.v " , . % ' w!j.

EMU OVA KNJIGA?

Proizvodttl vle, bolja I jeftinlje.

U FNRJ imamo oko 400.000 Tconica pokretnim, saem, pokraj 350.000 primitivnih Jcdnica. Alco smatramo a m one prve, f o sJcromnoj procjeni vrijedne, bez pribora,. prosjeno 10.000 Din., nalazvfno, dd je amo u racionalno pelarenje ulo- eno oko Jf milijdre dinara.

Kad bi _ se [postojei pelarski poteneijal suvremenS i pof- puno iskoriivao, samo pelarstvo s pokretnim saem, moglo

:bi svake godine povisiti 'jfiackmalni dohodak najmanje za 'pold miJ,ijarde: n^a;ra Mi, aJco malo kritiTci razgledama ma . lcoji pelinjak u sezoni proizvodnje, neisbjeno dolasimo do za- kljuka, da postojei ivi 4 mrtvi pelarski inventar nije dovolj- m o iskorien. Nei proizvodi se s njegovim punim kapacitetom. Uzroci su razliiti: nedovoljne proljetne zalihe Tira/m, slaba drutva, istroene matice, neeljeno rojenje prije pae, mjer -stimina prenapuenost oJcoline s pelama, gubici prilikom se- ijenja na pau i dr., dok zimski gubici pojedinih 'godina, znaju na pelinjaku dosei i 100%. AJco bismo sve sabrali, teta bi iznosila na stotine milijuna dinara. Postotak dobro voenih pe- UnjaJca, koji stdlno proisvode punim Jcapadtetom, upravo je neznatan. Jedva ako iznosi 5%.

Jasno je, da ovaJcvo stanje uzrokuje indi/mdualnu i opu -tetu. Cilj je ovoga djela da ukae na nedostatke i smetnje u proizvodnji, a i i^a metode njihovog otklanjanja.

Biva Jugoslavija nije marila da uspostavi ni jednu jedinu ;peJarsku ust

jih su dolazile mnogobrojne takve pelarske stanice u inozemr stvu} nisu stigli d nasih praktiara. Tako se esto 'pojedinci u prdksi jo i anas ravnaju prema preivjelim teorijama o prije nekoliko decenija, akako opet na tetu proizvonje.

Naa proizvodnja u ovom obliku, u kojem postoji, ne za- dovoljava ni ukus ni elje potroaa, jer je jednolina, t. j. pro- izvodi se samo vrcani med. Meda u sau uope nemamo pa ni u turistikim mjestima, gdje bi mu najprije bilo mjesto, u o iz- vozu takvog meda jo nema ni govora, iako je ameriki med u. sau ve poeo osvajati nam bliska zapadnoevropska trita. Zato je u ovom djelu, po prvi puta kod nas takva proizvodnja detaljnoobraena.

Danas, kad se kod nas ulau ogromni napori u cilju stva~ ranja novih materijalnih dobara iz prirodnog bogatstva nase zemlje, ne moe i ne'smije ni naa pelarska proizvodnja zao- stajati i podbacivati, a pogotovo nazadovati. Tm i pelari, mo- ramo proizvoditi vie, bolje i jeftinije. To je deviza u novoj, socijalistikoj epohi naega drutva.

Da koliko toliko pomogne naim pelarirrm pri svlaavanjit novih, lakih, jeftihijih i produktivnijih naina pelarenja, knji- ica je u 1. izdanju bila zamiljena u obUku referata, u kojefn bi se pelari upoznali s najnovijim tekovinama pelarske rtauke i prakse u inozemstvu, a koje se i kod nas uspjeno mogu pri- mjenjivati. Meutim, moralo se ve i prvo izdanje proiriti s dbzirom na nae specifine proizvodne probleme. Ali, i pokraj toga, pokazalo se da ima jedan nedostatak. Poetnici u peltir renju nisu se njime mogli potpuno koristiti, jer knjiica nije sadrzavala i osnovno znanje potrebno jednom poetniku. Zato je sadanje, II. izdanje, dopunjeno gradivom, koje je najnunije jednom poetniku.

U ovom je izdanju obraena i proizvodnja matica. Ni u NR Hrvatskoj, an i u drugim republikama, osim neto u Slove- niji, nismo imali ni jednog pelara, koji bi se bavio uzgdjanjem mcotica. Nismo ga imali prosto zato, to nije postojao prirunik, na koji bi e pojedindc mogao oloniti u praktinom radu. Ovivn djelom pokuava se ukloniti i taj nedostatak, jer je proizvodnja matica u njemu potanje. obradena.

Najzad, obradeni su i zakoni nasljeda i osnova selekcije pela, tako da e ovo izdanje moi pomoi i onim - pelarskim krugovima, koje to pitanje osobito zanima.

Ako ova knjiga pomogne poetnicima u poetku njihovog ipelarenja, a naim 'pelarima u njihovom nastojanju da pove- aju svoju proizvodnju i podignu kvalitet svojim proizvo&ma, onda knjiga nije promaila cUj koji joj je postavljen.

Zahvalan sam drugu Josipu Katdliniu, uredniku Pe- larstva, koji je rukopis pregledao s a .strune strane. Naalje zahvdljujem Dr. Stjepanu Matuki, efu Zavoda za biologiju i patologiju pcela pri Veterinarskom fakultetu u Sarajevu, koji j e pregleao poglavlje o zakonima 'nasljeivanja. Jsto tako sam zafivalan drugu Vladi Budaj, koji je oko izradbe brojnih ilu- stracija uloio puno truda i strpljenja. -

Zagreb, marta 1955. /,

S A D R Z A J

, ' Strana

TJVOD . . . . . . . . / . . . . . . . . . 13

MALO BIOLOGIJE . . . . . . . . . . . . 19Openito o pelama . . . ' . . . . . . . . .. 19Izgradnja i sadraj saa .* . . . . ' ........................... ...... 21Matica, radilice i trutovi . . . . . . s . . . . 22Vrste i razvoj legla . ......................................... ...... . . . . 26R ojenje . . . . . . . . . . . . . . . . 28

PCEMNJE PASE . . . . . . . . . . . . . . . 32

POZNAVANJE I GRADNJA EONICA . / . . . . 35Vrste konica . . . .................................. ...... -35Gradnja konica . . . . . . . . . . . . . 41

NAPOMENE PRIJE POCETKA . . . . . . . . . . 53Poetak i opseg p e l a r e n ja ............................................... 53Bez znanja nema napretka. . . . . . . . . . . 56Najobinije pogreke . . . . . . . . . . . 56

IZBOR TIPA KOSNICE . . . . . . . . . . . . . 59

IZBOR P O L 02A JA . . . . . . . . . . . . . 62

BOLJI RAZMJESTAJ DAJE VECl PRINOS . . . . . . 66

POSTUPAK S PCELAMA . . . . . . . . . . . 71

PODIZANJE PCELINJAKA . . . . . . . . . . . 76Bolje sae daje vie legla . . . . ........................... ...... . 76

. Naseljavanje i njega prirodnog roja . . . ,. . . .. . 82Preseljavanje iz prostih konica . . . .................................. 84Naseljavanje na gotovu zimnicu . ., . . . 89Prezimljenje golih. rojeva na jugu . .........................................90Sumske pele za novi pelinjak . . . . . . . . 91

POCETAK NOVE PROIZVODNE GODINE . . . . . . . .95

DOBRO PREZIMLJENJE . . . . . . . . . . . . 103

Strana.

OSNOVNI UVJETI ZA NAJVEI USPJEH . . . . . . 111NACINI PCELABENJA . . . . - ..................................116.-BEZ PRAKA NEMA PCELABENJA . . , ........................119>

Ut'jecaj praka na mnoenje . . . . . . .' . . . 119Naprave za skidanje p ra k a ..................................................... . 121Dobivanje praka iz starog saa . . . . . '. . . 125.

PROLJETNI RADOVT . .................................... ..... . . . . 12TUTJECAJI NA POVECANJE LE2ENJA . . . . . . . . 130-

Uipliv rezervne hrane u konici . . . . . . . . . 130Toplina je vaan faictor . .................................... ..... . . 131Prihranjivanja s dodatkom praka . . . . . . . . 133iPrihranjivanje kvascem i vitaminlma . . . . . . - . 13&.Amerioko automatsko p rih ra n jiva n je ........................ . 13TSuavanje protora izmeu okvira . . . . . . . . 138:

; RefLeksi pospjeuju leenje . . . . . . . ; -. . 142-.

UZROCI ROJENJA . . . . . . . . . . . . i44-Stjesnjavanje zailege . . . . . . . . .............................. 145-tjenjavamje pela u gnij'ezdu . - . . . . . : . . . "14?Nedosfajanje mjesta za. deponiranje izluenog >voska, . . . 150-Nedovoljna ventilacija . . . . . . . ; . . . 150>Potreba z.asjenjivanja . . ,. . . . . . 152-,Trutovi nisu uzronici rojenja .' . . . . . . ; . . . r 153:Vladajue pele . . . . .. . . . . . . . . 154Nagon za. umnaanje vrste . . . . . . . . . . 154Prenapuenost okoline . . . . . . . . . . . . 155

BRZA LIKVIDACIJA NAGONA . . . -. . . . . . . . 156Delokacija . . ,* . . . . . . . '. . . . . ' 156Istjerivanje roja . . . . . . . . . . . . . . 156Odstranjivanje aktivno rojevnih ipela . . . . .. . .. 157Engleska proturojevna metoda . . . . . . . . . 160Spreavanje drugog roja ........................................ . . . 162

GLAVNA iPASA ............................................................ . . 163Veliina medinog p ro s to ra .....................................................163Zalihe potrebne pelama . . _ . ............................ ........ . . 166P r ib o r ..................................... : . . . . . . . . . . . 169Kada i ' kako v r c a t i .................. .......................... - . . . . 175.tNajfbre SManje medita . . . . . . . . . . 179.

POVECANJE PROIZVODNJE VOSKA . ? ..................... ... 182Nekoliko naina proizvodnje .............................. ..... . . .. 182Topljenje pomou s u n c a ........................................................... 186Topljenje vruom vodom .............. .............................................. 188-Topljenje p a r o m ....................................................................... 190ienje v o s k a ........................................................................... 191

'Strana

BRZE UMNAZANJE D R U S T A V A ........................................ ' . . 193

PCELARENJE SA DVIJE' MATICE . . . . . . . . . 200

IZMJENA MATICA ........................... 209.Izgle i vladanje matice ....................................................................209Samoizm jena. matice ........................... ...... . 210Uspjeno oavanje m a t i c a ............................................................ 212Um jetna. samoizmjena m a t i c a ........................................ 216

SELEE PELARENJE ~ . . . . . . . . . . . . . . 220;-Ka-da s e l i t i .................................................................................................. 220Opasnost od zaraze . . . . . . .................................. 221Potrebna oprema . . . . . . . . . . . . . 223Konica za seljenje . . . . . . . . . . . . 226Kako seliti . - . . . ' . , ....................................... ...... 235Seljenje s otvorenim letom- . . . ..................................236Prijevoz pela eljeznicom . . . ... .' .. . . - 237Preseljemje na manje udaljenosti . . . . . . . 240

NEPRILIKE NA PELI'NJAKU . . . . .' . . . .. . 242-Tuice su opasna pojava . . . . . . . .. . . 242Lane tnatitee , .. . . . .. . - . . . 244Votani m oljac . . . . . . . . . . . . . . '245Pelinja u . . . . . . . . . ' . . . . . . . 246Jo neki neprijatelji . . . . . . . . . . . 247

PROIZVODNJA MEDA U SEKCIJAMA . . . .- 248Medite za sekcije . . . . . - . . . ' .i . . . . 250Drutva za igradnju sekcija . . . . . . . . . . ' . 257Postupak s meditima . - . . . . . . . . . . . 258Prireivan'je sekcija za trite ' . . . .................................. 260

.Nedovrene seikeije . . . . . . . ,. . 263Preokret u proizvodnji sekcija / . . . . . '. - 264

PROIZVODNJA REZANOG MEDA U SACU . . . . . . . 265-Drutva za proizvonju . . . . . 265.Postupak s' meitima . . - . . . . . . . . - . 266

Prireivanje' za trite' . . . . . . . . . .. . . . 267

PROIZVODNJA M LIJECI'. . . . . V . . ................... 272

UZGOJ M ATICA . . . . . . . . . . . . .. . 275Potrebe za maticama i nedostaci dosaanjeg uzgoja . . . 275Izbor mjesta za u z g o j .................... ...... . . . . '. . . 278Opseg posla i potrebni .pribor.............................................................279Zato, kada i kako prihranjivati . . . ......................................285IDobivanje liinki jednake s t a r o s t i ............................................... 286Prihvat i poetna izgradnja . . . . . . . . . 292Manje matinjaka toolje matice . ........................... ...... . 295TJzgajivaka drutva . ' ......................................................................297Poetak i tok r a d a ........................... ...... . . . . . . . 302

Izbor o p lo d n ja k a ........................... ...... . . . .' . - . 308Naseljavanje o p lo d n ja k a ...................................................... ....... . 318Zreli matinjaci . . . . . . ............... ................................ 326Oplonja (trutovi, umjetno o s je m e n j iv a n je ) ..............................328Odravanje oplodnjaka . . . . . .................................332Otpremanje m a t i c a ...........................................................................334UsMaditenje matica . . . . . . .................................338E v id e n c i ja .......................................... . . . . 339Kalendar uzgoja . . . . . . . . . . . . . 340

SELEKCIJA PCELA '. . . . . . . . . . . . . 341, Komkretni ciljevl -. . . . . . . . . . . . .- 341' O zakonima nasljeivanja . . . . . . . . . . 342

Program uzgoja . ... . . .'- . 356-Literatura . . . ' . : - ' - - 364

UVOD

Nefna interesantnije zajenice u ivotinjskom svijetu, od pelinje. Njiliov ivot i rad oduvijeb je zaniinao umove mnogili ve- likili prirodnjaka poevi od Swammerdama, Hubera i Darwina pa sve do Frischa, Bonniera i Butlera, Postepeno su otkrivene mnoge tajne i prirodni zakoni, koji vlaaju njihovim ivotom. Instinkt je ovdje usavrio pojedine faze njihovog ivota u tolikoj mjeri, da ih mnogi stavljaju kao. uzor ak i samdm Ijudskom drutvu.

