Studije

PregledničlanakUDK141.78:165.12Lacan,J.Primljeno27.3.2013.

Martina ŽeželjSveučilišteJ.J.StrossmayerauOsijeku,Filozofskifakultet,LorenzaJägera9,HR–31000Osijek

mzezelj1@gmail.com

Lacanovo mišljenje subjekta

SažetakOsnovna namjera ovog rada je ukazati na posebnost Lacanovog mišljenja subjekta. U vre­menu strukturalističkog svođenja subjekta na puki učinak strukture Lacan teži sačuvati po­jam subjekta. Unatoč tome Lacan nije izravni nastavljač novovjekovnog mišljenja subjekta, već je za njega kartezijanski cogito i temelj i mjesto kritike. U kartezijanskom određenju cogita, za Lacana je sporno, samoutemeljenje Ja u činu njegovog mišljenja. On tvrdi da, ako se i dopusti mogućnost nastanka samoizvjesnosti svijesti iz sebe same, ipak ostaje kraj­nje problematično na koji način se u tom činu može zahvatiti Ja. Ono što Lacan preuzima od kartezijanskog subjekta je nastajanje subjekta u činu sumnje. Promatran na taj način, Freudov postupak je za Lacana kartezijanski jer Freud stavlja naglasak na sumnju u govoru analiziranog kako bi mogao zahvatiti njegovo nesvjesno. Za Lacana subjekt je rascijepljeni subjekt, subjekt kojeg njegovo Simbolično ustrojstvo cijepa na imaginarni ego i subjekt nesvjesnog. Diskurs simboličkog je ustrojen kao lanac označitelja pa je i subjekt u Simbo­ličnom sveden na označitelj. Značenje subjekta označitelja ne obuhvaća subjekt nesvjesnog te je subjekt otuđen od svog subjekta nesvjesnog. Rascjep nastao u subjektu njegovim pod­vrgavanjem označiteljskom ustrojstvu Drugog ima reperkusiju i na subjektovo opažanje. U opažanju subjekt je rascijepljen jer su objekti viđeni s mjesta ega, subjekta označitelja, a žuđeni s mjesta subjekta nesvjesnog.

Ključne riječisubjekt,cogito,rascjep,subjektnesvjesnog,subjektoznačitelj,JacquesLacan

PosebnostLacanovogpristupaležiunjegovomsuprotstavljanjuteorijskojdo­minantinjegovogvremena.UvremenustrukturalističkogsvođenjasubjektanapukiučinakstruktureLacantežisačuvatipojamsubjekta.Strukturalizamdovodiupitanjeprethodnostsamosvjesnogisamodovoljnogsubjektapromi­šljajućigakaofunkcijusustava.1Lévi-Straussstrukturedruštvenihzakoni­

1

Poststrukturalističketeorijenastavljajusdez-integracijom samosvjesnog subjektaModer-ne. Derrida »dekonstruktira« novovjekov-nu subjektivnost razmatrajući Husserlovopoimanje transcendentalnog subjekta. Onpritom polazi od kritike Husserlovog jedin­stva sebe-prisutnog (sich­gegenwärtig­sein)subjekta; za Husserla je transcendentalni

subjekt samoutemeljen jer stoji uodnosu sasamimsobombezposredovanjapsihološkogsubjekta.Derridasmatradaostajeproblema­tična vremenska struktura samoutemeljenogtranscendentalnogsubjekta,njegovaunutraš­njavremenskasvijest.Unutrašnjavremenskasvijestjestrukturakojaomogućavasukcesijudoživljaja subjekta, a za Derridu je sporno

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(283–298)

M.Žeželj,Lacanovomišljenjesubjekta284

tosti promatrakaomrežepermutacijadiferencijalnihelemenata reguliranihjezikom.(Lévi-Strauss,1963:54)Utakvimsloženimsustavimanemogućejerazotkritiindividualnodjelovanje.Subjektusvajapostojećijezika,asnjimeizakonitostidarivanjadarova,razmjeneženaizabraneincesta.Natajnačinsubjektjesvedennaučinakjezičnedjelatnosti,abilokakvopostojanjepred­lingvističkog subjekta je imaginarna konstrukcija. Iz drugačije perspektiveBarthesutekstuSmrt autora odbacujepostojaneomnipotentneiomniprezent-neautorskesubjektivnostiutekstu.Zanjegajepisanjenepristrani,neizravniprostorukojemiščezavasubjektisvakidrugioblikidentiteta.(Barthes,1997:142)Tekstnijeslijedriječisjednim»teološkim«značenjemkojejeporukaautora-Boga,većjetekstvišedimenzionalniprostorukojemsestapaisudaramnoštvovećnapisanogteksta.Tekstjetkivocitataiscrpljenihizbezbrojnihcentarakulture,amoćautorajesamodasabirecitateizprethodnouspostav­ljenogrječnika.(Barthes,1997:146)ZaLacanasubjektnastajeupodvrgavanjuzakonitostimasimboličkogdiskur­saDrugog.Drugijenezamislivoineizrecivomjestosimboličkezakonodavnefunkcijekoječinisimboličkiporedak.KaotakvogsimboličkogDrugogtrebashvatitikaosvijetdiskursa,jezikkojipostojiprijerođenjasvakogsubjektatetrajeiposlijenjegovesmrti.2Drugiimenujesubjektismještaganamjestokoje je zanjegapredodređenou lingvističkomuniverzumu.Usvomzako­nodavnomdiskursuDruginosi fundamentalneprincipekoji ležeu temeljusvih društvenih odnosa, njegove jezične strukture rukovode svimoblicimadruštvene razmjene, simboličko imenovanjeDrugogupotpunosti određujesimboličke odnose pojedinca, njegove roditelje, susjede i strukturu njego­ve zajednice.DiskursDrugog, poput zakonodavca, daje shemu nesvjesnihobrazacakojeregulirajuzakonitostSimboličkog.Tasimboličkaregulacijajekonkretni univerzalni diskurs koji se razvija od početka vremena i postojipotpunonezavisnoodsubjekta.Simboličkidiskursjejezičnisustavsimbolaorganiziranokosuodnosaodsutnostiiprisutnostitejetimeuspostavljenkaobinarniporedak.Uskladusbinarnimustrojemsimboličkogsustavaporukasimboličkogdiskursa je sekvencaznakova:nula i jedinicakojesunotacijeodsutnostiiprisutnostiuRealnom.Sekvencaznakovaserazvijanatemeljumatematičkihzakonakombinatoriketvorećiobrascesastavljeneodusmjere­nihnizovanulaijedinica.Sintaktičkezakonitostisekvenceznakovasusličnegramatičkimpravilimajezika,pravilakojadopuštajuodređenekombinacijefonemaprilikomtvorberiječiizabranjujudruge.(Lacan,1978:44–45)Subjektjediosimboličkoglanca,jednaodnjegovihkarika,onnaosnoviime­novanjazauzimamjestopredviđenozanjegaudiskursuSimboličkog.IakozauzimamjestoudiskursuSimboličkog,čovjeknevladaprimitivnim jezi­komSimboličkog,onjebačenunjegaipodvrgnutnjegovimzakonitostima.Kaotakavsubjektjediodiskursa,onjeporukakojajeuključenasukcesijuporukauniverzalnogdiskursa.Budućidasubjektnemanikakvogsaznanjaoporucikojaonjestikojagaupotpunostiodređujeusimboličkomdiskursu,funkcijajesubjektada,ukolikonastavljadiskurs,otkrijeporuku,tojestsvojemjestousimboličkomporetku.Subjekt,kakobimogaonastavitidiskursSim­boličkog,pokušavaproniknutiunjegovuzakonitost,otkriti svojemjestousimboličkomporetku.OnnemožezahvatitizakonitostSimboličkogunjego­vojčistoći,obziromdajeporedaksimbolabinarnišifriranijezičnizakonbezznačenja.Subjekt,pokušavajućiproniknutiuporedak,dajeznačenjesimboli­ma,uvodidimenzijugovorausintaksusimboličkogporetka.Natajnačinonotkrivasvojuistinukojaležiuporetku,značenjesvojeporukekojajejednaodkarikasimboličkoglanca.(Lacan,1978:389–390i417)

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(283–298)

M.Žeželj,Lacanovomišljenjesubjekta285

»Ponekadjeglasnikpobrkansporukom.Onimaneštozapisanonasvojojlubanjiištosamnemožepročitatinitiszrcalom,dabisevidjelaporukapotrebnomujeobrijatiglavu.Utomsluča­jujelitoslikaporukeusebi?Jelisamglasnikkojemjeporukazapisanaispodkoseporuka?«3

OsimvlastitihodređenjasubjektaproizašlogizrazlaganjaSimboličkogLacansepozivainanasljeđefilozofijsketradicije.Onpronalazipodrijetlopsihoa­nalitičkogsubjektaukartezijanskomcogitu,kojizaLacananijesamotemeljvećimjestokritike:»pojamstadijazrcala…osvjetljavafunkcijuJa(je)…toiskustvojesuprotstavljasvojfilozofijikojaneposrednoproizlaziizfilozofijecogita.«4

LacanovakritikausmjerenajepremarazvojufilozofijesubjektivnostičijijezačetakdanuDescartesovomcogitu.5Ukartezijanskomodređenjucogita,za

