Ključni podaci o poučavanju jezika u školama u Europi 2012

Ključni podaci o poučavanju jezika u školama u Europi 2012

Kl jučni podaci o poučavanju jezika u školama u Europi

izdanje 2012

EURYDICE

Ovaj dokument objavila je Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu (EACEA P9 Eurydice i Policy Support). Dostupan je na engleskom jeziku (Key Data on Teaching Languages at School in Europe – 2012), francuskom (Chiffres clés de l’enseignement des langues à l’école en Europe – 2012) i njemačkom jeziku (Schlüsselzahlen zum Sprachenlernen an den Schulen in Europa – 2012). ISBN 978-92-9201-500-8 doi:10.2797/43327 Ovaj dokument dostupan je i na Internetu (http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice). Tekst dovršen u srpnju 2012. © Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu, 2012. godine Sadržaj ove publikacije moguće je djelomično reproducirati, osim u komercijalne svrhe, uz uvjet da je korišteni sadržaj popraćen referencom na „Mrežu Eurydice“ te datumom objave dokumenta. Zahtjevi za odobrenjem reprodukcije cijelog dokumenta moraju biti upućeni EACEA-i P9 Eurydice i Policy Support. Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu P9 Eurydice i Policy Support Avenue du Bourget 1 (BOU2) B-1140 Bruxelles Tel. +32 2 299 50 58 Fax +32 2 292 19 71 E-pošta: [email protected] Mrežne stranice: http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice

http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice

3

P R E D G O V O R

Jezična i kulturna raznolikost Europske unije jedna je od njezinih najvećih vrijednosti, ali i jedan od glavnih izazova. Tijekom posljednjeg desetljeća europska politika mnogojezičnosti vodi se ciljevima koje je 2002. godine donijelo Vijeće iz Barcelone, pozivajući na unaprjeđenje ovladavanja osnovnim vještinama, osobito poučavanjem najmanje dva strana jezika od vrlo rane dobi. Na spomenutu politiku utjecalo je i priopćenje Komisije „Mnogojezičnost: vrijednost za Europu i zajednička obveza“ (2008. g.) te Odluka Vijeća o Europskoj strategiji mnogojezičnosti (2008. g.). Ovi strateški dokumenti uspostavili su jezičnu politiku kao sveobuhvatnu temu koja pridonosi drugim politikama EU-a.

Unaprjeđenje kvalitete i učinkovitosti učenja jezika postalo je jedan od ključnih ciljeva Strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i usavršavanja (“ET 2020”). Okvir naglašava da je neophodno osposobiti građane za komunikaciju na dva jezika uz materinski jezik, kao i potrebu za promicanjem poučavanja jezika i omogućavanja migrantima učenja jezika zemlje domaćina. Učenje jezika zauzelo je značajno mjesto u vodećim inicijativama integriranim u sveobuhvatnu strategiju Europske unije, „Europa 2020“, koja promiče pametan, održiv i uključiv rast. Jezične vještine kao sredstvo poticanja prekogranične mobilnosti građanina EU-a imaju ključnu ulogu u inicijativi Mladi u pokretu i Programu za nove vještine i nove poslove.

Kako bi se osigurala daljnja potpora učenju jezika diljem Europe, Europsko je vijeće na sastanku u Barceloni pozvalo na uvođenje pokazatelja jezičnih kompetencija. Godine 2009. uslijedio prijedlog o uspostavi mjerila u ovome području. Postupak definiranja mjerila olakšalo je provedbu velikog istraživanja (Europsko istraživanje jezičnih kompetencija). Istraživanjem se mjerila uspješnost učenika u stranim jezicima u posljednjoj fazi nižeg sekundarnog obrazovanja te su rezultati istraživanja, objavljeni u lipnju 2012. g., dali, po prvi put, realan uvid u razine jezičnih vještina učenika u Europi.

U kontekstu ove politike, sa zadovoljstvom predstavljamo treće izdanje zajedničkog izvješća Eurydicea i Eurostata, Ključni podaci o poučavanju jezika u školama u Europi, koje pruža opsežan pregled sustava poučavanja jezika u 32 europske zemlje. U izvješću se ispituju razni vidovi učenja stranog jezika, a posebice njegovih organizacijskih značajki, razine sudjelovanja i inicijalnog obrazovanja i trajnog usavršavanja nastavnika stranih jezika. Usto, ovo izvješće obuhvaća metodu integriranog učenja jezika i nastavnog sadržaja (metoda CLIL), koja se odnosi na poučavanje ne-jezičnih predmeta na stranim jezicima. Zbirno gledano, publikacija daje ogovore na niz pitanja koja su u središtu europske suradnje u području obrazovanja i usavršavanja.

Ključni podaci o poučavanju jezika u školama u Europi – 2012

4

Vjerujemo da sadržaj ove publikacije nudi izvoran i poučan uvid u poučavanje jezika te će biti ključan u tumačenju rezultata Europskog istraživanja jezičnih kompetencija. Publikaciju Ključni podaci o poučavanju jezika u školama u Europi preporučamo svim stručnjacima i donositeljima politika u ovome području. Vjerujemo da će ona također biti od velike koristi osobama odgovornim za osmišljavanje i provedbu strategija poučavanja jezika u školama diljem Europe.

Androulla Vassiliou

Povjerenica za obrazovanje, kulturu,

mnogojezičnost i mlade

Algirdas Šemeta

Povjerenik za poreznu politiku, carinu,

borbu protiv pronevjere, reviziju i statistiku

5

S A D R Ž A J

PREDGOVOR 3

SADRŽAJ 5

UVOD 7

KLJUČNE SPOZNAJE 9

OZNAKE, SKRAĆENICE I AKRONIMI 15

KONTEKST 17

ORGANIZACIJA 25

ODJELJAK I – NASTAVA STRANOG JEZIKA U PREDPRIMARNOM, PRIMARNOM I SEKUNDARNOM OBRAZOVANJU: BROJ PONUĐENIH JEZIKA 25

ODJELJAK II –NASTAVA STRANOG JEZIKA U PRIMARNOM I SEKUNDARNOM OBRAZOVANJU U KONTEKSTU CLIL-A 39

ODJELJAK III – IZBOR JEZIKA KOJI SE NUDE U PRIMARNOM I SEKUNDARNOM OBRAZOVANJU 45

UKLJUČENOST 55

NASTAVNICI 85

NASTAVNI PROCES 103

ODJELJAK I – MOTIVACIJA UČENIKA I NASTAVNI PRISTUPI 103 ODJELJAK II – BROJ SATI NASTAVE I VELIČINA RAZREDNIH ODJELJENJA 111 ODJELJAK III – OČEKIVANI ISHODI UČENJA I IZDAVANJE SVJEDOŽBI 127

POJMOVNIK, STATISTIČKE BAZE PODATAKA I LITERATURA 136

PRILOZI 145

POPIS SLIKA 161

ZAHVALE 165

7

U V O D

Treće izdanje Ključnih podataka o poučavanju jezika u školama u Europi sadrži 61 pokazatelj u pet poglavlja nazvanih Kontekst, Organizacija, Uključenost, Nastavnici i Proces poučavanja. Izvješće zajednički objavljuju Eurydice i Eurostat, uz blisku suradnju s Europskom komisijom. Ono je dio serije izvješća Ključni podaci, čiji je cilj objediniti statističke podatke i kvalitativne informacije o europskim obrazovnim sustavima.

Publikacija obuhvaća pokazatelje temeljene na podacima iz nekoliko različitih izvora: Eurydice, Eurostat, Europsko istraživanje jezičnih kompetencija i OECD-ovo međunarodno ispitivanje PISA. Publikacija uključuje i pokazatelj temeljen na podacima iz programa Comenius, koje je sastavni dio Programa cjeloživotnog učenja EU-a (LLP). Pokazatelji iz različitih izvora često se dovode u odnos kako bi dali zanimljiv uvid u poučavanje jezika.

Informacije Eurydicea preuzete su iz službenih izvora te je referentna godina 2010./11. g. Pokazatelji Eurydicea uglavnom obuhvaćaju primarno i sekundarno obrazovanje (razine ISCED 1, 2 i 3), iako se neki odnose na predprimarno obrazovanje (razinu ISCED 0) (1). Ovi pokazatelji daju uvid u politike i preporuke na snazi u europskim zemljama koje se odnose na poučavanje stranih jezika. Pokazatelji obuhvaćaju organizacijske aspekte, kao što su broj jezika koji se poučavaju, raspon godina uključenih učenika i nastavne pristupe koji se koriste, uključujući integrirano učenje jezika i nastavnog sadržaja (CLIL). Nadalje, ovi pokazatelji prikazuju količinu nastavnog vremena za ovo područje i razinu uspjeha koja se od učenika očekuje. Obrađuje se i inicijalno obrazovanje i trajno stručno usavršavanje nastavnika (2) stranog jezika, što je ključno za učenje jezika. Dok podaci Eurydicea obuhvaćaju sve zemlje Europske unije i zemlje Europskog ekonomskog prostora (EEA), Hrvatsku i Tursku, obuhvat je pokazatelja koji se temelje na drugim izvorima katkad ograničen.

Statistički podaci Eurostata, koji se odnose na referentnu godinu 2009./10., pružaju informacije o stopama uključenosti učenika u primarnom i sekundarnom obrazovanju u učenje stranog jezika (razine ISCED 1, 2 i 3). Ovi podaci odnose se na opće kao i pred-strukovno i strukovno obrazovanje, dok podaci Eurydicea obuhvaćaju samo opće obrazovanje. Valja spomenuti i da podaci Eurostata i Eurydicea obuhvaćaju samo javni sektor i subvencionirane privatne škole.