Ve sama izgradnja njihovog stana veoma zauuje. Posta- vimo li ih ma u kakav oblik nastambe, one e prostor iskorlstiti

. savreno ekonomieno, dok e sama votana izgranja biti pravo arhitektonsko remek-djelo.

Njihova podjela rada takoer je veoma zanimljiva. Tu su pele voskarice i graditeljice, istaice i odgojiteljice, sabiraice i straarice. Sve nastupaju, obavljaju i mijenjaju svoje dunosti ne po nekoj zapovijedi, ve po osjeaju potreba ijele zajednice. Poremeti li im se kojim sluajem kakav posao, njihov nepogreivi instinkt vri novi raspored dunosti, koji e najbolje odgovarati novonastaloj situaciji.

x to-se tie porasta i opadanja njihovog potomstva, i tu.vlada savrena usiklaenosfr godinjim dobama i s obiljem, odnosrio, oskudicom cvjetrie pae. U tom procesu mnoenja hraniteljice i odgojiteljice udesnom tonou-odreuju koliinu, kvalitetu i nain odgoja tisuama. mlaih jedinki, te savreno pogaaju pravi as, u kojem po zaikonu biogeneze moraju izvriti votano poklapanje neoraslih nimfi. Rade .ono, to mnoga naa majka-, nadarena ponosnim razumom, ne zna da radi kod svojeg djeteta.

Pripremanje i prirodno stvaranje nove pelinje zajednice, r.o- jenje, predstavlja cijeli kompleks zanimljivosti. Instinkt pritom,

kao kakav matematiar, odreuje svakoj jedinki, ve prema dobi i fiziolokoj sposobnosti, njezinu buduu ulogu, bilo u staroj, bilo u novoj zajednici. Kao nekim udom lanovi nove zajednice g u b e , / sjeanje za svoj stari dom. Nitko jo nije objasnio, kakvim spora-?' zumom uspijeva izvidnica da povede roj u novo prebivalite, to ga je pronala.

Kad sluamo njihove glasove, u kojima se tono raspoznavaju y izrazi radosti, tuge, srdbe i straha, ponekad nam se ini, da je njihova inteligencija prela granicu, koja je dijeli od razuma! Jednom sam nehotice ispustio stariju teku maticu^i oiia je pala na pod konice. Kod toga je proizvela neki posebni glas, kdji uope nije svojstven inatici u poznatim prilikama. Na taj glas brujanje je pela prestalo kao odsjeeno, te se istom poslije nekoliko sekundi postepeno vratilo. Imao sam dojam, da je cijela zajednica protr- nula od strave. Ogromna je njihova privrenost prema majci,

Interes zajedniGe vrhovni je zakon za sve njezine lanove. Mnoge tisue godina usjekle su u njihove, razmjerno ogromne mo'Zgove, neumitnu potrebu rada i predanosti u korist zajednice.Ali kruti i nesmiljeni ekonomski zakoni, koji vladaju cjelinom, ne oduuju se jedinkama istom mjerom. Zajednica ne trpi ni invalide^ ni nemonike, ma koliko da su je svojim radom zaduili. Kakvu lr nesmiljenu subinu doive muki lanovi zajednie, trutovi, iako su'do juer bili privilegirani i aeni! Oni moraju napolje, i, pokraj bogatih zaliha hrane u zajednikom domu, giriu od gladi___

Jedina matica, ta roditeljka cijele zajednice, uiva najveu. panju i ljubav. Jednom je zgodom prof. ivanovi u svojoj konici za promatranje zapazio izvanredan prizor. Pele su se na satini zbile tijesno jedna uz drUgu i napravile velik zatvoren krug. Gla;- vama su bile okrenute prema sreditu gdje je- mirovala matic'a. Jedna po jedna pela prilazila' je matici, pomilovala je svojim ticalima, a zatim se vraala na svoje mjesto. Vjerojatno se takvi prizori dogaaju, iako nezapaeni, u svim pelinjim zajednicama. Koja psihologija ivotinja moe da objasni ovakvu velianstvenu ceremoniju? Pa ipak najzad i maticu zadesi nesmiljena sudbina, . kad postane nesposobna za reprodukciju. I ona mora da nestane iz zajednice kad je zamijeni mlaa. . .

udesna je vitalnot tih insekata! Oduzmemo li im cijelo potomstvo, hranu, pa i svu votanu grau, mi emo ih zburiiti samo za kratko vrijeme, jer one opet prionu na rad, kao da se

v nita nije dogodilo. Nastupi li loa sezona, pa se njihova zajenica . nae na granici glada, kontrolne pele poduzmu drakonske mjere:

izbace napolje mnotvo nedoraslih, buduih svojih nasljednica, ak i starije svoje sestre, kojima su oteena krila, jer po njihovoj logici hranu ne vrijedi troiti na neproduktivne lanove. Najzad, kad u prirodi ponestarie i posljednjih uvjeta za njihov ivot, onda klone njihova sranost: ostavljaju prazan dom, da bi na kakvom grmu zajedno poginule od glai, ili se pak cijela- druba baci u valove oblinje.iijeke. Tad ve nije na djelu instinkt, nego neto

drugo, nama nepoznato. . .

Konica za promatranje

ivot im je pun tajni, koje,ljuski um ne e jo za dugo moi da otkrije i objasni. Ljubitelji prirode nai e u promatranju peli- njeg ivota neiscipan izvor duevnog.uitka i razonode. Maeter- linckovo djelo: ivot pela, a naroitoknjiga Sunano pleme, koju na poznati pisac Mario Mateljan sprema za tampu, upotpu- nit e jo vie pogled u taj udesni svijet.

*

Sve do neikoliko decenija unazad, smatrao se med i vosak jeddnom koriu od pela. Meutim, najnovija su istraivanja pokazala da je neizravna korist, postignuta oploivanjem raznih poljoprivrednih kultura posredovanjem pela nekoliko puta vea od koristi, dobivene u obliku njihovih izravnih proizvoda.

15

Tako je ustanovljeno, da je zbog te oplodnje prinos sjemena crvene djeteline povean do 70

satinama. No s obzirom na nekulturnu sreinu toga doba, njegova se konica nije proirila, a ni usavrila. - :

Konano je 1851. ameriki pastor Lorenzo Lorraine Langstroth izumom svoje konice otvorio novu eru u privrednom pelarenju. Ta je, kako emo dalje vidjeti, ostaia sve do dandanas, te se

Lorenzo Lorraine Langstroth

rasprostranila po cijelom svijetu. Zato se on i smatra ocem raci- onalnog pelarstva. Izumom vrcaljke (major Hruka) i osnova umjetnog saa (stolar Mehring) pospjeeri je daleko njegov razvoj.

Pelarstvo je danas po svome opsegu i znaenju postalo vanim privrednim faktorom. Kemijske su analize otkrile u medu raznovrsne sastojke, korisne ljudskom 'organizmu. Med je prestao

a bude izuzetnom poslasticom, i sve vie postaje sastavni dio svakodnevnih obroka. On je nenadoknadivo sredstvo za razvitak djejeg organizma, za Hjeenje bolesti dinih i probavnih organa, slabokrvnosti, za bolesnike koji se dijetalno hrane i za rekonva- lescente. Med se kao namirnica i kao medikamenat sve vie troi i sve 'vle cijeni.

Kod nas se u 99% sluajeva pelari samo radi dobivanj a mea, dok se vosak smatra nusproduktom. No s obzirom, na veliku nje- govu primjenu u industriji i farmaceutici, ide se za tim da se povea njegova proivodnja.

Ve se nalazimo i pred djelominom orijentacijom u smislu proizvodnje ineda u sau, na to nas upuuje potreba turistikih krajeva, a i potireba izvozaO) ' _ . .

I proizvodnja rojeva z prodaju jedan je rioviji oblik pelarske prakse. Taj je razvijen jedino u Sloveniji, a slabo ili nikako u ostalim krajevima, , '

Specijalna pelarska grana jest odgajanje matica za proaju, koja takoer nije kod nas nimalo razvijena, osim neto u Sloveniji.* Rroizvodnja peluda, t. j. njegovo. revnosnije skupljanje i kon- zerviranje za pelarske i terapijske svrhe stvar je bliske budu- nosti, jer se tek u najnovije vrijeme pokazalo njegovo blagotvorno djelovanje ne samo na razmnoavanje pela nego i u mediinskoj primjeni. : ' :

Pelinji se otrov odavna ve upotrebljava u lijenike svrhe, ~I kod nas i u.inozemstvu pod nazivom 'Forapin, Apisan i. t. d.

Propolis (lem), to ga pele sabiraju, sad se uope ne iskori- tava, dok su nekad stari majstori njime premazivali violine, koje su navodno zbog-toga imale izvanredm zvuk.

Najnoviji oblik specijalne pelarske proizvodnje jest proizvod- nja matine mlijei. Svi znaci govore da e proikvodnja mlijei biti pokraj proizvodnje meda moda glavni prihod od pelarenja u bliskoj budunosti. ' ..

18

MALO BIOLOGIJE

1. Openito o pelama' 1 ' .

Pele ive u velikim zajednicama, koje se sastoje od p.ela / radilica, matica; i trutova. Takvu zajednicu negdje nazivaju peli- / njim drutvom, a po veini hrvatskih. krajeva nazivaju je pelcem.Te emo nazive i mi updtrebljavati1). U ivotu i radu pelama upravljaju prirodni nagoni. Najjaee je izraen nagon za sabira- njem hrane, koji neki identificiraju s marljivou (marljiv k&o pela). U pbtrazi za hranom pefe obino lete do dva kilometra daleko o svoje nastambe. Ako nau jai i bolji izvor hrane u jednom pravcu, tada lete i pet pa i vi.e kilometara. Ali kod vee aljine potroe i vie hrane prigodom letenja; naravno da tada naine manji broj lzleta. Zato e pelinjaci i smjeeuju tako da biidu blie izvoru hrane.' -. Pele sabiraju nektar s cvjetova i drugih nektarija, zatim

medenu rosu ili medljiku s lia (koja je biljnog ili ivotinjskog podrijetla), nadalje cvjetni praak ili pelud i najzad lem ili pro- polis, koji nalaze na razliitom drveu kao jagnjedu, topoli i dr.

Nektar, koji pele unose u mednom mjehuru, jo nije med.On sari veliku koliinu vbde. Tu suvinu vodu pele u konici isparuju'tako, da najzad meor"u relom stanju, u poklopljenim stanicama, sadri samo oko 20

Pelud, koji pele unose na nogama i istovaruju u sae, gje ga druge pele sabijaju u stanice i ikonzearviraju, slui za hranu legla, mladih, a i starih pela.

Fropolisom premazuju stijene konice, utvruju saee, suuju i zatvaraju nepotrebne rupe na konici i r.

Pele unose u konicu i vodu, osobito u rano proljee, dok u prirodi jo nema nektara. Toplu vodu uzimaju nekoliko puta radije nego hladnu. Voda im slui a prireivanje hrane liinkama, za otapanje ueerenog meda, a za vrueg i suhog vremena i za regulaciju temperatore i vlanosti u konici. Vodu pohranjuju, kombinirajui je s medom, u mednim mjehurima brojnih pela koje slue kao rezervoari. Takva mjeavina moe biti pohranjena i u sau, ali je obino pele rezervoari zadre u sebi sve do upotrebe. ( , , .

Katkad se navedeni nagon za sabiranjem hrane potencira u tolikoj mjeii, da priliikom nestaice hrane u slobonoj prirodi pele iz jednog pelca navaljuju na drugi i otimaju mu ve saku- pljeni med, koji prenose u svoju 'konicu. U pelarstvu se takvi napadi nazivaju pelinjim grabeom, a pele napadaice tui- cama. Naravno, da u takvom rafcu bude i mnotvo rtava na obim stranama. Napadaice se poznaju po drugom mirisu, glasu, a i vladanju. ' . - "

atim postoji nagon za umnaanjem vrste, koji se ispoljava u obliku rojenja. Kod toga se ina od osnovne zajednice odjeljuje stanovito'mndtvo pela, roj, te odlijee u pronaeni drugi stan,

. gdje dtpoinje sa svojim daljnjim samostalnim razvojem. Taj nagon pelari mogu prema potrebi pojaati, a mogu njegovu po- javu i sprijeiti (vidi Uzroci rojenja).