štoonakao tijek sprječavada sebe-refleksi­jasubjektabudeistodobnasasobom.Trans-cendentalni subjekt ne uspijeva uspostavitisamo-identitet,njegovasamorefleksijauvijekzaostaje za njegovim sebe-sjedinjavanjem uvremenu.(Derrida,1973:60–61)FoucaultuzaključkuRiječi i stvari proričesmrtčovjeka.Nakonštojeraščistiosograničenji­mapredodžbeonseokrećepretresanjufilozof­skihizlaganjaljudskesubjektivnosti.Foucaultsmatradasupredodžbeosubjektivnostiuras­ponuodDescartesadoHusserlanedostatne jerostajuuhvaćeneu empirijsko-transcendental­nudrugost.Čovjekjetranscendentalno-empi­rijskadubleta,paradoksalnafiguraukojojseoslobađa empirijski sadržaj znanja, stoga onsebenemožepostaviti kaoneposrednu i su­verenuizvjesnostcogita. ZaFoucaultačovjeknijenitinajstarijinitinajtrajnijiproblemljud­skogznanja.Onpripadakratkomvremenskomodsječku iskučenomzemljopisnompredjelu,naimeantropocentričnostznanjadominira is­ključivo europskom kulturom od šesnaestogstoljeća.Čovjekjenoviizumunutarpovijestičijinastanaknijebionitioslobođenjeodstarognemira, niti prijelaz u svjetlost samosvijesti,onjesamoučinakpromjenafundamentalnogustrojaznanja.Foucaultzaključujedaarheolo-gijaznanjapokazujedaječovjeknovi izum,ali i izumkojićeuskoroskončati.(Foucault,2002:351,422)

2

KaoštosugeriraFink,čakiprijerođenjasu­bjekta za njega je napravljenomjesto u lin­gvističkomuniverzumuDrugog, kroz govorroditeljaonadolazećojprinovi:onirazmatra­jumogućeimenovanje,govoreopromjenamakojećedijeteunijetiunjihoveživote.Riječikoje pritom rabe i koje su rabile generacijebudućih roditelja, čine Drugog kao jezik,Drugog shvaćenog kao sumu riječi i izrazajezika.Natajnačinrođenjemdijetezauzimamjestokojemujebilopredodređenouling-vističkom univerzumu njegovih roditelja.(Fink,1995:5)

3

»Quelquefois,lemessagerseconfondaveclemessage.S`ilaquelquechosed`écritdanslecuirchevelu,ilnepeutmêmepasleliredans

uneglance,ilfautletondrepouravoirlemes-sage.Danscecas-là,avons-nousl`imagedumessageensoi?Est-cequ`unmessagerquiaunmessage écrit sous ses cheveux est à luitoutseulunmessage?«(Lacan,1978:384)

4

»La conception du stade dumiroir… quantaux lumièresqu`elle apporte sur la fonctiondu je …Expériencedont il fautdirequ`ellenous oppose toute philosophie issue direc­tementduCogito.«(Lacan,1966:92)DolarpronalaziutomiskazualternativuilicogitoilistadijzrcalatedržikakoLacanpruža»izlazizfilozofijskogdobacogita«.Sasvojomteori-jom ega, nastalog u zrcalnom stadiju, kojadajeJavarljiviimaginarniustrojpsihoanalizase odvaja od filozofijskih elaboracija cogi­ta. No Lacan, zadržavajući pojam subjektaunatoč tadašnjim strukturalističkim tenden­cijama,ujedno je inastavljačkartezijanstva.LacanuJakobsonovimodređenjimametaforeimetonimijevidistrukturu,nostrukturukojajedjelatnasamousubjektustogazaLacananemanitiprocesa,nitistrukturebezsubjekta.Dolar napominje da tako određen Lacanovsubjekttrebashvatitikaobitnosuprotstavljenkartezijanskomcogitujerjeonupravoonozaštosenemožereći»ergosum«,onjesubjektnesvjesnog kojemu uvijek nedostaje prizna­nje.(Dolar,1998:13–15)

5

Shepherdson drži kako Lacanovi motivi zaizokretanjem tradicionalno filozofijskog iz-laganja subjekta ne leže u pretenzijama zanastavljanjem filozofijskog dijaloga, već supokrenuti težnjom za razjašnjavanjem bitiFreudove psihoanalize. Lacan u svom izla­ganjuukazujena reviziju tradicionalno filo­zofijskihterminatakodacjelinaDescartovogizlaganja subjekta od kartezijanske metoderadikalnesumnje,prekoispitivanjaznanjapadouvođenjaBogakaojamcaizvjesnosti,vodiLacanapremasuprotstavljanjusvakojfilozo­fijikojaproizlaziizcogita.Lacantvrdidajepsihoanalitičkicogito desidero,ikadaprocessumnje dođedo svogkraja u analizi to nijezatoštojeuspostavljenepistemološkitemelj,većzatoštosejeusubjektunastaotrenutakzaključivanja.(Shepherdson,2003:127)

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(283–298)

M.Žeželj,Lacanovomišljenjesubjekta286

Lacanajesporno,samouspostavljanjeJaučinunjegovogmišljenja.Ontvrdida,akoseidopustimogućnostnastankasamoizvjesnostisvijestiizsebesame,ipakostajekrajnjeproblematičnonakojinačinseutomčinumožezahvatitiJa(je).6Jasvijestinijedanodrugačijenoštosujojdaniobjekti,aonipremaDescartesuostajuizvangranicaizvjesnostitestogasamoizvjesnostsvijestinemožedovestisamoizvjesnostiJa.Lacanzaključujedasenaosnovineposred­nedatostiJasvijestikaopredodžbe,učinu»cogitoergosum«,nemožedoćidozaključkaoopstojanjuJa.(Lacan,1978:16)SamoizvjesnostsvijestikrozkojuDescartes ispostavlja subjektzaLacananijeništadrugovećnastanakega.Egakojinastajekrozpoistovjećivanjeszrcalnimdrugimikojijemnogoprijemjestoneprepoznavanjanoštojemjestosamoizvjesnosti.Neprepozna­vanjeegautemeljenojeunjegovomuspostavljanjukrozpoistovjećivanjesasvojimzrcalniodrazom,slikomukojojprevladavaobrnutasimetrija:»Toučemusesvijestmožeokrenutisebisamoj–shvatitisekaoValéryevaMlada Parka,kaovidjevšisekakosevidi–predstavljazasljepljenje.«7

Lacannapominjedatakouspostavljenegonetrebashvatitikaozastranjenje,onimasvojufunkciju,kojajeimaginarnafunkcija.Iakojeimaginarnufunk­cijuega,zbognjezinenarcističnoagresivneprirode,potrebnonadićikrozje­zičnoposredovanje,onasenemožeisključitiiziskustvasubjekta.Imaginarniego je nužno potreban jer u sebi nosi temeljni obrazac poistovjećivanja, apoistovjećivanjesasimboličkimocemjenužniuvjetzapodvrgavanjezakoni­tostimasimboličkogporetka.OnoštojezaLacanapogrešnojepostavititakouspostavljeniegonamjestosubjektajeronjesamojedanodobjekataunutariskustvasubjekta.LacanvećuFreudovomradupronalazipočetakdecentriranjasubjektaute­meljenognasamoizvjesnostisvijesti.8Freudsotkrićemnesvjesnogdovodiupitanjetradicionalnofilozofskoizjednačavanjesvjesnogipsihičkog.Svi­jestkojajeosnovafilozofijskogsubjektaobuhvaćasamoneznatnukoličinuiskustvatesvjesničinoviostajuneobjašnjivibeznesvjesnogiskustva.KrnjaprirodasvjesnogiskustvaopravdavazahtjevzapostojanjemnesvjesnogčijepostojanjeFreuddokazujepomoćuomaški,snovaineurotskihsimptoma.ZaLacanasFreudomnastajenovaperspektivakojaunapređujeproučavanjesu­bjektivnostiipokazujekakosesvjesnisubjektnemožeizjednačitisJa.OnnavodidaFreudovonesvjesnonikakonijeobuhvaćenousamoizvjesnostico­gitakrozkojusečovjekprepoznajekaoego.SnesvjesnimFreudukazujedapostojineštoštonepripadaegucogitu,aimasvakopravodaprogovarakaoJa.Lacannapominjedasedomenueganemožeuanalizishvatitikaogovore­ćebićeJa.DotezabludedjelomičnojedoveloFreudovopočetnoizjednača­vanjeegaisvijesti,teodređenjenesvjesnogkaogovorećenesvjesnemislištomožedovestidopogrešnogshvaćanjadasenesvjesnopokazujeuanalizikrozego.Takvo određenje nesvjesnog je posljedica stanjamišljenja Freudovogvremena,ukojemfilozofija izjednačavaJa i svijest.Freudupočetkusvogradanijeimaodrugihmogućnostivećjebioprisiljenprihvatitiufilozofijido­minantanstavdaonoštopripadaporetkuJapripadaiporetkusvijesti.RazvojFreudovogmišljenjajepremaLacanuvodiosvejasnijemrazdvajanjuegaodJa.(Lacan,1978:18i67)UistomključuLacandovodiupitanjeinastajanjesvijetaukogitacijamakar­tezijanskogsubjekta.Premanjegovomnazoruspornojedasesubjektucje­lokupnostsvijetapojavljujesamounjegovimpredodžbama.Krajnjejezbu­njujućekakosesubjektodređujeudvostranomodnosuopažanja:opažanjejesjednestranepriobjektukojiseunjimezahvaća,asdrugestraneizgledakaodasesvijetpoimaopažanjemkojaizvireizcogita.ZaLacanapovlastica

