KRIVIČNO PROCESNO PRAVO II

1. Oblici krivičnog postupka! Krivično pravo poznaje više oblika prvostepenog kriv.postupka:

- redovni krivični postupak - sumarni (skraćeni) krivični postupak (postupak za izdavanje kaznenog naloga) - U vezi sa svojstvima izvršioca kriv.djela, izdvaja se krivični postupak protiv fizičke osobe

i postupak protiv pravne osobe - postupak prema maloljetnicima.

2. Nabrojati stadije redovnog krivičnog postupka!

Redovni krivični postupak obuhvata sledeće stadije: - istragu, - postupak optuživanja, - glavni pretres, - postupak po redovnim i vanrednim pravnim lijekovima.

3. Istraga – osnovne karakteristike i cilj!

Od 2003. godine zakoni o krivičnom postupku u BiH voñenje istrage povjeravaju tužiocu. Dakle, tužilac je dominis litis.

Istraga se pokreće kada postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo. Povod za pokretanje istrage je, po pravilu, prijavljivanje krivičnog djela, koje se ostvaruje podnošenjem prijave, odnosno izvještaja o izvršenom krivičnom djelu. U toku istrage tužilac može preduzeti sve istražne radnje. Cilj istrage je da se stanje stvari istraži, da se pronañu i prikupe potrebni dokazi, i da se na

osnovu tako sagledanog stanja i prikupljenog materijala odluči ima li opravdanja da se se

odreñena osoba optuži pred sudom ili za to ne postoje zakonski uslovi.

4. Postupak prijavljivanja krivičnog djela!

Prijavljivanje krivičnog djela je jedan od načina saznanja o izvršenom krivičnom djelu. Prijavljivanje krivičnih djela može biti posredno i neposredno. O neposrednom prijavljivanju govori se onda kada se neposredno tužiocu prijavljuje krivično djelo, a o posrednom prijavljivanju u slučaju kada je krivično djelo prijavljeno nekom drugom državnom organu (npr. Policiji), koji će zatim obavijestiti tužioca o izvršenom krivičnom djelu. Prijavljivanje krivičnog djela moguće je putem prijave ili izvještaja. Prijava o izvršenom krivičnom djelu se podnosi tužiocu pismeno ili usmeno. Ako se prijava podnosi usmeno, osoba koja podnosi prijavu se mora upozoriti na posljedice lažnog prijavljivanja. O usmenoj prijavi se sastavlja zapisnik,a ako je prijava napravljena telefonom pravi se službena zabilješka.

5. Postupak tužioca nakon prijavljivanja krivičnog djela! Nakon prijavljivanja krivičnog djela tužilac može preduzeti sledeće aktivnosti:

- donijeti naredbu o provoñenju istrage kada postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo,

- donijeti naredbu da se istraga neće provoditi,

- zahtijevati od ovlaštenih službenih osoba ili drugih državnih organa, preduzeća, pravnih i fizičkih osoba dostavljanje informacija kao i preduzimanje mjera za otkrivanje krivičnog djela i izvršioca ako na osnovu prijave ne može ocijeniti da li su njeni navodi vjerovatni, te nema dovoljno osnova ni za odluku o donošenju naredbe o provoñenju istrage, niti za odluku o tome da ne naredi provoñenje istrage.

6. Istražne radnje i razlika izmeñu potražnih i istražnih radnji!

Istražne radnje koje tužilac preduzima u toku postupka su: ispitivanje osumnječenog, saslušanje oštećenog i svjedoka, vršenje uviñaja i rekonstrukcija dogañaja, preduzimanje posebnih mjera koje obezbjeñuju sigurnost svjedoka i informacija i nareñivanje potrebnih vještačenja. Za razliku od istražnih radnji, potražne radnje nisu detaljno propisane pravnim normama i te se radnje izvode prema pravilima kriminalističke taktike i okolnostima konkretnog krivičnog djela. Rezultati potražnih radnji nisu dokazi u krivičnom postupku, dok rezultati istražnih radnji, pod uslovom da su te radnje zakonite, predstavljaju dokaze na kojima sud može zasnivati svoju odluku. Zbog navedenog se ističe da je ključna razlika izmeñu potražnih ili neformalnih radnji i istražnih ili formalnih radnji u tome što se prvima otkrivaju i prikupljaju podaci o mogućem krivičnom djelu i njegovom izvršiocu, a drugim se dokazuje postojanje krivičnog djela i njegovog izvršioca. Konačno, rezultate potražnih radnji ovlaštene službene osobe unose u službenu zabilješku, dok se o činjenicama i okolnostima koje su utvrñene preduzimanjem istražnih radnji sastavlja zapisnik.