Pele raspoznaju utu, modrii i bijelu boju, a i ultraljubiaste zrake izaivaju kod njih osjet stanovite boje. Kad su konice sti- snute i blizu jedna do druge, onda ih neki pelari obojadiu razli- itim bojama da se pele ne bi zalijetale u susjedne konice. Osim toga pele posjeduju i osjetilo njuha, opipa, okussui sluha.

Kako se peele nieusobno sporazumijevaju, jo nije potpuno objanjeno. Samo je K. Frisch objasnio, kako pele sabiraice, kad stigmi s tovarom nektara ili praka, razliitim nainom plea oznauju drugim pelama daljinu pa i smjer pronaenog izvora hrane. . .

5. T o . p l j e n i m e d obLven zagrijavanjem i odvajanjem voska; 6. Mu- l j a n i m e d : sa prakom, leglom, pfielama i sa saem.

Pele se mogu veoma tono orijentirati. Ako ulaz konice pomaknemo samo za nekoliko centimetara, pele e pokuati ulaziti tamo, gdje se ulaz prije nalazio.

2. Izgradnja i sadraj saa

Pele borave na sau. Kad se nasele u svoju nastambu, odmah otponu sa izgradnjom saa od voska, koji izluuju radilice ia svojlh votanih lijezda u obliku sitnih, bijelih listia. Te se lijezde nalaze izmeu kolutova na donjoj strani zatka. Poetno sae biieie je boje, no kasnije od upotrebe i cvjetnog praka poprimi ukastu pa i tamnosmeu boju. Gradnja saca gotovo uvijek odvija se odozgo pa na dolje. Da bi pele mogle graditi sae. potrebno je d a u njihovom gnijezu vlada tooMna od oko 30C. zatim da imaju. na vaspolaganju dovoljno meda i praka.

Sat sa zatvorenim matinjakom, trutovskim i radilikim zatvorenimleglom .

Sae se uglavnom sastoji od estorostranih stanica, kojih ima tri vrste. To su:

Radilike stanice, u kojima se legu pele radilice. U posebnim prilikama mogu se u njima, kako emo dalje vidjeti, izlei i tru-

Qtovi. Ovlh stanica -ima najvie. Na jedan dm! ima ih sa obje strane 850. Debljina takve satine iznosi 24 25 mm, a razmak izmeu satina iznosi 9 10 mm. Ove stanice slue ne samo za leglo nego

' i za smjetaj meda te cvjetnog praka.Trutovske stanice. U njima se legu trutovi. Ove su stanice

neto vee od radilikih, a ima ih oko 510 na dm! sa obje strane saa. Debljina takve satine iznosi oko 29 mm. Kad se trutovi izlegu, pele u ovakve stanice smjeuju med. Pohekad se u slabom pelcu dogodi da na satini ima previe trutovskih stanica. Tada pele suavaju otvore tih stanica, te matica i u takve trutovske stanice sa suenim otvorpm polae oploena jaja, iz kojih se izlegu pele raiiice. Inae trutovske stanice peie grade, kad se pripremaju za rojenje. Rojevi iz prole godine grade vie trUtov- skih stanica nego ovogodinji rojevi. .

Medne stanice.'Ove su esto izgraene od radiliMh stanica na taj nam, to su im pele izuile stranice, te su tako postale' znatno dublje od obinih radilikih stanica. Ovakve medne stanice' naju biti i 3 cm duboke. No, pele grade i posebne medne stanice, koje su iroke poput tmtovskih i na donjem kraju zaobljene, zbog ega izgledaju poneto torbaste. Ovakve stanice grade pele u konici na.dobroj pai najvie tamo, gdje nema mjesta za dvo- struki red stanica. Medne stanice slue iskljuivo za smjetaj meda. .

Osim ovih esterostranih stanica u sau se nau nepravilne. i prijelazne stanice razliitih oblika, a po rubovima saa zavrne stanice.

Najzad na sau ima i posebna vrsta stanica, koje se zovu matinjaci. U njima se legu matice. Matinjaci, kad nisu zaleeni, izgledaju poput male kapice od ira. Pele ih grade obino po rubovima saa.

- Broj izgraenih satina zavisi o veliini prostora, koji pefama stoji u konici na raspolaganju. Na sredinjem dijelu saa nalazi se leglo,'.oko njega u stanicama cvjetnd ipraak i najzad med, koji pele.uvijek smjeuj'u to dalje od ulaza.

3. Matica, railice i trutovi

Matica, kao jedina potpuna enka -u pelcu, ima dunost da polae jaja u stanice iz kojih nastaju budua pokoljenja. Po

vanjtini je neto dulja od pele railice te ju je meu pelama lako prepoznati. Dok je mlada, ponekad ju je tee pronai, jer se rado sakriva ispod pela. Kad se izlee, izleti nakon 3 dana iz koniee na osjemenjivanje s trutom. Osjemenjivanje se obavlja u zraku. Dva do tri dana poslije osjemenjivanja pone s polaga- njem oploenih jaja u radilike stanice, iz kojih se nakon 21 dan razviju pobpune pele. Neoploena matica moe da lee sarrio neploena jaja iz kojih se razviju trutovi. No i oploena matica moe da lee neoploena jaja iz kojih se takoer razviju trutovi.

Matica (poveana)

Kad .oploenoj matieiiponestaje trutovskog sjemena zbog ega' vie ne moe neprestano polagati samb oploena jaja, (to je obino u posljednjoj godini njezina ivota), onda osim oploeriih polae naizmjence i neoploena jaja u radilike stanice, iz kojih se, naravno, izlegu/trutovi. Ovakvi trutovi iz 'fadilikih stanica sitniji su od trutova izleenih u trutovskim stanicattia. Tada pele, osje- ajui njezinu iscrpljenost, oaberu na najmlaem radilikom leglu obino 2 3 llinke, razgrade ,povrinu njihovih stanica

^i pretvore ih u matinjake. Liinke u njima nastave hraniti mli- jeom, a kad se najstarija matica iz takvog matinjaka izlee i oploi, otpone leenjem. Stara matica prije ili kasnije nestane Ovo se zove tiha izmjena matice. Katkad legu stanovito vrijeme obje matice, to jest stara i mlaa, pa i na istoj satini.

/ - VMatinjaci, koje pele izgrade u svrhu ovakve tihe izmjene

matice, poznaju se po tome, to nisu izgraeni poput rojevnih matinjaka po rubovima saa, nego oko sredine zaleene satine.

Za jedan dan matica moe da poloi 1500 i vie jaja. U naim sjevernijim krajevima najvie ih polae u jeku pae, a to je obino u proljee i preko ljeta. U junim krajevima matice legu u proljee i u jesen, jer tamo u to doba padaju glavne pae, dok preko ljeta legu vrlo malo.

Matica ima i aoku, no njome se slui samo u bo.rbi sa svojom suparhicom.

Matica moe ivjeti 4 5 godina. Samo je jedan sluaj 'zabi- ljeen u amerikoj pelarskoj literaturi da je matica ivjela

7 godina.Matica je najplodnija u drugoj godini syoga ivota.Pele radilice. .One su enke, ali nepotpuno razvijene, jer

nemaju. razvijenih organa za stvaranje potomstva. Neemo opisi- vati njihovu vanjtinu i alac,- jer e to svaki vjerojatno upoznati ve u prvom susretu s njima.

I Za vrijeme najveeg razvoja u pelcu ima preko 70.000 pela. Taj broj pomalo opada prema jeseni.

Mlade pele, im se izlegu, poinju se hraniti cvjetnim pra- kom i medom, ali rado uzimaju i mlije iz zaleenih radilikih stanica. U dobi od 3 dana ve iste stanice i pripremaju ih matici za leenje. U dobi od 3 do 5 dana hrane liinke u stanicama i to one, koje su starije od 3 dana. Hrane ih smjesom meda, vode i praka. U dobi od 6 do 10 dana hrane sasvim male liinke do

Pela raUica (poveana)

3_Jana starosti. Hrane ih posebnom hranom, zvanom mlije, koju stvaraju u svojim mlijenim lijezdama. Da bi pele mogle oba- vljati ove funkcije, moraju imati na raspolaganju dovoljne zalihe meda i praka. Bez toga nema razmnoavanja. Kad su stare 10 dana, ako je lijepo vrijeme, izlijeu u mnotvu prvi puta pred konicu na t. z. orijentaeioni izlet. Krue po zraku ispred konice, da bi se upoznale s mjestom gdje se'1nalaze. Ovakvo oblijetanje neki zovu praenje ili igra mlaih pela. Poetnici esto zamijene ovakvo praenje s rojenjem.

U dobi od 10 do 18 dana preuzimaju nektar i praak od onih pela, koje ih donose u konicu, zatim izluuju vosak i grade.sae, eiste konicu, a u dobi od 18 do 21 dan vre straarsku slubu oko ulaza u konicu. Na poetku te dobi odlijeu u polje na sabiranje. Na tom poslu ostaju sve do kraja ivota, koji u sezoni rada traje ' oko 7 nedjelja. Jedino one pele, koje se izlegu prije zime, ive -. dulje, jer doekaju proljee. U praktinom pelarstvu zato se i nastoji, da se prije zime namnoi to vie pela, kako bi pelac u proljee bio to jad. Oznaena razdioba poslova nije stroga, te pele prema potrebi mogu oznaene fuiikcije vriti i ranije ili kasnije.

Trutovi su mujai u pelinjoj zajednici. Ima ih obino od proljea do jeseni. Njdhov broj iznosi nekoliko stotina, ali ih se

Trut ('po-vean)

moe nai i koja tisua. Jedina im je zadaa da oplouju mlade matice, kad one izlijeu iz konice na osjemenjivanje. Za osjeine- njivanje su sposobni u dobi od 10 dana. Neki ih smatraju donekle

-i-korisnima, jer a pele marljivije rade kad u konici ima i trutova l da svojom nazonou na sau pomau grijanje legla.

Trutove je laiko prepoznati po njihovom zdepastom obliku i bunom, bezopasnom zvmdanju izvan konice. Iz konice izlijeu samo po lijepom vremenu, izmeu 11 i 4 sata po podne.

U jesen, poslije svretka svake pae, a i usred ljeta, kad ne- stane pae, pele otjeraju trutove a saa i iz koniee te tako napolju bespomono uginu. Ponekad u jakim pelcima, s velikim zalihama meda, pele trpe u konici trutove i-preko zime, a' ako je pelac uzimljen s neoploenom maticom, onda pogotovo zadre trutove i do proljea. Prema tome, i stariji trutovi mogu biti spo- sobni za oplonju matica. -

4. Vrste i razvoj legla

Kad matica poloi u radiliku stanicu oploeno jaje, ono prvog dana stoji okomito, drugog dana je nagnuto, a treeg poloerio na dnu stanice. etvrtog dana nastane iz jajeta liinka ili larva, koju pele odmah otponu hraniti mlijeom. Poslije tri dana poinju pele takve la/rve umj.esto mlijeom hraniti prostijom hranom, koju stvaraju od meda i praka. ' . -

.Kad matica poloi oploeno jaje u matinjak, pele e razvi- jenu Minku hraniti mlijeom neprekidno sve do njezinog pokla-

panja, koje izvre deveti dan, raunajui o dana polaganja.jajeta.' Prema tome se vidi da se iz oploenog jajeta, pod utjecajem razli- ite hrane, mogu razviti dvije sasvim razliite jedinke: matica ili pela radilica. Zato pele i mogu kad im sluajno nestane matica, da od mladih. radilikih liinaka, koje nisu starije od tri dana, odgoje matice. U tom sluaju proire stanicu u kojoj se nalazi takva liinka (jer je za razvoj matice potrebna vea stanica, matinjak) i nastave je hraniti mlijeom. Ovo je vrlo vano u praktinom pelarstvu.

Pele poklapaju radilike liihke u stanicama tankim vota- nim poklopcima kad su stare 6 dana. Poklopljene liinke preobraze se kroz daljnjih 12 dana u kukuljicu, a nakon ukupno 21 dan, raunajui od polaganja jajeta, izae gotova pela.

Kad se pelac priprema za rojenje, ima dosta trutovskog legla. (Trutovske liinke poklapaju, kad su stare 6,5 dana). U sla-

bim pelcima, koji imaju starije matice, ima i trutovskog legla, iako nema nagona za rojenjem. U ovom sluaju pele pripremaju izmjenu stare matice.

Prema tome u praksi razlikujemo .otvoreno i zatvoreno radilidko leglo. Satinu, zaleenu trutovima; zovemo trutovsko leglo. A kad se u matinjacima nalaze poloena jaja ili liinke,._ kaemo da su matinjaci zaleeni i otvoreni, za razliku od praznili i nezaleenih. Kad su liinke u matinjacima pokloplj ene, kaemo da su matinjaci zatvoreni. -

Leglo, koje e se uskoro izlei, zovemo zrelo leglo, a mati- nja'ke u istoj situaciji nazivamo zreli matinjaci.

