Postoji muka kao i muka a svijet je zatvoren i otkriva se tek kad u igru, kad ostvarujemo Ni za jednu ivotnu stazu ne postoji svaka je neispitana, neponovljiva, zato je u ivotu avantura pravilo, a ne izuzetak, jer je putovanje kroz neispitane predjele, koje niko poslije nas ne moe ponoviti, sve se staze potiru, uvijek se stvara nova konfiguracija, uvijek se ukazuje drugi pejza, druga klima za svakog posebno. Zato moram da budem svoj vlastiti prvi i posljednji putnik na putu kojim samo ja mogu Likovno obogal:enje / Safet Zec Likovna oprema I Fotografija I Akamija . . . . . , . . - . , . . . . . , . . - " _ . , . . ' . ' _ ' 1 " _ _ ' " , , _ ' o o . . . _ - . . . . . . . . . - -- - . - . . . . . . . _ . . . . " . . . . . , . . . . _ " ' . . . . . . . . . . , -" . _ . . . . . . . . . . . , . . . . . . . . . . . . . . . r . . , . . . . . . . , _ . . ' ' ' - ' ' " ' - . - . . . . . . . . . . . . - . . . . . - . . . , - - . - ; . , . . . . - - . . . . . . - - " . _ - , , - - . . . . - - . . - . . . . . . . . . . - , - - . . . . . . . . . . . . - " _ o o . _ . _ . . . . . . . . _ I . , . . . ' . . . . . . . . . . . . . , " " . . . . . . . . - - -. 0 " . . . . . ' " " , . - - - - - _ . . -- _ . . . . . . . . . . . . . " - - _ . _ _ . . . . . . . . . . -. . _ 0 , , , - , . . . . . _ . _ r . . . . . _ . . - - . . - . . " , ' . , - -" , . . . ' , " I I ! , . . . . . . . . . . . . . w . . . . . . , . . . . . . . . , . . . _ . 1 , , . . _ . , . . . O O ' " , o . 1 , _ _ , ' _ " I - ' _ N " ' . . . . . . , / - . - - _ . . . . . . . l O . . . . . . . . . - ; - ' - - _ . . _ , . . . . . . . 5 i F ; _ . . . . - - - . _ . . _ . ' , . . , - " . . . . " , . - ' . , . . _ . " " ' - ' d . 1 . . . . . . , . _ . o , . . . . . . I . . / ' " , 0 _ - b " . . . , _ . . . ' " " . . , . - , - . " , . . . . . - . . . . . . _ . . . - - - - . . . . . . " . . . - . . - . . -. . . . . . - . . . . . . . - . . . . . , . . . -0 . - . _ _ . . . . . . _ , _ . . . . . " . . . _ . . _ - . . . . _ _ . o w o . _ " - ' _ . . _ . . _ - . . , --- - " -, -, ' . , . : : - -. , , --- . . o o . _ . . , . . . . . . . . . - - . . - . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . - , . . . . . . , . . , , , , . . - . . " . . . . . . . , l . , . . . , . , . . . . , . ' . . , . . . . . , . , ' p - , . . . . ' ' _ " _ _ ' - l ' ' 0 . . . . ' 0 ' . . . . . , - . , . . . . . . _ . ' . . ' ' . 1 0 . . . . . . . . . . . . . . , . . - . . . , . - . . . . . - . , . . - . . . . ' , . , . . l o . . " . . . . . . . _ . . . . _ . . _ , . . . . . . n _ , . , " " J o . . _ _ . . . , , " . . . . , . " , _ . _ . - . . . _ , . -. . . , . . . . . . - - , . . . . _ , . . . . . " . . - _ . , . . . . . - - . . . . . , ' . . . . . . . - " . . . - . . . , . . ' . -T , . , . . . _ . . _ _ . . . . . . - . _ , ' - _ . . . . . . . ' . . . . . . . . . . - . . , . . . - . . . . . . . , . . . . . - , . . . ' - " ' , . . . . . . . . . . . . . . , _ o . . _ . . . . - . . r . . . . . . , . . . . _ . . . _ . _ . . . . . . . . . . , . - . - . -- - - , - . . . . . . . . . . . i l i , " , I . . , . ' - - . " 1 1 t ' ! J o r , . J # . . - . . . t : : = " . . l . > . _ . . . . - . . . . ; : . , . , . . . . . . - . . . -. . . . . - . . . . - . . . - -. . . - . . . . -- -r . . . . I _ . . . . . . . . . . . . . O O . . . . . . . . . , . . . . . . . . ' - - , - . . . . . . . . . . ' o _ _ , , , ' o ' " . . . . . . . 0 _ . . . , . o o . . , . , . . . o - , . . . . . , _ _ ' 1 , . _ _ , r , . _ " . . . . . . . " . " . . . , _ O I r - , . . . , , _ . . . . . . ; - " , . . - - - ' _ . - . . -. - I . . . . . . . . . . . . . . . , . - - . . . . . . . ' j , . . . , . . . > . . . ' - - - ' " , - ' ' . " . . 0 > . -r _ . . . . , , . . . . . . . , " " . . . . . . . . w . . . ' 1 ' ' O O " . . . > _ " - ' 1 _ ' . . " " . . . . . _ . " " - . . . . , , " , . . . . . . . . . . . . . . - . . - . . - , . . . . _ , . . . . r , , _ , " " . ' . . . . . . _ _ . . . . , _ . . . . . - . , . - _ . , , . . . . . - - - - . . . , - . . . - " " " , -h _ " . . , . . . . . . . . . . . . , - . . - , _ . . . , . . _ . . . . . - . . . . . . . . . . - - . . . " ' - - " " ' - " - " - ' - ' - - - - _ . _ , _ . _ " . . . . . . . . . , , , . . , . . . . , ' - . . . . . . . . . . . , 0 - . _ . . , . . , - . - - . . . . ' - . . . . -_ _ . . . . . . . . . . . . . . . _ . . - - , . - . . . . . . . -- . . . . . . . - - . . . _ . . . . , . . _ - , . , . . _ . . . . _ , - " _ . . . . , , _ . - . . . - - -_ , " ' - _ . . " _ _ _ _ " ' 1 J -- , _ . . . . _ . . . . . . . . -O o - , - ' . _ ' . . . . . , _ . _ . . _ , - - - - . . . . . . , -, , , _ , _ _ _ , , _ , , _ _ _ N m . . _ . Mea SABRANA DELA U DESET KNJIGA Jubilarno izdanje - osamdeset godina od Mee TIINE MEA v TISINE roman BEOGRADSKI ZAVOD SVJETLOST I. SKELA Tri dana su topovi tutnjali, se, a dana su granate da eksplodiraju svuda oko nas. Nisam znao gdje, jer se II pi1ji rasipa zvuk, sve je nejasno i zato stranije nego napolju, nepodnoljiv tu-tanj, tama to je postala dio nas, utav besmislen apat kOjim otkrivamo strah, nemoc to nas vezuje za ovu vlanu rupu. U bunilu, ne jasno stvari ni lica ni razmjere ni smisao, tonuo sam II komar sav od panike to se iz kratkih trenut aka svijesti uvukla u moju krv i ispunila me nepoznatih strahota. Nije to strah od blizine neprijatelja, ni misao na smrt to na pilj skom ulazu zatrpanom kame-njem, neto neizrecivo tee: kao da je svijet izumro, i posljednji sam, ludi pred onim to ga Sam, jer oni to su u aptali nisu donosili olakanje, nisam bio svjestan njihova prisustva, bili su t mraka, dio bunovnih kretanja i podzemnih glasova to su se pleli u neuhvatljivom kovitlacu. Bilo je to prvi put da mi blizina ljudi nije nita olakavala, 5 prvi put da sam se osjetio nepovratno sam. Teina tog i da ponovo bude, leala je u meni mj esecima. Sve dosad. A na ovom putu sve vie nestaj e, zabo-ravljam ga, i zato se lak, ludo to sam se izvukao iz mraka u koj i me uvukao rat. I urim, kao da bjeim. Ne pitam ni za ime sela, ne me se ni ovo kretanje sjenki oko vatara, ni uzvici, dozivanja, naredbe, tihi r azgovori, iznenadan veseo smijeh. Sve je to nevaan susret u prolazu, utopljen II kinu tamu novembarske Da nije ove tihe a jake radosti II meni , sigurno bih vie vidio, naao bi h smisao u tom smue-nom kretanj u i glasovima to su se isprepl eli u besmislu Znam samo da svi ovi ljudi odl aze na drugu stranu, preko rijeke. Tamo jo traje r at, i oni sigurno u toku skelom. Razmje-njujemo se na ovom mjestu, njih ovdje naputa. spokojstvo. I nije mi ao, moja radost me tit i. Cujem Duka kako veselo o naem pre-lasku skelom i o strahu koji je preivio. A ja mi-slim svoju