knjiga-gotova-osnove

7/25/2019 knjiga-gotova-osnove

1/101

OSNOVE ISTRAIVAKOG

RADA U SESTRINSTVU

Priredio: Dr. sc. Joko Sindik


2/101


OSNOVE ISTRAIVAKOG RADA U SESTRINSTVU


3/101

UDBENICI SVEUILITA U DUBROVNIKU

MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM RAGUSINAE

ISBN 978-953-7153-35-9 (Sveuilite u Dubrovniku)

Izdava

Sveuilite u DubrovnikuBranitelja Dubrovnika 29, 20000 Dubrovnik

http://www.unidu.hr


4/101


RECENZENTI

dr. sc. Natalija Novokmet, znanstvena suradnica

doc. dr. sc. Joko Vukosav, docent

dr. sc. Draen Kovaevi, znanstveni suradnik

OSNOVE ISTRAIVAKOG RADA U SESTRINSTVU

Odjel za strune studijePreddiplomski struni studij Sestrinstvo

Sveuilite u DubrovnikuDubrovnik, 2014.


5/101

SADRAJ

1. ISTRAIVAKI PRISTUP...................................................................................................................1

1.1. VRSTE ZNANSTVENIH ISTRAIVANJA PO CILJU ...................................................................21.2. KVANTITATIVNA I KVALITATIVNA ISTRAIVANJA ............................................................2

1.2.1. KVANTITATIVNA ISTRAIVANJA ......................................................................................2

1.2.2. KVALITATIVNA ISTRAIVANJA .........................................................................................3

1.3. ISTRAIVANJA RAZVOJA ............................................................................................................3

2. PREGLED ISTRAIVAKOG PROCESA ........................................................................................5

2.1. PODRUJE ZNANSTVENE ANALIZE I DEFINIRANJE POJMOVA.........................................6

2.2. KONKRETNI CILJEVI, ZADACI I HIPOTEZE ISTRAIVANJA ................................................6

2.2.1. ZNANSTVENA PARADIGMA, TEORIJA, HIPOTEZA .........................................................72.2.2. CILJ, HIPOTEZA I ZADATAK ................................................................................................8

2.2.3. POSTUPCI DEFINIRANJA HIPOTEZA ..................................................................................8

2.3. VARIJABLE ......................................................................................................................................9

2.4. POPULACIJA I UZORAK ..............................................................................................................10

2.5. OSTALE FAZE ISTRAIVAKOG PROCESA...........................................................................12

3. IZVORI I VRSTE PODATAKA ..........................................................................................................14

4. VRSTE MJERNIH LJESTVICA I KARAKTERISTIKE MJERNOG POSTUPKA ....................16

4.1. VRSTE MJERNIH LJESTVICA .....................................................................................................16

4.2. KARAKTERISTIKE MJERNOG POSTUPKA ..............................................................................17

4.2.1. VALJANOST ...........................................................................................................................17

4.2.2. POUZDANOST ........................................................................................................................18

4.2.3. OBJEKTIVNOST .....................................................................................................................18

4.2.4. OSJETLJIVOST .......................................................................................................................18

5. POSTUPCI PRIKUPLJANJA PODATAKA .....................................................................................20

5.1. SISTEMATSKO OPAANJE .........................................................................................................20

5.2. MJERENJE ......................................................................................................................................20

5.3. LISTE OZNAAVANJA I SKALE PROCJENE...........................................................................21

5.4. ANKETA INTERVJU I UPITNIK ...............................................................................................23

5.5. TESTOVI .........................................................................................................................................26

5.6. EKSPERIMENT ..............................................................................................................................26

5.7. OSTALE METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA.....................................................................28

5.7.1. STUDIJA SLUAJA ................................................................................................................28

5.7.2. METODA ANALIZE SADRAJA ..........................................................................................29

5.7.3. POSTUPCI ZA NENAMETLJIVO ISTRAIVANJE PONAANJA ....................................29


6/101

6. IZVORI STRUNE LITERATURE ...................................................................................................31

7. IZVJEE O REZULTATIMA ISTRAIVANJA...........................................................................34

7.1. OPA NAELA PISANJA .............................................................................................................34

7.2. ZNANSTVENI RAD VRSTE RADOVA U ZNANOSTI ............................................................35

7.3. POGLAVLJA I STRUKTURA ZNANSTVENOG RADA ............................................................367.4. SUSTAVI CITIRANJA LITERATURE ..........................................................................................38

8. UVOD U STATISTIKU I BIOSTATISTIKU .....................................................................................40

8.1. TEMELJNE VRSTE STATISTIKIH METODA I NJIHOVI CILJEVI .......................................40

8.2. METODE UREIVANJA STATISTIKIH PODATAKA............................................................41

9. OSNOVNI POJMOVI VJEROJATNOSTI ........................................................................................52

10. MJERE CENTRALNE TENDENCIJE ............................................................................................54

11. MJERE VARIJABILNOSTI ..............................................................................................................57

12. POGREKA ARITMETIKE SREDINE ........................................................................................5913. NORMALNA DISTRIBUCIJA..........................................................................................................61

14. POLOAJ REZULTATA U SKUPINI STANDARDIZACIJA REZULTATA .........................62

15. TESTIRANJE HIPOTEZA ................................................................................................................63

15.1. STATISTIKI TESTOVI RAZLIKA...........................................................................................63

15.2. STATISTIKI TESTOVI POVEZANOSTI - KORELACIJE ......................................................65

15.3. PRETPOSTAVKE ODABIRA ODGOVARAJUIH STATISTIKIH METODA.....................69

15.3.1. TIP PODATAKA ...................................................................................................................69

15.3.2. VELIINA I BROJ UZORAKA ............................................................................................70

15.3.3. ZAVISNI I NEZAVISNI UZORCI ........................................................................................71

15.3.4. DISTRIBUCIJA REZULTATA PARAMETRIJSKA I

NEPARAMETRIJSKA STATISTIKA ..................................................................................72

LITERATURA ..........................................................................................................................................75

PRILOZI ....................................................................................................................................................77

ODABRANI MRENI IZVORI .............................................................................................................77

POPIS ODABRANIH ONLINE KALKULATORA ZA STATISTIKU ................................................79

PRIMJERI ...............................................................................................................................................80

SESTRINSKI GLASNIK - UPUTE ZA AUTORE ................................................................................85

POPIS TABLICA I GRAFIKIH PRIKAZA........................................................................................90

PREGLEDNIK BITNIH POJMOVA .....................................................................................................92


7/101

Osnove istraivakog rada u sestrinstvu 1

1. ISTRAIVAKI PRISTUP

Znanostse definira kao traenje reda, zakonitosti u prirodi. Budui da su i drutvo i ovjekovodoivljavanje dio iroko shvaene prirode, ne treba ih smatrati neobuhvaenim ovim odreenjemznanosti (Ackoff, 1955). Openito se moe rei da podjela znanosti na prirodne, tehnike, drutvene i

humanistike postaje sve manje vana. Danas se s razvojem tehnologije razvijaju nove znanosti i ukupnaznanost postaje sve vie interdisciplinarna i multidisciplinarna (Vukosav i Zarevski, 2011). Openito,znanost ima5 osnovnih ciljeva (Vujevi, 1983):

1. opis pojava kojima se bavi2. klasifikacija3. objanjenje4. predvianje5. kontrola.

Budui da se ciljevi najee u razvoju neke znanosti javljaju upravo navedenim redom, moe seopravdano govoriti i o fazama razvoja pojedine znanosti. Najvii stupanj razvoja znanosti jest kontrolafenomena koji prouava, a najnii opis prouavanih fenomena. Moe se rei da je danas mogua idjelomina kontrola evolucijskih procesa kao posljedica razvoja genetike i genetskog inenjerstva(Vukosav i Zarevski, 2011).

Determinizamu prirodnoj znanosti (kao npr. fizici) moe biti potpun odnosno funkcionalan (akose dogodi jedan dogaaj,sigurnoe se dogoditi i drugi). To se moe izraziti jednadbom:y = f (x)U drutvenim a najee i u biomedicinskim znanostima ei su tzv. probabilistiki modeli gdje jeoblik jednadbe:y = f (x) + eNaime, e u jednadbi opisuje pogreku mjerenja (ako se dogodi jedan dogaaj,modae se dogoditi i

drugi) (Milas, 2005).Znanstvena metoda je skup spoznajno-epistemolokih naela, logikih i proceduralnih pravila

koje znanost kao djelatnost primjenjuje u znanstveno-istraivakoj praksi. Znanstveno istraivanje jesustavan nain postavljanja pitanja i sustavan nain odgovaranja na njih (iri, 2003).

Razlika izmeu znanstvenog i svakodnevnog miljenja je u tome to jeznanstveno miljenje:a) sistematino (upravljeno na ograniena podruja u dobro definiranim uvjetima)b)objektivno (upravljeno na pojave i stvari kakve jesu, neovisno o naim ili tuim eljama)c)neprestano kontrolirano (to se tie uvjeta prikupljanja podataka)d)verificirano (izvrgnuto stalnoj kontroli dobivenih rezultata i metoda njihova dobivanja)e) opreznost u generaliziranju (uvijek zakljuujemo u terminima vjerojatnosti, a ne apsolutne

istine (Vujevi, 1983).Ispitivanje je ui pojam od istraivanja i odnosi se na posebne postupke odnosno metode kojima

se prikupljaju podaci. Drugim rijeima, opaaju se, prikupljaju i evidentiraju injenice o fenomenima(pojavama i procesima) iz objektivne stvarnosti. Podaci se potom sreuju i obrauju takoer posebnimpostupcima ili metodama (iri, 2003).Puno je podjela vrsta znanstvenih istraivanja. za potrebe ovog kolegija, odabrat e se tri takve podjele.


8/101


1.1. VRSTE ZNANSTVENIH ISTRAIVANJA PO CILJU

Dvije su vrste znanstvenih istraivanja po njihovom cilju (iri, 2003).

1. TEMELJNA (fundamentalna) istraivanja poveavaju opi fond znanstvenih injenica i

znanja, a pritom ne moraju imati praktine ciljeve i neposrednu praktinu primjenu. Temeljnaistraivanja su ona iji je cilj pronalaenje novih znanja o porijeklu i uzrocima pojava i injenica(Vujevi, 1983). Ne uzimaju u obzir gospodarsku primjenu i koritenje, nemaju direktnu trinuvrijednost (u obliku gotovog proizvoda). Objavljuju se u obliku znanstvenih radova, i izmjenjuju seizmeu znanstvenih institucija, te izravno izmeu istraivaa. Primjerice, istraivanje temeljnih postavkineke teorije o nastanku malignih bolesti spada u temeljna istraivanja (kemijski i bioloki uzroci itd.).

2. PRIMIJENJENA istraivanja prikupljaju spoznaje koje e se moi lako i brzo (dakle direktno)praktino primijeniti. To suplanirana istraivanja s ciljem stjecanja novih znanja i rjeenja za razvojnovih ili poboljanje postojeih proizvoda, tehnologija, materijala i sl. Usmjerena su prema odreenom

cilju, neposrednoj primjeni ili rjeenju, a oslanjaju se na pozitivne znanstvene rezultate temeljnihistraivanja (Vujevi, 1983).Postojea znanja (iz temeljnih istraivanja) se produbljujuzbog rjeavanjaposebnih problema. Imaju izravnu praktinu vrijednost, omoguuju primjenu ideja u praksi. Rezultatiprimijenjenih istraivanja odnose se ponajprije na jedan proizvod, ili manji broj proizvoda, operacija ilimetoda, a rezultati primijenjenih istraivanja se esto zatiuju patentom. Primjerice, istraivanje kojeprovjerava efekte primjene nekog novog lijeka (nastalog na temelju provjerene nove teorije o nastankumalignih bolesti) na nekoj specifinoj populaciji (npr. astronautima ili sportaima) moe se smatratiprimijenjenim. Ili, neki lijek je na pokusnim kuniima pokazao efikasnost, pa ga pokuavamo primijeniti

i na ljude.

