Metode Drustvenih Istraživanja_V.L.posavec

Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar

Vesna Lamza Posavec

Metode drutvenih istraivanja

Sripta

Zagreb, 2004.

Vesna Lamza Posavec Metode drutvenih istraivanja (skripta)

1

SADRAJ:

Definicija i karakteristike znanstvenog istraivanja

Povezanost teorije i empirijskog znanstvenog istraivanja

Induktivne i deduktivne metode spoznavanja

Vrste drutvenih istraivanja

Vrste istraivanja prema osnovnom cilju

Vrste istraivanja prema spoznajnom dometu

Vrste istraivanja prema vremenskoj dimenziji

Vrste istraivanja prema glavnom predmetu ili temi

Faze istraivanja

Konceptualizacija istraivanja

Izbor i definiranje predmeta (problema)

Definiranje svrhe ili razloga

Pregled literature

Definiranje ciljeva

Orijentacijsko (eksplorativno) istraivanje

Formuliranje hipoteza

Identifikacija varijabli

Izrada idejnog nacrta

Operacionalizacija istraivanja

Izrada izvedbenog nacrta

Izbor metode i tehnike istraivanja

Field metode

Opaanje

Intervju

Anketa

Razvitak anketne metode

Vrste ankete

Uzorak

Plan uzorka

Ciljana populacija

Osnovni skup i okvir za izbor uzorka

Nain izbora uzorka

Probabilistiki uzorci

Jednostavni sluajni uzorak

Sluajni sustavni uzorak

Sluajni stratificirani uzorak

Klaster uzorak

Neprobabilistiki uzorci

Kvotni uzorak

Prigodni uzorak

Uzorak dobrovoljaca

Namjerni uzorak

Pseudo-sluajni uzorak

Veliina uzorka

Rasprenost (disperziranost) uzorka


2

Realizacija uzorka

Odsutnost ispitanika

Odbijanje ankete (spontana selekcija)

Neizjanjavanje na pojedina pitanja

Greke i pristranosti anketara

Konstrukcija anketnog upitnika

Sadraj pitanja

Vrsta pitanja prema osnovnom obliku

Formulacija (verbalizacija) pitanja

Jednoznanost pitanja

Odvajanje stavova od argumentacije

Redoslijed pitanja

Duina anketnog upitnika

Uvodni dio upitnika

Provjera valjanosti anketnog upitnika

Priprema provedbe ankete

Izbor i rasporeivanje anketara

Instruiranje anketara

Uvjebavanje i provjera anketarskog rada

Tehnika priprema anketiranja

Priprema koordinacije i nadzora tijeka anketiranja

Priprema kontrole anketnog postupka

Priprema prijema i kontrole kvalitete anketne grae

Eksperiment

Glavni oblici eksperimentalnih nacrta

Vrste eksperimenata

Desk-metode (arhivske metode)

Analiza statistikih podataka

Analiza (studij) sluaja

Analiza sadraja

Vrste analize sadraja

Mogunosti primjene i ciljevi analize sadraja

Postupak kvantitativne analize sadraja

Realizacija istraivanja

Prikupljanje podataka

Kontrola postupka prikupljanja podataka

Priprema grae za obradu

Obrada (analiza) podataka

Prikaz rezultata

Interpretacija rezultata

Izrada istraivakog izvjea ili studije

Metrijske karakteristike istraivanja

Osnovne vrste valjanosti

Vrste valjanosti prema nainu utvrivanja

Analiza greaka i pristranosti istraivanja

Etika istraivanja


3

DEFINICIJA I KARAKTERISTIKE

ZNANSTVENOG ISTRAIVANJA

U najirem smislu rijei, istraivanje je proces dolaenja do novih spoznaja. Istraivanjem se

moe nazvati postupak prikupljanja i analize podataka iz realnoga ivota kojemu je cilj

dolaenje do nekih novih, jo nepoznatih informacija. U podruju drutvenih djelatnosti

najee je rije o:

- opaanju, analizi i sistematiziranju odreenih pojava, procesa, ponaanja i sl

- prikupljanju i analizi odreenih podataka o miljenju i stavovima ljudi

- prikupljanju i analizi razliitih statistikih podataka ili prouavanju pisanih materijala i

izvora

U svakom od spomenutih sluajeva mogue je govoriti o znanstvenim i neznanstvenim

istraivanjima tj. o postupcima prikupljanja i analize podataka koji se temelje na primjeni

znanstveno-istraivake metodologije i onima koja se provode nesustavno i nekontrolirano,

bez primjene takvih metoda. I u skupini istraivanja koja se nerijetko proglaavaju

znanstvenima mogue je razlikovati ona koja to zaista jesu, od onih koja ne zasluuju taj

naziv, jer nisu u dovoljnoj mjeri utemeljena na poznavanju i primjeni stvarnih znanstvenih

metoda. Zbog prividne lakoe provoenja razliitih drutvenih (osobito anketnih) istraivanja,

esto smo svjedoci prave "poplave" razliitih laikih anketa i slinih "istraivakih" pothvata,

osobito onih o kojima se izvjetava u razliitim masovnim medijima. Takva pseudo-

znanstvena istraivanja obino su utemeljena na uvjerenju da je anketni ili slian istraivaki

postupak vrlo jednostavan te da ga svaka, imalo obrazovanija osoba moe uspjeno provesti

dovoljno je sastaviti nekoliko pitanja koja e se postaviti veoj ili manjoj skupini ljudi (koja

e se uz to jo proglasiti "reprezentativnim uzorkom"), zbrojiti dobivene odgovore i izraziti ih

u postocima te prikazati u tablicama ili grafikonima.

Iz sadraja ove skripte vidjet emo da to nipoto nije tako. Svaki znanstveno-istraivaki

postupak - pa tako i anketni koji se zbog iroke uporabe moe initi najjednostavnijim -

zahtijeva pomno prouavanje i planiranje te vrlo paljivu provedbu svake pojedinane faze ili

koraka. tovie, ak i u tom sluaju istraivanje krije mnotvo tekoa i "zamki" koje mogu

znaajno ugroziti tonost i vjerodostojnost dobivenih rezultata. Cilj nam je stoga da u sklopu

narednih predavanja predoimo glavne kriterije i postupke znanstvenih istraivanja te da

ukaemo i na glavne izvore moguih greaka i pristranosti koji mogu umanjiti ukupnu

valjanost provedenog istraivanja. Time bi se polaznici trebali osposobiti za pravilno

vrednovanje, interpretaciju i koritenje rezultata sociolokih i drugih istraivanja drutvenih


4

pojava - a pod pretpostavkom dobrog poznavanja temeljnih statistikih metoda stei barem

osnovna znanja i za pravilnu konceptualizaciju i provoenje takvih istraivanja.

Iako odgovarajua znanstvena i struna literatura obiluje mnotvom razliitih definicija

znanstvenog istraivanja, openito bismo mogli rei da je znanstveno istraivanje planirano,

sustavno, kontrolirano, iskustveno i kritiko ispitivanje odnosa meu pojavama koje su

predmet prouavanja.

Kad kaemo da je istraivanje planirano to onda znai da je promiljeno i unaprijed

predvieno u svim vanim pojedinostima; sustavno znai da potuje predvienu proceduru te

da se predmet ne promatra izolirano nego u kontekstu kojemu pripada odnosno da se oslanja

na prijanje spoznaje na tome podruju; kad kaemo da je kontrolirano elimo istaknuti da je

svaka istraivaka faza i svaka relevantna pojedinost pod strogim nadzorom istraivaa;

iskustveno znai da se temelji na injenicama, na stvarnim podacima iz realnoga ivota, a ne

na spekulacijama; i na kraju, kad kaemo da je kritiko time elimo rei da obuhvaa realnu

interpretaciju dobivenih rezultata, donosi utemeljene zakljuke o predmetu istraivanja te da

uzima u obzir i mogua ogranienja u njihovom spoznajnom dometu.

Sline definicije nude brojni sociolozi, socijalni psiholozi i drugi autori s podruja drutvenih

znanosti. Kao primjer navodimo operativnu definiciju Richarda Schaefera prema kojemu je

znanstveno istraivanje sustavna, organizirana serija istraivakih faza kojima je mogue

osigurati zadovoljavajuu objektivnost i konzistentnost u izuavanju neke pojave.

Kljuni element znanstvenog istraivanja je planiranje odnosno promiljeno predvianje svih

vanih pojedinosti istraivanja. Planiranje se u pravilu zasniva na odreenim hipotezama

odnosno pretpostvkama o odnosima meu prouavanim pojavama koje opet proizlaze iz

nekog temeljnog pitanja ili postavke o pojavi ili procesu koji su predmet znanstvenog

interesa.

U podruju sociolokih i disciplinarno srodnih istraivanja ta pitanja mogu, primjerice, biti:

to ljudi misle o nekom vanom drutvenom problemu? Zato se ponaaju na odreeni nain?

Zato prakticiraju neke aktivnosti a druge ne? Ili jo specifinije: Je li kriminalitet u porastu i

zato?

Je li porodini ivot u krizi? Koje drutvene teme najvie zaokupljaju javnost? Kakvi bi mogli

biti rezultati buduih predsjednikih izbora? to ljudi misle o sadanjoj privrednoj situaciji u

Hrvatskoj? Itd.

Na svako od ovih pitanja mogue je odgovoriti neznanstvenim i znanstvenim metodama.


5

U knjizi Foundation of Behavioral Research(1973), Kerlinger navodi nekoliko moguih

pristupa u pokuaju da se odgovori na takva i slina pitanja. Te pristupe naziva metodama

spoznavanja (methods of knowing) kojima se ljudi koriste u pokuaju da odgovore na pitanja

koja ih zanimaju o realnom ivotu i svijetu.


6

Rije je o sljedeim metodama:

1. Metoda prolog iskustva (nepromjenjivosti, tvrdoglavosti, upornosti) slijedi logiku:

neto je istinito zato to je oduvijek bilo takvo. Takva se spoznaja poziva na prolo iskustvo ili

na ve postojee znanje o nekom pitanju. Npr. zakljuak da e ljudi u budunosti na televiziji

najradije gledati sportske emisije jer ih je sport oduvijek najvie zanimao, temelji se na

metodi prolog iskustva koja pak ukljuuje ideju da se nita ne mijenja ono to je bilo

dobro ili loe prihvaeno u prolosti isto e takvo ostati i u budunosti. Ta metoda, dakle, ne

uzima u obzir da su drutvene pojave dinamike i da se moguom promjenom relevantnih

okolnosti mogu i pojave bitno promijeniti (npr. zbog mogunosti ope krize u sportu odnosno

mogue ekoloke ili civilizacijske katastrofe irih razmjera, zanimanje za sport moglo bi u

budunosti biti potisnuto u drugi plan). Iako ponekad moe osigurati i ispravne zakljuke,

ipak, mnoge se pogrene odluke na razliitim razinama (od osobnih do poslovnih, makro-

ekonomskih i politikih) temelje upravo na primjeni ove metode spoznavanja.

