju ih i nadlenost za implementaciju mirovnih sporazuma.3. Trea generacija se odnosi prvenstveno na operacije nametanja mira u duhu VII glave Povelje bez saglasnosti strana u sukobu i obino u unutardravnim sukobima (npr. Somalija, Bosna). Principi mirovnih operacija:Principi ratovanja:1. Masivnost2. Objektivnost3. Bezbjednost4. Jednostavnost5. Manevar6. Ofanziva7. Jedinstvo komande8. Iznenaenje9. Ekonominost sile

Principi mirovnih operacija:1. Jasan cilj (ta e se postii)2. Ostvarljiv mandat (Razmatranje svih aspekata prije odobrenja misije)3. Jedinstveno nastupanje (Udrueni napori raznih agencija za usmjeravanje i koordinaciju ka istom cilju)4. Bezbjednost (Stalna procjena situacije i spremnost na reagovanje)5. Nepristrasnost (UN ne zastupa ni jednu stranu u sukobu, ali i ne sjedi po strani)6. Obuzdavanje (Primjerena upotreba sile u datoj situaciji)7. Upotreba sile 8. Minimalna upotreba sile (Snage UN-a koriste silu samo u samoodbrani)9. Saglasnost (Sukobljene strane moraju da zatrae prisutnost snaga UN-a)10. Multilateralizam (Jedna zemlja ne moe po svom nahoenju pokrenuti vojnu operaciju na teritoriji druge drave i nazvati je mirovnom)11. Istrajnost (Strpljivo, odluno i uporno slijeenje ciljeva dok se oni ne ostvare)12. Uvaavanje potreba lokalnog stanovnitva (Kome treba pomoi)13. Legalitet (Operacija u skladu sa Meunarodnim pravom, humanitarnim pravom, ljudskim pravima)14. Legitimitet (Zemlja na ijoj se teritoriji obavlja operacija daje saglasnost da primi snage ne kao agresore, ve kao ljude dobre volje)Openito, stavovi humanitarne zajednice o vojnim intervencijama se mogu razvrstati u tri grupe:1. Sila nikad nije prihvatljiva. Humanitarne agencije treba da se neprekidno zalau za pacifistiko stanovite i da se javno protive vojnim intervencijama bilo koje vrste.2. Humanitarne agencije se ne protive javno vojnim intervencijama, ali nikada nee zahtjevati ili odobriti upotrebu sile.3. Sila je prihvatljiva u nekim okolnostima. NVO imaju odgovornost da zatrae stranu intervenciju kako bi ova zaustavila zloine protiv ovjenosti ili ratne zloine.Organizacija Oxfam je pruila najbolje artikulisanu poziciju do sad. Nee podrati oruanu intervenciju osim ako ne postoji drugi nain da se sprijee gubici ivota, a i tada samo u sluaju: Ako su iscrpljeni miroljubivi metodi za razrjeenje sukoba Ako oevidno nije uspjela zatita od strane odgovarajueg autoriteta Ako se potuju norme meunarodnog humanitarnog prava Ako se potuje proporcionalnost u zatiti potreba ugroenog stanovnitva Ako su ove intervencije odgovorne Ujedinjenim nacijamaPrincipi NATO-a poivaju na premisi da e biti situacija u kojima e vojnici biti primorani da obavljaju humanitarne poslove, a u tom sluaju dati su jasni uslovi za njihovo uestvovanje: Uvijek u saradnji sa organizacijama koje su dobile mandat Sa konanim planom o tome kakav e biti humanitarni posao, zato je potreban i koliko e trajati, kao i jasna strategija o predaji operacija relevantnoj agenciji Sa ciljem da se povuku iz humanitarnih operacija im je to mogueOsnovni principi saradnje izmeu snaga odranja mira i humanitarnih organizacijaMeunarodni komintet Crvenog Kria dao je preporuke za saradnju organizacija u operacijama odranja mira:1. Vojne misije UN-a predstavljaju sutinsku komponentu uspjenog razrjeenja sukoba, i mogu da budu neophodne za ouvanje potovanja meunarodnog humanitarnog prava. Vojne snage ne smiju da budu direktno ukljuene u humanitarne operacije jer bi to, u percepciji lokalnih vlasti i stanovnitva zemlje domaina, dovelo u vezu humanitarne agencije i organizacije sa politikim i vojnim ciljevima koji nadilaze humanitarne razloge i preokupacije.2. Humanitarne aktivnosti nisu zamiljene da rjeavaju sukob, ve da zatite ljudske ivote i ljudsko dostojanstvo. One treba da se odvojaju paralelno sa politikim procesom koji tei rjeavanju sutinskih uzroka nastale krize i sukoba kako bi se dolo do politikog rjeenja. Nisu tu da kompenzuju za neuspjele politike inicijative.3. Humanitarne institucije koje operiu u situacijama oruanog sukoba moraju da sauvaju strogo nepolitiki i nepristrasan karakter svojih misija. Ukazivanje humanitarne pomoi ne smije biti povezano napretkom u politikim pregovorima, jer bi to vodilo kompromitovanju agencija. Takoer bi vodilo neprihvatljivoj podjeli meu rtvama na one koji su dobri/koji zasluuju pomo i onih koji to nisu. Humanitarna pomo i politiko djelovanje moraju da budu razdvojeni i da se percipiraju kao istinski odvojeni.4. Humanitarne agencije se moraju drati svoje potpune nezavisnosti u odlukama i aktivnostima dok tijesno sarauju sa snagama odranja mira u svakoj fazi i na svakom nivou, ali ne po cijenu postizanja to vee koherentnosti na razliitim nivoima situacije.5. Problem koordinacije koji je posebno izraen unutar humanitarne zajednice, jo je sloeniji onda kada se ukljui vojska, bilo da je u pitanju oruani sukob ili operacija pomoi. Kada je ukljuenje vojske neophodno, vlade treba da razlikuju vojne od civilnih operacija i shvate da koordinacija pomae svim ukljuenim akterima. Da bi se postigla potpuna koordinacija rada humanitarnih agencija i saradnja sa vojnim snagama potrebno je ukljuiti centralnu vodeu organizaciju poput UNHCR-a.6. Vanost medija - neke operacije su pokrenute u velikoj brzini upravo zahvaljujui izvjetaju medija. Ali, izvoenje misija se nalazi pod velikim uticajem medijske pokrivenosti, ak do te mjere da se mediji protive odlukama donesenim od strane komande na terenu. Tok operacije mora da bude snaan i da se odupre pritiscima za rasporeivanje snaga a da se nisu prethodno uzele u obzir sve vane implikacije, kao i da se izvre pune pripreme operacije.7. Potrebno je razviti efikasan sistem javnog obavjetavanja kao dijela mirovnih operacija, sa kvalifikovanim osobljem. Vano je da se protok dezinformacija ogranii i da se iz sistema iskljue sve neprincipijelne medijske linosti.8. Mirovne i humanitarne operacije se sve vie oslanjaju na geografski informacioni sistem (GIS) koji integrie operativnu informaciju sa elektronskim mapama oblasti u kojoj se odvija misija, a za razliite primjene, poput demobilizacije, civilne policije, registracije glasaa, nadgledanje ljudskih prava i rekonstrukciju.Pozitivni aspekti uea vojnih snaga u humanitarnim operacijama su: Postizanje sigurnosti za humanitarno osoblje, obezbjeenje logistike i komunikacije, samodovoljnost vojnih snaga na lokaciji, brzo formiranje zdravstvenih centara, laboratorija i urgentnih zdravstvenih usluga, kao i obezbjeenje pitke vode.Negativni aspekti su: Odsutan razvojni aspekt pomoi, armijske zalihe hrane su neadekvatne (konzervirano meso u muslimanskim zemljama, visokokalorina slana hrana koja bi se isporuivala dehidriranom i pothranjenom stanovnitvu...), medicinska pomo koju obezbjeuje vojska uglavnom je namjenjena saniranju trauma sa bojita, ne situacijama humanitarnih kriza, kao to je medicinsko zbrinjavanje raseljenih lica ili izbjeglica, sanitetsko