Podaci iz kontekstualnog upitnika Europskog istraživanje jezičnih kompetencija (ESLC) iz 2011. godine uglavnom se koriste kao dopuna pokazateljima Eurydicea. Od 16 zemalja ili zajednica zemalja koje su sudjelovale u ispitivanju, izvješće predstavlja podatke za njih 15. Ovi podaci daju informacije o stvarnoj praksi poučavanja stranog jezika, uključujući informacije o motivaciji učenika za učenje jezika, stupnju njihove izloženosti jezicima u svakodnevnom životu te informacije o obrazovanju i usavršavanju nastavnika stranih jezika.

(1) (nap. p.) Prema Nacionalnoj standardnoj klasifikaciji obrazovanja Republike Hrvatske (NSKO) razina NSKO 0 –

predškolsko obrazovanje odgovora razini ISCED 0 – predprimarno obrazovanje; razina NSKO 1 – niži razredi osnovne škole odgovora razini ISCED 1 – primarno obrazovanje; razina NSKO 2 – viši razredi osnovne škole odgovora razini ISCED 2 – niže sekundarno obrazovanje; razina NSKO 3 – srednje obrazovanje, odgovora razini ISCED 3 – više sekundarno obrazovanje; razina NSKO 4 – programi obrazovanja nakon srednjeg, koji nisu ni više ni visoko obrazovanje, odgovora razini ISCED 4 – postsekundarno netercijarno obrazovanje; razina NSKO 5 – više i visoko dodiplomsko i poslijediplomsko obrazovanje, odgovora ISCED razini 5 tercijarno obrazovanje. Državni zavod za statistiku, Metodologija nacionalne standardne klasifikacije obrazovanja, Narodne novine 105/01. Budući da je u ovoj studiji riječ i o obrazovnim sustavima drugih zemalja koristit će se ISCED klasifikacija.

(2) (nap. p.) Za potrebe ovog izvješća riječ “nastavnik”, kada se upotrebljava samostalno, obuhvaća sve obrazovne djelatnike u neposrednom radu s djecom i mladima u sustavu formalnog obrazovanja u predprimarnom, primarnom i sekundarnom obrazovanju, dakle, odgojitelje u predškolskom obrazovanju, učitelje u osnovnoškolskom obrazovanju te nastavnike u srednjoškolskom obrazovanju.

Ključni podaci o učenju jezika u školama u Europi – 2012

8

Nekoliko je pokazatelja izvedeno uz pomoć baze kontekstualnog upitnika za međunarodno ispitivanje PISA 2009 (OECD). Oni služe kao sredstvo razumijevanja mnogojezičnosti kakva zapravo jest u školama u Europi, pružajući informacije o udjelu učenika koji kod kuće govore jezikom koji je različit od jezika nastave.

Ova publikacija sadrži nekoliko vremenskih serija. Vremenske su serije preuzete iz izvora Eurydicea i Eurostata te osobito korisne u uočavanju trendova u poučavanju jezika posljednjih godina i desetljeća. Primjerice, na temelju njih može se utvrditi u kojoj se mjeri stani jezici poučavaju u sve ranijoj dobi u primarnom obrazovanju te povećava li se ili smanjuje postotak učenika koji uče određene strane jezike. Ključne spoznaje do kojih se došlo u izvješću sažete su u zasebnom dijelu na početku publikacije. Oznake, skraćenice i akronimi koji se koriste navedeni su na početku dok se pojmovnik, statističke baze podataka i literatura nalaze pri kraju dokumenta. Nakon njih slijede prilozi koji sadrže kratke opise vezane uz poučavanje stranog jezika u pojedinoj zemlji, kao i informacije o provođenju integriranog učenja jezika i nastavnog sadržaja (CLIL).

Ova inačica Ključnih podataka o učenju jezika u školama u Europi dostupna je u elektronskom obliku na mrežnim stranicama Eurydicea (http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice/) i Eurostata (http://epp.eurostat.ec.europa.eu/).

Svi oni koji su pridonijeli na bilo koji način ovome zajedničkom radu navedeni su na kraju izvješća.

http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice/

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/

9

K L J U Č N E S P O Z N A J E

Pokazatelji u ovome izdanju Ključnih podataka o poučavanju jezika u školama u Europi obuhvaćaju niz pitanja u središtu današnjih razmišljanja i rasprava o poučavanje stranog jezika u Europi.

Spomenuti se pokazatelji bave stupnjem lingvističke različitosti u europskim školama i potrebom osiguravanja primjerenih mjera pomoći učenicima koji jezik nastave uče kao strani jezik. Također se raspravlja o pitanjima kao što je rano poučavanje stranih jezika u primarnom obrazovanju i izazov koji to predstavlja za nastavnike i za raspodjelu raspoloživog nastavnog vremena u svim kurikulumskim predmetima. U sekundarnom obrazovanju istaknut je razmjerno nizak postotak učenika koji uče jezike u strukovnom i predstrukovnom obrazovanju u odnosu na učenike u općem obrazovanju, kao i razmjerno ograničen raspon stranih jezika koji se uče u školi, što predstavlja važna pitanja u mnogojezičnoj Europi u okviru rastuće globalizacije ekonomije.

Kako bi bili učinkovito, poučavanje stranog jezika treba kvalificirane nastavnike jezika. No, ravnateljima u nekim zemljama teško je naći takve nastavnike pri popunjavanju slobodnih radnih mjesta ili traženju zamjena. Osim relevantnih kvalifikacija, nastavnici stranih jezika trebaju dovoljno primjerenih nastavnih sredstava kao i jasne smjernice za poučavanje. No, i ako se ispune ovi uvjeti, provođenje službenih preporuka i dalje može predstavljati izazov u nekim zemljama.

Konačno, kako istraživanja pokazuju, motivacija je ključni čimbenik uspješnog učenja, a velika izloženost stranim jezicima olakšava stjecanje jezičnih vještina. Stvaranje prilika za unaprjeđenje motivacije učenika i osiguravanje većeg stupnja izloženosti ciljanim jezicima nekim školama u određenim zemljama može predstavljati problem, ali projekti prekogranične suradnje, kao i razmjene učenika i nastavnika, prakse su koje sigurno mogu biti od pomoći i koje treba dalje razvijati u Europi.

Ovi su pokazatelji temeljeni na podacima iz nekoliko zasebnih izvora: Eurydice, Eurostat, Europsko istraživanje jezičnih kompetencija 2011 (ESLC), OECD-ovo međunarodno ispitivanje PISA 2009 i Program cjeloživotnog učenja EU-a (LLP). Vremenske serije korisne su za utvrđivanje trendova u poučavanju jezika posljednjih godina i desetljeća.

JEZIČNA RAZLIČITOST UČENIKA U ŠKOLAMA

• U Europi u prosjeku 92,9% 15-godišnjih učenika jezik nastave govori kod kuće (vidi sliku A2). U velikoj većini zemalja tek nekoliko škola prima veliki broj učenika koji ne govore jezik nastave kod kuće. Izuzeci su uglavnom zabilježeni u Belgiji (Francuska i Njemačka zajednica), Španjolskoj, Lihtenštajnu, i osobito Luksemburgu, u kojem je luksemburški materinski jezik većine učenika dok je jezik nastave francuski ili njemački (vidi sliku A3).

• Udio 15-godišnjih učenika čiji su roditelji rođeni u inozemstvu značajno se razlikuje od zemlje do zemlje: najveći broj zabilježen je u Luksemburgu (40,2%), a najniži u Poljskoj, gdje nije zabilježen nijedan takav učenik. U većini zemalja polovica učenika govori jezik nastave kod kuće (vidi sliku A4).

• Pomoć u učenju jezika nastave postoji u svim zemljama osim Turske. Dva su glavna modela: učenici su uključeni u razred s učenicima iste dobne skupine (ili u nekim slučajevima u niži razred) i dobivaju stručnu pomoć ili su u zasebnim odjeljenjima određeno vrijeme i dobivaju pomoć sukladno potrebama. U većem dijelu Europe oba modela postoje, no u značajnom broju zemalja jedini oblik dostupne pomoći jest kroz izravnu integraciju (vidi sliku E6).


10

MJESTO STRANIH JEZIKA U KURIKULUMU

• U Europi učenici uglavnom počinju učiti strani jezik u dobi od 6 do 9 godina. U Belgiji (Njemačka zajednica) učenici počinju učiti strani jezik u predprimarnom obrazovanju od treće godine života (vidi sliku B1). Tendencija učenja jezika u ranijoj dobi nego što je to prije bio slučaj prisutna je u mnogim zemljama (vidi sliku B2) koje su provele reforme ili pilot-projekte kojima uvode učenje stranih jezika (vidi sliku B8). Od 2004./05. g. do 2009./10. g., postotak učenika u primarnom obrazovanju koji ne uče strani jezik pao je s 32,5% na 21,8% (vidi sliku C2).

• Iako strani jezici sve češće postaju dio skupine obveznih predmeta u kurikulumu primarnog obrazovanja, vrijeme određeno za učenje stranih jezika izraženo kao udio ukupnog nastavnog vremena uglavnom ne prelazi 10% u zemljama u kojima se broj sati za određeni predmet određuje na središnjoj razini (vidi sliku E11). U dvanaest je zemalja ovaj postotak čak i niži i iznosi manje od 5%. Međutim, Belgija (Njemačka zajednica) (14,3%), Luksemburg (40,5%), Malta (15,2%) i Hrvatska (11,15%) odstupaju od ovog općeg trenda.