2. Metoda intuicije polazi od pretpostavke da je neto istinito ve zato to je oito,

logino ili samo po sebi razumljivo. Npr. osoba koja tvrdi da e asopis o modi i ljepoti

sigurno biti dobro prihvaen meu enama jer je enama vano kako izgledaju - slui se

metodom intuicije. Na istoj se metodi temelji i uvjerenje da e neka odjevna kolekcija biti

dobro primljena na tritu jer je lijepa i ukusna ili pak predvianje da e na narednim

politikim izborima pobijediti odreena stranka jer ima sposobnije ljude nego ostale stranke.

Rije je najee o projekciji vlastitih stavova i razmiljanja u stavove i razmiljanja drugih, a

to, u mnogim sluajevima, moe dovesti do pristranih pa i sasvim pogrenih zakljuaka.

3. Metoda autoriteta polazi od pretpostavke da je neto istinito zato to izvor kojemu

vjerujemo (npr. novinar, politiar, znanstvenik, masovni medij) kae da je istinito. Npr. onaj

tko tvrdi da e za pedesetak godina doi do odumiranja ivota na zemlji zbog irenja ozonskih

rupa zato to to tvrdi ugledni ameriki dnevnik The New York Times, oslanja se u razmiljanju

na metodu autoriteta. Na istoj se metodi, npr., zasniva i mogue uvjerenje da bi na sljedeim

amerikim predsjednikim izborima mogao pobijediti demokratski kandidat - jer ugledni

politiki analitiar tvrdi da su republikanci izgubili povjerenje javnosti zbog nesposobnosti

aktualnog republikanskog predsjednika.

4. Znanstvena metoda je sustavan i postupan proces spoznavanja istine koji se

obuhvaa seriju malih koraka ili faza istraivanja. Rezultat primjene znanstvene metode su

podaci koji se temelje na nizu objektivnih analiza, odnosno na analizi niza pojedinanih

pojava koje moemo smatrati indikatorom objektivne istine. Iako ni znanstvena metoda nije

nepogreiva, ni u potpunosti precizna (osobito kad je rije o prouavanju drutvenih pojava),

ona ipak krije mnogo manji rizik od pogrenog zakljuivanja nego bilo koja od spomenutih

neznanstvenih metoda.


7

No, kako razlikovati znanstvene od neznanstvenih metoda? Wimmer i Dominick (Mass

Media Research, 1983) izdvajaju pet glavnih osobina znanstvenog istraivanja prema kojima

je to razlikovanje mogue.

Rije je o sljedeim osobinama znanstvenih istraivanja:

1. Znanstvena metoda je empirijska tj. utemeljena na injenicama, a ne na

spekulacijama i pretpostavkama o pojavi koja je predmet istraivanja. Ona u pravilu polazi od

nekih pretpostavki ili hipoteza ali se na njima ne zaustavlja nego ih provjerava u stvarnosti.

2. Znanstvena metoda je sustavna i kumulativna, a to znai da se pojedinani sluaj,

koji je predmet istraivanja, ne promatra sam za sebe nego u cjelini s ostalim sluajevima iste

kategorije. Znanstvena metoda omoguava apstrahiranje pojedinanih karakteristika

prouavanog sluaja i generaliziranje (poopavanje) dobivenih rezultata na cijelu pojavu ili

populaciju na koju se rezultati odnose. Isto tako, rezultati znanstvenog istraivanja ne

promatraju se izolirano, nego u kontinuitetu s rezultatima drugih istraivanja provedenih na

odgovarajuem podruju (konzultiranjem relevantne literature, provedbom komparativnih

analiza) te ujedno slue i kao mogue polazite za neka daljnja istraivanja.

3. Znanstvena metoda je objektivna i valjana, a to znai da dobiveni rezultati ne

smiju biti pod utjecajem stavova i prosudbi istraivaa, kao ni razliitih intervenirajuih

varijabli koje nisu pod njegovom kontrolom. Zakljuci istraivanja moraju biti utemeljeni na

objektivnim podacima, a ne na subjektivnom vienju tih podataka i moraju osigurati

dijagnozu stanja ili pojave koja je predmet istraivanja. To je osobito vano u sluaju kad se

rezultati istraivanja razlikuju od prosudbi i oekivanja istraivaa. Ako je metoda objektivna

ona je ujedno i verifikabilna - istraivaki se postupak moe u cijelosti ponoviti pa se

dobiveni rezultati mogu provjeriti novim istraivanjima.

4. Znanstvena metoda je prediktivna jer omoguava predvianje razvoja istraivane

pojave u budunosti. (Preduvjet za to je objektivna i valjana dijagnoza trenutnoga stanja.)

Budui da razvoj neke pojave u budunosti ovisi o mnotvu razliitih okolnosti od kojih

mnoge, u trenutku istraivanja, mogu u veoj ili manjoj mjeri biti nepredvidive, predikcija

gotovo nikad nije potpuna ni sasvim sigurna. Ipak, primjena znanstvene metode mora

osigurati relevantne elemente koji poveavaju vjerojatnost ispravnog predvianja razvoja

pojave u budunosti (u odnosu prema spoznajama koje se temelje na primjeni neznanstvenih

metoda), omoguiti identifikaciju bitnih okolnosti koje bi na prouavanu pojavu ubudue

mogle utjecati ta naznaiti glavna ogranienja i rezerve u zakljuivanju.

5. Znanstvena metoda je javna dobivene spoznaje ne mogu ostati privatna stvar

istraivaa nego se u nekom obliku moraju publicirati, bilo da je rije o uem krugu

naruilaca ili korisnika istraivanja, bilo pak o znanstvenoj ili iroj javnosti. Primjena

znanstvene metode podrazumijeva i odreena pravila u objavljivanju rezultata koja obvezuju

na iznoenje relevantnih pojedinosti o metodologiji istraivanja, razlikovanje injenica od

osobnog miljenja autora, kritiko vrednovanje spoznajnog dometa rezultata i slino.


8

Prema ovim elementima, znanstvena se metoda razlikuje od spomenutih ne-znanstvenih

metoda prologa iskustva, intuicije i autoriteta, ali i od pseudoznanstvenih metoda koje

pokuavaju imitirati znanstvene ali - zbog nedovoljnog znanja, osposobljenosti, strunosti ili

odgovornosti istraivaa - ne ukljuuju pravi znanstveni pristup. U koritenju takvih metoda

"istraivai" se obino koriste terminologijom znanstvenih istraivanja (anketa, uzorak itd.) i

pokuavaju oblikovati ope zakljuke, kao da je rije o pravim znanstvenim istraivanjima,

iako su njihovi rezultati u pravilu nedovoljno precizni, a poesto ak i pogreni u svojoj

osnovnoj distribuciji.

Opi cilj znanstvenih istraivanja je otkrie objektivnih podataka o realnom ivotu i

svijetu (u sociolokim istraivanjima o razliitim vidovima drutvenog ivota) radi opisa,

objanjavanja i predvianja daljnjeg razvoja promatranih pojava i dogaanja. Ipak,

znanstveno istraivanje nije samo prikupljanje podataka (na to se obino svodi u laikoj

interpretaciji) nego sloeni proces dolaska do istine u kojemu je postupak prikupljanja i

biljeenja podataka samo jedna od potrebnih faza. O ukupnom procesu znanstvenog

istraivanja podrobnije e biti rijei u daljnjem tekstu.

Sociolog William Sanders istie da su socioloka, kao i ostala znanstvena istraivanja vrlo

slina detektivskom radu. I jedna i druga vrsta istraivakoga rada ukljuuje problem,

poetne pretpostavke ili teorije, traenje i prikupljanje podataka, sreivanje (analizu) i

osmiljavanje (interpretaciju) podataka te oblikovanje zakljuaka koji odgovaraju na

polazni problem. No, dok je cilj detektivskog istraivanja otkrie podataka koji bi mogli biti

dokaz u zakonskom postupku, znanstvenik pokuava odgovoriti na pitanja kako i zato se

neto dogodilo te pod kojim bi se okolnostima moglo eventualno ponovno dogoditi. Na taj

nain, znanstveni istraiva pokuava prouavanu pojavu ne samo opisati nego je i objasniti te

predvidjeti njezin daljnji razvitak.

POVEZANOST TEORIJE I

EMPIRIJSKOG ZNANSTVENOG ISTRAIVANJA

Rezultate znanstvenog istraivanja koja su usmjerena na prikupljanje podataka iz realnog

ivota (tzv. empirijska znanstvena istraivanja) potrebno je povezati s odgovarajuim

teorijama o osobinama ili uzrocima pojave koja je predmet istraivanja. injenice (podaci) ne


9

govore same za sebe. Prije nego to progovore, injenice treba povezati s nekim naim

razmiljanjima i pitanjima te pronai vezu izmeu tih razmiljanja i injenica.

Prema najopenitijoj definiciji, teorija je sustav znanja ili shvaanja kojima se pokuava

objasniti neka pojava odnosno formulirati odreene zakonitosti u vezi s tom pojavom. Iako se

znanstvena teorija zasniva na logikom promiljanju, ona nije samo plod spekulacije ve je u

velikoj mjeri utemeljena i na injenicama iz realnog ivota. I obratno, teorijsko nam

promiljanje omoguava da injenice koje opaamo, ili ih na neki drugi nain prikupljamo,

pravilno opiemo i objasnimo te da tako uspjeno predvidimo i to bi se s predmetom naeg

opaanja moglo dogoditi u budunosti.

Vanost teorije za empirijska znanstvena istraivanja

Ve osnovna definicija istraivanja kao odreene praktine aktivnosti (prikupljanje

podataka) kojom se dolazi do novih informacija i spoznaja - podrazumijeva usku povezanost

teorijskog i praktinog pristupa. Zbog toga znanstveno istraivanje mora nuno poi od

odreenih teorija i teorijskih postavki. Poznata je i uestalo citirana izreka socijalnog

psihologa Kurta Levina prema kojoj "nema nieg praktinijega od dobre teorije" - drugim

rijeima, praktinim aktivnostima od kojih se sastoji istraivanje ne moe nita vie koristiti

od dobro oblikovane i konzistentne teorije.

Dobro oblikovana i osmiljena teorija vrlo je vana u svim fazama empirijskog znanstvenog

istraivanja od definiranja predmeta i cilja pa do oblikovanja konanih zakljuaka

istraivanja.

Vanost teorije u pojedinim fazama empirijskih istraivanja moe se ukratko opisati na

sljedei nain.

1.Konceptualizacija:

Teorija je nuna pretpostavka za uspjenu razradu ukupne koncepcije istraivanja od

definiranja predmeta i ciljeva istraivanja pa do formuliranje hipoteza i varijabli istraivanja.

2. Operacionalizacija:

Bez odgovarajueg teorijskog znanja nemogue je precizno razraditi (operacionalizirati)

predmet i ciljeve istraivanja te definirati varijable istraivanja. (Npr. ako je predmet

istraivanja maloljetnika delinkvencija moramo tono znati to pod tim podrazumijevamo

da bismo precizno odredili to emo ispitati, koje emo informacije u vezi s tim prikupiti i

sl.). Teorijsko nam znanje ujedno pomae i da izaberemo i razradimo optimalan nain


10

realizacije istraivanja (tj. najprikladnije metode i tehnike s pomou kojih emo istraivanje

provesti).