7. Koje su nadležnosti sudije za prethodni postupak? Ovlaštenja sudije za prethodni postupak:

a) odreñivanje pritvora b) nadzor nad izvršenjem pritvora c) nadzor nad komunikacijom pritvorenika sa spoljnjim svijetom d) naredba za dovoñenje osumnječenog e) odreñivanje mjera zabrane f) donošenje rješenja o odreñivanju jemstva g) izdavanje naredbe za pretresanje stana, prostoria, pokretnih stvari i osoba h) izdavanje naredbe za privremeno oduzimanje predmeta,pisama, telegrama i drugih

pošiljki i) Izdavanje naredbe za dostavljanje podataka o bankovnim depozitima j) Izdavanje naredbe o privremenom oduzimanju finansijskih sredstava k) Izdavanje naredbe za privremeno oduzimanje imovine radi obezbjeñenja l) Postavljanje branioca u slučaju obavezne odbrane m) Razrješenje postavljenog branioca n) Odobravanje naredbe za prinudno dovoñenje svjedoka koju je izdao tužilac o) Rješenje o izricanju novčane kazne do 5.000 KM p) Odlučuje o slanju osumnječenog na psihijatrijski pregled, odnosno posmatranje u

odgovarajuću zdravstvenu ustanovu. 8. Definicija optužnice i osnovni elementi optužnice!

Optužnica je procesni akt optuženja koji se podiže nakon prethodno provedene istrage i ocjene da rezultat aktivnosti iz istrage predstavlja zaokruženu cjelinu dokaza o tome da je odreñena osoba osnovano sumnjiva da je izvršila odreñeno krivično djelo.

Obavezni dijelovi optužnice su: - podaci o stvarno i mjesno nadležnom sudu pred kojim se treba održati glavni pretres - ime i prezime osumnječenog sa ličnim podacima - opis djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja krivičnog djela - zakonski naziv krivičnog djela s navoñenjem odredbe krivičnog zakona ili pravna

klasifikacija - prijedlog o dokazima koje treba izvesti na glavnom pretresu - rezultat istrage, ili zaključak tužioca o činjeničnim i pravnim osnovama optužnice, a koje

su utvrñene tokom aktivnosti u istrazi - dokaze koji potkrepljuju navode optužnice.

9. Prethodni prigovori!

Prethodni prigovori su pravno sredstvo, a ne pravni lijek, jer se ulažu protiv optužnog akta, a ne protiv sudske odluke. Prethodni prigovori se odnose na:

- (ne)nadležnost suda - Postojanje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje ( npr., zastarjelost, amnestija,

pomilovanje, ne bis in diem) - Formalne nedostatke u optužnici u smislu da optužnica ne sadrži obavezne zakonske

elemente - Zakonitost dokaza - Spajanje i razdvajanje postupka.

10. Izjašnjavanje o krivnji!

Institutom izjašnjavanja o krivnji , čija priroda se ogleda u davanju formalnog odgovora pred sudom na optužbe u optužnom aktu, nastoji se prije početka glavnog pretresa utvrditi da li optuženi optužbu prihvata ili je osporava. Optuženi izjavu o krivnji daje pred sudijom za prethodno saslušanje i u prisutstvu tužioca i branioca. Ovom izjavom optuženi izražava svoj stav prema osnovanosti predmeta optužbe. Prije izjave o priznanju krivnje optuženi će se upoznati o svim mogućim poslejdicama priznanja krivnje. U slučaju da optuženi nema branioca, sudija za prethodno saslušanje će provjeriti da li optuženi razu,ije posljedice izjašnjavanja o krivnji. Izjava o krivnji i danim upozorenjima unosi se u zapisnik.

11. Glavni pretres – pojam i značaj! Glavni pretres, kao treći stadij redovnog krivičnog postupka, ima značaj glavnog i centralnog dijela krivičnog postupka. U procesnom smislu, glavni pretres je ročište na kojem se u okviru načela kontradiktornosti, neposrednosti, usmenosti i javnosti raspravlja o krivičnopravnom zahtjevu sadržanom u potvrñenoj ili na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici. Naročita važnost ovog stadija krivičnog postupka ogleda se u zahtjevu da nitko nevin ne bude osuñen, a da se učiniocu izrekne krivičnopravna sankcija pod uslovima koje predviña poztivno krivično zakonodavstvo.