misao. I taj prelazak je bio radost. Pri-vidno bezrazlona, jer je ri jeka u novembru strana, rebrasta od prljavih t alasa punih sa sna-gom negdje II dubini koju misao samo okrzne, da se ne uplai. Surova je, na zvijer. A opet je u meni radost, iako je druga obala daleko, i skela pretrpana, puna ljud i unezvijerenih jer ne vjeruju ludoj ri jeci, i apat o to se desila negdje pri prelasku kad se skela ot kinula i podavilo se ne znam koliko svijeta, i sumrak, i r afal mitraljeza s druge strane to ne dohvata, ali moe da ulije strah. Ne meni, ne vie, nit a mi 6 se ne bi moglo desiti ma ta da se desi, siguran sam u to. Jedan dio moga ivota se zavrio, a drugi jo nije i nisam nigdje, pa kako da mi se neto desi na magnovenom preskoku iz onoga to sam bio II ono to jo nisam? Tiha radost i kad sam ugazio u duboko blato razgaeno nogama lju-di i stoke to se u nemiru prebacuju s jed-ne strane na drugu. Sve poznato ostalo je na onoj obali: ovdje je granica godina to su pro-le i ivota to me Zato ne pit am, i ne me se ime ovog sela, ili moda i nije selo, nekoliko ih i ne brojim. Ne znam ni ko su ovi ljudi to uzne-mireno hodaju po mraku, ili sjede. Ne me se, to bogatstvo kad postojimo samo za sebe. Nestalo je bunila, i i straha od potpune praznine. Sjedim, grijem se kraj vatre i ganuto gledam u plamen : sutra ova vatra biti i ova jeza uz i mokre noge, i misao jo na onoj obali, ona jo ni je prela ri-jeku, nije sasvim, sve biti se polako otrinu i t amne boje i gorak okus. za da, bilo je lijepo. Sad nije lijepo, ali mi je svejedno, miris sut ra-nj eg zaborava i boju uspo-mena to ostati poslije svega. Misau ju II planinama na onoj strani, su-vie je dana, ljudi i doivljaja bilo moja sudbi na da bih mogao lako da se odvojim. Dobro je to se odvajam. Sve t.o da pobjegnem, dobro mi dolo. Bojim se da me dre ove godine to, evo, ba sad Vatra to grije dl anove i lice jo guvanje u tami to uvijek nosi jo nervozna 7 paljba mitraljeza vjetrom prenesena preko rijeke: jo Samo jo rat, a sutra Zato je radost i tih smijeak u meni, za sutra. Neko sjedi pored mene, neto kae. se iz sebe kad mi ponudi cigaretu. Pita me jesam li pospan, li da puim. Ne objanjavam da nisam pospan, odvajam se. Primam cigaretu, da se opet u sebe, i ne slutim da me vjek lukavstvom panje, da me kupuje ob-zirom. Pita me kuda idem. Kaem. Jadan je, zgrbljen, nespretno sjedi na panju, izgleda star i I smijean, nikako ne spada ovamo, u ovu to prijeti olujom. Seir mu se objesio od kie, zimski kaput od krombi tofa jo peeve da ih ne isprlja, svilen al mu je oko vrata, i kravata na bijeloj koulji, siva, sa crnim prugama. Sve to jer je ne-prikladno, Ovdje samo surovost ne pada u Kuda on? Covjek prIca, sigurno je zato i razgovor, da se poali, sagovornika je naao, sluam ga kao iz daljine, mobilisan je kao ljekar, je poao od . je umoran od puta i a tamo je vjerovatno jo gore. Da nisam elio da ostanem sam sa sobom, da vrijeme to nestaje, to se tanji u meni, da n1sam htio da mislim o svemu to je sutra, s nadom, sa koja su sva odgovorio bih mu da je strano, rijetko ko ostane iv, ljekari, umiru od tifusa, od rana, i od straha. Osvetio bih mu se to je ratne go-dine proveo kod Ali htio sam da brzo za-vrim razgovor, da se to prije vratim u maglu 8 svoga snatrenja. Kaem da nije strano, za ljekare. Ali opasnost, ipak, postoji. - Zar niste mogli da se oslobodite, zbog go-dina? - Meni je To je Moda je imao set, danas ima mnogo vie. ga pogle-dam, i vidim pri odsj evima vatre: lice bapska, staro, bez ijedne ive crte, Moe li strah toliko da pojede ili je takav, st ar otkakQ zna za sebe? Pita, ne se vie ni- Borbe se stalno vode? - Stalno. - Uslovi ivota su sigurno teki. - Da. Cekaju vas napori, dugi marevi, gla-dovanje, spavanje na zemlji, vake, stje-nice, Nijemci. Istrgao me iz mira, iz sJecanja, iz eljenja, probudio u meni prezir. Osjetio sam kako me obliva pakost. Od toga rastu snage u razvija se crna mata. Kakve bih mu sad slike uasa poklonio, nakljukao ga jezom, istjerao i posljednju trun mira iz njega, ako ga ima, a ne znam zato, zbog njegovog ut avljenog lica moda, i njegovih godina, i eira otealog od kie, zbog mira mu i spokoj-stva u gradu, zbog ranjenika na onoj drugoj stranj to su ga uzaludno zbog onih koj i su sve gubili -avaj, zato me nisi ostavio na miru, ne- - zbog njih, zbog njega, zbog sebe, zbog nj enih prstiju to ih je zaboravio na kolje-9 nima, zbog svega. Ali ne, ne t reba, davole u sebi zbog ovog kukavca. Pusti ga na miru. Na njegovom licu pojavio se iv str ah, ne vie nemi r zbog ko- izvjesnost uasa koji je osuden. Raken'i krila moje pakosne mate odjednom su se opustila. Ne zbog njega. Uplaio me podzemni tutanj to se javio u meni. - Salio sam se - kaem se nj egovom neskrivenom strahu. Gledao me nepovj erljivo, kakva je to ala? - Salio sam se, zaist a. Vojnici ne vole upla-enost ni Ali u r.jemu ivi nepot rebna sujeta, i djeluje alosno. - Nisam uplaen. Moda uznemiren. - Nemate razloga. - Ah, manite. je to na uzdah iza kojeg je stajao neki samo njemu poznat razlog. Otkrio ga je odmah, jer je na granici iza .koje ga uas, i sad je vrij eme da sve kae, sutra ili za sat moglo bi biti ' kasno. - Imam enu II gradu, ostala je sama. Mogao sam da mu kaem: ja nemam enu u gradu. Sta je gore? - A onda, rat je, ne znam, ni vojsku nisam sluio. - Ne, ne, to je objasniti. Godinama sam vezan za knjige, za kliniku, za miran ivot, ni na izlete n isam volio da idem. 10 - Sad nadoknaditi. je i se zagledao u vatr u, Teko mi je bilo da ga al im, poniknuo bi da je znao pred ,kim uzdie, a ipak saan osjet io njegovu muku, jezu onoga trenutka kad se gube poznati ivotni putevi i panika goro lom nog hoda u nepoznato. Ali sve to je re-kao, bilo je suvie pomalo l jigavo, izazi-valo na podsmi jeh. Bolje bi bilo da nita nije obja-njavao. Ostala bi da se nekad sjetim, ako bih se sjetio, maloga uzdrhtalog pred iskuenjima to ga rastankom sa enom koju voli, zabrinutog zbog njene brige za njim. Bila bi to pomalo sent imentalna, pomalo smijena slika, ali podnolj1va. svejedno mi je, ne me se ovaj tunih ni njegova ena, sigurno istog ova-kvog bapskog lica, ili moda za glavu via od nje-ga} jer mali mukarci vole amazonke. Gledamo u vatru, odvajamo se. Ja gledam una-prijed, on unatrag, moje je njegovo sutra, a njegov proli mir je ono to mene to e-lim. Ne bih se mijenj ao s njim. On sa mnom bi, sigurno. A moda je po nekoj pravdi, pravednijoj od moje, trebalo da se zamijenimo, i da se vratimo odakle smo doli, u naviknuta: ovako bi moglo da bude teko i meni i n jemu. Ali nas niko nije p.i tao, a i da je p itao, ne bih pristao. sam mnogo od ovog povratka. Kad sam podigao pogled s vatre, vidim da je mislio na Pogl ed mu