38
YIUmEP3HTET QPHE rOPE UNlVERSI1Y OF MONfENEGRO cP MJI030Q>CKlf «) AKYJITET FACULTY OF PHILOSOPHY ,I(aHana EojoBHna 66 Danila Bojovi6a bb II.lj;l.91 P.O. Box 91 81400 HHI<IIl1in 81400 Niksic lllJHa fopa Montenegro TeL +38240243 921, 243 913, 243 976 Fax: +38240247 109, e-mail: [email protected] .N"2\0 \ Datum l Q. or UNlVERZITET CRNE GORE - Senatu- PODGORICA Vije6e Filozofskog fakulteta na sjednici, odrzanoj 14. 05. 2014. godine, prihvatilo je Izvjestaj 0 podobnosti kandidata i disertabilnosti teme Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog drustva sa stanovista socioIoske analize fenomena drustvenog vremena za doktorsku disertaciju ror Obrada Samardzi6a i ocijenilo da su se stekli uslovi za prihvatanje doktorske disertacije. Za mentora Vije6e predlaze prof. dr Slobodana Vuki6evi6a.

PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

YIUmEP3HTET QPHE rOPE UNlVERSI1Y OF MONfENEGRO cPMJI030Q>CKlf «)AKYJITET FACULTY OF PHILOSOPHY ,I(aHana EojoBHna 66 Danila Bojovi6a bb II.lj;l.91 P.O. Box 91 81400 HHI<IIl1in 81400 Niksic lllJHa fopa Montenegro

TeL +38240243 921, 243 913, 243 976 Fax: +38240247 109, e-mail: [email protected]

.N"2\0 \ ~8Cjg

Datum lQ.or WI~

UNlVERZITET CRNE GORE - Senatu-

PODGORICA

Vije6e Filozofskog fakulteta na sjednici, odrzanoj 14. 05. 2014. godine, prihvatilo je Izvjestaj 0 podobnosti kandidata i disertabilnosti teme Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog drustva sa stanovista socioIoske analize fenomena drustvenog vremena za doktorsku disertaciju ror Obrada Samardzi6a i ocijenilo da su se stekli uslovi za prihvatanje doktorske disertacije.

Za mentora Vije6e predlaze prof. dr Slobodana Vuki6evi6a.

Page 2: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

l Saglasnost na izbor TEME doktorske disertacije i MENTORA Fakultet FILOZOFSKI

UNIVERZITET eRNE GORE SENATU

Kao prilog uz zahtjev za davanje saglasnosti na: 1) predlog teme doktorske disertacije kandidata mr Obrada Samardiica 2) izbor mentora prof. dr Slobodana Vukicevica, dostavljamo sljedeCi

TABELARNI PREGLED PODATAKA

I

1. Kandidat za izradu doktorske disertacije je Samardzic (Drago) Obrad 2. a) Po predtogu, tema doktorske disertacije je Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog drustva sa stanovista socioloske analize fenomena drustvenog vremena

b) naucno podrueje doktorske disertacije: Sociologija. c) za ova naueno podrucje matieni je Filozofski fakultet. d) ovaj fakultet ima prvenstvo u smislu maticnosti za naznaceno nau6no podrucje,

te nije bila potrebe za kor..sultacijom drugog fakulteta. 3. Kandidatje zavrsio Fi1ozofski fakultet, Odsjek za sociologiju 2008. godine, sa srednjom ocjenom 9,47 na osnovnim i 9,87 na specijalistickim studijama.. 4. Postijediplomske studije je zavrsio 2010. godine na Filozofskom falcultetu u Niksicu, Odsjek za sociologiju. 5. Kandidat je magistrirao sa temom magistarskog rada Socioloski aspekti, smisao, znacaj i znacenjc vremena kao drustvenog fenomcna 6. Tema magistarskog rada je iz naucnog podrucja: socioloskih nauka. 7. Kandidatje zaposlen na Filozofskom fakultetu u Niksicu, na radnom mjestu saradnik u nastavi. 8. Kandidatje, u skladu sa /;1. 26 Pravila doktorskih studija propisno obrazlozio ciljeve i

naucne rezultate koji se disertacijom tele postiCi, aktuelnost te problematike, sam naziv disertacije, nauenu disciplinu i dr.

II

9. Na fakultetu su organizovane poslijediplomske studije iz iste naucne oblasti (kojoj pripada tema doktorske disertacije) pod nazivom: Postdiplomske doktorske studije, smjer:

Sociologija.

10. Na osnovu 61ana 27 Pravila doktorskih studija Vijece fakulteta, fonniralo je Komisiju od tri elana iz iste nanene oblasti (clan 27 Pravila) da ocijeni podobnost teme i mentora. Na osuovu izvjestaja Komisije, Vijece je na sjednici odrzanoj 14. 05. 2014. godine, predloziJo prihvatanje teme i mentora.

Page 3: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

III

11. Po predlogu, mentor tokom izrade disertacije je prof. dr Slobodan Vukicevic, univerzitetsko zvanje: redovni profesor.

12. Mentor je objavio sljcdece naucne radove* (doktorska disertacija, monografije, studije, univerzitetske udzbenike, znacajnije clanke u medunarodnim i u domacim casopisima) i ima i dlUge znacajnije naucne reference (radove na naucnim skupovima, uvodna predavanja po pozivu ...) iz naucne oblasti iz koje je i prijavljcna tema disertacije: dato u prilogu.

Na osnovu izlozenog, vidi se daje mentor iz naucne oblasti koja se odnosi na problematiku socijalne patologije, kojoj pripada i problematika doktorske disertacijc.

13. Broj magistarskih radova (ne rac.unajuCi ovaj rad) kod kojih je trenutno u funkciji je 3, a doktorskih teza je 3.

NAPOMENA:

Dostavljajuci yam navedene podatke, potvrdujemo da kandidat ispunjava uslove za pripremu doktorske teme i predJazemo da se odobri navedena tema i prihvati mentor, a sve u skladu sa Statutom i Pravilima doktorsklh studija

Prilog: 1. Predlog teme sa obrazloZenjem koje sadrzi: predmet i cilj naucnog rada, osnovne hipoteze i metode Koje ce se primjenj ivati (Izvjestaj KomisUe).

2. Stav Vijeca fakulteta 0 podobnosti teme j mentora. 3. Prepis diplome 0 odbrani magistarskog rada.

U Niksicu, 14.05.2014. god.

* Prezime i ime autura, naziv naucnog rada, mjesto izdavanja, izdavac, godina izdavanja, fonnat, broj strana.

Page 4: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

1

Univerzitet Crne Gore

Vijeću Filozofskog fakulteta

Doktorske studije

Datum: 08.05. 2014. god.

Povodom predloga Senata Univerziteta Crne Gore da se prethodni predmetni izvještaj o temi

„Teorijski aspekti društvenih promjena savremenog društva sa stanovišta sociološke analize fenomena

društvenog vremena“, kandidata mr Obrada Samardţića dopuni na način da se jasnije obrazloţi

svrsishodnost teze i konkretizuju hipoteze rada, Komisija za ocjenu podobnosti teme, dostavlja Vam:

IZVJEŠTAJ o sprovedenim polaznim istraživanjima

Podaci i informacije o podnosiocu polaznih istraživanja

Mr Obrad Samardţić je roĎen 12.04. 1975. godine u Bileći (Bosna i Hercegovina). Studij za

sociologiju na Filozofskom fakultetu upisao je školske 2004/05, da bi na istom diplomirao u redovnom

roku 2008. godine na temi »Čovjek i njegova zajednica«. Postdiplomske magistarske studije je upisao

školske 2008/09 i završio u predviĎenom trajanju, da bi 10. 07. 2010. godine magistrirao na tеmi

»Sociološki aspekti, smisao, značaj i značenje vremena kao društvenog fenomena«. Doktorske studije

upisao je 2010. godine i sa prosječnom ocjenom „10“ završio ispitni rok studija. Mr Obrad Samardţić je

tokom zimskog semestra 2012. godine boravio na Sociološkom fakultetu Moskovskog Drţavnog

Univerziteta imena Lomonosov. Od 2010. godine Mr Obrad Samardţić angaţovan je na Filozofskom

fakultetu u Nikšiću u svojstvu saradnika u nastavi na studijskim programima za sociologiju, filozofiju,

psihologiju, pedagogiju i učiteljski studij.

Kandidat je objavio više tekstova u naučnim časopisima i knjigama, meĎu kojima su i oni koji su

neposredno vezani oblast predloţene teme doktorske disertacije:

- Sociološki aspekti vremena u savremenom svijetu, (Sociološka luča II/2, 2008);

- Hrišćansko poimanje vremena i istorije (Sociološka luča III/2, 2009);

- Vrli novi svijet i ideja progresa (Smisao, I/2012 - Matica Srpska);

- Društvena dinamika i porodično vrijeme, u zborniku Demografska kretanja i populacioni

problemi u Crnoj Gori (CANU, 2013). U ovim i drugim radovima kandidat je pokazao visoko poznavanje

tematskog područja koje je predmet doktorske teze.

Informacije o polaznim istraživanjima

Naziv završenog postdiplomskog studijskog programa i godina završetka:

Sociologija, 2010. god.

Naziv studija: Doktorske studije, Sociologija

Naslov rada: Teorijski aspekti društvenih promjena savremenog društva sa

stanovišta sociološke analize fenomena društvenog vremena Fakultet na kome se brane polazna istraživanja: Filozofski fakultet u Nikšiću

Ocjena i odbrana polaznih istraživanja

U skladu sa pravilnikom o doktorskim studijama Univerziteta Crne Gore, 20.08. 2012. godine

odbranio je polazna istraţivanja pred Komisijom.

Mentor: prof. dr Slobodan Vukićević

Page 5: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

2

Prvi član: prof. dr Ratko R. Boţović

Drugi član: doc. dr Lidija Vujačić

Tema koju predlaţemo: Teorijski aspekti društvenih promjena savremenog društva sa stanovišta

sociološke analize fenomena društvenog vremena

1. Sadržaj istraživanja

1.1. Obrazloženje i predmet teme

Pitanja koja se tiču socio-kulturne temporalnosti i ritma društvenog ţivota su svakako jedna od

središnjih pitanja i misaonih izazova koji se postavljaju pred savremenu sociološku misao u analizi

društvenih promjena jer su osnovne dimenzije vremena - prošlost, sadašnjost i budućnost duboko

ugraĎene u sve pore kolektivnog ţivota, odnosno kultura kao ţivo biće, kako je isticao O. Špengler, ima

svoju dušu koja se izraţava u promjenama iskustva vremena. Otuda tema doktorske disertacije kandidata

Obrada Samardţića ima veoma značajnu sociološku relevantnost u razvijanju teorijsko-metodološke i

gnoseološke strategije u proučavanju ovog specifičnog domena sociološkog istraţivanja.

Centralna tema doktorske disertacije je proučavanje ubrzanja socio-kulturne dinamike modernog i

postmodernog društva kroz prizmu koncepta društvenog vremena kao konstituensa u analizi sociološke

kategorije društvene promjene. Predmet analize doktorske disertacije kandidata Obrada Samardţića je

entitet kojeg nazivamo “društveno vrijeme”, odnosno socijalna temporalnost, za koju smatramo da

predstavlja osnovu za razumijevanje dinamike društvenih promjena u savremenom društvu, njegovih

vrijednosnih orijentacija i prema tome, referentu tačku za razumijevanje ritma našeg svakodnevnog

ţivota, jer vrijeme predstavlja, kako kandidat napominje, konstitutivni element u teorijskoj analizi

društvenih promjena: bez neke promjene ili nekog kretanja nije ni moguće zapaţati ili misliti proticanje

vremena, a sa druge strane promjene u društvu su tijesno povezane sa promjenama smisla, značaja i

značenja koji se pridaju kategoriji vremena. Drugim, riječima, društvena promjena je generator

temporalnosti jer tek kroz društvenu promjenu moţemo osluhnuti otkucaje i ritmove, sekvence, zastoje,

prekide, pauze i ostale temporalne jedinice koje čine fenenomenologiju našeg iskustva društvenog

vremena. Kandidat posebno podvlači da je vrijeme vaţna dimenzija za analizu socio-kulturne dinamike

jer su osnovne kategorije prošlosti, sadašnjosti i budućnosti prisutne u svakoj socijalnoj situaciji,

odnosno, svaka socijalna situacija je u izvjesnom smislu temporalizovana. Imajući navedeno u vidu P.

Burdije i A. Lefebvr su isticali da naše razumijevanje vremena mora biti ukorijenjeno u našem

razumijevanju dinamike društva.

Teorijsko zaleĎe rad će pronaći u dugogodišnjoj sociološkoj tradiciji proučavanja vremena kao

sociološke kategorije i konstituensa društvenih promjena od devetnaestovjekovnih autora do danas. E.

Dirkem je postavio prvu teorijsku osnovu za sociološko proučavanje vremena, ističući da je vrijeme nije

samo prirodna činjenica koja se spoznaje korišćenjem opšte prihvaćenih jedinica i termina, već i

„društvena kategorija“, odnosno kolektivna predstava koja ima svoje društveno porijeklo. Prema

Dirkemu, ako ţelimo da razumijemo koncept društvenog vremena, ne moţemo kao osnovu za njegovo

razumijevanje uzeti prirodu ili svijest pojedinca, već "prirodu društva", odnosno njegove zajedničke

koncepte i simbole. Na taj način Dirkem razvija sociologiju saznanja sa ciljem da prevaziĎe filozofsku

tradiciju u tumačenju osnovih „kategorija“ ljudskog postojanja (koje su filozofi, poput Aristotela i Kanta,

odredili kao „kategorije razuma“), odnosno osnovnih pojmova koji vladaju svekolikim našim ţivotom i

sluţe kao okvir kroz koji opaţamo svijet; ti su pojmovi: „vrijeme“, „prostor“, „rod“, „broj“, „uzrok“,

„sudbina“, „nada“, „stvarnost“, „supstancija“, „ličnost“, „odnos čulnog i nadčulnog“, „odnos dijela prema

cjelini“ itd. Ovi pojmovi su prema Dirkemu osnovne društveno-kulturne kategorije, bez kojih su društvo i

kultura nemogući jer su „njima“ proţeti u svim svojim tvorevinama. E. Dirkem napominje da vrijeme kao

društvena kategorija izraţava ritam kolektivnog ţivota i da naše podjele vremena na dane, sedmice,

Page 6: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

3

mjesece, godine, odgovaraju periodičnosti obreda, praznika i javnih ceremonija, odnosno podjele

vremena se javljaju kao posledica ustrojstva kolektivnih aktivnosti u društvu, pri tom iznosi pronicljivu

misao o dijalektici društvenog vremena, kazujući da „kalendar izraţava ritam kolektivne delatnosti i,

istovremeno, ima funkciju da obezbedi njenu redovnost“(E. Dirkem, 1982:12). Prema tome, vrijeme je

Dirkema, društvena kategorija („kolektivna činjenica“), ili još preciznije društvena ustanova koja

obezbjeĎuje normativno ureĎenje društvenog ţivota i koja kao takva nije svodiva na idnividualne

manifestacije već predstavlja formu kolektivne reperezentacije društvenog ţivota koju dijele svi članovi

nekog društva.

M. Albvaks i Ţ. Gurvič razraĎuju dublje ove ideje Dirkemove škole, pri tom u odnosu na

Dirkemovu monističku koncepciju „totalnog vremena“, M. Albvaks, razvija ideju o pluralizmu

društvenog vremena. Po Albvaksu, ne postoji ,,univerzalno” ili „jedinstveno vrijeme“ za posebne istorije,

narode ili pojedine istorijske epohe, već „svaka lokalno odreĎena grupa ima svoju sopstvenu memoriju i

jednu predstavu za nju. Na sličnom talasu mišljenja Ţ. Gurvič razvija ideju o mnogostrukosti društvenog

vremena, ukazujući da svakom nivou društvene strukture odgovaraju različite forme i tipovi

temporalnosti. U skladu sa osnovnim teorijskim načelima svoje „dubinske sociologije“, Ţ. Gurvič ističe

da svaki posebni tip društva, svaka društvena klasa, grupa, sloj ili mikro-društveni odnos i aktivnost (u

vezi sa mitom, religijom, magijom, ekonomijom, tehnologijom, pravom, politikom, znanjem, moralom ili

obrazovanjem) se odvija u vlastitoj verziji vremena.