12. Tok glavnog pretresa! Redoslijed radnji na glavnom pretresu odreñen je zakonom tako da su odgovarajuće procesne odredbe rasporeñene u dva odjeljka:

1. Početak glavnog pretresa :

- ulazak sudije, odnosno vijeća u sudnicu - utvrñivanje uslova za održavanje glavnog pretresa - utvrñivanje identiteta optuženog - potvrñivanje sastava vijeća i nadležnosti suda - davanje uputa svjedocima, vještacima i oštećenom - pouke optuženom

u pravnom smislu ovaj stadij započinje: - čitanje optužnice - uvodna izlaganja optužbe i odbrane 2. Dokazni postupak: dokazi se izvode zakonom odreñenim redoslijedom:

- dokazi optužbe - dokazi odbrane - dokazi optužbe kojima se pobijaju navodi odbrane - dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje - dokazi čije je izvoñenje naredio sudija (vijeće) - dokazi relevantni za izricanje krivičnopravne sankcije ako optuženi bude

proglašen po jednoj ili više tačaka optužnice.

13. Presuda – pojam i vrste! Presuda je sudska odluka kojom se raspravlja krivičnopravni zahtjev izražen u optužnom aktu. Prema sadržini, presude se dijele na meritorne (suštinske) i formalne (procesne).Meritornim presudama se rješava suština krivične stvari u smislu da li je izvršeno krivično djelo, da li je optuženi kriv i da li se prema optuženom može primijeniti krivičnopravna sankcija. Meritorne presude su: presuda kojom se optuženi proglašava krivim i pesuda kojom se optuženi oslobaña od optužbe. Formalna ili procesna presuda je presuda kojom se optužba odbija.

14. Identitet izmeñu presude i optužbe! Podudarnost izmeñu presude i optužbe, tj. Postojanje identiteta izmeñu predmeta optužbe i predmeta presude razmatra se u odnosu na činjeničnu i pravnu osnovu. U pogledu činjenične strane optužbe mora postojati dvostruki identitet: subjektivni identitet koji se izražava stavom da se presuda može odnositi samo na osobu koja je optužena u potvrñenoj, odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici i objektivni identitet u smislu da se presuda može odnositi samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u potvrñenoj, odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optužnici. Dakle, ne može se govoriti o identitetu optužbe i presude ukoliko se presuda temelji na činjenicama koje su različite od činjenica sadržanih u optužnom aktu. U pogledu pravne ocjene djela, zakon ne veže sud za stav tužioca jer izričito predviña da sud nije vezan za prijedloge u pogledu pravne ocjene djela.

15. Presuda kojom se optužba odbija! Presudu kojom se optužba odbija sud donosi onda kad postoje procesne smetnje za raspravljanje o glavnom predmetu krivičnog postupka, tj. Onda kad su okolnosti takve da se sud neće upustiti u raspravljanje o krivičnom djelu i njegovom izvršiocu. Sud će izreći tu presudu:

a) ako za presuñenje sud nije nadležan b) ako je tužilac od započinjanja pa do završetka glavnog pretresa odustao od optužnice c) ako nije bilo potrebnog odobrenja ili ako je nadležni državni organ odustao od odobrenja

d) ako je optuženi za isto djelo već pravosnažno osuñen, osloboñen od optužbe ili je postupak protiv njega rješenjem pravosnažno obustavljen

e) ako je optuženi aktom amnestije osloboñen od gonjenja ili se krivično gonjenje ne može preduzeti zbog zastarjelosti ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.

16. Presuda kojom se optuženi oslobaña od optužbe!

Oslobañajuća presuda je presuda kojom sud meritorno raspravlja i odgovara na pitanje o postojanju krivičnog djela i krivične odgovornosti izvršioca. Presudu kojom se optuženi oslobaña od optužbe sud će izreći:

a) ako djelo za koje se optuženi optužuje nije zakonom propisano kao krivično djelo b) ako postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost optuženog c) ako nije dokazano da je optuženi učinio krivično djelo za koje se optužuje.

17. Pojam i vrste pravnih lijekova!

Pravni lijek je pravno sredstvo kojim stranke i druge ovlaštene osobe pobijaju odluku donesenu u krivičnom postupku, s ciljem da se ona ukine ili preinači. Značaj pravnih lijekova je sprečavanje pravnog dejstva nepravilnih i nezakonitih sudskih odluka. Teorija krivičnog procesnog prava poznaje podjelu pravnih lijekova na:

a) Redovne: žalba na prvostepenu presudu, žalba na drugostepenu presudu, žalba na rješenje i vanredne pravne lijekove: ponavljanje postupka

b) suspenzivne i nesuspenzivne pravne lijekove c) devolutivne i nedevolutivne pravne lijekove d) potpune i nepotpune pravne lijekove.