je tup i nesabran. Ra-streseno mi- pr ua cigaretu. Ne mogu da je uzmem, prvu sam platio razgovorom koji me mogao od-11 kuda ne bih elio. Jo ne vjeruj em sebi, ali sam nego to moj strah sluti. Za-palio je sam i gledao me tako da sam znao da neto da zamoli : to je onaj trenutak kad li ce oivi i na njemu se vidi misao iako jo nema, ol:; je njegove znaju, zato su unaprijed meke i pod-mit1jive, spremne da se svide i da privol e, pret-hodnici i poslanici dobre volje. Zatim dolazi jedna od mnogih koje bi mogle i koje se biraju da bi utisak, ali nisu uvijek i naj-prikladnije, jer je izbor brz. - Da li bih mogao ... da 11 biste htjeli neto da mi J e li ga osokolila moja izdvoj enost, moje tanje, moj rastresen pogled? sam ohrabrio nj egovu nesigurnost. Ili se hvatao za prvu priliku, da je ne izgubi. - Napisao bih eni pismo, zaboravio sam ne-to da joj kaem. vam hiti teko, stanuj emo u centru - dodao je na moj vrlo gest koji nije nita drugo nego da sam se naao u glupom poloaju glasnika to prenosi lijepe el je starca amazonki. - Molim vas. Glas mu je drhtav, prisilio me pa ga poalim, bojim se da ne - Dobro - kaem. - Pomalo sam na prvim koracima II mir me teki uzdasi nad sitnim bri-gama. Iz svoje ljekarske torbe izvadio je mapu sa plavkastom hartijom za pisma (kamo da je ponio jedne vie), paljivo izvukao naliv-12 -pero iz unutranjeg depa i da pie na ko-ljenu. Stavite : negdje na poloaju. Zar ne smijem da napiem gdj e smo? Smij ete. Vi ba ne znate za alu. Pogledao me nije razumijevao moju f rontovsku duhovitost. Sigurno je mislio kako je glupo aliti se s takvim stvarima. me se vojnici sve ne ale. A ja sam ga zadirkivao i saaljenje i prezir to sam ih ne-kaku istovremeno prema njemu. Nastavio je da pie svoj u poruku amazonki se da ne uzdie suvie glasno. Poruka je, izgleda tuna. Teko je bi10 zamisliti da pie o ljubavi. smij ean, s mij ean je sad, sa ovom svojom torbom i pokislim ei-fom. I vojnici imaju svoj isklju- nego ene. mu se. I u nastupu veli-kodunosti , potpuno nepoznatog porij ekla, jer raz-ioga nije bilo, pomislio sam da mu poklonim svoju konu partizansku torbu, lijepu i i to je najvanije, sasvim Pomogla bi mu da makar malo ublai svoj nepopravljivo civilni iz-gled. Ne bih bio mnogo u torbi su mi smi-jene uspomene, slika djevojke to se udala za drugoga jer nije vjerovala da se iv vratiti iz rata, pismo prij atelja u kojem javlja roditeljima da je izgubio nogu, poderane koj e ne bi bilo tet a baciti, kao ni sliku, dnevnik koji nije vrijedio vie od neupotrebljiv, suh, konvencionalan, sav od krupnih to su otkrivale oduevljenja a skrivale ivog 13 I ta jo? olinjala za zube, ratni veteran kao i ja, neto partizanskih listova tampanih u zemunicama, vie sentimentalni baga nego potre-ba, engleske s mirisom diditija jo iz Engleske. Zaista, malo nosim u novi ivot. Sve to imam, to je u Ali je misao o poklonu bila samo misao o odvajanju. Torbu nisam dao doktoru. Moda je ne bi ni primio, a moda bi s njom izgledao jo beznadnije. A nisam mu je poklonio najvie zato to nisam htio da ispadnem smijean u njegovim zato da mu je poklanjam? MO:lua bi lake shvatio bezrazlonu grubosi nego bezrazlonu ve-likodunost. Ali, to je moja misao, ne njegova. Kad je otiao, vatre su jo svjetlucale. Ne-daleko od nas tekla je iroka crna traka rijeke, crnja od sa sablasnim nervoznim odbljesci-ma upaljenog svjetla. Drao me za ruku, dugo, bilo mi je neugodno, ruka mu je vlana i drhtava, gledao me u pa se okretao rijeci. je na koga vode na odsluenje kazne, dri se za mene posljednjom snagom, a ja jedva da mi pusti ruku, da ode. - Recite mojoj eni... Nita, sam na-pisao. Sapat mu je pokuava da govori hilo ta. Odahnuo sam kad je otiao u mrak. I eto, desilo se da. smo se mimo ili tu, na obali rijeke to me stvarno dijelila od rata u koji je on iao, a taj na koga docnije toliko misliti, ni je u meni ostavio nikakva traga, nisam snanije doivio ni njegov lik ni njegovu sudbinu. Suvie sam bio obuzet sobom da bih mogao da 14 ga primijet im nego mimogred. Ostao je sjenka, zrnce, nevanost, manje nego nita. Dodir-nuo me, a dodi.r nije ostao, sam ga, a II uima je ostala tiina. Kasnije nisam ni elio da oivim njegov lik, drago mi je bilo to je ostao samo sjenka II mome Pismo sam stavio II torbu. Amazonka se raznjeava.ti nad mirisom diditija, koji plavka-sta hartija upiti za 2. NOe Kao troma uzdr htala ivotinja polegla po zem-lji, II voz na maloj stanici. Opipam oklop t e ivotinj e, hladan i sigurno prljav, dugo je ni sam vidio i potrebu da je dodirnem. Sjenke ljudi ulaze II vagone, dolaze iz tame i ulaze II tamu, jer samo naprijed, na oronule nemani , svijetle II dva i ara, okolni mrak jo teim. Moda je i moj brat ovim ljudima. Misli da moe da bude ovdje? Moe da bude i ovdje. Kad si za njega posljednj i put? Cesto za njega. Bio je II zatvoru, II logoru, II nekim naim je-dinicama, ali nikako da ga Stie me samo glas. Znam ta Duko da pita : zar jo vje-ruje da ga Da, vjerujem. je da ga ne Volio sam ga vie nego sebe, ili bar kao sebe. Suvie je dobar, suvie lijep, suvie drag da ga vie ne bude. - Da pretraimo voz? Idemo od kupea do kupea, zovem ga po ime-2 TiSIne 17 nu. U toploj tami uskih odjeljenja diu nevidlj ivi ljudi, razgovaraju ili odgovaraju ili se smiju. Volim ovaj na svijet to uvijek misli na alu. - Ako nosi rakiju, ja sam onaj to ga trai -odgovara neko. - Duan nam je - veli Duko. - E, onda produi. Idemo dalj e i opet ga dozivam: ko zna, moda je ba tu. I malo mi je s'mijeno, a pomalo i tuno to ga traim ovako, po mraku. Ne odziva se, ali ja ne ga. Duko nij e ba sasvim uvjeren. Kae dok stojimo u tijesnom hodniku : - Trebalo bi nekako traiti. Ne osla-njati se na - i Sjedili smo poslije cio sat, a moda i due, II potpuno kupeu, a nismo znali kad voz krenuti. Nisu znali ni slubenici na toj izgub-ljenoj bezimenoj stanici, i zalijepili smo se za drve-ne klupe se u ruke sudbine i nekom ne-poznatom koji je upravljao voznim redom. Sve je tiha jamska t ama, neosvij et-ljeni peron, fenj eri kao svici zalutali II ovu novembarsku i ovaj voz to moe krenuti naprijed ili nazad, sad ili nikad, samo to je meni svejedno. Kao da su nestvarni, i kao da je sve pomalo nestvarno, glasovi se javljaju na-polju pred vagonima, i u susjednim kupeima, sa-svim nerazgovjetni, ali, ne pospano ravnoduni. Drago mi je, ne zbog njih. Bojim se da ne n8!i.de nemir. Mogli bi da ga rode mrak i ovo guvanje sjenki svuda oko nas, tudi glasovi to ive sami, voz to ukleto stoji. Ali kad mislim O njemu, ne javlja se. Zato se smijeim u sebi. li sebi zato to je mrak, a i da nije mrak. 18 Drugog se to ne niti bi iko shvatio. Kad bih rekao i Duku: bojim se da ne nemir, ali ne nailazi kad ga Duko bi mislio da nisam