osoblje po pravilu nema obuku iz humanitarnih poslova.ta ini jedan mirovni proces uspjeim?Uspjena izgradnja mira podrazumijeva postizanje smaoodrivog mira, tj. dostizanje takvog (kompleksnog) mira koji ukljuuje odreen stepen demokratizacije i ono to bi se zvalo pozitivnim mirom. Mir se moe zamisliti kao kontinuum koji zapoinje njegovim odsustvom (rat) prema negativnom miru (odsustvu rata) i dalje prema socijalnoj harmoniji koja predstavlja cilj kojem tee mnoga drutva.Moe se navesti pet osnovnih uslova od kojih zavisi uspjeh mirovne operacije:1. Saglasnost i saradnja involviranih strana | 2. Postojanje obuhvatnog sporazuma | 3. Politika podrka Savjeta bezbjednosti | 4. Podrka regionalnih organizacija | 5. (Za neke autore i) Logistika, finansijska i politika podrka SAD-aPostoje i drugaija miljenja o faktorima koji utiu na odrivost/trajnost mira:1. Vojni ishod rata | 2. Da li je mir potpisan | 3. Da li je u pitanju etniki sukob | 4. Koliki je broj stradalih u ratu | 5. Broj strana koje su uestvovale u sukobu | 6. Trajanje rata | 7. Nivo ekonomskog razvoja | 8. Dostupnost resursa koji se mogu pljakati | 9. Nivo demokratije | 10. Veliina vojske kojom drava raspolae.Kraj Hladnog rata predstavlja jedan vaan preduslov za naglo irenje operacija izgradnje mira tokom ranih '90-ih. Ove operacije ostvarivane su kroz etiri tipa mandata:1. Misije praenja ili posmatranja (Monitoring and Observer Mission)2. Tradicionalno dranje mira (Traditional Peacekeeping)3. Multidimenzionalno odranje mira (Multidimensional Peacekeeping)4. Nametanje mira (Peace Enforcement)Osnovne komponente za efikasnu izgradnju mira jesu borba protiv korupcije, implementacija programa razminiranja, naglasak na borbu protiv HIV/AIDS-a, edukaciju i kontrolu, kao i borba protiv drugih infektivnih bolesti.Vojni karakter mirovnih i humanitarnih operacijaOdnos izmeu humanitarnih i vojnih aktera znaajno se promijenio u posljednjih 15-ak godina. Meunarodni odgovori na sloene emergencije sve vie se oslanjaju na snage odranja mira i vojne misije. Sve vei intervencionizam UN-a, regionalnih organizacija i vodeih zapadnih sila u pogledu unutranjih sukoba donio je nove izazove vojno-civilnoj saradnji, ukljuujui i humanitarne psolove. Ovi izazovi na nov nain oblikuju odnose izmeu humanitarnih, dravnih i vojnih snaga, svakako na poglavito harminine.Doktrina, strategija i odluivanje u mirovnim operacijamaNajvei broj doktrina mirovnih operacija vrlo oprezno tretira zatitu i ne identifikuje specifinu taktiku za zaustavljanje genocidne prakse. Za ovo postoje dobri razlozi poto su fundamentalni principi ovakvih misija suprotni robusnoj i prisilnoj civilnoj zatiti. Uopte uzevi, drave koje posjeduju specifinu doktrinu mirovnih operacija tretiraju zatitu kao obavezu snaga u duhu meunarodnog humanitarnog prava, kao podrke vladavini zakona i humanitarnim naporima, i jo ire, kao dio civilno-vojnih odnosa. Tamo gdje se doktrina obraa pitanju kako operacije podrke miru treba da se odnose prema upotrebi sile malo ta se kae o upotrebi prisilne akcije u zatiti civilnog stanovnitva. Sistem UN-a (Savjet bezbjednosti, generalna skuptina) mora da prilagodi svoju doktrinu na osnovu koje su koncipirane i pokrenute mirovne misije, da profini svoje analitike instrumente i proces odluivanja kako bi ovi odgovarali postojeim realnostima i anticipirali budue zahtjeve; kao i da udrui kreativnost, matu i volju neophodne za implementaciju novih i alternativnih rjeenja za one situacije za koje ne treba ili ne mogu biti angaovane misije odranja mira. Vane razlike u pogledu doktrine i operativnih preferencija oblikuju nain na koji nacionalne vojske prilaze civilno-vojnoj saradnji i odreuju stepen do kojeg e se angaovati u aktivnostima to se odnose na pono, kao i na stepen u kojem su primjeive za humanitarne interese. Sam UN nema doktrinu vojno-humanitarnih operacija u strogom smislu rijei. tovie, postoji rizik da se djelatnost UN.a na planu humanitarnih i razvojnih programa povee sa politiko-vojnim aspektima snaga odranja mira, kao i operacijama nametanja mira. Pored toga, problem je i u upotrebi sile u operacijama nametanja mira, poto UN nema vlastitu doktrinu o ovom pitanju. Uslovi pod kojima snage odranja mira pod okriljem UN-a mogu da upotrijebe silu neodreeni su, kao i sam nain njene upotrebe a ovo lako moe da postane veoma sporno.Britanska doktrina odravanja mira se zasniva na principu saglasnosti, koji slui da se napravi razlika izmeu ireg odranja mira i operacija nametanja mira, pri emu je ovo prvo slino tradicionalnim operacijama nametanja mira po tome to ukljuuje ovaj princip.Mogadi linija - Linija koja oznaava granicu izmeu odravanja mira i nametanja mira/ratnog stanja. Dobila ime po deavanjima u Somaliji poslije 05. 06. 1993.ire odranje mira - Previe zahtjeva skromnim snagama na terenu (Britanske u Bosni, UN u Somaliji). Ova doktrina je naglasila da prelazak sa odravanja mira na nametanje mira mora biti svjestan, namjenski politiki in.Powell-Weinberger doktrina - Ukljuuje znaajnu upotrebu sile u mirovnim operacijama. Ovu doktrinu je prihvatila SAD.Zajedniki principi doktrina: 1. Uvianje da postoje razliiti tipovi vojnih uloga i misija primjereni razliitim vrstama kriza2. Naglaavanje sutinski politike prirode operacija podrke miru, kao i misijama humanitarne pomoi3. Uvianje znaaja ne-nacionalnih aktera4. Shvatanje da postoje primjerene veze sa kljunim civilnim agencijama njihovih vlada sutinsko je za realizaciju uspjene misije, ali i za razvijanje uspjene strategije tranzicije prema razvojuGlavne karakteristike savremenih mirovnih operacija1. 1

2. Kvantitativni rast3. Kvalitativne promjene4. Fleksibilnost operacija UN-a5. Hibridne operacije6. Regionalizacija7. Podjela rada8. Nastajanje multifunkcionalnih operacija odranja mira9. Kontinuirani nedostatak sredstava10. Neravnotea u doprinosu zemalja mirovnim operacijama11. Obezbjeenje potrebne obuke i opreme12. Neravnotea ponude i potranje13. Vea uloga policijskih snaga u mirovnim operacijama14. Nedostatak saglasnosti i otpor prema operacijama15. Budui izgledi