Značajan doprinos teoriji sociologije vremena pruţili su Pitirim A. Sorokin i Robert K. Merton koji

su razvili koncept socio-kulturnog vremena koje se jasno razlikuje od fizičko-matematičkog,

astronomskog, biološkog i psihološkog vremena. Sorokin i Merton suprotstavljaju pojam društenog

vremena Njutnovom astronomskom vremenu koje je „uniformno, homogeno; ono je čisto kvantitativno,

lišeno kvalitativnih varijacija. Oni iznose tvdnju da vrijeme ima sociokulturni karakter, posjeduje

kvalitativnu prirodu i otuda predstavlja osnovnu komponentu za sociološko razumijevanje socio-kulturne

dinamike i organizacije društvenog ţivota.

Ova promišljanja sugerišu, da kada je u pitanju društvo, onda treba da govorimo o “vremenima”,

prije nego li o “vremenu”, što znači da je vrijeme samo zbirna imenica za “vremena”. Dakle, vrijeme u

ovih shvatanjima se izraţava kao objektivna društvena kategorija koja je proizvod društvenog ţivota i

koja je zbog toga varijabilna meĎu društvima i unutar društava. To znači da istraţivači moraju u različitim

društvenim kontekstima da proučavaju relativno različita društvena poimanja vremena. Prema tome,

sociološki pristup u tumačenju vremena polazi od stava da je iskustvo vremena sastavni dio ljudskog

postojanja, meĎutim, osjećaj za vrijeme se ne raĎa sa čovjekom, vrijeme i prostor su pojmovi koje uvijek

definiše kultura kojoj se pripada. Shodno tome i način na koji opaţamo i konceptuelizujemo to iskustvo

varira u zavisnosti od kulture, grupne pripadnosti, poloţaja u društvenoj strukturi, itd. Tako, ukoliko se

osvrnemo na makro nivo koji pokriva istorijsko iskustvo društvenog ţivota, uvidjećemo da je

predmodernim društvima dominiralo ciklično vrijeme i organizacija društvenog ţivota lokalnih zajednica

putem „prirodnih satova“. U modernom društvu dominira linearno shvatanje vremena i socio-kulturno

konstruisano kategorija satnog vremena kao paradigma društvene organizacije modernog načina ţivota.

Sa sociološkog stanovišta, to znači da kategorija vremena nije svodiva na prediskustveni, uroĎeni, a priori

uslov opaţanja svih pojava, kako je isticao I. Kant, jer bi tada svi ljudi u svim epohama na manje više

identičan način poimali vrijeme, već je kategorija vremena tijesno povezana i sa iskustvom kolektivnog

društvenog ţivota, te stoga se različito poima, tumači i razumijeva sa promjenama u društvu. Čak šta više,

naš doţivljaj vremena mijenja se u zavisnosti od raspoloţenja, starosnog doba, količine obaveza i

sloţenosti kulturnog miljea. Time vrijeme gubi apsolutni transcendentalno ontološki status koji je

zadobila u Njutnovoj teoriji, po kojoj je vrijeme uvijek jednako samom sebi, bez povezanosti sa bilo čime

u društvenom ţivotu. U epistemološkom smislu, ova potreba za realativizacijom pojma vremena

predstavlja izazov za različite pretpostavke o temporalnim perspektivama. Tako Dţ. Hasard navodi da se

se moderno društvo, a posebno industrijsko doba, bitno razlikuje od premodernih društava po tome što u

modernom društvu dominira pojam kvantitativno mjerljivog linearnog vremena, prema kome je „prošlost

Page 7: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

4

neponovljiva, sadašnjost prolazna, a budućnost beskonačno otvorena i neuhvatljiva“.(J. Hassard,

2001:113)

Kandidat aktuelnost sociološkog promišljanja značenja vremena kao konstitutivnog elementa

društvenih promjena, obrazlaţe činjenicom da je savremeni način ţivota nakalemljen na „kultu brzine« i

»kultu novine« odnosno, radi se o takvom socijalnom ambijentu u kome je na djelu veoma brz tempo

društvenih promjena. Brzina i obim promjena u savremenoj civilizaciji svjedoče o tome da se mijenjaju

vrijednosti i kriterijumi ţivljenja uopšte. U empirijskoj stvarnosti mijenjaju se okviri ljudskog ţivota:

udaljenosti se skraćuju, vrijeme se intenzivnije upotrebljava, prirodna sredina zamjenjuje se vještačkom,

nauka ulazi u cjelokupni društveni ţivot i otvara stalno nove „dimenzije kretanja“. Sve mašine su

podešene za brzinu: auto i avion nas brzo prevoze na odredište - i što brţe, to bolje. Preko interneta

moţemo da komuniciramo sa cijelim svijetom u trenu oka. Zahvaljujući mobilnom telefonu, svima smo u

svakom trenutku dostupni, tako da ţivimo u jednom “svedostupnom” društvenom miljeu kojeg pojedini

mislioci nazivaju: »non-stop društvom« (B. Adam), »društvom bez kašnjenja« (P. Virilo) ili »24-

časovnim društvom« (L. Kreitzman). Nije ni novost ni otkriće da se svijet stalno mijenja. MeĎutim, novo

je ubrzanje ritma društvenog života. Inovacije koje su nekad zahtijevale rad nekoliko generacija, sada se

javljaju za ţivota samo jedne generacije. Svakako, najsnaţniji utisak ostavlja ubrzanje, naglo odmicanje

promjene - ili, drugim riječima, “propadanje vremena”.

Jedna od istaknutijih posledica ubrzanja društvene mijene, identifikovana u sociološkim

istraţivanjima jeste izraţeni osjećaj nedostatka vremena - osjećaj da nikada nemamo dovoljno sati u danu,

dana u godini da uradimo ono što ţelimo i što treba da uradimo. Djeluje paradoksalno da s jedne strane

svakodnevna komunikacija izmeĎu ljudi u savremenom društvu se odvija mnogo brţe zahvaljujući

tehničkom napretku, nego li što je to bio slučaj prije nekoliko vijekova, ali da istovremeno osjećamo veći

pritisak ţurbe izraţen osjećajem da nemamo dovoljno vremena kao što su imali naši preci. Nemam

vremena, žurim! Ovo je jedna od veoma čestih kondezovanih rečenica koja se čuje pri običnom susretu

poznanika/ca ili prijatelj/a/ica. Postala je simbol kulture vremena savremenog doba. Nedostatak vremena

nije rezultat, prema N. Lumanu, nedostatka vremena „samog po sebi“ budući da vrijeme ima neprekinuti,

univerzalni tok, te stoga, ako postoji osjećaj „nedostatka vremena“, treba analizirati socijalne uslove tog

nedostatka, te otuda ovaj problem predstavlja veoma vaţno polje sociološkog interesovanja i čisto

sociološki problem povezan sa ritmom ţivota pojedinaca u sloţenom društvu. Navedeno promišljanje o

problemima socijalnog ubrzanja i činjenica da je taj problem tijesno povezan sa našim kulturno

uslovljenim odnosom prema vremenu povlači, kako kandidat napominje epistemološke posledice; one

zahtijevaju centralizaciju vremena kao fundamentalnog problema društvenih nauka, ili kako je to

formulisao E. Gidens „integraciju vremena u društvenu teoriju“ u cilju što sistematičnije analize

društvenih promjena u savremenom društvu.

Dato obrazloţenje, kao i naredni dijelovi izvještaja Komisije, ukazuje na punu naučnu predmetnost

teme doktorske disertacije, „Teorijski aspekti društvenih promjena savremenog društva sa stanovišta

sociološke analize fenomena društvenog vremena”, Mr Obrada Samardţića, a time i na njenu

disertabilnost.

1.2.Motiv za izradu teme

Tema studije koju kandidat najavljuje jeste analiza teorijskih polazišta koja su ponudila značajan

doprinos širem i kompleksnijem shvatanju fenomena vremena kao društvene kategorije i problema

socijalnog ubraznja društvenog ţivota od modernosti do aktuelnog društvenog trenutka.

U prilog ocjene motiva i vaţnosti izbora ove teme, potrebno je istaći da u teorijskom smislu, nijedan

pojam nije manje odreĎen nego što je pojam vremena, a opet nijedan pojam u stvarnom ţivotu nema tako

široku i višeznačnu upotrebu i oblike. Mi govorimo o satnom vremenu, o zimskom i ljetnjem vremenu,

radnom i slobodnom vremenu, pravom i lošem vremenu za akciju i interakciju. Vrijeme se za nas ne

iscrpljuje sa satnim mehanizmom za njegovo mjerenje, jer je vrijeme uključeno u fizičke procese i

Page 8: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

5

društvene konvencije, u apstraktne odnose matematike i konkretne odnose meĎu ljudima. Mi ga mjerimo

jedinicama satnog vremena, prema kretanju nebeskih tijela, uz pomoć periodičnih dogaĎaja, ali i kroz

vidljive promjene u našim tijelima. Vrijeme koristimo kao medijum za razmjenu roba i usluga, ali i kao

sredstvo plaćanja. Minut, sat, dan, nedjelja, godina, Mjesečeve mijene, Boţić i Vaskrs, ciklusi

proizvodnje i rasta, generacije i ţivoti pojedinaca su različiti obrasci rokova u okviru kojih planiramo i

regulišemo naš svakodnevni ţivot. Iz navedenih kratkih odrednica o značenju vremena u društvenom

ţivotu, se jasno vidi da fenomen vremena predstavlja izuzetan motiv za sociološku analizi, a njegova

„nevidljiva priroda“ predstavlja poseban motiv za svakog naučnog radnika. Kako bih ukazao specifičnost

motiva za bavljenjem problemom vremena, posluţiću se citatom: „Pred sociologa, vrijeme donosi

neljubazanu praksu nošenja različitih šešira koji se rijetko kad podiţu da pozdrave neoprezanog

istraţivača sa nedvosmislenim značenjem naklona. Vrijeme izgleda nema volje da otkrije svoj pravi

identitet naučniku, pa sa njim budite hrabri!“ (T. Carlstein i dr ., 1978:2).

1.3.Naučni značaj rada

Naučni značaj rada proističe iz naučne aktuelnosti problema kojima se kandidat bavi, ali i iz

potrebe da se u domaćoj sociologiji, kao i u društvenim naukama uopšte, unaprijedi teorijsko-analitički

pristup razumijevanju savremenih društvenih procesa. Sa naučne tačke gledišta i potrebe za unapreĎenjem

korpusa saznanja unutar sociološke teorije, posebno je vaţno istaći da iako vrijeme predstavlja osnovni

medijum kulture i jednu od centralnih dimenzija koja proţima sve aspekte društvenog ţivota, ipak je ovaj

domen sociološkog istraţivanja ostao na marginama sociološkog promišljanja, tako da u sociološkoj

literaturi kako ističu D. Luis i E. Vejgert, vlada nestašica teorijskog rada koji bi omogućio izgradnju opšte

paradigme za integrisanje različitih empirijskih studija na ovom području sociološkog interesovanja.

Većina socioloških istraţivanja je којa su se bavila vremenom, uglavnom su problem temporalnosti

analizirali kao jedan aspekt drugih fenomena, a rijetko kao samostalu temu, pri čemu je akcenat uglavnom

bio usmjeren na razmatranje sadašnjosti, dok se znato manji broj istraţivanja odnosi na prošlost, a

pogotovu malo su prisutna istraţivanja koja govore o budućnosti. Kao eksplanatorna varijabla pak,

temporalnost je uglavnom isključena iz analize ili je uzeta kao post hoc za objašnjenje odreĎenih oblika

društvenih ponašanja. Dakle, vrijeme je najčešće nedostajuća varijabla u društvenim istraţivanjima, iako

gotovo u svakoj društvenoj aktivnosti ili dogaĎanju povezanim s ljudima moţemo pridodati riječ

“vrijeme”, otuda izbor ove teme za doktorsku disertaciju dobija na punom naučnom značaju.

Naučni doprinos-značaj rada sastoji se i u:

- analizi i sistematizaciji teorijskih diskursa o konceptu društvenog vremena;

- oblikovanju integrisanog teorijsko-analitičkog koncepta „društvenog vremena“ za potrebe

istraţivanja raznovrsnih (kulturno uslovljenih) percepcija kategorije vremena;

- teorijskom skiciranju i definisanju modernih i postmodernih društvenih procesa koji podstiču

savremeni (ubrzani) ritam društvenih promjena;

- kritičkoj analizi relevantnih teorijskih tumačenja koja za predmet svoje analize imaju problem

socijalnog ubrzanja;

- kritičkoj percepciji negativnih posledica (za individue, društvo i prirodu) ubrzanja ritma

društvenog ţivota;

- upoznavanju sa najnovijim teorijskim paradigmama i praktičnim konceptima (kao i pokretima)

koji predstavljaju bazu za izgradnju nove kulture vremena u čijem središtu se nalazi ideja o usporavanju

ritma svakodnevnog ţivota.

0

1..Društveni značaj rada

Društveni značaj rada i izbor ove teme za doktorsku disertaciju je duboko odreĎen iskustvom

savremenog načina ţivota, koga karakteriše brz tempo društvenih promjena. Naime, savremeno društvo

Page 9: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

6

se nalazi u neprestanom procesu promjena u kojem ne ostaje ništa netaknuto. Sociolozi to označavaju kao

bolest promjena. Snaţnom ritmu promjena je svojstvena bolest žurbe, tako da je ljudski ţivot lišen svega

trajnog, postojanog, nepromjenljivog, a to znači da je biće čovjeka beznadeţno rascjepkano u vrtlogu

nadirućeg vremenskog proticanja. U takvoj dinamici savremenog društvenog ţivota, ţivjeti za trenutak je

strast koja dominira – ţivjeti za sebe, ne za svoje pretke ili potomke. U ovoj orijentaciji, K. Laš je

prepoznao gubitak osjećaja vremenskog kontinuiteta: osjećaj pripadanja nizu generacija koje potiču iz

prošlosti i proteţu se u budućnost. Otuda analiza problema društvenog vremena i fenomena društvenog

ubrzanja dobija svoj specifični značaj u sociološkoj analizi kulturnih obrazaca na kojima počiva

savremeni ţivot.

Ukratko, teorijski značaj ove disertacije leţi u činjenici da će nam sistematska analiza socio-

kulturne dinamike savremenosti omogućiti da se prošire i prodube saznanja o specifičnosti i raznovrsnosti

društvenog vremena, te po osnovu toga ova studija treba da pruţi holističku osnovu za dublje

razumijevanje savremene ubrzane temporalnosti.

U praktičnom smislu, rezultati analize različitih koncepata temporalnosti u sociološkoj literaturi

mogu se koristiti u nastavi sociologije i istovremeno posluţiti kao teorijska osnova za istraţivanje

različitih aspekata društvenog vremena u sociološkim istraţivanjima.

1.5. Cilj istraživanja

Predmet istraţivanja ove studije, predstavlja sociološko razumijevanje, tumačenje i objašnjenje

vremena kao društvenog feonomena i teorijskog konsituensa društvenih promjena. Vrijeme kao predmet

sociološkog proučavanja kako kandidat ističe ima svoju specifičnu vaţnost jer vrijeme nije samo

“pokretna sjenka na zidu vječnosti” (Platon, A. Avgustin), već i kolektivna predstava društvenosti (E.

Dirkem), povezana sa ritmom društvenog života (A. Iber, M. Mos), duboko proţeta raznolikošću socio-

kulturnog iskustva (R. Levin, M. Halbvaks), oblikovana u procesu socijalne interakcije (A. Šic, P. Berger,

T. Lukman), dekorisana društvenim vrijednostima (M. Veber), uobličena kolektivnim vjerovanjima i

običajima (P. Sorokin, R. Merton), ureĎena društvenim normama (E. Zerubavel) i podreĎena

mehanizmima socijalne kontrole (E. Kaneti), te prema tome, vrijeme je osnovna kategorija kulture (A.

Gurevič), odnosno univerzalna forma društvenosti koja sluţi kao sredstvo za orijentaciju pojedinaca u

društvu i društava u cjelini (N. Elijas). Iz navedenih kratkih odrednica o društvenom oblikovanju

kategorije vremena, moţemo vidjeti da vrijeme u ţivotu društva ima “mnogo lica” i pretpostavlja različite

oblike i forme izraţavanja. Precizirajući okvire sociološkog proučavanja vremena, kandidat polazi od

stava da je vrijeme relacijska dimenzija čovjekova ţivota koja se razvija kroz iskustvo društvenog ţivota i

postaje društvena institucija koja u simboličnom smislu sluţi kao orijentacija u individualnom i

društvenom ţivotu.