1.2. KVANTITATIVNA I KVALITATIVNA ISTRAIVANJA

Ova distinkcija proizlazi iz dvije glavne koncepcije ponaanja pojedinca i drutva, u filozofijipoznate kao realizam i nominalizam, a koje uvjetuju razliite koncepcije metodologije istraivanja uznanosti (iri, 2003; Mejovek, 2003). Posve pojednostavljeno, kvantitativna istraivanja zakljuuju oopim zakonitostima, dok se kvalitativna bave pojedinanim entitetima (procesima, biima,dogaajima).

1.2.1. KVANTITATIVNA ISTRAIVANJA

Pristalice realistikog gledita smatraju da drutvena stvarnost postoji objektivno, opipljivo,nezavisno od svijesti promatraa, pa semoe spoznati, rekonstruirati i usvojiti objektivno, metodamaopaanja kao to se to ini s prirodnim injenicama u prirodnim znanostima (pozitivizam) (iri, 2003).Istraivai u biomedicinskim znanostima koji prihvaaju ovakav pristup, koristit e u znanstvenomistraivanju specifian pristup, procedure, metode, postupke i instrumente sline onima koje se koriste u


9/101


prirodnim znanostima (kvantitativni, nomotetiki). Cilj kvantitativnih istraivanja je doznavanjebitnih opih zakonitosti o nekoj konkretnojpopulaciji, koju reprezentira neki uzorak. U tom sluajuzanimaju nas prosjene vrijednosti za tu populaciju, dok je interes za pojedinca sekundaran. U skupinukvantitativnih istraivanja ubrajaju se eksperimentalna, kvazieksperimentalna, evaluativna, korelativna,posljedino-komparativna istraivanja i anketno ispitivanje (Mejovek, 2003).

Primjerice, ukoliko elimo doznati ispitnu anksioznost kod studenata sestrinstva, ispitat emo odreenimupitnikom uzorak studenata te doznati prosjene vrijednosti i rasprenje rezultata, tj. prosjenu razinu

ispitne anksioznosti kod svih studenata.

1.2.2. KVALITATIVNA ISTRAIVANJA

Pristalice nominalistike pozicije smatraju da se ljudi i drutvene tvorevine bitno razlikuju odprirodnih pojava, smatraju da su spoznaje ovisne o subjektivnom doivljaju, i da se mogu razumjeti, aline i objasniti (antipozitivizam). Pristalice nominalizma, antipozitivizma, voluntarizma pak u istraivanju

biomedicinskih fenomena primjenjivat e drugaiji pristup, procedure, metode i instrumente(kvalitativni, naturalistiki idiografski). Ovakav je pristup rjei u biomedicinskim znanostima. Ciljkvalitativnih istraivanjaje doznavanje bitnih injenica o pojedincu, o procesima koji se negdjeodvijaju. U kvalitativnim istraivanjima najee tehnike ili metode koje se koriste su opaanje,intervjuiranje (individualno ili grupno) i analiza dokumenata (Halmi, 2005).Primjerice, ukoliko nas zanima ponaanje odreenog pojedinca, npr. pacijenta na nekom odjelu,

njegova specifina povijest i manifestacije bolesti, to emo istraivati kvalitativno, jednako kao i

organizacijsku klimu u nekoj specifinoj tvrtki.

1.3. ISTRAIVANJA RAZVOJA

Dvije su vrste nacrta istraivanja kada istraiva ima za cilj ispitati trend, razvoj neke pojave(Milas, 2005):

1. Transverzalni nacrt ili nacrt poprenog presjekaje onaj u kojem se usporeuju ponaanja(odgovori) razliitih dobnih skupina dobivenih u jednokratnom ispitivanju. Brojna istraivanjaorganiziraju se tako da se jednokratnim prikupljanjem podataka nastoji odgovoriti na problem ostanju nekog fenomena (Vujevi, 1983). Najee se to ostvaruje opisom prosjenog stanjavanih karakteristika (svojstava) fenomena i odreivanjem odnosa povezanosti izmeu njih.

Primjeri: Koji su najei oblici agresivnosti zastupljeni u pacijenata s dijagnozomparanoidne shizofrenije. Stavovi uenika viih razreda osnovne kole prema puenju.Ovakvim istraivanjima dobivamo opis pojave. Meutim spoznaju moemo produbiti dovodeiu vezu pojedine varijable. Raunajui povezanost (korelaciju) izmeu varijabli moemoklasificirati fenomen ili predviati stanje iz jedne u drugu varijablu, ali se ne moe zakljuivatio uzrono-posljedinim odnosima.

2.Longitudinalni nacrtje onaj u kojem se ispituju iste osobe (ispitanici) viekratno tijekomduljeg vremenskog razdoblja. Longitudinalna istraivanja su ona u kojima se na istim ili


10/101


dijelom istim ispitanicima, istim instrumentima vri mjerenje u najmanje dvije odijeljenevremenske jedinice. Takvim istraivanjima najee se prati razvoj nekih varijabli tijekomvremena. Zadravajui iste ispitanike (ili barem kohorte tj. populaciju koja ima isto iskustvo)izbjegava se slabost viekratnog ispitivanja istim instrumentima na razliitim uzorcima (iri,2003). Primjer ovakvih pogrenih zakljuaka je interpretacija po kojoj starije osobe protekom

vremena postaju konzervativnije (u biti to moemo zakljuiti samo ako ispitujemo iste ljude).


11/101


2. PREGLED ISTRAIVAKOG PROCESA

U okviru ovog kolegija prvenstveno emo se baviti kvantitativnim istraivanjima, koja surazmjerno ea u biomedicini. Istraivaki proces u kvalitativnim istraivanjima ima bitno drugaijitijek. Prema kvantitativnoj paradigmi, proces istraivanja odvija se kroz ispreplitanje teorijskih i

empirijskihaktivnosti koje se odvijaju manje ili vie utvrenim redoslijedom. O odabranom problemuistraivanja i naina njegove formulacije koji impliciraju svrhu istraivanja ovisi koje e se faze i kojimredoslijedom pojavljivati.Fazeprovoenja znanstvenog istraivanjaprema kvantitativnoj paradigmi su(Rafajac, 2010):

1. Izbor i analiza (obrazloenje) istraivakog problema2. Odreivanje podruja znanstvene analize3. Definiranje pojmova i njihova analiza4. Odreivanje konkretnih ciljeva i zadataka istraivanja5. Postavljanje hipoteza (teorijska utemeljenost)6. Identifikacija, klasifikacija i operacionalizacija varijabli7. Utvrivanje nacrta (dizajna) istraivanja8. Izbor i razrada metoda, postupaka i instrumenata9. Planiranje i provoenje terenskog dijela istraivanja(prikupljanja empirijske evidencije)10. Sreivanje i obrada podataka11. Analiza i interpretacija podataka i izvoenje zakljuaka12. Pisanje izvjea i odabir naina objavljivanja rezultata (Vujevi, 1983).

Istraivaki problem (predmet)je ono to ne moemo rijeiti uenjem ili znanjem, pa trebaprovesti istraivanje da bismo to saznali. Uoavanje problema traga za izvorima problema. Ovo su neki

od elemenata kojima se treba rukovoditi kod uoavanja problema: novina, vanost, primjenljivost,interesi i strunost istraivaa, raspoloiva oprema, uvjeti rada, trokovi, rizici, trajanje, aktualnostproblema. Meutim, problem istraivanja najvie ovisi o svrsi kojoj istraivanje treba posluiti. Problemmoe biti isto spoznajni (u uem smislu), pragmatiki (rjeavanje konkretnog problema u praksi) ilikombinacija ovih svrha (razvoj teorije da bi se rijeio praktini problem) (Vujevi, 1983).Ako je problem (predmet) istraivanja sloen i obuhvaa vie pojedinanih spoznajnih ciljeva iliukljuuje i pragmatike ciljeve, rije je o istraivakom programu (projektu). Istraivaki projektiobjedinjuju vie pojedinanih istraivakih zadataka. Projekti najee imaju naslov koji upuuje na ireproblemsko podruje u kojem e se istraivati i pokuati rijeiti neki praktini problem, najee ukontekstu drutva kao cjeline (Rafajac, 2010). Naslovi projekata prije svega govore o podruju prakse u

kojem se problem locira, npr.: Prevencija pojave metabolikog sindroma,Zdravstvena skrb starijihosoba. Pojedinane istraivakeprobleme valja shvaati specifinije, pa ih je najpogodnije formuliratiupitnom reenicom koja precizno upuuje na smjer traganja za odgovorom (Rafajac, 2010). Kodformulacije problema treba voditi rauna o tome da je problem zapravo upitna reenica (1),koja imasvoj prostorni (2) i vremenski (3) te populacijski obuhvat (4). Istraivaki problem obino je rezultantauoavanja nedovoljno jasno i precizno formuliranih odgovora u strukturi postojeih spoznaja o tomproblemu i/ili uoenih razlika izmeu teorije i funkcioniranja stvarnosti. Ovisno o tome gdje je i kakoodreen fenomen koji je problem istraivanja, problem se i formulira (a tako i svrha istraivanja)


12/101


(Marui, 2004). Istraivanje nekog biomedicinskog fenomena moe biti: doprinos osnovnom znanju(teorijskom objanjenju) nekog dijela biomedicinske stvarnosti (npr. teorija nastanka neke bolesti);vrednovanje neke zdravstvene drutvene akcije (programa, npr. kampanje protiv puenja) ili pokuaj dase znanstvenim pristupom rijei neki sasvim konkretni praktini problem (npr. treba li ljude cijepitiprotiv gripe odreenim cjepivom).

2.1. PODRUJE ZNANSTVENE ANALIZE I DEFINIRANJE POJMOVA

Pojmovi konceptualizacije i operacionalizacije dva su suprotna postupka vezana uz predmetemjerenja, odnosno odreene konstrukte koji se prouavaju. Pojamje zamisao biti predmeta pojava iprocesa. ovjekova spoznaja uglavnom se sastoji od jasnih pojmova koje smo spoznali iskustvom imiljenjem (iri, 2003).

Postupak traganja za znanstveno bitnim sadrajem nekog pojma naziva se specifikacija znaenjaili konceptualizacija. Konceptualizacija je dakle stvaranje pojma (zamisli o biti nekog predmeta, bia,

fenomena) od neposrednog osjetilnog doivljaja do miljenja (iri, 2003).Primjerice, zamjeivanjemveeg broja ponaanja koji se mogu svesti na zajedniki nazivnik nasilnosti (npr. fiziko udaranje,

verbalno vrijeanje, ogovaranje, itd.), dolazi se do konceptualizacije pojma agresivnosti.

Operacionalizacijapak polazi od jasnog pojma, tj. zamisli o neemu, dok se ele odreditiempirijski (osjetno dohvatljivi) indikatori (pokazatelji) te pojave ili fenomena. Vano je pokuatiobuhvatiti sve oblike u kojima se taj fenomen u stvarnosti pojavljuje (iri, 2003). Drugim rijeima,operacionalizacija je precizno utvrivanje i opisivanje nekog pojma ili predmeta istraivanja pomoukonkretnih postupaka, koji do njega dovode ili se njime obavljaju, i operacija pomou kojih se on mjeri(npr. smiljenim zadacima testa vjetina pomaganja drugim ljudima operacionaliziramo upravo tu vrstuvjetina). Operacionalizacija je postupak kojim se pojmovi i konstrukti koriteni u znanosti nastojeosloboditi nejasnih, nepreciznih i oprenih znaenja. Na razini pojedinane varijable, operacionalizacijavarijable je izbor valjanih i metrijski najpogodnijih metrijskih pokazatelja (pojavnih oblika, indikatora)neke definirane varijable. Ili, operacionalizacijom se pojam koji je djelomino apstraktan, svodi naopaljiv i mjerljiv oblik.Npr. stanje (pojam) zdravlja moemo operacionalizirati optimalnom tjelesnomtemperaturom, krvnim tlakom, itd. Postignue na dravnoj maturi operacionaliziramo brojem tono

rijeenih zadataka u nekom specifinom podruju, npr. u matematici.