sasvim pri svijesti. Zato mu ali je dobro da znam lijek: nemir da ne bi doao. Duko postaje mirnodopski nestrpljiv: Ovaj voz se ba ukopao! Sta te se Sad nita ne zavisi od tebe. Da pitamo nekoga kad polazimo. Sutra Ili nikako. nas u zo-ru. Spavaj. - oko Glas je enski. Odmah pored mene, uz prozor zakovan daskama. Nisam vidio uz koga sam sjeo. Duko je na klupi do mene. Odmah je zapalio i upaljenu ibicu drao malo due prstima, lice, Ona se osmjeh-nula. Svidio mi se taj siguran, prijateljski osmijeh. U mraku to se sklopio nad nama kad je Duko otresao prste, ostalo mi je to za trenutak osvijetlj eno lice sasvim kratko u svijesti. sa-tima jedino lice izdvojeno iz tame, i jo ensko, moglo bi due da se pamti. Na alost, ili nUe lijepo, i uzalud svijetli preda mnom. Ni onaj pogled nije mi se vie dopadao, mi se samo sia:uran, a ne prijateljski. bio je zid nje i drugih ljudi, ni odbrana, Mogla je mirno da stupi u razgovor sa svakim, da prui 'korisno obavjetenje, maloprije, da se naali ali ena biti samo ako se uda. SV,e sam znao o njoj, odavno: sigurna u sebe i zato nera nji va, uvjerena u svoju snagu, jer je hladna, lojalna a svog osje-,. 19 samostalnosti, ponosna na kostrijet samoj sebi nametnutih Mukarce ne podsti- na osvajanje, na dunosti, ako doive lju-bav, nastojate da je svedu na razumnu mjeru. Duko mi neke znake, gura me u rebra, udara II nogu. Ne znam ta Zato kaem glasno: - do prozora. Drugarici biti hladno. J a bih joj rado poklonio ovo guranje u rebra i udaranje nogom, ali ona je, naravno, neranjiva. - Nije hladno - veli. I: - Naviknula sam. Jasno, naviknula je na sve na ta se ne vri-jedi navikavati. Voz je iznenada krenuo, naglo, kao u trci, ali to je varka, jer se odlijepio, vidjelo se da je da mili. - Kuda ide? Nazad? - Naprijed. - Ne, nazad. Ipak je iao naprijed. - Pa ovo je pravo da se pobuni protiv ovog naeg podsmijevanja, ali se nije javila ona, nego Sestan. Dva dana putuje s nama i nas svemu to ne znamo, a mislio je da mnogo tota ne znamo, i eto sad vidimo da nismo uspjeli da pobjegnemo. - Nemate pravo - kae svojim glasom spremnim na dug napor - rat jo nije zavren i ne moe se Boe, kako je lijepo kad neko sve zna i kad da kae i drugome. Ali Duko ne misli tako, sjetio se u toku dva duga dana s ovim to je govorio opirno, ali sasvim jedno-stavno, da nam je sve nejasno, 20 da nam sve treba ali abe-cedom i na njoj. se da ne kae togod nepoznato ili neto to bi bilo ma-kar malo On zna samo za dvije strane, uvi-jek i u svemu, samo za dvije, jedno i suprotno, da i ne, mrak i svjetlost, prastaro dobro i zlo, sa-mo dvoje, nikad ni'kad nijansa i prelaz. Ne zna za kolebanje, nikad ne grijei, nikad nij e u sumnji, nikad se ne ali. Salu, moda i s pravom, smatra grijehom, nekorisnom a opasnom igrom duha, jednom zauvijek utvrdenih vri-jednosti i svetinja, makar bile i drvene. - Ne, ne varam se - rekao je Duko svad-ljivo - i ne Ni nakon deset godina i tad nai vozovi zaka-nja vati i ovako po stanicama, i hvala bogu, jer da je ne bismo bili koji smo! A onda je Sestanu nepravdu, koju dugo pamtiti, mu da govori, sigurno veoma dugo i veoma ubjedljivo: je da pje-va. Nema sluha, ali to tedro glasom. Djevojka se nasmije: - Dobar glas. - - kae Duko. I nastavlja svoju pjesmu, u namjeri da ubije Sestana, nog to hulj enje ostati bez odgovora. - Pjeva strano - kaem djevojci - ali bo-lj e i to nego da onaj drugi do On ne dozvoljava smijeh, osim ako je pravovjeran, ne dozvoljava razgovor, osim ako je dosadan. Kud on trava radosti ne Opisujem i nju. - Tie - kae ona. - vas. Sta vam je skrivio? 21 - Davi nas danima. Imam da nikad od njega. - I sad mu se svetite, kriom? da je sablaznim igru koja je izazvati i, naravno, pretjerujem. To to govorim nema veze ni sa Sestanom ni s njom, ni sa osim s jednom koju ne podnosim. Ze-lim i da joj se zamjerim. - Ne svetim se, pokuavam da ga opiem, dok On je mesija uvjerenja koje ne shvata, i svo-jim upornim mesijanstvom tri nevjernika dnevno. Nita ivo, niUa ne smije da se desi, sve ima svoj kalup i svoju formulu, nema ih mnogo, kao ni bojih zapovijesti, ali su stroge i dosadne. ih, je, jer su neprikosnovene. Sta da radimo? Ostaje nam da hu-Iimo ili da Ona Pitam: Spavate? Ne. Sluam. Jeste li ljuti? Ne. Zato? Eto, nita nisam postigao. - Sigurno mislite da pretjerujem. - Kako mogu da znam? Ako govorite ozbilj-no, mislim da mu pridajete suvie - Ako govorim neozbiljno? - Onda je svejedno. I onda ne govorite o njemu, o sebi. - I ta u tom mislite o meni? - Da mislite neozbiljno. Zna i da se naali, ne vidim je, ali njen siguran osmijeh. Njoj je sve jasno. 22 - Da ga pozovem da sjedne do vas? On je ozbiljan. Ona se nasmije: - Ne, hvala. J taj smijeh mi je poznat, uzdran, jedva jan, samo njen, kao da nije drugome, kao da je otkriva, a ona to Jedva sam ga onda, i ostao mi je tajna, kao i sve II toj Da to nije ona? - Va glas mi izgleda poznat. - Ne vjerujem. - I smijeh, pomalo taman, priguen. - Gdje smo se mogli vidjeti? - Nismo se vidjeli. Bila je i mrak. - Onda to nisam ja. - Steta. - Ne znate ni ko je? - Ne znam. - Onda moe biti svako. - Ne moe. Voz umorno, kao da U blizini je rijeka, je po od koje se noge, a vazduh u 'kupeu postaje sve tei od dim .. i isparavanja odijela. Iza pregrade se teki umoTIl..i glasovi to pjevaju muci uz inat, kao u sva-kom ratu, pjevaj, majko, kad II borbu at' ne ako ti ne i u tom upornom mraku to nas upija i niti ne-primjetno se gube granice izmedu stvarnosti i ne-stvarnosti, i sve pomalo na onu nekadanju izdvojenu iz drugih, obiljeenu tajnom. Sve je 23 bilo, a opet na san, ni na ne mogu da se zaustavim jer nita ne znam, a drim se sje- uporno. Nij ednog putokaza nemam za tra-enje i zadovoljavam se onim to je bilo, od toga je u meni ostao pun osj neistroen i nezado-voljen, i ostao je nekakav sanjarski miris, druga dimenzija, izvan onoga to se deava. Samo, da li se to nestvarno javlja u kad bi moglo da mi bude teko, kao odbrana od ove pjesme nespokoj stva kojim pri-jeti Duko me opet gura u slabine, - Pusti me do nje. - Ne mogu. On upali ibicu: je zaspala na mo-me ramenu. Tiho se nasmije: - Ni njoj znati imena. Ali za ovu cemo sigurno z,nati da je postajala. Njena kosa ne mirie na sijeno, na gar i na sapun za pranje. I neprijatno me golica po vratu. I neugodno mi je uz nju u ovom smijenom poloaju. Ali je putam da spava. 