Imajući u vidu heterogenost društvenog vremena i raznovrsnost njegovog značenja u društvenom

ţivotu, nuţno se kao jedan od prvih zadataka u radu, nameće onaj koji se tiče analize široke lepeze

različitih koncepata društvenog vremena koji su se oblikovali u sociološkim teorijama, a sa ciljem što

potpunijeg objašnjenja društvene temporalnosti i razumijevanja smisla i smjera društvenih procesa i

odnosa. Prema tome, primarni cilj ove studije je da se identifikuje specifičnost značenja društvenog

vremena kao konstituensa društvenih promjena u sociološkoj analizi socio-kulturne dinamike.

Da bi se postigao ovaj cilj potrebno je riješiti sledeće zadatke:

• na osnovu relevantntne literature, definisati vrijeme kao društvenu kategoriju

•analizirati i interpretirati kulturno uslovljene percepcije i apercepcije vremena;

• tipzirati glavne karakteristike vremena kao društvenog fenomena i interpretirati vrste društvenog

vremena;

• dešifrovati smisao značaj i značenjevremena i po osnovu toga i njegovo različito shvatanje u

različitim kulturnim kontekstima i unutar strukure konkretnog društvenog konteksta;

Page 10: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

7

• analizarati sociološki tradiciju u proučavanju vremena u kontekstu socio-kulturne dinamike

savremenosti;

• kritički sagledati i utvrditi teorijsko-metodološki značaj različitih teorijskih pristupa za sociološko

istraţivanje socio-kulturne dinamike u savremenom društvu;

• identifikovati normativne funkcije vremena itd.

Pored analize društvene temporalnosti u različitim periodima u razvoju društva, koja ukazuje da

su različita društva u različitim periodima razvoja ljudskog društva imala različit temporalni ritam i

različito shvatanje kategorije vremena, jedno od središnjih mjesta u analizi ovog rada jeste analiza

savremene ubrzane društvene dinamike i ubrzanog ritma društvenog života. Kandidat ukazuje da je

ubrazanje specifično moderni fenomen, tijesno povezan sa osnovnim vrijednosnim orijentacijama

savremenog društva a odnosi se na gotovo sva njegova područja – od sfere proizvodnje do sfere

svakodnevnog ţivota. I pri tom dodaje da je fenomen ubrzanja neposredno je povezan s odnosom prema

vremenu kao socijalnoj kategoriji, koja je već nekoliko deecenija postala konjukturni diskurs i u

društvenim naukama.

Kandidat napominje da su posledice takve ubrzane temporalnosti nedostatak izvjesnosti, stabilnosti

i bezbjednosti u našem mentalnom i socijalnom ţivotu. Usled svega toga, kao primarni cilj ove studije

koji je razvijen na osnovu sistematske analize savremene (ubrzane) temporalnosti jeste isticanje potrebe

oblikovanja nove kulture vremena, odnosno, kako kandidat kaţe, neophodno se suprotstaviti sistemskom

ubrzanju cijelog društvenog ţivota i razviti novu kulturu vremena koja će prihvatiti razlike vremenskih

formi unutar različitih dijelova društvene strukture. To bi, dakle, značilo traganje za onim konceptima

temporalnosti (ponajprije ritmova i brzine) koji treba pronaĎu uporišnu tačku i mjeru izmeĎu “ubrzanosti“

(koju diktira logika „ekonomskog vremena“) i “polaganosti“ (koju zahtijeva „ekološko vrijeme“,

„porodično vrijeme“, itd). Pretpostavka je u prihvatanju usporavanja kao društvene vrijednosti, poţeljne

za orijentaciju u radu i ţivotu pojedinca i društva, pri čemu usporavanje ţivota kako kandidat napominje,

nije oda lijenosti, niti zalaganje za povratak u "prirodno stanje", kako je to Ţan-Ţak Ruso isticao prije dva

i po vijeka, već kritički stav prema ţivotnom obrascu kao traci za trčanje, poziv da kvalitativno

promijenimo svoj ţivot obraćajući paţnju i dajući vaţnost svim njegovim aspektima, a ne samo

“ekonomskoj računici” i vrijednosnoj kovanici vrijeme je novac koja “diktira” ubrzani ritam ţivota.

1.6. Teorijsko – hipotetički okvir

Teorijsko – hipotetički okvir rada je postavljen tako da obuhvata cjelinu fenomena društvenog

vremena – od okvira unutar kojih se vrijeme definiše kao društvena kategorija do iskustvenih

manifesatcija istraţivanog fenomena u svakodnevnom ţivotu. Kritičko preispitivanje najznačajnijih

teorijskih pristupa kandidatu je omogućilo sociološku sintezu različitih aspekta društvenog vremena i

istovremeno obezbijedilo adekvatan pojmovni aparat putem koga se različite dimenzije društvene

temoralnosti sintetizuju u jednu zaokruţenu teorijsku cjelinu. Metodološki osnov za istraţivanje ove teme

ima široku primjenu u modernoj sociologiji i njenim konceptima, principima i metodama saznanja.

Počevši od E. Dirkema, M. Vebera, G. Zimela, T. Parsonsa, R. Mertona, P. Sorokina, L. Mamforda, Ţ.

Gurviča, M. Halbvaksa, J. Asmana do savremenih teoretičara kao što su Z. Bauman, E. Gidens, M.

Kastels, U. Bek, A. Tofler, B. Adam, P. Virilio, T. H. Eriksen, D. Harvey, H. Rosa, E. Zerubavel, i brojni

drugi teoretičari modernosti/postmodenosti – što ovoj studiji osigurava integritet i objektivnost u

proučavanju društvene temporalnosti.

Rad je sastavljen na više osnovnih teorijskih ideja koje svojim sadrţinskim značenjem struktuirišu

tekst teze, pri čemu se u radu kao primarna vodilja javlja definisanje relacije kategorije vremena sa

društvenim ţivotom. Za početak, moţemo u nekoliko osnovnih aspekata ukazati na odnos problema

vremena i socijalne teorije u ovom radu:

Page 11: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

8

- Vrijeme nije element koji „nestaje“ u društvenim relacijama, ono je konstitutivni element

društvene organizacije i sinhronizacije socijalnih aktivnosti i temeljni okvir socio-kulturne orijentacije

društava u cjelini;

- Vrijeme je fizička dimezija, ali i društvena predstava koja se oblikuje kroz kulturni sistem

mišljenja, vjerovanja, djelanja i vrednovanja, ali isto tako kao formirana predstava povratno utiče na

mišljenje, vjerovanje, djelanje i vrednovanje ljudi odreĎene kulture;

- Ljudi u različitim kulturama različito doživljavaju vrijeme. To znači da vrijeme ne stoji kao

spoljna činjenica koju treba samo mjeriti, nego je vezano za specifičnu prirodu društvenih sistema,

vrijednosnih orijentacija i aktivnosti u različitim kulturama. Ukoliko navedeni stav operacionalizujemo

preko sociologije razumijevanja, to znači da vrijeme ima različita značenja od kulture do kulture, ali i

unutar jedne kulture: ono se doživljava drugačije u duhu seljaka nego trgovca, radnika nego umjetnika,

zanatlija nego dokonih klasa, itd;

- U društvu ne postoji neko jedinstveno, „monolitno“ vrijeme, nego čitav spektar socijalnih

ritmova, uslovljenih specifičnim tempom razilčitih društvenih procesa i “prirodnim ritmom” pojedinih

zajednica ljudi. MeĎutim, iako društveno vrijeme nije „monolitno“, ipak moţemo govoriti o dominatnim

formama temporalne orijentacije koje primarno odreĎuju konkretni socio-kulturni ritam i suštinski

definišu konkretne socio-kulturne okvire, ali i svakodnevnu temporalnu orijentaciju pojedinaca (npr.

ritam godišnjih doba za seljake koji se bave poljoprivredom, crkveno vrijeme u srednjovjekovnom gradu,

satno vrijeme u epohi industrijske modernosti, digitalno vrijeme u informatičkom društvu, itd);

- Svako društvo posjeduje vlastite mehanizme socijalne kontrole vremena kojima se usmjerava

dominanta forma temporalnosti. Svoj doţivljaj vremena i njegovo razumijevanje nameće grupa koja ima

dominantan uticaj, moć i vlast. To je u srednjem vijeku bilo sveštenstvo, koje je vršilo društvenu kontrolu

vremena (na primer, zabranom da se radi u dane praznika, kojih je bilo trećina u godini, čime je crkva

onemogućavala rast proizvodnje); u ranom industrijskom društvu je to bila burţoazija koja nastoji da

produţi radni dan ili da poveća obim proizodnje po jedinici vremena jer njena maksima je “vrijeme je

novac”; u zreloj modernosti tu ulogu preuzima drţavna administracija koja preko škole, masovnih medija

ustanovljava i usmjerava vremenske tokove i reguliše ritmove graĎanskog društva, itd. Ne bez razloga je

E. Kaneti upućivao da je upravljanje vremenom osnovni atribut svake vlasti. Prema tome, svako društvo

nastoji da reguliše vrijeme unutar svog društvenog sistema, tako što odreĎuje raspored i ritam

individualnog ţivota putem transparencija temporalnih formi društvenog ţivota;

- Društveno vrijeme je primarno vezano za koordinaciju socijalnih aktivnosti većeg broja

pojedinaca (organizacija posla) ili opšteg ritma ţivota u društvu, ali istovremeno vrijeme je i ključna

kategorija putem koje se regulišu “etape” individualnog ţivota jer vrijeme sluţi kao normativni vodič za

upotrebu, podjele, usmjeravanje i “lokalizaciju” ljudskih aktivnosti. Na primjer, društvo propisuje

normativne temporalne okvire za većinu aktivnosti pojedinaca u društvu (za “polazak u školu”, “početak

radne karijere”, “trajanje radnog dana”, “vrijeme odmora”, za „odlazak u penziju“ i sl);

- Vrijeme je osnovni princip društvene sinhronizacije socijalnih aktivnosti, te otuda različiti socio-

kulturni konteksti se odlikuju osobenim tehničkim sredstima za računanje vremena; sredstvima koja nisu

samo sredstva za računanje vremena i sinhronizaciju društvenih ritmova, već i definišuće tehnologije

datog socio-kulturnog konteksta kome pripadaju, budući da sa jedne strane, one utiču na organizaciju

ţivota pojedinaca, organizacija i društva u cjelini, a sa druge strane, one istovremeno utiču i na način na

koji shvatamo vrijeme, ali i društvo. Na primjer, mehanički časovnici su uticali na svaki aspekt

temporalnosti modernosti, ne samo zbog toga što su sluţili kao sredstvo za mjerenje vremena, već i zbog

toga što su bili definišuća tehnologija oko koje je izgraĎen mehanistički pogled na svijet i društvo.

Osnovna ideja na kojoj počiva ovaj rad polazi od stava A. Gureviča, da je malo drugih pokazatelja

kulture koji do te mjere karakterišu njenu suštinu kao što je to shvatanje vremena. U njemu se oličava

ritam društvenog života, osjećanje svijeta, epohe, ponašanje ljudi, njihova svijest, vrednovanja,

vjerovanja i djelanja, odnosi izmeĎu ljudi, odnos prema stvarima, prirodi i sl. Pošto se stav prema

Page 12: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

9

vremenu i način na koji se ono doţivljava mijenja sa promjenama u društvu, otuda nuţno slijedi, polazna

pretpostavka, koja glasi:

- Svaka civilizacija ali i svaki socio-kulturni i grupni kontekst odlikuju osobenom temporalnošću,

koja je tijesno povezana sa socijalnom prirodom i ritmom života različitih kultura, zajednica

ljudi i društvenih grupa.

Polazeći od navedenog stava u radu smo razvili koncept o tri različite kulture vremena

(premoderna, moderna i postmoderna) koje se bitno razlikuju s obzirom na ključne temporalne kategorije.

Da bismo precizirali konceptualnu bazu za razlikovanje ovih kultura, društveno vrijeme ćemo definisati

kao obrazac orijentacije koji se odnosi na socijalne procese i konceptualizaciju poretka socijalnog života.

Jedan ovakav koncept pretpostavlja da društveno vrijeme čine tri konstitutivna elementa preko kojih se

teorijski problem analizira:

1. odreĎenje dominatnog obrasca vremena i ključnih temporalnih kategorija – usmjerenost,

reverzibilnost, ireverzibilnost, periodičnost, brzina zbivanja (tempo), vremenitost (temporality), pogodni

trenutak (kairos), trajanje, vremenski redoslijed, itd;

2. temporalna orijentacija – prošlost, sadašnjost, budućnost;

3. temporalna perspektiva – pozitivna ili negativna slika viĎenja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti,

zavisno od društva, socijalnih grupa, pojedinaca i njihovih društvenih obiljeţja.

Navedene odrednice u našem radu sluţe kao analitičke „baze“ po osnovu kojih se analaziraju

navedeni temoralni konteksti i po osnovu kojih se vrši njihova diferenta specifica i istvoremeno socio-

temporalna diferencija.

Kao što smo već ukazali centralni dio naše analize jeste problem društvenog ubrzanja na relaciji

moderna-postmoderna kultura vremana. Naš polazni stav je da ubrzanje društvenog života nije sasvim

novi fenomen, već da se moţe pratiti od početka modernosti koja se karakteriše sa snaţnom osjećajem

prolaznosti i snaţnim tempom društvenih promjena. U vezi sa navedenim stavom, vodeća hipoteza ovog

dijela rada je da:

- modernost i postmodernost nisu samo višeslojni procesi u vremenu, nego prije svega označavaju

snažnu kulturnu transformaciju temporalnih struktura i horizonata, a taj proces promjena se

najprikladnije može obuhvatiti s pojmom socijalnog ubrzanja.

Za potrebe ovog dijela rada, posluţićemo se teorijom socijalnog ubrzanja Hartmuta Rose koji iznosi

pretpostavku koja glasi, „iskustvo modernosti je iskustvo društvenog ubrzanja“. Po njegovom mišljenju

mogu se razlikovati tri dimenzije (forme) socijalnog ubrzanja: tehničko ubrzanje, ubrzanje socijalne

promjene i ubrzanje tempa života. Ove tri dimenzije ubrzanja u našem radu biće istraţene kroz analizu

ubrzanja ritma svakodnevnog ţivota. Izvedeno iz navedenog stava, mi polazimo od pretpostavke koja

glasi:

- Savremeni način života počiva na takvom konceptu temporalnosti u kome ubrzanost (akceleracija)

potiskuje polaganost (deceleraciju), a promjenljivost i prolaznost postaju „kulturni kod“ dinamike

savremenosti.

Takva ubrzanost društvene mijene, kako pokazuju sociološka istraţivanja, izaziva osjećaj stalne

nesigurnosti jer osjećamo da ništa više nije izvjesno ili utvrĎeno i da sve novo u kulturnom ţivotu za tren

oka moţe postati zastarjelo. Danas u svakodnevnim aktivnostima - radnom i slobodnom, javnom i

privatnom vremenu - vlada nervoza zbog ubrzanja ritma ţivota koji je podloţan samo jednoj vremenskoj

formi odreĎenoj satnim vremenom. Sve bismo htjeli što brţe obaviti, a kada to učinimo postavljamo sebi

novi zadatak kojeg takoĎe ţelimo što prije obaviti, ne mareći za eventualno moguće negativne posledice.

Paradoksalno, krajnja posledica ubrzane temporalnosti je nestašica vremena, koja po Stefanu Linderu

predstavlja opštu bolest savremenog društva, a koja se manifestuje u rasponu od jela i voĎenja ljubavi do

vjerskih obreda i kulturnih teţnji. Neminovna posledica nedostatka vremena je povećanje otuĎenja meĎu

ljudima. Sa temporalne tačke gledišta, danas je postalo jasno da je otuĎenje ukorijenjeno i u porodici,

meĎu prijateljima, srodnicima, itd., i da je to otuĎenje posredovano nedostatkom vremena.

Page 13: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

10

Upravo imajući u vidu navedeni problem u završnom dijelu rada, ţelimo da istaknemo potrebu za

oblikovanjem nove kulture vremena, a polazimo od pretpostavke:

- Brzi tempo života savremenog društva pojačava čežnju ljudi za sporijim ritmovima života, za

osjećajem kontinuiteta, socijalnom kohezijom, privatnošću naših domova i uopšte, laganijim

društvenim ritmom života.