Matica treba'za potpuni razvoj znatno manje vremena nego radilica. Staij liinke traje 5% dana, a kukuljice 7% dana, dakle u svemu za razvoj treba samo.16 dana. j -

Trutovi za svoj razvoj trebaju 24 dana, jer se u stadiju liinke nalaze 6% ana, a u stadiju kukuljice 14% daha.

Trajanje pojedinog stadija u danima . jaje licinka kukuljica Si)ega

Radiliea 3 6 12 ' 21 Matica, 3 ' 51/2 TVa . 16

- T ru t' 3 6V2 14V*- 24 .

Po podrijetlu postoji jo jedna vrsta legla. Kad u pelcu ne- stane matice, a Ipele ne mogu odgojiti drugu, jer nemaju legla prikladne dobi, onda pone vie pela, koje imaju najrazvijenije jajnike, s polaganjem jaja u radilike, a gdjegdje i u trutovske stanice. Budui da njihova jaja nisu oploena, iz njih se razviju samo trutovi. .

Te pcele radilice koje legu, zovu se lane matice. Njihovo legio raspoznaje se po tome, to u istu stanieu legu po vie jaja. Leglo im nije zbijeno, ve je staro i mlado pomijeanopo sau. Poklopci tako zaleenih radilikih stanica uvijek su ispupeni, jer su u 'n ji-, ma poklopljene trutovske liinke, koje su vee. Iznad pojedinih liinaka pele uzalud izgrauju matinjake. Takvo leglo od lanih matia narod zove: rav crv, a trutove iz tog legla: divlja pela. Takav:je pelac osuen na propast, ako ga pelar ne spasi.

Za razvoj legla potrebna je stanovita toplina. Oko otvorenog j legla ona' iznosi 30 33C, a oko zatvorenog legla 34 36C. Osim j topline potrebna je i stanovita vlanost, da se ne bi suila hrana I aa liinke u stanicama. Vlanost, pele reguliraju s pomoeu nektara i vode, koju unose u konicu.

Leglo laruh matica ' -

5. Rojenje

Prirodno mnoenje pelinjili zajednica kao biolokili jedinica, Vri se dijeljenjem, koje zovemo rojenje. Kad se riamnoi toliko pela da im je normalni ivot i rad u konici postao nemogu, -stvara se u pelcu postepeno sve jai nagon za rojenjem. Postoje i vanjski faktori, koji, kako emo alje vidjeti, takoer probuuju ovaj nagon.

Trutovsko leglo u konici predznak je rojenja. U to vrijeme poinju ipele po rubovima saa izgraivati matinjake, koje matica poslije nekoliko dana, svaki dan po nekoliko rijih, zalee. Do prve zalege matinjaka ob'ino dolazi 24 dana poslije zalege trutovskih stanica. Ra pela tada znatno popusti. Mnoge -se uklupaju pred letom oekujui as rojenja. Jo prije izlaska roja

postosudjebrojmalo.

Ju kO time njak s roje

Ks mat dok si kratk< prvi r oko ll nekoli u nov zapo

:' K: rojnjaenu svojih krue

Dc s koje i pridi s dim< u pletE i spust pele i na gra onese je nam u nekii se u bli vom n stresan; da se h treba h com ili

28

'g ! n ia ;u

ica,Lifeoju,fcojetuju;

eme koje: Lee.! lege: i -se! roja :

postoji u pelcu stanoviti broj pela, koje su se ve opreijelile za sujelovanje u roju. Najvie ih je u starosti od 3 21 dan. Njihov broj zavisi o koliini legla, koje je ostalo u konici. Ako je legla malo.. roj je vei i o' .rnuto.

Jo i dandanas mnogi pelari unitavaju zaleene matinjake u 'konici, kad ih opaze, te time spreavaju rojenje. Zapravo, oni time rojenje samo odgaaju, jer pele.odmah grade druge. mati- njake, koje matica zalee. To je uzaludna, dosadna i tetna borba s rojevnim nagonom.

Kad je prvi matinjak zatvoren, izlazi iz konice prvi roj s maticom. Mnotvo. se pela mete po zraku uz posebno zujanje ok se konano ne prihvate za kakvu oblinju granu, gdje se za kratko vrijeme smire. Time se rodila nova pelinja zajednica, prvi roj, ili roj prvijenac. To se dogaa po lijepom danu, obino ok'o 10 ili 11 sati prije podne. Na tom mjestu ostane roj visjeti' nekoliko sati, vjerojatno dotle dok-ga 'izaslane pele ne povedu u novu nastambu, koju su pronale, i u kojoj e nova zajednica * zapoeti samostalnim ivotom. '

Kada se roj na grani smirio, moe ga pelar stresti u posebnu rojnjau, ili u obinu pletaru od prua ili slame, a iz nje u prire- enu konicu. Ne uini li to pravovremeno, oletjet e mu roj svojih putem. Da se roj ne bi uhvatio visoko, dobro je pele, dok krue zrakom prskati vodom iz trcaljke.

Dogaa se da se roj negodno uhvati, za kakvu debelu granu, s koj e se ne moe stresti. U tom se sluaju iznad roja privrsti i pridri na motki prazna pletara, a pele se pomalo odozdo s dimom iz imilice tjeraju u pletaru. Kad veina pela ue u pletaru, obino i inatica s njima, ue, pletara se paljivo skine i spusti na zemlju, da bi se u nju sakupile i ostale pele. Ako se pele iz pletare virate na granu, to je znak, da je matica ostala na grani. Tada se tjeranje mora ponoviti. Poslije toga roj se odnese na odreeno mjesto. Da bi pele bre ile 'u pletaru, treba. je namazati travom, zvanom matinjak (Mellisa officinalis), koju u nekim krajevima zovu limunova trava i ljubica. tovie, ako se u blizini pelca, koji ce se rojiti, dan ranije natrlja.ovom tra- vom neka niska grana, roj e se uhvatiti za nju. Pletara za stresanje mora biti ista. Ako su u 'njoj ve bile pele, dobro je da se iznutra opali zapaljenim papirom ili slamom. Novu pletaru treba iznutra istrljati, a&o ne spomenutom travom, a ono metvi- com ili orahovim liem. "

29

Za stresanje roja moe posluiti i rijetka vrea s rairenim i u'vrenim otvorom., Neki upotrebljavaju lagani hvata od iane mree, u koji stave jedan okvtr s otvorenim leglom. Kad se ovakav hvata s leglom izvjesi tamo gdje pele najvie krue, roj e se za njega uhvatiti. Time se sigurno spreava i bijeg roja. Neki pelari objese za. vrijeme rojenja meu drveem u blizini pelinjaka .po vie obinih konica u koje rojevi ami ulaze. Poneki im ipak pobjegne. _

Hmta roja'

U peleu, iz kojeg je iziao prvi roj, izae iz matinjaka najstarija matiea i, obilazel po sau, pjeva: tiiii, tiiii, tiiii, dok one matice koje su se u matinjacima Ve razvile, odgovaraju sa: kua. kua, kua. To se moe dobro uti u pelinjaku na veer. Omi ili deveti dan, izlazi i drugi roj s nekoliko mlaih matica. Drugi roj izlazi obino po podne r rado se uhvati vrlo visoko. Nakon aljnja tri dana izae i trei roj, a narednog dana i e- tvrti. Naravno da se i u ovim rojevima nalazi vie mladih matica. Takvi su rojevi vrlo slabi i ne vrijede puno. Ako se ipak zadre, to se radi ponajvie radi dobivanja mladih oploenih matica,

'onda treba kroz osam dana, poto su smjeteni, na njih pripaziti.; Ako pele urno unose u konicu cvjetni praak, o.nda je to znak : da je inatica oploena i da lee. Nije dofero uznemirivati pele . u vrijeme oplodnje, jer se moe matica izgubiti.

Nije rijetko da se pelac, nakon putanja prvog roja, okani daljnjeg rojenja, pogotovo ako se nalazi u velikoj konici. Tada najstarija od mlaih matica, koja je prva izala iz matinjaka, , poubija-aokom sve druge matice u matinjacima:

Dogaa se da matica'nestane prije izlaska prvog roja. U tom sluaju prvi roj izae neto kasnije s mladom maticom. Ako se matica izgubi kod samog rojenja, roj se vrati u svoju konicu, te ponovo izae, kad mlada matica postane sposobna za izlije- tanje. Ponekad nenadano nevrijeme zari izlazak prvog roja,. Tada on izae sa zakanjenjem, -i to ne samo sa starom maticom, . riego i sa nekoliko mladih.

U drugom, treem i svakom daljnjem roju, kad se nastani, zapone izmeu mlaih matica borba sa aokama. Pobjednica * izlazi za nekoliko dana na oplonju, i mnoenje zajednice za-~ pone. . -

Neto se slino dogaa i u starom pelcu, iz kojeg su ti rojevi proizali. Tamo jedna mlada matica poubija sa alcem svoje sestre, koje su' jo u matinjacima. Pele izvuku iz konice ubi- jerie matice, matinjake razgtade, a vosak upotrebe na drugom mjestu. ; ,

-Kad prvak u istoj godini pusti roj, onda se taj roj zove parojak. Ako i parojak u istoj godini pusti roj,. onda se takve pele zovu bijele pele. No to se dogaa samo u rijetkim medo- vitim godinama. -

PELINJE PAE

Pelinja hrana sastoji se od meda, cvjetnog praka i vode. Med pele proizvode o nektara, koji sabiraju po jrazliitpim cvijeu, kao to sabiraju i evjetni praak. Osim toga pele sabi- raju po liu razliitog drvea i t. zv. medljiiku; koja moe biti biljnog i ivotinjskog podrijetla. Sve se'to u pelarskom rjeniku naziva pelinja paa. Gdje nema dovoljno pelinje pae, taino nema ni mjesta pelarenju. Takvi su krajevi kod nas vrlo rijetki.

Zato je kod izbora mjesta za pelarenje vrlo vano poznavati pelinju pau. iRazlikujemo glavnu i sporednu pelinju pau. Glavna paa je ona na kojoj pele saberu dovoljno slatke mate- rije ne samo za svoje potrebe, nego i tanoviti. viak za pelara. Po naim krajevima postoje ove glavne pae: ruzmarin, vrijes, oljna repica, rana i kasna kadulja, akacija, hrastova medljika, livade, pitomi kesten, lipe, bijela djetelina, vrbolika (kipreja), suncokret, gorac, jelova medljika, draa, metvica, bijeli bosiljak, vrit, svilenica, crveni i bijeli vrijesak, heljda, vrijesovi i ruzma- rin jesenje cvatnje.

Osim navedenih glavnih paa ima i takvih na kojima se ne apaaju vikovi meda, i to zbog toga to je dotinog bilja i iblja malo, a sabrani nektar potroe pele na svoje potrebe. To su: maslaak, mrtva kopriva, kupine, maline, grahorica, razne djete- line (lucerna, inkarnatka, crvena djetelina, facelija) gave, lavandula, divlje mrkve, ovije smilje, ljubiica, kokotac, tikve, zlatoipka, bore, korijander, planika i t. d. Od rvea: bukva, divlji kesten, sofora, katalpa, razne vrste voa i t. d.

! U jesen pele nalaze dobru sporenu pau i na plodovima ^azrelog vb'a, koje nij.e pobrano. To mogu biti ljive, kruke,- ..eke vrste jabuka, a osobito oteene bobice groa.

Za -'fjot i'razvoj pela vrlo su vane-one pae, na kojima ;pele nalaze dosta, cvjetnog praka, Nalaze ga dodue i na mno- gom, naprijed spQraenutom,-.bilju, iblju i drveu, ali ga najvie

' ima na ivi, johi, lijeski/ vru2?S^ drjjenku, brijestu, hrastu, bukvi,! boru, kestenu,' brezi, topoli 'i t d., a -G -^VC'ika na jabuki, kruki,

trenji, vinji, bademu i kajsi;i. - " ;

Najfiniji med se dobiva od goraca,"zatim od'" .^bolike (ki- preje), ruzmarina, akacije to raste na pijesku, od bijelog bosilika, i od kadulje na olti. Smatra se daJipov,- kaduljin i jelov med, te med od pitomog kestena imaju-ljekoviti uinak.

Da bi se dobili vikoivi meda, nije ovoljno samo da na Jfjjenu.bude mnogo-biljaka odnosno ^vijea jednn vrste, nego je potr&no a ta paa bude. i, ,ai^dovita,--.t. j. da bilKs izluuju nektar, odnosno. ^ drve* -medljiku. .To redovito ovisi -o K^.iini vlage u tl; i_ u zjakufi o mirnom i toplom- vremenu.-.Ponestane li u vrijeme cvalnje' koji' od ovih uvjeta za medenje, kaemo da je giavna paa propala.