3. RIJEKA Sunce nad rijekom, odbljesci na vodi, II meni iri na. Rat je sasvim daleko, za cijelo jedno prostranstvo promjene nastale od sitnih mijenja-nja to su postala kad su se sva desila. Cini mi se da sam povratak uvij ek ovako za-miljao: prostrano nebo bez prijetnje, sunce to boje, pomalo tupo zbog kivanja. I vedra lica oko mene. Ljudi su zaista vedri. Gledaju niske muljevite obale obrasle ibljem ili mutnu vodu rijeke, do-vikuju se s onima na gotovo potonUlim prista-nitima kad brod pristane II nekom malom mj estu, i smjee se zadovoljni zbog Ili ja elim da tako bude. Primam ono to jeste, ne dublj e, kao boju, miris, um, to mogu da gledam i slu-am, nizato, obaveze da mislim opre-zom. Navikavam da ive slobodno, bez pre-zanja. Ne dublj e, ne velika je prednost ne praviti kombinacije, ne strahom koga vie nisam svjestan, ali koji je sigurno postao moj 25 skriveni orijentir, tajna libela negdje u meni, uvi-jek iva, ne ne smislom ispod Ne bojim se tog potkonog smisla, samo mi ne treba, jo, dovoljne su i vode koje se vide, zato tragati za ponornicama ? Ne potrebu za ga se ako i sjenka njegova, svoje gubitke u svetotajne rtve, s vremena na vrijeme, ih tamjanom tihog ne dublje, ne tee, mogle bi da po-stanu nepodnoljiv bol. Brod je malen, vedar, ustar, ne ure-dan i ne ozbiljan. na svoga kapetana, koji nije ni star ni mlad, ni strog ni bezbrian, nije suvie ponosan, niti se ljuti to je na ovom brodu. Ugodno se u ivotu, iz-gleda. Iz svoje kabine donio je dobro upska vino svesrdno nas ponudio. Pije i on, s uivanjem s Stojimo kraj kormila i upravljamo po redu. Kapetan uzima samo kad obi-ljeena mjesta, potopljeni brodovi i Duko kako smo sve putovali, pjeke, na konjima, na 'koljenima, eljeznicom, Kapetan o vonji u ratu. - Jeste li vozili Nijemce? - Naravno. Ne se. Ni mi. I ne se to se ne Jo bismo razgovarali. Sad je sve u redu, lijepo i dobro: se iz rata i nismo zlopamtila. Divimo se pomalo kapetanu. njegovom preplanulom licu, bijeloj kapi s lenge-rom, bezbrinom izrazu i zanimljivim Ne smetaju nam njegove vodnjikave ni nos pIJa-nice. Zadovoljni smo to je paljiv prema nama 26 i to se nimalo ne plai naih uniformi i oruja. Iako je to Smi jemo se. I se smije. Samo to ona nije vie od jutros, od kad je sunce obasjalo brod. Iznenadio sam se. U mi se runa. Cel jala se slobodnim pokre-t ima, se na nas, naom si- je bila i runa u inj elu, sad je rascvjetana ljepotica. Sta su od nje jutro i sunce? Ili od mene. Li jepa je, ali ne zbog pravilnosti crta, zbog samosvojnog. Dj eluje sigurno i skladno. Naj-prije se izraz lica, miran, povjerlj iv, nekako s da ne krij e pra-zninu. Poslij e, dok smo stajali kraj ograde, gleda- naselja uz koja je brod pristajao, bio sam joj zahvalan to ni je urila da pokae ni duhovitost, ni zamornu sentimentalnost, ni uzdranost, nita od svega onoga to lj udi u prvom susretu nude j edan drugome. Bila je, rekao bih, s mj erom nepo-sredna, nenapregnuta, posjedovala je onu rijetku sposobnost da stvori oko sebe klimu povjerenja da se lako. se. Ta oso-bina koju sam volio kod drugih, a koju nik.ad ni-sam teio da sam st eknem, kod nje se ispoljavala tako bogato da sam bio nepogreivo ritam, ona je prema njemu pode-avala svoj. Njena misao kao da namjerno nij e prelazila visinu ni obim a njena r aspoloenja nisu bila hirovita ni uporna, podeavala su se pre-ma drugima. Cinilo mi se da u sebi uvijek moe i dublji smisao i puniju veselost i duho-vit iju samo ako to i ako joj je to po-trebno. Ali time to se nj ena 27 nost nije nita gubila. Priznajem, gotovo sam odu-evljen njome, zbog promjene od oduevila je i Sestana, jer je s panjom i bez dosade saslu-ala njegova miljenja o svemu i ne pod-smjehnuV'i se ni poslije, kad smo bili sami. Pamtim ta sam mislio o njoj, ali to mi jc sasvim svejedno: vjerujem utisku to ga je stvorio ovaj trenutak. Drugi trenutak ne'ka stvori svoj utisak, i on moe da bude ma koliko bio I eto, stojimo s kapetanom kraj kormila, svi pomalo Djevojka, u bluzi i suknji ma-slinaste boje, objema rukama golim do lakata dr.li veliki i smije se s Dukom. Pomalo ga mrzim. Vidim: kapetan gleda u nju. Njena obla ra-mena, malo povijena za kormilom, kao da podrhta-vaju u zanosu, jer u pokretnom pulsira srce broda. Ona ga upravlja njime, mu udar, od njegove snage to ne prijeti. Faun-ske kapetanove poudna piruju dje-vojku pretvorenu u sirenu na pramcu gusarskog broda, ustremljenu a vezanu, u skoku, suncem i vodom i dalji':lom, za kojom tnemo ne da se priblii. I odjednom osjetim kako srce broda pod mojim nogama. Ne klizimo, lebdimo nad od-sjajem vode. Radost, prisutna danima, razbuk-tava se u poar to bjesni i zasljepljuje. Nasmijem se, valjda suvie glasno i razbludno moda, jer se ona okrenula i pogledala me. Ali me ne prekori-jeva. Iona se smije: varnice sunca i rosa rijeke su joj u Naglo se ispod njene ruke uhvatim za kormilo to se lako podaje i nudi spremno na svaku ludost. Sad su isprepletene ruke na 28 malo ih je, htio bih da ih je mnogo vie, mojih i njenih ruku. Laktom doj-ku, miicu mi pri vlana toplota enskog pazuha, bedro je uz moje, drhtavo. Struje krvotoka su nam se izmijeale, jedan jedini ritam, lud i Udar vode o pramac potresa nas u korijenu i brie svijet oko nas. Suncem zapaljena olovna rkjeka, i samo nas dvoje gotimo u tom p da ima t i. Jo S3.m voj-nik: se opter:etiti, se ne vezat i. u tom S'anJarskom svoj"=! p:>tpune slobode, da umrem i da nemam, i ne mi,.. o kao. o disanju. jednom uniformu, o,vo pre1arzmo sta-nje tra,j.a.ti, I neto, drugo. Ma ta bio, ma k.alkav bio, neto drugo. Ne zbog uniforme , nara.vno. Sad sam vezan za nju na dan na6n, postat]a je kom. koji je ivio samo jedanput. kou, moda ni osjetiti . Gledam se u izlogu: irzdu".ena prilika u runoj kinoj k:albanici, mrava gl:ava s upalim cama., nespretne oputene ruke, sumornn i,zgled, sve loe sastBfvljeno. Jesi li ti to, vojni6e? - pHa m sam sebe. Da. Pa ta? Ne izgleda ba> slavno. Vrlo vano. I ja kaem. Onda popravim z:ategnem kabanicu, duge ruke ugunam u depove. Isprsi se malo velim. - NalSmij ae se. Kome? Sv,ejedno. Eto, sad ni'je tako st rano. Nije. 109 Smijena je ta mala sujeta. Ba me briga kako izgledam. Zato je to vano. Ali eto, va'no je zbog Izlog pred kojim stojim pripada jednom komi-sionu. Sve ostale radnje su gotovo prazne, rat j e sve istrugao, sv,e odnio, a ovdje je obilje, pristiu ostaci bogzna bogatstva i uspomena. Iza stakla su srebmoi (ako se ima ta, moe se i bez njih), starinski od zlata, prstenje, tanjiri, ikone, slilke, u radnj l su namjetaj , ogledala, sve od bombardo-vanja za kukuruzno bl-ano na kroj u rata. Ni je loe. Sta rade oni koji nisu ili nisu imali? U radnjj pred tezgom sitna ena pokazuje ne-to trgovcu. Njega vidim s lica: hladan. uvredljivo nezainteresovan. Pospana: izraza, budan samo i2 obzira prema eni, on kae neto, sigurno cijenu onoga to ne vidim u njenim rukama, ali tako kao da to nje radi, da joj uslugu, iako mu to nije potrebno, iako je o tome dosadno i r:azgovarati. I Zena gleda u ono to nudi, i ona zaprepatena valjda trgov- ponudom, nadala se da mnogo vie i sad