3. Povezivanje:

Teorija je crvena nit koja povezuje prikupljene injenice. Zahvaljujui teoriji, mogue je

uoiti odnose meu dogaajima ili pojavama koji nisu neposredno uoljivi iz samih podataka.

To nam omoguava da prikupljene podatke organiziramo u smislene cjeline koje su

relevantne za predmet istraivanja i temeljem kojih emo uspjeno odgovoriti na postavljene

ciljeve.

4. Interpretacija:

Teorija nam omoguava da prikupljene podatke osmislimo tj. da ocijenimo koji su od njih

vani a koji nevani u odnosu prema predmetu i cilju istraivanja, to oni zapravo znae i

kako su meusobno povezani. Znanstvena interpretacija je skupina meusobno povezanih

stajalita kojom se nastoji objasniti cijelu klasu dogaaja ili pojava, a ne samo izoliranu

pojavu koja je neposredni predmet istraivanja.

5. Zakljuivanje:

I na kraju, teorija nam omoguava da iz podataka izvedemo odreene zakljuke kojima

nastojimo odgovoriti na postavljeni problem ili ciljeve istraivanja.

Vanost empirijskih istraivanja za razvitak znanstvenih teorija :

S druge strane, empirijska su istraivanja od presudne vanosti za razvoj valjanih teorija. Ako

teorije nisu potvrene ili potkrijepljene odgovarajuim iskustvenim injenicama (do kojih

dolazimo istraivanjima) one ostaju na razini puke spekulacije. Kao to dobra teorija

omoguava ispravnu konceptualizaciju i operacionalizaciju istraivanja, organizira podatke u

koherentnu strukturu i omoguava valjanu interpretaciju i zakljuivanje, tako i empirijski

(istraivaki) podaci potvruju ili obaraju odreene teorije, pokazuju to u postojeim

teorijama treba prilagoavati ili mijenjati, potiu i inspiriraju znanstvenike za formuliranje

novih teorija i slino. Drugim rijeima, istraivanja su stalni izazov i poticaj za formuliranje

novih i boljih teorija.

Shema uzajamne povezanosti teorije i empirijskog znanstvenog istraivanja:

U pojednostavljenom smislu, uzajamna povezanost teorije i empirijskog istraivanja moe se

grafiki prikazati na sljedei nain:


11

Slika 1. Povezanost teorije i empirijskog istraivanja

Razvoj

metoda

Teorija

Istraivanje

Provjera

i revidiranje

teorije

Objanjenje:

1. Teorija = formuliranje teorije za objanjenje odreene pojave

2. Razvoj metoda = izbor i operacionalizacija postupaka za provjeru (testiranje) teorije

3. Opaanje = prikupljanje empirijskih podataka s pomou odabranih znanstvenih

metoda (istraivanje)

4. Provjera i revidiranje teorije = provjera teorije temeljem podataka prikupljenih

opaanjem (istraivanjem) te njezino potvrivanje (ostanak pri poetnoj teoriji),

usavravanje (revidiranje) ili odbacivanje (postavljanje nove teorije odnosno povratak

na poetnu toku ciklusa).

Primjer:

Teorija:

Postavili smo teoriju da je maloljetnika delinkvencija posljedica poremeenih odnosa u

obitelji (neslaganje roditelja, razvod braka i sl.) i niskog socijalnog statusa obitelji.

Metoda:

Teoriju provjeravamo upotrebom metode ankete kojom emo prikupiti podatke o obiteljskim

odnosima i socijalnom statusu obitelji (financijska situacija, obrazovanje roditelja i sl.) u

skupinama delinkvenata i nedelinkvenata.

Istraivanje (sustavno opaanje):

Provoenje ankete odnosno prikupljanje anketnih podataka.

Provjera i revidiranje teorije:

Rezultati istraivanja su pokazali da je polazna teorija bila djelomino tona - pojava

delinkvencije ovisi o odnosima u obitelji (uestalija je u sluaju razvoda roditelja,

poremeenih odnosa zbog neslaganja, alkoholizma i sl.) ali ne i o socijalnom statusu


12

(podjednako je uestala u imunijim i obrazovanijim kao i u manje imunim i slabije

obrazovanim obiteljima). Zakljuak: polaznu teoriju ne treba u cijelosti odbaciti nego

revidirati, izmijeniti je u svjetlu rezultata dobivenih istraivanjem.

INDUKTIVNE I DEDUKTIVNE METODE SPOZNAVANJA

Ovisno o poetnoj toki prezentiranog ciklusa, odnosno o tome polazi li znanstvenik u

prouavanju neke pojave od empirijskih podataka ili od teorijskih postavki, mogue je

razlikovati induktivne i deduktivne metode spoznavanja.

Induktivna metoda polazi od empirijskih podataka (specifinih opaanja o odnosima meu

istraivanim pojavama) i kree se u smjeru generalnih zakljuaka ili oblikovanja

odgovarajuih teorija.

Deduktivna metoda se kree u suprotnom smjeru polazi od generaliziranih zakljuaka ili

teorija i provjerava ih empirijskim podacima.

Primjer:

Predmet istraivanja: razlike u interesima mukaraca i ena za odreene vrste medijskog

sadraja

Induktivna metoda: odgovarajuim istraivakim postupcima (npr. anketa, testovi i sl.)

ispitujemo dominantne interese mukaraca i ena za odreene vrste medijskih sadraja i na

temelju toga zakljuujemo da sport vie zanima mukarce, a teme o ureenju doma vie

zanimaju ene.

Deduktivna metoda: polazimo od generalnog stava da mukarce vie zanima sport nego ene

dok teme o ureenju doma vie zanimaju ene nego mukarce i to provjeravamo

odgovarajuim istraivakim postupcima

INDUKTIVNA METODA

Ta se metoda koristi u sluaju kad nemamo dovoljno predznanja o predmetu istraivakog

interesa odnosno kad ne raspolaemo odgovarajuim teorijskim saznanjima.

Faze induktivnog spoznavanja:


13

1. Svakodnevna zapaanja poetna faza ciklusa su svakodnevna, nesustavna zapaanja o

pojavi koja je predmet znanstvenog interesa. (Npr. u svakodnevnom ivotu zapaamo da

postoje znaajne razlike u dominantnim interesima mukaraca i ena.)

2. Formuliranje problema druga je faza identifikacija problema odnosno formuliranje

pitanja u vezi s predmetom istraivakog interesa. (Npr. zanima li sport vie mukarce, a teme

o ureenju doma vie zanimaju ene?)

3. Istraivanje (sustavno opaanje) primjenom odgovarajuih istraivakih postupaka (npr.

testiranjem interesa, anketom i sl.) nastojimo prikupiti podatke kojima emo odgovoriti na

postavljeni problem.

4. Verifikacija prikupljene podatke provjeravamo ponavljanjem istraivanja ili

usporeivanjem s rezultatima komparabilnih istraivanja (drugih istraivanja provedenih istim

postupcima).

5. Sistematiziranje prikupljene podatke sreujemo razliitim postupcima obrade podataka

(kvalitativna ili kvantitativna obrada)

6. Formuliranje generalnih zakljuaka ili teorija temeljem podataka prikupljenih

istraivanjem odgovaramo na postavljeni problem tj. donosimo ope zakljuke ili oblikujemo

teorije u vezi s pojavom koja je predmet istraivanja. (Npr. zakljuujemo da postoje znaajne

razlike u dominantnim interesima mukaraca i ena u smislu da teme o sportu vie zanimaju

mukarce, a teme o ureenju doma vie zanimaju ene.)

DEDUKTIVNA METODA

Ta se metoda spoznavanja moe koristiti u sluaju kad je o pojavi koja je predmet

prouavanja ve postavljena odreena teorija odnosno kad istraiva raspolae odreenim

predznanjima na temelju kojih je mogue formulirati neku konzistentnu teoriju. Uporabom

deduktivne metode znanstvenik pokuava odreene generalne zakljuke ili teorije provjeriti

empirijskim podacima.

Faze deduktivnog spoznavanja:

1. Pregled teorija ili opih zakljuaka istraiva najprije pokuava utvrditi to ve

postojee teorije kau o pojavi koja je predmet njegovog znanstvenog interesa. (Npr. to

teorija kae o razlikama u dominantnim tematskim interesima mukaraca i ena.)


14

2. Formuliranje hipoteza postojee teorijske postavke oblikujemo u odgovarajue hipoteze

(pretpostavke) o pojavi koja je predmet istraivanja. (Hipoteza je logiki derivat

fundamentalnih postavki teorije.) Npr. sukladno raspoloivim teorijskim postavkama,

oblikujemo hipotezu da teme o sportu vie zanimaju mukarce dok teme o ureenju doma vie

zanimaju ene.

3. Istraivanje odgovarajuim istraivakim postupcima (npr. anketa, testovi i sl.)

prikupljamo empirijske podatke kojima nastojimo provjeriti postavljene hipoteze.

4. Verifikacija prikupljene podatke provjeravamo ponavljanjem istraivanja ili

usporeivanjem s rezultatima komparabilnih istraivanja (drugih istraivanja provedenih istim

postupcima).

5. Sistematiziranje prikupljene podatke sreujemo razliitim postupcima obrade podataka

(kvalitativna ili kvantitativna obrada)

6. Potvrda, odbacivanje ili revidiranje teorije - ako rezultati istraivanja potvruju

postavljene hipoteze ostajemo pri postavljenim teorijama, a ako pak hipoteze nisu potvrene

to onda znai da postojee teorije ili generalne spoznaje nisu istinite te da ih potrebno odbaciti

ili revidirati (djelomino promijeniti, dopuniti i sl.). U posljednjem sluaju moemo

oblikovati nove teorije ili generalne zakljuke (u skladu s rezultatima provedenog

istraivanja) koje emo provjeriti daljnjim istraivanjima.

GLAVNE PREDNOSTI I NEDOSTACI POJEDINIH METODA

Prednosti induktivne metode:

- omoguava spoznaju o slabo poznatim i istraenim pojavama;

- objektivnija je jer sadri manju opasnost od pristranog zakljuivanja (nije optereena

teorijskim pretpostavkama koje mogu djelovati kao odreene predrasude - pogreno

usmjeriti istraivanje, utjecati na opaanje i interpretaciju rezultata i sl.)

Nedostaci induktivne metode:

- moe se dogoditi da ne obuhvati relevantne elemente istraivane pojave;

- esto ostavlja podatke neorganiziranima i nesistematiziranima ("od stabala se ne vidi

uma").


15

Prednosti deduktivne metode:

- potie istraivanja i razvoj spoznaja o predmetu znanstvenog interesa (ukazuje na

relevantne teme istraivanja);

- polazi od relativno sreenog i organiziranog sustava spoznaja koji ima jasnu

spoznajnu poruku i omoguava bolje planiranje istraivanja (poveava vjerojatnost

njegove relevantnosti);

- omoguava formuliranje preciznih hipoteza pa pridonosi razvoju same metodologije

istraivanja.

Nedostatak deduktivne metode:

- moe se primijeniti samo u sluaju teorijski obraenih ili ve istraivanih pojava;

zahtijeva predznanje o istraivanoj pojavi;

- sadri veu opasnost od pristranosti istraivanja odnosno usmjeravanja istraivaa u

pogrenom smjeru;

- sadri veu opasnost od pogrene interpretacija podataka (istraiva moe u podacima

vidjeti ono to je u skladu s njegovom teorijom) u smislu Rosenthalovog efekta.

