MENADŽMENT KULTURNOG NASLIJEĐA

10. TEMATSKA JEDINICA

1. OSNOVNI KONCEPTI

2. MENADŽMENT KULTURNOG NASLIJEĐA U ODNOSU PREMA TURIZMU, ODRŽIVOSTI I NOSITELJIMA NOVČANIH SREDSTAVA

3. OSNOVICA MENADŽMENTA BAŠTINE

4. MENADŽMENT OČUVANJA KULTURNE BAŠTINE JE STALNA STRUKTURNA AKTIVNOST

5. ODRŽIVOST

6. NOSITELJI FINANCIJSKIH SREDSTAVA

1. OSNOVNI KONCEPTI

RESURSI Podrazumijeva da se radi o dobrima gospodarske vrijednosti koja se mogu

koristiti.

BAŠTINA Prepoznaje neekonomsku vrijednost dobra, te podrazumijeva NASLIJEĐE, što

sugerira na određene obveze i odgovornosti.

MENADŽMENT KULTURNE BAŠTINE

MENADŽMENT NEMATERIJALNE BAŠTINE MENADŽMENT MATERIJALNE BAŠTINE

• Očuvanje reprezentativnog uzorka naše

materijalne i nematerijalne baštine za daljnje generacije.

• Brzina kojom se svijet mijenja je toliko velika da je većina naše baštine u opasnosti bilo radi fizičke destrukcije ili gubitka znanja.

• Menadžment kulturne baštine nastoji stvoriti formalni sustav prepoznavanja uzoraka baštine te očuvanja istoga za budućnost.

Title • Ljudi su stvarali i dalje će stvarati (Titanic,

piramide)

• Ti proizvodi ljudskih ruku i njihovi ostaci stvoreni su unutar posebnog sloja društvenih, kulturnih i gospodarskih okolnosti, koje je nemoguće do kraja iznova stvoriti.

• Kada je prepoznata važnost kulturne baštine, njeno očuvanje daljnjim generacijama postaje obveza.

2. MENADŽMENT KULTURNOG NASLIJEĐA U ODNOSU PREMA TURIZMU I ODRŽIVOSTI

Teži očuvanju i brine o reprezentativnom uzorku humane kulturne baštine za daljnje generacije

Važno je očuvanje suštinskih vrijednosti

Sve važnija postaje briga kako za materijalnu tako i za nematerijalnu baštinu

Menadžment kulturnog naslijeđa

Title Skala očuvanih nasljednih dobara jako varira, a sukladno tome varira postupak menadžmenta potreban za svaki tip

Okvir unutar kojeg djeluje menadžment kulturnog naslijeđa stalno se razvija

Tekuće aktivnosti odnose se na očuvanje koje nastoje očuvanju baštine dati određenu strukturu

Konzerviranje naslijeđenih dobara rijetko se izvodi bez nekih zahtijeva za njihovom prezentacijom i interpretacijom javnosti

Turizam

Turističke potrebe nisu jedine na koje menadžment kulturnog naslijeđa mora obratiti pažnju

Turizam se može smatrati važnim korisnikom naslijeđenih dobara, ali ne i jedinim.

Turizam može prouzročiti negativne utjecaje.

Turističke potrebe mogu ponekad biti u suprotnostima s onima koje se tiču očuvanja dobara. Angažiranje prihoda iz turizma za reinvestiranje u očuvanje naslijeđenih dobara, važan je cilj menadžera kulturne baštine.

Održivost

identificiranje, dokumentiranje i očuvanje naslijeđenih dobara su bitni dijelovi razvoja održivosti. Svako naslijeđeno kulturno dobro će imati vlastiti značaj, te izmjerljivi kulturni značaj ili materijalnu vrijednost. Neke kulture se razlikuju u svojim pogledima, o tome koliko se intervencija ili promjena može učiniti, prije nego što neko naslijeđeno dobro prestane biti autentično

Dobra kulturne baštine bi trebalo koristiti samo na odgovarajući i održiv način. Neka naslijeđena dobra su prekrhka ili sveta da bi bila potpuno dostupna javnosti, uključujući turiste Savjetovanje s nositeljima novčanih sredstava je bitan dio razvoja održivosti dobara.