Ubrzana socio-kulturna dinamika, polako uspostavlja jedan kolektivni ritam koji se čovjeku nameće

nesvjesno i spontano čak i onda kad mu se uopšte nikuda ne ţuri. Tada problem postaje suprotan: kako ga

osloboditi ovog uţurbanog ritma koje je prestalo biti funkcionalno? Porast “brzine” kao

moderne/postmoderne institucije mora sa sagledati unutar tog konteksta. Da zaključimo, savremena

kultura strašno hita, a kao da nigdje ne stiţe. Otuda su na mjestu riječi „nosača“ iz filma, »Iznad oblaka«

MikelanĎela Antoninija. Oni su u jednom trenutku jednostavno stali, a arheolozi, koji su ih angaţovali

nikako nisu mogli da ih nagovore da krenu dalje. Na njihove nagovore, oni su odgovorili; »Previše smo

ţurili. Sada smo se zaustavili da sačekamo dušu«. Vjerovatno zato što su oni shvatili da je kult brzine

izmakao kontroli.

1.7. Metodološki pristup

Vrijeme je centralna tema mnogih nauka, od fizike, preko filosofije do humanističkih disciplina.

Gledišta i stavovi prikazani u ovoj studiji zasnovani su na teorijama i metodama onog što bi smo mogli

nazvati kulturološkim studijama (izraz koji se koristi da izrazi i objasni veći broj socioloških i kulturnih

studija, a koji u ovom slučaju obuhvata i etnologiju, antropologiju, istoriju i filosofiju). Ovakav pristup je

nuţno uslovljen činjenicom da je vrijeme u društvenim naukama vrlo teško ugraditi u

jednodimenzionalne teorijsko-interpretativne analize, te otuda je neophodna analiza raznovrsnih teorijskih

stanovišta kako se adekvatno specifikovalo i objasnilo značenje vremena kao društvenog fenomena.

Metodološki pristup koji koristi kandidat je specifično struktuiran shodno zahtjevima teorijskog

okvira u analizi vremena kao konstituensa društvenih promjena, a bazično je zasnovan na kreativnom

spoju teorijskih i empirijskih rezultata sociološke nauke na planu objašnjenja korelacija izmeĎu

strukturalnih promjena i značenja koje društveni akteri pridaju vremenu u različitim kulturnim

kontekstima. Osnovna odlika sociološkog istraţivanja je da se konkretne društvene pojave ili konkretna

istorijska globalna društva, proučavaju sa stanovišta totaliteta u kontekstu istorijskog društvenog razvoja.

U prvom dijelu rada, kandidat fenomen društvene temporalnosti razmatra sa stanovišta razvojne

dimenzije – iz kojeg izvodi tri različite kulture vremena (premoderna, moderena i postmoderna). U ovom

dijelu rada kandidat se oslanjao na osnovne metodološke principe genetičkog strukturalizma (L.

Goldman), primijenjujući i uporedno-istorijski metod u analizi predmeta istraţivanja. Genetički

strukturalizam počiva na dva nivoa analize: a) razumijevanje i b) objašnjenje. Razumjeti neku dinamičku

strukturu, znači shvatiti njene unutrašnje odnose, tj. raznovrsnost kvalitativnih i kvantitativnih odnosa

izmeĎu elemenata iz kojih se sastoji. A objasniti tu istu strukturu, znači shvatiti šire strukture u kojima

data struktura se javlja kao njen sastavni element ili parcijalna struktura. Pozivajući se na stav Rajta Milsa

koji ističe da je ”svaka sociologija dostojna svog imena ujedno i „istorijska sociologija“, kandidat

primjenom ovog pristupa pruţa sliku istorijskih uticaja na današnji društveni svijet i promjene u njemu.

To znači da društvene pojave koje postoje u društvenom ţivotu svakog vremena, imaju svoju istoriju u

smislu da su rezultat prethodnog razvoja u društvenom svijetu. Ovaj pristup kandidatu omogućava ne

samo da ukaţe da su različiti društveno-istorijski konteksti imali različito poimanje vremena, već i da

pokaţe kako se ove forme značenja razvijaju i time pruţa ideje o tome kako se one mogu mijenjati u

budućnosti. Značaj ovakvog pristupa (čija je osnovna metodološka smjernica dijahrono poreĎenje

različitih kulturnih konteksta), ogleda se u tome što pored uvida da se različiti društveni konteksti

odlikuju različitim tempom ţivota, on omogućava povezivanje tih konteksta u jedinstveni kompleks u

kome se dijahronija „ugraĎuje“ u sinhroniju i obratno, pri razumijevanju i objašnjenju istraţivačkog

problema. To se najbolje vidi na primjeru analize moderne institucije rasporeda (sedmo poglavlje

Page 14: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

11

studije), koja je nesumnjivo jedna od najkarakterističnijih institucija zapadne civilizacije (evoluirana od

benediktanskog monaškog ţivota, preko puritanske etike i idustrijskog kapitalizama do savremenog

institucionalnog obrasca), a koja je najodgovornija za uspostavljanje i odrţavanje temporalne regularnosti

u našim svakodnevnim ţivotima.

Kandidat ukazuje da ovaj koncept u našoj studiji sluţi samo kao polje “najviše opštosti” analize

temporalne dinamike i kao teorijsko-eksplanatorna “podloga” za dublje razumijevanje sloţenog problema

ubrzane društvene temporalnosti svakodnevnog ţivota u savremenom društvu jer interes sociologije za

fenomen temporalnosti se ne iscrpljuje samo u metodološkim problemima sinhronijskog ili dijahronijskog

istraţivanja. To dalje još znači da jedan cjelovit sociološki pristup, osim klasifikacija i uviĎanja

mnogostruke prirode socijalnog vremena, treba da nam pruţi teorijsku osnovu za istraţivanje relacija

socijalne strukture (vremenskog rasporeda, tokova i njihovog ureĎenja, a koji se odnose na normativni

sadrţaj vremena) i pojedinih socijalnih podsistema prema vremenu, a drugim dijelom na proučavanje

značenja vremena kod različitih društvenih klasa, grupa, profesija, kulturnih i socijalnih stilova (različiti

stilovi upotrebe vremena), generacijskog i meĎugeneracijskog, intersubjektivnog vremena i sl.

Polazeći od navedenih teorijskih odrednica, metodološka analiza je usmjerena sa makro-istorijske,

na strukturalno-funkcionalnu, a zatim i na simboličko-interakcionističku analizu kada se istraţuje

temporalnosti u svakodnevnom ţivotu, a temeljno je konkretizovana kroz analizu intersubjektivnog

vremena kao svojevrsne sociološke eksplanacije porodičnog vremena. U ovom širokom ali doslednom

opsegu analize, kandidat je se u najvećoj mjeri oslanjao na metod analize sadrţaja, kritičko preispitivanje

teorijskih tekstova i empirijskih podataka, kao i na osnovne metodološke postulate etnometodologije.

Dakle, kompozicija iz koje je izvedena struktura rada podrazumijeva analizu više različitih sadrţaja koji

nuţno zahtijevaju izbor različitih metodoloških pristupa koji su iz perspektive cjeline rada

komplementarni i koji se dosledno smjenjuju i dopunjuju kako i nalaţu postulati dijalektičko-

funkcionalne sinteze.

1.8. Struktura rada

Ovaj rad pored uvodnih i zaključnih razmatranja je strukturisan u sedam tijesno povezanih

poglavlja u kojima problematizuju sociološki aspekti vremena i socio-temporalne dinamike.

1. UVOD – ENIGMA VREMENA

2. SOCIOLOGIJA VREMENA - TEORIJSKI ASPEKTI SOCIOTEMPORALNE DINAMIKE 1. Pojam vremena u sociologiji

2. Sociološki aspekti vremena kao društvenog fenomena 3. Vrijeme i društvena teorija – temporalna dimenzija kao problem društvenih nauka

4. Struktura i značenje društvenog vremena 5. Pluralitet društvenog vremena (linearno-ciklično, sveto-profano, objektivno-subjektivno, apstraktno-

konkretno, itd)

3. PREMODERNA KULTURA VREMENA

1. Ritam društvenog života u tradicionalnim društvima 2. Prirodno i društveno vrijeme

3. Ciklična vizija društvenih promjena 4. Sveto i profano vrijeme – mit o vječnom povratku

5. Istorijsko vrijeme – svijest o promjenama

4. MODERNA KULTURA VREMENA 1. Modernost i problem temporalnosti

Page 15: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

12

2. Strijela vremena – linearni koncept vremena i ideja progresa 3. Ritam života modernog društva – “sve što je čvrsto topi se u vazduhu” 4. Vrijeme, rad i disciplina u industrijskom kapitalizmu - tiranija časovnika

5. Od čvrste do fluidne modernosti – dinamika nestalnosti

5. POSTMODERNA KULTURA VREMENA 1. Postmodenost i problem temporalnosti

2. Kompresija vremena i prostora 3. Iskorijenjenost vremena iz prostora

4. Kriza vremena - šok bududnosti i/ili kontrakcija sadašnjosti 5. Umreženo društvo i koncept “bezvremenog vremena” - virtuelno vrijeme

6. KULTURA BRZINE – 24/7 DRUŠTVO i KOMODIFIKACIJA VREMENA

1. Fenomenologija društvenog ubrzanja - 24-časovno društvo 2. Pokretačke snage ubrzanja (tehnološki, ekonomski, strukturalni i kulturni “motor” društvenog ubrzanja)

3. Ubrzanje društvenih promjena 4. Ubrzanje tempa društvenog života

5. Komodifikacija vremena – vrijeme je novac 6. Vijeme - “oskudna” roba i resurs

7. Tiranija novine i hiperpotrošačko društvo

7. VRIJEME I SVAKODNEVNI ŽIVOT – sociotemporalna dinamika na polju svakodnevnog života

1. Ubrzanje tempa društvenih promjena i svakodnevni život 2. Privatno i javno vrijeme

3. Interakcijsko i organizaciono vrijeme 4. Rasporedi i svakodnevni život

5. Porodično vrijeme i svakodnevni život

8. NOVA KULTURA VREMENA

1. „Nova kultura vremena“ – usporavanje kao vrijednost 2. Nova paradigma temporalnosti – svjetski pokret za usporavanje života

3. Vrijednosti usporavanja - vrijeme nije novac 4. Spori život kao odgovor na granice društvenog ubrzanja

9. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

1.9. Kratak pregled poglavlja

U prvom poglavlju (Sociologija vremena – teorijski aspekti sociotemporalne dinamike) promišlja

se i obrazlaţe teorijski najznačajnija oblast – odreĎenje vremena kao društvene kategorije i ispituje se

struktura i varijateti društvenog vremena. Kandidat ukazuje da su sociološka proučavanja vremena

započeta sa radovima E. Dirkema, A. Ibera i M. Mosa koji su istraţivanje vremena usmjerili na

proučavanje „ritma kolektivnog ţivota“, identfikujući da svako društvo ima sopstveni ritam koji nije

determinisan samo prirodnim ritmovima smjenjivanja dana i noći, smjenom godišnjih doba već prije

svega kolektivnim ritmovima koji u cjelini uokviruju individualni ţivot pojedicama, proizvodeći socijalne

prakse (svetkovine i rituali) oko kojih je grupiše „osa“ temoralne organizacije društvenog ţivota. U ovih

shvatanjima vrijeme se definiše kao objektivna društvena kategorija koja je proizvod iskustva društvenog

ţivota i koja je zbog toga varijabilna u različitim društvenim kontekstima. Poseban naglasak u prvom

dijelu rada izgraĎen je na stavu da je društveno vrijeme heterogeno, zavisno od čovjeka, od njegove

društvene prakse, načina ţivota, od sistema mišljenja, vredovanja i vjerovanja, od promjena koje svojim

Page 16: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

13

saznanjima i uticajem unosi u tok i trajanje vremena u svojoj prirodnoj i socijalnoj sredini. Iz navedenog

tumačenja, kandidat izvodi zaključak da “vremenska simetrija” koja podrazumijeva istraţivanje različitih

vrsta društvenog vremena i njihovo dovoĎenje u vezu sa dominatnim tipom temporalne determinacije

jeste jedan od “ključeva” za razumijevanje sloţenog obrasca društvene temporalnosti.

Imajući u vidu navedeno u prva tri poglavlja ovog rada, temporalnost se posmatra s obzirom na

istorijsko-razvojnu dimenziju, a polazni uvid se bazira na stavu da se društvena temporalnost razlikuje s

obzirom na dimenzije ekstenzije, koherencije, gustoće i usmjerenosti vremena. Polazeći od ovog stava,

kandidat razlikuje tri socio-kulturna okvira ili tri različite “kulture vremena”:

(a) tradicionalna (premoderna) kultura vremena;

(b) moderna kultura vremena, a u kontinuitetu moderne kulture vremena nastala je i treća;

(c) kultura informatičkog (digitalizovanog) vremena (vrijeme postindustrijskog i postmodernog društva sa

sve većim usitnjavanjem vremena).

U drugom poglavlju (Premoderna kultura vremena) kandidat napominje da se tradicionalna

(premoderna) kultura vremena se temelji na usklaĎenosti socijalnog ritma ţivota s ritmom koji

uspostavlja priroda. Temporalizacija predmodernih društava je tijesno povezana sa ritmom »prirodnih

satova«: jednog za dan i noć, drugog za godišnja doba, trećeg za sušne periode i tako redom. Individualno

vrijeme gotovo da i nije postojalo. Dominiralo je kolektivno značenje vremena (po Dirkemu “kolektivna

reprezentacija”), a ono je bilo povezano s društvenim aktivnostima i prirodnim ritmom vremena.

Presudan momenat u njihovom saznanju i ponašanju nije promjena nego ponavljanje. Tempus je starac jer

prošlost ne prestaje da traje, te otuda svijest tradicionalnog čovjeka nije usmjerena ka iznalaţenju snaţnih

promjena u organizaciji društvenog ţivota, već je okrenuta iznalaţenju starog u novom. Otuda, do prvih

značajnih društvenih promjena u tom odnosu, shvatanje vremena u svijesti ljudi tradicionalnih društava je

bilo malo prijemčivo na promjene i razvitak: stabilnost, tradicionalnost, ponovljivost i polaganost su

osnovne kategorije u kojima se kretala njihova svijest, a “društveni ritam” je bio polagan i opušten. To je

bio svijet u kome ništa nije moglo da se kreće brţe nego što je konj hodio ili brod jedrio; svijet kome

ţurba nije bila svojstvena, a još manje otmena vrlina. Sve do uspona savremenog društva, kako paţljivi

analitičari ističu ljudskim ţivotima nije značajnije upravljalo vrijeme, tj. ubrzani ritam društvenih

promjena; promjene su se zbivale dosta sporo, pa se često o ranijim društvima govori kao o statičnim,

hladnim (K. L. Stros) ili mlakim (Dţ. Fridman) društvima.

U trećem poglavlju (Kultura vremena moderne), kandidat usmjerava paţnju na modernost koja sa

industrijskom revolucijom (koju E. Hobsbaum nazvao „najdubljom promjenom ljudskog ţivota u pisanoj

istoriji“) je označila oproštaj od neuţurbanog premodernog svijeta i pokrenula lavinu ubrzane društvene

mijene kao „vitalno iskustvo“ modernosti. Kultura vremena moderne počiva na odvajanju društvenog

ritma od onoga u prirodi i na osamostaljivanju društvenog (kulturnog) ritma koji slijedi linearni tok

vremena (sukcesija vremena). S razvojem savremenog društva raste i socijalna uloga časovnika, (po

Špengleru, „uţasnih simbola vremena koje prolazi“), koji nije bio samo naprava za praćenje vremena već

i vaţno sredstvo za sinhronizaciju ljudskih aktivnosti. Mehanički časovnik koji je pronaĎen polovinom

četrnaestog vijeka je napravio pravu revoluciju u oblasti socijalnog vremena. L. Mamford smatra da ključ

za razumijevanje duha modernog industrijskog vremena ne predstavlja parna mašina nego upravo

mehanički časovnik. L. Mamford ističe da je burţoazija prva klasa koja je otkrila da je »vrijeme novac« i

da je maksima »tačan kao sat« ustvari bila burţoaski ideal, a imati vlastiti sat je dugo bio znak društvenog

prestiţa. (L. Mumford, 1934:14). Vrijeme više nije vidljivo niti ucrtano u okvire prostora. Zamijenili su

ga mjerni instrumenti, časovnici koji su odvojeni od prirodnog ritma. Takvo shvatanje vremena je prema

Lefebvreu, eliminisalo proţivljeno (i kairološko) vrijeme ustupivši primarno mjesto „praznom“

mehaničkom časovnom vremenu. Lefebvr opisuje ovu promjenu u shvatanju vremena sledećom

metaforom; „U predmodernim vremenima proţivljeno vrijeme je urezano u prostor kao u stablo drveta i

kao i stablo ono pokazuje tragove godina svoga rasta. MeĎutim u modernim društvima grad apsorbuje

vrijeme tako da je proţivljeno vrijeme nevidljivo ili svedeno na metode njegovog mjerenja. „Društvo je

ubilo“ proţivljeno vrijeme (H. Lefebvre 1991:96). Pored navedenog, modernost je definitivno učvrstila

Page 17: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

14

ideju linearnog vremena (sukcesija vremena), prema kojoj je za eru “čvrste modernosti” (Z. Bauman),

prošlost neponovljiva, sadašnjost podloţna intervencijama, a budućnost puna mogućnosti. Na tim

osnovama linearno shvatanje vremena postaje vladajuće gledište i dominantna predstava u modernim

društvima. Na vrijeme se počelo gledati kao na drum koji se proteţe iz daleke prošlosti preko sadašnjosti

ka budućnosti, a takva koncepcija vremena, tuĎa milijardama ljudi koji su ţivjeli prije industrijske

civilizacije, postala je osnova svakog privrednog, naučnog i političkog angaţmana i planiranja, ali i

osnova na kojoj su oblikovane druge ključne ideje modernosti kao što su na primjer ideja progresa, vjera

u razumno ureĎenje društva, itd.