Rosenthalov efekt opisuje mogui utjecaj preduvjerenja istraivaa (eksperimentatora,

anketara) na zabiljeene rezultate istraivanja. Rosenthal je pokazao da istraivai kojima su

poznate hipoteze istraivanja ee potvruju te hipoteze nego oni kojima one nisu poznate.

Jedan od dokaza tome je njegov eksperiment s pametnim i glupim takorima. U

eksperimentu je postavljena hipoteza da su sivi takori inteligentniji od crnih. Eksperiment su

provodile dvije skupine istraivaa od kojih je prva bila upoznata s postavljenom hipotezom

dok druga s njom nije bila upoznata. Istraivai su potom opaali i biljeili ponaanje takora

u rjeavanju odreenih problema (npr. snalaenje u labirintu i sl.). Pokazalo se da je skupina

istraivaa koja je bila upoznata s hipotezom zabiljeila znaajno vie inteligentnih reakcija

meu sivim nego meu crnima takorima dok druga skupina nije uoila razlike u njihovom

ponaanju (to je i odgovaralo istini).


16

VRSTE DRUTVENIH ISTRAIVANJA

Drutvena istraivanja moemo razlikovati prema nekoliko glavnih kriterija.

Mogui kriteriji razlikovanja jesu:

- cilj istraivanja

- spoznajni domet (svrha istraivanja)

- vremenska dimenzija

- predmet istraivanja

A. VRSTE ISTRAIVANJA PREMA OSNOVNOM CILJU

Prema osnovnom cilju koji se istraivanjem nastoji postii razlikujemo eksplorativna,

deskriptivna i eksplanacijsla istraivanja.

1. Eksplorativna (orijentacijska) istraivanja

Takva se istraivanja provode kad je predmet istraivanja openito slabo poznat ili kad

istraiva kao pojedinac ulazi u neko novo podruje istraivanja i cilj mu je da doe do nekih

osnovnih spoznaja o predmetu svog istraivakog interesa.

Naziv ove vrste istraivanja potjee od engleske rijei exploration to znai otkrivanje ili

izvianje.

Primjer: Pretpostavimo da su porezni obveznici nezadovoljni dravnom poreznom politikom

pa su prestali plaati poreze i organizirali se u neku vrstu pokreta kojim nastoje utjecati na

Vladu da promijeni postojee zakone. Ako se takav sluaj prvi put dogaa u nekoj drutvenoj

sredini, istraiva e najprije pokuati utvrditi osnovne karakteristike i uzroke takvog

dogaanja. U tu e svrhu postaviti mnotvo razliitih pitanja (poeljno je da sadrajni

obuhvat bude to je mogue iri) na koja e pokuati odgovoriti orijentacijskim istraivanjem.

Ta pitanja, npr., mogu biti:

- Koliko je taj pokret proiren odnosno koliki dio poreznih obveznika u njemu

sudjeluje?


17

- Tko u njemu sudjeluje: imuniji manje imuni, obrazovaniji manje obrazovani,

predstavnici specifinih zanimanja, itd.?

- Koliko je poreznih obveznika aktivno u tom pokretu, a koliko je onih koji su mu se

prikljuilo vie ili manje pasivno?

- Koje se akcije poduzimaju protestna pisma, demonstracije, javljanje u novinama i

sl.?

Dakle, cilj je takvih istraivanja da dou do to veeg broja razliitih informacija koje e

omoguiti bolji uvid u pojavu koja je predmet istraivakog interesa ali dobiveni rezultati ne

omoguavaju generalizaciju odnosno donoenje definitivnih zakljuaka u vezi s predmetom

istraivanja. Ta vrsta istraivanja ne mora biti strogo metodologijski planirana jer joj nije

ni cilj da se doe do podataka koji imaju odgovarajuu statistiku i spoznajnu teinu.

Poeljno je da, u toj fazi, istraivanje bude orijentirano na prikupljanje informacija iz to

vie razliitih izvora i primjenom to vie razliitih postupaka (npr. prikupiti podatke o

broju poreznih obveznika, prosjenoj visini poreza, podmirivanju poreznih obveza i sl.;

intervjurati glavne aktere pokreta kao i one koje u njemu ne sudjeluju; opaati ponaanje

sudionika prilikom demonstracija; analizirati sadraj izjava i reakcija objavljenih u javnim

medijima itd.)

Saeto, glavne karakteristike eksplorativnih ili orijentacijskih istraivanja su:

- irok tematski obuhvat;

- orijentiranost na razliite izvore podataka;

- razmjerno slobodan metodologijski pristup (bez strogo propisanih metodologijskih

pravila);

- neopravdanost generaliziranja (poopavanja) rezultata i donoenja definitivnih

kljuaka o pojavi koja je predmet istraivanja.

Tri su glavna razloga zbog kojih istraivai mogu provesti takvo istraivanja:

- Da zadovolje svoj interes u vezi s nekom pojavom ili dogaajem i nakon toga ocijeni

koliko je ona zanimljiva kao mogui predmet istraivanja;

- Da dou do polaznih informacija na temelju kojih e planirati i razraditi sloenije

istraivanje koje e omoguiti poopavanje rezultata i pouzdano zakljuivanje o

predmetu istraivanja. Informacije do kojih dolaze u ovoj fazi omoguit e im da

definiraju ciljeve, hipoteze i varijable istraivanja (da izradi tzv. idejni nacrt

istraivanja) te da planiraju i operacionaliziraju postupke realizacije istraivanja

(istraivaku metodu i tehniku, uzorak, istraivaki instrument itd.). Takav e im

pristup omoguiti da pojavu istrae temeljitije i s veom vjerojatnou opravdane

generalizacije rezultata.


18

- Da razviju, usavre ili provjere metode i tehnike koje e koristiti u daljnjim,

sloenijim istraivanjima. Npr. istraiva moe zakljuiti da, zbog osjetljivosti pojave

koja je predmet istraivanja, planirani postupak usmene ankete ne moe osigurati

vjerodostojne podatke (jer ljudi nerado javno govore o nekim temama kao to su npr.

politike preferencije, imovinska pitanja, seksualno ponaanje i sl.) pa e e umjesto

toga u "pravom" istraivanju radije koristiti neku od metoda tajnog izjanjavanja.

Primjeri iz istraivake prakse:

Krajem ezdesetih godina dvadesetog stoljea u svijetu je provedeno mnotvo eksplorativnih

sociolokih istraivanja kojima se pokualo doi do osnovnog uvida u prirodu tadanjeg

studentskog pokreta i pojavu hipija koji su promovirali nov ivotni stil i svjetonazor. Iz tih su

podataka potom proizila brojna istraivanja o vrijednosnoj orijentiranosti, ivotnom stilu i

drutvenom angamanu mladih. I nae je drutvo trenutno (nakon uspostave viestranake

demokracije 1990. godine, uspostave samostalne drave, ratnog iskustva i sl.) u situaciji koja

zahtijeva brojna istraivanja da bi se njima stekao barem osnovni uvid u nove oblike

drutvenog ponaanja, novonastale drutvene stavove i vrijednosti, javne reakcije i sl.

2. Deskriptivna (opisna) ili dijagnostika istraivanja

Takva se istraivanja provode s ciljem da se doe do odreenih opih spoznaja koje e

omoguiti generaliziranje dobivenih rezultata i pouzdano zakljuivanje o karakteristikama

pojave koja je predmet istraivanja.

To je najei oblik drutvenih istraivanja. Veinom drutvenih istraivanja nastoji se opisati

neke pojave ili procesi da bi se oni pouzdano upoznali i razumjeli, utvrdili bitni odnosi s

nekim drugim pojavama i procesima te temeljem toga predvidio njihov daljnji razvitak. Za

razliku od eksplorativnih ili orijentacijskih istraivanja - rezultati kojih su obino osnova za

daljnja istraivanja jer sama po sebi ne mogu osigurati dovoljno pouzdane podatke o prirodi

istraivane pojave ili usavravanje nekih praktinih aktivnosti - deskriptivna istraivanja

omoguavaju shvaanje bitnih karakteristika prouavane pojave pa stoga i primjenu

rezultata u praksi (npr. poticanje i prilagoavanje ponaanja ili poduzimanje odreenih

aktivnosti u skladu s istraivakim spoznajama itd.).

Primjeri takvih istraivanja doista su brojni, kako u svijetu tako i u nas:

- Istraivanja javnoga mnijenja koja se provode prije odravanja izbora (npr. ona

poznate Gallupove organizacije u SAD-u ali i mnogih drugih istraivakih institucija

u svijetu i u nas) imaju za cilj dijagnosticirati glasake namjere biraa te opisati

reakcije graana na razliite elemente izborne kampanje, i to ne samo radi boljeg


19

razumijevanja izbornog ponaanja i prognoze izbornih rezultata nego i radi njihove

primjene u predizbornim aktivnostima pojedinih politikih stranaka ili kandidata.

Tako npr. stranka ili kandidat koji su temeljem istraivanja doznali da imaju

nezadovoljavajue izborne izglede u odreenom gradu ili regiji mogu na tom podruju

pojaati svoje predizborne aktivnosti, bolje ih prilagoditi utvrenim oekivanjima

graana ili poduzeti neke druge korake kojima bi mogli poveati naklonost glasaa.

- Istraivanja trita roba iroke potronje (tzv. marketinka istraivanja) imaju za cilj

opisati osnovne karakteristike, aspiracije, motive, navike i ponaanja postojeih i

moguih potroaa nekog proizvoda ili usluge da bi se na optimalan nain razvile ili

poboljale karakteristike proizvoda, osmislila njegova promocija te utvrdili optimalni

uvjeti i oblici prodaje i distribucije proizvoda. Drugim rijeima, istrauju se najvaniji

elementi trinog plasmana proizvoda ili usluga da bi ih se, to je mogue vie,

prilagodilo potrebama, eljama i mogunostima potencijalnih potroaa.

- I na kraju, razliita istraivanja koja su usmjerena na prouavanje neke drutvene

pojave ili procesa od ireg znaaja imaju za cilj opisati karakteristike i sudionike te

pojave da bi se temeljem toga mogli poduzeti neki koraci za njezino eventualno

poticanje (ako je rije o poeljnoj pojavi) ili pak za njezino spreavanje (ako je pojava

nepoeljna). Na primjer, u istraivanju pojave narkomanije opisati demografski i

socijalni profil narkomanskog ovisnika, tipine okolnosti ulaska u svijet droge,

najuestalije naine njezine nabavke i sl., a sve radi pronalaenja naina za njezinu

uinkovitu prevenciju.

3. Eksplanacijska istraivanja

Takva istraivanja imaju za cilj objasniti pojavu koja je predmet prouavanja odnosno

odgovoriti na pitanje zato se neto dogodilo. Naziv dolazi od engleske rijei explanation to

znai objanjenje.

Na primjer, takvim se istraivanjima pokuava odgovoriti na pitanja:

- Predizborna istraivanja javnoga mnijenja: Zato e neki ljudi glasati za jednog a

drugi za nekog drugog kandidata ili stranku?