Prema dugogodinjem isknstvu naih starijih pelara, naa najizdanija biljka, vrijesak, obilno e mediti samo onda, kad u rastu procvate i ujedno zamedi. Ako mu u to doba pogouje 'toplo i vlano vrijeme bez vjetra;, davat e rekordni prinos. Ta mu ni sjeveriii vjetar ne e mnogo snietati. Bujni vrijesak prije cvatnje nikada ne e dovoljno mediti, 'jer odravanje razvijene biljke ide na tetu medenja. Obilno je medio 1929., 1937., 1945., 1948. i 1951.

Kadulja je valjda najosjetljivija biljka s obzirom na medenje.. Vjetrovito vrijeme redovito prekine medenje.

Akacija ne medi tako na plodnom tlu kao na loijem i pje-- skovitom. Mlaa akacija vie medi nego starija. Lipa je naj-

uljivija, jer za nju nitko pouzdano ne zna kad e obilno mediti.\ Izluivanju jelove meljike pogoduju hladne noi i topli mjr?ii danii).

J

i) Prema nekim inostranim ispitivanj'ma navofmo postotlce eera. j u nektaru poznatih medonosnih b ljalca, iblja i drvea, po kojima se moe [- ocijeniiti njiihova priblina medovitost i u nain ikrajevima: Bagram 63,r2; j; Vrba 60; raljika bijela 60; Heljda 59; Ruzmarn 58; Grahorica 56,5; v Jabaka 55; Bore 53; Razliak 52,5; 'Vrb'ca 52; draljika uta 51,6; Ma- \ slaaik' 51,2; Goruica 51; Repica 5113; KSpreja 50; Badem 50; Javor 50; t Lan 49.5; Divlji kesten 49; Trenja 48; Inkamnatka 47,7; D'nje 46,7; Sun- cokret 46; Poljska rotikva 45; Eaparzeta 45; Kadulja 45;- vedska djetelina 43,3; Brljan 43; Mrtva kcpriva 42; Bijela djetelina 41,1; Lucema 41; Vrit 40; Divlja trenja 40; Kalina 39; Svilenica 37,2; Zvjezdan 36 2; Kupina 35; ofora 35; Osjak 35; Crvena djetelna 34,3; Pitomi kesten 33; Lipa 33,6; .c. Kirugka 30; Biserak 28,6; Facelija 28; Kajsija 25. - ........... ..

pFOZNAVANJE I GRADNJA KONICA

1. Vrste kosnlca:(

Konice uglavnom ijelimo na dvije osno'vne vrste: konice nepokretnim i konice' s pokretnim saem.

Konice s nepokretnim saem grade se dd slame, prua, loze ili dasaka. ,One, koje su graene od prua i loze, narod obino. namae s vanjske strane ilovaom. Ovakve su konice riaijeftinije. U njih smjeteni roj privrsti-svoje satine ne samo na gornji dio, strop konice, nego i na postrane stijene, zbog ega se satlne ne mpgu izvaditi, a da se prethodno noem ne odijele od stijena i stropa koiiice. U Sloveniji je najpoznatija takva konica, gra- ena od dasaka, pod imenom kranji. uga je 70 cm, iroka 30 cm, a visoka 16 cm. Leto joj je na uoj strani. Pele izgrauju u njoj satine po duljini konice tako da med unose najvie u stra- nji dio, odakle se moe vaditi kao me u sau. Slui uglavnom za prozvodnju rojeva. - . . i' .

U ovu vrstu konica pripadaju i takve kod. kojih su letvice uloene na gornji otvor toliko. iroke i razmaknute kap .i- same satine. .Pele ha ovrni letvieama izgrade sae, no ipak' se kod vaenja mora pojediria satina noem odijeliti od stijene. ,

Razvoj konica s pokretnim saem poeo je g. 1851., kad je . amerikanac Langstroth napravio prvu praktinu konicu s po- kretnim saem. Njegova se konica s neznatnim izmjenama zadrala do danas, te s njome pelari 95/o amerikih pelara. Poznata je pod imenom amerika stanard konica. '

Po nainu otvaranja, ima dvije vrste konica s pokretnim saem: jedne se otvaraju straga, druge odozgo. Kod onih, koje se otvaraju straga,. okviri mogu stajati odnosno visjeti prema prednjoj strani konice, t. j. prema letu. ili pljostimice ili sjei-

mice. A&o vise pljotimice ohda se takova konica zove dzierzonka (po Dzierzonu). Ako pak stoje prema letu sjeimice, onda se zove Iisnjaa. ;

Dzierzonki kod nas ima vrlo malo. Lisnjaa ima u Sloveniji, gdje je uvedena t. zv. Alb.erti-nierieva lisnjaa (A. . koni-

Pletara nastavljaa

ca) Ova je konica graeria u jednom komadu, a u sredini" horizontalno podijeljena tako da u nju sta-nu dva reda okvira. Donji dio se zove plodite, a gornji medite. Originalna ima u svakom ojeljku po 9 jednakili okvira. Okviri su, sa njihove unu- fcarnje strane, dakle bez letvica, iroki 40 cm, a visoki 23 cm. Oni rie.vise nego stoje na tri eljezne ipke, koje su poprijeko usaene u postrane stijene.

36

A .. . konica ima tu prednost to je udeena za seljenje s ventilacionim otvorom na stranjoj strani. Prednost je i to to .se moe veliki broj konica negdje na pai smjestiti na relat'ivno

Larigstrothova originalna konica

malom "prostoru. Zbog toga se ta konica prilino rairiia i na podruju Hrvatske. Osobito su je prihvatili pelari eljezniari. Meutim, novija su iskustva pokazala, da je ta konica, sa svojih

Poloena honica sa stijenama iz slame

165 dm2 saa, premalena, zbog ega se u ;pelarenju s njom ne mogu ni priblino iskoristiti nae obilne pae akacije, kadulje i vrijeska. Nadalje se pokazalo i to, da njezina ventilacija moe dobro funkcionirati kod seljenja samo na kratkim relacijama,- a

37

nipoto ne na dugim, na pr. na relacijama od vie stotina Mlome- tara, jer se tada pele u njoj zague. Iz tih razloga nastoji se poveati veliina okvira, njihov broj u konici, i dati konici gornji ventilacioni otvor. Takva poboljana A. . konica, poznata je kod nas u novije vrijeme po imenom Locova lisnjaa.

Dva osnovna tipa nastavljaa: s jednakim. okvirima u ploditu i meditic - i s 'Poluokvirima w meditu .

U toku vremena pelari su mijenjali kako broj okvira, takO' i njihov oblik i veliinu. Na taj nain imamo ukovisokih, cetvr- tastih i irokoniskih okvira. Posljednjih ima- najvie.

Konice, koje se otvaraju odozgo mogu se proirivati ili u visinu, s pomou' nastavljanja slinih dijelova ili pak u irinu. U prvom sluaju kaemo, da su to konice nastavljae, a u drugom. da su to poloene konice ili poloke. Kod nastavljaa se donji.

-dio smatra ploditem, a nastavak meditem.I meu nastavljaama ima razlike. Nastavci mogu biti s okvi-

rima is-te Veliine, a mogu biti. i s okvirima upola manjim od onih u dcnjem, plodinom dijelu. Prve su nastavljae sa jednakim okvirima u ploitu i meditu, a druge su s polumeditem ili polu- nastavkom. Kod ovih konica okviri u polumeditu upola su manji od onih u ploditu.

38

Evo nekoliko vrsti koniea, koje su kotf nas najvie u upotrebi:

Vrsta N a z i v ea

Dimenzije okvira u cm (bez letvica)

Napomena

BroJ okvi

r

visina irina

Lisnjaa

Alberti-nideri- . eva (A. .) 9 23 40

Locova 12 30 40 Osim navedenlh vrsta ima usvima

Nastavljae s jednakim okvirima

Amerika Lang- strothova stan- dardna

10 20,2 43,2naim krajevima slinih tipova, koji se od ovih neznat-

Antoniolijeva 12 20 40 no razlikuju po- vellini okvira i pq njihovom broju u konici.Kongresovka 10 25 '40

Nastavljae . s polu- okvirinia

Dadant-Blattova 11 27 42

D. B. ruska ,12 27 42

D. B. francuska 12 30 42

. . Mruljina manja 20 35 P/

Poloke

Mruljiiia zadru- garka 20 40 4 0 '

Boczonadijevama'nja, 20 30 40

Boczonadijeva ; vea 20 34 4 0 ,

Osim navedenih glavnih vrsta, ima po Hrvatskoj neto malo i takvih konica s nepokretnim saem, na koje se mee nastavak

B'pokretnim saem. Ovo su neki pelari pokuali uvesti -u narod s namjerom ,a se neupuenima, omogui postepeni prijelaz na pokretno sae. -Meutim, tko zna nainiti takav nastavak ili me- dite, zna nainiti i cijelu. konicu s okvirima. Zato se ovakve konice. nisu ,ni rairile u narou.

Ako je konica izgraena tako, da joj okviri vise sjeimice prema letu, onda se to zove hlana raa, a ako joj okviri vise pljotimice pre'ma letu, onda je to topla graa. Strana, na kojoj ie leto, smatra se prednjom stranom. Istureni dio poda na prednjoj strani konice, t. j. ispod leta, zove se poletaljka ili doletaljka. Ova se'moe nalaziti i ispod gornjeg leta, na pr. kod konica poloki.^

Sve dananje konice s pokretnim saem imaju stanovite dimenzije iste. To je, na pr., razmak .izmeu stijena i okvira u konici. Taj razmak mora da bude najmanje 6, a najvie 8 mm.

M o bi bio vei, pele bi u meuprostoru izgradile sae. Ako bi opet bio manji, one bi propolisom zalijepile okvirnu letvicu za stijenu. U oba sluaja okvir bi se teko vaio iz konice. Isto toliki razmak treba da postoji izmeu gornje letvice i stropa, t. j. po- klopca konice. Od poda pa do okvira ostavija se razmak od IV2 do 2 cm.

2. G r a d n j a k o n i c a

I Materijal za gradnju

. a gradnju koiiica najbolje odgovaraju suhe jelove ili smre- kove daske. No, dobre u, iako neto manje trajnije i lipove, vrbove, topolove pa i jagnjedove daske. Naravno da pritom treba voditi rauna i 0 cijeni kotanja. Topolove se rado. izvijaju.'Daske o tvr- dog drveta nisu za gradnju konica. Uputno je narezane daske ostaviti godinu dana.da se. isue na mjestu dostupnom vjetru i zakionjenom od sunea. Tek onda su prikladne za gradnju konica. Nema gorega nego konice izraene od sirovih dasaka.

Prosuene daske, od kakvih se obino i grade konice, sadre jo uvijek 13 15% vlage. To je ndrmalna kdliina vlage. Meutim,

' one e se u Ijeto jo sasuiti, po prilici za polovinu dolje oznaenih postotaka sasuenja. Kako. se kod izradbe konica trai milime- tarska tonost, to se mora voditi rauna i o sasuiyanju materijala.

Za konice se.uzimaju daske razliite debljine. U junim kra- jeviina, dakle u krajevima s blaom klimom, dobre su daske i od 3A, t: j. od oko 18 mm debljine. Za jeverne krajeve trebaju sti- jene od 1 ebljine. Dobro je, ako se u ovim krajevima izrade 'konice od dvostrukih dasaka, ili da je bar-prednja i stranja

Iz priloene tabele se vii koliko se moe daiska sasuiti, kad je u sirovom stanju.

Skupljanje u postocima

Vrsta drveta , poduljinipiljena u

smjeru sripiljena

smjerom godova volumnoJelovina 0,1 3,8 7,6 11,7Smrekovina 0,3 3,6 7,8 12Topolovina C,3 5,2 8;3 14,3iiipovina 0,3 5,5 9.1 15,5Vrbovina 0,3 5,6 9,3 15,8

41.

stijena o vostrukih dasaka. U tom je sluaju vanjska stijena debljine od a unutarnja od Ukupna debljina iznosi oko 28 mm. Ovako graena konica bolje uva toplinu nego kad bi stijene bile jednostruke od 28 mm debljine, jer se izmeu dviju, makar i tankih stijena, nalazi nepokretni sloj zraka, koji odlino izolira. Tanja stijena od ulae se i pribija sa unutarnje strane.

--rAko se konice dre u paviljonu, onda se stijene mogu udvo- struiti i na taj nain, da se obloe daicama okomito pribijenim, 6 7 cm irine i spojenim na meusobni utor.

Kod poloaka, bolje je primijeniti prvi nain, t. j. ulaganje fcanje daske sa unutamje strane, jer stoje redovito napolju na slobodnom prostoru. Naime, s vremenom mogu lako popustiti tu i tamo meusobni spojevi vanjkih oblonih daica, pa konica pone na taikvim mjestima zbog vlage trunuti. Deblje stijene nisu potrebne u naim krajevima. Konice s debelim stijenama suvle zamaraju pelara prilikom razliitih manipulacija. Meuprostori su he 'samo suvini nego i tetni, jer lako mogu postati mravinja- cima. Ni umetanje papira u meuprostor ne valja, jer papir na- vlai vlagu, koja pospjeuje trulenje konice.