2.2. KONKRETNI CILJEVI, ZADACI I HIPOTEZE ISTRAIVANJA

Za razumijevanje odnosa ciljeva, zadataka i hipoteza istraivanja najpreglednije je ponajprijerazjasniti odnos paradigme, teorije i hipoteza (iri, 2003).


13/101


2.2.1. ZNANSTVENA PARADIGMA, TEORIJA, HIPOTEZA

Pojednostavljeno, moe se rei da su znanstvena paradigma, teorije i hipoteze hijerarhijskiorganizirane: teorija je skup hipoteza, dok paradigmu sainjava skup teorija.Za razliku od paradigme,koja se uzima zdravo za gotovo, teorija (indirektno) i hipoteza (direktno) su provjerljive.

Paradigma je skup osnovnih pretpostavki ili pravila koje uzimamo zdravo za gotovo, s ciljempoimanja stvarnosti i njenih fenomena. Paradigma je zapravo opi pogled na svijet, nain kakopristupamo interpretaciji stvari i pojava oko nas (iri, 2003). Ljudi imaju razliite paradigme kaopojedinci, obitelji, grupe, narodi, struke itd.Paradigma objedinjuje skup teorija, a preopenita je da biju se moglo direktno provjeravati.

Teorijaje skup logiki meusobno povezanih iskaza i implikacija koje slijede iz njih, koje se rabeza objanjavanje nekog skupa pojava (Bujas, 1967). U svakoj je teoriji implicitno sadrana teorijskaperspektiva, tj. skup pretpostavki i metoda koje se rijetko propituju. Drugim rijeima, teorija je skup

hipoteza, pa da bismo teoriju provjerili, potrebno je formulirati i provjeriti hipoteze koje se iz teorijeizvode. U tom kontekstu, teorija je indirektno provjerljiva, kad provjerimo sve hipoteze koje iz njeproizlaze.

Hipotezaje specijalizirana tvrdnja u obliku predvianja, tj. ona je iskaz koji predvia odnosizmeu (dvaju) varijabli. Drugim rijeima, ona je misaoni odgovor na pitanje o problemu. Kada jehipoteza potvrivana odreeni vremenski period, s rastuom koliinom podataka, postaje teorija.One nastaju deduciranjem ili generalizacijom empirijski opaenih nepravilnosti ili obrazaca ilideduciranjem iz teorije, i iskaz su materijalne implikacije: AKO-ONDA iskaz. Temelji se na nekojteorijskoj perspektivi o tome kako stvari djeluju. Hipoteze u nekoj znanosti nisu jedinstvene, ve sekonstantno modificiraju zahvaljujui napretku ljudskog znanja. Hipoteze treba dobrooperacionalizirati,svesti na mjerljiv i testabilan oblik. Njima provjeravamo i koliko su nalazi dobiveni na uzorku vjerojatniza populaciju. Operacionalizirana hipoteza je direktno provjerljiva (Bujas, 1967).

Primjer o odnosu paradigme, teorije hipoteze moe se vidjeti na sljedeem primjeru. Dijalektiki

materijalizam, (naziv za marksistiki koncept koji povezuje Hegelovu dijalektiku s materijalistikom

filozofijom Feuerbacha) moe se smatrati paradigmom, koja je imala svoju primjenu u nizu teorija napodruju sociologije, ekonomije, psihologije pa ak i medicineKonkretnim hipotezama moglo se

provjeravati npr. jesu li radnici zadovoljniji u situaciji kad zajedniki odluuju o kupnji EKG ureaja,ili

kad odluke o tome donose rukovoditelji. Vie neopovrgnutih hipoteza dovodi do potvrivanja ilikorekcije teorije, to dalekoseno moe djelovati i na korekciju odreene paradigme.


14/101


2.2.2. CILJ, HIPOTEZA I ZADATAK

Razlika izmeu cilja1 istraivanja i hipoteze oituje se u konkretnosti i nainu formulacije. Ihipoteza i cilj doprinose znanjima koja podravaju ili negiraju postojeu teoriju. Hipoteza se razlikuje odcilja jer je cilj formuliran u obliku pitanja i slui nam kao baza izvora podataka od koje nastaje hipoteza.

Hipoteza je prijedlog rjeenja cilja istraivanja. Cilj ne moe biti direktno testiran, ali hipoteza moe bititestirana i potvrena (iri, 2003). Primjerice, ukoliko kao cilj istraivanja odredimo utvrditi spolnerazlike u estini agresivnog ponaanja, moemo generirati hipoteze: Nema spolnih razlika uuestalosti agresivnog ponaanja, ili pak Mukarci su agresivniji od ena, ili ene su agresivnijeod mukaraca,

Zadatak istraivanja zapravo je podcilj istraivanja. Primjerice, opi cilj istraivanja moe bitinpr. ispitivanje ukljuenosti oeva u odgoj djece i odgojnog stila oeva te njihove refleksije na kolskiuspjeh djeteta. Ovaj se sloeni cilj moe ralaniti na zadatke: ispitati percepciju razine ukljuenostioeva u odgoj djeteta(1), utvrditi koji je dominantni odgojni stil oeva(2), utvrditi povezanost

odgojnog stila i kolskog uspjeha djeteta(3), itd.

Premda u hrvatskoj literaturi iz podruja metodologije znanstvenog istraivanja postoje sloene irazliite distinkcije problema, predmeta, ciljeva i zadataka istraivanja, uvjetno se moe pojmoveproblema i predmeta istraivanja izjednaiti, kao i ciljeve i zadatke istraivanja.

2.2.3. POSTUPCI DEFINIRANJA HIPOTEZA

Pri formuliranju hipoteza koriste se dedukcija i indukcija, dva tipa zakljuivanjaod kojih svakiodgovara odreenim situacijama i odreenim zadacima (iri, 2003).1. Deduktivni pristuppri formuliranju hipoteza (dakle, iz teorije se izvlae pretpostavke o pojavikoju opisuje teorija, koje se empirijski mogu provjeriti):TEORIJA->HIPOTEZE->PROMATRANJE->POTVRDAPojednostavljeno, iz neke teorije (koja primjerice ukazuje na imbenike koje su potencijalni korelati

maligne bolesti plua), formuliraju se konkretne operacionalizirane hipoteze (npr. da je puenje veeg

broja cigareta pozitivno povezano s malignom bolesti plua).

2. Induktivni pristuppri formuliranju hipoteza (dakle, iz empirijskog ili pojavnog izvlaimopretpostavke o obrascima funkcioniranja neke pojave):

PROMATRANJE->OBRAZAC->HIPOTEZE->TEORIJA

1U ovoj knjizi pojma cilj ne koristi se kao sinonim pojma problem, koji se ee koristi u hrvatskoj psiholokoj literaturi.Naime, u hrvatskoj znanstvenoj terminologiji ova znaenja nisu sasvim usklaena. U nekim znanostima, problem sepoistovjeuje s predmetom (tj. uim podrujem) istraivanja, dok je u drugim (kao to je veinom psihologija), problemsinonim cilja, tj. istraivakog pitanja, u skladu s kojim se formulira istraivaka hipoteza. Drugim rijeima, u ov oj jeknjizi rije problem sinonim za predmet istraivanja (problem = predmet).


15/101


Na istom primjeru, zamijetivi da u praksi puai ee boluju od maligne bolesti plua, induktivnim

putem doli bismo do hipoteze, odnosno skupa hipoteza (teorije) koje ukazuju na potencijalne korelate iuzroke maligne bolesti plua.

2.3. VARIJABLE

Prethodno opisanim postupkom operacionalizacije definiraju se varijable istraivanja. Varijablesu kvantitativna ili kvalitativna svojstva fenomena koji su predmet istraivanja.Ili: predmete analize kojise operacionaliziraju i tako odreeni istrauju, tj. mjere, nazivaju se varijable (iri, 2003).

U znanstvenom istraivanju se postavljaju pitanja o stanju ili meusobnim odnosima svojstavanekog fenomena kod pojedinanog sluaja ili pak kod vie sluajeva. Svaki entitet (predmetpromatranja, odnosno svojstvo koje se promatra) u istraivanju posjeduje vie kvantitativnih ikvalitativnih obiljeja (svojstava) i u razliitim je odnosima s drugim fenomenima i njihovim obiljejima(Milas, 2005). Sva obiljeja pojedinanih entiteta (fenomena) variraju u kvantiteti i kvaliteti, pa se u

istraivanjima nazivaju varijablama. Primjerice, tjelesna masa je entitet koji se razlikuje kod razliitihpojedinaca u veoj ili manjoj mjeri, i mjerimo ju vagom.

Po svojoj prirodi i metrijskoj definiciji varijable se dijele nakvantitativne i kvalitativne.Kvantitativnevarijable su svojstva (obiljeja) istraivanog fenomena ili entiteta kojima se moe odreditikoliina ili intenzitet i eventualno smjer na nekoj mjernoj ljestvici (Petz, 1985). Iskazuju se brojanimsimbolima (npr. tjelesna masa u kilogramima).Kvalitativne varijable su svojstva (obiljeja) fenomena ili entiteta kojima se moe odrediti razliitmodalitet u pojavljivanju i koji se iskazuju atributima (npr. spol).

Ovisno o formulaciji istraivakog pitanja, u svakom istraivanju se mogu identificirati zavisne inezavisnevarijable. Kada je rije o odnosima izmeu zavisnih i nezavisnih varijabli valja istai da se umnogim istraivanjima fokus stavlja na utvrivanje jednostavne povezanosti (korelacije) izmeurazliitih obiljeja zavisnih i nezavisnih varijabli. Tek kada se otkriju vrste i stabilne povezanosti udaljnjim istraivanjima se fokus moe usmjeriti na otkrivanje uzrono-posljedine (kauzalne) vezeizmeu varijabli (Petz, 1985). Primjerice, premda je pronaena povezanosti izmeu brojnih rizinihfaktora (npr. puenje) i razliitih bolesti, ne znai da ti rizini faktori i uzrokuju tu bolest (one nisu

jedini uzronici).

Zavisne (kriterijske) varijablesu obiljeja fenomena (entitet)a o ijim stanjima ili promjenamase u istraivanju eli neto spoznati. To je varijabla (fenomen, pojava) koja se mjeri u eksperimentu. Ciljeksperimenta je utvrditi da li i kako se mijenja zavisna varijabla u vezi s promjenama nezavisnevarijable (Bujas, 1967). U eksperimentu se obino koristi vie zavisnih varijabli kako bi se odreenifenomen koji se ispituje to bolje zahvatio (npr. vie indikatora zdravstvenog stanja).

Nezavisne varijable su obiljeja fenomena ili entiteta pomou kojih se opisuju ili klasificirajuzavisne varijable ili se prouava priroda njihova odnosa sa zavisnim varijablama. To je varijabla koja se


16/101


u eksperiment namjerno unosi i mijenja da bi se provjerilo utjee li na zavisnu varijablu, a ako utjee, dabi se utvrdilo u kakvom su odnosu prema zavisnoj varijabli (naziva se jo i eksperimentalna varijabla)(Bujas, 1967).Nezavisna varijabla moe biti bilo koji fenomen ili pojava u okolini (vrsta treninga, spol, dobna grupa,itd.).

Jednostavnije reeno, nezavisnevarijable su predmet prouavanja, tj. mjeri se njihov uinak nazavisne varijable. Mijenjaju se stanja (veliine) u nezavisnoj varijabli/ama i promatra se kako onedjeluju na zavisnevarijable koje se predstavljaju kao funkcija nezavisnih (Petz, 1985).Primjerice, kanimo li istraivati efekte novog lijeka na indikatore zdravstvenog stanja, novi lijek bit enezavisna varijabla, a zdravstveno stanje zavisna. U spomenutim analizama agresivnog ponaanja uodnosu na spol, spol e biti nezavisna varijabla, a mjere agresivnog ponaanja zavisne varijable.