- Marketinka istraivanja: Zato veina ljudi preferira odreenu marku proizvoda u

odnosu prema nekoj drugoj marki (npr. okoladu X, a ne okoladu Y) - zbog okusa,

cijene, izgleda ambalae, karakteristika promotivnih kampanji itd.?

- Istraivanja ire drutvene pojave: Zato neke osobe postaju narkomanski ovisnici?

Zato u Splitu ima vie narkomanije nego u Zagrebu? Itd.


20

Da bi ispunila postavljeni cilj, eksplanacijska su istraivanja obino koncepcijski vrlo

kompleksna jer moraju prouiti pojavu s vie razliitih stajalita. Samo je takvim pristupom

mogue otkriti prave uzroke neke pojave ili procesa te omoguiti da se djelovanjem na

otkrivene uzroke utjee i na razvitak te pojave ili procesa u budunosti.

Dakako, neko pojedinano istraivanje moe imati vie ciljeva ili pak prouavana pojava

moe biti tako sloena da zahtijeva sva tri od opisanih istraivakih pristupa. Jedan je od

takvih primjera ve spomenuto istraivanje narkomanije budui da je to, u socijalnom

smislu, jo i sad nedostatno istraena pojava, njezino temeljito prouavanje zahtijeva brojna

eksploracijska istraivanja (koja e omoguiti svestrani polazan uvid, potreban za planiranje i

operacionalizaciju daljnjih istraivanja); temeljem rezultata takvih istraivanja potrebno je,

nadalje, kontinuirano provoditi temeljita deskriptivna istraivanja (koja bi, primjerice,

pouzdano odgovorila na pitanje tko su narkomani, odakle potjeu, kakva im je obiteljska

situacija i imovinski status, kakvi su im drutveni kontakti itd.); i na kraju, radi otkrivanja

uzroka ove nepoeljne pojave i mogunosti pronalaenja uinkovitih naina njezina

spreavanja (ili barem ublaavanja) nuno je provesti i brojna eksplanacijska istraivanja

(koja bi odgovorila na pitanja zato se mladi drogiraju, zato na neki drugi nain ne mogu

rijeiti svoje probleme, zato nisu razvili interese koji bi ih orijentirali u nekom drugom

smjeru itd.).

Ipak, u definiranju predmeta i ciljeva istraivanja, formuliranju hipoteza i izboru varijabli te

izradi idejnog i izvedbenog nacrta istraivanja vrlo je korisno razlikovati ove osnovne vrste

istraivanja, o emu e biti rijei u daljnjim predavanjima.

B. VRSTE ISTRAIVANJA PREMA SPOZNAJNOM DOMETU (OSNOVNOJ

SVRSI)

Prema spoznajnom dometu dobivenih rezultata razlikujemo znanstvena i struna istraivanja,

s time da znanstvena istraivanja jo moemo podijeliti na temeljna i primijenjena

(pragmatina).

1. Znanstvena istraivanja (u uem smislu rijei)

Cilj je znanstvenih istraivanja dolazak od spoznaja koje e obogatiti postojee znanja o

pojavi ili procesu koji su predmet prouavanja, omoguiti spoznavanje odreenih zakonitosti


21

o tim pojavama ili procesima te pridonijeti poznavanju uvjeta pod kojima oni nastaju ili se

mijenjaju.

Dosljedno tome, glavne su funkcije znanstvenih istraivanja:

(1) otkrivanje bitnih karakteristika pojave ili procesa koji su predmet istraivanja;

(2) sistematiziranje prikupljenih informacija u konzistentne teorijske sustave i modele;

(3) provjera teorijskih ili nekih generalnih zakljuaka odnosno prikupljanje podataka za

revidiranje postojeih ili oblikovanje novih teorija;

(4) klasifikacija ili tipologija prouavanih pojava i procesa te formuliranje

odgovarajuih zakonitosti.

Glavne podvrste znanstvenih istraivanja su:

(a) Temeljna (fundamentalna, bazina) istraivanja

Tu se vrstu istraivanja nerijetko poistovjeuje sa znanstvenim istraivanjima uope jer

upravo su ona najizravnije usmjerena na otkrivanje novih spoznaja o pojavama i procesima

koji su predmet prouavanja te najvie pridonose njihovom sistematiziranju, oblikovanju

novih ili provjeri postojeih teorija, postavljanju modela, klasifikaciji i slino. U najkraim

crtama reeno, glavna se svrha temeljnih istraivanja oituje u njihovom moguem doprinosu

postojeim spoznajama o prouavanoj pojavi ili procesu, a ne toliko u mogunostima njihove

izravne primjene u nekoj praktinoj aktivnosti ili realnom ivotu uope. To je ujedno glavna

diferentia speciffica temeljnih u odnosu prema primijenjenim istraivanjima.

(b) Primijenjena (pragmatika) istraivanja

Kao i temeljna, i ta se istraivanja zasnivaju na primjeni znanstvenih metoda i spoznaja ali se

provode ponajprije s namjerom da pridonesu poboljanju neke praktine djelatnosti. Iako je i

takvim istraivanjima mogue otkriti neke nove pojedinosti o predmetu prouavanja te

pridonijeti provjeri postojeih teorija ili oblikovanju novih, ona se ipak planiraju s jasno

definiranom praktinom svrhom (npr. zbog mogunosti uspostave tipologije duevnih

bolesnika da bi ih se lake lijeilo, a ne samo zato da bi ih se u znanstvenoj teoriji lake

razlikovalo).

Razlikovanje fundamentalnih i primijenjenih istraivanja esto je nejasno i nedovoljno

odreeno jer i rezultati fundamentalnih istraivanja, u krajnjem sluaju, obino nalaze neki

oblik primjene u realnom ivotu (iako ne moraju biti provedena s tom namjerom) kao to i

rezultati primijenjenih istraivanja mogu pridonijeti nekim temeljnim spoznajama o

prouavanoj pojavi ili procesu (iako su provedena radi unapreenja neke praktine djelatnosti,

pokretanja praktine aktivnosti i sl.) Valja uz to upozoriti i na tijesnu uzajamnu povezanost

temeljnih i primijenjenih istraivanja rezultati temeljnih istraivanja mogu se


22

provjeravati provoenjem primijenjenih istraivanja dok se primijenjena u poetnoj fazi

konceptualizacije mogu (a to je i poeljno) koristiti spoznajama temeljnih istraivanja. Rije

je o slinom odnosu kao u sluaju prije opisanog uzajamnog odnosa teorije i empirijskih

istraivanja.

2. Struna istraivanja

Tu je vrstu istraivanja ponekad teko razlikovati od primijenjenih znanstvenih istraivanja jer

su i struna istraivanja usmjerena na rjeavanje nekog praktinog problema, a da bi bila

pravilno provedena, takoer moraju biti utemeljena na znanstvenim spoznajama i znanstveno-

istraivakoj metodologiji. Ipak, takva su istraivanja u pravilu ue spoznajno definirana jer

su orijentirana na neki konkretan sluaj (a ne na pojavu u cjelini, ne izuavaju ukupni

relevantni kontekst i ne omoguavaju uopene zakljuke nego one koji vrijede za konkretnu

situaciju ili konkretni primjer) i provode se radi rjeavanja nekog konkretnog praktinog

problema. .

Primjeri:

- Ako istraujemo ponaanje potroaa odreene okolade radi njezinog boljeg trinog

plasmana onda je rije o strunom, a ne o znanstvenom istraivanju (primijenjeno

znanstveno istraivanje bilo bi orijentirano i na otkrivanje nekih zakonitosti u

ponaanju potroaa pa i ponaanju ljudi openito u situacijama izbora izmeu

razliitih mogunosti).

- Slina je usporedba mogua i u istraivanjima javnoga mnijenja: ako se ispitivanje

ratinga politikih stranaka zadri samo na informacijama o trenutnom javnom

vrednovanju neke stranke (koje e se primijeniti u definiranju njezinog politikog

marketinga), a ne pridonosi razumijevanju glasakog ponaanja ili determinanti

oblikovanja i dinamike javnoga mnijenja, onda je rije o strunom, a ne o

znanstvenom istraivanju.

Bitna razlika izmeu znanstvenih i strunih istraivanja: znanstvena istraivanja su

usmjerena na generaliziranu spoznaju (donoenje opih zakljuaka o istraivanoj pojavi), a

struna su ograniena na prouavanje konkretnih sluajeva.


23

Primjeri razlikovanje temeljnih znanstvenih, primijenjenih znanstvenih i strunih

istraivanja:

Primjeri:

- Istraivanje (analiza) kemijskog sastava plodne vode trudnica:

Temeljno znanstveno istraivanje - analiza se provodi radi provjere ili obogaenja

postojeih spoznaja o prijenosu genetskih kodova i sl.;

Primijenjeno znanstveno istraivanje - analiza se provodi radi pronalaenja

mogunosti ranog otkrivanja razliitih fizikih ili mentalnih malformacija ploda u

cilju njihovog pravodobnog uklanjanja;

Struno istraivanje - analiza se provodi da bi se provjerila sumnja u malformiranost

ploda odreene trudnice.

- Istraivanje sadrajnih karakteristika masovnih medija:

Temeljno znanstveno istraivanje - svrha je istraivanja prouavanje bitnih osobina

masovnog komuniciranja u odreenim drutvenim okolnostima, klasifikacija razliitih

novinskih sadraja, provjera nekih komunikologijskih teorija o drutvenim funkcijama

masovnih medija i sl.;

Primijenjeno znanstveno istraivanje - svrha je istraivanja unapreenje medijske

prakse u nekoj drutvenoj sredini ili doprinos pravilnoj drutvenoj regulaciji medijske

prakse (zakonska regulativa, profesionalni kodeksi) i sl.;

Struno istraivanje - svrha je istraivanja unapreenje ureivake politike nekog

konkretnog medija (npr. dnavnih novina XY), poboljanje njegovog trinog

plasmana, bolja prodaja oglasnog prostora i sl.


24

C. VRSTE ISTRAIVANJA PREMA VREMENSKOJ DIMENZIJI

S obzirom na vremensko razdoblje na koje se dobiveni rezultati mogu generalizirati

razlikujemo - transverzalna i longitudinalna istraivanja.

1. Transverzalna (poprena) istraivanja

Ta je vrsta istraivanja usmjerena na prouavanje pojave ili procesa u odreenom

vremenskom trenutku, a rezultati omoguavaju uvid u karakteristike prouavane pojave ili

procesa u trenutku provoenja istraivanja. Npr. istraivaa moe zanimati kako javnost

ocjenjuje sadanje funkcioniranje hrvatske drave, koje drutvene probleme trenutno smatra

najizrazitijima, za koju bi se politiku stranku u ovom trenutku opredijelilo najvie glasaa;

isto ga tako moe zanimati kakvo je sadanje stanje glede narkomanije u Hrvatskoj, kako ljudi

gledaju na suvremenu obitelj i brak, kakva je sadanja kvaliteta ivota u Hrvatskoj, koji su

dominantni ivotni stilovi razliitih kategorija stanovnitva; na podruju istraivanja

marketinga istraiva bi mogao biti zasinteresiran za podatke o trenutnoj orijentiranosti trita

na odreene robe i usluge ili za miljenje potroaa o kvaliteti nekog proizvoda, izgledu

ambalae i sl. Budui da rezultati takvih istraivanja omoguavaju uoavanje "presjeka"

prouavane pojave ili procesa u odreenom trenutku, u literaturi na engleskom jeziku obino

se oznaavaju nazivom cross sectional research (" istraivanja koja daju presjek").