misli ta da radi , da da budzato ili da se vrati, a moda je i precjenjivala neku svoju uspo-menu, ili se s njom prabala, posljednji put, prije nego to je preda u ruke. Rastani se, mala zbunjena eno to ti vidim samo uska u crnom, rastani se od. tog znaka panje. Sa- sve u uspomenama ako si, stara. A ako si mlada i lijepa, zato su ti potrebne uspomene? Posluala me i pruila trgovcu crnu kutijicu koju je donij ela sa aljenjem a predala s nj em. 110 Odvojlo sam se od izloga nezadovoljan. Ne volim poraze, pogotovu kad ih nevolje ne-izbjenim. Nadao sam se, ipak, da se sve ne-kako ljepe svriti. Doao sam do ugla i okrenuo se: ena je iz-lazila iz radnje. Bila je mlada, u crnom manti1u j crnoj beretki, je ne, nije to je ona, udata ena umornoga starca to II mom jo sjedi uz vatru, na oba.1i rijeke II mraOnoj - Imam enu - uzdisao je -ostala je sama, htio bih da joj piem. Njemu je to bilo potrebno, ne njoj. A moda je i njoj potrebno: ne smijei se, hod joj je nespretan, kao da je nesigurna II svoje tijelo, nesigurna u sebe usamljenu. ko-joj rast u grudi, i koja se krije se po-gleda, ide na klavira. Ula je u kapiju stare kamene zgrade. Sirok hol, prostrano stepenite, korak zvonko odjekuje, praznina ga prima i prenosi pod hladan svod, polutama, mrtvi luksuzni lusteri, nestvarno na ivot prije rata, znam gdje sam posljednji. put stajao s Lilom izdvojen iz gomile mladih ljudi, sad ni sjenki nema, je mrtvo, sve je bilo pradavno. Uao sam za njom kroz ogromna vrata to su je progutala nevjerovatno malenu II tom prostoru prevelikom za nju, i sjeo u dno velike sale, sam. Sasvim sam. Na pozornici ljudi s violinama, tru-bama, kontrabasima, Nikog ne poznajem, i nemam nika kvih oba-ve7.a osim da ostanem se izdvojen, stran, nita nije moje, i mogu da budem lli i surov. Udaljujem ih oo sebe, potirm crte lica, guim ghoove do neprepozna'Vanja, pre-k.id!am svaku ljudsku vezu sebe i njIh, po-smatram ih obesmiljene, putam da ive preda mnom bez moje s-ami sobom, mog nruzumijevanjra i podr.lre, bez mog opravdanja i kritike, bez moga Udaljuju se. nama je zijev praQ:ne sale, i to nas jo vie dijeli, ali ih vidim. Samo ih vi-dim Sve to k3ia da nema svrhe ni smisLa., i sasVlm je grotesknO". Sjede mrtvo uko- za, ili se uglaro iznenada uzimaJju !instrumente i bez ikakvog razloga, bez patrebe, puta'ju u prazninu sale iz-dvojene, ilskldrane, dijelove fr8lZa, prazne tonove to pa opet klonu jedan prem3 drugome, sastavljenih gkwa i nazdvajaju se na razdjele, kaD lutke. Sagnem gLavu da i.zbjegnem SUST"et s tim stra- panoptikumom, koji sam izr.eirao svojim Svijet ne mO'le i,vjeti skladno b'..! nae po- j. ne treba ooricati sebe radi. On ivi bez nas, ali nama je neophodno da ivi skladno, uasnuti ako nije "ba'ko. Nagla tiina, kao rez. Odvajanje od sebe. Okrenut sali uskim mravilm dirigent j lakim udarom palice o pult potvrdio muk. Olga je za klavirom, s rukama u krilu, sputenih na dir-ke. Pred njom sitnom je ogromno s krilom podignutog poklop-ca, nesarvladivo. tjeskobu zoog nje, zbog nespokoj stva. Cesto se s oni-ma koji pollau ispit. 112 Iz tiine su izronili du boki sumorni tonovi ro-ga, kao da dopi.ru iz umskih iz nepozna-tih predjela, iz naih slutnji. Prodrli su u mene, odmah, na prepad, bez ikakve prepreke, zatekli me otvorenog za ta'j tihi sluktavi podzemni zov. svoje unutranje redove, prepadom, zauzimam busij u otpora, smirujem uz- Uspijevam da se udaljim bar toliko da mogu da pratim smjenjivanje ritmova, se zla spoljanju stranu stvari. Samo me klavir ne ostavlja na miru, otima se iz mase zvukova i pokuava da ivi sam, uporno se pro- nekud, kroz neto, radi Ta strnsna tenja, to upo'rno za-gluivano je lL to sam ivot? Polako me zatrpava nemirno obilje zvukova me svega nevanog, me sa smislom, jedinim koji postoji. I nimalo se ne to ga nalazim u onome to znam, drago mi je to se Vidim ga u slikama. Ali slike su samo sred-stva, njih ne mogu da izbjegnem, bez njih ne bih mogao da se iako je vano ono to je ispod njih j, oko njjh. Oduevljenje i sunce. Teko bih mogao da se sjetim kakvo je vrijeme zaista bilo, pamtim ga kao I to na onaj svje kao u rano jutro, ili II bez tekih sjenki, veselo, kad nadaleko zvoni zvuk i doziv. Dan koj i se ne zaboravlja, jer je zraka, sav od svjetlosti i svj etlucanja. N e mislim o uzroku: i on je lijep, zbog ovog trenutka koji ga uljepava una-trag, koji ga naknadno obasjava. Izdvojen sam, u ft TlSIne !l3 tome i jeste sve, u tome i jeste Sm4sao. Izdvojen, ne usamljen. Postavljen u iu svijeta, meta za-divlJenim Izginuli su u borbama, prepo lov-lj eni su, a li ja vidim kako me gledaju, radi mene s u na okupu, zbog mene s u I ja zbog njih, i zbog ovog trenutka koji se nikad po-noviti, zaoijan u svjetlost. Obnevidio, gorim. Raznosi me oduevljenje u ne mogu da se sakupim. - To je zbog nas - kaem, ne da su mrtvi. Kao da sa sv.a Ioni su pomenuti pred strojem, ali sa-mo ja za njih, i oduevljen sam, wnjesto njih. Da im kad sidu odozgo, ne ono to znaju, da je to da se za primjer. Leali smo na vrhu brda, poredani po rubu kao poluotvorena lepeza, na tvrdom snijegu bez pod suncem bez toplote, ostavljeni da to moemo, ne da se pod tim podrazumijeva i smrt. Smrt nije cilj , nost i Cilj je: da. to moemo. Ali nije nam tako nego: ne smiju Kao da su na tom ot vorenom vidljivom sa svih strana, ukopali pet merzera, a ne pet izmravljenih izgladnjelih, premo-renih, odbrojanih, iz stroja. Ne smi ju Zar to zaista od nas zavisi? Otkud toliko povjerenje? Leali smo na rubu brda, sa glavom nad lom strminom, kako nam damari bijU. Nismo razgovarali, nismo se gledali. Svoj petorici tiina se omotavala oko vrata. kao uzica. Ne smi ju Sta smo mi? Brdo? Rijeka ? Trava neprola-zni ca to se uvida oko n ogu? Izrasti, brdo. Prelij se, rijeko. Ne daj t e im da Od toga mnogo 114 zavisi, od toga sve zavisi. Toliko je kao da sudbinu svijeta d'I'imo svojim uaren'i:m ru-kama. Vrele dlanove poloim na tvrdi snijeg, s obje strane pukomitraljeza, kao u molitvi. Da rashla-dim nespokojstvo to treperi svim mojim, struna-ma: ovo je moj naj tei ispit, da vidim ko sam, oi izmjeriti me moe samo uas. Bez njega sam ne-pozna.t sam sebi. Ni na ta ne zaklinj em, znam ta elim, ali ne znam ta mogu. Prsti se da se zariju u bjelinu, da se ukopam. Sre- naili su, i nemam vremena da mislim na sebe. Ne znam koliko je sve to trajalo, mi se da je tek da ovako leimo odav-no, oduvijek, u to potire vrij eme i svij est, rukama i odjednom opleteni stra-hotom to je kao udes zapalila nebo i zemlju. Vazduh je gust i uaren od zviduka metaka i tre-ska granata, mi smo izvor i meta smrti, samo ne vodimo O tome, i ne znamo, jer je sve suvie neprirodno- da bi se prirodno mislilo. Po-stajemo dio haosa, dokI'3ja