• U većini europskih zemalja učenje dvaju stranih jezika tijekom najmanje jedne godine obveznog obrazovanja obveza je svih učenika (vidi sliku B7). Ovo obvezno učenje u većini zemalja počinje u dobi od 10 do 15 godina (vidi sliku B1). Očekivano, u slučajevima kad se drugi strani jezik uvodi kasnije, učenici do kraja obveznog obrazovanja imaju manje nastave iz tog predmeta nego iz prvog jezika (vidi sliku E10).

• U većini zemalja kurikulum postaje razlikovni u sekundarnom obrazovanju. Učenici mogu birati između više mogućnosti ili izabrati obrazovni putove koji nude različite mogućnosti za učenje stranog jezika (vidi sliku B4 i B5). U Luksemburgu, Islandu i Lihtenštajnu učenici koji odabiru određene obrazovne putove moraju učiti i do četiri jezika, što je najveći broj jezika koji se u Europi može vidjeti.

• U prosjeku, školske godine 2009./10. 60,8% učenika u sekundarnom obrazovanju u Europi učilo je dva ili više jezika (vidi sliku C5). To je povećanje od 14,1% u usporedbi s 2004./05. godinom (vidi sliku C7a).

• U višem sekundarnom obrazovanju u većini zemalja postoji značajna razlika u postotku učenika koji uče dva ili više stranih jezika u općem obrazovanju (59,4%) i u predstrukovnom i strukovnom obrazovanju (39,4%) (vidi sliku C5b i c).

• U svim zemljama, osim Danske, Grčke, Islanda i Turske, neke škole učenicima daju mogućnost učenja nejezičnih predmeta na dva različita jezika (učenje metodom CLIL) (vidi sliku B9). Primjerice, nejezični predmeti mogu se poučavati na nacionalnom jeziku i stranom jeziku ili se mogu poučavati na nacionalnom jeziku i jeziku regije/manjine. Međutim, malo je škola koje nude ovu vrstu obrazovanja (vidi prilog 2), osim u Belgiji (Njemačkoj zajednici), Luksemburgu i Malti gdje sve škole provode metodu CLIL. To dijelom objašnjava zašto je samo desetak zemalja ili regija izdalo posebne smjernice o kvalifikacijama koje nastavnici moraju imati ako žele raditi u školama koje provode CLIL (vidi sliku D8).

K l j u č n e s p o z n a j e

11

IZBOR JEZIKA KOJI SE NUDE I POUČAVAJU

• Engleski je obvezni jezik u 14 zemalja ili regija unutar zemalja (vidi sliku B13). U gotovo svim zemljama na svim obrazovnim razinama to je jezik koji se najčešće poučava. Trendovi od 2004/05. godine pokazuju povećanje postotka učenika koji uče engleski jezik na svim obrazovnim razinama, a osobito na primarnoj razini (vidi slike C4 i C10). Godine 2009./10. u prosjeku 73% učenika u primarnom obrazovanju u EU-u učilo je engleski jezik (vidi sliku C3). U nižem sekundarnom i općem višem sekundarnom obrazovanju taj postotak iznosio je 74,9% (vidi sliku C9).

• U većini zemalja drugi strani jezik koji se najčešće poučava obično je njemački ili francuski jezik. Njemački je osobito popularan u nekoliko zemalja središnje i istočne Europe, dok se francuski jezik poučava u zemljama sjeverne Europe. Španjolski je na trećem ili četvrtom mjestu kad je riječ o jezicima koji se najviše poučavaju u velikom broju zemalja, osobito na razini sekundarnog obrazovanja. Isto vrijedi i za talijanski jezik, ali za manji broj zemalja. Ruski je drugi jezik koji se najčešće poučava u Latviji i Litvi, u kojima žive velike zajednice ruskih govornika, te u Bugarskoj u nižem sekundarnom obrazovanju (vidi sliku C8).

• Godine 2009./10. postotak učenika koji uče druge jezike osim engleskog, francuskog, španjolskog, njemačkog ili ruskog iznosio je manje od 5% u većini zemalja, a u značajnom broju zemalja taj je broj bio manji od 1% (vidi sliku C11). Zemlje koje imaju najveći postotak učenika koji uče jezik koji nije jedan od glavnih pet bile su one u kojima su alternativni jezici obvezni jezici. Isti obuhvaćaju švedski ili finski u Finskoj te danski u Islandu (vidi sliku B13)

• Podaci Europske komisije (2009. g.) pokazuju da stipendije u sklopu programa Comenius pokazuju sličan obrazac kad je riječ o popularnosti jezika: najviše se dodjeljuju za kolegije na engleskom jeziku (76,4%), zatim francuskom (11,3%), njemačkom i španjolskom (oba oko 5%) (vidi sliku D11).

• Prema službenim smjernicama, jezici regija i manjina mogu se učiti u značajnom broju zemalja (vidi sliku B15), čak i u onima u kojima takvi jezici nemaju službeni status kao što je slučaj u Francuskoj (vidi sliku A1). Nekoliko jezika regija i manjina koriste se i kao jezici nastave uz službeni jezik u oko 20 zemalja (vidi prilog 2). Latinski i starogrčki jezik nude se u kurikulumu općeg višeg sekundarnog obrazovanja u otprilike polovici europskih zemalja (vidi sliku B16).


12

SMJERNICE ZA POUČAVANJE I PRAKSA VEZANA UZ STRANE JEZIKE

• U kurikulumima dvanaest zemalja ili regija unutar zemalja nastavnicima se preporučuje stavljanje naglaska na usmene vještine (tj. vještine slušanja i govorenja) na početku poučavanja stranog jezika mlađim učenicima. No, na kraju obveznog obrazovanja sve četiri komunikacijske vještine imaju jednaku važnost u gotovo svim kurikulumima (vidi sliku E14).

• U većini europskih zemalja službenim se smjernicama za poučavanje jezika postavljaju minimalne razine postignuća za prvi i drugi strani jezik. Ove razine usklađene su sa šest razina uspjeha definiranih Zajedničkim europskim referentnim okvirom koje je objavilo Vijeće Europe 2001. godine (vidi sliku E15). Na kraju obveznog obrazovanja službene smjernice većine zemalja utvrđuju minimalne razine između razina A2 i B1 za prvi jezik i između A1 i B1 za drugi jezik (vidi sliku E16).

• Državna tijela u većini zemalja propisuju norme vezane uz maksimalne veličine razrednih odjeljenja u provedbi nastave stranog jezika. U tek nekoliko zemalja ove se norme posebno odnose na nastavu stranog jezika. Spomenute norme značajno se razlikuju među zemljama, od 33 učenika u Ujedinjenoj Kraljevini do 17 učenika u Slovačkoj (vidi sliku E12). Prema odgovorima učenika obuhvaćenih Europskim istraživanjem jezičnih kompetencija (ESLC) zaključuje se da većina strane jezike uči u odjeljenjima s manjim brojem učenika od najvećeg dopuštenog.

• U većini zemalja ili regija unutar zemalja koje su sudjelovale u ESLC-u, informacijsko-komunikacijske tehnologije (ICT) ne koriste se redovito na satovima jezika, prema odgovorima učenika. Stanje se, međutim, značajno razlikuje od zemlje do zemlje: u Nizozemskoj 31,5% učenika navodi da se redovito služi računalnim programima, dok u Francuskoj te Njemačkoj i Francuskoj zajednici Belgije ovo navodi samo 3,6%, odnosno 3,2% (vidi sliku E4).

• Danas postoje mnogi dokazi koji upućuju na zaključak da izloženost stranom jeziku pozitivno utječe na uspjeh u učenju stranog jezika. Jedan od načina povećanja izloženosti učenika stranim jezicima jest osigurati da se ciljnim jezikom na satovima jezika služe i nastavnici i učenici. Međutim, u gotovo svim zemljama ili regijama unutar zemalja koje su sudjelovale u ESLC-u učenici navode da se nastavnici „obično“ ne služe ciljnim jezikom u razredu, iako se i dalje njime služe u nekim ili čestim prilikama (vidi sliku E3). Služenje ciljnim jezikom osobito je neophodno kada posrijedi nije engleski jezik, budući da učenici u većini zemalja koje su sudjelovale u ESLC-u navode da u kontakt s drugim stranim jezicima izuzev engleskog dolaze putem medija manje od „nekoliko puta godišnje“. Očekivano, izloženost učenika engleskom jeziku veća je u svim zemljama koje su sudjelovale u ispitivanju (vidi sliku E2).

• Motivacija je ključan čimbenik uspješnog učenja. Percepcija učenika o korisnosti jezika koji uče može jasno pridonijeti povećanju motivacije. U 15 zemalja ili regija unutar zemalja koje su sudjelovale u ispitivanju postotak učenika koji učenje engleskog jezika smatraju korisnim za svoje buduće obrazovanje, rad ili dobivanje dobrog posla u prosjeku je veći od postotka onih koji engleski smatraju korisnim za privatni život. Ovi postotci značajno su manji za druge jezike (vidi sliku E1).