2.4. POPULACIJA I UZORAK

Pojam populacija u statistici znai sve mogue lanove neke skupine koji posjeduju odreenekarakteristike. Na primjer, ako bi nas zanimala prosjena visina odraslih konavoskih mukaraca,trebalo bi izmjeriti sve odrasle mukarce, koji u trenutku mjerenja postoje u Konavlima. U drugimsluajevima, populacija predstavlja neizmjeran broj mjerenja (npr. ispitivanje utjecaja alkohola navrijeme reakcije). Budui da je praktiki nemogue izvriti neizmjerni broj mjerenja), ili zato to semjerenjem katkada unitava produkt (npr. ispitivanje ispravnosti konzervi hrane), u eksperimentima iostalim mjerenjima sluimo se mjerenjem na uzorcima, koji moraju biti reprezentativni, tj. nepristranopredstavljati populaciju.

Svako mjerenje provodi se samo na malom dijelu neke populacije, iz praktinih razloga (skupoaistraivanja, nedostupnost svih lanova itd.). Dio populacije koji je selektivno odabran da bi populacijupredstavljao, nazivamo uzorak. Dobro osmiljeni nacrt mjerenja omoguuje da iz relativno maloguzorka donesemo zakljuke o svojstvu cjelokupne populacije (Petz, 1985).

Uzorakje dakle ogranieni broj lanova nekepopulacije (njen podskup) koji e biti istraivan. Izpopulacije se uzorak izabire tako da izabrana skupina to bolje i tonije predstavlja (reprezentira)populaciju iz koje je izabrana. Takav se uzorak naziva nepristranim ili reprezentativnim uzorkom. Akoto nije postignuto, uzorak jepristran (ne predstavlja dobro populaciju u cjelini) (Petz, 1985).

Dvije su osnovne strategije izbora lanova populacije u uzorak, sa i bez primjene teorije vjerojatnosti. U

pravilu su puno reprezentativniji uzorci uz primjenu teorije vjerojatnosti (Milas, 1985).

a) Uzorci uz primjenu teorije vjerojatnosti- kreiranje uzorka na nain da svaka jedinica ima poznatuvjerojatnost (razliitu od nule) ukljuivanja u uzorak; odlike ove vrste uzoraka: korektna (nepristrana)selekcija elemenata uzorka (1), zadovoljavajua reprezentativnost uzorka u odnosu na karakteristikedefinirane populacije (2), mogunost izraunavanja greke uzorkovanja(3).


17/101


1.Najpoznatiji uzorak uz primjenu teorije vjerojatnosti je jednostavni sluajni uzorak, tj. onajkod kojega svaki lan populacije ima jednaku ansu da bude izabran u uzorak (dobiva seupotrebom tablice sluajnih brojeva ili izvlaenjem iz bubnja).

2. Sline karakteristike ima i tzv.sistematski uzorak, tj. kada se iz populacije odabere svaki N-tilan: npr. ako bismo iz populacije, koja broji 1000 ljudi, eljeli uzorak veliine N = 100, u

uzorak bismo uzeli svakog desetog ovjeka iz abecednog popisa tih 1000 ljudi.3. Ako se populacija sastoji iz nekoliko razliitih slojeva- stratuma (npr. ljudi razliitog stupnjastrune spreme), i sam uzorak mora sadravati te iste slojeve u istoj proporciji u populaciji, pamoramo unaprijed odrediti postotak svakog sloja u uzorku (prema postotku u populaciji), alanove unutar svakog sloja birati po principu sluajnog uzorka. Takav se uzorak nazivastratificiranimuzorkom.

4. Kod cluster uzorka ili uzorka skupinapopulacija se podijeli u nekoliko grupa (clustera), pa sepo sluaju odabere izvjestan broj takvih grupa, i izvri mjerenje svih lanova tih grupa (Milas,1985).

b) Uzorci bez primjene teorije vjerojatnosti nepoznata je vjerojatnost izbora svake jedinice uuzorak; rezultiraju sirovim podacima. Glavne vrste uzoraka uz primjenu teorije vjerojatnosti su:prigodni uzorci, namjerni uzorci, kvotni uzorci, uzorci snjene grude.

1. Kod kvotnih uzoraka odrede se stratumi (slojevi unutar populacije, npr. visokokolski isrednjokolski obrazovani), a slobodno se iz svakog predvienog stratuma odabere definiranibrojlanova, koje e se ispitati (slini su stratificiranim uzorcima, ali nema sluajnog odabiralanova uzorka unutar stratuma). Izabiranjem uzorka s unaprijed odreenim udjelima, pokuavase sustavno prenijeti karakteristike populacije na uzorak, ali ovaj uzorak nije nunoreprezentativan.

2.Namjerni uzorci sadre lanove koji se izabiru tako da zadovolje izabrane kriterije. Takavuzorak uopeno nije reprezentativan za populaciju, striktno su odabrani ispitanici po nekompravilu (npr. svi studenti Sestrinstva u Dubrovniku, kao uzorak iz populacije svih studenataSestrinstva u Hrvatskoj).

3. Katkada smo u nemogunosti da na bilo koji nain pripremamoili paljivo biramo uzorak, pauzimamo u uzorak lanove koji su nam na raspolaganju. Takav se uzorak naziva prigodniuzorak (npr. pacijenti nekog klinikog odjela, studenti neke odreene struke i sl.). Prigodniuzorak moe biti i vrlo pristran (npr. zakljuivanje o kondicijskoj pripremljenosti studenata naosnovu mjerenja studenata Kineziolokog fakulteta). Meutim, ako nema opasnosti da prigodniuzorak predstavlja neku posebnu skupinu u odnosu na ono to se ispituje, prigodni uzorak moe

se smatrati posve dobrim, pogotovo ako je dovoljno velik.4. Uzorak snjene grudesvodi se na inicijalno identificiranje i kvalificiranje skupa lanova koji

su dio neke populacije, koji mogu pomoi istraivaima pronai ostale sudionike istraivanja(npr. ljude koji su diplomirali na studiju strojarstva).Zajedniko svim ovim uzorcima bezprimjene teorije vjerojatnosti (pristranim) je da su manje reprezentativni za populaciju odnepristranih (Milas, 2005).


18/101


Praktiki svistatistiki zakoni i formule vrijede samo onda ukoliko su uzorci zaista reprezentativniza populaciju iz koje su izvaeni, dakle, ako su nepristrani uzorci (odabrani primjenom principavjerojatnosti). Pretpostavljeni zahtjev da dobar uzorak mora predstavljati najmanje neki odreeni diopopulacije (npr. 10%), zapravo nije toan. Uzorak je reprezentativniji za populaciju to je apsolutno (ane relativno) vei: uzorak veliine N=50 praktiki e manje uspjeno reprezentirati populaciju veliine

1000, nego uzorak veliine N=100 (Vukosav i Zarevski, 2011).

2.5. OSTALE FAZE ISTRAIVAKOG PROCESA

Nakon odreivanja uzorka entiteta koji e se istraivati, definirane su hipoteze i varijable. Slijedirazrada naina odgovaranja na istraivaka pitanja koja su postavljena. Drugim rijeima, rije je onacrtu istraivanja koji opisuje uvjete istraivanja koji omoguuju provjeru postavljenih hipoteza.Istraivaki nacrti pokuavaju predvidjeti sve praktine i teorijske probleme koji bi se mogli pojaviti uprovedbi istraivanja (Vujevi, 1983).

Veliki je broj razliitih istraivakih nacrta. Odluka o nacrtuovisi o nekoliko imbenika: cilju istraivanja (eli li se relativno grubo utvrditi postoji li djelovanje odreene nezavisne na

odreenu zavisnu varijablu, ili kani li se nai tip odnosa izmeu nezavisne i zavisne varijable;ili se pak tei utvrditi postoji li utjecaj jedne izolirane nezavisne varijable, odnosnointerakcijskih efekata dvije ili vie nezavisnih varijabli na zavisnu varijablu);

vrsti varijabli koje su predmet eksperimentalnog ispitivanja (npr. fizioloke, psihofizioloke,psiholoke varijable);

mogunosti upotrebe metoda i tehnikapri opaanju i mjerenju zavisne varijable (samo opaanjeeksperimentatora, testovi ili mjerenja preciznim napravama o promjenama zavisne varijable);

podruju istraivanja (ostavlja li primjena nezavisne varijable trajne tragove, npr. kod uenja;etiki razlozi itd.) (iri, 2003).

Premda su mogue i razliite klasifikacije osnovnih nacrta istraivanja, najee se navode etiriglavna nacrta istraivanja: deskriptivno, eksperimentalno, razvojno i kvalitativno (Vukosav iZarevski, 2011).

1. Deskriptivno istraivanje ima za cilj odrediti fenomenologiju, incidenciju, povezanosti. U ovuskupinu ubrajaju se i korelacijska istraivanja u kojima se utvruje povezanost izmeu pojava. Podvrstakorelacijskog je komparativno istraivanja - usporeuju se dvije skupine entiteta prema postojeemstanju na primjer, razlikuju li se po agresivnosti osobe iz ope populacije od poinitelja kaznenih djela.

Indirektno se nastoje utvrditi uzroci razlike. Ali, valja naglasiti da samo eksperimentalna (kauzalna jesinonim) istraivanja to mogu.

2. Eksperimentalna istraivanja su vrhunac znanstvene spoznaje, postupak u kojem se ukontroliranim uvjetima namjerno izaziva neka pojava radi opaanja i mjerenja. Smatraju se najjaimznanstvenim "orujem" za otkrivanje uzrono-posljedinih odnosa.

3. Razvojna istraivanjaopisali smo u sklopu opisa vrsta istraivanja.4.Pod kvalitativnim istraivanjempodrazumijeva se bilo koju vrstu istraivanja koje dovodi do

nalaza do kojih se nije dolo posredstvom koritenja statistikih postupaka ili nakon drugih naina


19/101


kvantifikacije. Moe se odnositi na istraivanja o ivotnoj povijesti neke osobe, ponaanju, epizodama(Halmi, 2005). Znaaj ove vrste istraivanja je prvenstveno u podruju otkrivanja prirode iskustvaispitivane osobe o fenomenu koji se istrauje.

O dijelu istraivakog procesa koji se tiu izbora i razrade metoda, postupaka i instrumenata

istraivanja nee se detaljnije govoriti jer je dio odluka o metodama ve opisan (varijable, uzorak), doke o vrstama podataka, postupcima njihova prikupljanja te metodama statistike obrade podataka bitivie rijei kasnije. Ni o planiranju i provoenju terenskog dijela istraivanja (prikupljanju empirijskeevidencije) nee se detaljnije govoriti.

O sreivanju i obradi podataka bit e takoer vie rijei u statistikom dijelu, dok e se o analizi iinterpretaciji podataka i izvoenju zakljuaka najvie saznati u dijelu koji se odnosi na pisanju izvjea oistraivanju, tj. o znanstvenom radu i odabiru naina objavljivanja rezultata istraivanja.


20/101


3. IZVORI I VRSTE PODATAKA

Za prikupljanje podataka vie je naina (postupaka). Postupci prikupljanja podataka (iskustveneevidencijesastoji se od mjerenja i evidentiranja injenica kao osjetilnih doivljaja stvarnosti i njihovogpretvaranja u znanstvene podatke.Odabir metoda prikupljanja podataka ovisi oproblemima koje se eli

istraiti, ali i vie praktinih i teorijskih odrednica: cijene istraivanja, etikih ogranienja, teorije odkoje se polazi, predmeta mjerenja, itd. (Vujevi, 1983).

Vano je nauiti razlikovati fenomene (pojave ili procese) koji su dio objektivne stvarnosti odpojma znanstvenih injenica koje predstavljaju osjetilne doivljaje te stvarnosti i pojam znanstvenipodatak, koji je znanstvena injenica pretvorena u evidentirani simbol (iri, 2003).

Primjerice, odreeni oblik agresivnog ponaanja je fenomen, vienje tog oblika ponaanja je

znanstvena injenica, dok je u ek-listu zabiljeena estina tog vienog agresivnog ponaanja zapravoznanstveni podatak.

Tijekom istraivakog procesa ispitivana pojava moe biti promatrana u cijeloj populaciji(potpuno promatranje) ili na dijelu populacije (djelomino promatranje).