18. Žalba na prvostepenu presudu!

Žalba na prvostepenu presudu je redovan, suspenzivan, devolutivan i potpun pravni lijek, kojim subjekti pravnog lijeka traže od drugostepenog suda da zbog odreñenih nedostataka u prvostepenoj presudi ili u prvostepenom postupku izrečenu presudu potpuno ili djelomično ukine ili preinači.

19. Sadržaj žalbe! Žalba treba sadržavati:

a) označenje presude protiv koje se podnosi žalba (naziv suda, broj i datum presude) b) osnov za pobijanje presude c) obrazloženje žalbe d) prijedlog da se pobijena presuda potpuno ili djelomično ukine ili preinači e) potpis osobe koja podnosi žalbu.

20. Razlika izmeñu apsolutno bitnih i relativno bitnih povreda odredaba krivičnog postupka!

Povrede odredaba krivičnog postupka mogu biti osnov za ukidanje prvostepene presude i održavanje pretresa pred vijećem apelacionog odjeljenja (ili drugostepenim sudom) samo ako su bitne. Takva bitna povreda postoji onda kada izmeñu povrede procesnog zakona i pobijane presude postoji uzročna veza. Postojanje te uzročne veze se kod apsolutno bitnih povreda

odredaba krivičnog postupka pretpostavlja i nije potrebno utvrñivati je u konkretnom slučaju. To znači, da se u ovom primjeru presuda uzima kao nepravilna što predstavlja razlog za njeno ukidanje, bez obzira da li je spomenuta povreda uticala na pravilnost prvostepene presude. Apsolutne povrede su taksativno nabrojane u zakonu i ima ih 11. druga grupa bitnih povreda ili relativno bitne povrede, takoñer, predstavljaju razlog za ukidanje pobijane presude, ali se prethodno mora utvrditi da li su bile ili mogle biti od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Kod njih se, dakle, ne pretpostavlja postojanje uzročne veze izmeñu povrede i presude, već tu vezu treba u svakom konkretnom slučaju utvrditi. Relativno bitne povrede nisu taksativno nabrojane u zakonu nego su odreñene generalnom klauzulom.

21. Postupak po žalbi pred prvostepenim i drugostepenim sudom! Postupak pred prvostepenim sudom . Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostepenu presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, kao i za protivnu stranku i branioca. Žalbu koja je neblagovremena, nedopuštena ili ju je izjavila neovlaštena osoba odbacit će rješenjem sudija, odnosno predsjednik vijeća. Takoñe, sudija, odnosno predsjednik vijeća, ispituje da li žalba sadrži potrebne podatke, te preduzima korake kako bi se žalba, ako je potrebno dopunila. Žalba koja je uredna u pogledu sadržaja, koja je blagovremena i dopuštena dostavlja se protivnoj stranci i braniocu – radi davanja odgovora. Odgovor na žalbu podnosi se prvostepenom sudu u roku od osam dana od dana prijema. Žalba i odgovor na žalbu, sa svim spisima i prijepisom zapisnika sa glavnog pretresa, dostavlja se drugostepenom sudu, čime se završava postupak pred prvostepenim sudom. Postupak pred drugostepenim sudom. Prije svega, u drugom stepenu sudi vijeće apelacionog odjeljenja suda sastavljeno od trojice sudija. Predsjednik apelacionog odjeljenja dostavlja spis predsjedniku apelacionog vijeća koji odreñuje sudiju izvjestioca. Kada sudija izvjestilac pripremi spis, predsjednik vijeća će zakazati sjednicu vijeća. O sjednici vijeća će biti obaviješteni tužilac, optuženi i njegov branilac. Nedolazak stranaka i branioca koji su uredo obaviješteni ne sprečava održavanje sjednice vijeća. Sjednica vijeća počinje izlaganjem podnosioca žalbe, a nakon toga druga stranka izlaže odgovor na žalbu. Vijeće može od stranaka i branioca koji su prisutni sjednici zatražiti potrebno objašnjenje u vezi sa žalbom i odgovorom na žalbu. Drugostepeni sud donosi odluku u sjednici vijeća ili na osnovu održanog pretresa.