Nositelji novčanih sredstava

Većina naslijeđenih dobara ima više nositelja novčanih sredstava

Savjetovanje sa nositeljima novčanih sredstava važno je za određivanje njihovih potreba u postupku konzerviranja

Neki nositelji novčanih sredstava, a to nije menadžer kulturne baštine, može imati veći nadzor nad imovinom

- Baština ne znači samo sakralne atrakcije i mjesta koja imaju velik broj posjetitelja već obuhvaća i svjetovne primjere, svakodnevni život ili tradiciju Godine su manje važne od vrijednosti očuvanih dobara Važno načelo menadžmenta kulturne baštine je da postoji “društveno dobro” koje treba izvesti iz očuvanja nasljedstva Vrijednost naslijeđenog dobra proizlazi iz njegovog značaja za zajednicu ili iz njegove stvarne vrijednosti, a ne iz potencijalnih prihoda

Ako je najvažniji cilj menadžmenta kulturne baštine očuvanje reprezentativnog uzorka naslijeđenih dobara za daljnje generacije, isto je tako važno da se aspekti tog nasljedstva učine dostupnim sadašnjim generacijama Od menadžera kulturne baštine sve se više zahtijeva da prezentaciju naslijeđenih dobara posjetiteljima, planiraju kao važan dio očuvanja i menadžmenta U prezentaciji naslijeđenih dobara mora se postići ravnoteža između obrazovanja i zabave

Menadžment kulturne baštine uključuje puno više od očuvanja materijalnih dobara, on prepoznaje da isto tako treba štititi i nematerijalnu imovinu, kulturu nekog područja, te tradiciju utjelovljenu u stvarima kao što su folklor, usmena predaja, religijski običaji, festivali i ostali izražaji kulturne tradicije Internacionalne konzervacijske organizacije sve više razmišljaju o tome kako što uže integrirati menadžment oba oblika baštine Australija, Novi Zeland i dijelovi Sjeverne Amerike svjesni su koliko je važno dozvoliti da ista tradicionalno prihvaćena načela određuju i način upravljanja materijalnom baštinom

Kulturna i nasljedna baština može se razlikovati po opsegu, kompleksnosti od materijalnih dobara kao što su veliki povijesni gradovi do tako malih kao što je zbirka kutijice za burmut Isto tako nematerijalna baština može biti tako kompleksna kao što je folklor dvadeset etničkih grupa neke regije ili jednostavna priča pripovjedača s trga

Dodjeljivanje statusa destinacije povezane s povijesnom baštinom nekom naslijeđenom dobru je oblik suvremenog priznavanja suštinske vrijednosti materijalnih ili nematerijalnih kulturnih atrakcija koje su se razvile iz različitih razloga Način upravljanja ovisi o politici zaštite povijesne baštine, o razumijevanju značaja povijesne baštine, o političkoj dobroj volji i načinu na koji se mogu organizirati ljudski resursi kako bi se nadzirala promjena neke politike očuvanja baštine Trebalo bi očekivati da nositelji tradicije povezani s nematerijalnim dobrima više surađuju s arhivarima, akademicima i muzikolozima u traženju pomoći pri kontekstualizaciji kulturnih objekata unutar očuvanja ili dokumentiranje “živog” naslijeđa, kojih su takvi tradicionalni nositelji najvažniji kustosi

3. OSNOVICA MENADŽMENTA BAŠTINE

FAZE

TOČNO UOČAVANJE

POČETAK OZAKONJIVA

NJA

POJAČAN PROFESIONAL

IZAM

SAVJETOVANJE S

NOSITELJIMA PONUDE

KRITIČKI PREGLED

Povećan interes zajednice

Dokumentacija

Od amaterskog do profesionalnog upravljanja

TOČNO UOČAVANJE

Identifikacija i zaštita naslijeđenih dobara

Usredotočenje na materijalnu, a ne nematerijalnu baštinu

Stvaranje vladinih agencija za upravljanje baštinom

Slaba integracija s ostalim vladinim i upravnim agencijama

POČETAK OZAKONJIVANJA

Formiranje internacionalnih vladinih organizacija za baštinu

Stvaranje etičkih kodeksa, načela za zaštitu

Razvoj zanimanja povezanih s očuvanjem baštine (javna i privatna)

POJAČAN PROFESIONALIZAM

Title

SAVJETOVANJE S NOSITELJIMA PONUDE

Pojava širokog kruga nositelja ponude

Uočavaju se sukobi

Više pažnje se posvećuje interesima zajednice

Title

Zrelost

Prepoznavanje drugih korisnika

Veća svijest o nematerijalnoj baštini

Integracija planiranja i prakse

Novo ili obnovljeno ozakonjivanje

Novo razumijevanje odgovornosti

KRITIČKI PREGLED

Muzeji – posebni primjeri

ICOM – neprofitna, stalna institucija, u službi društva i njegovog razvoja, otvorena za javnost, koja pribavlja, konzervira, istražuje, komunicira i izlaže, u svrhu proučavanja, obrazovanja i zabave, materijalno svjedočenje o čovjeku i njegovoj okolini