• Organizacija terenskih putovanja ili ekskurzija vezanih uz učenje stranog jezika može također biti jedan od načina poticanja učenikova zanimanja za učenje stranog jezika. U prosjeku samo 28,1% učenika u 15 zemalja ili regija unutar zemalja koje su sudjelovale u ispitivanju navodi da su sudjelovali u takvim aktivnostima u posljednje tri godine. Najveći se postotci zabilježeni u Belgiji (Francuskoj zajednici) i Nizozemskoj (38,5%), a najniži u Švedskoj (13,2%) (vidi sliku E5).

K l j u č n e s p o z n a j e

13

NASTAVNICI STRANOG JEZIKA

• U prosjeku 89,6% nastavnika stranog jezika u zemljama koje su sudjelovale u ESLC-u tvrde da su potpuno kvalificirani poučavati strani jezik. Postotci se kreću od 57,3% u Estoniji do 97,2% u Španjolskoj. U većini zemalja koje su sudjelovale većina nastavnika koji nemaju punu kvalifikaciju navodi da ipak imaju privremene svjedodžbe, svjedodžbe u slučaju hitnosti, uvjetne i druge vrste potvrda (vidi sliku D6). U Estoniji, primjerice, mnogi nastavnici jezika imaju potvrdu o prekvalifikaciji na temelju koje mogu poučavati jezike za koje nisu stekli inicijalno obrazovanje.

• U zemljama koje su sudjelovale u ESLC-u u prosjeku oko 25% učenika pohađa škole čiji ravnatelji navode da imaju poteškoća u popunjavanju radnih mjesta ili traženju zamjena za nastavnike jezika. Ovaj prosjek, međutim, prikriva velike razlike između zemalja. Najkritičnije je stanje u Belgiji (Francuska zajednica) gdje 84,6% učenika pohađa škole čiji ravnatelji navode ove probleme (vidi sliku D7).

• Iz službenih smjernica vidljivo je da u cijeloj Europi strane jezike u primarnom obrazovanju poučavaju učitelji i nastavnici razredne nastave i predmetne nastave (vidi sliku D1), dok su u sekundarnom obrazovanju nastavnici stranih jezika obično stručnjaci za pojedini predmet (vidi sliku D2). U većini zemalja nastavnici mogu biti kvalificirani za poučavanje drugog nejezičnog predmeta uz strane jezike (vidi sliku D3). Kvalifikacije nastavnika stranog jezika prema tvrdnjama samih nastavnika u ESLC-u prilično se razlikuju od zemlje do zemlje. Francuska je iznimka budući da tamo 90,4% nastavnika stranih jezika navodi da su kvalificirani poučavati samo jedan jezik (vidi sliku D4).

• U tek nekoliko zemalja u službenim se smjernicama preporuča budućim nastavnicima jezika da određeno razdoblje tijekom obrazovanja provedu u zemlji u kojoj se govori jezik koji će učiti (vidi sliku D9). U prosjeku 53,6% nastavnika stranih jezika koji su sudjelovali u ESLC-u izjavljuje da su u svrhu studiranja već proveli jedan ili više mjeseci u zemlji u kojoj se govori jezik koji će poučavati. Međutim, ovaj prosjek prikriva velike razlike među zemljama: dok je u Španjolskoj riječ o 79,7% nastavnika, u Estoniji je to tek 11% (vidi sliku D10).

• Primanje gostujućih nastavnika stranih jezika nije uobičajena praksa u zemljama koje su sudjelovale u ESLC-u. U većini zemalja manje od 10% učenika pohađalo je škole čiji su ravnatelji izjavili da su ugostili najmanje jednoj takvog nastavnika iz inozemstvu u razdoblju od najmanje jednog mjeseca tijekom prethodne godine (vidi sliku D12).

15

O Z N A K E , S K R A Ć E N I C E I A K R O N I M I

Oznake za zemlju EU/EU-27 Europska Unija AT Austrija PL Poljska BE Belgija PT Portugal

BE fr Belgija – Francuska zajednica RO Rumunjska

BE de Belgija – Zajednica njemačkog SI Slovenija

govornog područja SK Slovačka

BE nl Belgija – Flamanska zajednica FI Finska

BG Bugarska SE Švedska

CZ Češka UK Ujedinjena Kraljevina

DK Danska UK-ENG Engleska

DE Njemačka UK-WLS Wales

EE Estonija UK-NIR Sjeverna Irska

IE Irska UK-SCT Škotska

EL Grčka

ES Španjolska Države Tri zemlje Europskog udruženja slobodne FR Francuska EFTA/EEA trgovine koje su članice Europskog IT Italija ekonomskog područja CY Cipar IS Island

LV Latvija LI Lihtenštajn

LT Litva NO Norveška LU Luksemburg

HU Mađarska Zemlja kandidatkinja

MT Malta HR Hrvatska

NL Nizozemska TR Turska

Statističke oznake (:) Podaci nisu dostupni

(–) Nije primjenjivo ili nula


16

Kratice i akronimi Međunarodne konvencije

CEFR Zajednički europski referentni okvir za jezike

CLIL Integrirano učenje jezika i nastavnog sadržaja

ESLC Europsko istraživanje jezičnih kompetencija

Eurostat Statistički ured Europskih zajednica

FYRM Bivša jugoslavenska republika Makedonija

ISCED Međunarodna standardna klasifikacija obrazovanja

OECD Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj

PISA Program međunarodne procjene znanja i vještina učenika (OECD)

UOE UNESCO/OECD/EUROSTAT

Nacionalne kratice u izvornom jeziku

AHS Allgemeinbildende höhere Schule AT

ZŠ/G Základní škola/Gymnázium CZ

GCSE General Certificate of Secondary Education UK-ENG/WLS/NIR

HAVO Hoger Algemeen Voortgezet Onderwijs NL

PGCE Professional Graduate Certificate in Education UK-ENG/WLS/NIR

VMBO Voorbereidend Middelbaar Beroepsonderwijs NL

VWO Voorbereidend Wetenschappelijk Onderwijs NL

17

K O N T E K S T

JEZICI REGIJA ILI MANJINA SLUŽBENO SU PRIZNATI U VIŠE OD POLOVICI SVIH EUROPSKIH ZEMALJA

Jezični profil većine europskih zemalja složen je i sadrži čitav niz jezika. Jezici se mogu govoriti u cijeloj zemlji ili mogu biti ograničeni na regije unutar zemlje. Za države je uobičajeno da dijele jezike sa susjedima oko graničnih područja te tako zrcale zajedničku povijest. Europskoj prirodi mnogojezičnosti može se pristupiti iz više kutova. Jedan je od njih nesumnjivo službeno priznavanje jezika od strane europskih, državnih ili regionalnih tijela.

U siječnju 2011. godine Europska unija prepoznala je 23 službena jezika (3) koja su imala status nacionalnog jezika u jednoj od zemalja članica. Iako se u većini zemalja samo jedan jezika priznaje kao nacionalni jezik, četiri zemlje (Irska, Cipar, Malta i Finska) status nacionalnog jezika daju dvama jezicima koji se govore unutar granica. U Luksemburgu postoje tri nacionalna jezika. Belgija isto tako ima tri službena jezika, ali oni se ne priznaju kao administrativni jezici na cijelom teritoriju zemlje, već se govore na ograničenim jezičnim područjima.

Slika A1: Nacionalni jezici i jezici regija ili manjina koji imaju službeni status u Europi, 2011. g.

Izvor: Eurydice.

(3) Bugarski, češki, danski, nizozemski, engleski, estonski, njemački, finski, grčki, mađarski, irski, talijanski, latvijski, litvanski,

malteški, poljski, portugalski, rumunjki, slovački, slovenski, španjolski i švedski.

1 nacionalni jezik

2 nacionalna jezika

3 nacionalna jezika

Jezik/ci regija ili manjina sa službenim statusom

KONTEKST

18

Slika A1 (nastavak): Nacionalni jezici i jezici regija ili manjina koji imaju službeni status u Europi, 2011. g.

Nacionalni jezik Jezici regija i/ili manjina koji imaju službeni status

BE Njemački, francuski, nizozemski

BG Bugarski CZ Češki Njemački, poljski, romski,

slovački DK Danski Farski, njemački, grenlandski

DE Njemački Danski, sorbijski EE Estonski IE Engleski, irski EL Grčki ES Španjolski Katalonski, valencijski, baskijski,

galicijski FR Francuski IT Talijanski Albanski, katalonski, njemački,

grčki, francuski, friulski, hrvatski, ladinski, oksitanski, provansalski, slovenski, sardinijski

CY Grčki, turski maronitski, armenski LV Latvijski LT Litvanski LU Njemački,

francuski, luksemburški

HU Mađarski Bugarski, njemački, hrvatski, armenski, poljski, rumunjski, romski i bajaški, rusinski, slovački, slovenski, srpski, ukrajinski

MT Malteški, engleski

NL Nizozemski Frizijski AT Njemački Češki, hrvatski, mađarski,

slovački, slovenski, romski

Nacionalni jezik Jezici regija i/ili manjina koji imaju službeni status

PL Poljski Bjeloruski, češki, kašipski, njemački, hebrejski, armenski, karaimski, litvanski, romski, ruski, lemkivski, slovački, tatarski, ukrajinski, jidiš

PT Portugalski Mirandski RO Rumunjski Bugarski, češki, njemački,

hrvatski, mađarski, poljski, romski, rusinski, slovački, srpski, turski, ukrajinski