Metode potpunog promatranjasu metoda popisa i metoda registracije i izvjetaja (Milas, 2005).Metoda popisa snima stanje neke masovne pojave u tono odreenom trenutku. Popis je odreenkritinim momentom pojave koji predstavlja trenutak koji odreuje koje e statistikejedinice ui upopis, i vremenom trajanja popisa (npr. promatramo stanje pacijenta tono u 9,00 h).Metoda registracije i izvjetaja, za razliku od metode popisa, registrira podatke za odreeno vremenskorazdoblje(npr. promatramo stanje pacijenta od 9,00 do 11,30 h).

Zdravstvena dokumentacija je podvrsta sredstava za usklaeno evidentiranje i prikupljanjepodataka o dogaajima i aktivnostima u sustavu zdravstvene zatite (Hrvatski zavod za javno zdravstvo,2007). Funkcije zdravstvene dokumentacije su: davanje uvida u zdravstveno stanje bolesnika;omoguavanje postavljanja dijagnoze i odabira odgovarajue terapije; olakanje komunikacije izmeulijenika i izmeu lijenika i bolesnika; temelj je za razliite zdravstveno-statistike analize; sudsko-zdravstveni je dokaz provedenih postupaka; pokazatelj je kvalitete rada zdravstvene slube; baza jepodataka za znanstvena istraivanja (Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 2007).

Osnovnu zdravstvenu dokumentaciju ine: zdravstveni karton, povijest bolesti, temperaturno-terapijsko-dijetetska lista, karton o potronji lijekova, karton cijepljenja, otpusna lista sa epikrizom,

protokol bolesnika, protokol za registraciju rezultata zdravstvenog rada, protokol operiranih i umrlih,matina knjiga osoba smjetenih u stacionarnoj zdravstvenoj ustanovi, lista anestezije (Hrvatski zavodza javno zdravstvo, 2007).

Postoje i pomona sredstvaza voenje evidencija u zdravstvu, a to su: registar kartoteke, dnevnaevidencija o vizitama i radu, tekua evidencija o utvrenim stanjima i oboljenjima, dnevna evidencija okretanju bolesnika u stacionaru (Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 2007).


21/101


Velik je inventar postupaka za prikupljanje i evidenciju iskustvenih injenica i instrumenatakojima znanost injenice pretvara u znanstvene podatke. Postupci za prikupljanje (evidenciju, mjerenje)empirijskih injenica i instrumenti pretvaranja injenica u znanstvene podatke su (Milas, 2005):

Studij i analiza operativne i znanstvene dokumentacije (evidencijski listovi, kartice)

Sistematsko promatranje (promatra, tehniko pomagalo, protokoli snimanja, evidencije)

Intervjuiranje (protokoli intervjua) Anketa (upitnik- anketni list)

Procjenjivanje i prosuivanje (ljestvice procjene, ljestvice stavova) Testiranje (testovi).


22/101


4. VRSTE MJERNIH LJESTVICA I KARAKTERISTIKEMJERNOG POSTUPKA

Mjerenjeje primjena skupa pravila za pridruivanje brojeva pojedinim atributima prouavanihobjekata. Ili, mjerenje je pridjeljivanje brojeva objektima, pojavama itd. prema nekim pravilima.Mjerenje se odnosi na jedno svojstvo(atribut), dok na temelju vie vrsta mjerenja uvijek moe izvoditikompleksnije pokazatelje (npr. BMI, tj. indeks tjelesne mase). U tom sluaju zasebno mjerimo visinu, aposebno masu, a potom na temelju odreenog algoritma raunamo sloenije indekse (Petz, 1985).

4.1. VRSTE MJERNIH LJESTVICA

Za mjerenje posebno su vane etiri karakteristike sustava brojeva,koje odreuju pravila koja sepri mjerenju koriste, a time je ujedno odreena i razina mjerenja ili tzv. skale (ljestvice) mjerenja. Skale

mjerenjasu etiri (Petz, 1985): nominalna: svaki broj (npr. broj 3 ili bilo koji drugi) ima svoj identitet, tj. on je sigurno razliit

od svakog drugog broja i reprezentira uvijek isto (npr. oznaka 1 za mukarce a 2 za ene);meutim, broj nam ne govori o koliini niti o redoslijedu, jednostavno oznaava objekte srazliitim svojstvima; podacima izraenim na ovoj ljestvici dobivamo podatke o pripadnostiodreenoj kategoriji (npr. Hrvat, bijele kuglice, itd.);

ordinalna:svi brojevi koji nisu identini, manji su ili vei pa se zato mogu redati po veliini(npr. prvoplasiranom u utrci dodjeljuje se broj 1, drugoplasiranom 2, itd.); opet ne znamo nitao koliini, ali znamo rang objekata po redoslijedu u odnosu na zastupljenost nekog svojstva;podacima izraenim na ovoj ljestvici dobivamo podatke o redoslijedu (npr. treeplasirani na

Eurosongu, drugi na cilju natjecanja slalomaa, itd.); intervalna: prave mjerene vrijednosti; za razlike medu brojevima vrijedi isto to i za same

brojeve pa se moe utvrditi i redoslijed meu razlikama, gdje meutim nula ne podrazumijevaodsustvo nekog svojstva (npr. temperatura u stupnjevima Celzijusa, nula je dogovorena tokaledita vode, a ne najnia mogua temperatura); podacima izraenim na ovoj ljestvicidobivamo tone brojanemjerene podatke, s relativnom nulom (npr. procjena na skali sastupnjem slaganja od 0 do 4, itd.);

omjerna:prave mjerene vrijednosti; meutim, sustav brojeva sadri jedinstven broj - nula -koji reprezentira odsutnost bilo kakve pojave ili bilo kakve koliine (npr. temperatura u

stupnjevima Kelvina, nula je najnia mogua temperatura, tjelesna visina u centimetrima, itd.)Drugim rijeima, dobivamobrojanemjerene podatke, s apsolutnom nulom.

U ovisnosti o tome kakvog je tipa skala kojoj pripadaju podaci, mogu se izvoditi sljedeestatistike obrade (iri, 2003), prikazane u tablici 1.


23/101


Tablica 1. Mjerne ljestvice i pripadne razine statistike analize

Vrsta skale diferencijacija(razlikovanje)

rang(poredak)

razlika apsolutna vrijednost(omjer)

nominalna ordinalna intervalna omjerna

4.2. KARAKTERISTIKE MJERNOG POSTUPKA

Biometrija(ekonometrija, psihometrija, kineziometrija, itd.) je disciplina koja se bavi mjerenjemu biomedicini. Zbog velike varijabilnosti biomedicinskih pojava, biometrija koristi (i razvija) vrlo

sloene postupke matematike i statistike analize (iri, 2003). Metrijske karakteristikesu svojstvanekog mjernog postupka (npr. testa, upitnika, skale sudova), odnosno rezultata dobivenih njegovomprimjenom, pomou kojih prosuujemo njegovu znanstvenu upotrebljivost (Petz, 1985). Naime,praktiki svatko moe popisati niz indikatora (tvrdnji) koje mogu opisivati stres. Ali ne znai da taj skup

tvrdnji zaista vjerodostojno opisuje doivljaj stresa kod ljudi, da se stres mjeren tim nizom pitanjamoe uistinu tono i nepristrano izmjeriti, i da vei zbroj procjena na toj skali stres doista znai vei

doivljeni stres. Glavne metrijske karakteristike nekog mjernog postupka su: valjanost, pouzdanost,objektivnost, osjetljivost (iri, 2005).

4.2.1. VALJANOST

Valjanost je metrijska karakteristika nekog mjernog postupka, koja nam pokazuje mjeri li tajpostupak i u kojem stupnju mjeri upravo ono to smatramo da mjeri. Moe se rei da postoje dvaosnovna tipa valjanosti, a to suteorijskavaljanost ipraktinavaljanost.

Praktina valjanostje pokazuje koliko neki mjerni postupak razlikuje uspjene od neuspjenih unekom kriteriju praktine djelatnosti. Najee je to mjera povezanosti izmeu testovnih rezultata inekog vanjskog kriterija. Pokazuje koliko se uspjeno moe na temelju testovnih rezultata predviatipoloaj ispitanika u grupi ispitanika, u nekom kriteriju praktine djelatnosti. Naziva se iprognostikom

(prognoza u budunosti, npr. da li e na temelju rezultata mjernog postupka ispitanik oboljeti od nekebolesti) odnosno dijagnostikom valjanou mjernog postupka (npr. da li je na temelju rezultatamjernog postupka pacijent bolestan). Naravno, mala nam korist od sofisticiranog testiranja kandidata zaneko radno mjesto, ukoliko na temelju testiranja dobijemo kandidata koji nije osobito uspjean u radu.

Teorijska valjanostprovjerava mjeri li mjerni postupak ono to bi zaista trebao mjeriti. To je skupsvih bitnih informacija koje pridonose utvrivanju da li, i u kojem stupnju, neki mjerni postupakopenito mjeri neku hipotetsku osobinu ili konstrukt (sinonimkonstruktnavaljanost). Odnosno, onakazuje da li odgovori i reakcije ispitanika predstavljaju zadovoljavajue simptome (sinonim


24/101


simptomatskavaljanost) mjerene osobine (Milas, 2005). Npr. da li injenica da se pojedinac na posluponaa neagresivno pokazatelj njegove openite neagresivnosti? On moe biti vrlo agresivnog

ponaanja kod kue, pa nije valjano mjerenje koje se odnosi samo na njegovo ponaanje na poslu.

4.2.2. POUZDANOST

Pouzdanostje metrijska karakteristika koja se odnosi na imunost mjernog postupka na pogrekemjerenja. Pouzdanost se dakle odnosi na tonost mjerenja, bez obzira na to to se mjeri. Ili: pouzdanostje nezavisnost mjerenja od nesistematskih izvora pogreaka. U statistici postoji nekoliko mjerapouzdanosti, a njihov izbor ovisi o specifinim ciljevima istraivanja (Milas, 2005).Najee su test-retest pouzdanost (stabilnost rezultata mjerenja u odnosu na viekratnu upotrebu mjernog postupkatijekom vremena), te Cronbachov alfa koeficijent interne konzistencije rezultata, dobiven na temeljuinterkorelacija estica mjernog postupka).Npr. uzastopnim mjerenjem tjelesne mase skupine pojedinacautvrdit emo pouzdanost vage kao mjernog instrumenta (ukoliko dobivamo vrlo sline vrijednosti, vaga

je pouzdanija).

4.2.3. OBJEKTIVNOST

Objektivnostje zapravo nepristranost odreenog mjerenja. To je stupanj nezavisnosti rezultatamjerenja o razlikama u postupcima ispitivaa prilikom registracije i vrednovanja rezultata mjerenja.Odreuje se utvrivanjem povezanosti izmeu rezultata koje su dobili razliiti ispitivai, primjenjujuiisti mjerni postupak na istim ispitanicima (Milas, 2005). Objektivnost se moe smatrati i jednimaspektom pouzdanosti mjerenja.Primjerice, ako vie ljudi gleda oitanje na vagi i vidi iste vrijednosti,vaga je objektivan nain mjerenja. S druge strane, manje je objektivan umjetniki dojam kod klizaa,

gdje se vie sudaca u maloj mjeri slae.

4.2.4. OSJETLJIVOST

Osjetljivost ili diskriminativnost seodnosi na karakteristiku mjernog postupka da moe dobrorazlikovati ispitanike u odnosu na predmet mjerenja. Osjetljivost mjernih postupaka iskazuje se uveliinama rasprenja rezultata mjerenja, a ovisi i o njegovoj primjerenosti ispitivanoj populaciji (Milas,

2005).Npr. katastrofalan uspjeh na ispitu pokazuje nam da je veina studenata postigla loe rezultate(pozitivno asimetrina distribucija), to znai da je iz nekih razloga test nedovoljno osjetljiv: ili sustudenti nedovoljno uili, ili je test uistinu preteak.

Negativno asimetrina distribucijaupuuje na prelagane zadatke (lijevo).Pozitivno asimetrinadistribucijaupuuje na previe teke zadatke (desno).