Kod odreivanja unutarnje dimenzije konice, treba kraj postranih okvira uzeti vei prostor, nego 'to bi to prema debljini okvira sa razmakom trebalo biti. Na primjer, za 10 okvira po36 mm (od sredine jednog do sreine .drugog) trebalo bi da unu- tarnja dimenzija konice iznosi 36 cm. Meutim, ona treba biti37 cm. Inae vanjske strane postranih okvira ostanu neiskoritene,a i vaenje okvira bi bilo teko. x

Leto

Otvor za ulaz i izlaz pela zove se leto. Ono je vrlo vano, jer ne slui sarrio za ulaz i izlaz pela, nego i za regulaciju topline i vlage u konici. Inae moe svojom veliinom pomoi ili .odmoi pelama'u obrani od neprijatelja.

Kod nastavljaa se leto nalazi na itavoj prednjoj donjoj strani plodita, obino u visini 2 cm od poda. U taj se otvor ulae letina letvica, na kojoj je, urezano manje leto, 290~X 8 mm. Konice s polumeditem, imaju na svome ploditu urezano i gornje leto i to obino na 20 cm visine od poa. To gornje leto veliko je 20 X 8 mm.

Nastavljae s jenakim okvirima, a takve su obino nasta- vljae s okvirima visokim do 25 cm, nemaju na meitu posebno leto, nego se ono urezuje i regulira letvicom na donjoj prednjoj strani nastavka, u veliini od oko 1 0 0 X8 mm. Kod nastavliaa uope, kako emo dalje vidjeti, moe se postii i vee gornje leto na drugi nain.

Kod poloenih konica, leto se urezuje na iroj strani tako, da okviri sjeimice yise prema letu. Jedno je leto pri dnu na duljoj strani konice, veliine 200 X 8 mm. Moe se nainiti i s ietinom letvicom, akle slino kao kod hafavljaa. Takvo je leto potrebno osobito kod poloki za seljenje. Gornje se leto nalazi obino na % visine kohice iznad donjega. Dugako je 20 cm, a visoko 2 cm. Po duljini je podijeljeno tanj'om letvicom, 4 5 mm debelom, tako da stvarno postoje dva otvora u letu, svaki visine 8 mrn._Visina od jm m je vrlo vana, jer kroz takav otvor ne mogu u konicu unii mievi, a ni leptir. mrtvaka glava,.

Kod poloenih konica mogu se leta nainiti i na uoj strani tako, da okviri vise pljotimice prema letu. Neki'na takvim koni- cama prave leta na krajevima duljih strana. Leta imaju obino, kao svoj sastavni dio, eljeve ili zasune od lima s pomou kojih se moe regulirati njihova veliina.

Poloaj leta na konlci odluuje o tome gdje e pele slagati suviak meda, t. j.,gdje e se nalaziti medite. Ako je leto na noj strani poloke, onda e pele suviak meda, slagati straga, to dalje od leta. Ako je leto na sredini dulje stranice, onda e viak meda lagati s jedne i s druge strane leta.

Pod konice .

I pod konice se moe nainiti od dvostrukih dasaka, no obino se pravi prema debljini stijena. Ako se upotrebljava ulona podna daska, onda je za ebljinu poda dovoljna daska od 1 .-

Spomeriuta ulona daska vrlo dobro slui za uvarije topline u konici (vidi: Toplina je vaan faktor). Ona se u konici ulae na jesen te ostaje preko zime, sve do svibnja. Kod proljetnog se cienja daska izvue, oisti i opet uloi. Pravi se od daica svega % .debljine, koje se uokvire tako, da se veliina daske ne. moe poveati zbog vlage.

43

Po moe biti uokviren kao posebni di6 ili je pribijen na donju strainu plodita. Oba naina imaju stanovitih svojih prednosti, ali i nedostataka. Na primjer, ako se konice preseljavaju po paama, onda je bolje da je pod trajno pribijen. Meutim, ka je potrebno da se veina plodinili okvira izvadi, onda se to moe bre obaviti,. ako pod nije pribijen. U svakom sluaju je dobro da se vanjska strana poda natopi vruim katranom, jer e takav pod dulje tra- jati. U novije vrijeme neke amerike tvornice izrauju podove, koji su prema letu nagnuti, tako, da pele mogu lake istiti konicu!

Okviri

Za gradnju okvira upotrebljavaju se letvice razliite irine,. i to od 22 do 27 mm. Tako su na primjer, u Mruljinim poloenim konicama letvice iroke 22 mm. Kod Langstrothove standardrie konice iroke su 27 mm. Ovako iroke letvice nisu dobre za one konice, koje se preseljavaju -na pae, jer je ventilacija zbog teokih. letvica znatno slabija.

Prema irini letvica odreuje se i razmak izmeu okvira, i to- uvijek tako da od sredine jednog do sreine drugog okvira ima. 35 36 mm. Na taj nain-mogu-pele nesmetano da rade na obim stranama satine. Kod izrabe konica vrlo je vano da se kontro- liraju ove dimenzije. Kod nas se letvice izrauju obino 25 mm iroke, tako da razmak izmeu okvira iznosi 10 11 mm.

44

6Gornja letvica, zvana satonoa, pravi se razliite debljine,,.to

zavisi o veliini okvira. Ako su okviri samo 20 cm visoki, onda ta letvica moe da bude samo 1 cm debela. Kod iroko-niskih okvira,20 25 cm visine, obino se uzima 1% cm debela. Ako je okvir vii od 25 cm tada je bolje uzeti 2 cm debelu letvicu. Letvice ove de- bljine najvie se i upotrebljavaju u veim radionicama konica.

Postrane letvice za irokoniske okvire mogu biti od 8 10 mm. Kod velikih okvira n.-pr. 35 i 40 cm visine preporua se upotreba 10 12 mm debele letvice.. '

Donja letvica treba da bude 10 mm debela. Kod polumedinih okvira praktino je da donja letvica bude ua, n. pir. 15 mm, jer ua letvica ini manju zapreku pelama kod prelaenja u medite.

Okviri sa svojim uicama vise na limeno.i traki, pribijenoj uz lijeb na stijerd konice. Dubina lijeba iznosi

u jednoj cjelini s postranim letvicama. I 'u konicama, kojeimaju okvire vie od 25 cm, ali koje se ne sele, mogu se upotrebljavati

bilo ameriki limeni, bilo Hoffmanovi razmaci. No ako se takve konice' preseljuju, moraju imati limene razmake meu koje zapa-

rr-._ i^ buhihhhiB Ihhhuhuh

i

Poloene konice za seljenje s velikim okvirima redovito imaju razmake pribijene po letvici duinom prednjeg i zanjeg zida' konice te ispod okvirnih uica. No i za ove konice treba upotrebiti Iimene razmake u koje zapadaju okviri 1 cm dubobo. Inae, mogu okviri, ako se upotrebe plitki razmaci, zbog nabreknua stijeria izai iz svojih donjih leaja. U tom se.luaju prilikom putovanja njihove donje strane sudaraju i tako poubijaju mnotvo pela.

Pregradna daska

Ona je pomina i njome se regulira veliina pelinjeg gnijezda prema potrebi. Gornjim svojim rubom see do poklopca, a donjim do onje letvice okvira ili neto nie. Ona visi na uicama kao

Pregradna aska s Isubljenom satonoom za spekulativno prlhrmjivanje

i okviri, ali je od njih za 1 cm ira. Najbolja je od lesonita. Pre- grana daska moe se iskoristiti i za hranilicu, ako se njeina. satonoa naini 4 5 cm debela tako a se na njoj moe s gornje^ strane. napraviti udubina za podraajno hranjenje. Ako se na okviru pribije lesonit s obje strane, onda se dobije Doolittleova hranilica, koja e iskoricuje za prihranjivanje veih koliina hrane. Jedino se mora sa unutarnje strane premazati vruim para- finom ili voskom. Ako se onja strana takvog okvira s hranilicom ostavi slobodna, moe posluiti i kao okvir graevnjak.

-vMe&tttifiii,- pregradna;se daska naoe'uspjeno nadomjestiti i s pomou 3 letvice debele po 6 mm. Jedna se od tih letvica, koja je dugaka kao i satonoa, poloi po cijeloj duini satonoe zadiijega dkvira, a ;druge se dvije letvice uloe izmeu zidova i postranih letvica tog istog (zadnjeg) okvira. Te dvije letvice dugake su kao i postrane letvice na okvirima.

U novije vrijeme neki preporuuju da se u svrhu potpunijeg pregraivanja konice, kad se plodite iskoriuje za dva roja, odnosno za uzimljenje nukleusa s rezervnom maticom, cijelom duinom pokrajnih ivica pregradne daske pribije traka lima tako da pregradna. daska s tim trakama bude ira za % cm od unutar- n^6 irihe konice! IJ tom se sluaju mora na postranim stijenama konie nainiti urezi 2 mm iroki i 5 mm duboki. Kad se pre- gradna daska utisne u te urezerpotpuno pregrauje konicu. Takva pregradna daska mora sezati blizu poda konice, a za svaku sigur- nost pbloi se uz riju po podu jedna tanja letvica.

Matina reetka

Za odjeljivanje plodita od medita, pelari se slue matinom (Hanemanovoni) reetkom. Najvie se upotrebljava kod konica u kojlma su iroko-niki okviri istih dimenzija u ploditu i meditu.

Matina reelka vd icc

Ko Dadant-Blattovih konica, ova se reetka ne upotrebljava. Nadalje, reetka se upotrebljava i kod poloenih konica, kod kojih se obino ugrauje u pregradnu dasku.'

Reetke se izrauju od cinkovog lima te od pocinane ice. Ove potonje su bolje. Prolazi na reetkama veliki su od 4,2 4,4 mm.

Kod konica nastavljaa, reetke treba da pokrivaju cijelo . plodite, da tako omogue pelama prolaz u medite sa ma koje toke plodita. Budui da se iane reetke obino izrauju u irini oko 10 cm, to je potrebno nekoliko takvih komada utvrditi u nuto- vane letvice- i sve skupa uokviriti prema veliini plodita.

. Drvene' matine reetke nisu dobre, jer pele vrlo brzo izgrizu drvo i proire prolaze.^-

Poklopac konice

Poklopac na konici moe biti razliit. Kod nastavljaa je* xedovito od jednog komada, ali moe biti sastavljen i od vie tanjih aica, koje .su debele najvie 10 mm. Te daice su uokvi- rene jedniin .okvirom, koji je debeo, odnosno visok svega 2 3 cm. Debljina poklopca vea od 10 mm ne bi valjala, jer bi se daice izvijale, a time bi se gubila toplina iz konice. Na sredini poklopca postoji etvrtasta r-upa, velika, 3 X 10 cm, pokriveria drvenim epom. Ta rupa slui za hranjenje i za stavljanje bjealice kod oduzimanja meda. .

. Kod poloenih konica upotrebljava se za pokrivanje vie ^tanjih daica. Takve daice moraju na svojim krajevima.biti pojaane ulocima iz tvrdog drveta da se ne bi, izvijale. Kod polo- enih konica za selenje, ove se daice kombiniraju sa uokvirenim ventilacionim mreama. Neki pelari, rado upotrebljavaju po- sebne t. zv. Layensove letvice, koje ulau izmeu okvira. Navodno su pele mnogo mirnije/ jer se kod pregleda ne otvara cijela konica nego samo pojedine ulice. Osim toga gubi se manje topline. Meu- tim, rad s letvicama zahtijeva neto vie vremena nego s obinim poklopcima. -

Krov

Na poklopac konice stavlja se krov.-Oblik krova ovisi o tome da li se konice cesto preseljuju ili se pelari na stalnom irijestu.

Ako se konice preseljnju, tada je bolji rkvni krov amerikog tipa.- Ako se ne preseljuju, onda su bolji krovovi s veim obodom bila na jednu ili na dvije vode, pa e konica dulje trajati. Vanjski rub na obodu krova amerikog tipa treba biti nii od unutarnjeg ruba za 1 cm. Tako nastaje okapnica, koja puno znai u uvanju ko- nice od zakinjavanja. Ako je obod krova za 1 cm vei od vanj'skili dimenzija konice, a toliko i treba da bue, onda kine kapljice padaju 3 cm daleko od konice te tako znatno manje kvase ko- nicu. Kad je okapnica udaljena od stijena konice 5 cm, trajnost konice se poveava za 20/0.

Za pokrivanje krova upotrebljava se pocinani lim, 0,5 mm debljine, lesonit br. 1 ili katranski papir, Ako se potrebljava lesonit onda je potrebno njegove rubove zatvoriti vruim katranom. Ka~ transki papir nije trajari, a kod seljenja se brzo uniti. Konicama u paviljonima krovovi nisu potrebni.

' . Podnoje za konicu

Poloene konice, koje se redovito dre vani na slobodnom prostoru, moraju imati tri noge na koje se nasade. Tako ih je naj- lake postaviti u horizontalan, poloaj. Jedna osoba moe kod. seljenja bez iije pomoi podii na noge i najteu konicu- Kad se pod konicu stavljaju noge, prvo e postavi ona sa stranje strane, a kad se skidaju, izvade se najprije obje prednje, a stranja po- ^sljednja. . .