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(283–298)

M.Žeželj,Lacanovomišljenjesubjekta287

svijestidasupredodžbenjezinepredodžbečimihopaziostajekrajnjeneute-meljena.Takvomišljenje, zbog pretjeranog svođenja na izvjesnost cogita,morasubjektnakoncusvestinamoćništenjakojajemanifestnauHegelovojiHeideggerovojfilozofiji.(Lacan,1973:93–95)

»Nastavak filozofijskogmišljenja uistinu gura subjekt prema preobražavajućem povijesnomdjelovanju,iokotetočke,određujeoblikovnenačineaktivnesvijestiosebi,putemnjenihme­tamorfozaupovijesti.ŠtosetičemeditacijeobitkukojadostižesvojukulminacijuuHeidegge­rovojmisli,onavraćasamombitkutumoćništenja–iliunajmanjurukupostavljapitanjekakoseonomožeispostaviti«9

OnoštoLacanpreuzimaodkartezijanskogsubjektajenastajanjesubjektaučinusumnje.10Utrenutkuukojemsesumnjaprepoznajekaoizvjesnostrađa

6

Descartesovoizlaganjeuspostavljanjasamo­izvjesnog cogita je dostupno u Descartes,1995:46–54.

7

»Ce en quoi la conscience peut se retour­nersurelle-même–sesaisir, telleLaJeuneParquedeValéry,commesevoyuant se voir– représenteun escamotage.« (Lacan,1973:87)

8

Ricœur u Sukobu interpretacija dolazi dosličnih zaključaka prilikom usporedbe Des­cartesovefilozofijespsihoanalitičkomteori-jom. Descartesovu poziciju određuje kaojedan od momenata refleksivne tradicije ukojoj se svaka objektivnost izvodi iz viđe­nja cogita. Psihoanaliza postavlja pitanje ospoznajnimmoćima subjekta, drugim riječi­ma, sumnja u mogućnost samopostavljanjasubjekta samoutemeljujućim činom (cogito ergo sum).Freudovootkrićenesvjesnog,ne­svjesnihpredodžbikoječineželjepotkopavakartezijanskuizvjesnostcogita.»Freudsum­nja u svijest onako kako je Descartes sum­njaoustvari.«(Ricœur,2004:236)KonačniRicœurov zaključak o Freudovom učenju osubjektujedapsihoanalizaneotklanjasvijestiJa,većjupremješta.Svijestprestajebitiis­hodište,onapostajemisija,onouštotektre­baproniknuti.NatajnačinFreudpotkopavatemelj novovjekovnog mišljenja, sumnja ujedinuspoznajukojajetolikoočiglednadaunjune trebasumnjati (ego cogito). (Ricœur,2004:232–240)RicœuruspoređujeFreudovootkrićenesvjesnogsdecentriranjemkoperni­kanskogotkrića.SamFreudsvojeotkrićenesvjesnoguspore­đujesKantovimkriticizmom.Kantjeukazaonanemogućnostizjednačavanjapojaveistva­ri po sebi, a Freud ističe nepodudaranje iz­međupsihičkogisvjesnog.Dakle,premaFre-udu,Kantispravljaizvanjsko,aonunutrašnjeopažanje.»Nesvjesnojeonastvarnapsihičkarealnost nama po svojoj unutrašnjoj prirodiistotakonepoznatakaoirealnostizvanjskogsvijeta, ono nam je u podacima svijesti istotakonepotpunodatokao i izvanjski svijetu

podacimanašihizvanjskihopažanja.«(Freud,1972:580)SličnotvrdiiMaceyzakojegFreudovootkri­ćeuskladusrevolucijamauznanostiifilozo­fijisudjelujeuobaranjudotadadominantnogantropocentričnog viđenja svijeta i čovjeka.Kopernikanska revolucija obara geocentri­zam,Darwinovaotkrićabilasudodatniuda­rac za antropocentričnu iluziju, a Freudovootkrićepokazujekakoljudskapsihanijekon­troliranaracionalnimisvjesnimegom.Posto­janjenesvjesnogradikalnodecentriraljudskusubjektivnost.(Macey,1995:74)Henry u suprotnosti spramRicœura drži dapsihoanalizanedonosiništaradikalnonovo,većdauskladuskartezijanskomfilozofijomodbacujesvakuekstatičkufenomenalnostkaoodređenjepsihičkebitisebstva.Descartesod­bacujesvakusvjetovnostsvijetakrozradikal­nusumnjuuprvedvijemeditacije,aFreuduskladusnjimsmještabitčovjekaunevidljivoi zakrito nesvjesno. Kritika psihoanalize iztogkutaproizlaziizHenryjeveosnovnetezedapredodžbanemožezahvatitirealnostjerseupredodžbinedajebiće.Upredodžbi, real­nostjedanasamokaovidljivoukojemsebićeistodobnopokazujeiskriva.StogaizHenryje­veperspektivenesvjesno,iakojesuprotstav­ljenosvjesnom,imaistupredodžbenuprirodukaoisvijestjerjeutemeljenonapojavljivanjuinestajanju.(Henry,1993:281–297)

9

»La suite de laméditation philosopique faitbasculer effectivement le sujet vers l`actionhistorique transformante, et autour de cepoint, ordonne les modes configurés de laconsciencede soi active à travers sesméta­morphosesdans l`histoire.Quant à lamédi­tationsurl`êtrequivientàsonculmendanslapenséedeHeidegger,elle restitueà l`êtremêmecepouvoirdenéantisation–outoutaumoinsposelaquestiondecommentilpeuts`yrapporter.«(Lacan,1973:94–95)

10

Descartesovo izlaganje uspostavljanja su­bjektaučinusumnjejedostupnouDescartes,1995:34–46.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(283–298)

M.Žeželj,Lacanovomišljenjesubjekta288

sepsihoanalitičkisubjekt.Promatrannatajnačin,FreudovpostupakjezaLa­canakartezijanski.11Freudprilikomanalizesumnjausvakielementsvjesnoggovora analiziranogkakobimogaopristupiti latentnom tekstu u kojem serazotkrivanesvjesno.Iznavedenogslijedidajepsihoanalitičkisubjektute­meljennauvjerenjudaćesenesvjesnoočitovatiuasocijacijamaanaliziranog.Psihoanalitičkasubjektivnostjesubjektnesvjesnogkojisepokazujeuprocje­pimailakunamasvijesti.Stoga,zaLacana,FreudnaistinačinkaoiDescarteskrozsumnjuutemeljujeonoizvjesno,misleće,samoštojeFreudovomislećenesvjesnamisao.Onanesvjesnamisaokojajeodijeljenaodsvakogoblika»jajesam«ikojomseuspostavljapsihoanalitičkisubjektkaosubjektnesvjesnog.Subjektnesvjesnog»mislećijest«–nesvjesnamisaoodvojenaodegamisliumjestonjegaiprijenoštosejeegouspostaviokao»cogitoergosum«.12Natommjestunastajerazdvajanjefilozofijskogsubjektauspostavljenogučinumišljenja ipsihoanalitičkog subjektanesvjesnogkojiprethodinastanku Ja.Također,kartezijanskisubjektnikadanezahvaćaistinito,potrebanmujeDru­gikojinijevaralica,danuvidubožjeegzistencijekaojamacistinitostinje­govihpredodžbi,bitkabićausvijetu.Zarazlikuodnjegasubjektnesvjesnograspolažeistinom,istinomnesvjesnemisliteuanaliziDruginijevaralicavećprevareni.PrevarenijeranalitičarprilikomanalizezauzimamjestoDrugogteakoprevidibitnielementnećemoćidatiistinituinterpretaciju.(Lacan,1973:41–46)ZaLacanajesubjektrascijepljennaimaginarniegoinasubjektnesvjesnog,adocijepanja subjektadolazizbognjegovogsimboličkogustrojstva.Sim­boličkomjestoDrugogustrojenojekaonizoznačiteljapaisubjektstupaju­ćiuSimboličkopostajejedanodoznačitelja.Preciznije,subjektdozvoljavadagauSimboličkompredstavljaoznačiteljtetakoonpostajeoznačiteljzadrugogoznačitelja13unutar simboličkog lanca.Postajućioznačitelj upoljuDrugogsubjektdobivasvojeznačenje,noznačenjskavrijednostsubjektaupoljuDrugogbitnoserazlikujeodznačenjasubjektanesvjesnog.Subjektjeokamenjenusvojojoznačiteljskoj strukturi jernjomezauzimamjestokojemujepredodređenoulingvističkomuniverzumuDrugog.Tunastajerascjepusubjektujersesubjektbitnorazlikujeodoznačiteljakojigapredstavlja.Sub-jektnesvjesnognestajejerjesubjektkaooznačiteljpodvrgnutzakonitostimadiskursaDrugog.DiskursDrugogoblikujemrežei lanceoznačiteljapremalogicirazličitojodlogikedjelovanjanesvjesnog.(Lacan,1973:231–232)

