Sveučilište u Zadru

Odjel za arheologiju Prof.dr.sc: Sineva Kukoč

Martina Čelhar, prof

LJUDI U BRONČANOM DOBU Kolegij: Brončano doba

Zadar, 1.12.2011, student: Adela Vučković

0

Zbog očitog manjka osobnih informacija koje su dostupne o ljudima iz brončanog doba, ipak

se puno toga može saznati iz ljudskih skeletnih ostataka u grobovima, samom opisu ljudi te

ostatcima njihove odjeće i ukrasa. U ovom seminaru bavit ćemo se nekim dokazima koji daju

informaciju o ljudima iz tog vremena.

Izgled ljudi i nošnja

Što se tiče same građe, tu nam jako dobro mogu poslužiti skeletni ostatci prema kojima se

može vidjeti stas i robusnost osobe te neka morfološka obilježja kao forma glave. Osim vrlo

poznatog primjera Ötzija sama rekonstrukcija lica dosad nije imala velikog utjecaja na ljude

ovog vremena.

Umjetnički opisi ljudi su prilično nesigurni jer naturalizam u to vrijeme nije bio česta pojava

te su sve te figurnie prikazane jednako a to je teško bilo zamisliti da su tako i izgledali. Gdje

ima dokaza o raznom nakitu kao prstenje, narukvice i ogrlice ili kacige, može se vidjeti da

njihov stas nije bio puno drugačiji od današnjeg te čak da je bilo manje različitosti među

njima nego što je to danas.

Sardinijske figurice daju jedan od najživotopisnijih prikaza brončanodobnih ljudi. Tu ima

raznih prikaza muškaraca, ratnika, pastira te što je još bitnije i žena koje nisu česta pojava u

umjetnosti skulptura tog doba.

Slika preuzeta iz A.F.Harding – Europeian Societies In Bronze

Age, str.370

Kod same odjeće za rekonstrukciju služe ostatci ili čak cijele preživjele haljine (sl.dolje),

naprave koje su držale odjeću zajedno kao fibule, gumbi i igle kao i umjetnički prikazi u 2 ili

1

3 dimenzije. Ukrasi koji su ukrašavali određeni dio tijela čine najbolji pojedinačni dokaz o

odjeći.

Slika preuzeta iz A.F.Harding – Eurpoeian Societies In

Bronze Age, str.371

Prikazi ženskih figurina (sl.dolje) daju također dobar izvor informacija o odjeći. Kratka

prugasta suknja na figurinama iz Srbije i Mađarske je česti prikaz te izgleda da nisu nosile

puno više odjeće, no imale su puno ukrasa ali je također moguće da figurine predstavljaju opis

odjeće za posebne aktivnosti, a ne za svaki dan. Ove figurine također upućuju na to da je

njihova kosa bila složena u frizuru i držana na mjestu sa trakom ili mrežicom.

Slika preuzeta iz A.F.Harding – Europeian Societies In Bronze Age,

str.373

2

Opis kamene ujemtnosti je nejasan u vezi toga što su ljudi nosili jer su obično samo kacige i

štitovi jasno prikazani . Kao što je pozanto iz nalaza Ötzija, brončanodobni ljudi su također

prakticirali tetovaže. Na kamenim prikazima ili drugim umjetnostima moguće čak i prikazuju

ukrase na tijelu te vrste, ali u osnovi tih prikaza u brončanom dobu nema.

No, s druge strane ima puno nalaza raznih ukrasa iz gorbova . Bitno je znati da li su ti ukrasi

korišteni nasumce ili je to bilo u svrhu strukturalne mode, kao npr. jesu li postojala određena

pravila kao koji su ukrasi primjereni kojim ljudima i okolnostima a naročito, jesu li postojali

određeni skupovi grupa ukrasa koji su išli zajedno i koji su smatrani primjerenima određenim

situacijama. Različite skupine ukrasa označavali su muškarce i žene, a njihov je skup varirao

u različitim periodima brončanog doba. Npr. u periodu 2 pločica remena bila je često

prikazana kao tutulus ( kružan brončani ukras) koja je bila kombinirana sa narukvicama i

ogrlicama spiralnog oblika ili u periodu 4 je fibula sa narukvicom spiralnog oblika ili viseća

sunčana lađa (ukras) koja je bila kombinirana sa jednom ili više pojasnih pločica, fibulom ili

ogrlicom prstenastog oblika.