SI Slovenski Mađarski, talijanski SK Slovački Bugarski, češki, njemački,

hrvatski, mađarski, poljski, romski, rusinski, ukrajinski

FI Finski, švedski Romski, ruski, samijski, tatarski, jidiš

SE Švedski Finski, tornedalski, samijski, romski, jidiš

UK-ENG/ NIR

Engleski

UK-WLS Engleski velški UK-SCT Engleski Škotski galski IS Islandski LI Njemački NO Norveški (dvije

inačice: Bokmål i Nynorsk)

Finski, kvenski, samijski

TR Turski HR Hrvatski Albanski, bošnjački, bugarski,

češki, njemački, hebrejski, mađarski, talijanski, makedonski, poljski, rumunjski, romski, rusinski, ruski, crnogorski, slovački, slovenski, srpski, turski, ukrajinski

Objašnjenje Slika A1 svrstava jezike regija, manjina i neteritorijalne jezike pod naslov „jezici regija ili manjina“. Jezici regija i manjina na slici A1 (nastavak) navedeni su prema abecednom redu njihove oznake ISO 639-3 (vidi http://www.sil.org/iso639-3/). Za definiciju „službenog jezika“, „nacionalnog jezika“, „jezika regije ili manjine“ i „neteritorijalnog jezika“ vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

Napomena za pojedinu zemlju Belgija: Službeni jezici koriste se samo na ograničenim područjima. Belgija (BE fr, BE nl), Bugarska, Češka, Danska, Njemačka, Estonija, Grčka, Španjolska, Cipar, Francuska, Mađarska, Italija, Latvija, Litva, Austrija, Portugal, Rumunjska, Slovenija, Slovačka, Finska i Norveška: dodijelile su svojem/svojim znakovnom jeziku/jezicima status službenog/službenih jezika.

http://www.sil.org/iso639-3/

KONTEKST

19

Više od polovice svih europskih zemalja službeno priznaje jezik regija ili manjina unutar svojih granica u pravne i administrativne svrhe. Ove zemlje službeno priznanje daju jezicima unutar geografskog područja – često regije ili autonomne jedinice – u kojima se obično govore. U Španjolskoj su primjerice katalonski, valencijski, baskijski i galicijski službeni jezici, odnosno paralelni službeni jezici uz španjolski u odgovarajućim autonomnim zajednicama. Broj službeno priznatih jezika regije ili manjine razlikuju se od zemlje do zemlje. Dok su u nekim zemljama ovi jezici ograničeni na samo jedan ili dva, u drugima (npr. Mađarska, Italija, Poljska, Rumunjska, Slovačka i Hrvatska) taj je broj mnogo veći. Primjerice, u Rumunjskoj i Slovačkoj jezik manjine službeno je priznat i može se koristiti u pravne i javno-administrativne svrhe u bilo kojoj administrativnoj jedinici u kojoj manjinska populacija čini najmanje 20% stanovništva.

Još jedan element jezičnog pejzaža Europe čine neteritorijalni jezici tj. jezici kojima se služe određene skupine ljudi u državi, ali „koji se […] ne mogu poistovjetiti s određenim područjem u državi“ (Vijeće Europe, 1992. g.). Romski je tipični primjer neteritorijalnog jezika. Osam zemalja – Češka, Austrija, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Finska, Švedska i Hrvatska – trenutno daju službeni status ovome jeziku.

Mozaik europski jezika ne bi potpun bez znakovnih jezika. Godine 1998. Europski je parlament jednoglasno odobrio rezoluciju o znakovnom jeziku (Europski parlament, 1988. g.), pozivajući sve zemlje da svoje znakovne jezike priznaju kao službene jezike. Trenutno oko dvije trećine europskih zemalja službeno priznaje svoj(e) znakovni/e jezik(e).

Konačno, potrebno je ukazati i na jezike koje govore imigrantske populacije koje se sastoje od velikog broja ljudi u nekim europskim zemljama. Ovi jezici pridonose europskoj jezičnoj raznolikosti i dopunjavaju lingvističku sliku.

VEĆINA 15-GODIŠNJAKA KOD KUĆE GOVORI JEZIK NASTAVE U međunarodnom ispitivanju PISA učenike se pitalo koji(e) jezik(e) najviše govore kod kuće. Posljednji ciklus PISA-e, proveden 2009. godine, potvrdio je prethodno uočeni obrazac prema kojemu većina učenika u gotovo svim europskim zemljama kod kuće govori jezik nastave. U zemljama EU-27 koje su sudjelovale u ispitivanju u prosjeku 92,9% 15-godišnjih učenika kod kuće govori jezik nastave.

Međutim, ova prosječna brojka, koja ukazuje na visok stupanj homogenosti, prikriva vrlo različito stanje u pojedinim zemljama, koje je rezultat specifičnog lingvističkog konteksta. Dok je vrlo malo učenika koji kod kuće govore neki drugi jezik u Češkoj, Mađarskoj, Poljskoj, Portugalu i Hrvatskoj (manje od 2%), u Luksemburgu je 2009. godine 88,9% 15-godišnjih učenika navelo da kod kuće govore jezik koji nije jezik nastave. Visok postotak uglavnom se odnosi na 62,2% 15-godišnjih učenika u Luksemburgu koji navode da kod kuće govore Letzeburgesch (luksemburški) – germanski jezik koji je jedan od tri službena jezika u Luksemburgu (vidi sliku A1). Gotovo svi ovi učenici (96,0%) navode njemački kao jezik nastave. Nadalje, 14,7% 15-godišnjih učenika kod kuće govori portugalski, jezik koji se značajno razlikuje od dva glavna jezika nastave (francuskog i njemačkog jezika).

U nekim zemljama mnogi učenici kod kuće govore jezik koji nije jezik nastave zbog regionalnih različitosti u jeziku nastave. Primjerice, u Španjolskoj je 9,1% učenika koji su kod kuće govorili španjolski kao jezik nastave imalo katalonski, dok je 38,5% učenika koji su kod kuće govorili valencijski kao jezik nastave imalo španjolski. U njemačkoj zajednici Belgije 10,6% učenika kod kuće je govorilo francuski, iako je za samo jednu trećinu to bio jezik nastave.

KONTEKST

20

U samo su nekoliko zemalja učenici imigranti činili većinu učenika koji kod kuće govore jezik koji nije jezik nastave. Godine 2009. u Francuskoj zajednici Belgije 4,6% učenika kod kuće je govorilo neki zapadnoeuropski jezik, a 3,0% se kod kuće služilo arapskim jezikom. U Austriji je 3,0% 15-godišnjih učenika kod kuće govorilo turski. Za više informacija o učenicima imigrantima i jezicima koje govore, vidi sliku A4.

Udio učenika koji kod kuće govore jezik nastave u većini europskih obrazovnih sustava nije se značajno promijenio između dva posljednja ciklusa ispitivanja PISA 2006. i 2009. godine. Međutim, u zemljama EU-27 koje su sudjelovale u ispitivanju udio učenika koji kod kuće govore jezik koji nije jezik nastave u prosjeku se povećao za 1,0%. Razlog tome uglavnom su manje promjene u određenom broju zemalja.

Slika A2: Udio 15-godišnjih učenika koji kod kuće uglavnom govore jezik koji nije jezik nastave, 2009. g.

EU BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR IT CY LV LT LU

2009 7,1 17,7 19,0 6,8 10,9 1,3 4,5 10,5 2,8 5,8 4,8 18,1 7,1 4,9 x 9,4 4,3 88,9

Δ 1,0 : -1,9 0,2 0,4 -0,3 0,0 1,5 -1,4 1,7 0,8 2,0 0,0 1,0 x 3,4 1,0 -1,6

HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK (1) UK-SCT IS LI NO HR TR

2009 1,0 x 6,4 10,7 0,6 1,6 3,2 5,2 5,4 3,7 8,1 6,6 2,5 3,1 15,0 7,3 1,7 4,0

Δ 0,1 x 0,5 0,7 0,2 -0,7 0,4 -0,9 0,7 1,3 -0,1 1,5 0,7 0,9 2,8 1,6 0,3 1,6

Δ Razlika u odnosu na 2006. g. x Zemlje koje nisu sudjelovale u ispitivanju

Izvor: OECD, baze podataka PISA-e 2009 i 2006. UK (1): UK-ENG/WLS/NIR

Objašnjenje S obzirom na razlike između 2006. i 2009. godine vrijednosti koje su statistički značajno (p<.05) različite od nule označene su masno otisnutim slovima. Za dodatne informacije o bazi podataka PISA-e, vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

Napomena za pojedinu zemlju Belgija (BE fr): U PISA-i 2006 nedostajalo je otprilike 10% odgovora, a jezici koji su se ispitivali bili su nešto drugačiji od onih iz 2009. godine. Slijedom toga, Francuska zajednica Belgije isključena je iz usporedbe prosjeka EU-a te razlika nije navedena. Belgija (BE de): Služenje njemačkim dijalektom kod kuće smatralo se služenjem njemačkim jezikom. Belgija (BE nl): Služenje flamanskim dijalektom kod kuće smatralo se služenjem nizozemskim jezikom. Italija: Služenje talijanskim dijalektom kod kuće smatralo se služenjem talijanskim jezikom. Slovačka: Služenje slovačkim dijalektom kod kuće smatralo se služenjem slovačkim jezikom (razlika je bilježena samo 2006. godine).