1. Kvantitativni rast - poveanje broja trupa, vonika, policajaca idr.2. Kvalitativne promjene (promjene vezane za) Evolucija multifunkcionalnih operacija odranja mira Upotreba sile Geografska diversifikacija rasporeenih kontigenata3. Fleksibilnost operacija UN-a - Fleksibilnost u strukturama i tipovima angaovanih snaga.4. Hibridne operacije - Operacije koje koriste i mijepaju kapacitete razliitih organizacija kako bi generisale kombinovane odgovore na krize.5. Regionalizacija - Termin koji se odnosi na sve instalacije gdje je implementacija mandata UN povjerena dravi, grupi drava, regionalnim ili podregionalnim organizacijama. Za neke autore ovo predstavlja etvrtu generaciju mirovnih operacija za koje su krilatice postale supsidijarnost, koordinacija i komplementarnost. Regionalni angamani su neprecizno definisani Agendom za mir, kojeom se daje dovoljna fleksibilnost u pogledu aktivnosti koje se trebaju poduzeti.6. Podjela rada - Podjela odgovornosti kako bi se svakoj strani (UN, regionalni entiteti, nacionalne vlade i NVO) smanjio dio nepotrebnog tereta. Prvi put se spominje u Agendi za mir. Obim saradnje izmeu UN-a i regionalnih organizacija varira od sluaja do sluaja, ali uglavnom obuhvata ove kooperativne aktivnosti: Konsultacije: Ustanovljena je praksa razmjene miljenja o sukobima koje podjednako nastoje da razrjee i UN i regionalne organizacije. Diplomatska podrka: Obostrana podrka, ukljuujui diplomatske inicijative i/ili tehniku podrku u odreenim operacijama izgradnje mira. Operativna podrka: Moe da poprimi oblik vojne podrke za operacije UN-a od strane jedne regionalne agencije, ili davanje tehnike pomoi od strane UN-a regionalnim organizacijama koje same preduzimaju operacije odranja mira. Saradnja u rasporeivanju misija na terenu: Male misije UN-a su rasporeene zajedno sa regionalnim organizacijama, koje snose glavni teret. Zdruene operacije: Operacije u kojima izbor osoblja, pravac i finansiranje podjednako obavljaju UN i regionalne organizacije.7. Nastajanje multifunkcionalnih operacija odranja mira - Ovakve operacije zahtjevaju, pored vojnog osoblja, sve vei broj civila razliite strunosti i specijalizacije. Po pravilu, ove se operacije odobravaju na est mjeseci.8. Kontinuirani nedostatak sredstava - Ahilova peta UN-a. Predstavlja prijetnju da zaustavi ve zapoete operacije.9. Neravnotea u doprinosu zemalja mirovnim operacijama - Zemlje u razvoju su te koje upuuju najvie vojnika u Mirovne operacije. Drave lanice EU doprinose sa 10% ljudstva, a SAD tek sa 1% (Zauzvrat, Japan, EU i SAD su odgovorni za 88% budeta UN namjenjenog mirovnim operacijama).10. Obezbjeenje potrebne obuke i opreme - UN ne posjeduje vojnu opremu pa se od uesnika operacija oekuje da e ponijeti vlastitu opremu shodno listi specifikacija. Neke drave imaju neadekvatnu opremu te stoga sekreterijat trai druge zemlje koje e obezbjediti opremu. Priprema za funkciju o specijalizovana obuka u zemlji domainu u velikoj su mjeri odgovornost snaga koje su ve rasporeene, mada su UN prihvatili da pomau u standardizovanju ove obuke.11. Neravnotea ponude i potranje - Procjenjuje se da je potrebno oko 200.000 pripadnika snaga vojske i policije kako bi se odgovorilo na sadanju potranju to je gotovo dvostruko vie od sadanjih snaga koje su rasporeene na terenu.12. Vea uloga policijskih snaga u mirovnim operacijama - Jedan segment meunarodne zajednice angaovan u mirovnim operacijama koji sve vie stie priznanje i koji se kree u pravcu sve solidarnije obuke je meunarodna civilna policija (CivPol). Obuka civilne policije obuhvata dvije osnovne kategorije: Obuka koja se dobila kod kue prije upuivanja u misiju i obuka dobivena u zemlji gdje se odvija operacija, koja je po pravilu specijalizovanog karaktera. Obuka prije poetka misije spada u nadlenost zemalja koje alju svoje snage u meunarodne vojne snage.13. Nedostatak saglasnosti i otpor prema operacijama - Mirovne misije nailaze na sve vei politiki i nasilan otpor od strane dravnih i nedravnih aktera, dok je rasporeivanje novih snaga esto oteano ogranienom fleksibilnou zemalja i organizacija koje alju vojnike u pogledu upotrebe sile na terenu gdje postoji neprijateljsko okruenje.14. Budui izgledi - Mirovne operacije u cilju odranja mira i stabilnosti u svijetu, bilo pod okriljem UN-a, regionalnih organizacija ili multinacionalnih grupacija, i dalje e predstavljati jedini odgovor na razrjeenje sukoba, kada su propali svi drugi pokuaji. Operacije odranja mira su u vie navrata pokazale da su efikasne, te da e i dalje imati korisnu ulogu u mnogim situacijama.Dodatno:C34 - Special Committee on Peacekeeping Operations / Specijalni komitet za operacije odranja miraetiri zajednice koje uestvuju u mirovnim operacijama: Nevladine organizacije, vladine organizacije, vojska i meunarodna civilna policija.

DIO IV - HUMANITARNE OPERACIJEHumanitarni principi i humanitarni imperativHumanitarizam podrazumjeva da se ljudski ivot uzima za dragocjenost i apsolutnu vrijednost, dobro po sebi. Humanitarizam se obraa dostojanstvenom i ispunjenom ivotu, ne samo fizikom ivotu kao takvom.Humanitarizam po anu Piktetu predstavlja naprednu i racionalnu formumilosra i pravde.Zapadni humanitarizam obuhvata bogatu tradiciju koja ima sljedee bitne izvore od kojih se svaka obraa razliitim temama humanitarizma:1. Kranska tradicija altruizma i brige za druge ljude, milosra i privatnog dobroinstva2. Tradicija politiki usmjerene pomoi3. Dinanistika tradicija (nazvana po osnivau Crvenog Kria, Anriju Dinanu) i sa njom povezana generalizovana humanitarna osjetljivostNOHA - Mrea humanitarne pomoi (The Network on Humanitarian Assistence)Humanitarni principi:1. Princip humanosti/ovjenosti (Svi smo pripadnici ljudske vrste; Svi smo jednaki po tome to teimo pristojnom ivotu, sigurnosti i dostojanstvu)2. Princip nezavisnosti (Humanitarna pomo mora biti osloboena politikog, finansijskog, religijskog, ideolokog ili vojnog pritiska)3. Princip apolitinosti (Humanitarna pomo nema mandat da politiki posreduje ili odluuje u nekoj kriznoj situaciji)4. Princip nepristrasnosti (Pomo e biti ukazana samo na osnovu potrebe, sa prioritetom pomoi najugroenijim pojedincima nezavisno od rase, vjere, spola, klase, etniciteta i politikih ubjeenja)5. Princip neutralnosti (Humanitarne organizacije se ne opredjeljuju ni za jednu stranu u sporu; Neutralnost predstavlja relativnu, a ne apsolutnu vrijednost - ona nije isto to i ravnodunost, niti lagodan nain da se izbjegnu teke i odgovorne situacije)6. Princip univerzalnosti7. Neinjenje/neizazivanje tete (po Hipokratovom principu ne nakodi tj. to se tie bolesti, neka ti ue u naviku dvije stvari - pomozi ili barem ne nakodi.)Humanitarni imperativ - Etika dunost da se sprijei ili ublai patnja, da se zatite ivot i zdravlje i obezbjedi potovanje ljudskog dostojanstva.Humanitarni prostor - Politika i geografska oblast unutar koje se preduzimaju aktivnosti pruanja pomoi i zatite. Pojam oznaava oblast unutar koje humanitarne agencije imaju bezbjedan i zatien pristup ugroenom stanovnitvu kako bi im ukazali neophodnu pomo.DPKO - Odjeljenje UN-a za mirovne operacijeNormativnopravni temelji humanitarne pomoiOvi temelji poivaju na propisima enevskih konvencija (1949.), dodatnim protokolima iz 1977., meunarodnog prava, kao i principa Meunarodnog komiteta Crvenog kria i Crvenog polumjeseca, te skupa principa iz Rezolucije UN-a 48/180 koji se neposredno odnose na humanitarnu pomo.Dodatni protokoli (I i II) enevskih konvencija iz 1977. Neposredno definiu humanitarnu pomo u duhu principa nepristrasnosti. lan 70, paragraf I, Prvog dodatno protokola istie da su aktivnosti koje se odnose na humanitarnu pomo nepristrasne; lan 18, paragraf 2 Drugog dodatnog protokola naglaava nepristrasnost kao esencijalni dio humanitarne pomoi.