Slika preuzeta iz A.F.Harding – Europeian Societies In Bronze Age,

str.375

Nalazi u Kytlicovi pokazali su da se određeni ukrasi stavljaju na pokojnika. Što se prije

interpretiralo kao samo narukvica u inceneracijaskim grobovima, sada se može gledati kao

skupina ukrasa koji imaju kronološku i simboličnu vrijednost. Ima zanimljiva studija koja

proučava pojavljivanje ukrasa u grobovima žena iz jedne kulturne grupe u drugoj te tu pojavu

objašnjava kao posljedicu međukulturalnog braka. U Grunderfeldu, Bavariji u nađenim

grobovima vidi se da se i sama glava ukrašavala raznim ukrasima. Nađene su spiralno

oblikovane žice koje su formirale dijademu (slika dolje).

3

Slika preuzeta iz A.F.Harding – Europeian Societies in Bronze Age, str.377

U ovom malom groblju nejasno se vidi da li individue ovdje pokopane nisu bili obični

ljudi.To može, moguće, samo predstavljati neku lokalnu varijantu. Ono što je sigurno je da u

raznim fazama brončanog doba, su postojala pravila kroz koja su individue izražavale svoju,

ali i kulturnu pripadnost.

Smrtnost, zdravlje i životni vijek

Kao i mnoge prapovijesne populacije, ljudi iz brončanog doba nisu dugo živjeli. Bolesti, bilo

kronične, kao artritis, ili epidemija, kao virusna infekcija, sigurno su bile prisutne u svim

razdobljima i mjestima. Studije na temu smrtosti jasno pokazuju da je prenatalna i dojenačka

smrtnost bila vrlo visoka kao i dječja. Oni koji su preživjeli do svojih tinejdžerskih godina

imali su velike šanse preživljavanja do odraslih godina, ali kada navrše 35, njhove šanse su se

rapidno smanjivale. Ljudi stariji od 45 su bili jako rijetki (slika dolje).

4

Slika preuzeta iz A.F.Harding – Europeian Societies In Bronze Age, str.379

Ove se brojke odnose samo na mjesta na kojima je bila prakticirana inhumacija tako da to

isključuje veliki broj drugih područja. Najviše ovih studija napravljeno je na području

centralne Europe. U kontrastu, ima jako malo kasnobrončanih grobova proučavanih na ovaj

način zato što je prevladavala uglavnom inceneracija. S obzirom na učestalost bolesti,

kvaliteta života sigurno je u mnogim slučajevima morala biti niska. Npr. oni sa kroničnim

artritisom bili su stalno u bolovima i ovisni o drugim stanovnicima. Čak i sam zubni karijes je

uzrokovao stalne bolove, dok je zubni apsces (gnojni čir oko korijena zuba) mogao biti i

smrtonosan. Nema sumnje da je tolerancija boli brončanodobnih ljudi bila veća nego kod

većine današnjih. Pošto su trpili velike bolove morali su postojati kućni lijekovi i opijati.

Veliki broj biljnih i homoepatskih (koristi snagu ljudskog tijela da se sam ozdravi) lijekova

bio je dostupan, neki od njih su čak i bili efektivni. Halucinogena i alkoholna pića su

vjerojatno bila korištena, onda kao i sada, da se olakša fizička ili mentalna bol. Kirurgija, u

okviru trepanacije (vrsta bušenja lubanje) je bila često prakticirana (slika dolje).

Ovo se koristilo da bi se došlo do mozga i ostalih unutarnjih organa uslijed velikih bolova i

mentalne bolesti. Teško je zamisliti da bi itko imao koristi od ovakve operacije, obavljena

bez anestetika i kontrole infekcije, ali postoje dokazi na lubanjama da je kost već počela

5

zarastati. Ostali primjeri patoloških značajki su spina bifida (rascjepljena kralježnica), artritis,

osteomijelitis, itd.