U četvrtom poglavlju (Postmoderna (informatička)kultura vremena), prema kondenzovanim

navodima kandidata postmoderna kultura vremena predstavlja takav okvir koga karakterišu procesi

kompresije vremena i prostora (D Harvey) i “smrti geografije” (N. Trift) kojima se objašnjava uništenje

prostornih barijera i udaljenosti, nova razmišljanja o mjestima i prostorima, te koncepti “bezvremenog

vremena”(M. Kastels), “tiranije trenutka” (T. H. Eriksen) i “informatičke bombe” (P. Virilio).

Zahvaljujući usponu telekomunikacija i informatičke tehnologije koje u svakom trenutku povezuju

najudaljenije krajeve svijeta javljaju se paradigme o 24/7 (24-časovnom, 7-dnevnom) dostupnom društvu

ili društvu globalne informatičke mreţe. Baš kao što je mehanički časovnik komandovao i regulisao

društveno ponašanje u industrijskoj eri, tako digitalnoj eri, kompijuter, preuzima kontrolu društvenog i

organizacionog ţivota. To su bile definišuće tehnologije koje su definisale doba u kom su otkrivene i po

prvi put široko korišćene; na isti način, moţemo reći da su internet i informacione tehnologije definišuće

tehnologije našeg doba. One ne samo da mijenjaju mnoge aspekte našeg materijalnog postojanja, već

utiču i na način na koji razmišljamo o sebi i svijetu oko nas. Na primjer, kompjuter se vrlo često koristi

kao metafora ljudskog uma ili mozga, u smislu inputa i autputa, pa čak i softvera i hardvera mozga. U eri

informatičkog društva kompijuter počinje da zamjenjuje časovnik i postaje najvaţniji ureĎaj za

odreĎivanje ritma u društvu. Istovremeno, kompijuter uvodi novi rečnik (sa izrazima kao što je na primer

“realni vremenski interval”) koji razjašnjava, krštava i iznova konceptualizuje vremenske fenomene.

U petom poglavlju (Kultura brzine – 24/7 društvo i komodifikacija vremena), kandidat usmjerava

paţnju na fenomen socijalnog ubrzanja. Kandidat u uvodim notama ovog poglavlja navodi definiciju

ubrzanja Helge Novotni koja kaţe da ubrzanje „nije samo povećana brzina svih socijalnih tokova“, nego

je ubrzanje (odnosno mobilnost) dobara, ljudi, energije, novca i informacija s učestalim stepenom smjene

postalo zajednička socijalna norma postmodernog društva. (Helga Nowotny, 2000:151) Ovo ubrzanje se

moţe vrlo slikovito pokazati „smještanjem“ cjelokupnog društveno-istorijskog ţivota u dvadeset-četvoro

časovni vremenski interval, po osnovu koga lako moţemo uvidjeti da se ritam savremenosti znatno

razlikuje od ritma tradicionalnih društava. Naime, ljudska bića postoje na zemlji otprilike pola miliona

godina. Poljoprivreda, kao neophodna osnova utvrĎenih naselja, stara je tek oko 12 hiljada godina.

Civilizovana društva datiraju od prije otprilike 6 hiljada godina. Ako bismo čitav dosadašnji period

ljudskog postojanja posmatrali kao jedan jedini dan, onda smo 23 časa i 55 minuta ţivjeli u lovačko-

sakupljačkim zajednicama, poljoprivreda se pojavila u 23 časa i 56 minuta, a civilizovana društva samo

minut kasnije – u 23 časa i 57 minuta. Razvitak modernih društava dogodio bi se tek u 23 časa, 59 minuta

i 30 sekundi! Ipak u poslednjih trideset sekundi tog „čovjekovog dana“, desilo se toliko promjena koliko

za svo vrijeme koje je tome prethodilo. Taj ubrzani tempo predstavlja neviĎen izazov ljudskoj

sposobnosti da se prilagodi društvenoj mijeni. Francuski istoričar P. Nora smatra da je došlo do naglog

"ubrzavanja istorije", jer kontinuirane i trajne pojave više nisu konstante u društvenim orijentacijama, već

su na djelu promjene koje teku sve brţe (P. Nora, 1999:10). Brzina kojoj su futuristi od početka novog

vijeka klicali i veličali je kao pokazatelj napretka, prema mišljenju Dţ. Glajka postala je naš neprijatelj.

Ona danas vodi samo psiho-fizičkoj iscrpljenosti, kao posledici hiperaktivnosti (Dţ. Glajk, 2003:47).

U šestom poglavlju (Vrijeme i svakodnevni život – sociotemporalna dinamika na polju

svakodnevnog života), kandidat ukazuje da se interes sociologije za fenomen temporalnosti ne iscrpljuje u

analizi temporalnosti na „globalnom“ nivou društvene strukture, već jedan cjelovit sociološki pristup,

treba da nam pruţi teorijsku osnovu za ispitivanje temporalnih perspektiva ili vremenskih horizonata

Page 18: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

15

pojedinaca i grupa u zavisnosti od njihovim društvenih uslova ţivota u konkretnom prostoru i vremenu.

Pored navedenog, jedan cjelovit sociološki pristup zahtijeva analizu socijalne strukture vremena koja se

moţe analizirati na individualnoj, grupnoj (neformalno i institucionalno vrijeme) i intersubjektivnoj ravni.

Ova sveobuhvatnost se moţe teoretski obrazloţiti kroz identifikovanje različitih tipova društvenog

vremena na različitim nivoima društvenih struktura. MeĎutim, da bi to uradili potrebna je adekvatna

teorija društvene strukture. Većina sociologa, klasičnih i modernih se slaţe da društvena struktura moţe i,

za analitičke svrhe, treba da se shvata tako da obuhvata nekoliko manje ili više jasno definisanih djelova

ili nivoa analize – a to su, individualni, grupni, društveni i kulturni nivoi. Za potrebe ovog rada mi

koristimo ovu tripartitnu podjelu kao polazište za tipologiju društvenih vremena. To jest, u radu ţelimo

istaći da svaki od ovih nivoa ima sopstvenu formu društvenog vremena: na individualnom nivou,

,,sopstveno vrijeme“; na grupnom nivou u neformalnim interakcijama, ,,interakciono vrijeme“ i

,,institucionalno vrijeme“ u birokratiji i drugim formalnim organizacijama; i na širem, socio-kulturnom

nivou ,,ciklično vrijeme“ (dan, nedelja i godišnja doba) koje je prisutno u čitavom društvu i po kome je

strukturirana temporalnost svakodnevnog ţivota.

Savremeni ţivot koga karakteriše snaţno povećanje funkcionalne i strukturalne diferencijacije,

zasniva se na veoma sloţenom sistemu brojnih svakodnevnih aktivnosti, dogaĎaja i obaveza. Usled toga

javlja se potreba za stvaranjem veoma krutog sistema temporalne regulacije i koordinacije bez koga

ovako sloţen društveni ţivot, vjerovatno ne bi mogao da funkcioniše. Ovakva organizacija društvenog

vremena ima široke implikacije na svakodnevni ţivot pojedinaca i organizaciju porodičnog vremena, te

otuda kao nuţno pitanje se pokreće pitanje odnosa izmeĎu porodičnog i društvenog vremena. Kandidat

ističe da je porodični ţivot polagan i zato njegov “prirodni ritam“ nije u skladu s brzim tempom

savremenog ţivota. Prema T. H. Eriksenu savremeni porodični ţivot se odvija pod opsadom tiranije

trenutka, a „logika trenutka pogaĎa sve delove porodičnog ţivota, i ona je u direktnom sukobu sa logikom

porodice. Naime, porodični ţivot ne zahteva ni nešto posebno mnogo rada ni nešto posebno mnogo

kapitala, ali zato zahteva mnogo vremena“(T. H. Eriksen, 2003:172-175). U trci za dobiti ma koje vrste

danas je sve manje trajnih kontakata, druţenja, a sve više pokidanih društvenih, pa i porodičnih spona;

klasična maksima »dok nas smrt ne rastavi« roĎena je u polaganom vremenu, tako da, kako brojne

empirijske činjenice govore više nije u „skladu s vremenom“. Imajući navedeno u vidu pred sociologiju

se postavljaju snaţna i vaţna pitanja koja se tiču sfere društvenih odnosa i analize socio-temporalne

dinamike u svim domenima društvenosti, čija vaţnost nikad nije bila toliko aktuelna koliko danas.

U sedmom poglavlju (Nova kultura vremena – aceleracija vs deceleracija) obrazlaţe se ideja o

nuţnoj potrebi razvijanja „nove kulture vremena“ kao vrijednosne orijentacije u ţivotu savremenog

društva. Prema mišljenju kandidata, ubrzanje i usporavanje tvore komplementarni vremenski diskurs o

modernom i posebno o postmodernom društvu. Brzina je postala obiljeţje ţivota modernog i

postmodernog društva. I ne samo to! Ona je postala kako ističe H. Rosa, kompetetivna norma ponašanja

aktera u različitim područjima: ekonomiji, nauci, tehnologiji, prometu, kao i u svakodnevnom ţivotu

pojedinaca. Nije nastala putem društvenog konsenzusa, nego je nametnuta kao instrumentalni obrazac

ideologije liberalizma u smislu uslova opstanka na trţištu. Danas su načeti sami temelji savremene

postmoderne civilizacije, a takva kriza, objelodanjuje se prije svega kao kriza budućnosti. Današnja

društva zamijenila su „budućnost“ pojmom „produţene sadašnjosti“ u krizi. Savremena ekološka kriza

predstavlja moţda najvaţnije i suštinski najbitnije osporavanje „kulta brzine“ koji je podsticala vizija

moderne ideje progresa, jer „potrošački raj“ kao krajnje ishodište i vodilja „kulture brzoholizma“ usled

prekomjernosti „potrošačke idile“ se preobrazilo u permanentnu opasnost koja prijeti da „srećnu

budućnost“ koju je „prozivala“ kultura rane modernosti zamijeni „ekološka apokalipsa“.

Usporavanje označava zahtjev za smanjenjem brzine u uslovima u kojima postojeća brzina ili

dodatno ubrzanje izaziva nepoţeljne posledice za prirodu, čovjeka i društvo u cjelini. F. Reheis definiše

usporavanje kao „smanjivanje brzine, polaganost”, imajući na umu alternativni koncept visokoj

ubrzanosti i „nonstop društvu“. Vendi Parkins i Dţefri Krejg pišu u svom radu ”Spori život”, sporost

odraţava stil ţivota koji je dislociran od normi povezanih sa brzim kapitalizmom i sinonim je za

Page 19: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

--

smislenost. U statutu udruzenja »Tempus«, koje se zalaze za "usporavanje vremena" pise: "Clanovi moraju da odlazu donosenje odluka i rade usporenim tempom, da "usporavaju" vreme tamo gde rade i :live i podsticu osobe koje ih olauzuju na razmisljanje"(Tempus, 2009). Po njihovom uvjerenju cuvena deviza »vrijeme je novac« nema vise smisla jer oni koji imaju vremena na pretek (nezaposleni, djeca, penzioneri) nemaju dovoljno novca da ga kvalitativno popune, a ani koji imaju sta da trose nemaju vremena da ga kvalitativno "patrose". lstraiivanja u Evropi, prema K. Onoreu pokazala su da je ono sto ljudima u svakodnevnom :zvotu najvise nedostaje upravo vrijeme, tako da zelja za sporijim zivotom nije nista drugo nego radikalna kritika produktivne fonne zivota nametnute kao dominantne orijentacije II

koris6enja vremena, koju je savremeni turbokapitalizam postavio kao jedini ispravan naCin zivljenja. Pokret nastoji da ukaze da ljudi treba kvaJitetnije da zive u uzurbanom, savremenom svijetu. To je razlog zbog kojeg se filozofija sporosti cloze sazeti u jednu rijec: ravnoteia. Budite brzi kad ima smisla da budete brzi, a budite spori kada one sto radite traii sporost. Trudimo se da zivimo u ritmu za koji muzicari imaju odlican izraz: tempo giusto iIi prava brzina.

U zakljucku je izvrsena rekapitulacija dokazanih hipoteza i pruzen laatak saietak strukture rada.

ZakJjucak i predlog Komisije

Na osnovu svega izlozenog, moze se zakljuciti da tema doktorske disertacije "Teorijski aspekti druStvenih promjena savremenog drustva sa stanoviSta socioloske analhe fenomena drustvenog vremena U ima punu naucnu predmetnost i time socioloskll relevantnost u izgradnji nove gnoseoloske strategije i metoda u cjelovitom socioloskom izucavanju fenomena vremena kao konstituensa drustvenih promjena. Kriticko preispitivanje socioloske relevantnosli teorijskih pristupa fenomenu vremena i ukazivanje na potrebu izgradnje integrale tearije za njegovo istrazivanje predstavlja znacajno unapredenje leorijskog prollcavanja ovog specificnog domena socioloskog proucavanja. Ovaj teorijsko-metodoloski pristup svakako predstavlja originalan doprinos naucnom razumijevanju i interpretaciji fenomena vremena i socio-temporalne dinamike savremenog drustva.

Imajuci u vidu, da je kandidat polaznirn istrazivanjima pokazao da je odabrao temu Cijom izradom ce dati, neosporno, originalan naucni doprinos, Komisija predlaze Vijecu Filozofskog fakulteta da donese odgovarajucu odluku 0 odobrenju daljeg rada na izradi doktorske disertacije kandidata Mr Obrada Samard:iica.

S postovanjem,

U Niksicu, 08.05. 2014.god.

Komisija:

1. Prof. dr

YHH8EP3~1TET U'P4F rOPE

~ ~1.n030''j::.~·': I Q ...• >\.j J1TET

Page 20: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

17

L I T E R A T U R A

1. Adam, Barbara. (1990). Time and Social Theory. Philadelphia: Temple UP.

2. Albvaks, Moris (2011), .Društveni okviri pamćenja, Novi Sad, Mediterran publishing.

3. Adam, Barbara. (1995). Timewatch. The Social Analysis of Time. Cambridge: Polity Press.

4. Agger Ben (2007), Time Robbers, Time Rebels Limits to Fast Capital in : 24/7 Time and Temporality in the

Network Society Edited by Robert Hassan and Ronald E. Purser,

5. Adorno Teodor, (1979), Estetička teorija, Beograd, Nolit.

6. Артемов В.А. (1987), Социальное время: проблемы изучения и использования / Отв.

7. ред. Ф.М.Бородкин. Новосибирск: Наука.

8. Аскин Я.Ф. (1966) Проблема времени. Ее философское истолкование. М: Мысль.

9. Attali Jaques, (1992), Povijest vremena, Zagreb, August Cesarec.

10. Bauman Zigmunt, (1984), Kultura i društvo, Beograd, Prosveta.

11. Bauman Zigmunt (2009), Fluidni život, Novi Sad, Mediterran publishing.

12. Bauman Zigmunt, (2009), Fluidna ljubav, Novi Sad, Mediterran publishing.

13. Bauman Zigmunt, (2011), Tekuća modernost, Zagreb, Pelago.

14. Bergemann, Walter. (1992). The Problem of Time in Sociology: An Overview of the Literature on the State of

theory and Research on the „Sociology of Time“ 1900-1982. Time and Society, 1 (1):81-135.