»Samsubjektseoznačavaunarnomcrtominajprijeseoznačavatetoviranjemkaoprvimozna­čiteljem.Kad je tajoznačitelj, taj jedan,uspostavljen– izračun je jedno jedan.Na razininejednog,većjednogjedan,naraziniizračuna,smještasesubjektkaotakav.Pritomesevećdvajedanrazlikuju.Takoseoznačavaprviraskol,kojadovodidorazlikovanjasubjektakaotakvogodznakauodnosupremakojemsemogaonajprijekonstruiratikaosubjekt.«14

Kakobiukazaodapostojirazlikaizmeđusubjektapredstavljenogoznačite­ljem i subjektanesvjesnogLacanuvodi razlikovanje između razine iskazi­vanja (énonciation) i iskaza (énoncé).15Na razini iskazivanja stoji subjektnesvjesnog, a na razini iskaza označitelj kojim je predstavljen subjekt ne­svjesnog.Dabiobjasniorazlikuizmeđurazineiskazaiiskazivanjateshodnotomeukazaonarazlikovanjeizmeđusubjektanesvjesnogisubjektaoznačite­lja,onkoristiparadoksolašcu.Subjektnesvjesnog,obziromdaserazlikujeodsubjektaiskaza,smjestaizkojegiskazujemožepotpunovaljanotvrditidaJakoječiniiskazlaže.NavedenorazlikovanjeLacanprimjenjujenaus­postavljanje kartezijanskog cogita u činumišljenja. Samoizvjesnost cogitasmještenajenarazinuiskazivanja,dokjeegoJaiskaza.Takvopostavljanje

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(283–298)

M.Žeželj,Lacanovomišljenjesubjekta289

cogitaukazujenanemogućnostodređenjasamoizvjesnosticogitakroziskaz»cogito ergo sum«.Ego iskaza se bitno razlikuje odcogita smještenognaraziniiskazivanjatesestogamogućavalidnostiskazanemožeretroaktivnoprimijenitikaodokazpostojanjacogita kaosubjekta iskazivanja.Odnos jeanaloganLacanovompostavljanju paradoksa o lašcu,cogito s razine iska­zivanja,može priznati ili odbaciti istinitost tvrdnje ega u iskazu. Stoga jesamopostavljanjeegauiskazukrajnjeograničenoibezikakvevrijednostiteukonačnicinedovoljnozaodređenjesamoizvjesnosticogita.(Lacan,1973:156–159)»AlistatuszaJamislimjeistotakoograničen,istotakominimalan,

11

Johnston ukazuje da je Lacanovo razumije­vanje cogita između metodologije i metafi­zičkog utemeljenja subjekta. MetodološkoutemeljenjesepokazujeuLacanovomodre­đenjuFreudovemetodekaokartezijanske,jerjeiFreudovametoda,metodasumnje.Meta­fizičkoutemeljenjejevidljivouLacanovommišljenju subjekta nesvjesnogkaonestajućetočke predontološkog statusa prema kojojnapreduje analiza. Dakle za Lacana subjektnesvjesnognijenitistvar,nitisupstancija,većprazna točka nepostojećeg subjekta, karte­zijanski subjekt koji nastaje kada je sumnjaprepoznata kao izvjesnost. (Johnston, 2005:61–65)

12

Matijašević u tome vidi Lacanovo preispi­sivanje cogita izraženo u tvrdnji »Desidero,ergo sum«.Lacanpreokrećućipojamcogitakao strukture u potpunosti zadržava cogi­to kao mehanizam u kojem se uspostavljasubjekt. Trenutak nastanka tako određenogpsihoanalitičkogsubjektajeumomentukadase sumnjapokazujekao izvjesnost.Stoga jecogito za Lacana, prema tumačenjuMatija­šević,misaosubjektakojaprethodiizvjesno­sti. Promatrano iz tog kuta postavlja se kaoproblematično kako jemoguće da se struk­turacogita,kojauDescartesanikadnijebezsvojih sadržaja, odnosi na jezičnouspostav­ljansubjektnesvjesnog,kojeprogovaraprijesamogsubjekta.Kartezijanskicogito izraža­vapojedinačnuosobnostikaotakavsemožeprimijenitisamonaljudskisubjektkojimožereći »mislim dakle jesam«. U tomeMatija­šević vidi Lacanovo nerazumijevanje jer zanjegacogito predstavlja nesvjesnomišljenjekojejenadindividualneprirodeikojesesamokanalizirakrozpojedinačnoJa.(Matijašević,2002:150)

13

Borch-JacobsenpolaziodrazlikeLacanovogviđenja subjekta kao označitelja za drugogoznačitelja i strukturalno lingvističkogodre­đenjaoznačiteljakaoonogkojinepredočavastvar,većtvorioznačeno.Strukturalnalingvi­stikasustavnoisključujesubjektteseonjav­ljasamokaoformalnaoznakasubjektivnostina stupnju iskazivanja. Idealni jezik, onakokakogajezamislilastrukturalnalingvistika,jestjezikkojinitkonegovoriteonnemože

a fortiori predočavati nikakav dani subjekt.Borch-JacobsennapominjedaupravotočiniLacankadainzistiranapostojanjujezikakojiprethodi subjektu i u čiji diskurs se upisujesubjekt.Lacanovsubjektjesubjektpodvrgnutoznačitelju,subjektbezikakvevlastinadjezi­komkojiprijegovorikrozsubjekt,noštosu­bjektnjegagovori.No,sdrugestranezaLa­canaoznačiteljnepredstavljaništadrugovećsubjekt.Stogalingvističkatezadaoznačiteljnepredstavljaništadrugovećdrugogoznači­teljazaLacanadobivaznačenjedaoznačiteljnepredstavljaništa,ništakojejesubjektžud­nje.(Borch-Jacobsen,1991:185–186)

14

»Latraitunaire,lesujetlui-mêmes`enrepère,etd`abordilsemarquecommetatouage,pre­mierdessignifiants.Quandcesignifiant,cetun,estinstitué–lecompte,c`estun un.C`estauniveau,nonpasdel`un,maisdu un un,auniveauducompte,que le sujet a à se situercommetel.Enquoi,déjà,lesdeuxunssedi­stinguent.Semarqueainsilapremièreschizequi faitque le sujet comme teldistinguedusigne par rapport auquel, d`abord il a pu seconstituercommesujet.«(Lacan,1973:159)

15

Nobus upućuje kako Lacan razlikovanjesubjekta iskazivanja i subjekta iskaza preu­zima iz Jakobsonovih istraživanja. Postulatsubjekta iskazivanja zahtjeva da je subjektiskaza (osobno ime ili zamjenica u iskazukoja referira na subjekt) prožet dimenzijomgovora.Kolikogoddasenetkoidentificirasasubjektomiskazapostojerazlozidasevjerujedagovordolazisnekogdrugogmjesta.KakobiboljepojasniorazlikuNobusnavodiFreu­dovvicodvaŽidovakojasesusrećunaželje­zničkojstanici.PrviŽidovkažekakoputujeuKrakov,nodrugiŽidovznajućida jeprvilažljivackaže:»TisijedanobičnilažljivacikažeškakoputuješuKrakovsamokakobijapomisliodaputuješuLemberg,noja igromslučaja znam da uistinu putuješ uKrakov«.NobuszaključujedaprviŽidovoptužujedru­gogdajelažljivac,iakojenjegoviskazistinituzimajućiuobzirprirodusubjekta iskaziva­nja. Subjekt iskaza tvrdi istinu, no namjerasubjekta iskazivanja jestdaprevari. (Nobus,2003:61–62)

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(283–298)

M.Žeželj,Lacanovomišljenjesubjekta290

istotakopunktualan,–mogaobiistotakobitiuslužbikonotacijeto ne znači ništa–kaozaspomenutojalažem.«16

PostavljanjesubjektakaosubjektaiskazailikaooznačiteljaudiskursuDru­gogvodidonjegovogotuđenja(aliénation). Otuđenjejeiskazanouvel–la­tinskomveznikuilikadajeriječoprisilnomizboru.17Prisilniizborvelotuđe­njaLacanuspoređujesizboromprilikompljačkesadržanogupljačkaševomizrijeku»ilinovaciliživot«.Akoseopljačkaniodlučizanovacgubiinovaciživottemuutom»izboru«preostajesamomogućnostdasačuvaživot.Dakle,izborjesamoutomeštosemožesačuvatijednaodmogućnostidanihizbo­rom.PrimjenaprisilnogizboravelnaotuđenjesubjektauoznačiteljuznačidajesubjektosuđendasepojaviujezičnomuniverzumuDrugogkaooznačiteljitimčinomonnestajeusvombitku.PostavljenuSimboličkom,usvojojling-vističkojprirodikaooznačitelj subjekt jeobilježenmanjkombitka.Akobisubjektizabraobitak,onbinestaousvojojoznačiteljskojpriroditetimeostaobezsimboličkogznačenja.Dakleonmožeodabratisamodrugumogućnosttepostatioznačitelj,nooznačiteljkojemunedostajediokojiseopireoznačava­njuičinisubjektovonesvjesno.18(Lacan,1973:236–237)