25/101


0

2

4

6

8

10

12

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14

Skup1

0

2

4

6

8

10

12

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14

Skup1

Grafiki prikaz 1 i 2. Negativna (lijevo) i pozitivno (desno) asimetrina distribucija


26/101


5. POSTUPCI PRIKUPLJANJA PODATAKA

Osnovna podjela metoda koritenih za prikupljanje podataka razlikuje ope i posebne metode.Ope metode prikupljanja podataka dalje se dijele na: opaanje (introspekciju i ekstraspekciju),eksperiment, prouavanje dokumentacije i metodu uzoraka. Posebne metode prikupljanja podatakadijele se na: anketu, intervju i analizu sadraja. Meutim, postoje i brojne druge podjele, pa e sekoristiti ova koja je koritena u programu ovog kolegija (Cohen, Manion i Morrison, 2007).

5.1. SISTEMATSKO OPAANJE

Sistematsko opaanje dijeli se na introspekciju (promatranje sebe) i na ekstraspekciju(promatranje drugih ljudi).

Samoopaanje ili introspekcija je sustavno opaanje vlastitih psihikih procesa. Nedostacisamoopaanja su injenica da je to vrlo subjektivna metoda, koja ovisi o iskrenosti ispitanika i njegovojsposobnosti da opie neku pojavu. Prednosti su svakako dostupnost podataka do kojih na drugi nainnije mogue doi,npr. stavovi prema neemu, uteda vremena za prikupljanje podataka iz drugih izvora.

Opaanje drugih ili ekstraspekcija (najee u prirodnim uvjetima) je opaanje iskljuivo izvanavidljivog ponaanja. Nedostaci su mu dugotrajnost i relativna jednostavnost podataka. Prednosti seoituju u mogunosti istraivanja ponaanja djece ili ivotinja, npr. Opaanje moe biti isudjelovateljsko. esto je u istraivanjima sigurnosti na radu istraiva ukljuen u grupnu dinamiku iradni proces. Npr. huliganizam na sportskim natjecanjima se uglavnom prouava sudjelovateljskomtehnikom. Kod opaanja okolina moe biti u veoj ili manjoj mjeri strukturirana (nekad i namjerno

aranirana na odreeninain - u tzv. kvazi-eksperimentima) ili potpuno prirodna.Zapisivanje podatakadobivenih opaanjem moe biti visoko strukturirano(postoji detaljno razraen protokol u kojem je jasnoopisana svaka epizoda koju je trebalo opaati, a zatim se koriste tzv. ek liste(popis ponaanja za kojapromatra konstatira pojavljuju li se ili ne). Kad se nestrukturirano(slobodno) registrira opaanja, rijeje o kvalitativnom istraivanju i ono trai posebno pomnu kvalitativnu obradu podataka. Meutim, to jeprocjenjivanje vie strukturirano vea je objektivnost, ali nautrb gubitka nekih finih detalja koji moguimati veliki znaaj u idiografskompristupu pojedinanih sluajeva (Cohen, Manion i Morrison, 2007).

5.2. MJERENJE

Kao to je navedeno ranije,mjerenjeje primjena skupa pravila za pridruivanje brojeva pojedinimatributima prouavanih objekata. Mjerni postupcimogu bitidirektni i indirektni (Petz, 1985).Direktnomjerenjeje usporedba predmeta mjerenja s mjernom jedinicom koja je iste vrste (npr. mjerenje duljinemetrom, tjelesne mase vagom). Valjanost ove vrste mjerenja je oigledna. Indirektno mjerenje seprovodi onda kada o predmetu mjerenja nemamo izravnih osjetilnih podataka ili je zbog tehnikihrazloga nemogue konstruirati mjerni instrument iste mjerne jedinice (npr. mjerenje brzine na osnovi


27/101


puta i vremena, mjerenje inteligencije testom inteligencije). Valjanost ovakvih mjerenja je vie ili manjeupitna, pa trebamo domiljati naine u kolikoj je mjeri ono to namjeravamo mjeriti doista ono tomjerimo. Jedna od metoda utvrivanja valjanosti je faktorska analiza, dok esto pronalazimo i vanjskekriterije valjanosti (npr. uspjeh u karijeri moe biti indikator valjanosti kolskog uspjeha kao pokazateljauspjenosti osposobljavanja pojedinca za neku odreenu vrstu posla).

Za mjerenje posebno su vane etiri karakteristike sustava brojeva,jer osobine sustava brojeva uvjetujupravila koja se pri mjerenju koriste, a ujedno i razine mjerenja ili tzv. skale mjerenja.

5.3. LISTE OZNAAVANJA I SKALE PROCJENE

ek liste(liste oznaavanja)se sastoje od niza potpuno konkretnih pozitivnih i negativnih tvrdnjiili atributa koji se odnose na predmet istraivanja. Procjenjiva treba oznaiti one tvrdnje s kojima seslae. Tablica unaprijed planiranih kategorija slui da provjerimo da li one postoje u ponaanju ili ne(DA/ NE). Razliita ponaanja se biljee po odreenim kategorijama i po redoslijedu pojavljivanja, tako

da grade sliku redoslijeda ponaanja entiteta koji se promatraju (Cohen, Manion i Morrison, 2007).Unaprijed se definiraju kategorije, bez objanjavanja i definiranja vremenskih i prostornih uzoraka apromatranje treba biti usklaeno s ponaanjima koja se promatraju, a s nastojanjem da se ne utjee naponaanje osoba (pojava) koje se promatraju. Smjernice za koritenje: odrediti cilj prikupljanja podataka(1), definirati aspekte ponaanja koji se procjenjuju (2), za svaki aspekt ponaanja napraviti posebnueklistu (3), definirati kategorije/tvrdnje (4), ostaviti slobodan prostor za dodatne informacije tj.pribiljeke (5) te ostaviti prostor za tumaenje podataka (6) (Cohen, Manion i Morrison, 2007).

Skale procjene koriste se za stupnjevito procjenjivanje zasnovano na promatranju. Zapaanja(odreene kvalitete) dobivaju mjerni izraz (brojani, grafiki)kojim se utvruje prisutnost neke osobine,pojave, i dogaaja, ali mu se za razliku od ek-lista odreuje i ekstenzitet. Skala procjene najeezahtijeva da odreenoj osobini odredi i stupanj prisutnosti (npr. uope se ne pojavljuje do u potpunostise pojavljuje). Skalama procjene mogu se ujednaiti sudovi razliitih procjenjivaa i tako smanjitiopasnost ekstremnog zakljuivanja o promatranom entitetu. Najbitnije je da u procjenjivanju sudjelujevie procjenjivaa, tj. osoba. Najee se smatra da su nuna najmanje tri procjenitelja, a da ih ne trebavie od sedam (Cohen, Manion i Morrison, 2007).

Prije utvrivanja mjernih karakteristika treba provjeriti uvaavaju li se temeljni zahtjevi zasastavljanje skale:

1. Vano je procijeniti koje se osobine koje istraivaa zanimaju mogu objektivno opisati (npr.

nemogue je procjenjivati pozitivno raspoloenje pacijenta, jer je to obiljeje preopenito).2. Osobina koju treba procijeniti mora biti posve jednoznana ne smije ukljuivati nekoliko

osobina (npr. pozitivno raspoloenje pacijenta ukljuuje vie osobina istovremeno).3. Treba izbjegavati obiljeja koja nisu lako uoljive ili vrlo rijetko dogaaju (primjerice, fiziku

agresivnost emo teko primijetiti u ponaanju prosjenog pacijenta, osim moda na odjelu

psihijatrije).


28/101


4. Mogunosti odreivanja stupnja prisutnosti neke osobine ovisi hoe li se ona uvrstiti u skaluprocjene (npr. teko emo odrediti stupanjfizike agresivnosti prosjenog pacijenta, jer ako setakav oblik ponaanja i pokae, rijetko e biti ekstremno intenzivan).

5. Procjene osobina unose se na osnovi prolosti i sadanjosti, a ne prema moguoj budunosti.(Ne moe se procjenjivati osobine koje e se moda pojaviti, ako to pouzdano ne znamo.)

6.

Procjenu ne treba primjenjivati tamo gdje su uspjenije druge metode i tehnike. (Skale procjenesu nuno zlo i uvijek je bolje koristiti objektivnije metode, gdje slaganje veeg brojaprocjenjivaa nee biti uvjet.) (Cohen, Manion i Morrison, 2007).

Vrste skala procjene su sljedee:1.Numerika skala koristi brojeve za oznaavanje stupnjeva, dok je znaenje svakog broja

definirano (npr. 5=uope se ne pojavljuje u ponaanju, (), 3=srednje esto se pojavljuje uponaanju, (), 5=uvijek se pojavljuje u ponaanju.

2.Deskriptivna skala sastavlja se pomou opisa osobina, a opisuje razliite stupnjeve osobinekoja se procjenjuje (slina je numerikoj, osim to detaljan opis osobine npr. dobrog

raspoloenja pacijenta zamjenjuje kratke opise estine pojavljivanja). Procjenjiva oznaujesvoje opaanje odabirui toku koja najbolje opisuje stupanj opisane osobine koju je uoio.

3. Grafika skala prikazuje jedinice ili stupnjeve na kontinuumu s deskriptivnim frazamasmjetenim odmah ispod crte. Svaki procjenitelj oznauje svoje opaanje odabirui toku kojanajbolje opisuje stupanj osobine s kojom se susree. Drugim rijeima, ova skala je jednakanumerikoj skali osim to se umjesto brojki na skali nalaze grafiki simboli, npr.

4.Kombinirana skala obino je zbroj ili kombinacija deskriptivnih, numerikih i grafikihelemenata, to pomae ocjenjivau da u procjeni izabere najprikladniji nain odmjeravanjaosobine i najtoniju procjenu.

5. Usporedbe u parovimaprovodi se tako da procjenitelj usporeuje svaku procjenu osobe sosobinama drugog pojedinca koji je procijenjen u opim okvirima: jednak, bolji ili loiji (Milas,2005).

Skale samoprocjene imaju za pretpostavku samopoznavanje. Meutim, bitno je moi usporeditisamoprocjenu u odnosu na usporedbu s ocjenama drugog. U sastavljanju i primjeni skala zasamoprocjenjivanje treba teiti to veoj konkretizaciji pitanja u danom podruju. Samoprocjena neenikada biti jedini i dovoljan nain upoznavanja pojedinca, jer ona upuuje samo na neke aspektepojedineva funkcioniranja. Uz razliit stupanj samopoznavanja koji imaju razni ljudi, drugi vaannedostatak skala samoprocjene je injenica da se ljudi nastoje nerijetko prikazati u drutveno poeljnom

svjetlu, ak i kad je upitnik anoniman. Meutim, skale samoprocjene se koriste redovito u upitnicimalinosti, o kojima e vie rijei biti kasnije (Cohen, Manion i Morrison, 2007).

Posebni sluajevi skala samoprocjene su skale stavova. Thurstoneova skala stavovasastoji se odveeg broja tvrdnji u vezi s objektom stava, a ispitanik treba oznaiti sve tvrdnje s kojima se slae.Likertova skala stavova sastoji se od niza tvrdnji koje izraavaju pozitivan ili negativan stav premaobjektu stava. Od ispitanika se trai da na ljestvici s neparnim brojem jedinica izrazi svoj stupanjslaganja sa svakom tvrdnjom. Ukupan stav ispitanika dobiva se sumiranjem svih odgovora. (od uope se


29/101


ne slaem do u potpunosti se slaem). Semantiki diferencijal se pokazao kao dobra metoda zaispitivanje stavova, budui da su konotacije koje pridajemo pojedinim pojmovima esto odraz stavaprema tom pojmu (Petz, 1992). Ispitanik obino mora smjestiti zadani pojam na bipolarnim skalamakoje se posebno sastavljaju za konkretno istraivanje. Tri su konotativne dimenzije skala: evaluacija(primjeri skala: dobro - loe, lijep - ruan), potencija (npr. snaan - slab, tvrd - mekan) i aktivitet (brz -

spor, otar - tup). Rangiranje se esto primjenjuje u istraivanju stavova. Rangiranje je pogodno zadirektno utvrivanje relativnog poloaja nekog objekta meu ostalima. esto se koristi u pred-testiranjupromotivnih poruka, izboru najboljeg imena, i sl. Rangiranje moe biti obino (tj. rangiranje svihobjekata procjene od najboljeg do najloijeg); usporeivanje u parovima ima prednost nad obinimrangiranjem u mogunosti provjere dosljednosti (pouzdanosti) procjenjivaa putem broja cirkularnihtrijada; grupno ("prisilna distribucija") se koristi kad je broj objekata koje treba rangirati velik.Razvrstavaju se objekti u vie kategorija unaprijed odreene veliine (obino po zakonu normalneraspodjele). Bogardusova ljestvica socijalne udaljenosti koristi se za mjerenje udaljenosti premadrutvenim grupama, vrijednostima i pojedincima. Cilj je razvrstati razne narode, rase ili pripadnikeodreenih grupa na kontinuumu socijalne udaljenosti: brani partner, poznanik u klubu, susjed, suradnik,

graani u mojoj zemlji, turist u mojoj zemlji, iskljuiti ga iz zemlje. Sociometrijska metoda slui zautvrivanje mikrostrukture manjih grupa (autor Jakob Moreno).Pojedinci procjenjuju kog preferiraju podva kriterija: afektivnom ili osjeajnom(npr. S kim bi najradije iao na izlet?) te funkcionalnom (S kimbi volio raditi?) (Cohen, Manion i Morrison, 2007).