15. Berman Marshal. (1982), All That is Solid Melts into Air: the Experience of Modernity (London: Verso.

16. Bergson Anri. (1991), Stvaralačka evolucija, Sremski Karlovci, Izdavačka knjiţarnica Zorana Stojanovića.

17. Berger Peter i Lukman Tomas, (1992), Socijalna konstrukcija zbilje, Zagreb, Naprijed.

18. Bek Ulrih, (2001), Rizično društvo: u susret novoj moderni, Beograd, Filip Višnjić.

19. Болгов В.Н., Гуцу В.Г. (1993) Социология времени. Кишинев: Штиинца.

20. Bolter, J. D. (1984), Turing’s man: Western culture in the computer age, London: Duckworth.

21. Borstin Dţ. Daniel, (2003), Svet traganja, Beograd, Geopoetika.

22. Borstin Dţ. Daniel,(2008), Svet otkrića, Beograd, Geopoetika.

23. Borstin Dţ. Daniel, (2002), Svet stvaranja, Beograd, Geopoetika.

24. Borstin Dţ Danijel, (2005), Amerikanci – Demokratsko iskustvo, Beograd, Geopetika.

25. Bojm Svetlana (2005), Budućnost nostalgije, Beograd, Geopoetika.

26. Vajthed Nort Alfed, (1976) , Nauka i moderni svet, Beograd, Nolit.

27. Vattimo Gianni, (2008), Transparentno društvo, Zagreb, Algoritam.

28. Veber Maks, (2011), Protestanska etika i duh kapitalizma, Novi Sad, Mediterran publishing.

29. Veblen Torsten, (2008), Teorija dokoličarske klase, Novi Sad, Mediterran publishing

30. Weigert Andrew J and Lewis David, (1981), The Structures and Meanings of Social Time, The

University of North Carolina Press.

31. Vitrou Dţejms Dţ., (1993), Vreme kroz istoriju, Beograd, Srpska Knjiţevana Zadruga.

32. Vitrou Dţejms Dţ., (1985), Šta je vreme, Beograd, Prosveta.

33. Vidojević Zoran, (2005), Kuda vodi globalzacija, Beograd, Filip Višnjić.

34. Virilio, Pol (2000), Informatička bomba, Svetovi, Novi Sad.

35. Virilio, Pol (2010): Kritični prostor: Umetnicko drustvo Gradac, Čačak

36. Vorf Li Bendţamin, (1979), Jezik, misao i stvarnost, Beograd, BIGZ.

37. Vukićević Slobodan, (2005), Sociologija (filozofske pretpostavke i temeljni pojmovi), Nikšić, Filozofski fakultet

i Beograd, Plato.

38. Vukićević Slobodan, (2011), Ontoloske iracionalnosti savremenog svijeta, Filozofski fakultet Nikšić.

Page 21: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

18

39. Гайдис В. (1986), Время в социологических исследованиях: Методологические и методические

проблемы, Вильнюс: Минтис.

40. Giddens, Anthony (1984), The Constitution of Society: Outline of the Theory of Structuration, Cambridge:

Polity Press.

41. Gidens Entoni, (2005), Odbegli svet, Beograd, Stubovi kulture.

42. Gidens Entoni, (1998), Posledice modernosti, Beograd, Filip Višnjić.

43. Gidens Entoni, (1998), Sociologija, Podgorica, CID.

44. Gidens E., Haton V., (2003), Uzvraćajući udarac”, u: zborniku. Na ivici, ţivjeti s globalnim kapitalizmom,

Beograd, Plato.

45. Giddens, Anthony, (1987), Social Theory and Modern Sociology, Standford University Press, California,

46. Glajk Dţejms, (2003), Brže (ubrzavanje svega na svetu), Beograd, Plato.

47. Garfinkel Harold, (1967), Studies in Ethnomethodology, Englewood Cliffs : Prentice-Hall,.

48. Дугин Александр, (2002) Философия Традиционализма Лекции «Нового Университета» Москва

49. Дугин Александр, (2010), Социология Воображения», М.: Академический проект.

50. Грюнбаум А. (1969), Философские проблемы пространства и времени. М: Прогресс.

51. Gurvitch, George (1964). The Spectrum of Social Time. Amsterdam: Dordrecht.

52. Gurevič Jakovljevič Aron, (1994), Kategorije srednjovekovne kulture, Novi Sad, Matica Srpska.

53. Danilevski Nikolaj, (1994), Rusija i Evropa, Beograd, Sluţbeni list SRJ.

54. Dirkem Emil, (1982), Elementarni oblici religijskog života, Beograd,Prosveta.

55. De Grazia Sebastian (1964), Of Time, Work, and Leisure, New York: Twentieth Century Fund/Anchor

56. Dorn- van Rossum, Gerhard, (1996), History of the hour: Clocks and Modern Temporal Orders, Chicago &

London, The Unversity of Chicago Press.

57. Englund Peter, (2009), Male istorije, Beograd, Geopoetika.

58. Evans-Pričard, E.E. (1983), Socijalna antropologija, Beograd, Prosveta.

59. Evans-Pritchard E.E (1962), Nuer - The life of the nilotic people, Oxford, University Press.

60. Elijade Mirča, (2003), Sveto i profano, Sremski Karlovci-Novi Sad, Izdavačka

61. Epštejn Mihail, (2001), Blud rada, Novi Sad, Stylos.

62. Eriksen Tomas Hilan, (2003), Tiranija trenutka, Beograd, Biblioteka XX vek.

63. Hassard John (2001), Commodification, construction and compression: A review of time metaphors in

organisational analysis, International Journal of Management Reviews, 3: 131-140

64. Zaks Volfgang, (2001), Rečnik razvoja, Novi Sad, Svetovi.

65. Zbornik radova, (2003), Vrijeme i progres, Crna Gora na razmeĎu milenijuma, Podgorica, CANU Univerzitet

Crne Gore.

66. Zbornik radova,(2001), Sociološki aspekti progresa i kulture, Nikšić, Jasen.

67. Zeldin Teodor (2008), Intimna istorija čovečanstva, Beograd, Geopoetika.

68. Zerubavel, Eviatar. (1981). Hidden Rhythms : Schedules and Calendars in Social Life, Chicago, University of

Chicago Press.

69. Zerzan John, (2004), Anarhoprimitivizam protiv civilizacije, Zagreb, Klub studenata sociologije Diskrepancija –

Naklada Jesenski i Turk.

70. Ильин В.И. (2000), Социальное время и социальное пространство // Социальное неравенство / Центр

социологического образования института социологии РАН. М.: Издво «Институт социологии РАН»,.

Лекция 4. С.58-65.

71. Jaspers, Karl. (1953), The Origin and Goal of History, London.

72. Kastels Manuel,(2002), Moć identiteta, Zagreb, Golden marketing.

73. Kastels Manuel, (2000), Uspon umreženog društva, Zagreb, Golden marketing.

74. Kelner Daglas, (2004), Medijska kultura, Beograd, CLIO.

75. Kenedi Pol, (1997), Priprema za XXI vek, Beograd, Sluţbeni list.

Page 22: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

19

76. Kern, Stephan. (1983). The Culture of Time and Space 1880-1919. London: Weidenfeld &

77. Nicolson.

78. Kreitzman, L.,(1999), The 24-Hour Society, London: Profile Books

79. Kuljić Todor, (2006), Kultura sećanja, Beograd, Čigoja.

80. Kuvačić, I. i G. Flego, ur. (1988) Postmoderna: nova epoha ili zabluda, Zagreb, Naprijed.

81. Latur Bruno, (2010), Nikada nismo bili moderni, Novi Sad, Mediterran publishing.

82. Ле Гофф Ж. (2000), Другое Средневековье: Время, труд и культура Запада Екатеринбург: Изд-во Урал.

83. Lewis, J. D., and Weigart, A. J., (1981), “The Structures and Meanings of Social-time”, Social Forces.

84. Lipovecki Ţil, (1987), Doba praznine, Novi Sad, Knjiţevna zajednica Novog Sada.

85. Lipovecki Ţil, (1992), Carstvo prolaznog, Sremski Karlovci - Novi Sad Izdavačka knjiţarnica Zorana

Stojanovića,

86. Liotard Ţan-Fransoa, (1998), Postmoderno stanje, Novi Sad, Bratstvo-jedinstvo.

87. Mamford Luis, (2009), Tehnika i civilizacija, Novi Sad, Mediterran publishing.

88. Mamford Luis, (2009), Kultura gradova, Novi Sad, Mediterran publishing.

89. Marks, K. (1947), Kapital, Tom I, Beograd: Kultura.

90. Marks, K. (1948), Kapital, Tom II, Beograd: Kultura.

91. Marks, K. (1972), Kapital, Tom III, Beograd: Kultura.

92. Doreen Massey, (1999), Power-Geometries and the Politics of Space-Time , Heidelberg: The University of

Heidelberg Press,

93. Mead H George, (1964), The Nature of the Past, in: Selected Writings, Indianapolis, New York,

94. Nassehi, A. (1993). Die Zeit der Gesellschaft. Auf dem Weg zu einer soziologische Theorie der Zeit. Opladen:

Westdeutscher Verlag.

95. Onore Karl, (2005), Pohvala sporosti, Beograd, Algoritam izdavaštvo.

96. Rifkin Jeremy, (2006), Europski san – Koliko evropska vizija budućnosti polako zasjenjuje američki san,

Zagreb, Školska knjiga.

97. Reheis Fritz, (2006), Entschleunigung. Abschied vom Turbokapitalismus, München, Goldmann.

98. Rosa Hartmut, (2005), Social Acceleration: A New Theory of Modernity, Columbia University Press

99. Rosa Hartmut, and Scheuerman W.E., (2009) High-speed Society: Social Acceleration, Power, and Modernity ,

The Pennsylvania State Universuty.

100. Schiitz Alfred, (1980), The Phenomenology of the Social World, London.

101. Sorokin P. A. and Merton R. K. (1937), “Social Time: A Methodological and Functional Analysis”,

American Journal of Sociology, 42, 615-629.

102. Sauter M. J. (2006), Clockwatchers and Stargazers: Time Discipline in Early Modern Berlin, CIDE, Toluca..

103. Sorokin Pitirim, (2002), Društvena i kulturna dinamika, Podgorica, Cid.

104. Tejlor Čarls, (2002), Bolest modernog doba, Beograd, Čigoja.

105. Thrift Nigel, (2005), Spatial Formations, London, SAGE Publications.

106. Tofler Alvin, (1983), Treći Talas I i II, Beograd, Prosveta.

107. Tofler Alvin, (1975), Šok budućnosti, Svjetlost, Zagreb,

108. Tojnbi Alvin, (2002), Proučavanje istorije, Podgorica, Centar za izdavačku djelatnost.

109. Thorndike Lynn, (1929), A History of Magic and Experimental Science During the First Thirteen Centuries of

Our Era. Two vols, Science and Thought in the Fifteenth Century. New York

110. Harvey, David. (1990) The Condition of Postmodernity: An Enquiry into the Origins of Cultural Change.

Cambridge, MA: Blackwell.

111. Fuko Mišel (1997) Nadzirati i kažnjavati - nastanak zatvora. Sremski Karlovci: Izdavačka knjiţarnica Zorana

Stojanovića

112. Urry John (2000), Sociology beyond Societies, London and New York, Routledge

113. Hantington Samjuel, (1998), Sukob civilizacija i preoblikovanje svjetskog poretka, Podgorica, CID.

Page 23: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

20

114. Hassan, Robert (2003) The Chronoscopic Society : Globalization, Time and Knowledge in the Network

Economy, Peter Lang Publishing Inc,

115. Hassan, Robert (2003) Crisis Time: Networks, Acceleration and Politics within Late Capitalism,

116. Hassan, Robert (2003) Network Time and the New Knowledge Epoch, Time and Society 12 (2).

117. Hassan, Robert (2009) Empires of Speed: Time and the Acceleration of Politics and Society, Boston, Leiden.

118. Hassan, Robert and Ronald E. Purser (2007) Time and Temporality in the Network Society, Stanford

University Press.

119. Warf Barney, (2008), Time Space Compression - Historical Geographies, New York, Routledge.

120. Whitehead N Alfred, (1920), The Concept of Nature, New York Cambridge, The University Press: The

MACMillan,

121. Штомпка П. (1996) Социология социальных изменений: Пер. с англ. В.А.Ядов. М. Аспект Пресс

122. T. Carlstein, D. Parkes, & N. Thrift (eds.), (1978), Timing Space and Spacing Time Human Activity and Time

Geography. London: Arnold

Page 24: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

Prof. dr Slobodan Vukićević

Redovni profesor

Univerzitet Crne Gore

Filozofski fakultet Nikšić

BIOGRAFIJA

Slobodan Vukićević, sociolog (rođen 28-III-1940) završio je gimnaziju u Nikšiću, Filozofski

fakultet- grupa za sociologiju u Beogradu , magistrirao (1975) i doktorirao (1977). Radio

prvo kao industrijski sociolog u Ţeljezari, a od 1967 radio na Univerzitetu Crne Gore, na

kojem je univerzitetsku karijeru unapređivao od predavača i profesora više škole do

redovnog profesora univerziteta. Profesor je na osnovnim, postdiplomskim doktorskim

studijama, mentor i član komisija za izradu magistarskih i doktorskih radova na raznim

univerzitetima.

Naučni radovi prof. Vukićevića izazivaju paţnju i veoma pozitivne ocjene najpoznatijih

sociologa i naučnika (Josip Ţupanov, Dragutin Leković, Ratko Boţović, Andrija Gams,

Đuro Šušnjić, Mladen Lazić, Sreten Vujović, Milovan Mitrović, Boţo Milošević, Ratko R.

Boţović, Krsto Kolibarda, Risto Kilibarda, Boţidar Tadić, Silvano Bolčić, Marija

Bogdanović, Srebrenka Viđen, i dr.), nalaze se u najuţim selektivnim bibliografijama, u

najuţoj su literaturi za sociološke studije..

Naučno interesovanje Prof. Vukićevića je veoma široko: univerzitetski profesor uvoda i

opšte sociologije, sociologije rada i socioloških teorija menadţmenta, istraţivač sa značajnim

radovima iz ekonomske sociologije, sociologije religije, ruralne sociologije, sociologije

međuetničkih odnosa, sociologije turizma, socijalne ekologije i socijalne demografije.

Radovi objavljivanbi, pored srpskog, na engleskom, ruskom i bugarskom jeziku. Prof.

Vukićević je objavio niz značajnih prevoda sa ruskog i njemačkog jezika i boravio je na

stručnim usavršavanjima na univerzitetima SSSR-a-Rusije, Njemačke.

Na osnovu naučnih kompetencija, ali i na osnovu stručno-upravljačkih sposobnosti, prof.

Vukićeviću je sledovalo mjesto u mnogim poznatim stručnim časopisima i drugim

publikacijama kao što su: «Sociologija», «Univerzitet danas», «Socijalizam u svetu»,

«Praksa», «Crnogorska bibliografija 1494-1994», stručni urednik značajnih prevoda, glavni

Page 25: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

urednik časopisa «Spone», pokretač i glavni urednik časopisa «Luča», sada glavni urediku

časopisa «Sociološka luča».

Prof. Vukićević je u kontinuitetu angaţovan na svestranom unapređenju sociološke profesije,

jedan je od inicijatora i organizatora konstituisanja Društva filozofa i sociologa Crne Gore, u

kontinuitetu veoma aktivan u Jugoslovenskom udruţenju sociologa, čiji je bio i predsjednik,

član najuţeg rukovodstva Internacionalnog udruţenja sociologa (ISA).

U čitavom periodu na angaţovanju u afirmaciji sociološke profesije posebno je izraţen

doprinos prof. Vukićevića u programiranju i izradi nastavnih planova sociologije u srednjim

školama i na univerzitetu.

Prof. Vukićević je od osnivanja član Odbora za filozofiju i sociologiju CANU, član Odbora

za demografiju CANU, aktivni učesnik u organizaciji značajnih naučnih skupova i realizaciji

naučnih projekata CANU, te autor naučnih radova u publikacijama CANU.

Prof. Vukićević je dva puta (ukupno 8 god.) biran za dekana Filozofskog fakulteta u Nikšiću

i dva mandata (4 god.) za prorektora Univerziteta Crne Gore, aktuelni je direktor Instituta za

sociologiju i psihologiju Filozofskog fakulteta u Nikšiću i predsjednik Društva sociologa

Crne Gore.

Od nagrada i odlikovanja koje je prof. Vukićević dobio za svoj rad izdvajamo sledeće:

Plaketa za razvoj sociologije rada u Jugoslaviji od Jugoslovenskog udruţenja sociologa;

Plaketa za razvoj Univerziteta Crne Gore;Nagrada oslobođenja Nikšića«18. septembar»;

uvršćen u ediciju International WHO` S WHO of intelectuals 1998, Američki biografski

institut; dobitnik medalje: Man of the Year, Američki biografski institut.