Pretpostavke o populaciji i demografija

Brončanodobne kulture, prema današnijm mjerilima, su bile male, o čemu svjedoče i opseg

naselja i veličina groblja. Da bi se odredio broj stanovnika nekog naselja koriste se grobovi

gdje se pokapaju obitelji. Tako npr. u Velikog Grudi imamo groblje sa 28-35 individua što

predstavlja naselje ili 6 obitelji sa 5-6 individua u svakoj što znači da je groblje bilo u upotrebi

oko 80 godina. Iz ovoga je vidljivo da je veličina grupe na jednom području u ranom i

srednjem brončanom dobu brojala samo nekoliko desetaka stanovnika, dok u kasnom

brončanom dobu u centralnoj Europi taj broj se podiže na nekoliko stotina. Razne metode su

uoptrijebljene da bi se procijenila veličina populacije na većem području, kao npr. plemensko

područje. Ako se uzme hipotetska brojka od 10 ljudi na km2 na svakih 350 km2, uzimajući u

obzir da je samo dio populacije bio pokopan u humku (1 na 44), gustoća humka bi bila 3 na

km2 i bili bi sagrađeni brzinom od 1.44 po generaciji. Ako se pretpostavi da se u humku

nalaze 3 pokopa dolazi se do brojke od 155 do 465 individua na 60 km2. Ove brojke su jako

nesigurne i samo rezultati sa područja sa boljom prezervacijom humaka će im omogućiti

testiranje. Slični prinicipi su bili upotrijebljeni i na području Terramare regije na sjeveru

Italije gdje je populacija u srednje bronačanom dubu 2 brojala 18,000 ljudi, u srednje

brončanom dobu 3 brojka je porasla na 29,000, a u kasno brončanom dobu ta brojka je

iznosila 31,000.

Ovo su sve samo pretpostavke, temeljene na gustoći populacije i broju naselja koji su

postojali u isto vrijeme, ali oni ipak daju početnu točku za pristup ovakvom problemu. Na

kraju kasnog brončanog doba centralna Europa je vjerojatno brojala nekoliko milijuna ljudi.

Iz tog razloga nije iznenađujuće da broj nalazišta i spomenika brončanog doba ima u izobilju

ili da ostatci pokojnika iz ovog perioda se učestalo pojavljuju.

Genetsko podrijetlo

U ovom vremenskom razdoblju posebna se pozornost podaje ljudima koji su pripadali kulturi

polja sa žarama zbog toga što imaju velike razlike u obliku lubanje od neolitičkih populacija.

Te razlike su podupirale ideju da su pripadnici kpž-a bili nametljivi novopridošlice na

europskom kontinentu. Iako su u novije vrijeme te interpretacije rjeđe, još uvijek mnogi

6

antropolozi po izgledu lubanje smještaju te ljude u razne grupe (nordijski, mediteranski...). Ali

većina cemeterija sadrži razne tipove keramike pa danas te fizičke karakteristike se

interpretiraju kao vrlo nesigurne. Istraživanja u Njemačkoj ukazuju na to da lubanje

brončanodobnih kultura nemaju toliko razlike od prehistorijskih na istom području u

razdoblju od ranog neolitika da rane broce. Samo se pripadnici kpž-a razlikuju, a to je moguće

zbog prirodnog procesa. Hoće li moderne tehnologije kao DNA analiza riješiti ovaj problem,

još se mora vidjeti. Analiza kostiju mogla bi dati odgovore na prehranu i namirnice, iako se

nada da će to riješiti i neke druge, općenitije probleme u brončanom dobu.

Zaključak

Sama frustracija zbog nedovoljnog broja dokaza o individuama u brončanom dobu donekle je

umanjena velikom količinom nađenih skeleta kao i artefakta „privatnog“ karaktera. Ironično

je kako se ponekad može odrediti godina, čak i mjesec u kojem je neka osoba umrla, ali ne i

njegovo/njeno ime te kako su izgledali. No bez obzira na to studije fizionomije

brončanodobnih ljudi su opširne i pokazuju potencijal za budućnost.

7

Literatura

A. F. Harding – European Societies in the Bronze Age, Cambridge, 1999

8