5.4. ANKETA INTERVJU I UPITNIK

Anketa jepostupak kojim se prikupljaju i analiziraju izjave ljudi kako bi se dobilo podatke onjihovim interesima, stavovima itd. Pismena anketaomoguava anonimnost i zahtjeva manje truda, dokusmena anketaima prednost u odnosu na pismenu, u smislu mogunosti postavljanja teih pitanja, kojase, ukoliko ih ispitanik ne razumije, mogu dodatno pojasniti. Neverbalna komunikacija tijekomprovoenja usmene ankete moe pomoi da se otkriju neki skriveni odgovori i slino. Ovisno oproblematici, postavljaju se direktnai indirektnapitanja (Cohen, Manion i Morrison, 2007).

Anketa u irem smislu je svako prikupljanje podataka postavljanjem pitanja. Dakle, anketa jetehniki postupak prikupljanja injeninog materijala kombinacijom statistike metode uzorka smetodom intervjua ili upitnika (Mozer, 1962, prema iri, 2003)). U uem smislu, anketa jeprikupljanje podataka o stavovima i miljenjima na reprezentativnom uzorku ispitanika uz pomo

upitnika. Ili, to jepostupak kojim se prikupljaju i analiziraju izjave ljudi kako bismo dobili podatke onjihovim interesima, stavovima i miljenjima (misaonim injenicama).

Intervju je vrsta ankete u kojoj se pitanja postavljaju usmenim putem. Je li bolje ispitivanjeusmeno ili pismeno? To je ovisno o sadraju, dostupnosti ispitanika, pismenosti. Razlika intervjua odobinog razgovora je u tome to se on provodi: s ciljem i po odreenom planu (1), nema psiholokeravnopravnostianketara i ispitanika (2) te postoje psiholoke razlikeu doivljaju intervjua i razgovora(napetost, rezerviranost, sumnja i bojazan) (3). Kako se moe privoljeti ispitanik da sudjeluje u


30/101


intervjuu? Pozitivni motivatoriispitanika mogu biti: ugled institucije koja provodi istraivanje, znatieljaispitanika, uljudnost molbe za sudjelovanje, najava spremnosti davanja miljenja, materijalna stimulacijaza sudjelovanje, prethodna obavijest o istraivanju. Negativni motivatorise javljaju u situacijama kadispitanik: ne vidi cilj i svrhu istraivanja, boji se sudjelovati zbog posljedica te da ne ispadne neznalica,revoltiran je pitanjima, zasien i ometen u poslu. Intervju je zapravo neka vrsta razgovora, s razlikom u

injenici da se intervju vodi s odreenom svrhom i po odreenom planu istraivaa. U intervjuusugovornici nisu ravnopravni (zna se tko je voditelj, a tko ispitanik), a i psiholoka atmosfera kojarazlikuje intervju od razgovora jo je jedan element razlike (Vujevi, 1983).

Intervjui se razlikuju prema svrsi, dijele se na:novinski, sudski, policijski, istraivaki. Istraivakiintervju je specifinavrsta intervjua kojem je cilj prikupljanje podataka u svrhu znanstvenog ili strunogprouavanja neke pojave, procesa ili ponaanja. Po obliku, intervjui se dijele na nestrukturirani,polustrukturirani i strukturirani. Nestrukturirani (slobodni) intervju je onaj gdje intervjuer ima jasnodefiniran cilj, ali ga ostvaruje u slobodnom razgovoru, dok voditelj tijek intervjua prilagoavaispitaniku. Polustrukturirani intervju takoer se vodi bez strogo formuliranih pitanja, ali voditelj ipak

ima unaprijed predvien sadraj razgovora. Strukturirani (standardizirani) intervju je planiran, s tonoodreenom shemom od koje se ne odstupa, a svim se ispitanicima moraju postaviti ista pitanja. Ponainu primjene, ovisno o broju osoba koje sudjeluju u intervjuu, intervjui se dijele na individualni(personalni) intervju, koji je zapravo klasinog oblika, u etiri oka: koristi se za razne ciljeve, aposebno je prikladan za osjetljive teme. Grupni intervjuje postupak istodobnog razgovora o nekoj temi svie pojedinanih sugovornika, prikladna kada u istraivanju oekujemo iru raspravu i izraavanjestavova i miljenja (Vujevi, 1983).

Nedostaci intervjua kao metode su: dugotrajnost te relativno teko tumaenje skupa razliitihpodataka. Intervju licem u lice je skup i optereen teko kontrolabilnim faktorima socijalne interakcije.Telefonski intervju ima probleme selektivnog odabira i otpada ispitanika; kod nekih ljudi izazivasumnjiavost, to onda rezultira kratkim, neodreenim odgovorima. Ako je anketa predugaka iliako supitanja komplicirana, velika je stopa odustajanja ili nasuminog odgovaranja.Prednosti intervjuasu injenica da je on pogodan za dubinska istraivanja procesa, npr. sloenih odnosaljudi u nekoj tvrtki, na manjem broju ljudi (Vujevi, 1983).

Upitnikje zapravo anketa zadana pismenim putem. Skoro uvijek se primjenjuje anonimno, da biljudi odgovarali iskrenije, a manje dajui drutveno poeljne odgovore, a i da bi bili sigurni da se podacikoje su dali nee zloupotrijebiti. Anketa sadri najee jasna, kratka i nedvosmislena pitanja, a za

zakljuivanje je vano imati reprezentativni uzorak ispitanika (Cohen, Manion i Morrison, 2007).Anketa u uem smislukoristi se aku 90 % drutvenih istraivanja. U anketama, dui je put do

podataka nego kod promatranja, jer u ovakvom prikupljanju podataka sudjeluju: anketar, ispitanik,naruilac (koji nastoji rijeiti praktini problem) te istraiva (koji treba operacionalizirati predmetmjerenja) (Cohen, Manion i Morrison, 2007). Za sastavljanje ankete nunoje iskustvo: hoe li se dobitivaljane odgovore uvelike ovisi o inventivnosti, znanju i iskustvu istraivaa, ali postoje i pravila okojima treba voditi rauna pri sastavljanju anketnog upitnika.


31/101


Bitni momenti kod konstrukcije anketesu (Vujevi, 1983):odreivanje naela izrade upitnika, vrstapitanja i redoslijeda pitanja u upitniku, gdje treba imati na umu izbjegavanje pogreaka u anketnimpitanjima. Pitanja moraju biti jasna, nedvosmislena i bez dvostrukih negacija, npr. to odgovoriti napitanjeNisam nesklon/a puenju(jer je zbog osobina naeg jezika prilino nejasno to znae odgovori daili tono na takvo pitanje). Uizradi upitnikavano je imati na umu da je za dobro pripremljenu anketu

potrebno utvrditi njezin cilj (mora biti realan), dok opseg i oblik ankete mora biti u skladu spostavljenim ciljemistraivanja (Cohen, Manion i Morrison, 2007). Npr. ako ispitujemo profil publikenekih odreenih novina (tko ita neke specifine novine), treba nastojati obuhvatiti sve one osobine koje

bi mogle biti relevantne za itatelje tih konkretnih novina, po kojima se oni razlikuju od onih koji tenovine ne itaju.U tu svrhu obino nije dovoljno ispitati samo opa demografska obiljeja (spol, dob isl.) nego i interese, vrijednosti, navike, neke specifine stavove itd. Nadalje, vano je znati koliko jemogueznanje i iskustvo potencijalnih ispitanika u vezi s predmetom istraivanja, tj. kakve su stvarnemogunosti potencijalnih ispitanika da na postavljena pitanja odgovore. Ako pitamo neto to je izvanznanja, iskustva ili mogunosti procjene ispitanika (npr. Smatrate li da e hidroelektrana na rijeciOmbli ozbiljno ugroziti prirodnu ravnoteu okolia Dubrovnika ?), vjerojatno e se dogoditi da ili

odgovor neemo dobiti ili e dobiveni odgovor biti bezvrijedan (dobit e se pseudoodgovori). Takoer,formulacija (verbalizacija) pitanja mora biti korektna: vano je odvagnuti svaku rije, a osnovno jepravilo da pitanje ne smije biti sugestivno tj. ne smije nuditi odreenu mogunost koja ispitanika navodina odgovor (Cohen, Manion i Morrison, 2007). Za izbjegavanje svih vrsta pogreki, kod ankete je vanoprovesti pilot (preliminarno) istraivanje. Treba voditi rauna o razini pismenosti ispitanika (tj. orazumljivosti sadraja ankete), a svako pitanje mora biti nuno vezano uz hipotezu. Najeepogrekeanketnih pitanja se odnose na: rijei koje ispitanici ne razumiju (pogreka eksperta);nedovoljno saetiponueni odgovori; neukljuivanje svih mogunosti u ponuene odgovore; emocionalno obojene istereotipnerijei;sugestivna pitanja. Takoer, vaan je iredoslijed pitanjakoja se postavljaju (Cohen,Manion i Morrison, 2007).Trebavoditi rauna o logikom redoslijedupitanja (treba paziti da kontinuitetmisli bude sauvan), psiholokom redoslijedu(delikatna pitanja najbolje je postaviti na kraju, jer postojivelika vjerojatnost da ispitanik nee odgovoriti ni na sljedea pitanja) te mogunosti meusobnogutjecaja odgovora(prethodna pitanja mogu kontaminirati odgovore na sljedea, stvarajui kontekst kojimoe utjecati na odgovore). Delikatna pitanja nije poeljno staviti na poetku upitnika. Duinaanketnog upitnika(broj pitanja) iznimno je bitna, jer moe motivirati/ demotivirati ispitanika, a moeutjecati i navaljanost odgovora, osobito onih pri kraju (dugakog) anketnog upitnika (Cohen, Manion iMorrison, 2007). Vana je i tzv. upitnika dilemakoja se odnosi na pitanje je li bolje koristiti otvorena(nema ponuenih odgovora) ili zatvorena pitanja (u njima su ponueni odgovori). Naime, prednostijednog naina su nedostaci drugog i obratno. Otvorena pitanja trae napor od ispitanika, pa ispitanici

esto odustaju, dok su zatvorena pitanja ugodna ispitanicima, ali rijetko zahvate sve mogunosti(Vukosav i Zarevski, 2011).

Pilot-(pred)istraivanjemprije gotove ankete utvrujemo valjanost indikatora: koriste se otvorenapitanja zbog dobivanja manjeg broja sigurno bitnih zatvorenih pitanja i izrauje se konana verzijamjernog instrumenta kojim emo istraivati finalni uzorak ispitanika. Kod gotove ankete pilotistraivanjem provjeravamo ispravnost zamiljene strategije dolaska do ispitanika, osiguranja uvjetaanketiranja, motivacije ispitanika, ispitujemo koliko oni razumijevaju upute za ispunjavanje ankete,


32/101


trajanje ispunjavanja ankete, broj anketara, cijenu terenskog dijela istraivanja (Cohen, Manion iMorrison, 2007).