Slika 1.Lacanovashemaotuđenjasubjekta(Lacan,1973:236)

OdnossubjektaspramDrugognijeiscrpljenunjegovomotuđenjuuoznači­telju.Subjektusebinosiihtjenjedaseodvojiodjezičnedatostisimboličkogtedanadiđe svojuodređenost simboličkim lancem.Tonahođenje subjektaLacanodređujekaoodvajanje(séparation).Dabiodvajanjebilomogućesu­bjektseusvojojoznačiteljskojdatostimorasuočitisDrugimkojijeprožetmanjkom.ZadijetejeprvimanjkaviDrugiskojimsesuočavamajka.Onoshvaća da je imajka otuđena od bitka u označitelju te da zbog toga žudi.Majčinažudnja jeuvjetovanarascjepomjeronakaosubjektoznačiteljaneznazačimžudinjezinodcijepljenisubjektnesvjesnog.Njezinažudnjauvijekostajesdrugestraneonogštosedajekaoznačenjenjezinogoznačitelja.Da­klemajkajeodređenakaosubjektiskazatenjeziniiskazinikadanemoguza­hvatitipuninuonogštožudikaosubjektiskazivanja.Diskursmajkeobilježenjeneprestanimmetonimijskimpremještanjimakojanemoguzahvatitobjektžudnjenjezinogsubjektanesvjesnog.19(Lacan,1973:245–247)

»Jedanmanjak subjekt susreće uDrugomu samoj prisnosti kojemu upućujeDrugi svojimdiskursom.UintervalimadiskursaDrugogpojavljujeseuiskustvudjeteta…on mi nešto kaže, ali što hoće?Utomintervalukojipresijecaoznačitelje,kojijediosamestruktureoznačitelja,temelj jeonogštosamudrugimregistrimasvogizlaganjanazvaometonimijom.Tupuzi, tuklizi,tuizmiče,poputlasiceonoštonazivamžudnjom.SubjektshvaćažudnjuDrugoguonomštoseneuklapa,umanjkudiskursaDrugog…«20

Akootuđenjekarakteriziradasuobjemogućnostidanesamounijomskupova,zaodjeljivanjejekarakterističanpresjekskupova.PresjekskupovaDrugogisubjektauodvajanjučini žudnjakojomseprekrivamanjak.Žudnjamajke

L’être

(le sujet)

L’aliénation

Le sens

(l’ Autre)

Le

non-sens

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(283–298)

M.Žeželj,Lacanovomišljenjesubjekta291

onakokakojedanaumetonimijskimpremještanjimanjezinogdiskursa,vodidonastankadjetetovežudnje.Dijetežudibitiobjektmajčinežudnjeteispu­niti prazninu njezinogmanjka, no, obzirom da je to krajnja nemogućnost,dijete seuspostavljakaožudeći subjekt.Tu seuspostavljažudnja subjektakaožudnjaDrugogkojuovdjetrebashvatitiusmisludadijetežudidabudeobjektmajčinežudnje,damajkažudizanjim.ObjektmajčinežudnjeLacanodređujekaoobjektmaloa(objet petit a)simbolmanjkabitka.(Lacan,1973:238–240)Objekt ajerealniobjektkojiuvijekostajesdrugestranesubjekto­vihsimboličkihzahvaćanja.Subjektžudizabitkombića,aužudnjistižeuvi­jeksamodooznačiteljakojemumanjkabitak.Usvojojžudnjidabudeobjektmajčinežudnjedijetepočinježudjetizaobjektom malo a.21

16

»Maislestatutduje pense estaussiréduit,au­ssiminimal,aussiponctuel–etpourraitaussibienêtreaffectédecetteconnotationdu ça ne veut rien dire–queceluidujemensdetoutàl`heure.«(Lacan,1973:158)

17

Soller razlikuje tri uporabe vel: dva klasič­navel(velisključenjaivelunije)itrećikojiustanovljavaLacan.Uvelisključenjadvapo­diskazanemoguistovremenoimatiistulogič­kuvrijednost.Dakle,iskazjeneistinitakojeistinosnavrijednostzaxizayuistomslučajuistinailineistina,aistinitsamouslučajuakojejedanpodiskazistinit,adrugineistinit.Velunijeodgovaralogičkojdisjunkcijitejeiskazistinitusvimslučajevimaosimuslučajukadjeistinosnavrijednostzaobapodiskazaneisti­na.ULacanovomvel prisilnogizborazapravonitinemaizborajersemožeprihvatitisamojedanslučaj.Takaviskazjeistinitsamoudvaslučaja:kadajeprvipodiskazneistinit,adru­giistinit,ilikadasuobapodiskazaneistinita.Daklejediniizborjeprihvatitislučajkadajeprviiskazneistinit,adrugiistinitsubjektgubijedno(sadržajprvogpodiskaza),nouspijevasačuvati drugo (sadržaj drugog podiskaza),alternativa navedenom izboru je da subjektizgubioboje.(Soller,1995:46–47)

18

Pluthprisilni izborotuđenja razumijevakaoizbor između prihvaćanja jezika ili ostajanjapotopljenim u bitak. Prihvaćanje jezika, sebekaosubjektaoznačitelja,zaPluthajeujednoiprihvaćanje sebe kao značenja za druge.Akodijete odbaci jezik ostat će mu samo bitakbez simboličkog mjesta, bez prepoznavanjaDrugog.Čak iakosubjektodbacimogućnostpostajanja subjektomoznačiteljem i dalje po­stoji njemu namijenjeno simboličko mjestou diskursuDrugog.Dakle, ako dijete izaberebitak, onda je dijete ostavljeno s bitkom kojinema nikakvu simboličku vrijednost, bitkombezznačenja.Akodijeteizabereznačenjeimasimboličkomjesto,nomjestokojemćeuvijeknedostajatidione-značenja,nesvjesnog.(Pluth,2007:89–91)Sollerneštodrugačijevidisubjektovizbortenastajanjeznačenja.Zanjujeizborsubjekta

izborizmeđuokamenjivanjauoznačiteljuiliklizanjauznačenje.Onasmatradasubjektnedobivaznačenjeučinupostajanjasubjektomoznačiteljem,većznačenjenastajesamokadajeuspostavljenodnosizmeđusubjektaozna­čitelja u Drugom i subjektovog nesvjesnog.(Soller,1995:48)

19

Fink tvrdidamajka(m)(Other),kakobina­stalo odvajanje, mora pokazati neke znako­venepotpunosti imanjkatepostatizadijeterascijepljenisubjekt.Drugimriječimamajkamorapokazatidažudi,dajemanjkaviiotu­đenisubjektkojijeujednakojmjeripodložanrascjepljujućem djelovanju jezika. Subjektse,kakobi ispuniomajčinmanjak,hvatazaonoštonemožedešifriratiumajčinomgovo­ru,zanimagaonošto ležiu intervalu izme­đuroditeljskihriječi.Takosubjektpokušavazahvatitiuzrokemajčinihriječi,shvatitigdjejenjegovomjestoikakomožepostatiobjektmajčinežudnje.(Fink,1995:54)Stavovesu­kladneFinkovimrazmatranjimapronalazimoikodHomera.(Homer,2004:73)

20

»Unmanqueest,parlesujet,rencontrédansl`Autre dans l`intimationmême que lui faitl`Autreparsondiscours.Danslesintervallesdudiscoursdel`Autresurgitdansl`expériencedel`enfantceci…ilme dit ça, mais qu`est­ce qu`il veut?Danscetintervallecoupantlessi­gnifiants,quifaitpartiedelastructuremêmedusignifiant,estlegîtedeceque,end`autresregistresdemondéveloppment,j`aiappelélamétonymie.C`estlàquarampe,c`estlàqueglisse, c`est là que fuit, tel le furet, ce quenous appelons le désir. Le désir de l`Autreest appréhendé par le sujet dans ce qui necolle pas, dans lesmanques du discours del`Autre…«(Lacan,1973:239)

21

Odvajanjeuspostavljapukotinuuhipotetskomjedinstvu majke i djeteta zbog same prirodežudnjekojavodidoobjekta malo a.Objekt amožeseshvatitikaoostataknakonštoseras­puknejedinstvomajkeidjeteta,kaotragjedin­stva.Prianjajućinatajpodsjetniksubjektmožezadržati iluzijucjelovitosti tetakozanemaritivlastiturascijepljenost.(Fink,1995:59)

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(283–298)

M.Žeželj,Lacanovomišljenjesubjekta292

Rascjepnastaou subjektunjegovimpodvrgavanjemoznačiteljskomustroj­stvuDrugogimareperkusijuinasubjektovoopažanje.Uskopičkojfunkcijipokazujeseopažajnarascijepljenostsubjekta.Dorascjepausubjektudolazijersuobjektiviđenismjestaega,subjektaoznačitelja,ažuđenismjestasu­bjektanesvjesnog.Egujepripisanafunkcijaopažanjajerjeunjegasmještensustavopažanje–svijest.Postavljanjemopažanjauimaginarniegosubjektne­svjesnogpostajeodsječenodsvakemogućnostiizravnogzahvaćanjaobjekta.Subjekt sebeu zrcaluvidikao ego, a spostankomegau zrcalnomstadijunestajesvakosupostavljanjeizmeđusubjektanesvjesnogisvijetaobjekata.Egojezasubjektpovlašteniobjektsčijegmjestatekpočinjezurenjepremaobjektu. Stoga subjekt nesvjesnog koji žudi objekt, objekt vidi samo krozposredovanjeegatemuobjektuvijekizmičeubeskonačnimserijamapremje­štanja.(Lacan,1978:241–243)»Subjektprolazikrozstakloukojemuvijekvidi,zapleten,svojuvlastitusliku…Subjektbibioistovrijedanstimopažanjem,kadanebibiloega,kojiakosetakomožereći,nastajeiznjegovogvlastitogopažanjaunapetomodnosu.«22