23

Meunarodni komitet Crvenog kria (ICRC)Navode osam principa koji se odnose na humanitarnu pomo: 1. 37

2. Humanizam3. Odsustvo diskriminacije4. Proporcionalnost5. Neutralnost6. Nezavisnost7. Dobrovoljni rad8. Jedinstvo9. UniverzalnostU Kodeksu ponaanja Pokreta meunarodnog Crvenog kria i Crvenog polumjeseca, kao i nevladinih organizacija u pruanju pomoi u nesreama stoji da humanitarna pomo treba da slui za ublaavanje postojee humanitarne krize, da pomo treba da bude ukazana nezavisno od etnike pripadnosti, vjere, nacionalnosti, politikog ubjeenja, pola i drugih odreujuih karakteristikaugroenih ljudi; ona se mora iskljuivo ukazati shodno njihovim potrebama.Rezolucija UN 46/180 (A/RES/46/182, 19. 12. 1991.) - Jaanje koordinacije humanitarne pomoi UN-a u krizama. Utvruje nekoliko principa koji treba da se neposrednos odnose na pruanje humanitarne pomoi. lan I, paragraf 2, navodi da humanitarna pomo mora biti pruena u skladu sa principom humanosti, neutralnosti i nepristranosti.Koncept novog humanitarizmaNeki autori smatraju da novi humanitarizam prestavlja pokuaj Zapada da savlada efekte siromatva i socijalnog iskljuivanja u marginalizovanim dijelovima svijeta, umjesto da ove probleme rjeava i bavi se njihovim uzrocima. Novi humanitarizam koegzistira sa tradicionalnim i izmeu njih povremeno dolazi do trenja. U veini humanitarnih kriza vlade rae prihvataju ulogu donatora, dodjelujui operativnu ulogu meuvladinim ili nevladinom organizacijama, dok se meunarodna humanitarna zajednica vie bavi pragmatikim i palijativnim pristupima krizama. Tradicionalna humanitarna pomo se sastojala iz sljedeih aktivnosti: Davanje pomoi u hrani i vodi, obezbjeivanje sklonita, smjetajnih i sanitarnih uslova i medicinske pomoi. Tradicionalna humanitarna pomo se od novog humanitarizma razlikuje po tome to se fokusira iskljuivo na spaavanje ljudi u nevolji i ukazuje pomo samo na osnovu potreba ugroenih.D. Rif: Nezavisni humanitarizam radi mnoge stvari dobro, a poneke loe, ali ono to mu se danas namee da radi, kao to je zalaganje za ljudska prava, doprinos u sprjeavanju rata i unaprjeenje drutvene pravde, prevazilazi njegovu kompetenciju, ma koliko se eli drugaije.Novi humanitarizam se od starog razlikuje i po svom odnosu prema dravi, poto je proirenje angamana sa humanitarnog modaliteta (koji poiva na neutralnosti i nepristrasnosti) na razvojni modalitet povlailo neki vid partnerstva sa dravom (uloga drave donatora postaje odluujua).Sutinski zajednike odlike koje odravaju raznolikost humanitarnih potreba i funkcija koje ujedinjavaju humanitarne NVO:a) Neposredna i brza pomo ugroenimab) Saradnja u razvojnim programimac) Obnova mira i rehabilitacija drutvad) Osposobljavanje stanovnitva da brine o sebiNajvanije promjene u novom humanitarizmu:1. Sve vea politizacija humanitarnih poslova2. Zamuivanje granice izmeu humanitarnih i politikih aktivnosti3. Gubitak autonomije, nezavisnosti humanitarnih aktivnosti4. Gubitak neutralnosti humanitarnih organizacija5. Poveani bezbjedonosni rizici humanitarnog osoblja6. Otean pristup ugroenima i blokiranje izvoenja programa7. Saradnja humanitarnih NVO sa dravom8. Saradnja humanitarnih NVO sa vojnim strukturama9. Angaovanje UN-a u operacijama uspostavljanja i odranja miraGlavne karakteristike novog humanitarizma1. Solidaristika pozicija i primat ljudskih prava (pomjeranje sa tradicionalnog shvatanja primata potreba ugroenog stanovnitva na primat ljudskih prava)2. Razvoj i pomo (Rast finansijske pomoi na tetu razvojne pomoi)3. Pomo kao kontinuum (Neprekinuti niz od interventne pomoi u emergentnim situacijama do rehabilitacijei rekonstrukcije zemlje izale iz oruanog sukoba)4. Koherentan pristup (Nastoji da povee humanitarne i politike odgovore na sloene humanitarne krize, okupi sve aktere ukljuene u pomo radi izgradnje zajednikih interesa - mira, stabilnosti i odrivog razvoja)5. Koordinacija aktera i poslova (Nastoji popraviti veze izmeu nevladinih i meuvladinih organizacija u humanitarnom sektoru; Koordinacijom poboljati efikasnost humanitarnih poslova)6. Podjela zadataka (Sinergija lokalnih i meunarodnih institucija u alokaciji pomoi)7. Podugovaranje (Nevladine humanitarne organizacije sve ee su podugovarai vlada donatora ili samog UN-a u ukazivanju pomoi u kriznim podrujima)8. Saradnja drava i humanitarnih agencija (Pritisci na vladu da bolje sarauju sa nevladinim humanitarnim organizacijama)9. Dominantan uticaj NVO sektora u humanitarnim poslovima (Simbioza NVO, drugih agencija, meunarodnih organizacija, donatorskim vladama i dravama u cilju bolje koordinacije rada)10. Saradnja vojske i nevladinih humanitarnih organizacija (Koordinacija nevladinih humanitarnih organizacija i vojske. Uee vojnih snaga u humanitarnim intervencijama; kod nekih autora kao sinonim - humanitarni rat)11. Dolo je do bilateralizacije pomoi (Neposredno uee i diskreciono ponaanje donatora humanitarne pomoi u procesu odluivanja u toku humanitarnih operacija. Osnaivanje uloge donatora dovodi do: Nametanja novih kriterija u distribuciji pomoi Njihovo sve vee uee u koordiniranju humanitarnih aktivnosti Njihovo poveano prisustvo na terenu gdje se pomo ukazuje Sve naglaeniji namjenski karakter priloga Njihovo rukovoenje menadmentom operacija, uz stroi reim u pogledu pravnih obaveza Sve uestalije obraanje donatora nekonvencionalnim agencijama kao operativnim partnerima koji su podugovarai za izvoenje odreenih programa i zadataka, ukljuujui i vojne i privatne ugovarae poslova.Promjene do kojih je dolo:a) Multilateralne organizacije se ne kvalifikuju za one humanitarne resurse koje zemlje donatori troe na izbjeglice na vlastitom tlu.b) Finansiranje NVO od strane donatora.c) Znaajno poveanje namjenskih priloga multilateralnim organizacijama.d) Pritisak da se obezbjedi poslovna odgovornost naspram naina na koji su upotrijebljeni zvanini fondovi.12. Uslovljavanje pomoi (Najgrublji vid selektivnog ukazivanja pomoi ostvaruje se preko kriterija podobnosti, odnosno tzv. uslovljenosti; na osnovu moralne ili politike podobnosti - spremnost na saradnju drave koja prima pomo u svrhu interesa donatora) Tri tipa selektivnosti:a) Politika podobnostb) Odbijanje da se ukae pomo u ime budue koristi (npr. zadravanje izbjeglica unutar granica drave radi sprijeavanja demografskih kriza u regiji)c) Uskraivanje pomoi onim sluajevima koji bi ugrozili vanije politike interese zemalja donatora (npr. prvo traenje razoruanja, zatim davanje pomoi)13. Udruene prijetnje politizacije i komercijalizacije (Politizacija: Humanitarni alibi - zloupotreba ideje i humanitarnih radnika od strane vlada nastrojenih da to manje urade u regionima prema kojima nemaju ekonomski interes poput podsaharske Afrike.; Stvara privid da se neto preduzima iako bez odlunog politikog stava i spremnosti na reagovanje. | Komercijalizacija: Podjela humanitarnog trita meu humanitarnim agencijama, jer je uslov za dobijanje sigurnih sredstava biti primjeen na terenu, imati medijsku podrku i presti)14. Ne potuje se princip neutralnosti humanitarnog djelovanja (Usljed pritiska medija i u skladu sa prioritetima svojih zapadnih vlada, daje se preferencijalni tretman krizama u Europi u odnosu na one u Africi iako je tamo broj stanovnitva s potrebama znatno vei)15. Humanitarna pomo se odvija sve vie u ratnom okruenju (Iako je prvobitno bila namjenjena to hitnijem spaavanju ljudskih ivota, humanitarna pomo se danas dodjeljuje i u situacijama ekstremnih kriza izazvanih ne samo prirodnim katastrofama, ve i graanskim ratovima, politikim nemirima, krenjem normi meunarodnog