Transverzalni pristup je mogu u svim vrstama istraivanja (orijentacijskim, deskriptivnim i

eksplanatornim; znanstvenim i strunim) no u pravilu je najei u orijentacijskim i

deskriptivnim istraivanjima, osobito onima koja imaju karakteristike strunih istraivanja.

2. Longitudinalna (uzduna) istraivanja

Tom vrstom istraivanja pratimo karakteristike pojave ili razvoj procesa u nekom duem

razdoblju, a rezultati nam omoguavaju da uoimo intenzitet i smjer eventualnih promjena u

razdoblju koje smo obuhvatili. Naziv istraivanja dolazi on engleske rijei longitudinal to

znai "uzduni, koji se protee u duinu".

Tipine primjere longitudinalnih istraivanja nalazimo u praksi istraivanja javnoga mnijenja

takva se istraivanja obino planiraju u odreenom vremenskom kontinuitetu na nain da se

koritenjem odreenog broja uvijek istih pitanja ispituje ne samo trenutni odnos javnosti

prema nekom drutvenom pitanju (npr. zadovoljstvo nainom rjeavanja gospodarskih

problema) nego se nastoje utvrditi i eventualno promjene u odnosu prema prijanjem stanju


25

(je li sada vie ili manje zadovoljnih nego npr. prije mjesec dana, est mjeseci, jedne

godine?) i tako uoiti dugotrajniji trendovi javnoga mnijenja u vezi s drutvenim

tretmanom toga pitanja. Razumije se da je takav pristup mogu i u istraivanju ostalih

drutvenih tema (npr. istraivanje trendova narkomanije u posljednjih pet godina: je li ta

pojava u porastu ili u opadanju; kakve su eventualne promjene u koritenju lakih i tekih

droga; mijenja li se stopa smrtnosti od narkomanske ovisnosti i u kojem smjeru ?)

Za longitudinalno je istraivanje vano da podaci iz razliitih vremenskih razdoblja budu

meusobno usporedivi tj. prikupljeni na isti nain i u istim okolnostima. To meu ostalim

znai da istraivanja moraju biti provedena istom metodom i tehnikom (npr. usmenom

anketom), koritenjem istog istraivakog instrumenta (u cjelini ili u dijelovima koji se

usporeuju - npr. ponovljenom primjenom cijelog anketnog upitnika ili ponavljanjem

pojedinih pitanja) te koritenjem istih ispitanika (tzv. panel-uzorci) ili pak meusobno

usporedivih uzoraka (reprezentativni uzorci izabrani na istom podruju i na isti nain).

Longitudinalni pristup se obino koristi u spoznajno ambicioznijim istraivanjima jer

omoguava prouavanje pojave i procesa u njihovom mijenjanju i razvitku. Upravo stoga

uestalije ga susreemo u eksplanatornim i znanstveno orijentiranim deskriptivnim

istraivanjima (vremenska dimenzija pojave znatno pridonosi njezinom objanjenju) iako nije

rijetkost ni u ambicioznijim strunim istraivanjima.

Ako zbog nekog razloga nisu u mogunosti provesti "pravo" longitudinalno istraivanje, a

eljeli bi obuhvatiti vremensku dimenziju prouavane pojave, istraivai ponekad koriste tzv.

aproksimativno longitudinalna istraivanja. Rije je o istraivanjima koja se, poput

transverzalnih, provode u odreenom trenutku (ne istrauju pojavu u duem razdoblju) ali su

koncipirana tako da na neki nain zahvaaju i vremensku dimenziju prouavane pojave. Npr.

u sklopu anketnog istraivanja potroakih sklonosti moemo upitati ispitanike koji su

deterdent koristili prije godinu dana ili prije dvije godine, koje su im se propagandne poruke

o deterdentima tada najvie sviale itd. Sasvim je razumljivo da je takav pristup mnogo

manje pouzdan nego pravo longitudinalno istraivanje jer se oslanja na ljudsko pamenje,

sposobnost interpretacije dogaaja ili pojava te na iskrenost ispitanika. Osobito je vano

pitanje iskrenosti: na primjer, brojna istraivanja glasakog ponaanja dosljedno pokazuju da

nakon zavetka izbora znaajno vie ljudi izjavljuje da su glasali za pobjednikog kandidata

ili stranku nego to to proizlazi iz stvarnih izbornih rezultata, a slian uinak "drutvene

poeljnosti" moe se prepoznati i u mnogim drugim aproksimativno longitudinalnim

istraivanjima. Zato je takvim istraivanja mogue samo priblino opisati pojavu u

vremenskom slijedu i u pravilu ih je opravdano smatrati tek loijom zamjenom za "prava"

longitudinalna istraivanja.


26

D. VRSTE ISTRAIVANJA PREMA GLAVNOM PREDMETU ILI TEMI

Zbog neogranienih mogunosti u izboru premeta ili teme istraivanja, s tog je stajalita vrlo

teko postaviti neku univerzalnu klasifikaciju - u naelu, koliko je razliitih podruja i oblika

ljudske aktivnosti, toliko moe biti i sadrajno razliitih vrsta drutvenih istraivanja.

Ipak, na najopenitijoj razini, u sadrajnom bismo smislu mogli razlikovati tri osnovne

skupine istraivanja: disciplinarna, interdisciplinarna i specijalistika.

1. Disciplinarna istraivanja su usmjerena na prouavanje pojave u okvirima (ili sa

stajalita) odreene znanstvene discipline pa u tom smislu moemo govoriti o npr.

psiholokim, sociolokim, politolokim, antropolokim, povijesnim istraivanjima i sl.

2. Interdisciplinarna i viedisciplinarna istraivanja prouavaju pojavu sa stajalita vie

znanstvenih disciplina, bilo da je pojava sama po sebi interdisciplinarna tj. ne pripada strogo

ni jednom pojedinanom znanstvenom podruju (npr. pojava samoubojstva je povezana s

psiholokim, sociolokim, antropolokim, ekonomskim i drugim imbenicima; istraivanje

javnoga mnijenja je psiholoko, socioloko, politoloko i komunikoloko podruje) ili se eli

prouiti s vie razliitih znanstvenih stajalita.

3. Specijalistika istraivanja se provode unutar odreenog znanstvenog podruja ali su

orijentirana na specifinije definiranu problematiku (npr. unutar opeg podruja psihologije

na djeju, kliniku, socijalnu ili organizacijsku psihologiju; unutar sociologije na sociologiju

obitelji, organizacije, sporta ili morala, urbanu ili ekoloku sociologiju itd.)


27

FAZE ISTRAIVANJA

Istraivakim su fazama precizirane glavne skupine poslova koje treba provesti u sklopu

cjelovitog znanstvenog ili strunog istraivanja. Proces istraivanja obuhvaa tri osnovne faze

ili skupine poslova s vie podskupina ili koraka koje unutar njih treba poduzeti.

Osnovne faze istraivanja su:

1. Konceptualizacija

2. Operacionalizacija

3. Realizacija

1. Konceptualizacija istraivanja

To je faza izbora i definiranja teme ili problema istraivanja, formuliranja pitanja na koja bi

istraivanjem trebalo odgovoriti i utvrivanja razloga zbog kojeg se istraivanje provodi.

Ukratko, u ovoj je fazi potrebno precizno odrediti to se istraivanjem namjerava otkriti i

zato se istraivanje provodi.

Faza konceptualizacije istraivanja preteno ukljuuje teorijski rad iako moe ukljuiti i neke

empirijske aktivnosti (npr. provoenje orijentacijskog istraivanja).

Faza konceptualizacije ukljuuje sljedee korake:

1.1. Izbor i definiranje predmeta (problema, teme) istraivanja;

1.2. Definiranje svrhe (razloga) istraivanja;

1.3. Pregled literature;

1.4. Definiranje ciljeva istraivanja;

1.5. Orijentacijsko (eksplorativno) istraivanje;

1.6. Formuliranje hipoteza;

1.7. Utvrivanje, razvrstavanje i opis varijabli istraivanja;

1.8. Izrada idejnog nacrta istraivanja.

2. Operacionalizacija istraivanja (planiranje i priprema realizacije istraivanja)


28

U ovoj fazi treba odrediti najbolji nain na koji se planirano istraivanje moe realizirati,

dakle odgovoriti na pitanje kako istraiti ono to je zamiljeno u fazi konceptualizacije.

Ova faza ukljuuje sljedee korake:

2.1. Izrada izvedbenog nacrta istraivanja;

2.2. Izbor i operacionalizacija metoda i tehnika istraivanja;

2.3. Izrada plana uzorka;

2.4. Izrada istraivakog instrumenta;

2.5. Izbor, instruiranje i trening anketara (ili drugih osoba koje prikupljaju podatke - opaaa,

intervjuera, analitiara i sl.);

2.6. Pilot istraivanje (testiranje instrumenta, izbora uzorka i metode istraivanja, provjera i

uvjebavanje anketara);

2.7. Primjena rezultata pilot-istraivanja;

2.8. Izrada plana i programa obrade podataka.

3. Realizacija istraivanja

Ovo je faza provedbe istraivanja odnosno ostvarenja onoga to je zamiljeno u prvoj i

operacionalizirano u drugoj fazi istraivakog rada.

Faza realizacije istraivanja obuhvaa sljedee korake:

3.1. Prikupljanje podataka;

3.2. Kontrola postupaka prikupljanja podataka;

3.3. Priprema podataka za obradu (kodiranje, logika kontrola, unos podataka, kontrola

unosa);

3.4. Obrada i analiza podataka;

3.5. Izrada analitikih tablica, grafikih prikaza i sl.;

3.6. Interpretacija rezultata, formuliranje zakljuka, izrada istraivakog izvjea (studije).

Nabrojeni poslovi unutar ukupne istraivake procedure ne moraju uvijek biti striktno

provedeni navedenim redoslijedom. Ponekad je potrebno vratiti se na neki prethodni korak ili

fazu, dopuniti poslove iz prijanjih etapa i slino; neke je poslove poeljno vie puta ponoviti

(npr. orijentacijsko istraivanje radi preciznije formulacije predmeta istraivanja ali i radi

konstrukcije obuhvatnijeg istraivakog instrumenta), a neke se u odreenim okolnostima

moe izostaviti (npr. pilot istraivanje kod longitudinalnih projekata); nekima je mogue

zamijeniti redoslijed (npr. izrada plana obrade podataka moe slijediti iza izrade instrumenta i


29

definiranja uzorka ali i obratno ako znamo to elimo dobiti obradom /npr. provesti

faktorsku analizu/ onda emo tome prilagoditi anketna pitanja te veliinu i izbor uzorka) itd.

U nastavku slijedi detaljniji opis pojedinih faza istraivanja kao i pojedinih koraka koji su

njima obuhvaeni.