Nastavljae, koje stoje napolju, trebaju imati svoje podmetke,. oblika kao na slici str. 132, jer su vrlo jednostavni i praktini. Ako se nastavljae preseljuju, onda je bolje uz njih ponijeti narezane komadie letve, na pr. 3 X 4 X '5 cm i njima podloiti konicu.

Dobro je noge na konicama i stalne podmetke za konice natopiti karbolineumom, jer tada mnogo dulje traju.

Bojaisanje konice

Dobro obojadisane konice mnogo dulje traju nego inae. Najpraktinija je svijetlo siva boja. Nije uputno odmah prve godine- obojadisati konice sva- tri puta, jer se obino u drugoj godini pokau pukotine. Zato ih prve godine treba obojaisati samo dva

- puta, a naredne goine, kad se drvo smirilo, treba ih obojadisati

50

trei puta. Bojaisanje se ponovi prema potrebi nakon nekoliko godina. Time se znatno prouuje trajnost konice.

Osiguranje

Da bi osigurali konice od krae, pelari, koji pelare s. nasta- vljaama, obiavaju kroz vijke s prstenom, kojima su snabijevene sve konice, provui 'eljeznu ipku promjera 8 mm na svakih 6 8

' o

o o

* 4-0.

1 ,

\\v/ ,

1Wh

&

Brava za konice poloke

ikonica. Na kraju se ipka zakljua lokotom. Poloke konice uva od krae njiliova teina. Da bi ih osigurali od nepoeljnih posje- tilaca, pelari na svaku od njih postave 'narbu. s lokofcom. Meu-

tim, razliiti lokoti- zahtijevaju veliki gubitak vremena, jer nije mogue dobiti jedan klju za sve lokote. Osim toga lokoti su skupi i vrijeme ih za nekoliko godina uniti. Zbog toga je najbolje ati izraditi za sve konice posebnu vrstu brave, koja u vezi s narbom potpuno osigurava konicu. Brava se ukopa na unutarnju stranu stranjeg dijela poloke. Otvara se i zatvara jednostavnim upljim trouglastim kljuem i to kroz samu narbu. Na priloenim skicama vidi se njezina konstrukcija. Brava je potpuno jednostavna, jeftina i sigurna.

52

NAPOMENE PRIJE POETKA

1. Poetak i opseg pelarenja

Pelarstvom se moe baviti svako zravo lice, staro i mlado.. muko i ensko. Nikakvo glavno zanimanje ne moe biti smetnja za.pelarenje. Ako izuzmemo seljake-pelare, u ijim se rukama

- nalazi najvei broj konica, vidimo da: se pelarstvom bave razni namietenlci, obrtnici l ' penzioneri. Svi onf peMrerijem u svojem.

slobodnom vremenu nastoje poboljati ivotni standard svoj i svoje obitelji. Oni su sr pelarske inteligencije i pioniri naprednog pce- larstva. Iz tili zvanja e se i ubudue regrutirati nai najnapredniji

peiari.Kod na prevlauju pelinjaci od 20 30 konica, jer je to

obino normalni kapacitet, koji apsorbira sve raspoloivo vrijeme koje pojedincu preostaje od redovnog njegovog zanimanja. AkO' mu u pelarkim radovima pomau i drugi ukuarii, taj se broj moe udvostruiti.

Danas ria privatnom sektoru imamo vrlo malo veih pelar- stava, sa stotinu i vie konica, a vjerojatno ih ne e mnogo.vie' biti rii u bliskoj budunosti zbog nekih naih specifinih prilika. Sigurno je da se u budunosti ne e nariietnuti nikakva ograrii- enja u pogledu broja pelaca kod pojediriih privatnika, jer mi. jo mnogo desetljea ne emo imati dovoljrio pela da bimo mogli sabrati sve slatke materije, to ih izluuje bilje i drvee na naem podruju. ato narodna vlast i pomae razvoj pelarstva.

Ima dosta sluajeva da su pojedinci svoje pelarstvo, koje im je bilo sporedno zanimanje, pretvorili u glavno, i postali stalni selei pelari. Takvi postiu ponekad vrlo lijepe uspjehe. Jedan je nedavno dobio za med od svojih 30 pelaca nekliko stotina tisua dinara i kupio kuu. Jedan drugi, dobio .je 1954, godine od istog

J' ' ' -broja pelaca 1700 kg meda. Naravno da se ovakvi uspjesi mogu pos^ii samo na dobrim paama kojih nema svuda i svake godine.

Poetnik ulazi u pelarenje u opsegu, koji mu novana sred- Btva dozvoljavaju. Ipak se nikome ne moe-savjetovati da otpone pelarenjem sa veim brojem pelaca. Za poetak je dovoljno 2 3 komada. Samo neki pojedinci koji posjeduju osobitu sklonost

, t razumijevanje za pele i pelarenje, mogu poeti i sa 10 komada.Poznati su sluajevi gdje su neki bolje situirani poetnici poeli

odmah na veliko pelariti, aii su, bez potrebnog znanja i iskustva, brzo propali s pelarenjem. Naprotiv ima.mnogobrojnih primjera, gdje su pojedinci poeli oprezho, s malim brojem, te su se poste- peno i bez tete razvili u napredne pelare.

I poetnici sa skromnim sredstvima mogu poeti pelariti, cno ako iole znaju sluiti se pilorn i ekiem. Na primjer, umjesto fla.kupuju konice, koje su danas vrlo skupe, mogu od starih trgo- vakih sanduka sasvim jeftino izraditi sami 2 3 konice. Tako Im vie sredstava prepstane za nabavu pela. Prve prihode od pela mogu upotrebiti za. kupovanje solidnije graenih konica.

Na dravnom i zadrunom sektoru opseg pelarstva obino ce ustanovljuje prema procjeni vjerojatnog godinjeg prinosa meda l voska, koji se moe postii na neiskorienom podruju dotinog (manja, kao i prema potrebi oplodnje pojedinih kultura na ima- nju. Osnivanje veeg pelarstva namjerom da se iskoriiiju I neke pae :na tuem podruju, koje je na stotine kilometara ua- tjeno, nije probitano, jer se pokazalo da takva pelarstva u sla- bijim godinama stvaraju zbog velikih reijskih trokova velike pasive.

O svim investicijama, prihdima i rashodima mora se voditi fcoan raun. Samo tako e se moi ustanoviti pravi prihod. Kod fcoga e jedan faktor uvijek biti izvan kontrole. To je utroak vremena koji privatnik 'ne moe uvrstiti u proizvone trokove.

Osim mvesticionih izdataka za nabavu konica, pela, voska, Bprava, i za podizanje pelinjaka, postoje svakogodinji trokovi: 2a popravak konica, za bojenje, za usluge izraivanja umjetnih satnih osnova, za plaenu radnu snagu, zatim kamati, porez i pre- mije za osiguranje, trokovi oko preseljenja na pau i s pae i t. d.

Tako voena evidencija posluit e pelaru i. kod eventualnog oporezovanja prihoda od pelarenja.

54

Za nabavu sta'rih pelaca, najzgodnije oba u naim sjever- nim krajevima je proljee. Kod konica s nepokretnim saem nije fcoliko vano od kakvog je materijala graena. Vanije je znati kvalitetu njezine sadrine. Tu se pazi na starost saa, mnotvo pela, starost matice i na koliinu hrane. Ako je sae staro, ono je cmo i teko. Mlade matice bolje su od starijih. U pelcima, koji su se izrojili prole godine, nalaze se mlade matice, jer je s prvim rojem( izala stara matica. Mlade matice nalaze se i u lanjskim drugencima i treencima.

Ako pele u rano proljee pokrivaju pet do est satina, onda su to srednje jaki pelci. Zaliha hrane mora biti tolika, da potraje do prve obilnije pae, a to je bar 4 5 kg.

Cijene su gtarim pelcima razliite, ne samo u pojedinim kra- jevima, nego i u pojedinoj godinjoj dobi. Goli rojevi (sa grane) prodaju se obino po kilogramu teine. U sjeverriim krajevima, ranim rojevima obino je cijena 1000 dinara po kilogramu. Dobro je najprije se informirati o tome kod najblie pelarske organi- zacije.

Ako sei kupuju stari pelci, koji su u proljee ve 'izlijetali, breba ih kupiti i p'renijeti s mjesta, koje je najmanje 3 km uda- ljeno,.jer bi se inae pele vraale na svoje staro mjesto. Pletare se najsigurnije prenose u kolima punim slame. Na veer se pletara posta,vi na kakovu rijetku ponjavu, koja se oko pletare dobro zavee. Zatim se pletare poredaju u slamu- s vrhom dolje i dobro uglave, da se to marije tresu. Nastoji se poredati ih tako da sae stoji u smjeru osovina. ' -

. II PNR.I pcstoje: 1., Pelatiske justanove 1 crganizacije: Zavo za biologiju i patologiju pela

pri Veterinarskom fakultetu u Zagrebu;. Zavod; a b:ologiju i- patoloigiju pela, Veterinarski fakultet Sarajevo; Peelarskr o.dsjek voarskog insti- tuta u aku; Pelarska ogledna stanicafDeaaii; Belarska kola u No- vom Vinodolu; Pelasr^ki savezi u centrima svih Naronih. Republika; Centralno pelarsko udruenje Vojvoina u Novom Sadu.

2. Pelaiske zadruge u Zagrebu, Beogradu, Os:jeku, ubrovniku, Varadiiiu, Vinkovcima, Virovitici, Vukovaru, zatim eljeznrka pelarska zadiruga u Zagrebu. Osim ovih veili zadruga ,^ postoje zadrug'e i pelarska drutva u mnogim kotarkim mjestima na podruju sviju narodnih repubKka.

3. Pelarska podozea: Pelarska centrala u Zagrebu; Invaldsko poduzee Konica u Sarajevu; PelarsM centar u BLtolju.

4. Pelarski asopisi: Pelarstvo, mjesenik, izdaje P. N. Z. u Zagrebu, Tomislavov trg 21; Pela, OsCjek, mjesenik, izdaje Osjeka pelaraka zadruga; Napredno. pelarstvo, mjesenik, izdsje Beogradska pel. za ^druga Slovenski ebelars mjesenik, izdaje Pelarsko drutvo u Ijjubljani.

%, Bez znanja nema napretka

Kao u svakoj poljoprivrednoj grani, tako se i u pelarstvu jnora poznavati teorija. Bez toga je poetnik na sigurnom putu fla oivotno ostane neznalica i pelarski eprtlja. On se treba koristiti i iskustvom drugih, jer e na taj nain utediti puno ener- gije, vremena i novaca. Ne e uzalud lutati po stazama prakse, 'koje su drugi, iskusniji odavna napustili.

Mnbge stvari, koje ga interesiraju, moe vidjeti i nauiti kod kojeg naprednog pelara, esto lake, bre i bolje nego to bi nauio jz kiijige.

U pelarskim zadrugama i ustanovama moe dobiti upute i informacije o svim pitanjima, koja ga interesiraju. On se svakako mora ulaniti u svoju podrunu pelarsku zadrugu ili pelarsko drutvo i pretplatiti na jedan pelarski list.

Samo tako e inoei usgjeno u pelarenju napredovati.

3. Najobinije pogreke

Svaki poetnik prije stvarnog poetka pelarenja treba poztia- vati pogreke ii kakve obino upadaju neoprezni poetnici.

1. Ako se odlui osnovati pelinjak s prirodnim rojevima, neka ' to ne bude kasno u sezoni, jer. tad mnoenje pela poputa, pa e

imati puno posla i izataka da bi im osigurao zimske zalihe. Na- protiv, rani prirodni rojevi obino se za to pobrinu sami.

2. Prije svake nabavke pela treba se informirati kod kojeg naprednog pelara, kod pelarske organizacije ili kod nadlenog veterinara, da li u tom kraju vladaju kakve pelinje zarazne bolesti. Dodue, i u zaraenom kraju ima zdravih pelaca. Ali ima i nesavjesnih pelara, koji, kad vide oboljenje kod svojih pela, nastoje da ih se to prije rijee, esto uz vrlo nisku cijenu. Neopre- zan poetnik strada.

3. Nikad nije dobro nakupovati razliite konice razliitih dimenzija. Poetniku, istina, izgleda interesantno, da prokua to vie vrsta, te pritom naravno zaboravlja, da su to mnogi drugi oavna prije njega iskuali. Vrlo brzo e se osvjeoiti da su mu razliite koniee s razl::tim dimenzijam?. okvira samo na veliku nepriliku. Tad e nastojati da ih se to prije rijei. s.Muzejski

I pelinjaci uvijek su bili na tetu privrednog pelarenja. Nikad ne treba zaboraviti da med ne donosi sistem konice, ve da ga stva- raju unutariiji i vanjski uvjeti, kojima pelar moe prilino uspje- no, ali i loe, upravljati.

4. Prekasnim razrojavanjem mnogi su 'sebi napravili tete.. Rasparali su jaka drutva za volju veeg broja slabih, koja su na. kraju sezone ili na proljee ipak morali spajati. Rezultat je toga, slabije prezimljenje i uzaludan posao.