humanitarnog prava i ak genocidom)16. Tjesna veza humanitarnih aktera sa medijima (Humanitarne krize obino pokreu reaktivni mehanizam (zapadnog) javnog mnijenja, kao i mobilizaciju medija. Pri tome je nezavisna uloga medija u pokrivanju ili ignorisanju prie vrlo vana, ako ne i presudna)17. Sve vea vanost obavjetajnih podataka za uspjeh humanitarnih operacija (Posjedovanje blagovremenih informacija i/ili obavjetajnih podataka od sutinske je vanosti za uspjeh operacija odranja mira i humanitarne intervencije)18. Aktivizam i lobiranje (Napor nevladinih organizacija prema politikom aktivizmu usmjeren je na vlade, kako bi se uticalo na njenu politiku o pojedinim pitanjma vitalnim za humanitarnu zajednicu, tako i na iroku javnost, kako bi se ova obrazovala, podigla ili senzibilisala njena moralna svijest i drutvena odgovornost, te formirala podrka grupa i tijela oko nekih vrijednosti i ideala)19. Bezbjednost humanitarnog osoblja je sve vie ugroena (Svake godine oko sto humanitaraca budu rtve otmica, muenja i ubistava od strane naoruanih grupa na kriznim podrujima zbog negativne percepcije zapadnih vrijednosti i zapadne hegemonije)20. Uee religijskih organizacija u humanitarnim poslovima (Religiozne zajednice tradicionalno igraju vitalnu ulogu u pridobijanju podrke za humanitarne poslove, bilo u smislu stvaranja fondova ili pomoi u volonterima. Krilatica koja se esto uje meu humanitarcima: Misionari humanitarci dolaze prvi i odlaze posljednji sa kriznih podruja. Islamske NVO ne mogu da pomire islamsko shvatanje milosra sa dva bloka - kranskih i sekularnih humanitaraca, jer ne prihvataju da humanitarizam kakvo god da mu je porijeklo, moe da bude situiran izvan sfere religijskih vrijednosti i ne moe da se povee sa sekularnim menaderima koji predstavljaju organizacije koje prihvataju meunarodni pristup osloboen bilo koje religiozne inspiracije)Humanitarni sistemHumanitarni sistem je izuzetno heterogen; Da bi se sprijeilo divergiranje u svim pravcima potrebno je humanitarnu pomo shvatiti kao sistem koji, kao takav, treba postaviti u iri kontekst globalizacije, slobodne trgovine, kao i brzog tehnolokog napretka, te je potrebno da se shvate meupovezanosti razliitih aktera unutar sistema, kao i uticaji koje sistem trpi izvana.Glavni akteri u humanitarnom sistemu i odnosi meu njimaetiri su glavna aktera u meunarodnoj humanitarnoj i razvojnoj pomoi:1. Meunarodne organizacije, regionalne organizacije ili meuvladine organizacije2. Unilateralna pomo (Zemlje koje pojedinano pomau preko specijalizovanih agencija)3. Nevladine organizacije (Neposredno ili kao partneri ili podugovarai UN-a)4. Vojska (Djeluje radi obezbjeenja prostora operacije humanitarnih agencija; Neposredno prua humanitarnu pomo kada su meunarodne i nevladine organizacije sprijeene)Dva problema u radu humanitarnih aktera posljednjih godina:1. Nedovoljna brzina humanitarnih odgovora na postojee krize zbog problema finansiranja2. Nedovoljna koordinacija na terenu izmeu humanitaarnih agencija i pojedinanih odgovora drava koje imaju humanitarnu krizu na svojoj teritoriji.Tri kategorije meunarodnih organizacija:1. Humanitarne organizacije2. Sistemi za nadgledanje (supervisory systems)3. Entiteti koji slue odranju mira (entities for maintaining peace)Glavne karakteristike savremenog humanitarnog sistemaDananji meunarodni humanitarni sistem ima sljedee globalne karakteristike:1. On se uveliko mijenja (Sve vea povezanost izmeu bezbjednosti i humanitarne pomoi; mijenjaju se tumaenja prava i obaveze drava; uoavaju se tendencije ka internacionalizaciji odgovornosti za zatitu civila; humanitarne organizacije postaju sve vee i raznovrsnije, a humanitarna pomo sve izdanija.2. On je podjednako formalan koliko i neformalan (Formalan: Dobro organizovan, tehniki i tehnoloki dobro podran model upravljanja prilino zatvorenog, globalnog sistema socijalnog blagostanja zapadne provinencije koji prua visoko kvalitetnu mreu zatite za ljude koji su ugroeni ratom ili prirodnim katastrofama irom svijeta. Posjeduje meunarodni legalitet i legitimitet. Neformalan: Drave, grupe i pojedinci koji nekad sarauju, a nekad osporavaju zapadne ambicije formalnog globalnog sistema pomoi; Korisnici su uglavnom muslimanske zemlje.)3. On je u velikoj mjeri oslonjen na meunarodne nevladine humanitarne organizacije [Urgentna priroda dugoronih problema podstakla je formiranje privatnih organizacija koje su se specijalizirale za socijalni i ekonomski razvoj; Tri skupine takvih organizacija: a) Za ljudska prava; b) Za ivotnu sredinu; c) Za razvoj i humanitarne poslove]4. Meunarodni humanitarni sistem je u osnovi reaktiviran (Nain na koji je struktuiran savremeni humanitarni sistem - dobrovoljni setrvis koji isporuuju sjeverni entiteti junim korisnicima - inherentno je reaktiviran i suprotan ciljevima da ojaa pripremljenost za vanredne situacije)5. On je poglavito sastavljen od sjevernih i zapadnih uesnika (Kako osoblja, tako i institucija i gotovo je u potpunosti ovisan o zapadnim resursima)6. On se rukovodi ponudom umjesto iskazanim potrebama (Forma i sutina humanitarne pomoi velikim dijelom je odreene onim to agencije i donatori imaju da ponude i projektima koje treba da ostvare, koji esto ne odgovaraju potrebama ili postojeim kapacitetima stanovnitva koje prima pomo)7. On nije u funkciji pripravnosti odgovora na krizu (Neproporcionalno ulaganje u odgovore na krize umjesto u njihovu prevenciju, ublaavanje i pripremu odgovora)8. Postoji stalna potreba za koordinacijom poslova, institucija i aktera (Humanitarni interesi vladinih i nevladinih aktera izmeali su se, te se humanitarni akteri moraju prilagoditi ovoj promjeni kako bi ostvarili tradicionalne ciljeve humantarne pomoi - pomo ugroenom stanovnitvu na efikasan nain ak i kada se to radi u visoko politiziranom kontekstu; Udruivanje sa drugima poveava efikasnost)9. Koritenje lokalnih partnera i kapaciteta (Sjeverne agencije imaju opravdan interes da koriste izgradnju kapaciteta kao sredstva da se iskoriste lokalni partneri koji bi isporuivali usluge, koje bi uspjenije spaavale ivote ljudi)10. Kako e se sistem razvijati u budunosti? [Iz rada Hugo Slima proizilazi: a) Humani-tarni programi se moraju oblikovati i vrednovati shodno posebnostima konteksta, a ne prosuivati samo sa stanovita savrenog humanitarizma; b) Sistem mora identifikovati ono to moe odmah da promjeni, te da granice sljedee faze poslova pomjeri za narednih nekoliko godina; c) Moraju se ustanoviti mehanizmi praenja i nadzora koji e registrovati svaki pomak ili napredak na ovim zadacima)Teorija pravednog rata i mirovno-humanitarne operacijeTeorija pravednog rataZnaenje pojma pravedan je sloeno jer upuuje na nekoliko stvari:1. Pravedan razlog - Rat se moe tek retrospektivno nazvati pravednim i po tome se moe porediti sa situaijom u kojoj je krivac najprije pogubljen, da bi se potom odralo pravedno suenje.2. Razuman (pravedan) odgovor - Ne postoji neki oevidan pravi odgovor, jer u vrijeme rata drava ima monopol na itavu ratnu politiku, ukljuujui i sposobnost da se razumno ponaa; Razuman stepen sile kao odgovor na neprijateljstvo.3. Pravednost u smislu potovanja diskriminacije, proporcionalnosti i izbjegavanja upotrebe sredstava koja su mala in se (zla po sebi) - Opravdanje da je stradavanje civila nenamjeravana posljedica djelovanja (kolateralna teta) nije prihvatljivo, zato to je u pitanju predvidljiva posljedica jedne radnje.4. Isti problem postoji i u vezi s upotrebom sile u humanitarnoj intervenciji - Koliko je sile doputeno upotrijebiti u humanitarnoj intervenciji?