Page 26: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

BIBLIOGRAFIJA

KNJIGE

Vukićević, Slobodan, (1979), »Opšta sociologija«, Nikšić: Filozofski fakultet, 200 str.;

24cm.

Vukićević, Slobodan, (1980), »Struktura društvene moći u radnoj organizaciji«, Nikšić:

Centar za marksističko obrazovanje »Nikola Kovačević«, 207 str.; 20cm.

Vukićević, Slobodan (1980), »Teorija i praksa samoupravljanja«, Beograd: »Privredni

pregled«, 400 str.; 24cm.

Vukićević, Slobodan, (1984), »Marksizam i sociologija« (koautor), Beograd: Grafos, 360

str.; 24cm.

Vukićević, Slobodan, (1984), »Humanizacija odnosa među polovima i ugrađivanje

odgovarajućih sadrţaja u programe obrazovanja« – (koautor), Titograd, Nikšić:

Univerzitet »Veljko Vlahović«, Nastavnički fakultet, 412 str.; 24cm.

Vukićević, Slobodan, (1984), »Teaching programmes and eduction for humane relacions

between the sexes responsible parenthood in the schools of Montenegro« (coauthor),

Titograd, Nikšić, »Veljko Vlahović« University, Teacher training college 640 str.; 24cm.

Vukićević, Slobodan, (1986), »Samoupravljanje i proširena reprodukcija«, Nikšić: Centar za

marksističko obrazovanje »Nikola Kovačević«, 134 str.; 20cm.

Vukićević, Slobodan, (1988), »Sociologija i samoupravljanje«, Nikšić: NIO »Univerzitetska

riječ« 240 str.; 24cm.

Vukićević, Slobodan, (1990), »Homoprivatus«, Beograd, Nikšić, »Nučna knjiga«- Beograd,

NIP Univerzitetska riječ- Nikšić, 175 str.; 24cm.

Vukićević, Slobodan, (1991), »Sociologija rada«, Nikšić: Filozofski fakultet, 221 str.; 30 cm

Vukićević, Slobodan, (1995), »Svojina, preduzetništvo, tranzicija« (koautor), Nikšić:

Institut za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta Nikšić, 320 str.; 24cm.

Vukićević, Slobodan, (1995), »Rad kao sudbina« (koautor), Niš: Mašinski fakultet, JUNIR,

420 str.; 30cm.

Vukićević, Slobodan, (1996), »Ideal i stvarnost ekomenađţmenta«, Nikšić: Sluţba zaštite

ţivotne sredine Opštine Nikšić, 171 str.; 24cm.

Vukićević, Slobodan, (1998), »Mit o nauci i obrazovanju«, Nikšić: Institut za filozofiju i

sociologiju Filozofskog fakulteta, Obod, Cetinje, 186 str.; 20cm.

Vukićević, Slobodan, (1988), »Simuliranje promjene«, Podgorica: Univerzitet Crne Gore,

Cetinje: Obod, 185 str.; 24cm.

Page 27: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

Vukićević, Slobodan, (2001), »Sociologija medicine« (koautor), Podgorica:Univerzitet Crne

Gore, 194 str.; 24cm.

Vukićević, Slobodan, (2003), »Crna Gora na prelazu milenijuma« Cetinje: Centralna

narodna biblioteka Republike Crne Gore »Đurđe Crnojević«, 331str.; 21cm.

Vukićević, Slobodan, (2005), »Sociologija: filozofske pretpostavke i temeljni pojmovi«

Beograd; Plato; Nikšić; Filozofski fakultet, str.228; 24 cm.

Vukićević, Slobodan, (2006), »Sociologija rada i preduzeća sa metodološkim skicama«

Nikšić: Filozofski fakultet Nikšić, 250str.; 24 cm.

Vukićević, Slobodan, (2007), »Menadţment slobodnog vremena u turizmu«, Podgorica CID,

290 str.; 21 cm.

Vukićević, Slobodan, (2008), »Sociologija turizma«, Nikšić: Institut za sociologiju

Filozofskog fakulteta Nikšić, 214 str.; 24 cm.

Vukićević, Slobodan, (2008), »Sociokulturni poloţaj i adaptacija RAE populacije u Crnoj

Gori«, Nikšić: Filozofski fakultet, 290 str., 21 cm.

Vukićević, Slobodan, (2011), »Ontološke iracionalnosti savremenog svijeta«, Nikšić: Institut

za sociologiju i psihologiju Filozofskog fakulteta, 289 str.; 21 cm.

STUDIJE,

Vukićević, Slobodan, (1967), »Humanizacija rada i humanističke nauke«, Nikšić, Naša riječ.

Vukićević, Slobodan, (1977), »Radnička klasa kao revolucionarni subjekt«, Nikšić, Centar

za marksizam.

Vukićević, Slobodan, (1986), »Proširena reprodukcija i struktura društvene moći u radnoj

organizaciji«, Beograd, Izdavački centar Komunist.

Vukićević, Slobodan, (1986), »Realnost samoupravnog koncepta«, Beograd, Izdavački

centar Komunist.

Vukićević, Slobodan, (2011), »Globaliyation, human nature and the nature of societz/ An

ispring reflectiveness of sociological analiyisis of profesor Dobrenjkov«,Nju Delhi(the

international institute of sociology, the 40th iis world congress).

Vukićević, Slobodan, (2011), »Глобализация природа человека и природа

человеческого общества-бдохновляющее социологического анализа професора

Добренъкова«, Дели. Индия (40-й всемирнйй конгрес международного института

социологии).

Page 28: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

RASPRAVE

Vukićević, Slobodan, (1972), »Marksističko i funkcionalističko određenje čovjekove

ličnosti«, Nikšić, Spomenica Pedagoške akademije, str. 69-75.

Vukićević, Slobodan, (1976), »Neki aspekti sigurnosti invalidiziranih radnika u Ţeljezari«

Nikšić, Skopje, Jugoslovenska konferencija za socijalni rad, str. 188-195.

Vukićević, Slobodan, (1982), »Teorijsko-metodološka aktuelnost poimanja bića radničke

klase u djelu VeljkaVlahovića«, Titograd: Praksa.

Vukićević, Slobodan, (1984), »Sociološki aspekt motivacije na radu«, Nikšić: Putevi

Vukićević, Slobodan, (1986), »Proširena reprodukcija i struktura društvene moći u radnoj

organizaciji«, Beograd: Izdavački centar Komunist.

Vukićević, Slobodan, (1986), »Realnost samoupravnog koncepta«, Beograd: Izdavački

centar Komunist.

PREDGOVOR

Vukićević, Slobodan, (1997), »Nova etapa u razvoju sociologije rada« , Nikšić, NN, Institut

za filozofiju i sociologiju, Predgovor u Sociologiji rada ruskih autora (V-XXXII).

Vukićević, Slobodan, (2004), »Predgovor za knjigu Ratka Đukanovića: Andragoške osnove

obrazovanja odraslih« Podgorica, Centar za stručno obrazovanje Republike Crne Gore,

Filozofski fakultet, str. 11-15.

OGLEDI

Vukićević, Slobodan, (1991), »Odnos sociologije rada i andragogije«, Beograd, Institut za

pedagogiju i andragogiju Filozofskog fakulteta, str. 59-69.

Vukićević, Slobodan, (1993), »Društveni kontekst transformacije svojine i novi poloţaj

radnika«, Podgorica, Savez samostalnih sindikata Crne Gore.

Vukićević, Slobodan, (2001), »Svjetski prostor i društveni habitus Srbije i Crne Gore«,

Beograd, Institut društvenih nauka, str.115-125.

Vukićević, Slobodan, (2001), »Neophodnost intrreligijskog dijaloga kao vida pomirenja u

Jugoistočnoj Evropi«, Beograd, Beogradska otvorena škola, str. 122-128.

Vukićević, Slobodan, (2002), »Religijsko u modernoj naciji«, Maribor, ISKOMET.

Page 29: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

Vukićević, Slobodan, (2007), »Socio-kulturni poloţaj i adaptacija Roma u Crnoj Gori«,

Sociološka luča br. 1, Nikšić, Filozofski fakultet.

Vukićević, Slobodan, (2007), »Univerzalnost, identitet, mir«, Sociološka luča br. 2., Nikšić,

Filozofski fakultet.

Vukićević, Slobodan, (2008), »Fenomen kompetitivnosti i Crna Gora«, Sociološka luča, br.

1, Nikšić, Filozofski fakultet.

Vukićević, Slobodan, (2008), »Savremeno društvo i multikulturalizam«, Podgorica,

AGORA.

Vukićević, Slobodan, (2008), » Savremeno društvo i drţava«, Podgorica, AGORA.

Vukićević, Slobodan, (2008), »Savremeno društvo i savremeni čovjek«, Podgorica, AGORA

Vukićević, Slobodan, (2008), »Savremeno društvo: Nacionalna ili građanska drţava«,

Podgorica, AGORA.

Vukićević, Slobodan, (2008), »Savremeno društvo: Fenomen kompetitivnosti i Crna Gora«,

Podgorica, AGORA.

Vukićević, Slobodan, (2008), »Savremeno društvo: Crkva i drţava«, Podgorica, AGORA.

Vukićević, Slobodan, (2008), »Savremeno društvo: Sveto i svetovno u domenu politike«,

Podgorica, AGORA

Vukićević, Slobodan, (2008), »Savremeno društvo: Globalno i lokalno«, Podgorica,

AGORA.

Vukićević, Slobodan, (2008), »Savremeno društvo: Ljudska priroda i priroda ljudske

zajednice«, Podgorica, AGORA.

Vukićević, Slobodan, (2008), »Savremeno društvo: Moć novca, nemoć čovjeka«, Podgorica,

AGORA.

ZBORNICI

Vukićević, Slobodan, (1978), »Društveno grupisanje i struktura društvene moći u

jugoslovenskom društvu«, Zbornik radova, Nikšić, Pedagoška akademija.

Vukićević, Slobodan, (1978), »Teorijsko-metodološka aktuelnost Engelsove rasprave o

socijalizmu u Anti-Duringu, Zbornik radova, Nikšić, Nastavnički fakultet, str.43-51.

Page 30: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

Vukićević, Slobodan, (1979), »Radnička klasa- osnovni subjekt socijalističkog

samoupravljanja«, Zbornik radova: Marksizam, samoupravljanje, obrazovanje, Nikšić,

Centar za marksističko obrazovanje »Nikola Kovačević« str. 105-125.

Vukićević, Slobodan, (1983), »Struktura moći u radnoj organizaciji i uloga sindikata«,

Zbornik: Teorija i praksa sindikata u socijalističkom samoupravnom društvu, Beograd,

Radnička štampa, str. 450-467.

Vukićević, Slobodan, (1984), »Ostvarivanje ustavnog poloţaja radničke klase i klasni pristup

u programu stabilizacije«, Zbornik radova: Asocijacija klubova samoupravljača Jugoslavije,

Skopje, str. 1-18.

Vukićević, Slobodan, (1984), »Tehnobirokratija«, Zbornik radova profesora i saradnika

Nastavničkog fakulteta, Nikšić: Nastavnički fakultet, br. 7/8, str. 83-101.

Vukićević, Slobodan, (1984), »Društvena svojina i građanin«, Zbornik radova: Društvena

svojina i njene protivrečnosti, Beograd, Izdavački centar »Komunist«.

Vukićević, Slobodan, (1985), »Relativna samostalnost univerziteta i društvene promjene

(1984) Beograd, Univerzitet danas, br. 3-4 i u Zborniku CANU, Titograd.

Vukićević, Slobodan, (1985), »Društvena svojina i građanin«, Zbornik radova: Zaštita

društvene svojine, Nikšić, Centar za Marksističko obrazovanje, str. 55-65.

Vukićević, Slobodan, (1986), »O klasnoj suštini idejno.političkog djelovanja SK« , Zbornik

radova: Savez komunista u velikim gradovima, Zagreb, Centar za idejno-teorijski rad, str.

285-287.

Vukićević, Slobodan, (1986), »Hiljadu i sto godina slovenske pismenosti«, Zbornik radova

profesora i saradnika Nastavničkog fakulteta, br.9, Nikšić, str. 11-21 Nikšić, Univerzitet

»Veljko Vlahović« u Titogradu.

Vukićević, Slobodan, (1989), »Društvena svojina i kriza«, Zbornik: Pravnog fakulteta,

Titograd.

Vukićević, Slobodan, (1991), »Naučno djelo Milosava Babović«, Zbornik: Naučno djelo

Milosava Babovića, Titograd, Kulturno-prosvjetna zajednica, str. 9-11.

Vukićević, Slobodan, (1992), »Kriza globalne organizacije društva«, Zbornik radova,

Titograd, Republički savjet za razvoj, str. 221-227.

Vukićević, Slobodan, (1992), »Osvrt na neke probleme naučne politike u Crnoj Gori«,

Zbornik radova, Podgorica, Republički fond za razvoj, str. 73-79.

Page 31: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

Vukićević, Slobodan, (1994), »Manihejstvo i nauka«, Zbornik: Istorijska nauka i nastava

istorije u savremenim uslovima, CANU, Podgorica, str. 141-163

Vukićević, Slobodan, (1995), »Rad kao svojina«, Zbornik: Rad kao sudbina, Niš, Mašinski

fakultet, JUNIR.

Vukićević, Slobodan, (1995), »Preduzetništvo se zasniva na kreativnosti«, Zbornik: Pro Arte

u Svijet biznisa, Nikšić.

Vukićević, Slobodan, (1996), »Demokratija u Jugoslovenskoj federaciji između principa i

ciljeva«, Zbornik radova: Demokratičnost poretka u saveznoj republici Jugoslaviji, CANU

Podgorica, str. 91-103.

Vukićević, Slobodan, (1996), »Problemi definisanja cilja transformacije (društvene

promjene) socijalističkog društva«, Zbornik: Jugoslovensko društvo krajem 90-ih, Beograd:

Sociološko društvo Srbije, str. 95-105.

Vukićević, Slobodan, (1999), »Etničko i građansko u savremenoj drţavi«, Zbornik:

Jugoslavija na razmeđu epoha, CANU, Podgorica, str. 215-240.

Vukićević, Slobodan, (2000), »Aktuelnost naučne komunikacije sociologije sa filozofijom i

istorijom«, Zbornik: Komunikacija sociologije sa filozofijom i istorijom, Podgorica-Nikšić,

Univerzitet Crne Gore, Institut za filozofiju i sociologiju Filozofskog Fakulteta, str. 7-9.

Vukićević, Slobodan, (2000), »Futurološka sociologija u saradnji sa filozofijom i istorijom«,

Zbornik radova: Komunikacija sociologije sa filozofijom i istorijom, Podgorica-Nikšić,

Univerzitet Crne Gore, Institut za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta, str. 46-51.

Vukićević, Slobodan, (2000), »Korupcija svijesti u postsocijalizmu«, Zbornik: Sistem i

korupcija, Beograd, Institut društvenih nauka, str. 267-277.

Vukićević, Slobodan, (2001), »Sociološki aspekti progresa i kulture«, Zbornik: Sociološki

aspekti progresa i kulture, Nikšić, Jasen, str. 3-5.

Vukićević, Slobodan, (2001), »Progres u kontekstu sociološkog značenja vremena«,

Zbornik: Socioločki aspekti progresa i kulture, Nikšić, Jasen, str. 16-24.

Vukićević, Slobodan, (2001), »Sociološki realizam svetosti i ličnost«, Zbornik: Ličnost,

Nikšić, Filozofski fakultet, str. 124-135.

Vukićević, Slobodan, (2001), »Sociološki realizam svetosti i ličnost«, Zbornik: Učenje,

organizacija i djelovanje verskih zajednica i pokreta, Niš, JUNIR V, str. 88-96.

Vukićević, Slobodan, (2001), »Etničko i vjersko kao građansko«, Zbornik: Vere manjina i

manjinske vere, Niš: JUNIR VII, str. 130-136.

Page 32: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

Vukićević, Slobodan, (2002), »Njegošev “prvi društveni poredak” «, Zbornik: Dinastija

Petrović Njegoš u Crnoj Gori, Podgorica, CANU, str. 267-289.

Vukićević, Slobodan, (2002), »Tranzicija, svojina, vlasništvo«, Zbornik: Tranzicija i

institucije Beograd, Institut društvenih nauka, str. 123-139.