Lacankakobi temeljitije razložio rascijepljenost subjekta u području opa­žanja,uvodifunkcijupogleda(regard). Funkcijapogledajeupravoonoštojepremanjegovomnazoruzaobiđenoutradicionalnofilozofskojelaboracijiopažanja.Filozofskomimoilaženjefenomenapogledavodipremaredukcijisubjektanafilozofskisubjektsvijestitetimezakrivanjuopažajnograscijepausubjektu.Razlaganjemfunkcijepogleda,Lacansmatradaćeukinutipovlasti­cefilozofskogsubjektasvijesti.Onopažanjefilozofskogsubjekta,izjednače­nogsegomcogitom,upodručjuvidljivogodređujekaoskotom.Egojemrtvikut viđenja u kojemu je opažanjemanjkavo te je kao takvo samopočetnatočkaskojeponovnotrebacentriratisubjekt.PrilikomrazmatranjapogledaLacansepozivanaSartreovoodređenjepogle­dauBitku i ništo.23LacanSartreovoodređenjepogledaDrugoguzimasamokaonabačajzarazvojvlastiteteorijepogleda.LacanpodcrtavauSartreovomizlaganjudapoglednijeviđenipogleddrugog,većpogledkojiJazamišljaupoljuDrugog.No,iovdjeLacanuvodipreinake;zamišljenipogledzanjeganemožedjelovati,nanačinnakojigaodređujeSartre,akopripadaništećemsubjektuzatečenomuobjektivnostikojomjeiznenađen.OntvrdidapogledDrugognadilazipojedinačnusubjektivnosttepripadasubjektukojijefunk­cijažudnje.NavedenistavnasvodipremazaključkukakoLacanodbacujeSartreovoodređenjepogledadrugogkaopogledadrugogsubjektatepripisujefunkcijupogledaDrugomshvaćenomkaosimboličkomporetku.TimeseLa­canpribližavaMerleau-Pontyjevom24određenjuopažanjakaoreverzibilnostipûti.ZaMerleau-Pontyjapostojiuniverzalnisvevideći,dokzaLacanapostojiprethodnadatostonogštotrebabitiviđeno.LacanshvaćaMerleau-Pontyjevoodređenjesvevidećepûtisvijetakaopostojanjetemeljnogodnosaizmeđusvi­jetaionogštojedanozaviđenje.Stoga,prethodnadatostpogledazaLacanaznačidajesubjektdandabudeviđen.»Modificirajućiformulukojudajemzažudnjukaonesvjesno–žudnja čovjeka je žudnja Dru­gog –rećićudajevrstažudnjeDrugomekojapokreće,nakrajukojesenalazidati­vidjeti.Kakotodatividjetizadovoljavanešto?–akotamonepostojinekiapetitokakodonogkojigleda.Tajapetitokakojitrebanahraniti…«25

Kakobiobjasnioograničenostopažanjasubjektasvijestiteobrazložioodre­đenjasubjektanesvjesnoguodnosupremafunkcijipogledaLacanpolaziodrazmatranjageometrijskeoptike.Onsmatradasuotkrićaperspektivnogsli­karstva, posebice njezino ispitivanje geometrijskih zakonitosti perspektivebitnoutjecalonakartezijanskoodređenje subjekta.Zageometrijskuoptiku

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(283–298)

M.Žeželj,Lacanovomišljenjesubjekta293

22

»Lesujetpasseau-delàdecettevitreoùilvoittoujoursmêlée, sa propre image…Le sujetseraitstrictementidentiqueàcetteperception,s`iln`yavaitcet ego qui lefait,si l`onpeutdire,émergerdesaperceptionmêmedansunrapporttensionnel.«(Lacan,1978:241–242)

23

Sartretematizirapogled prilikomrazmatranjabitkazadruge.DrugijeprvotnodanJausvo­jojobjektnostikaojedanodobjekatausvije­tu,nopercepcijaDrugogkaoobjektasebitnorazlikuje od opažanja stvari.Kada seDruginađeuvidnompoljuJa,Jamorausvojitinovuorganizacijustvariunjegovomsvijetu.Dru­gi jeprivilegiraniobjektkojipostavljanovosredištesvijetaJa.Japrestajebitisredištevla­stitogsvijetatenjegovsvijetbježiodnjegaicentriraseokoDrugog.Sartreovorazmatra­njepogledaDrugognadilazizahvaćanjeDru­gogkaopovlaštenogobjektakojitvoridrugosredišteuokolnomsvijetuJa.ZnačajpogledaDrugogjedapodnjimJaprestajebititrans-cendentalnisubjektkakavjeumodusubitkaza sebe. Podpogledom Ja postaje objekt zaDrugog, abiti objekt zaDrugog jeujedno iiskustvoDrugogkaosubjekta.DrugipostajesubjektzaJakroznegacijusubjektovetrans-cendentalne subjektivnosti transcendental­nomsubjektivnošćuDrugog.NatajnačinpodpogledomDrugogJapostaje transcendentnospram vlastite transcendentalnosti. Kada jeuhvaćeno pogledom Drugog Ja više samo­stalno ne može slobodno odrediti značenjevlastitihčinova ili izbjećinjihovoodređenjekaoštotočiniubitkuzasebe.SadaznačenjenjegovihčinovaodređujeDrugitejestogabi­takzadrugogmodusbitkaukojemJashvaćasebeonakokakogaodređujeDrugi.BitakzadrugogotvaranizmogućnostizaJa,noononevladatimmogućnostimakrozsvojutranscen­denciju,većsuoneotuđeneodnjegaiodre­đeneutranscendencijiDrugog.TakoslobodaJapostajeropstvoslobodeDrugog.Fenomeni

kojinastajukaoposljedicabivanjemobjektazaDrugogprotežuseodugodnihkaošto jeponosdoneugodnihpoputsramaikrivnje.Jane ostaje trajno otuđeno od bitka za sebe ubitkuzadrugog,većusebinosiimogućnostdasepostavikaosubjektzaDrugog.PostavšiDrugizaDrugog,Jajepovratilosvojutrans-cendentalnusubjektivnostislobodu.(Sartre,2008:276–327)

24

NavedenuproblematikuMerleau-Pontyrazla­žeuVidljivom i nevidljivom. Prvatripoglavljasuposvećenakritici:prvo,kritizirarealizamiintelektualizam,kritikakoja jevećprijebilanazočna uFenomenologiji percepcije, drugoodbacujeSartreovoviđenjebitkausvijetu,atreće kritički razmatra Bergsonovu intuiciju.Učetvrtompoglavljuoniznosiodređenjetije­lakao chiasmé ukojemsepreklapasubjektiv­noiskustvoiobjektivnaegzistencija.Tonovoodređenjetijelaonnazivapût(chair).Biloka­kvoopažanjepromatračamogućejesamozatoštosupromatračipromatranosazdaniodistepûti. Stoga pût treba shvatiti u smislu pred­sokratovskog elementa te ono nije tvar, nitium,nitisupstancija.Toznačidauodređenomsmislusvijetdobivakarakteristikeputenostiičulnostitedaonistotakomožepostatiproma­trač,asubjektpromatrani.Dakle,postojiodre­đenapredegzistencijapogledakojizuriunasizsvijeta.(Merleau-Ponty,1968:139–146)

25

»Modifiantlaformulequicellequejedonnedu désir en tant qu`inconscient – le désir de l`homme est le désir del`Autre – je diraiquec`estd`unesortededésiràl`Autrequ`ils`agit, au bout duquel est le donner­à­voir.Enquoicedonner-à-voirapaise-t-ilquelquechose?–sinonenceciqu`ilyaunappétitdel`œil chez celui qui regarde. Cet appétit del`œil qu`il s`agit de nourrir fait…« (Lacan,1973:130–131)

viđenjejefunkcijaslikeštoznačipodudaranjetočakaudvjemajedinicamaprostora. To podudaranje najbolje iskazuje djelovanje Dürerovih vratašcakoja su izumljena kako bi se uspostavila ispravna perspektiva slike. Krozvratašcaprolazezrakeilinitikojećepovezivatitočkepredmetausvijetustočkomnaplatnu.Takojeanamorfozomuspostavljenaslikauočištuokoko­jeg nastaje perspektiva.Anamorfoza svodeći viđenjemogućeg promatračaslikenageometrijsku točkuočištapokazujeda slikarstvone smjerapremarealističnojreprodukcijiobjekatauprostorutestogazaLacanageometrijskaperspektivanemadodirnihtočakaspromatranjemobjekta.Osnovniproblemutradicionalnofilozofijskomodređenjemopažanjaještopolaziodgeometrij­skogviđenjauprostoru.Filozofija,slijedećigeometrijuperspektive,određujeopažanjepremazakonitostimaanamorfoze štonužnovodiknemogućnostipronalaženjaobjektaurealnosti.Lacanutomeviditemeljcjelineproblemafilozofijskogodređenjavarljivostiopažanjaiprivida.(Lacan,1973:98–102)Lacantvrdidajeodnossubjektapremaopažanjurazličitododređenjakojemudajegeometrijskaoptika.Mjestosubjektauviđenjunijeočištegeometrij­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(283–298)