KONTEKST

21

TEK NEKOLIKO ŠKOLA UPISUJE VELIKI BROJ UČENIKE ČIJI MATERINSKI JEZIK NIJE JEZIK NASTAVE

U Europi većina učenika pohađa škole homogene u pogledu jezika. Prema podacima PISA-e 2009, 90,4% 15-godišnjih učenika iz zemalja EU-27 koje su sudjelovale u ispitivanju pohađalo je škole u kojima je 80% ili više njihovih kolega kod kuće govorilo jezik nastave. U nekim zemljama školske su populacije bile izuzetno homogene. Primjerice, u Poljskoj 2009. godine nije bilo učenika koji su pohađali školu u kojoj je bilo 20% ili više 15-godišnjaka koji su kod kuće govorili jezik koji nije jezik nastave. U Češkoj, Mađarskoj, Portugalu, Ujedinjenoj Kraljevini (Škotskoj) i Hrvatskoj postotak učenika koji su pohađali škole u kojima je postojala jezična raznolikost bio je blizu nule. U gore navedenim zemljama gotovo svi 15-godišnji učenici kod kuće su govorili jezik nastave (vidi sliku A2).

U prosjeku, u zemljama koje su sudjelovale u ispitivanju 2009. godine samo je 22,7% učenika pohađalo škole u kojima je većina učenika kod kuće govorila jezik koji nije jezik nastave. Međutim, 6,9% svih učenika pohađalo je škole koje su imale 20-50% učenika koji su kod kuće govorili jezik koji nije jezik nastave.

Nekoliko obrazovnih sustava ima veće zahtjeve u pogledu njegovanja jezične raznolikosti prilikom upisa učenika. U Luksemburgu je Letzeburgesch (luksemburški) materinski jezik većine učenika. Iako je riječ o germanskom jeziku i nacionalnom jeziku, luksemburški nije jezik nastave. Slijedom toga, gotovo svi 15-godišnjaci (95,4%) pohađaju škole u kojima najmanje polovica njihovih kolega kod kuće govori jezik koji nije jezik nastave. Nijedna druga zemlja nema tako visok postotak.

U Francuskoj i Njemačkoj zajednici Belgije jedan od tri 15-godišnja učenika pohađa školu u kojoj više od 20% njihovih kolega kod kuće govore jezik koji nije jezik nastave. U Španjolskoj i Lihtenštajnu otprilike 25% učenika pohađalo je takve škole, dok je u Belgiji, Njemačkoj, Latviji i Austriji taj broj iznosi oko 10-20%.

KONTEKST

22

Slika A3: Postotak 15-godišnjih učenika koji pohađaju škole u kojima određeni udio učenika kod kuće ne govori jezik nastave, 2009. g.

< 20 20-49 ≥ 50 Zemlje koje nisu sudjelovale u iispitivanju


<20 90,4 66,6 66,8 90,5 81,7 99,6 95,0 84,0 97,4 96,4 94,7 72,4 90,7 96,2 87,2 94,4 1,9

20-49 6,9 27,3 33,2 7,7 12,6 0,3 4,2 14,3 2,6 1,8 3,0 11,7 8,4 2,2 8,4 3,8 2,7

≥ 50 2,7 6,1 0,0 1,9 5,8 0,1 0,8 1,7 0,0 1,8 2,3 16,0 0,9 1,7 4,4 1,9 95,4


<20 99,0 92,5 82,7 100,0 99,8 95,1 92,4 92,8 97,9 90,6 91,5 99,3 97,9 74,1 94,0 98,6 93,6

20-49 1,1 6,2 13,5 0,0 0,2 3,5 7,0 5,4 2,0 7,1 6,6 0,7 2,1 26,0 5,5 0,8 3,9

≥ 50 0,0 1,3 3,8 0,0 0,0 1,4 0,7 1,8 0,1 2,2 2,0 0,0 0,0 0,0 0,5 0,6 2,5

Izvor: OECD, baze podataka PISA-e 2009 i 2006. UK (1): UK-ENG/WLS/NIR

Objašnjenje Za dodatne informacije o bazi podataka PISA-e, vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

Napomena za pojedinu zemlju Belgija (BE de): Služenje njemačkim dijalektom kod kuće smatralo se služenjem njemačkim jezikom. Belgija (BE nl): Služenje flamanskim dijalektom kod kuće smatralo se služenjem nizozemskim jezikom. Italija: Služenje talijanskim dijalektom kod kuće smatralo se služenjem talijanskim jezikom.

KONTEKST

23

POLOVICA 15-GODIŠNJIH UČENIKA ČIJI SU RODITELJI ROĐENI U INOZEMSTVU KOD KUĆE GOVORE JEZIK NASTAVE

Kada su posrijedi pitanja vezana uz poučavanje jezika u školama u Europi, treba uzeti u obzir mjeru u kojoj djeca čiji su roditelji rođeni u inozemstvu govore jezika nastave. Prvo je, međutim, potrebno utvrditi koliko je ovakvih učenika prisutno u školama u Europi.

Ispitivanjem PISA prikuplja se velik broj informacija o učenicima koji odgovaraju na upitnik, uključujući informacije o zemlji podrijetla „roditelja/skrbnika“. Prema definiciji iz ispitivanja, imigrant je učenik čija su oba roditelja /skrbnika rođena u inozemstvu. Prema toj definiciji, u prosjeku 9,3% 15-godišnjih učenika u zemljama EU-27 koje su sudjelovale u ispitivanju bili su imigranti. Luksemburg je imao najveći postotak 15-godišnjih učenika imigranata od 40%. Otprilike 20-30% učenika bili su imigranti u Francuskoj i Njemačkoj govornoj zajednici Belgije te Lihtenštajnu. Za razliku od navedenih zemalja, u Bugarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj i Turskoj udio 15-godišnjih učenika čiji su roditelji rođeni u inozemstvu bio je veoma nizak (manje od 1%), stoga ove zemlje nisu uzete u obzir u raspravama koje slijede..

Činjenica da učenik ima roditelje koji su rođeni u inozemstvu ne znači nužno da on ne govori jezik nastave kod kuće. U zemljama EU-27 koje su sudjelovale u ispitivanju u prosjeku je 2009. godine bilo 4,1% 15-godišnjih učenika čiji su roditelji bili rođeni u inozemstvu i koji su kod kuće govorili jezik nastave. Sličan udio 15-godišnjih učenika (4,1%) imalo je roditelje koji su rođeni u inozemstvu i koji ne govore jezik nastave kod kuće. Drugim riječima, polovica 15-godišnjih učenika čiji su roditelji rođeni u inozemstvu naveli su da kod kuće govore jezik nastave.

Međutim, u nekim je zemljama broj učenika imigranata koji kod kuće nisu govorili jezik nastave bio veći. U Luksemburgu se jedan od četiri 15-godišnja učenika vodi kao imigrant i ne govori jezik nastave kod kuće. U Francuskoj i Njemačkoj zajednici Belgije, Njemačkoj, Austriji, Švedskoj i Lihtenštajnu zabilježeno je između 7 i 13% 15-godišnjih učenika čiji su roditelji rođeni u inozemstvu i koji su naveli da kod kuće ne govore jezik nastave. Ovi su učenici obično rođeni u zemljama u kojima je službeni jezik(ci) drugačiji od jezika nastave zemlje u kojoj trenutno pohađaju školu. Primjerice, u Luksemburgu učenici imigranti koji ne govore jezik nastave kod kuće rođeni su u Portugalu, bivšim jugoslavenskim republikama ili u Italiji. U Austriji je većina ovih učenika rođena u Turskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji i Crnoj Gori.

Za razliku od ovih zemalja, u Češkoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Mađarskoj, Portugalu i Hrvatskoj bilo je otprilike 1% ili manje 15-godišnjih učenika čiji su roditelji rođeni u inozemstvu i ne govore jezik nastave kod kuće. U Estoniji i Latviji ovo je vezano uz provođenje nastave na jeziku koji nije službeni jezik zemlje. Naime, većina učenika imigranata u ovim zemljama kod kuće i u školi govori ruski. U Portugalu većina učenika imigranata dolazi iz bivših kolonija kao što su Brazil ili afričke zemlje, u kojima je službeni jezik portugalski.

KONTEKST

24

Slika A4: Postotak 15-godišnjih učenika imigranata (roditelji rođeni u inozemstvu) i jezik koji se govori kod kuće, 2009. g.

Jezik nastave ne govori se kod kuće

Jezik nastave govori se kod kuće

Nema informacija o jeziku nastave koji se govori kod kuće


4,1 10,8 7,5 3,2 0,3 0,9 3,7 8,3 0,8 3,6 3,4 4,0 4,6 3,1 0,0 0,8 0,7 24,9

4,1 10,9 12,1 2,9 0,2 1,0 3,4 6,0 7,0 4,4 5,2 5,5 6,9 1,6 0,0 3,4 1,1 7,6

1,1 0,4 1,3 2,9 0,1 0,4 1,5 3,3 0,2 0,3 0,5 0,1 1,7 0,9 x 0,2 0,0 7,7 Imigranti 9,33 22,05 20,98 9,01 0,51 2,27 8,63 17,62 8,00 8,29 9,03 9,48 13,14 5,54 4,46 1,74 40,16


0,1 0,0 4,5 8,6 0,0 1,0 0,1 3,9 0,1 1,9 6,5 5,1 2,2 1,8 12,7 5,2 0,3 0,1

2,0 0,0 6,1 3,1 0,0 4,1 0,2 3,2 0,4 0,7 3,3 5,7 1,7 0,5 14,2 1,6 10,2 0,5

0,0 x 1,6 3,5 0,0 0,4 0,0 0,7 0,0 0,0 1,9 0,4 0,2 0,1 3,4 0,0 0,2 0,0 Imigranti 2,1 0,0 12,1 15,2 0,0 5,5 0,3 7,8 0,5 2,6 11,7 11,2 4,0 2,4 30,3 6,8 10,7 0,5

x Zemlje koje ne sudjeluju u ispitivanju Izvor: OECD, baza podataka PISA 2009. UK (1) = UK-ENG/WLS/NIR

Objašnjenje Za dodatne informacije o bazi podataka PISA-e, vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

Napomena za pojedinu zemlju Belgija (BE de): Služenje njemačkim dijalektom kod kuće smatralo se služenjem njemačkim jezikom. Belgija (BE nl): Služenje flamanskim dijalektom kod kuće smatralo se služenjem nizozemskim jezikom. Italija: Služenje talijanskim dijalektom kod kuće smatralo se služenjem talijanskim jezikom.