KONCEPTUALIZACIJA ISTRAIVANJA

Ve smo rekli da u fazi konceptualizacije treba precizno odrediti to se istraivanjem

namjerava otkriti i zato se istraivanje provodi. To drugim rijeima znai da treba paljivo

razraditi ideju istraivanja, od definiranja predmeta, svrhe i ciljeva do formuliranja hipoteza i

varijabli istraivanja. U tu je svrhu poeljno (a u veini sluajeva i potrebno) konzultirati

odgovarajuu literaturu i provesti orijentacijsko istraivanje. Zavrni korak ove faze je izrada

idejnog nacrta u kojemu treba precizno opisati sve predviene elemente koncepcije

istraivanja.

1. IZBOR I DEFINIRANJE PREDMETA (PROBLEMA) ISTRAIVANJA

Na prvom je koraku potrebno precizno odrediti i opisati to elimo istraiti, ime emo se u

istraivanju uope baviti..

U izboru predmeta istraivanja vano je procijeniti sljedee:

(1) Kakav je znaaj izabranog predmeta za znanstvenu spoznaju o nekoj pojavi ili za neku

praktinu aktivnost? (Npr. nekome se moe initi zanimljivim istraiti kako se ponaa

veina parova kad ee ulicom - dre li se za ruke, ispod ruke, obgrljeni oko ramena ili

struka, odvojeno i sl. - ali pitanje je emu bi nam rezultati takvog istraivanja mogli

sluiti. Ako se promatraju u irem kontekstu civilizacijskih odnosa ili kao oblik

neverbalne komunikacije moda bi mogli imati antropoloki ili neki drugi znanstveni

znaaj ali teko da e imati vanost sa stajalita bilo kakve praktine aktivnosti).

(2) Moe li se prouavanjem toga predmeta otkriti neto novo? To znai da treba

izbjegavati nepotrebno ponavljanje istih istraivanja osim ako je rije o longitudinalnom

istraivanju ili imamo razloga vjerovati da su prijanji podaci ve zastarjeli (jer se u

pojava koju istraujemo u meuvremenu promijenila).


30

(3) Je li predmet istraivanja dovoljno odreen i specificiran? Nije li nejasno, preiroko

ili nejednoznano definiran? (Npr. predmet istraivanja maloljetnika delinkvencija je

nedovoljno precizno definiran jer je rije o sloenom problemu koji se moe prouavati s

vie razliitih stajalita. Ako ga npr. elimo promatrati u ovisnosti o materijalnom statusu

delinkventa bit e mnogo bolje da ga definiramo kao "povezanost materijalnog statusa i

maloljetnike delinkvencije)

(4) Postoje li pouzdane metode za istraivanje toga predmeta? (Npr. sigurno bi bilo

zanimljivo saznati o emu ljudi razmiljaju dok sjede na koncertu ili dok sluaju neko

dosadno predavanje ali postoje li dovoljno pouzdane metode da se to istrai? Moemo li

istraiti problem sanja li dojene vizualne prizore poput odraslih ljudi, to doivljva kad

sanja, pamti li snove - kad nemamo odgovarajuih metoda za takvo istraivanje?)

(5) Moe li se istraivanje realizirati u praksi - s obzirom na trokove, vrijeme, raspoloive

ispitanike itd.? (Npr. tema moe biti zanimljiva ali bi takvo istraivanje bilo preskupo za

realizaciju, zahtijevalo bi previe vremena i sl.)

U praksi je istraiva rijetko u prilici da sam izabere predmet koji e istraivati (osim za

doktorsku disertaciju, magisterij, diplomski rad i sl.). U vei sluajeva osnovna je tema

istraivanja ve zadana od naruitelja ili programa znanstvene ustanove u kojoj je istraiva

zaposlen. Meutim, definiranje i razrada problema istraivanja iskljuivo su u domeni znanja

i iskustva istraivaa. To je vrlo vaan dio ukupne istraivake procedure, o njemu u velikoj

mjeri ovisi valjanost nacrta istraivanja kao i valjanost istraivanja u cjelini.

Definiranje predmeta istraivanja ukljuuje pojmovnu analizu problema koji e se

istraivanjem obuhvatiti odnosno preciznu operativnu razradu pojmova koji se ele istraiti.

Budui da je predmet drutvenih istraivanja obino neka apstraktna ili semantiki vieznana

kategorija, potrebno ga je konkretizirati i precizno opisati.

Primjeri:

- elimo li istraivati italake navike mladih potrebno je definirati to

podrazumijevamo pod "italakim navikama" mislimo li na uestalost itanja knjiga,

novina ili bilo koje druge vrste tiskanih materijala; itanje tzv. kvalitetnog tiva ili bilo

kakvog tiskanog teksta? Isto je tako potrebno definirati to podrazumijevamo pod

terminom mladi, na koji se dobni raspon taj pojam odnosi - podrazumijeva li to i

djecu koja znaju itati ili samo adolescente; gdje je granica u odnosu prema onima

koje vie ne smatramo mladima?

- Zanima li nas u istraivanju nain ivota beskunika potrebno je definirati to je to

"beskunik" je li rije o osobi koja nema vlastitog stana (tada bi to mogao biti i


31

podstanar ili ak netko tko ivi kod roditelja) ili pak o osobi koja nelegalno ivi u

nekom naputenom stanu, spava pod mostom, u parku i slino?

- Ako je predmet istraivanja socijalno ponaanje mentalnih bolesnika potrebno je jasno

odrediti koga smatramo mentalnim bolesnicima - mislimo li samo na one koji su

lijeeni, sve osobe koje su medicinski evidentirane i imaju psihijatrijsku dijagnozu ili

pak na one koje okolina smatra "ludima? Itd..

Definicije predmeta istraivanja moemo zasnivati na znanstvenim teorijama (npr. u

konceptualizaciji istraivanja javnoga mnijenja moemo se koristiti suvremenim teorijama

javnosti i javnoga mnijenja) ili se posluiti opisima i objanjenjima iz drugih empirijskih

istraivanjima. U tu svrhu moemo koristiti i znaenje pojedinih pojmova u svakodnevnom

ivotu i govoru, pod uvjetom da ih jasno opiemo i obrazloimo.

2. DEFINIRANJE SVRHE ILI RAZLOGA ISTRAIVANJA

U ovom dijelu konceptualizacije moramo odgovoriti na pitanje: Zato provodimo istraivanje

i emu bi rezultati istraivanja trebali posluiti?

Sukladno moguem spoznajnom dometu istraivanja (opisanom u predavanju o vrstama

istraivanja) u tom smislu razlikujemo dvije osnovne skupine razloga zbog kojih moemo

planirati i provesti neko odreeno istraivanje: znanstvene i pragmatine.

1. Znanstvena svrha

Istraivanje ima znanstvenu svrhu ako ga provodimo s namjerom da uoimo ope

karakteristike prouavane pojave ili procesa, otkrijemo njihove zakonitosti i uvjete u kojima

se dogaaju, provjerimo odreene teorije, provedemo klasifikaciju pojava, tipologiju i slino.

Ukratko, znanstvena je svrha istraivanja da pridonese ukupnom znanju na nekom podruju.

Na primjer, u podruju sociologije masovnih medija znanstvena svrha istraivanja moe se

ogledati u doprinosu postojeim znanstvenim opisima karakteristika komunikacijskih procesa

izmeu medija i primatelja te uinka to ga medijska poruka moe imati na stavove i

ponaanje publike; znanstvena svrha moe biti definirana i kao doprinos klasifikaciji

medijskih sadraja s obzirom na temeljne informacijsko-komunikacijske karakteristike

(novinske vrste, karakteristike pojedinih podruja informiranja) ili pak kao mogunost

tipologizacije medijske publike s obzirom na vrstu sadraja uz koji se vezuje itd.

2. Pragmatina (praktina) svrha


32

Istraivanje ima pragmatiku svrhu ako je usmjereno na prikupljanje informacija koje su

primjenjive u praksi i slue unapreenju neke praktine djelatnosti.

Na primjer, u sluaju ve spomenutog prouavanja masovnih medija istraivanje moe biti

provedeno s namjerom da se njegovi rezultati koriste kao osnova za planiranje ili korekciju

ureivake politike, poboljanje trinog plasmana, prodaju oglasnog prostora u medijima i sl.


33

3. PREGLED LITERATURE

Pregled literature je vrlo vaan dio istraivakog rada kojemu, na alost, mnogi istraivai ne

pridaju dovoljno pozornosti. Budui da je glavna svrha znanstvenog istraivanja proirenje

znanja o nekoj pojavi ili podruju jasno je koliko je pregled literature u tome vaan, ne samo

sa stajalita proirenja vlastitog znanja o predmetu istraivanja nego i sa stajalita procjene to

je na nekom podruju ve istraeno, a to nije, koji je aspekt zanemaren, to je neadekvatno

istraeno i sl. Dosljedno tome, pregled odgovarajue strune i znanstvene literature je nuan

za upoznavanje s glavnim teorijskim postavkama u vezi s predmetom istraivanja kao i s

metodologijom i rezultatima slinih istraivanja koji ukazuju na razinu do koje se dolo u

prouavanju odreene pojave ili podruja. Takve su nam informacije vane radi: (a)

preciznijeg odreenja predmeta i ciljeva istraivanja te formuliranja hipoteza i varijabli

istraivanja; (b) izbora odgovarajuih metoda istraivanja (onih koje su se pokazale

prikladnima za tu vrstu istraivanja) i izbjegavanja neprikladnih istraivakih postupaka; (c)

eventualne komparacije dobivenih rezultata s rezultatima drugih istraivanja i njihove

obuhvatnije i smislenije interpretacije.

Ako je istraiva u prilici da sam odabere predmet istraivanja pregledom odgovarajue

literature nai e bogat izvor ideja za nova istraivanja uoit e neistraene ili nedovoljno

istraene probleme, neprovjerene teorije, kontradiktorne rezultate, greke u istraivanjima,

nedostatnu ili neodgovarajuu metodologiju i sl.

S kojim ciljevima treba itati znanstvenu i strunu literaturu? Koje vrste informacija treba u

njoj traiti?

Agostino (1980) navodi listu od 6 pitanja kojima bi se istraiva trebao rukovoditi prilikom

odabira i pretraivanja strune i znanstvene literature:

(1) Kakva su istraivanja ve provedena na tome podruju?

(2) to je otkriveno tim istraivanjima?

(3) Koja su pitanja nakon postojeih istraivanja ostala otvorenima? Kakve su sugestije za

daljnja istraivanja?

(4) to u vezi s predmetom istraivanja dosad nije izueno?

(5) Koliko bi istraivanje koje planiramo moglo pridonijeti proirenju znanja o predmetu

istraivanja ili podruju kome pripada?

(6) Koje su istraivake metode i s kojim uspjehom primjenjivane u prijanjim

istraivanjima?


34

Glavna istraivaka literatura su strune i znanstvene knjige, lanci u znanstvenim i strunim

asopisima i Internet. Pregled lanaka mogue je nai u razliitim sekundarnim i tercijarnim

publikacijama, te na Internetu. Najpoznatije sekundarne publikacije (objavljuju saetke

radova) s podruja sociologije i drutvenih znanosti su Current Contents/Social & Behavioral

Sciences te

Sociological Abstracts i Social SciSearch..