M.Žeželj,Lacanovomišljenjesubjekta294

skeoptike,središteizkojegserasprostranjujeviđenje.Subjektsenemožesvesti na točkoliko biće koje je obilježeno geometrijskom točkom, odaklejemogućeobuhvatitiperspektivu.Dürerovavratašcatrebaobrnutookrenutičimenastajedeformacijaslikeuodnosunaslikukojabinastalapravilnomupotrebomvratašca.Udeformiranojsliciprikazanipredmetisuposebnoraz-vučenitedeformacijanadopunjavaonoštoodviđenjaizmičegeometrijskimispitivanjima perspektive.Djelovanjem svjetlosti koja se rasprostranjuje izpogledaDrugognastajeslika(tableau).Takonastalaslikauplićeonoštojeizostavljenoizgeometrijskogodnosa,dubinupoljakojomsubjektuskladussvimnjezinimdvosmislenostimanemožeovladati.SubjektjeupisanuslikuteuvijekgledanodDrugog.(Lacan,1973:100–103)»…skopičkompoljupogledjeizvana,jasamgledan,tj.jasamslika.Tojefunkcijakojajenaj­bližainstitucijisubjektauvidljivom.Onoštomeposveodređujeuvidljivom,tojepogledkojijeizvana.Prekopogledaulazimusvjetlost,aodpogledaprimamučinak.Odatleproizlazidajepogledinstrumentprekokojegsesvijetlostutjelovljujeiprekokojeg…samfoto-grafiran.«26

Čimnastanepogled,subjektmusepokušavaprilagoditištodovodidoraskolau njegovom biću.Mimetizam se pokazuje kao učinak prilagodbe subjektapogledutejestogaupisivanjesubjektauslikuprvotnipokretačmimetizma.Djelovanjemimetizmasepokazujekaoprikrivanjeukojemsubjektpostajeneštoštoserazlikujeodnjegasamog.Subjektsecijepanasvojebićeinasvojodraz»nasebeinapapirnatogtigrakojegpokazuje«.Dakle,podpogledomDrugogdolazidoraskolasubjektaupodručjuvidanasubjektnesvjesnoginaegokojijemaskakojupokazuje.(Lacan,1973,120–122)Ekranjemrljakojazaprečujeblistanjesvjetlostikojadolaziizpogleda.Zazakrivajućupriroduekranazaslužanjeegočijejeviđenjeuvijekiskrivljenotenikadnezahvaćaobjekteurealnostipogleda.Stogaubudnomstanju,kadajeaktivanegopostojiispuštanjenesamopogleda,većipunoćeviđenog.Samousnu,kadajedjelatansubjektnesvjesnog,aegoumiren,zahvaćaseobjektžudnjeupotpunosti.Takoshvaćensubjektnesvjesnogjeapsolutnipanoram­skipregled(survol)pomoćukojegslikadobivapostojanjekojeserazlikujeodpredodžbenogpregleda.(Lacan,1973:108–111i87–88)»…usnuonjelep­tir…Toznačidaonvidileptiraunjegovojrealnostipogleda–tojeonobez-razložnodati vidjetiučemunamsepokazujeprimitivnostbitipogleda.«27Pogled28 jezasubjektnajneshvatljivijiodsvihobjekataukojimaonmožeprepoznati svoju zavisnost u registru žudnje.Neshvatljiva priroda pogledaproizlaziiznjegovevezanostiuzobjekt malo akojiuzrokuježudnju.Stogaseodnospogledapremažudnjipokazujekaovarka;subjektsepokazujekaomaskakojanijeonsam,aonoštomusedajevidjetinijeonoštožudividjeti.Pogledjetočkabitkabićakojaiščezavaikojusubjektnadomještailuzijompredodžbenogsubjekta.(Lacan,1973:96–97)Kakobi upotpunosti obrazložio razliku izmeđuviđenjapredodžbenog su­bjektaugeometrijskompoljuisubjektapodpogledomDrugogLacanuvodishemudvatrokuta.

Slika 2. LacanovashemasubjektapredodžbeisubjektakaoslikeDrugog

Le regard le sujet dela représentation

imageécran

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(283–298)

M.Žeželj,Lacanovomišljenjesubjekta295

Prvitrokutugeometrijskompoljupostavljanamjestosubjektasubjektpre­dodžbe,adrugipostavljasubjektkaoslikuDrugog.Trokuteprilikompravil­nograzmatranjaskopičkogpoljatrebapoložitijedanudrugi.Timejenalinijinakojojsesubjektuspostavljakaosubjektpredodžbe,onujednoislikapodpogledomDrugog.Subjekt,kada je izloženneshvatljivompogleduobjekta malo a, u koji nemože proniknuti, prilagođava se tom objektu usvajajućiiluzornupercepcijusubjektapredodžbe.Daklesubjekt»potiskuje«realnostpogleda te nadomješta uskratu nemogućnosti zahvaćanja objekta žudnje spredodžbenimviđenjemgeometrijskeperspektive.Takosubjektsebepriznajekaoegokojijesredišteopažanjalažnesvijesti.NoistotakoLacantvrdidaljudskisubjektimaimogućnostnadilaženjamanj­kavostinjegovihzahvaćanjatepribližavanjarealnostiobjektažudnje.

»Samosubjekt–ljudskisubjekt,subjektžudnjekojijebitčovjeka–nijesuprotnoživotinjskomupotpunostiuhvaćenovimimaginarnim.Onjetuobilježen.Umjeriukojojonizdvajafunkcijuekranaiigrasenjom.Čovjekustvariznaigratimaskukaodajeono,sonu–stranučegaontogleda.«29

Ekrannemorabitimrlja,većmožepostatimjestozameditacijuteuspostav­ljatiobjekteublizinistatusaRealnog.Ekranjemrlja,jersubjektzaslijepljensvjetlošćukojaizbijaizpogledaDrugognemoževidjetiobjektžudnje.AkobiekranusmjeravaosvjetlostpogledaDrugogstavljajućiusjenuzasljeplju­jućusvjetlostonbiosvjetljavaoobjektžudnje.Natajnačinsenamarginamaopažanjapojavljujerealnostobjektažudnje.30

26

»… dans le champ scopique, le regard estau-dehors,jesuisregardé,c`est-à-direjesuistableau…C`estlàlafonctionquisetrouveauplusintimedel`institutiondusujetdanslevi­sible.Cequimedéterminefoncièrementdansle visible, c`est le regard qui est au-dehors.C`estparleregardquij`entredanslalumière,etc`estduregardquej`enreçoisl`effet.D`oùilressortqueleregardestl`instrumentparoùlalumières`incarne,etparoù…jesuispho­to­graphié.« (Lacan,1973:121)

27

»Dans un rêve, il est un papillon. Ça veutdire qu`il voit le papillon dans sa réalité deregard…sinoncedonner à voir gratuit,oùsemarquepournouslaprimitivitédel`essenceduregard.«(Lacan,1973:88)

28

PogledzaQuinetadaje razlikovanje izmeđuonogštopripadaregistruRealnogionogštopripadauImaginarno.Realnojeregistaruko­jemsedajevidjetinagon,dokonoštosedajevidjeti čovjekupripadauporedak Imaginar­nog.Stoga jevidljivi svijet ukojemnastajeljudsko opažanje svijet slika čija geometrijanamjedanauzrcalu,aRealnokaonevidljivisvijetnagonskogčiniregistarpogleda.Stogapostojedvamogućastava»javidim«kojepri­padazrcalnomporetkui»jasamgledan«kojeupućujenaobjekt akojijevezanuzpogled.OnoštouRealnomodgovara objektu malo auvidljivomjeslikaDrugogi(a).Pogledkaoobjekt malo ajeuImaginarnomnevidljivjer

gaprekrivažudnjaDrugog.U Imaginarnomjefunkcijaekranadaizbrišepogledizsvijetatedaobjekt malo aostanezaegoneshvatljivinevidljiv.(Quinet,1995:139–144)

29

»Seulementlesujet–lesujethumain,lesujetdudésirquiestl`essencedel`homme–n`estpoint, au contraire de l`animal, entièrementprisparcettecaptureimaginaire.Ils`yrepère.Danslamesureoùilisole,lui,lafonctiondel`écran, et en joue. L`homme, en effet, saitjouerdumasquecommeétantceau-delàdequoiilyleregard.«(Lacan,1973:122)