25

O R G A N I Z A C I J A

ODJELJAK I – NASTAVA STRANOG JEZIKA U PREDPRIMARNOM, PRIMARNOM I SEKUNDARNOM OBRAZOVANJU: BROJ PONUĐENIH JEZIKA

Slika B1 i B8 vezane su uz nastavu stranog jezika na predprimarnoj, primarnoj i sekundarnoj razini prema službenim zakonskim okvirima pojedinih zemalja. Slike se odnose na broj ponuđenih jezika u okviru obvezne minimalne razine obrazovne ponude (vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura). Pokazatelji prikazuju dob u kojoj se prvi i drugi strani jezik počinju učiti kao obvezni predmeti, trendove vezane uz dob na početku učenja te okolnosti u kojima neki ili svi učenici imaju priliku učiti dodatne jezike, ovisno o obrazovnom putu kojeg odaberu ili o mogućnostima koje školski kurikulum pruža. Jedan pokazatelj usmjeren je na preporuku EU-a o poučavanju dvaju stranih jezika od rane dobi. Konačno, obuhvaćeni su i podaci o projektima osmišljenima kako bi se proširilo poučavanje stranog jezika unutar minimalne razine obrazovne ponude. U prilogu 1 nudi se kratki sažetak o provedbi nastave stranog jezika u svakoj zemlji kako bi se potkrijepile informacije predstavljene u ovome odjeljku.

U VEĆINI EUROPSKIH ZEMALJA OBVEZNO UČENJE STRANOG JEZIKA ZAPOČINJE IZMEĐU ŠESTE I DEVETE GODINE

U većini zemalja dob u kojoj se počinje učiti strani jezik kao obvezni predmet jest između šeste i devete godine. U Belgiji (Njemačka zajednica) svi učenici strani jezik počinju učiti već u trećoj godini kada ulaze u predprimarno obrazovanje. U Španjolskoj učenici počinju učiti strani jezik u drugom ciklusu predprimarnog obrazovanja, što je u većini autonomnih zajednica već u trećoj godini. Na drugom kraju ljestvice nalazi se Ujedinjena Kraljevina (Engleska, Wales i Sjeverna Irska), gdje svi učenici strani jezik počinju učiti u 11. godini, na početkusekundarnog obrazovanja.

Škole u Estoniji, Finskoj i Švedskoj imaju određenu slobodu u odlučivanju o razredu u kojem se strani jezik uvodi kao obvezni. Središnja obrazovna tijela određuju raspon godina (ili razreda) za uvođenje stranih jezika: između sedme i devete godine u Estoniji i Finskoj te između sedme i desete godine u Švedskoj. Prema statističkim podacima (vidi sliku C1b), u Švedskoj 57,3% devetogodišnjih učenika uči najmanje jedan strani jezik.

Neke zemlje trenutno uvode reforme kako bi snizile dob kada se uvodi obvezno učenje prvog stranog jezika. Na Cipru od rujna 2011. godine svi učenici moraju učiti engleski jezik kao obvezni predmet od šeste godine. Međutim, u nekim školama obvezno učenje engleskog jezika počinje od pete godine i to će postati obveza u svim školama do rujna 2015. godine. U Njemačkoj se obveza učenja stranog jezika odnosi na sve škole i učenike u dobi između osam i deset godina. U Slovačkoj od školske godine 2008./09. škole uvode obvezno poučavanje stranog jezika od osme godine. Međutim, 2010./11. godine ova reforma još uvijek nije provedena za sve učenike u dobi od devet godina. Uz ove tri zemlje, Latvija će 2013./14. godine uvesti reformu prema kojoj će prvi strani jezik biti obvezan od sedme godine.

Irska i Ujedinjena Kraljevina (Škotska) jedine su zemlje u kojima učenje stranog jezika u školi nije obvezno. U Irskoj svi učenici uče irski i engleski od kojih se nijedan ne smatra stranim jezikom. U Ujedinjenoj Kraljevini (Škotskoj) u kojem nema službenog kurikuluma, škole imaju obvezu ponuditi strani jezik (vidi sliku B5), ali ih učenici nemaju obvezu učiti.

ORGANIZACIJA

26

Slika B1: Dob početka učenja prvog i drugog stranog jezika kao obveznog predmeta za sve učenike u predprimarnom, primarnom i/ili općem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g.

Prvi strani jezik kao obvezni predmet Dob Drugi strani jezik kao obvezni predmet

Uveden Postupno se uvodi Promjenjiva dob Nema obveznog stranog(ih) jezika

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Slika se prvenstveno odnosi na jezike koji se opisuju kao „strani“ (ili „moderni“) u kurikulumu. Jezici regija i/ili manjina (vidi sliku B15) i klasični jezici (vidi sliku B16) uključeni su samo ako ih kurikulum smatra alternativama stranom jeziku. Početna dob odnosi se na uobičajenu dob učenika u trenutku kada započinje poučavanje stranog jezika; ne uzima se u obzir rani ili kasni polazak u školu, ponavljanje razreda ili drugi prekidi školovanja (nominalna dob učenika). Za definiciju „stranog jezika“, „jezika kao obveznog predmeta“ i „postupnog uvođenja“ vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

Napomena za pojedinu zemlju Belgija (BE fr): „BE fr Bxl“ odnosi se na regiju grada Bruxellesa; „BE fr Bxl“ odnosi se na ostatak ove jezične zajednice. Njemačka: U nekim saveznim pokrajinama (Länder) kao što je Baden-Wurttemberg, učenici prvi strani jezik kao obvezni predmet moraju početi učiti sa šest godina. Španjolska: U 10 od 17 autonomnih zajednica sve se trogodišnjake koji pohađaju predprimarno obrazovanje poučava neki strani jezik. Nizozemska: Učenje stranog jezika obvezno je u primarnom obrazovanju; u praksi je riječ o dobi od 10 do 12 godina, ali škole mogu i ranije započeti s poučavanjem.

U većini zemalja svi učenici u općem obrazovanju imaju obvezu učiti dva strana jezika u nekom razdoblju svoga školovanja (vidi sliku B7). Dob u kojoj učenici moraju početi učiti drugi strani jezik značajno se razlikuje od zemlje do zemlje, te se u većini zemalja kreće od 10 do 15 godina. Luksemburg je iznimka budući da u toj zemlji svi učenici uče drugi strani jezik od sedme godine. U Estoniji, kao što je slučaj kod prvog jezika, središnja obrazovna tijela zahtijevaju od škola uvođenje drugog jezika u određenom dobnom rasponu (10-12 godina).

ODJELJAK I – NASTAVA STRANOG JEZIKA U PREDPRIMARNOM, PRIMARNOM I SEKUNDARNOM OBRAZOVANJU

27

U nekim zemljama učenje drugog stranog jezika kao obveznog predmeta počinje tri ili manje od tri godine nakon početka učenja prvog obveznog jezika. To je prvenstveno slučaj u Luksemburgu i Islandu, gdje učenici uče drugi strani jezik jednu godinu nakon što su počeli učiti prvi.

Trenutno su u tijeku reforme u dvije zemlje. U Sloveniji je obveza da svi učenici u dobi od 12 do 15 godina uče drugi strani jezik 2010./11. godine bila u postupku uvođenja u škole. Međutim, slijedom odluke donesene u studenom 2011. godine ova je reforma stavljena na čekanje. U Slovačkoj bi svi učenici u općem obrazovanju trebali učiti dva strana jezika u dobi od 11 do 19 godina. Ova se obveza i dalje uvodi za učenike u dobi od 13 i 14 godina (vidi sliku B3).

Luksemburg i Island jedine su zemlje u kojima svi učenici u općem obrazovanju moraju učiti tri jezika. Međutim, trajanje učenja uvelike se razlikuje: pet godina (između 14 i 19 godina) u Luksemburgu i jedna godina u Islandu (između 17 i 18 godina).