Glavne su prednosti anketeto ona daje podatke o doivljaju pojedinca (1), a ne samo o izvanavidljivom ponaanju. Nadalje, anketom moemo doznati kako pojedinac vidi prolost, sadanjost ibudunost (2). Moda najvanija prednost ankete je injenica da njome moe u vrlo kratko vrijeme

prikupiti puno podataka o puno entiteta (3). Meu loim stranamaankete istiu sespoznajne, tj. kolikonam anketa zaista moe pomoi da vjerodostojno saznamo neto o ispitanicima. Ponajprije, strunostispitanika (1) je uvijek upitna: koliko pojedinac uistinu poznaje sebe ili predmet (objekt) u odnosu nakojeg se izjanjava (primjerice, to pojedinac zna o kurikulumu zdravstvenog odgoja u kolama, a da biga mogao vrednovati). Psiholoke barijere (2) proizlaze iz tekoe da se upitnik moe prilagoditi svimispitanicima. Konano, drutvene se barijere odnose na tenju davanja osobno ili drutveno poeljnihodgovora (3): pojedinci, usprkos garantiranoj anonimnosti istraivanja, nerijetko sumnjaju unepristranost znanstvenika pa daju drutveno poeljne odgovore. Pogreke prognoze anketama esto suvezane uz pogreku uzorka koji nema dovoljnu reprezentativnost. Takve su primjerice telefonskeankete: nekadje posjedovanje telefona bio luksuz, a u moderno je vrijeme uzorak pristran u smislu da e

malo ljudi u brzom ritmu ivota htjeti pristati na anketiranje, ak i kratkotrajno (Milas, 2005).

5.5. TESTOVI

Test je standardizirani postupak kojim se izaziva odreena aktivnost, a zatim se uinak u tojaktivnosti mjeri i vrednuje usporedbom s rezultatima koje postiu drugi ispitanici u istoj situaciji(Cohen, Manion i Morrison, 2007). Testovima je namjena provjera sposobnosti i znanja, dok upitnicilinosti imajunamjenu provjere osobina linosti, tj. specifinih informacija koje zanimaju istraivae.Upitnike u ovom kontekstu treba razlikovati od anketnih upitnika. Upitnici linosti moraju imatiprethodno opisane metrijske karakteristike (valjanost, pouzdanost, objektivnost, osjetljivost), a anketniupitnici ne. Razlikuju se testovi sposobnosti (npr. inteligencije, motorikih sposobnosti i sl.) i testoviznanja (npr. znanje o protupoarnim mjerama, vjetine koritenja raunala u svrhu administrativnihposlova) te inventare linosti, koji slue procjeni osobina linosti poput ekstraverzije, neuroticizma,psihoticizma, sklonosti riskiranju i ovisnostima i sl.

/Nedostatak testa/ upitnika je relativno kompleksan proces konstrukcije ovog mjernoginstrumenta, koji dobro treba pokrivati predmet mjerenja (pitanje valjanosti).Prednosti testasu svakakonjegova standardiziranost (zbog koje se moe znati toan poloaj rezultata pojedinca u nekoj populaciji,kao to je to u testovima inteligencije na osnovi IQ jedinica ili pak na temelju mjerenja krvnog tlaka

tlakomjerom). Takoer, test ima nuno dobre metrijske karakteristike pa se sa sigurnou moe znati toon mjeri, kolika mu je pogreka mjerenja itd. (iri, 2003).

5.6. EKSPERIMENT

Eksperiment je vrhunac znanstvene spoznaje, postupak u kojem se u kontroliranim uvjetimanamjerno izaziva neka pojava radi opaanja i mjerenja. Glavna jeprednost eksperimenta kao metode


33/101


mogunost kontroleuvjeta i promjenau varijablama, a smatraju se najjaim znanstvenim "orujem" zaotkrivanje uzrono-posljedinih odnosa. Eksperimentator unaprijed zna to se i kada mijenja, pa jespreman za reakciju, pa je i njegovo opaanje i biljeenje podataka biti preciznije i uinkovitije. Ontakoer moe birati zavisne i nezavisne varijable. Bitna je prednost ponovljivost, eksperimentomoguava naknadno izazivanje i ponavljanje jednakih uvjeta za potpuno jednak budui eksperiment, pa

se i kasnije moe potvrditi ili revidirati hipoteze (Vujevi, 1983). Za usporedbu, prirodno opaanje jeuvijek jedinstveno: mogu se ponoviti slini dogaaji, ali nikad posve isti.Meutim, metoda eksperimenta ima izvjesne nedostatke. Primjerice, ekoloka valjanost eksperimentaje uvijek upitna, jer je on redovno umjetna situacija, pa je upitno koliko su rezultati iz takvog okrujaprimjenjivi na stvarni ivot. Dodatno je ogranienje etika, tj. postoje podruja i discipline u kojima jeneetiki mijenjati situaciju da bi se vidjele popratne promjene (npr. izazvati bolest ili rat da bi se vidjelonjihove efekte na ljude).

Eksperimentalni nacrtje plan provoenja eksperimenta. Obuhvaa niz meusobno zavisnihoperacija: operacionalizaciju nezavisne i zavisne varijable, odabiranje ispitanika i pridjeljivanje

ispitanika razliitim eksperimentalnim situacijama, utvrivanje naina kontrole u eksperimentu, samoizvoenje eksperimenta te manipuliranje nezavisnom varijablom, nain registriranja zavisne varijable iutvrivanje statistike obrade rezultata. Kontrolu u eksperimentuine postupci kojima se detektira azatim eliminira ili/i stabilizira utjecaj relevantnih (bitnih) imbenika u eksperimentu (svih bitnihfaktora koji osim nezavisne varijable mogu utjecati na zavisnu varijablu) (Milas, 2005). Relevantniimbenici uzrokuju pogreku u mjerenju (prikrivaju stvarni odnos zavisne i nezavisne varijable) ipogreka moe biti:

1. sistematska - uvjetovana sistematskim faktorom, pa uvijek djeluje u istome smjeru (npr. pukakoja uvijek zanosi u istome smjeru, umor uvijek utjee na loije rezultate). Efekti ovakve pogreke sezbrajaju, pa njihova prisutnost ne doprinosi tonosti rezultata. Meutim, upravo zbog sistematinosti,moe ih se dosta uspjeno eliminirati: Znamo li rezultate sistematske pogreke moemo pokuatikompenzaciju (npr. puka koja zanosi u lijevo kompenzira se gaanjem u desno za iznos pogreke ilioduzimanje pogreke od rezultata).

2. nesistematska (sluajna) uvjetovana djelovanjem sluajnih nesistematskih faktora, kojidjeluju u razliitim smjerovima, pa se na koncu njihovi rezultati ponitavaju. Pogreka se minimaliziraraunanjem srednje vrijednosti. Primjena ove pojave vidljiva je u zahtjevu za posjedovanjem nekolikoocjenjivaa svatko od njih je na vlastiti nain pristran, ali prosjena ocjena je najblia stvarnojvrijednosti (iri, 2003).

Na primjeru ispitivanja nekog novog lijeka, ako ne bismo imali kontrolnu skupinu, ne bi se moglopripisati promjene u zdravlju pacijenata iskljuivo primjeni lijeka, ve bi se naknadno moralo naiobjanjenja promjena u zdravstvenom stanju. Kontrolna skupina u tom sluaju bi pila placebo (zamjenuza lijek, ali bez ikakvog farmakolokog (kontrolirani relevantni faktor) efekta na njihovo zdravlje.Pacijenti iz obje skupine morali bi biti jednakog stupnja oboljenja, izloeni jednakim tretmanima(izjednaavanje po svim relevantnim faktorima izuzev mjerenog, uzimanja lijeka). Tek tada imamopravo vjerovati da rezultati zbilja odraavaju efekte lijeka.


34/101


Jedan nain kako moemo provesti kontrolu u eksperimentu je uvoenje kontrolne ieksperimentalne skupine. Kontrolnu skupinu ine ispitanici na koje nije primijenjena nezavisnavarijabla. Oni ine osnovicu na temelju koje imamo pravo govoriti o veliini utjecaja nezavisnevarijable. Kontrolna skupina po sastavu ispitanika i po tretmanu u eksperimentu treba biti u potpunostiizjednaena s eksperimentalnom skupinom, a jedina razlika je u odsutnosti nezavisne varijable kod

kontrolne skupine (eksperimentalni nacrt). Eksperimentalna skupinaje ona na koju se primjenjujenezavisna varijabla, te se mjere efekti njene primjene. Statistikomse analizom vri ispitivanje razlike uuinku izmeu ove dvije skupine (iri, 2003).

5.7. OSTALE METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

5.7.1. STUDIJA SLUAJA

Studija (prouavanje) sluajaje dubinsko prouavanje pojedinca i njegovog sluaja. To je analiza

osoba, dogaaja, odluka, razdoblja, projekata, politika, institucija ili drugih sustava koji su prouavaniholistiki (u cjelini) upotrebom jedne ili vie metoda (Thomas, 2011). Sluaj koji je subjekt prouavanjaje pokazatelj klase fenomena koji omoguuju analitiki okvir (objekt) unutar kojeg se studija provodi ikoji sluaj rasvjetljuje i objanjava. Primjerice, prikaz bolesnika oboljelog od neke bolesti trebao uodreenim aspektima biti pokazatelj odreenih obiljeja svih oboljelih od iste bolesti . Thomas (2011)naglaava da studija sluaja ima dva elementa: praktini historijski entitet (subjektstudije) te analitikiili teorijski okvir (objekt studije). Thomasu razlikuje tri glavne odrednice izbora subjekta.Sluaj blizakistraivau(local knowledge case) ima prednost da je istraivau intimno poznat i daje ansu za dobruinformiranost. Kljuni sluaj (key case) je onaj koji pokazuje imanentnu interesantnost sluaja, kao ikapacitet da ocrta i objasni objekt studije. Odstupajui sluaj(outlier case) pokazuje razliitost u odnosuna kljune sluajeve, te ograniava generalizacijsku logiku spoznaja nastalih na temelju sluaja(Thomas, 2011). Milas (2005) razlikuje dvije analitike strategije: analizu unutar sluaja te analizu meusluajevima.

Studija sluaja je est postupak u medicini, ali i u primijenjenim granama psihologije (Petz, 1992).U istraivanjima se studija sluaja koristi kada laboratorijsko istraivanje nije mogue ili nije praktino.U studiji sluaja se detaljno opisuje povijest klijenta (ili sudionika istraivanja) u vezi s predmetomistraivanja, s ciljem dobivanja cjelovitog uvida u tok i razvoj reakcija klijenta (ili sudionika) povezanihs tim problemom (Thomas, 2011). Jedan od formata studije sluaja moe sadravati ove dijelove (Uputeza pisanje prikaza sluaja, 2013):

1. Osobna anamnezaU prvom dijelu prikaza navodi se obiteljska situacija i anamneza klijenta: navodi se dob, spol,kolovanje, zaposlenje, zdravstveni status, zdravstvenu povijest obitelji, obiteljske i drutvene odnose,povijest zlouporabe droga i alkohola (ukoliko postoji), ivotne potekoe i probleme, ivotne ciljeve,vjetine suoavanja s problemima te slabosti klijenta. Pri opisu koristiti vlastito ime osobe iji se sluajprikazuje (a ne nazive klijent ili pacijent).

2. Opis problema zbog kojeg klijent dolazi


35/101


Navodi se problem ili simptome koji klijent opisuje: sve fizike, emocionalne ili osjetne probleme, temisli, osjeaje i opaanja klijenta povezana sa simptomima. Za svaki simptom pokuati zabiljeiti trivana podatka: otkad traje (to je ponekad teko precizno utvrditi), kako su se tegobe mijenjale i kakavje odnos klijenta prema tom simptomu (pridaje li mu puno/malo panje, misli li da je privremen ilitrajan, popravlja li se ili pogorava, itd.). Nadalje, navode se i svi simptomi (neobinosti) koje

primjeuje ili navodi lijenik/psiholog, a ako je za klijenta pr

Documents

knjiga-gotova-osnove