ICOM:”muzej je neprofitna, stalna institucija u službi društva i njegovog razvoja, otvorena za javnost, koja pribavlja, konzervira, istražuje, komunicira i izlaže u svrhu proučavanja, obrazovanja i zabave, materijalno svjedočenje o čovjeku i njegovoj okolini.”

Katalogiziranje i procesuiranje objekata, a kasnije uvođenje tih podataka u kompjuter, na početku su bili važni zadaci za muzeje

Muzeji imaju i posebnu konkurenciju s kojom se ne susreću drugi sektori menadžmenta kulturne baštine

Moraju se baviti zbirkama koje često imaju sumnjivu i šaroliku povijest

Pitanja o isticanju prava na vlasništvo u sporovima oko kulturnog vlasništva klasificirala je etičarka Karen Warren:

Potraživanja s obzirom na povratak kulturne imovine u zemlje porijekla

Restrikcije uvoza i izvoza kulturnih dobara kao rasprava o vlasništvu nad prošlošću

Prava koja si pridržavaju relevantne stranke

4. MENADŽMENT OČUVANJA KULTURNE BAŠTINE JE STALNA STRUKTURNA AKTIVNOST

Proces koji zahtjeva stalno uzimanje podataka o stanju kulturne baštine i njihovom korištenju.

Razlog leži u internacionalnim kodeksima i

konvencijama.

Danas se puno zemalja u razvoju oslanja na takve kodekse u smisli upravljanja s baštinom, uvođenja ili inoviranja zaštitnog zakonodavstva.

Određen broj internacionalnih tijela također su razvili povelje ili programe sa svrhom upravljanja naslijeđenom imovinom.

Tu spadaju:

UNESCO- obrazovna i kulturna organizacija UN-a 1954. IUCN- internacionalna unija za očuvanje prirode IATF- interagencijska radna grupa temeljena na UN-u (spremnosti za slučaj rizika u svjetskim centrima baštine) ICCROM- internacionalni centar za proučavanje čuvanja i restauriranja kulturne imovine (ustanovio UNESCO) ICOM- internacionalno vijeće muzeja

• Od navedenih tijela najpoznatiji je svakako UNESCO.

• Određeni tipovi naslijeđene imovine (kulturni

krajobrazi) stavljaju na kušnju djelotvornost

trenutnog postupka menadžmenta kulturne baštine.

RJEŠENJA SU:

Jedna strategija predlaže stalnu primjenu internacionalnih povelja i konvencija- Popis ugrožene svjetske baštine- kako bi im se osigurala određena pažnja. Jedna druga strategija poziva vlade da pruže pomoć prilikom sklapanja partnerstva među zemljama i organizacijama.

ICOMOS – Venice Charter – osnovna obilježja su pet glavnih načela određenih za:

ICOMOS – Venice Charter

Povijesne građevine (sada

prošireno na grupu zgrada)

Konzerviranje (restrikcije i

modifikacije)

Restauracija u smislu

autentičnosti (ne rekonstrukcija)

Profesionaliziranje arheoloških ispitivanja

Dokumentiranje (svako

djelovanje treba sustavno

dokumentirati, te javno čuvati

zapise)

5. ODRŽIVOST

Kada menadžeri kulturne baštine govore o dugoročnom čuvanju ili planovima za konzerviranje, brinu o održanju resursa na održivoj razini Svako kulturno nasljedstvo će imati svoju vlastitu namjeru, kulturno značenje, te biti stavljeno u različiti društveni ili kulturni kontekst Briga o održivosti isto tako se odnosi i na obim i na tip korištenja koji će se dozvoliti, a da se ne ugrozi suštinska vrijednost baštine koja se konzervira

6.NOSITELJI FINANCIJSKIH SREDSTAVA

Većina baštine ima više nositelja financijskih sredstava

Savjetovanje s nositeljima financijskih sredstava pomaže u određivanju njihovih potreba

Neki vanjski nositelj financijskih

sredstava može imati veći

nadzor nad baštinom

HVALA NA PAŽNJI!