Vukićević, Slobodan, (2003), »Sloboda, siromaštvo, politika«, Zbornik: Politika i slobode

Beograd, Institut društvenih nauka, str. 141-153.

Vukićević, Slobodan, (2003), »Vrijeme i progres u Crnoj Gori- dugoročni projekat Canu i

Univerziteta Crne Gore«, Zbornik: Vrijeme i progres - Crna Gora na razmeđu milenijuma,

Podgorica, CANU, str. 433-438.

Vukićević, Slobodan, (2003), »Crna Gora u vizuri esencijalne i egzistencijalne detenosti na

prelazu milenijuma«, Zbornik: Vrijeme i progres, Podgorica, CANU , str. 27-45.

Vukićević, Slobodan, (2004), »Sloboda i Novi početak u Francuskoj i Američkoj revoluciji i

postsocijalizmu SRJ-SCG«, Zbornik: Kultura i razvoj, Beograd, Institut društvenih nauka,

str. 218-133.

Vukićević, Slobodan, (2004), »Aktuelnost relacije svojina-vlasništvo u procesu

transformacije u Crnoj Gori«, Zbornik: Tranzicioni procesi- dometi, ograničenja i

perspektive, Podgorica, CANU.

Vukićević, Slobodan, (2004), »Seljakov rad između tradicije i modernosti, ustvari, selo

između tradicije i modernosti«, Zbornik: Selo u Crnoj Gori, Podgorica, CANU, str. 63-90

Vukićević, Slobodan, (2004), »Filozofske pretpostavke sociološkog značenja roda«,

Zbornik: Filozofija i rod, Zagreb, Hrvatsko filozofsko društvo.

Vukićević, Slobodan, (2004), »Društveni poredak i demografski razvoj«, Zbornik:

Demografska kretanja i populacioni problemi u Crnoj Gori (u štampi), Podgorica, CANU.

Vukićević, Slobodan, (2006), »Biznis, drţava i društveni sukobi«, Zbornik: Biznis i drţava

Beograd, Institut društvenih nauka.

Vukićević, Slobodan, (2006), »Menadţment: andragoško - sociološki izazov XXI vijeka«,

Zbornik: Andragogija na početku trećeg milenijuma, Beograd, Filozofski fakultet.

Vukićević, Slobodan, (2007), »Menadţment: andragoški i sociološki izazov XXI vijeka«,

Zbornik: Andragogija u XXI vijeku, Beograd, Filozofski fakultet.

Vukićević, Slobodan, (2007), »Lokalni i ruralni razvoj između tradicije i modernosti,

Zbornik: “Dani Sretena Vukoslavljevića”, Prijepolje.

Page 33: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

Vukićević, Slobodan, (2007), »Identitet, univerzalnost, mir « Zbornik: Identiteti i kultura

mira u procesima globalizacije i regionalizacije Balkana, Niš.

Vukićević, Slobodan, (2007), »Svojina i vlasništvo u interdisciplinarnom razumijevanju«,

Zbornik: Ekonomija i sociologija sociologije i ekonomije, Beograd, Institut društvenih

nauka.

Vukićević, Slobodan, (2007), »Socijalna ekologija i andragogija«, Zbornik: Aktuelni

problemi obrazovanja odraslih, Podgorica, CANU.

Vukićević, Slobodan, (2008), »Etika iznad svega«, Zbornik: Moral i ekonomija, Beograd,

Institut društvenih nauka.

Vukićević, Slobodan, (2008), »Nacionalna ili građanska drţava i savremeno društvo«,

Zbornik: Nacija i moderno društvo, Pale, Sociološki godišnjak – časopis sociološkog društva

Republike Srpske.

Vukićević, Slobodan, (2009), »Bajo Pivljanin u socijalno-psihološkoj perspektivi«, Zbornik:

Bajo Pivljanin u istoriji, knjiţevnosti i legendi, Podgorica, Udruţenje Pivljana.

Vukićević, Slobodan, (2011), »Antropocentrizam: egzistencija protiv esencije«, Zbornik:

Društvo i zaštita ţivotne sredine, Beograd, Institut za sociološka istraţivanja Filozofskog

fakulteta Beograd.

Vukićević, Slobodan, (2011), »Radno mjesto i profesionalna etika unţenjera«, Zborniku:

Profesionalna etika inţenjera, Niš, Mašinski fakultet,

NAUČNI SKUPOVI

Vukićević, Slobodan, (1981), »Predmet i zadaci sociologije rada«, Beograd, Naučni skup

sociologa.

Vukićević, Slobodan, (2008), »Individualne i grupne slobode«, CANU, Podgorica, Naučni

skup Ekonomske slobode.

Vukićević, Slobodan, (2011), »Классовый характер глобализмa« , Социологическиый

факультет, Москва, Московский государственый университет имени М.В. Ломоносива

(научни скуп „Сорикинскя чтения“).

Vukićević, Slobodan, (2010), »Workplace and professional ethics of engineers«, Niš, The

International Conference Mechanical Engineering in XXI Century, Faculti of Mechanical

Engineering Universiti of Niš.

Page 34: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

STRUČNI ČLANCI:

Vukićević, Slobodan, (1975), »Samoupravni socijalizam rađa novi tip društvene moći«

Spone, br.17/18, Nikšić, str.147-157.

Vukićević, Slobodan, (1976), »Neki aspekti socijalne sigurnosti radnika«, Socijalna politika,

br.6, Beograd, str. 1-9.

Vukićević, Slobodan, (1976), »Neki aspekti socijalne siguenosti invalidiziranih radnika u

Ţeljezari Nikšić«, Socijalna politika, br. 6, Beograd, str. 28-32.

Vukićević, Slobodan, (1977), »Šta je pokazalo jedno istraţivanje raspodjele dohotka i

radničke svijesti«, Praksa, br.3, Titograd, str. 66-76.

Vukićević, Slobodan, (1977), »Socijalistička misao«, Putevi, br.6, Nikšić, str. 66-75.

Vukićević, Slobodan, (1978), »Podjela rada ili samoupravno udruţivanje rada«, Ovdje br.

106, Titograd, str. 24.

Vukićević, Slobodan, (1978 ), »Društveni karakter dohotka i tehno birokratski monopol«,

Spone br. 22/23, Nikšić, str. 106-117.

Vukićević, Slobodan, (1979), »Anti-During danas« Ovdje br. 123/124, Titograd, str. 9-10.

Vukićević, Slobodan, (1981), »Teorijsko-metodološka aktuelnost Engelsove rasprave o

socijalizmu u »Anti-Duringu«, Spone, br.1, Nikšić, str. 49-54.

Vukićević, Slobodan, (1983), »Klasne i socijalne razlike u samoupravnom socijalizmu«

Praksa, br.6, Titograd, str. 157-170.

Vukićević, Slobodan, (1984), »Kritički univerzitet – najracionalniji univerzitet«, Vaspitanje i

obrazovanje, br.3, Titograd, str. 68-73.

Vukićević, Slobodan, (1984), »Filozofsko-sociološke nauke u Crnoj Gori«, Luča, br.1,

Nikšić, str. 7-17.

Vukićević, Slobodan, (1984), »Društvena svojina i građanin«, Luča, br. 2, Nikšić, str. 225-

231.

Vukićević, Slobodan, (1985), »Efikasnost studija na Univerzitet Veljko Vlahović«

Vaspitanje i obrazovanje, br.6, Titograd, str. 39-55.

Vukićević, Slobodan, (1986), »Naučna osnova jedinstva obrazovnog sistema u Jugoslaviji«

Vaspitanje i obrazovanje br. 2, Podgorica.

Page 35: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

Vukićević, Slobodan, (1986), »Pravni aspekti usklađivanja politike upisa na univerzitetima

Jugoslavije«, Vaspitanje i obrazovanje, br. 3, Titograd, str. 3-8.

Vukićević, Slobodan, (1987), »Sociološki aspekt humanizacije i uloga univerziteta«,

Vaspitanje i obrazovanje br.6, Titograd, str. 3-13.

Vukićević, Slobodan, (1987), »Sociološki pogled na neka shvatanja društvene svojine u

jugoslovenskoj teoriji«, Luča, br. 5-6, Nikšić.

Vukićević, Slobodan, (1987), »Ustavne promjene i društvene promjene«, Ovdje, br.230/231,

Titograd, str. 28-29.

Vukićević, Slobodan, (1987), »Sociološki aspekt hunanizacije i uloga univerziteta«,

Vaspitanje i obrazovanje, br. 6, Titograd, str. 3-13.

Vukićević, Slobodan, (1988), »Ustavne promjene i jedinstvo u obrazovanju«, Vaspitanje i

obrazovanje br. 2, Titograd, str. 60-66.

Vukićević, Slobodan, (1988), »Svojina kao sociološka kategorija«, Sociologija, br.4,

Beograd, str. 683-696.

Vukićević, Slobodan, (1989), »Autonomija bez dominacije – osnove reforme SKJ«,

Beograd, Socijalizam, br.1, str. 70-78.

Vukićević, Slobodan, (1989), »Sociologija radne organizacije«, Luča, br.7, Nikšić, str. 21-

30.

Vukićević, Slobodan, (1989), »O pojmu svojine«, Luča, br.1-2, Nikšić.

Vukićević, Slobodan, (1989), »Reforma političkog sistema«, Marksistička misao, br.6,

Beograd, str. 118-122

Vukićević, Slobodan, (1989), »Pluralizam svojine i politički pluralizam«, Marksistička

misao, br. 6, Beograd, str. 118-122.

Vukićević, Slobodan, (1990), »Dijalektika subjekta i predmeta svojine i svojinski

pluralizam« Luča, br. 1-2 Nikšić, str. 19-26.

Vukićević, Slobodan, (1990), »Socijalistička svojina i problem jednakosti – prevod sa

ruskog«, Luča, br.1-2. Nikšić.

Vukićević, Slobodan, (1991), »Curculus vitiosus« komandno-kontrolnog sistema

organizacije rada i politički determinizam« , Sociologija, br.1, Beograd, str. 135-147.

Vukićević, Slobodan, (1992), »Svijest bez strukture«, Spone, br.1-2, Nikšić, str. 38-49.

Page 36: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

Vukićević, Slobodan, (1993), »Učitelj sa fakultetskom diplomom«, Prosvjetni rad, br. 9

Podgorica.

Vukićević, Slobodan, (1993), »Zašto i čemu naučni skup o upravljanju predzuećem u

uslovima transformacije svojine«, Luča, br.1-2, Nikšić, str. 4-5.

Vukićević, Slobodan, (1993), »Sociološki pogled na nekoherentnost programa svojinske i

upravljačke transformacije«, Luča, br. 1-2, Nikšić, str. 33-40.

Vukićević, Slobodan, (1993), »Škola između vlasti i slobode«, Direktor škole, br.314,

Beograd.

Vukićević, Slobodan, (1994), »Škola između vlasti i slobode«, Mostovi, br.132, Pljevlja, str.

72-75.

Vukićević, Slobodan, (1994), »Manihejstvo i nauka«, Sociološki pregled, br. 3, Beograd,

str. 321-327.

Vukićević, Slobodan, (1994), »Sistem i slom«, Luča, br.3, Nikšić.

Vukićević, Slobodan, (1995), »Naučna relevantnost i društvena aktuelnost sociološkog

istraţivanja svojine i preduzetništva u prelaznom periodu«, Luča, br.1-2, Nikšić, str. 5-26.

Vukićević, Slobodan, (1995), »Komparativno sociološko istraţivanje svojine i

preduzetništva u prelaznom periodu (Jugoslavija, Crna Gora, Rusija, Njemačka)«, Luča br

1-2, Nikšić, str. 2.

Vukićević, Slobodan, (1995), »Preispitivanje mita o nauci o istoriji«, Istorijski zapisi, br. 2,

Istorijski institut Republike Crne Gore, Podgorica, str. 58-74.

Vukićević, Slobodan, (1995), »Komparativno istraţivanje marketinga u procesu tranzicije«,

Sociološki pregled, br.4, Beograd, str. 507-518.

Vukićević, Slobodan, (1995), »Rad kao konstituens svojine«, Godišnjak društvenih nauka,

CANU, br.8, Podgorica, str. 121-147.

Vukićević, Slobodan, (1996), »Aktuelnost sravniteljnogo isledovanija sopstvenosti i

predprinimateljstva v perehodnij period opšćestva«, Vestnik Moskovskogo universiteta, br.1

Moskva, str. 67.

Vukićević, Slobodan, (1996), »Problematizacija pojma preduzeća, rada kao svojine i

preduzetništva« , Glasnik odeljenja društvenih nauka, CANU, br.10, Podgorica, str. 183-

187.

Vukićević, Slobodan, (1998), »Afirmacija etnokulturnog i drţavnog identiteta«,

Bibliografski vjesnik br. 2-3, Cetinje, str. 195-196.

Page 37: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

Vukićević, Slobodan, (1998), »Suverenitet danas«, Luča br. 1-2, Nikšić, str. 205-211.

Vukićević, Slobodan, (2000), »Progres u kontekstu sociološkog značenja vremena«, Glasnik

Odeljenja društvenih nauka, br.13, Podgorica, str. 185-198.

Vukićević, Slobodan, (2000), »Sociološko određenje radnog mjesta«, Sociologija, br. 3,

Beograd, str. 397- 407.

Vukićević, Slobodan, (2000), »Let* s go, you go, let us all go for a walk-96/97 citizens and

students’« , Budapest.

Vukićević, Slobodan, (2000), »Moralno i ekološka kultura«, Zaštita na radu br. 2-3,

Podgorica, str. 109-110.

Vukićević, Slobodan, (2000), »Etničko i građansko u savremenoj drţavi«, Filozofski

fakultet- Institut za sociologiju, Niš, str. 233-257.

Vukićević, Slobodan, (2000), »Progres u kontekstu sociološkog značenja vremena«,

Sociologija, br. 1, Beograd, str. 55-67.

Vukićević, Slobodan, (2001), »Poredak i sloboda sa stanovišta normativne činjenice «,

Iskustva br. 9/10, Beograd, str. 35-47.

Vukićević, Slobodan, (2002), »Sociološko ustanovljenje »normativme činjenice«,

Sociologija br.4, Beograd, str. 315-327.

Vukićević, Slobodan, (2002), »Usavršavanje nastavnika na relaciji motivisanosti i radnog

ponašanja «, Vaspitanje i obrazovanje br.4, Podgorica, str. 97-105.

Vukićević, Slobodan, (2003), »Sociologija turizma u funkciji obrazovanja turistićkih

kadrova i razvoja turizma « , Vaspitanje i obrazovanje, br.1, Podgorica, str. 77-104.

Vukićević, Slobodan, (2003), »Sociološko ustanovljenje “normativne činjenice” «, Glasnik

Odeljenja društvenih nauka CANU, br. 15, Podgorica, str. 103-117.

Vukićević, Slobodan, (2003), »Sociologičeskoe opredelenie rabočevo mesta« Moskva,

Vestnik Moskovskogo universiteta ser.18, Moskva, str. 151-164.

Vukićević, Slobodan, (2003), »Propertu and ownership are not the same«, Luča ,br.1,

Nikšić, str. 134-171.

Vukićević, Slobodan, (2003), »Ontologija vlasti«, Beograd, Sociološki pregled br. ¾ ,

Beograd, str. 357-363.

Vukićević, Slobodan, (2004), »Ekologija i menadţment: razaranje prirode otvara vrata

agresivnosti«, Šume br.78/79, Beograd, str. 30-32.

Page 38: PODGORICA Teorijski aspekti drustvenih promjena savremenog

Vukićević, Slobodan, (2005), »Sopstvenost i pritaţenie ne e edno i eščo«, Institut za

filosofski isledovanija pri BAN, Filosofski alternativi, Philosophical alternatives, br.3-4,

Sofija.

Vukićević, Slobodan, (2011), »Drţava između pojedinca i društva«, Novi plamen, God. V,

broj 15, Zagreb.

NOVINSKI ČLANCI:

Vukićević, Slobodan, »Nauka ne moţe biti vrijednosno neutralna«, Nikšićke novine, Nikšić,

1. februar 1991.

Vukićević, Slobodan, »Ţrvanj vremana«, Podgorica, 8.12.1994.

Vukićević, Slobodan, »Nemoć zbog velike moći«, Beograd, Borba 15.12 1994.

Vukićević, Slobodan, »Marketing kao poluga«, Pobjeda, Podgorica, 25. jul 1995.

Vukićević, Slobodan, »Društvo u raskoraku«, Pobjeda, Podgorica 24. april 1995.

Vukićević, Slobodan, »Psihologija mirnog protesta« Podgorica, Pobjeda, 1998.