iroko prihvaene tri tradicije miljenja koje dominiraju filozofskim tretnamom rata:1. Teorija pravednog rata (Drave imaju moralno opravdanje da pribjegnu oruanoj sili)2. Realizam (Zagovara duboki skepticizam u vezi sa upotrebom, odnosno primjenom moralnih pojmova, kao to je pravda, na probleme spoljne politike)3. Pacifizam (Dijeli sa realizmom moralni skepticizam. Dok je teorija pravednog rata ponekad naklonjena ratu, pacifizam ga uvijek zabranjuje)Teorija pravednog rata se moe smisleno podijeliti na tri dijela:1. Ius ad bellum - Odnosi se na pravinost pribjegavanja ratu2. Ius in bello - Odnosi se na pravinost postupanja u toku rata, poto je rat zapoeo3. Ius post bellum - Odnosi se na pravinost mirovnih sporazuma poslije ratne fazeIus ad bellum (Namjenjena prvenstveno poglavarima drava poto su oni ti koji zapoinju ratove). Da bi zapoeti rat bio pravedan, potrebno je da jedna politika zajednica/drava ispuni svaki od ovih est uvjeta:1. Da ima dobar razlog (Samoodbrana, zatita nevinih, kanjavanje zlodjela, otpor agresiji)2. Ispravna namjera (Motivacija koja stoji iza posezanja za ratom mora da bude i moralno ispravna. Osvajanje teritorije, osveta, etnika mrnja isl. moraju se iskljuiti)3. Odgovarajui autoritet i javna objava (Drava moe ui u rat samo ako je odluku o tome donijela odgovarajua vlast, shodno utvrenoj proceduri, i ako je on objavljen kako bi i vlastiti graani i neprijateljska drava znala da je on na snazi)4. Posljednje pribjeite (Ratu samo ako su iscrpljene sve ostale alternative konfliktu)5. Vjerovatnoa uspjeha (Drava moe ne pribjei ratu ako je u stanju da predvidi da on nee vidno uticati na poboljanje situacije, sa ciljem izbjegavanja masovnog nasilja)6. (Makro)proporcionalnost (Samo ako je rat vrijedan u smislu cijene koju trai, ima opravdanje da se vodi)Ius in bello se odnosi na ispravno ponaanje u toku rata. ak i drava koja je pravedno zapoela rat moe da ga vodi na nepravedan nain. Tri iroko prihvaena pravila ius in bello:1. Diskriminacija (Vojnici mogu gaati samo uesnike u sukobu - vojne mete)2. (Mikro)proporcionalnost (Vojnici smiju da upotrijebe silu proporcionalnu zadatom cilju3. Zabrana upotrebe oruja ili metoda koja su mala in se: silovanja, genocid, etniko ieje, muenje zarobljenika, upotreba oruja iji se efekti ne mogu kontrolisati - ABH)Ius post bellum se odnosi na pravdu nakon okonanja rata. Pravila za ius post bellum:1. Valjan razlog za okonanje (Povratak prava zbog kojih je drava zapoela rat; Ukljuuje prekid borbe, predaju pobjeene strane, javno i formalno izvinjenje, odricanje od dobiti koja je bila cilj agresije, pristanak na kompenzaciju ratne tete, suenje zloincima)2. Ispravna namjera (Drava mora dnastojati da sporvede proces okonanja rata samo na temelju onih principa koji su sadrani u pravilima ius post bello; Ne doputa se osveta)3. Javna objava i legitimni autoritet (Uslovi mira moraju biti javno objavljeni i saopteni od strane legitimnog autoriteta, tj. drave koja je bila izloena agresiji ili oteeno tijelo)4. Diskriminacija (Pobjednika drava mora da napravi razliku izmeu politikih i vojnih voa, vojnika i civila. Ne smiju nametati civilima neke mjere, ve eliti koja je najodgovornija za agresiju)5. Proporcionalnost (Svi uslovi mira moraju da budu proporcionalni ciljevima vraanja oduzetih prava. Drakonske kazne treba svakako izbjegavati)

Teorija pravednog rata i humanitarna intervencijaNajvanije geopolitike promjene nakon 1945. (nakon Povelje UN):a) Proces dekolonizacije u 1950-im i 1960-im koji je vodio formiranju velikog broja novih drava u Africi i Aziji.b) Kraj Hladnog rata u ranim 1990-im i pojava novih dravnih aktera.c) Trend prema globalnoj meuzavisnosti, to je dovelo do poroznijih granica, veih kontakata na subnacionalnom nivou, kao i proirenju transnacionalnog uticaja unutranjih sukoba.Zakon solidarnosti - Ideja da drave nisu izolovani entiteti, slobodni da se ponaaju kako im se prohtije unutar granica njihove suverene teritorije, ve lanice vie, civilizovane zajednice naroda. (Leon Victor Auguste Bourgeois)Pravo na humanitarnu intervencijuIzraz dunost da se intervenie prvi su upotrijebili prof. Mario Betati i Bernard Kuner krajem 1980-ih. Nakon zloinake operacije Sadama Huseina protiv Kurda 1991., Kuner i lanovi vlade Fransoa Miterana zalau se za pravo na humanitarnu intervenciju kada drava tlai i teko zloupotrebljava vlastite graane (za razliku od principa neutralnosti/ekanja da se odobri humanitarna intervencija). Puna primjena novog principa bila je u Bosni i Hercegovini od strane UNPROFOR-a u toku 1994. i 1995. kojoj je jedna od glavnih funkcija bila isporuka humanitarne pomoi izbjeglicama i civilnom stanovnitvu u gradovima pod opsadom, ali ne i da zaustavi borbe koje su se vodile, a koje su bile uzrok civilnog stradanja.Doktrina meunarodne zajedniceTony Blair: Meunarodna zajednica ima pravo da upotrijebi vojnu silu kako bi sprijeila genocid i zatitila ljudska prava, ak i ako to povlai jasno krenje suverenosti. (izjava tokom NATO-ove operacije na Kosovu) Prvi je postavio doktrinu meunarodne zajednice, kasnije poznatoj kao Blairova doktrina. Centralna ideja doktrine o ponovnom ureenju svijeta glasi da tradicionalna teorija pravednog rata, primjenjena na meunarodnu bezbjednost i humanitarnu intervenciju, ne poiva na teritorijalnim ambicijama, ve na vrijednostima. Blair je naglasio da princip neintervenisanja ne smije biti olako odbaen, ali da se u nekim vanim aspektima mora redefinisati (npr. vrenje genocida ne moe biti samo unutranja stvar jedne zemlje), te je stoga predloio da se prije odluke o intervenciji razmotre sljedea pitanja:1. Jesmo li sigurno da smo u pravu?2. Jesmo li iscrpili sve diplomatske opcije?3. Postoje li vojne operacije koje bismo mogli razborito i smisleno da preduzmemo?4. Jesmo li pripremljeni na due staze?5. Da li su ukljueni nacionalni interesi?Kofi Anan Blairovu doktrinu naziva dilemom humanitarne intervencije. S jedne strane, je li za jednu regionalnu organizaciju legitimno da upotrijebi silu bez mandata UN-a? Sa druge strane, smije li se dozvoliti da se neometano sprovode velika i sistematska krenja ljudskih prava, sa ozbiljnim humanitarnim posljedicama? Zato je razmatrao etiri pitanja intervencije koja po njegovom miljenju zasluuju posebnu panu:1. Intervencija ne smije biti shvaena tako da se odnosi jedino na upotrebu sile2. Potrebna je ira definicija nacionalnog interesa, koja bi primorala drave da nau tjenje jedinstvo u ostvarenju zajednikih ciljeva i vrijednosti, te uvide da je kolektivni interes zapravo nacionalni interes.3. U sluajevima gdje je intervencija sa upotrebom sile postala neophodna Savjet bezbjednosti mora da se umjea.4. Kada je intervencija okonana, meunarodno opredjeljenje za mir mora biti podjednako vrsto kao i opredjeljenje