Kao istraivaka literatura ponekad mogu dobro posluiti i razliita novinska izdanja (dnevne

novine, revije, asopisi) jer i oni mogu pomoi da bolje definiramo predmet svoga istraivanja

(npr. u istraivanjima javnoga mnijenja i drugim istraivanjima aktualnih drutvenih pojava i

procesa i sl.). Tu su, na kraju, i ostali pisani izvori (arhivska graa, godinjaci, statistiki

pregledi i sl.) koji u fazi konceptualizacije istraivanja i interpretacije dobivenih rezultata

ponekad mogu biti vrlo korisni.

Nema pravila kada bi po redoslijedu istraivakih koraka bilo najkorisnije konzultirati

literaturu jer to ovisi o istraivakom iskustvu, sloenosti istraivanja, upoznatosti s

predmetom istraivanja i sl. U nekim bi sluajevima konzultacija literature trebala biti prvi

korak koji e istraiva poduzeti (npr. kad trai ideju za istraivanje ili je vrlo slabo upoznat s

nekim predmetom istraivanja), a u drugima moe uslijediti neto kasnije (ali obavezno prije

definitivne odluke o ciljevima i hipotezama istraivanja te prije utvrivanja optimalnih

istraivakih metoda i tehnika). Najbolje je informirati se o literaturi na samom poetku

pripreme istraivanja, a zatim se, prilikom razrade pojedinih koraka konceptualizacije i

operacionalizacije istraivanja, vraati na problematiku koja je trenutno predmet rada.

4. DEFINIRANJE CILJEVA ISTRAIVANJA

Odreivanje ciljeva istraivanja zapravo je detaljnija razrada glavnog predmeta prouavanja

odnosno podrobnije definiranje onoga to istraivanjem elimo doznati. Ciljevi su pitanja

(koja mogu biti formulirana i u obliku natuknica) na koja istraivanjem elimo odgovoriti.

Ciljevi istraivanja mogu biti:

1. Generalni (opi, osnovni) cilj

Definicijom generalnog cilja odreujemo to na openitoj razini elimo istraivanjem doznati,

na koje ope pitanje elimo odgovoriti. Generalni cilj proizlazi iz predmeta istraivanja i

njegov je razraeniji oblik.

2. Specificirani ciljevi


35

Specificirani su ciljevi detaljnija elaboracija generalnog cilja odnosno definiranje pojedinih

aspekata s kojih se istraivana pojava namjerava promatrati. Ili jasnije, specificirani ciljevi su

skupine pojedinanih pitanja na koje se istraivanjem eli odgovoriti.

Primjeri:

- U sklopu jednog konkretnog istraivanja profila italakih publika novinskih

izdanja definirani su sljedei ciljevi:

Generalni cilj: identifikacija profila italake publike novina

Specificirani ciljevi: Ispitati osobine publike pojedinih novinskih izdanja sa

stajalita:

- socio-demografskih obiljeja;

- medijske orijentiranosti i italakih navika;

- dominantnih interesnih usmjerenja, vrijednosne orijentiranosti i stila

ivota;

- stavova prema medijima javnoga informiranja;

- stavova prema drutvu openito

U ovom konkretnom sluaju, razrada specificiranih ciljeva temeljila se na

pretpostavci da je profil publike novina odreen na vie razliitih sociolokih i

psiholokih dimenzija koje su relevantne za medijsku ukljuenost i itanje

nekog konkretnog novinskog izdanja.

- Ili, u istraivanju socijalnih uzroka maloljetnike delinkvencije postavljeni bi

ciljevi mogli biti sljedei:

Generalni cilj: istraiti glavne socijalne okolnosti odgovorne za pojavu

maloljetnike delinkvencije

Specificirani ciljevi

- ispitati povezanost maloljetnike delinkvencije i situacije u obitelji;

-ispitati povezanost maloljetnike delikvencije i pojavu delinkventnog

ponaanja u obitelji;

- ispitati povezanost maloljetnike delinkvencije i socijalnog statusa

roditelja;

- ispitati povezanost maloljetnike delinkvencije i uspjeha u koli;

- itd.


36

5. ORIJENTACIJSKO (EKSPLORATIVNO) ISTRAIVANJE

Govorei o vrstama drutvenih istraivanja ve smo rekli da orijentacijskim istraivanjem

nastojimo proiriti znanje o pojavi koja je predmet istraivanja, bilo da s tom pojavom nismo

dovoljno upoznati, bilo da je ona izrazitije podlona moguim promjenama.

etiri su glavna razloga zbog kojih provodimo orijentacijsko istraivanje:

(1) Bolje upoznavanje i objanjenje predmeta istraivanja

Rezultati orijentacijskog istraivanja mogu omoguiti bolji uvid u pojavu koja je predmet

istraivanja, otkriti sloenost pojave te ukazati na pojedinosti koje su bitne za ostvarenje

ciljeva istraivanja.

Npr., ako istraivanjem elimo utvrditi javnu percepciju lokanih problema, rezultati

odgovarajue koncipiranog i provedenog orijentacijskog istraivanja otkrit e nam to itelji

nekog podruja Hrvatske doivljavaju kao bitne drutvene probleme u svojoj sredini (to npr. u

srednjoj Dalmaciji to moe biti problem narkomanije, u Istri nedovoljno poticanje ulaganja u

turizam, u istonoj Slavoniji pogoenost posljedicama rata i sl.).

(2) Provjeravanje ispravnosti poetne istraivake orijentacije (pristupa definiranju i

razradi ciljeva, hipoteza i varijabli istraivanja)

Temeljem rezultata orijentacijskog istraivanja moemo takoer procijeniti nismo li postavili

nerealne ili besmislene ciljeve, poli od pogrenih pretpostavki, ispustili neke vane

pojedinosti koje emo istraivanjem obuhvatiti i sl.

Na istom primjeru ispitivanja javne percepcije lokalnih problema rezultati orijentacijskog

istraivanja mogu pokazati da su postavljeni ciljevi nerealni (jer zadiru mnogo detaljnije u

lokalnu problematiku nego to to prosjean graanin moe uoiti), da nam je jedna od

polaznih pretpostavki pogrena (npr. da itelji svih hrvatskih regija uoavaju slian registar

lokalnih problema) te da smo ispustili neke specifine ali bitne probleme koje osjeaju

stanovnici pojedinih dijelova Hrvatske.

(3) Provjeravanje prikladnosti odabranih metoda i tehnika istraivanja

U nekim sluajevima orijentacijsko e istraivanje pokazati da planirana metoda ili tehnika

prikupljanja podataka ne moe osigurati zadovoljavajue rezultate te da ju stoga treba

zamijeniti s nekim prikladnijim pristupom.

Na primjer, ako istraujemo socijalno osjetljive teme kao to su politike preferencije glasaa

ili seksualno iskustvo i ponaanje i sl. (o kojima se ljudi u pravilu nerado izjanjavaju u

prisutnosti drugih ljudi) u orijentacijskom bi se istraivanju moglo pokazati da je planirana


37

metoda usmene ankete u kuanstvima neprikladna za istraivanje takve tematike. (Njezina bi

primjena mogla rezultirati znaajnim postotkom neiskrenih iskaza ili pak velikim gubitkom

informacija zbog uestalog uskraivanja odgovora.) Temeljem toga mogli bismo zakljuiti da

je u tim sluajevima mnogo prikladniji neki od postupaka tajnog izjanjavanja (npr. pisana

anketa na koju ispitanici odgovaraju sami) ili pak provedba ankete u nekom drugom

okruenju (npr. u uvjetima izoliranosti od ostalih lanova kuanstva).

(5) Upozorenje na tekoe s kojima se moemo susresti u istraivanju

Orijentacijsko istraivanje moe otkriti i znaajne probleme u realizaciji istraivanja na koje

nismo uope raunali, ili moda nismo raunali u dovoljnoj mjeri. U provedbi anketa jedan od

takvih problema je, primjerice, uestalo odbijanje anketne suradnje koje, kao to emo to

vidjeti kasnije, moe znaajno ugroziti valjanost dobivenih rezultata. U tom emo sluaju

prije realizacije "pravog"

istraivanja uiniti sve to je u naoj moi da smanjimo proporciju odbijanja - primjerice,

promijeniti uvodno predstavljanje (ako je rije o osjetljivoj temi - neutralnije uvodno opisati

cilj provedbe ankete i sl.), izbjegavati termine anketiranja kad je odbijanje najvee (npr.

radnim danom u ranijim popodnevnim satima kad veina zaposlenih ljudi tek vraa s posla),

odabrati druge anketare (npr. ako se istraivanje provodi u gradskim sredinama angairati vie

anketarki jer iskustvo pokazuje da u gradovima ene imaju manje odbijanja) itd.

Ukratko, rezultati orijentacijskog istraivanja mogu biti od velike pomoi u konceptualizaciji i

operacionalizaciji istraivanja mogu pridonijeti kvaliteti idejnog nacrta istraivanja i pomoi

u odabiru prikladnijih naina njegove realizacije. Oni nam omoguava da bolje isplaniramo

"pravo" istraivanje te tako dobijemo valjanije istraivake rezultate.

Ve smo spomenuli da ova vrsta istraivanja nije metodoloki strogo planirana jer nam u ovoj

fazi istraivakoga rada nije cilj da doemo do konanih podataka koji e imati odgovarajuu

statistiku ili drugu spoznajnu teinu i omoguiti generalizaciju zakljuka o predmetu

istraivanja. Orijentacijskim istraivanjem nastojimo ponajprije doi do to je mogue veega

broja razliitih informacija koje e nam omoguiti bolji uvid u bitne karakteristike predmeta

istraivanja. Zato je dobro da u takvom istraivanju koristimo to je mogue vie razliitih

izvora informacija te analiziramo s razliitih stajalita.

Profesionalno voenim anketnim istraivanjima obino prethode slabije strukturirane ankete s

otvorenim pitanjima ili razliiti oblici intervjua (osobito su korisni grupni intervjui nazvani

focus-grupe) koje imaju funkciju orijentacijskog istraivanja. Pitanja moraju biti razumljiva

ali i poticajna - moraju provocirati iznoenje razliitih miljenja, ideja i stavova, kao i njihovo

obrazloenje; poticati slobodno razmiljanje i raspravu o zadanoj temi, a onemoguiti


38

dominaciju lakonskih odgovora (tipa da ne, slaem se ne slaem se i sl.). Voditeljima

intervjua (koji zbog toga moraju biti vrlo vjeti i osposobljeni) valja ostaviti slobodu da

prilagoavaju tijek razgovora konkretnoj situaciji - postavljaju potpitanja, produbljuju temu u

smjeru razmiljanja ispitanika, pitaju za razloge miljenja i objanjenje stavova. Odgovore

treba biljeiti to je mogue vjernije izvornom obliku u kojemu su formulirani.

Primjer:

Pretpostavimo da elimo istraiti miljenje itatelja o sadraju Jutarnjeg lista, pa najprije

provodimo orijentacijsko istraivanje. U tu emo svrhu intervjuirati nekoliko desetaka

itatelja toga lista

Documents

Metode Drustvenih Istraživanja_V.L.posavec