5. Kod nas u Hrvatskoj ima jedna vrsta pelara koja nikada, u svojim konicama nema potrebne zalihe hrane. Zbog toga oni nikad ne mogu imati normalno jaka drutva, koja bi donijela takve zalihe. Oni smatraju da je tome uzrok slaba paa te. neumorno sele svoje pele po nekoliko puta godinje na razliite pae, naravno uzalu, jer su im drutva slaba. Uvijek se vrte u: jednom zatvorenom krugu. Ako se sluajno namjere na malo bolju pau, onda vikove meda, koje treba izvaditi, ne ocjenjuju prema stvarnoj potrebi pelinjih drutava, nego po visini selidbenih tro- kova, koje valja pokriti.

Najvie takvih pelara ima sa A. . konicama. Ovakav njihov nain pelarenja zarazi mnogog poetnika i neiskusnog pelara,i od njega napravi jednog plaidruga vie.

6. Nemojte olako pokretati svoje pele na bolju pau. Mnoge na seljenje ponuka velika agilnost i oduevljenje, a bez dovoljno realne osnove. Svake godine moete vidjeti na stotine ovakvih

pelara koji su pourili sa seljenjem i svoje pele s dobre, ili bar sa kakve takve pae preseliti na nikakvu. Briga, trud, troak,. slabija drutva, slabe zalihe hrane, uguen po; koji bolji pelac, to su eto posljedice takve olake odluke. Osim toga se u dananje

, doba sve ee dogaa da-pelar sa pae donese nozematozu ili gnjilocu legla.^:.

7. Treba se okaniti este manipulacije s pelama. Ono, to - se s uspjehom izvede, ne treba smatrati nekom novou i prikazi- vati drugome kao svoj izum, jer su praktini izumi u pelarstvu danas vrlo rijetki. Sve ono to prosjean pelar zna, odavna je iskuano i objavljenp. Mnoge stvari, na'oko praktine i logine, kasnije su odbaene i zaboravljene, jer nisu bile korisne.

8. Za onoga, koji vie vidi nego to jeste, narod kae da ;ma: velike oi. Kad se u stanicama pokae neto novoga meda, ovakvi

e rei da su satine upravo zalivene novim medoni. Kad ispo -satonoe ima prst debeli sloj meda, oni e rei da pele imaju do- sta hrane, a o njthovoj ocjeni zimskih zaliha da i ne govorimo. U pelarstvu je vrlo tetno imati takve velike oi.

9. Nikada nemojte drati pele u lomTuSovima: na previe zasjenjenim i vlanim mjestima, na pljesnivom sau, u trulim konicama i sa oskudnim zalihama hrane. Pele koje oskudijevaju na hrani, uzgajaju manje i , slabije potomtvo koje je manje otporno, manje donosi i krae ivi.

\

58

IZBOR TIPA KONICE

Poetnici esto dolaze u priliku da kupe gotove, napuene konice s pokretnim saem. No oni reiovito ne znaju ocijeniti praktinu vrij'enost konice. Od velikog je znaenja da li se radi o tipu konice koji je poetnik izabrao za pelarenje, ili se radi o nekom drugom tipu, iz kojeg e morati da pretjeruje pele u svoju izabranu koiiicu. Da bi' se ustanovila vrijednost neke konice za pelarenje na med, mora se' poznavati njezina ukupna zapremina saa. Pelci u malenim konicama rado se roje, jer se zbog tjeskobe ne mogu razviti u jaka drutva, koja bi mogla sakupiti vee koliine meda. Razvoj pelca moe ii dotle, da pele zapremaju i do 300 dm2 saa. Ako neka konica iiema toliku zapreminu, onda je manje'priklana.

Nema sumnje da e svaki dobar pelar s dovoljno prostranom konicom u svakoj prilici postii najbolje rezultate, bez obzira na-to, da li je to konica poloka ili nastavljaa, s jednakim okvirima u meditu ili s poluokvirima. Meutiiri utroak vremena za dobivanje istih rezultata, bit e razliit kod razliitih tipova. Manji utroak vremena po jedinici proizvodnje, pojeftinjuje pro- izvodnju, pa moe time utjecati i na snienje cijena meda i voska.

Dananji ameriki pelar-proizvaa najmanje troi vremena u pelareriju sa. standardnim tipom Larigstrothove 10-okvirne nastavljae. To se riajbolje vidi iz injenice da jedan njihov vjeb pelar moe da pelari sa 500 pa i sa 7.00 takvih konica bez pomonika Samo kod vaenja mea ili preseljenja konica treba - pomonika1). Preko toga broja' potreba,n mu je stalni pomonik.I u SSSR-u je, pored. ostalih tipova konica, uvedena i-takvax nastavljaa. . .

Amer.kanc'. i u tcone imaju rekordere. Braa Meyer. s njlhova dva .aiiia operiraju. s 10.000 konica, Itoje su razmjetene na podruju Kalifomije. trtaha, Idaha i Wyomiiga.

59

4Kod Amerikanaca se najvei dio pelarske proizvodnje nalazi

ii rukama razliitih kompanija i profesionalnih privathika, koji posjeuju na stotine pa i na tisue konica. S njima bi se mogla usporeiti naa velika pelarska poduzea koja se formiraju za iskoriivanje nektara od kadulje i vrijeska. Ona bi trebala u skladu s amerikim iskustvom i amerikom praksom uvesti isto takvu konicii ili, jo bolje, njezinu suvrstu, Antoniolijevu konicu, koja je ko nas prilino uvedena. Pokraj takve konice, spome- nuta poduzea moraju raspolagati ne samo s viastitim i neza- visnim prevoznim srestviina nego trebaju imati i ostali moderni pelarski ureaj. Samo pod tim uvjetima bi se mogli posvravati razliiti sezonski pelarski poslovi s minimumom strune radne snage. Tu nema mjesta poloenim konicama, a zbog toplije klime ni velikim okvirima uope. Primjena drugih tipova konica, zbog potrebe veeg broja strunog osoblja, ukoila bi razvoj poduzea i .poveaia proizvodne trokove.

I pelarima privatnicima iz.tih krajeva, koji esto na konjima I magarcima preseljuju svoje konice, vrlo dobro mogu posluiti navedena dva tipa konica nastavljaa, to je ve i.praksom potvreno. .

Osim navedenih, imamo jo nekoliko vrsta sitnijih proizva- aa, kojima vie odgovaraju drugi tipovi konica.

Tako na primjer, velika pelarska poduzea ne mogu-se razviti u naim itorodnim krajevima. Tu e ostati manja pe-

, larstva preostalih seljakih radnih zadruga, koja e raspolagati obino sa oko 50 60 feonica. Za vei razvoj u takvim krajevima ne e imati uvjeta, jer ,e veinu nektarskog podruja iskoria- vati pelari-zadrugari sa svojim pelama, koji, kako je poznato, mogu drati neogranieni broj konica. Za takva pelarstva dobra - je obina velika poloena konica, kod koje ne e nastati nikakva teta zbog zakanjelog, proirivanja, vaenja meda ili neuvanja saa.

Ali i kod ovakvih proizvaaa vano je razmotriti, nije li moda unosnije zbog slabije nektarske i dobre prakove pae, umjesto pelarenja s pokretnim saem, uvesti pelarenje s ple- tarama, s kojima se takoer moe racionalno pelariti. Ono ima svojih neospornih prednosti: potreban je minimalni ulog, zbog ega je i postignuti godinji dobitak relativno vei. Nadalje ne postoji nikakav riziko i najza ne zahtijeva se kolovano pelarsko osoblje. Za takvo pelarenje zadruga' e uvijek nai neko lice

s neto pelarskog znanja, koje je za drugi rad nesposobno, i uposliti. kod ovakvog pelarenja. Za Holandiju, na primjer, znamo da je -napredna ppljoprivredna zemlja, pa ipak je i danas kod njih velikim dijelom zastupljeno prostokoniarstvo.

Isto tako i u naoj Sloveniji, koja obiluje prakom, pogreno bi bilo uvoditi velike konice za proizvonju meda, kojega na najveem dijelu svoga podruja i nemaju, jer kod njih najbolje ogovara proizvodnja rojeva u njihovim malim konicama.

Nadalje imamo posebnu vrstu proizvaaa: selee pelare u_ sjevernim krajevima. Oni obino pelare sa 50 100 konica i bez vlastitih prevoznih srestava. Oni se ne e razvijati u vea pelarstva. Za njih je najprikladniji tip konice poloka ureena za seljenje, s okvirima o najvie 35 cm visine! U polokama oni imaju ono, to je za njih najvanije: sve im je u jednom komadu, lagano, brzo i sigurno ih mogu spremiti za pokret, ne trebaju posebnih paviljona i t. d.

Zatim imamo vrstu sitnili proizvaaa. To su mahom radnici, obrtnici i slubenici koji se bave pelarenjem u svom slobodnom vremenu. Mnogi od njih dre svoje konice i stotinu kilometara daleko od svoga stanovanja. Oni ih takoer i sele. Za njih najbolje odgovara navedena konica poloka s ureajem za seljenje, a manje Dadant-Blattova nastavljaa, koja zahtijeva dopremanje i uvanje natavaka. .

Poloena konica nije dodue moderna konica kao nasta- vljaa, jer se s rfjome ne mogu provesti mnoge opeiracije u pela- renju^fcako lako 1 brzo kao kod nastavljae, ali e ona'ipak, zbog naih specifiiiih prilika (manjak dobrih puteva u medonosnim porujima, nedostatak vlastitih motornih prevoznih sredstava i t. d.), jo dugi niz godlna prevladavati kod privatnih pelara, a osobito seleih.

Najzad za vrstu sitnih proizvaaa u itorodiiim krajevima, koji ne sele, nego pelare ,kod svojih domova, vrlo dobro ogovara Dadant-Blattova nastavljaa. Tu su pae jednoline i slabije, ali ,s duim trajanjem, pa za takve pae ova nastavljaa, ima stano- vitih prednosti pred polokom.

61

IZBOR POLOAJA

Pri izboru mjesta za pelinjak najvanije je da se zna, kakva je paa na tom mjestu i kako je obilna. Isto, je tako vano, kako emo dalje vidjeti, paziti i na to da-li je okolina ve prena- puena s pelama, jer bi se u tom sluaju moglo dogoditi, da bi umjesto dobivanja meda^ morali kupovati seer za prehranu pela. I'tu moe pomoi miljenje i savjet kojeg oblinjeg pelara. Za ravnanje pri ojenjivanju panlh prilika moe posluiti i ovo mjerilo: ako se rojevi drugenci u' prostim konicama (koji' se razvijaju bez pomoi pelara) mogu opskrbiti dovoljnim kolii- nama hrane za zimu, te se i za prijesad ostavljaju, onda taj kraj ima dobru pau za pele. Tada se u taj kraj moe smjestiti jo nekoliko desetina konica s pelama. Ako samo rojevi prvijenci lispijevaju sabrati dovoljno hrane za zimu, onda je ,to slab kraj za pelarenje.^,

Obino su dcbra ona mjesta gje se od pelinjaka u jednom ' pravcu nalazi uma, u drugom cvjetne livae, a u treem pravcu .

kultivirano zemljite. Za pelarenje su najbolja ona mjesta, gdje pele~miu iskoristiti po dvije glavne pae i gdje preko cijele godine ima dovoljno sporednih paa nektara i praka.,

Za pelarenje nije neophodno potrebno posjedovati vlastito zemljite, jer se ono moe dobiti uz stanovitu odtetu, kod kojeg seljaka u njegovom vonj.aku ili ljiviku. Obino se daje u ime^ odtete godinje 3/o od berbe meda ili priblina vrijednost u novcu.

Udaljenost od mjesta stanovanja moe biti i 100 km samo ako postoje dobre prometne veze.

Dobar poloaj za pelinjak vaniji je nego to se.ko nas obino misli. Parrar (SAD) smatra jednim od glavnih uvjeta za uspjeh.i to da je pelinjak na ocjeditom poloaju. Treba izbjegavati Vlana i previe zasjenjena mjesta, maglovite doline i uval-e, gdje

se razvijaju razne plijesni. Na ovakvim mjestima, kako emo dalje vidjeti, pele loe zimuju.

ITadalje imamo 'sjevernih krajeva s kotlinama kroz koje trajno struji hladan planinski zrak i koje znatno krae obasjava

Jedan manji dobro zaklonjen pelinjak (s nepokoenom travorm)

sunce. Takva mjesta-nisu za pelinjak. Iznimke u juni i kreviti krajevi gde su sunane zrake jae, a zrak openito suvlji i topliji.

Nadalje mora se naroito paziti na vjetrobran. Pelinjak izloen vjetrovima, od kojih je najgori onaj sjeverni i istoni, osobito u hladnom proljeu, slabo napreduje i pele daju manji prihos. Ako je njegova brzina 5 10 m u sekundi, onda gubitak topline u konici po Tjemnovu iznosi 7,5 do 30/o. Da.bi naknadile takav gubitak, pele naravno troe vie meda.

Vjetrobran moe biti, ve prema prilikama, brdo, ivica, uma, plot ili naselje. Za smjetaj konica treba iskoristiti gdjegod je mogue vonjake