22. Odluke po žalbi! Vijeće apelacionog odjeljenja može u sjednici vijeća: -odbaciti žalbu kao neblagovremenu ili kao nedopuštenu ili - odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu ili - preinačiti prvostepenu presudu, ili -ukinuti presudu i održati pretres.

23. Vanredni pravni lijek! U našem krivičnom postupku, mogućnost korištenja vanrednog pravnog lijeka ograničena je zakonom i povezana je sa pogrešno utvrñenim činjenicama. S obzirom na to, zakoni o krivičnom postupku poznaju samo jedan vanredni pravni lijek. Riječ je o zahtjevu za ponavljanje postupka. Ponavljanje krivičnog postupka predstavlja vraćanje pravosnažno završenog krivičnog postupka u neku raniju fazu, te ponovno voñenje postupka od te faze. U okviru ovog vanrednog pravnog lijeka razlikuje se: - nepravo ponavljanje krivičnog postupka, - nastavljanje krivičnog postupka, - ponavljanje krivičnog postupka završenog pravosnažnim rješenjem, - ponavljanje krivičnog postupka završenog pravosnažnom presudom u korist osuñenog, - ponavljanje krivičnog postupka završenog pravosnažnom presudom na štetu optuženog.

24. Kazneni nalog!

U krivičnoprocesnom zakonodavstvu u Bih postupak za izdavanje kaznenog naloga predstavlja skraćeni oblik krivičnog postupka koji se vodi za lakša krivična djela i u okviru kojeg je moguće optuženom izreći odgovarajuću krivičnopravnu sankciju ili mjeru bez provoñenja glavnog pretresa. Zakonski uslovi za provoñenje ovog postupka su sledeći:

- da je u pitanju krivično djelo za koje je propisana kazna zatvora do pet godina ili novčana kao glavna kazna

- da tužilac raspolaže sa dovoljno dokaza koji pružaju osnov za tvrdnju da je osumnječeni učinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret

- da je tužilac u optužnici zatražio od sudije pojedinca da izda kazneni nalog - da je tužilac zatražio izricanje jedne ili višre taksativno navedenih krivičnopravnih

sankcija ili mjera.

25. Osnovne specifičnosti postupka prema maloljetnicima: a) svrha postupka prema maloljetniku se ogleda prije svega u traženju najpogodnijih mjera

za njegovu pozitivnu socijalnu integraciju b) postupak prema maloljetnicima vodi sudija za maloljetnike koji mora imati iskustva u

radu sa maloljetnicima c) hitnost postupka d) pravo na odbranu uz pomoć branioca postavljeno je bez ograničenja e) isključenje javnosti f) zakonski osnovi prema kojima se maloljetnik može pritvoriti su postavljeni restriktivnije

nego kad je u pitanju pritvaranje punoljetnog izvrpioca kr.djela g) zakonom o krivičnom postupku predviñene su posebne mjere zaštite i pomoći

maloljetniku h) postupak prema maloljetniku pokreće se na zahtjev tužioca i) o pokretanju i voñenju postupka prema maloljetniku obavještavaju se roditelji i druge

osobe koje su dužne da se staraju o njemu j) u postupku perma maloljetniku učestvuje organ starateljstva k) u postupku prema maloljetniku od dužnosti svjedočenja o okolnostima potrebnim za

ocjenjivanje duševne razvijenosti maloljetnika, upoznavanje njegove ličnosti i prilika u kojima živi osloboñeni su samo roditelj, staratelj, usvojilac, socijalni radnik, vjerski službenik i branilac.

l) Posebna parva i dužnosti sudije za maloljetnike u postupku prema maloljetniku m) Posebna prava i dužnosti vijeća za maloljetnike.

26. Meñunarodan krivičnopravna pomoć – pojam i vrste!

Meñunarodna krivičnopravna pomoć predstavlja skup raznovrsnih radnji koje preduzimaju organi u krivičnom postupku i drugi državni organi u jednoj državi s ciljem ostavrivanja prava kažnjavanja, te suñenja i izvršenja kazne koja je izrečena u drugoj državi. Drugim riječima, meñunarodna krivičnopravna pomoć predstavlja skup raznovrsnih radnji koje se preduzimaju u okviru saradnje država u vršenju krivičnog pravosuña i brobe protiv kriminaliteta. Meñunarodna krivičnopravna pomoć ima više oblika, od kojih se najčešće navode:

- „mala“ meñunarodna krivičnopravna pomoć ili meñunarodna krivičnopravna pomoć u užem smislu riječi

- Izvršenje strane krivične presude - Ustupanje krivičnog gonjenja stranoj državi - Izručenje (ekstradicija).