30

Lee ističe kako Lacan ukazuje da subjekt usebi nosi mogućnost nadilaženja podvrgnu­tostiučincimapogleda.PogledDrugogmoževoditi premanečemu što se razlikujeod su­bjektovog otuđenja u skopičkom polju. Su­bjektmožeiskoristitisvojbitakpodpogledomDrugogzaiznalaženjeneotuđujućegdijalogas Drugim. Slikarstvo u intersubjektivnoj di­namicisvojestrukturepokazujunezahvatljiviobjekt malo a. Slikarstvo pokazujući objekt malo anaslici,možedovestidoodustajanjapromatračaodnjegovepotragezapogledomkaoobjektom malo a.Odustajućiodpogleda,promatrač također odustaje i od onog dijelasvog ega koji je određen pogledom, a to jeključni korak prema nadilaženju otuđenja.Odustajanja od pogleda počinje s promatra­čevompotragomzapogledomuslici.Uslicipostoji nešto od pogleda Drugog jer uvijek

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(283–298)

M.Žeželj,Lacanovomišljenjesubjekta296

Sažimajućionošto jevećrečenonakoncusemožejošdodatidaseuLa­canovomodređenjusubjektaprepoznajenjegovanamjeradasačuvapojamsubjektausprkostijekovimasuvremenogmišljenjakojismjerajupremaodba­civanjupojmasubjekta.IakoLacanprilikomodređenjaSimboličkogslijediLévi-Straussa,zarazlikuodnjega,onuspijevaočuvatisubjektkaosubjektnesvjesnog.USimboličkomsubjektivnostsubjektajeupotpunostipodređenazakonitostimadiskursaDrugogtejesubjektkaosubjektpredstavljenozna­čiteljem blizak Levi-Straussovom shvaćanju subjekta kao funkcije. Lacantvrdećikakouvijekpostojisuvišakznačenja,ostataksubjektivnostisubjektakojinemožebitiobuhvaćensubjektomoznačiteljemutemeljujemogućnostslobodesubjektakojanadilazideterminacijusimboličkimporetkom.Psihoa­nalitičkisubjektkaosubjektnesvjesnogjenesvjesnamisaokojajeodvojenaodsubjektaoznačitelja(ega)temisliumjestoiprijeega.Subjektnesvjesnogvladaistinomnesvjesnemisli,istinomsvoježudnjekojaostajeskrivenaDru­gomprilikomanalize. Isto takoLacannapominjedaopstojanje subjektauSimboličkomnijeiscrpljenounjegovomotuđenjuuoznačitelju.Krozodva­janje,suočavajućisesDrugimkojijeprožetmanjkomsubjektnastojinadi­ćisvojuodređenostoznačiteljem.AnalizaopažajnerascijepljenostisubjektapokazujedaLacansubjektuostavljaotvorenumogućnostraskrivanjaobjektažudnje.Obziromdajeegozaslužanzanemogućnostopažanjaobjekatažud­njesubjektnesvjesnogkojijeapsolutnipanoramskipregledmožeprodrijetidoobjektažudnje.AkobisubjektsvojeopažanjepostavionatakavnačindaganezasljepljujesvjetlostpogledaDrugog,akobiopažaokaosubjektkojinijeodcjepljenodsvogsubjektanesvjesnog,namarginamanjegovogopaža­njapojaviobiseobjektžudnje.

Literatura

Barthes,Roland(1997)Image, Music, Text,FontanaPress,London.

Borch-Jacobsen,Mikkel(1991)Lacan: The Absolute Master,preveoDouglasBrick,Stan­fordUniversityPress,PaloAlto.

Dolar,Mladen(1998)»CogitoastheSubjectoftheUnconcious«,u:Cogito and the Un­concious,DukeUniversityPress,London.

Derrida,Jacques(1973)Speech and Phenomena,NorthwesternUniversityPress,Evanston.

Descartes,René(1995)Metafizičke meditacije. Razmišljanja o prvoj filozofiji,priredioipreveoTomislavLadan,Demetra,Zagreb.

Fink,Bruce(1995)The Lacanian Subject: between Language and Jouissance,PrincetonUniversityPress,NewJersey.

Foucault,Michael(2002)The Order of Things,Routledge,London.

Freud,Sigmund(1972a)Psychologie des Unbewussten,S.FischerVerlag,FrankfurtamMain.

Henry,Michael(1993)The Genealogy of Psychoanalysis,preveoDouglasBrick,StanfordUniversityPress,PaloAlto.

Homer,Sean(2004)Jacques Lacan,Taylor&FrancisGroup,London.

Johnston,Adrian(2005)Time Driven: Metapsychology and the Splitting of the Drive, Nor­thwesternUniversityPress,Chicago.

Lacan,Jacques(1966)ÉcritsIiII,Paris,Seuil.

Lacan,Jacques(1973)Les Quatre concepts fondamentaux de la psychanalyse,Paris,Seuil.

Lacan,Jacques(1978)Le Moi dans la théorie de Freud et dans la technique de la psycha­nalyse,Paris,Seuil.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(283–298)

M.Žeželj,Lacanovomišljenjesubjekta297

postojidrugikoji jeslikar.PrilikomtraženjapogledaDrugogusliciDrugiiščezavausva­kojtočkiukojojgasepronađe.Slikanastalaprema zakonitostima geometrijske perspek­tiveodreditićemjestonakojebisemogućigledatelj slike trebao postaviti. Postavljajućisenatomjestosubjektsepodvrgavaučincimapogleda no,gledateljistotakomožeodbitidasepostaviuzanjegapredviđenomjesto.Tako

gledateljmimoilazi podvrgavajuću strukturupogleda i zahvaća objekt a. Izbjegavanjepodvrgavajućestrukturepogledauslicipro­izlazi izuplitanjaRealnogusliku.Realnouslici udaljuje promatrača od njegove potra­ge za objektom malo a, on napušta pozicijuimaginarnogegatejenaputupremaprihva­ćanju pravog statusa svog bića. (Lee, 1991:158–161)

Lee,JonathanScott(1991)Jacques Lacan,UniversityofMassachusettsPress,Amherst.

Lévi-Strauss,Claude(1963)Structural Anthropology,BasicBooks,NewYork.

Macey,David(1995)»OntheSubjectofLacan«,u:Psychoanalysis in Contexts,Routlege,London.

Matijašević,Željka(2002)»Podrijetlolakanovskepsihoanalizeufilozofijskomsubjektu«,Filozofska istraživanja84,str.241–256.

Merleau-Ponty,Maurice(1968)The Visible and Invisible,preveoAlphonsoLingis,North­westernUniversityPress,Chicago.

Nobus,Dany(2003)»Lacan`sScienceoftheSubject«,u:The Cambridge Companion to Lacan,CambridgeUniversityPress,Cambridge.

Quinet,Antonio(1995)»TheGazeasanObject«,u:Reading Seminar XI,StateUniversityofNewYorkPress,NewYork.

Pluth,Ed (2007)Signifiers and Acts: Freedom in Lacan’s Theory of the Subject, StateUniversityofNewYorkPress,NewYork.

Ricouer,Paul(2004)The Conflict of Interpretations: Essays in Hermeneutics,Continuum,London.

Sartre,Jean-Paul(2008)Being and Nothingness: An Essay on Phenomenological Ontology,prevelaHazelE.Barnes,Routlege,London.

Shepherdson,Charles(2003)»LacanandPhilosophy«,u:The Cambridge Companion to Lacan,CambridgeUniversityPress,Cambridge.

Soller,Colette (1995)»TheSubject and theOther I, II«,u:Reading Seminar XI,StateUniversityofNewYorkPress,NewYork.

Tuhkanen,Mikko(2009)The American Optic: Psychoanalysis, Critical Race Theory,StateUniversityofNewYorkPress,NewYork.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA130God.33(2013)Sv.2(283–298)

M.Žeželj,Lacanovomišljenjesubjekta298

Martina Žeželj

Lacan’s Reasoning of the Subject

AbstractThe main purpose of the paper is to point to the particularity of Lacan’s reasoning of the subject. At the time of the structuralist reduction of the subject to the mere effect of structure, Lacan tends to preserve the concept of the subject. Despite that fact, Lacan does not directly follow up on the modern thought of the subject. It is the Cartesian cogito that is for him the foundation and object of criticism. With regards to the Cartesian cogito, Lacan finds disputable the self­founding of “I” in the act of its thinking. He claims that, even if we allow for the possibility of self­certitude arising from the consciousness itself, the question of how “I” can be conceived in this act remains unanswered. The part of the Cartesian subject that Lacan does adopt is the formation of the subject in the act of doubting. When considered in this context, Freud’s proce­dure is Cartesian for Lacan, since Freud places special emphasis on doubting in the speech of the analysed in order to be able to conceive his unconscious. For Lacan, the subject is a split subject – a subject that is split by its Symbolic constitution into the imaginary ego and the sub­ject of the unconscious. The discourse of the Symbolic has the constitution of a signifying chain, so the subject in the Symbolic is also reduced to the signifier. The meaning of the subject of the signifier does not encompass the subject of the unconscious, so the subject is alienated from its subject of the unconscious. The splitting that occurred within the subject by its subjection to the signifying constitution of the Other has repercussion on the subject’s perception as well. In the act of perception the subject is split, since the objects are perceived by the ego, the subject of the signifier, and desired by the subject of the unconscious.

Key wordssubject,cogito,split,subjectoftheunconscious,subjectofthesignifier,JacquesLacan