pojednostavljeni, sa uga.slom matom, da' sagledavamo po-sljedice, svedeni na nekoliko pokreta, i na nekoliko jednostavnih misli, toliko da su potisnule sve osbale, hladni i zapalj eni isto-vremeno, pretvoreni u nepojmljivu surovost bez oprotaja" u bezduna smrti, a, opet je u meni ivjela: misao, ili gotovo misao, da bih samo de-setak metara nie bio zaklonj en, i da bi bilo pa-metno kad bih to To je bila misao tijela to se bojalo,' ua6nuto na tom r3.2:diranom to je buktao kao da ga raznose eksplozije iznutra, 1 115 iz njegove utrobe. Raznijeee i nas. Ali nisam slu-ao tijelo, nisam ga ni prisilio sam ga da se pokori, kao da smo dvojica, nesaglasni, a neodvojivi. Tijelo je reagovalo prirodno, ja sam ga natjerivao da se razumne zatite. Meci su ispleli vrelu mreu oko nas, geleri rasprsnutlh granata rezali su vazduh, i kad se glalva nesvjesno pribijala uz zemlju, di.zao sam je silovito, kao II ljutini, pobunjen protiv svih prirodnih postupaka. Kakva prirodnost. Bilo bi prirodno da zavritim u strahu, da se zabijem pola metra u zamrznutu zem-lju, da pobjegnem u zaklon, da se od smrti, a znam da i ne znam. da ne mogu, ne smijem. - Nije vaIlo - kaem svo-joj slabosti bez ikakve logike. I pronalazim raz-log koji bi me u drugoj prilici obeshrabrio: - Kad te pogodi, ni znati. A opet: - Nije vano, saberi se, idu. I uspijevam da budem Samo prst na i oko na bijeloj padini, i Jlapreg-nuta elja da odbrani.m svijet i hladna jednostavna misao bez tij ela, koje zaboravljam. cio kraj modroga odsjaja na bjelini sni- kako se u meni mjere, mogll sve, da pobijedim strah, da ne mislim na sebe. To oslobodenosti, kad se ne kad nema sitnih stvari, pomae da se pod sjenkom smrti sazna sve o sebi, i lijepo i runo. Muzika je naglo i tiina me nala gotovo zatrpanog slikama. Kako su se javile? Polako sam poao stolica prema izlazu. Sve je jo bujalo. u meni od. zvukova. Uzbudili su me, o-ivili, probudili oduevljenje, probudili usam-ljenost, moju tiinu potpunijom. Moja uzne-mirenost postala je bogatija. 10. NEMIR Ravnoduno naselje mrtvih, beskrajno II ki-noj izmaglici to ne doputa da mu se vidi gra-nica. Zatvaram II sebi taj mrtvi prostor, da ga odstranjujem ga da me ne savlada, branim se od tuge gledanjem, vidim umu krstova i mrn.vinjak humki, uleglih i svjeih, mokre por-culanske fotografije, saksije sa olinjale divlje rue, dosadno groblja bi trebalo pretvoriti II igralita, kao to smo dok smo bili djeca, i nikad ne dolaziti kad pada kia. Bojim se da me ne moja pusto, ovo bi mogao da bude njen dekor i nj eno podneblj e, nadam se a uas, postajem nestrpljiv i pourujem gJl, izazivam da to prije da bih prekratio Gdje si? zovem ga, gdje si? - i to to mogu da ga zovem, najsi-gurniji je znak da ga nema. I slobodnije diem pogled ka mutnom niskom nebu, tu oomah iznad crnih pokislih grana, kruim oko sebe, ne se, znam ta je ta i gdje u meni. Neka budem tuan, samo da me izgubljenost ne u sebe, kao II muli, II ivi pijesak, u vodu. 117 Okruen sam nepoznatim ljudima u inje1ima, sluamo govor o n jemu ivom, bivem, ne ovom to lei u sanduku nad rakom. Bio je dobar komandant, hrabar, neumoran, vjeran revoluciji. Ja znam o njemu i vie, vidim ga sasvim mladog, uvijek u pokretu, nemirnih s preranom bo-rom surovosti na licu, upletenom u izraz zanesenosti. Cesto sam razmiljao o njemu, s njim razgovore, ne se da ga glasno pitam, ne zato to mi moda ne bi rekao, to nisam ht io . da otkrivam sebe. Nije mi bio uzor, ali ni prijekor, jer je bio sasvim od plemenitije kovine, njegova strana vo-lja branila ga je od koja je nas ponekad na-padala, prekalio se u vat r i koja bi mene sprila, ivio je samo jednom jedinom milju, sebe, odgodivi slabost . J a sam bio ono to sam mogao, 0'Il ono to je htio. Razgovarao je s nama, smij ao se, sporio, ali uvijek s namje-rom, ne vrijeme ni cilj kojemu je sluio. Ne znam, nisam sasvim siguran, to mi je uvijek ostala tajna , ali ne vjerujem da. nikad nije osj etio strah, da nij e poznavao sumnj e i kolebanja, da se nije rvao sa koja ponekad spopadne i kad on to da, napokon, nij e bar ponekad mislio o sebi samom, izdvojenom, ona-kvom kakav bi bio da nije postao plemenito i su-rovo revolucije. Ali mi to nismo vidjeli, uspijevao je da ne poke'e, i to je bila njegova snaga i vrijednost koja ga je izdvajala. I evo, i sad razgovarnm s nj im, a ne vjeruj em ni da je posljednji put. Znam ta si bio, kaem tiho, povjerljivo, ga sebi bogzna po koji put, znam ta si za nas znam ta si bio 118 kadar da za svoju veliku VlZlJU slobodnog ivota', zbog nje nisi mislio na sebe. Ali htio bih, ipak, da te upitam: da li si mislio na sebe, bar ma-lo, bar ponekad? Na odmorima, kad je tvoja oprez-nost mogla da bude manja? U miran suton koji bi te podsjetio na ivot bez ubi janja i umiranja? Jesi li mislio o djevojci koju si volio? O nom sinu kome u koje djeca teko vjerovati ? O ivotu koji te poslije svega, ili o nekoj velikoj njenosti koju negdje sresti, da u trenutku i.zmiri sa ivotom kojeg si se odrekao, u jednom trenut -ku, u jednom dahu, gotovo u ljutnji, od sebe, kao da je pravo na svoj ivot opasan porok? Moda i jeste ponekad, ali nije uvij ek. I jo neto da te pitam. se ta si rekao: - J u-natvo nije ljudski poziv, nevolja. Ali nam ponekad nita drugo ne preostaje ako da ostanemo poteni ... A klako bi ivio poslije? Sje- se, da i dalJe bude t.o si bio -samozaborav? Tvoje bi se samo, ne bi mogao da ga izdvaja ni iz to bi htio da zabora,vi, ne bi spasavao dijelove i trenut ke, pa opet ne znam loa'ko bi ti bilo da si ostao iv, i da si se naglo zaustavio, bio bi moda bivi ju-nak, uspomena. A moda bi naao novo oduevl jenje, jer ti ne moe da. se z.austavlja. N ama je telro, nama koji da nas neko podri, da nas pokrene. Ti si ruka koja odapinje, ja sam strij ela koja ne moe sama da poleti. Moda je u tom sva razlika mene i tebe, samo ni ja ne zaboravljam da sam jednom bio strijela koja je letjela. Koja je i sama sebe odapeia. 119 Zale ga moda i drugi, ali ja, ga alim najvIse, nego ostali. On je znao za moj veliki trenutak, on je postrojio bataljon i odao .mi pri-znanje istakavi me za primjer, misho sam ganuto na nj ega kad god sam mislio na postrojeni bata- bio sam ponosan to ba on zna. Sad stojim nau grolx>m i uplaeno mislim, go-tovo mislim, na rubu sam da mislim, kako mrtvoJ stvar branim mrtvim S naporom uspi-jevam da zamaglim tu prijetnju, da je odgodim : neka, poslije, ali sa zebnjom zloslutni mukli tutanj, u sebi. A onda je muzika zasvirala posmrtni mar, niz sjajne t rube cijedile su se kapi kie, bilo je str a no tuno, drali smo se uspravno, da savladamo i mislili kako je II rat u i smrt bila jed-nostavnija. Na glavnoj grobljanskoj stazi zastala je sitna mlada ena u crnom kinom mantilu. Olga. Stoji kao slua posmrtni mar, i uredno sIoenom maramicom koju je izvadila iz tane brie Zbog muzike, ili zbog smrti, ili zbog to ona zna, to je alosno kao i smrt. Ili onako, da se uvijek se moe naci ra!Zlog za suze, iako je nju lake zamisliti dj eti-njasto nasmijanu. Ali ne, to nije Olga. U ove je lice otrije. Pa ipak, ne se, mislim da ona stoji na grobljanskoj stazi i da zbog mene, ne zbog nepoznatog mrtvog Blia mi je zbog toga i zbog susreta. na ovom mjestu. Ne putam je iz misli da bih se odbranio od z&,grobne muzike to obespokoj ava ive. I od potmulog udaranja zemlje o daske. 