za rat.Problem je i u tome to bilo kakva sila koja ima mo da intervenie izvan UN-a moe imati interese koji prevazilaze zaustavljanje genocida i oslobaanje potlaenih. Blairovi kriteriji su preslabi da razdvoje humanitarizam od imperijalizma, a njegova verzija intervencije izgleda kao vojna intervencija i to kao reaktivna mjera, nakon to se genocid ve desio.Humanitarne intervencije u posthladnoratovskom dobuOdgovornost za zatitu - Meunarodni dokument koji predstavlja znaajan napor da se nae rjeenje za nepostojanje koherentne filozofije kojom e se razlikovati legitimna od nelegitimne intervencije i da ustanovi principe koji odreuju legitimitet humanitarne intervencije. U dokumentu stoji: Svaka individualna drava ima odgovornost da titi svoje stanovnitvo od genocida, ratnih zloina, etnikog ienja i zloina protiv ovjenosti. Ova odgovornost podrazumijeva sprjeavanje ovakvih zloina, ukljuujui i podstrekivanja na njih, odgovarajuim i nunim stredstvima. Mi prihvatamo ovu odgovornost i postupaemo u skladu s njom. Meunarodna zajednica e, po potrebi, ohrabrivati i pomagati dravama da ostvare ovu odgovornost i podrati UN da izgrade kapacitet za rano upozorenje. Meunarodna zajednica preko UN-a ima takoer odgovornost da upotrijebi odgovarajua diplomatska, humanitarna i druga miroljubiva sredstva, u skladu sa VI i VII glavom Povelje, kako bi pomogla da se stanovnitvo zatiti od genocida, ratnih zloina, etnikog ienja i zloina protiv ovjenosti.Doktrina ogranienog suvereniteta - Davanje prava, odnosno obaveze meunarodnoj zajednici ili nekoj pojedinanoj meunarodnoj organizaciji da preduzme vojnu intervenciju protiv jedne drave u kojoj se deavaju masovna krenja ljudskih prava (pravno i etiko utemeljenje vete prava na intervenciju sa odgovornou za zatitu)Butros Butros-Gali: Prolo je vrijeme apsolutnog i iskljuivog suvereniteta.U Izvjetaju o ljudskom razvoju UNDP-a iz 1994. navode se etiri situacije u kojima su ove intervencije opravdane:1. Masovni pokolj stanovnitva od strane drave2. Desetkovanje stanovnitva izgladnjivanjem ili uskraivanjem zdravstvenih idr. Usluga3. Prisilni egzodus4. Okupacija i osporavanje prava na somoodreenjeHumanitarna intervencija predstavlja prisilnu akciju drava koja ukljuuje upotrebu vojne sile u drugoj dravi bez saglasnosti njene vlade, sa saglasnou ili bez nje Savjeta bezbjednosti UN-a, a u cilju sprjeavanja ili zaustavljanja tekog i masovnog krenja ljudskih prava ili meunarodnog humanitarnog prava. (Definicija Danskog instituta za meunarodne odnose)Humanitarna intervencija je oruana intervencija u drugoj dravi, bez saglasnosti te drave, da bi se bavila humanitarnom katastrofom (ili prijetnjom da e doi do nje), koja je posebno izazvana ozbiljnim i masovnim povredama fundamentalnih ljudskih prava (Centar za studije bezbjednosti)Pretpostavka nacionalnog suvereniteta Princip teritorijalnog suvereniteta je postao osnov nacionalne drave ili nacije-drave od Vestfalskog mira 1648., zatim sporazuma u Utrehtu 1913., Beu 1815., kao i Versajskog mirovnog ugovora 1919.Iz promjena u meunarodnom kontekstu tri elementa su vrijedna panje:1. Borbe u mnogim postkolonijalnim zemljama dovele su do rasprivanja iluzija o tome da je odbrana suvereniteta garancija demokratskih prava.2. Razvoj povezan sa osnovnim karakteristikama globalne politike nakon Hladnog rata dao je zamah liberalizmu na svjetskoj sceni.3. Operativne nedoumice sa kojima se svakodnevno susree humanitarno osoblje dovele su i do sve vee zavisnosti od sredstava i opsega programa koji su odreivali donatori, a u vezi su s istovremenim nedoumicama u pogledu politike neutralnosti kao temelja meunarodnog angaovanja.Suverenitet i intervencijaSuverenost se najprije moe odrediti kao nezavisnost od spoljanjeg autoriteta.Anarhija - odsustvo bilo kakve sile koja bi bila iznad drave.Dvije funkcije norme nemijeanja (potovanje suverenosti):1. Minimizira unutardravni sukob (Mada suverenost podjednako moe da vodi sukobu - pribjegavanje ratu se smatralo pravom koje pripada dravi sve do Briand-Kellogg pakta)2. Ouvanje autonomije drave (Mada se u sutini odnosi na ostvarenje ljudskih prava graana kao suverene politike individue)U doktrini ogranienog suvereniteta:1. Nema jasnog rukovoenja i javnog pravca u kojem treba da idu humanitarne intervencije.2. Postoje dileme u pogledu misija spaavanja, uspostavljanja i odranja mira.3. Ne postoji saglasnost o tome kada i kako intervenisati u sukobima i ko to treba da radi.4. Raste uvjerenja kako humanitarne intervencije treba da budu obavezne u zemljama u kojima se dogaaju masovna ubistva koja vlade tih drava toleriu ili ak vre.Generalna skuptina UN-a moe po potrebi donijeti odluku o kolektivnom djelovanju (Ujedinjeni za mir, rezolucija UN 377) ako je Savjet bezbjednosti blokiran vetom.Pravni aspekt intervencije i Povelja UNUniverzalna deklaracija o ljudskim pravima - usvojena na generalnoj skuptini 10. 12. 1948. nije obavezujui dokument, ve zajedniki standard kojem svi narodi i nacije treba da tee.Ius cogens - Prirodni razvoj nekih sutinskih pravnih principa obavezujueg zakona. To su principi koje meunarodna zajednica drava u cjelini ne bi smjela prekriti ni pod kojim uslovima, a ukljuuje: agresivni rat, zloine protiv ovjenosti, ratne zloine, genocid, piratstvo, ropstvo i muenje.Ne postoji jasan pravni protokol o uslovima pod kojima se moe odvijati humanitarna intervencija.Glava VII Povelje UN - dravama je doputeno da djeluju kolektivno i u sluaju nude pribjegnu sili kako bi odrale mir i bezbjednost. Odredbe 39-50 glave VII Savjetu bezbjednosti odobrava upotrebu sile radi ponovnog uspostavljanja mira i bezbjednosti (lan 42).lan 51 - odnosi se na samoodbranu od oruanog napada.Glava IV - zemlje lanice su dune da se suzdre u svojoj spoljnoj politici od prijetnje upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta ili politike neovisnosti neke drave ili na bilo koji drugi nain to nije u skladu sa ciljevima UN-a. Ovo ne dovodi u pitanje primjenu prisilnih mjera iz glave VII koja se bavi vojnim i nevojnim dejstvima koja autorizuje Savjet bezbjednosti.lan 39 - Odnosi se na prijetnju miru, povredu mira, ili na akt agresije prema kojima je vojna akcija UN-a opravdana. Predvia da Savjet bezbjednosti treba da odlui koje mjere valja preduzeti u skladu sa Poveljom (lan 41 i 42) kako bi se ponovo uspostavili mir i stabilnost.Savjet bezbjednosti predstavlja idealno tijelo koje obezbjeuje legitimitet humanitarnoj intervenciji, poto ne upotrebljava vojnu silu u svrhu samoodbrane.Rezolucija 2625 - Usvojena 1970. bez glasanja ova rezolucija predstavlja elaboraciju i osavremenjivanje principa povelje (ali ne mijenja Povelju). Priznaje prava i dunosti lanica ili prava naroda u duhu Povelje, te predstavlja tumaenje ili razjanjenje principa Povelje.