120 Poslije sam iao ulicama, s tugom koj u nisam mogao ni da objasnim ni da odagnam, a opet ivo sve oko sebe, kao da stvari i ljudi imaju nov izgled, strani mi i prisni podjednako. Ne volim smrt. :led no gledam, sve ima jarku boju i izrazitu prizori na ulici, a t enk to silovito utiskuje svoje stope u asfalt, tramvaj oguljene ute boje to juri kao u panici se i starica sa ei-rom na bij eloj kosi i ruksakom na i djevojka nezagrIjeni a elj ni blizine, sve je to nekad bilo i sad opet postoji, be;.:: mene, ja sam jo odvojen, sve ide mimo mena, nije moj e, kao da je ovo strana zemlja, kao da je druga planeta, kao da sam ja drugi, a ne onaj to sam bio, ne prepoznajemo se, sve prolazi a ja ne hvatam korak. Ne treba tako, stani, stanimo, iv sam, me t rko u sebe, se sam, upij me snano. Ljudi, pogledajte me, st vari , prepoznajt e me, pomozite mi u ovom navika vanj u na vas i na to moet e da ne budem izdvojen. Sklonio sa.m se od kie, od od usam-ljenosti. Poznavao sam tu kafanu ranije, sad je runa. Nekoliko ljudi, usamlj enih i sjedi za stolovima. Pod je prljav, zidovi muzgavi , stolovi bez stolnjaka, prozori bez zavjesa. Rat je i ovuda proao ostavivi bijedu. Pored koj a ne gri je sjedi djevojka odsutna pogleda, II kaputu s olinja-lim krznenim okovratnikom. Pusto i dosad a. Za praznim ankom starij i mrav pospan, siv, kao bolestan, potp\UlO nepotreban ovdje, zaostao 121 od nekad. Ne bi priao da ga nisa.m pozvao. Dugo l polako je prilazio, zloslutan. - Hladno je. Ne loite? - Ne. - N erna posla? - Nema. Prije rata je bilo Da. Imate li kafu? Ne. - Sta imate? Rakiju? - Da. - Dajte onda rakiju. Kao da vie nije imao potrebe ni da govori, ni da se ni da ivi, samo je jo ostala mrtva navika, gotovo ivotu. Fomalo je jezivo. Gui zadah kiselog mirisa skupljenog godina-ma, II polutami sjede ljudi pogr bljeni (bez ivota, a smrt ih nije htjela), ne govorimo. na pomen mrtvima, svim mrtvima ovoga grada, ovog svijeta, na, pomen mladom komandantu, koji ne bi ovamo doao da je iv. Strano je ovo pomensko ovo nekretanje, nenadanje, ova oba-mrlost zaostala iz rata. Htio bih da viknem, da. ih probudim, da se da se da se desi ma ta. Ali se ni ta ne deava, novi gosti ne ulaze, sbari su oduvi jek tu, i ne se. I ja s njima. 122 Cutljivi je donio rakiju. - Prije rata Je ovdje svirao dobar orkestar k.aem samo da. glas. - Da. Prila je mrava djevoj ka, iz blizine njeno jevtino krzno djeluje jo jadnije. Kao da je sama sebe osudila na taj uas koji je obiljeava. - mi rakiju. - Dajte joj. Otila je sa starim do anka i vra-tila se sa u ruci. Trudio sam, se da, ne gle-dam njen hod, lelujav, slomljen, toboe izazovan. Mogu li da sjednem s vama? Htio bih da radim. Daj te mi cigaretu. Nije mnogo starija od mene a su joj drev-ne. Prisna je s ljudima na onaj kad je svejedno. - Sta da radite? - Neke svoje stvari. - H vala na rakij i. Pola je 'ka svome stolu, navikla na odbijanje. Izvadio sam blok i radi nje d rodi sebe. Da opr,avdam neprihvatanje ponude i da zapiem raz-govor s mrtvim kornanda'l1tom na groblju. Cinila mi se da je njegova smrt lijep simbol ve- jedne generacije kojoj sam duan bar iskren zapis. Docnije, kad sve izgubi vrelinu neposred-nog doivlj'8lja, kad postane kad me ne bude toliko boljelo i. uznemiravalo, djelo o nama. solilokvije, iskidana to me potresaju II slike u kojima biti sve kako smo spasli jednom crnom vremenu, kako smo zaboravili na sve to pripada mladosti smrti na biljezi, kako smo pobje- strah, kako smo zaboravili da ivimo. jedno-123 stavno, kako su preivj eli oivljavali svoja godinama odlagana i gomilana, kao to se gomila led pred usta,vama u Ali uzalud sam drao pero nad praznim listom blo-ka. Nisam se tada. posljednji put da osje- moe da bude besplodna. Led j e pucao i krio se u meni, zgomilan. Sam sebi sam prepreka, izgleda: htio sam da piem o drugima, a mislio sam o sebi nerijeenom. Cut1jivi za ankom pustio je gramofon s nekim predratnim bagerom, je kripala i zavijala" sigurno u moju jer je starac gledao prema. meni sa grimasom koja je moda osmijeh. Bilo je i tUno. sam da odkripi do kraja, da ne uvrij edim starca a ko je to znak panje, da mu ne pruim zadovolj stvo naslade ako je pakost. Priao sam anku. - Mogu li da se posluim tele fonom? Starac je klimnuo glavom. Pozvao sam Miru. Odakle zove? S groblja. Moe li Zato? Moram da te vidim, ovog trenutka, odmah. - J e li se togod desilo? - Nita se nije desilo. se usamljen, to je sve. Molim te, negdje, eta- sv.ejedno. - se po podne, sad zaista ne mogu. u muzej. - Nek ide do taj tvoj muzej . 124 - Sta ti je? Nita mi nije. - Onda, po podne. - Da. - N ita nema da mi kae? Htjela je da joj govorim o lj ubavi. ~ Nisam sam. Kako nije osjetila da dozivam II p o m o ? ll. SVJEDOCI Da, proba je. je. Redar pred vratima velike sale daje mi znak da, budem tii, a ja mu odmahuj em rukom: ostavi me na miru. - Ne smijem nikog da pustim do pauze -kae apatom. N e odgovaram nita i II salu. Nisam dobro odmjerio pokret i teka vrata su se zalupila s treskom. Neugodno mi je, kao da sam neto krajnje nepristo'jno. Stao sam kraj vrata, kako, zbunjen i crvenim. Orkestar je prestao da svira,. Neprijatno mi je, nekad sam II snu sanjan da sam se iznenada naao II ovakvom stranom polo-aju, Ima da sam bez odijela izaao na ulicu. Pokuao sam da se osmi jehnem, da se nekako izvinim gestom, pokretom, izgledom: kriv sam, ali zai.sta nisam htio. Neugodno mi je, oprostite, svi-rajte dalje, miran. Nisam doao bijesa, vje-rujte. 127 Dirigent uskih gledao me ljutito iza de-belih I ostali su gledali uvri- Kao da sam pri vezan za sramni stub. A tako, velim sebi. Ne vrijedi moj glupi smi-jea'k irzvinjenja, ni moj Ezgled? E pa, vrlo vaono. Idite vi do Briga me za ta tvoja debela stakla to ljutito sijevaju. Da me uplaiti I mirno stolica do svog mjesta u posljednjem A moda je to ironija? Salim se. Sipaj rakiju. Ako je ironi1a, nema pravo. Dobro, nemam pra-vo. ZaitSta nema pravo. Gl-edajmo na stvari Milost! Ostavi logiku na miru. Zato? Trebalo bi da se sluimo lo-gikom. mislimo, emotivno, ivimo afekti-ma, a to je pomalo primitiVn