Suverenitet i legitimitet humanitarne intervencijeU svjetlu meunarodnog prava i skoranje prakse meunarodnih odnosa moe se utvrditi:a) Pojedinci imaju prava da prime humanitarnu pomo.b) Meunarodne organizacije imaju pravo da u nekim sluajevima zahtjevaju da im se omogui pristup ugroenim ljudima bez obzira na to da li njihova drava daje pristanak za to ili ne.c) Meunarodna zajednica moe ne samo da ima pravo ve i dunost da prui pomo i da intervenie u sluajevima rasprostranjenog i tekog krenja ljudskih prava.Tipovi suvereniteta u meunarodnim odnosima:1. Domai suverenitet (Efektivna organizacija suvereniteta unutar teritorije date drave)2. Meuzavisni suverenitet (Sposobnost drave da regulie kretanje preko vlastitih granica)3. Meunarodni pravni suverenitet (injenica priznavanja jednog entiteta kao drave od strane drugih drava)4. Vestfalijanski suverenitet (Aranman na osnovu kojeg stranci dijele vlast sa domaim akterima u nekim aspektima domae uprave)5. De facto starateljstvo (Shodno emu spoljanji akteri kontrolitu aspekte domae suverenosti na neodreeno vrijeme, bez obaveze da to bre obnove domau vlast)Legalitet i legitimitet intervencijeLegitimitet humanitarne intervencije je sporan kada izbor sredstava nije u skladu sa proklamovanim etikim ciljevima. tovie, nedosljedna primjena principa koji se tiu intervencije raaju sumnju u nezapadnom javnom mnijenju u motive njenih pobornika, koji uglavnom potiu iz zapadnih zemalja.Pitanje legaliteta humanitarne intervencije od strane drava ili meunarodnih organizacija utvreno je normama meunarodnog prava. Iz pravne perspektive bilo kakvo posebno ponaanje ili radnja u bilo koje vrijeme moe biti zakonito ili protuzakonito. Pojam legaliteta (Da li je intervencija zakonita?) predstavlja isto pravni koncept.Legitimitet (Da li je intervencija legitimna?) prestavlja pojam sa vie dimenzija koji upuuje na moralno-filozofske, politike i opte pravne principe. Dok je legalitet odreen normama meunarodnog prava, legitimitet je stvar rasprave u vezi s pravnom doktrinom (profesionalne rasprave meu strunjacima), kao i javnim diskursom.Za i protiv intervencijeHumanitarizam ne predstavlja pacifistiku ideologiju, kakvim ga jo smatraju neke humanitarne agencije. Humanitarna ideologija poiva na jednoj etici uzdravanja koja prihvata upotrebu sile (iako sa aljenjem) i nastoji da da legitimitet nasilju u okviru odreenih propisanih normi i granica. Kao glavni razlog za intervenciju se navodi argument sutinske zatite ljudskih prava, a protivni argument je da nema garancije protiv zloupotrebe, te da ne rjeava problem ve kupuje vrijeme, a u idealnom sluaju spaava mnoge ivote.Humanitarna intervencija i rat protiv teroraDokument Odgovornost za zatitu navodi da potreba i zahtjev za humanitarnom intervencijom ne smije biti poistovjeena ili pomjeana sa zahtjevima pojedinih drava za odlunu akciju protiv terorizma na njihovoj vlastitoj teritoriji. Pod Odgovornou za zatitu se podrazumjeva:1. Odgovornost za zatitu (Podjednako se odnosi i na korjenite i na neposredne uzroke unutranjeg sukoba i drugih vjetaki izazvanih kriza koje ugroavaju stanovnitvo)2. Odgovornost za reagovanje (Primjeren odgovor na situacije koje ugroavaju osnovne ljudske potrebe)3. Odgovornost za ponovnu izgradnju (Obezbjeenje pune podrke u obnovi, oporavku i pomirenju)Odgovornost za zatitu poiva na etiri principa koja se moraju uzeti u obzir u svakoj humanitarno-vojnoj intervenciji:1. Ispravna namjera (Zaustavljanje ljudske patnje)2. Posljednje pribjeite (Ako su iscrpljene sve nevojne varijante)3. Proporcionalna sredstva (Koliko je potrebno da se zatite zacrtani ciljevi zatite ljudi)4. Razumni izgledi (Postojanje razumnih izgleda za uspjeh, kao i da posljedice djelovanja ne budu gore od posljedica nedjelovanja)Ratovi u Afganistanu i Iraku, naini na koji se vode, ne spadaju pod navedene principe. Rat protiv terora mora se jasno razdvojiti od prava na humanitarnu intervenciju ukoliko e se dalje razvijati stroga, konzistentna i legitimna primjena odgovornosti za zatitu. Kriteriji za humanitarno-vojnu intervencijuUslovi pod kojima se legitimo moe sprovesti humanitarna intervencija su daleko stroi od onih za mirovnu operaciju:1. iroko rasprostranjeno krenje ljudskih prava (Prisustvo masovnih zvjerstava, bilo da ih vlast dotine drave sama vri, bilo da ih tolerie)2. Multilateralna akcija (Unilateralna akcija ne moe biti legitimna. Bilo kakva akcija koja se preduzima mora biti pod okriljem UN-a ili regionalnih organizacija)3. Dominantan humanitarni motiv (Humanitarni motivi moraju biti primarni, ne usputni)4. Ogranieno dejstvo i proporcionalnost (Ne smije se koristiti nasilje za kao odgovor na situacije koje same nisu nasilne, ili su samo relativno nasilne)5. Potovanje samoodreenja (Entiteti koji izvode intervenciju moraju da potuju vrijednosti i institucije zemlje u kojoj se nalaze. Ne smije se nametati vlastiti politiki ili dr. sistem)6. Bolji ishod u odnosu na prijenje stanje (Da situacija u cjelini bude bolja nego prije)7. Iscrpljeni su drugi ljekovi (Moraju se potraiti druge mogunosti za mirno rjeavanje sukoba prije sile, ukljuujui sve rezolucije, diplomatske misije i ekonomske sankcije)

etiri osnovne politiko-pravne strategije u vezi sa humanitarnom intervencijom (navedene po stepenu u kojem se (ne) udaljavaju od postojeih pravnih normi:1. Strategija status quo (U potpunosti odbacuje opciju humanitarne intervencije bez saglasnosti Savjeta bezbjednosti, koji je jedini centar za autoritativno odluivanje o tome)2. Strategija ad hoc (Doputa opciju da se izvri humanitarna intervencija u ekstremnom sluaju ukoliko je blokiran Savjet bezbjednosti. Ne nastoji da dovede u pitanje postojei meunarodni poredak; Tei ouvanju Savjeta bezbjednosti kao centra autoritativnog odluivanja o humanitarnim intervencijama)3. Strategija izuzetka (Ustanovljavanje dopunskog prava na humanitarnu intervenciju u duhu meunarodnog prava.nastoji da promijeni postojei meunarodni pravni poredak time to ustanovljava, preko izmjene Povelje UN-a ili preko prakse drave, supsidijarno pravo na humanitarnu intervenciju izvan okrilja Savjeta bezbjednosti kada on nije u stanju da djeluje. Strategija implicira na dopunu Povelje UN-a)4. Strategija opteg prava (Strategija koja bi dopustila humanitarnu intervenciju bez autorizacije Savjeta bezbjednosti i koja bi prepustila humanitarnu intervenciju dravama kao zakonitu opciju koja e se primijeniti shodno sopstvenoj odluci. Ni u kom sluaju ova varijanta ne bi trebala da bude univerzalno priznata)est kriterija za intervenciju po nezavisnoj Meunarodnoj komisiji za nezavisnost i dravni suverenitet (ICISS): 1) Ispravan razlog; 2) Ispravna namjera; 3) Posljednje pribjeite; 4) Proporcionalnost; 5) Razumni izgledi za uspjeh; 6) Valjan autoritet (kao kritina taka)Tekui modeli intervencija mogu izvesti sljedee kriterije (CSS & CISS):1. Evidencija da je dolo do tekog krenja ljudskih prava, jasna i objektivna evidencija o takvoj prijetnji ili pojavi2. Neposredna urgentnost3. Multilateralna akcija4. Uvaavanje humanitarnog motiva5. Ogranienost cilja na zaustavljanje povrede ljudskih prava6. Ograniena akcija i proporcionalnost7. Potovanje samoodreenja/samoopredjeljenja8. Rezultat treba da popravi prijanju situaciju9. Iscrpljeni su svi drugi ljekovi10. Nesposobnost ili nespremnost vlade da preduzme akcije koje bi popravile situaciju11. Davanje potpunog obavjetenja javnosti i meunarodnoj zajednici o svrsi akcije12. Podrka akciji od strane onih kojima je pomo namjenjena13. Podrka drava u regionu14. Visoka vjerovatnoa uspjeha15. Mapirana tranzicija od postkonfliktne situacije ka izgradnji mira16. Pridravanje odredbi meunarodnog humanitarnog prava u toku akcije

Preporuke: Pozitivni i negativni uinci humanitarne pomoi, kao i saradnje sa vojnim snagamaLjekari bez granica i Crveni kri smatraju da bez angaovanja na planu odbrane fundamentalnih ljudskih prava i humanitarnog prava humanitarna pomo nema razlog postojanja, jer postaje neodgovorna i pasivni sauesnik krenja prava, dok drugi smatraju da je bilo kakav angaman koji nije striktno u funkciji ukazivanja pomoi na spaavanju ivota izvan humanitarne agende.Humanitarna pomo, posebno ona u hrani, moe da bude instrument rata (time to blokira i ponovno prisvaja zalihe hrane, predsta