Informacije o trajanju učenja prvog i drugog stranog jezika kao obveznih predmeta prikazane su na slikama B2 i B3. U nekim zemljama učenici koji odabiru neke obrazovne putove ili neke vrste škola moraju učiti dodatne strane jezike, a ponekad i u ranijoj dobi (vidi sliku B4). Nadalje, u nekim zemljama autonomija koju neke škole imaju omogućuje im uvođenje većeg broja stranih jezika u školski kurikulum (vidi sliku B6)

SVE JE RANIJA DOB POČETKA UČENJA PRVOG STRANOG JEZIKA KAO OBVEZNOG Tijekom posljednjeg desetljeća Europa je svjedočila povećanju trajanja poučavanja obveznog stranog jezika. Ovo se povećanje uglavnom postizalo spuštanjem dobne granice u kojoj se počinje s poučavanjem. Tijekom posljednja dva desetljeća svi učenici u općem obrazovanju morali su učiti neki strani jezik do kraja višeg sekundarnog obrazovanja, osim u Malti i Ujedinjenoj Kraljevini. Godine 2010. Italija je pokrenula reformu kako bi učenje stranog jezika učinila obveznim do kraja sekundarnog obrazovanja. U Malti i Ujedinjenoj Kraljevini (Škotskoj) svi učenici mogu učiti strane jezike kao izborni predmet na višoj sekundarnoj razini, budući da sve škole moraju ponuditi najmanje jedan (vidi sliku B5).

Samo su u Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Wales i Sjeverna Irska) obrazovne tijela smanjila broj godina obveznog učenja stranog jezika za sve učenike. Kada su doneseni propisi kojim su uvedeni obvezni kurikulumi u Engleskoj i Walesu (1988.g.) i Sjevernoj Irskoj (1989.g.), obvezno se učenje jezika odnosilo na učenike u dobi od 11 do 16 godina. Promjene koje su uslijedile 1995. (Wales), 2005. (Engleska) i 2007. godine (Sjeverna Irska) povećale su fleksibilnost u organizaciji kurikuluma za djecu u dobi od 14 do 16 godina, omogućujući učenicima da odluče hoće li učiti jezike. U Belgiji (Flamanska zajednica) smanjenje broja godina učenja bilježi se u Bruxellesu koji sada primjenjuje iste propise kao i drugi dijelovi ove jezične zajednice.

Između školske godine1993./94. i 2010./11. samo devet zemalja ili regija unutar zemalja nije snizilo dobnu granicu početka učenja stranog jezika kao obveznog za sve učenike. Međutim, u dvjema od ovih zemalja (Luksemburgu i Malti) svi su učenici od 1994. g. morali učiti strani jezik od prve godine primarnog obrazovanja. U Finskoj i Švedskoj škole imaju određenu dozu fleksibilnosti u određivanju dobi u kojoj učenik počinje učiti strani jezik kao obvezni predmet (vidi sliku B1). Najopsežnije promjene dogodile su se u Belgiji (Njemačkazajednica) i Lihtenštajnu. U Belgiji (Njemačka zajednica) prema propisima donesenim 2004. godine obvezne su postale igre na stranom jeziku u predprimarnom obrazovanju i formalnije poučavanje jezika od prve godine primarnog obrazovanja – obje se odredbe odnose na rano obrazovanje koje je prije bilo izborno, ali se provodilo u većini škola nekoliko desetljeća.

ORGANIZACIJA

28

Od 2006./07. godine sedam je zemlja ili regija unutar zemalja uvelo reforme u svrhu snižavanja dobne granice za obvezno učenje stranog jezika. Promjene su osobito značajne u Cipru i Poljskoj. Detaljnije informacije o aktualnim i budućim reformama prikazane su na slici B1.

Slika B2: Dob početka i trajanje učenja stranog jezika kao obveznog predmeta u predprimarnom, primarnom i/ili općem sekundarnom obrazovanju, referentne godine: 1993./94., 2002./03., 2006./07., 2010./11.

Dob Dob

Strani jezik postupno se uvodi Nema obveznog stranog jezika

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Slika se prvenstveno odnosi na jezike koji se opisuju kao „strani“ (ili „moderni“) u kurikulumu. Jezici regija i/ili manjina (vidi sliku B15) i klasični jezici (vidi sliku B16) uključeni su samo ako ih kurikulum smatra alternativama stranom jeziku. Početna dob odnosi se na uobičajenu dob u kojoj učenik počinje učiti strani jezik; ne uzimaju se u obzir rani ili kasni polazak u školu, ponavljanje razreda ili drugi prekidi školovanja (nominalna dob učenika). Trajanje učenja odnosi se na bilo koji jezik koji se uči. Za definiciju „postupnog uvođenja“, „stranog jezika“ i „jezika kao obveznog predmeta“ vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura. Za školske godine 1993./94., 2002./03. i 2006./07., slika prikazuje dob u kojoj bi učenici trebali učiti strani jezik kao obvezni predmet, prema službenim propisima/preporukama, čak i kada se provedba nastave nije odnosila na sve škole ili cijelu dobnu skupinu tijekom referentne godine. U slučaju 2010./11. godine, mjera je navedena kao „postupno uvođenje“ (vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura) ako uvođenje nije bilo završeno tijekom 2010./11. godine. Za dodatne informacije o stanju 2010./11. godine, vidi sliku B1.


29

Napomena za pojedinu zemlju (slika B2) Belgija (BE fr): Francuska zajednica odgovorna je u (a) Bruxellesu kad god je jezik nastave francuski i (b) u francuskom dijelu Valonije. Belgija (BE nl): Flamanska zajednica odgovorna je u (a) Bruxellesu kad god je jezik nastave nizozemski i (b) u flamanskoj regiji. Njemačka: U nekim Länderima, kao što je Baden-Wurttemberg, obvezno učenje stranog jezika počinje u šestoj godini. Više sekundarno obrazovanje (Gymnasium) u nekim Länderima završava u dobi od 18, a u nekim u dobi od 19 godina. Ako učenici nisu odabrali strani jezik za Abitur, mogu ga prestati učiti jednu godinu prije kraja višeg sekundarnog obrazovanja. Estonija i Finska: 2010./11., 2006./07. i 2002./03. godine obrazovna tijela propisuju samo da učenici moraju početi učiti strani jezik između sedme i devete godine. Irska: Poučavanje stranog jezika nije obvezno. Sve učenike se poučava službenim jezicima engleskom i irskom. Španjolska: Nakon donošenja zakona o obrazovanju 2006. godine, u većini autonomnih zajednica sva djecu u predprimarnom obrazovanju u dobi od tri godine uče strani jezik. Nizozemska: Obvezno je učenje stranog jezika tijekom primarnog obrazovanja. U praksi se to događa u dobi od 10 do 12 godina, ali škole nastavu mogu organizirati i ranije. Švedska: 2010./11., 2006./07. i 2002./03. godine obrazovna tijela propisuju samo da učenici moraju početi učiti strani jezik između sedme i desete godine. Ujedinjena Kraljevina (SCT): Iako nije obvezno, učenje stranih jezika većina je smatrala obveznim prije provedbe preporuka Ministarske radne grupe/akcije za jezike (2000. g.). Preporuke su provedbu nastave stranih jezika učinile još fleksibilnijom.

REFORME ZA UVOĐENJE RANIJEG UČENJA STRANOG JEZIKA NISU UČESTALE, ALI NEKE SE PROVODE

Među zemljama u kojima učenje dvaju stranih jezika nije bilo obvezno za sve učenike 2002./03. godine tek nekoliko ih je provelo reforme kako bi promijenili to stanje. Italija i Malta iznimke su, budući da su dva strana jezika postala obvezna za sve učenike na početku sekundarnog obrazovanja. U Malti, međutim, čak i prije 2002./03. godine većina učenika u sekundarnom obrazovanju bila je obvezna učiti dva jezika. S druge strane, u Nizozemskoj drugi strani jezika nije više obvezan za sve učenike u općem sekundarnom obrazovanju, no jest za učenike u nekim vrstama škola i u nekim obrazovnim putovima (vidi sliku B4).

Većina drugih reformi koje utječu na drugi strani jezik kao obvezni predmet rezultirala je ranijim uvođenjem nastave stranog jezika u škole. Ovo je prvenstveno slučaj u Belgiji (Flamanska zajednica) i Grčkoj, gdje su se promjene dogodile prije 2006./07. godine, te u Poljskoj, Islandu i Slovačkoj, gdje su reforme započete kasnije, iako se u Sloveniji i Slovačkoj ove reforme i dalje provode u svim školama 2010./11. godine. U Sloveniji je slijedom odluke donesene u studenom 2011. godine, ova reforma stavljena na čekanje. U Francuskoj su reforme koje su uslijedile uvele drugi strani jezik kao obvezni predmet za sve učenike u općem sekundarnom obrazovanju.

Stanje 2010./11. godine pokazuje da učenje drugog stranog jezika kao obveznog predmeta obično počinje na sekundarnoj razini od 10., 11., 12. ili 13. godine, ovisno o obrazovnoj strukturi određene zemlje (4). Jedine su iznimke Grčka, Estonija, Latvija, Island i Luksemburg. U prve četiri zemlje, učenje drugog stranog jezika postaje obvezno na kraju primarnog obrazovanja, od 10. do 12. godine, ovisno o zemlji, iako u Estoniji škole imaju određenu autonomiju u tom smislu (vidi sliku B1). U Luksemburgu uvođenje drugog stranog jezika nastupa na početku primarnog obrazovanja.

(4) Za informacije vezane uz povezanost učenikove nominalne dobi i strukture obrazovanja, molimo pogeldati Eurydicevu

strukturu europskih obrazovnih sustava na ovoj adresi: http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice/documents/tools/108_structure_education_systems_EN.pdf

http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice/documents/tools/108_structure_education_systems_EN.pdf

ORGANIZACIJA

30

Slika B3: Dob početka i trajanje učenja prvog stranog jezika kao obveznog predmeta u predprimarnom, primarnom, i/ili općem sekundarnom obrazovanju, 2002./03., 2006./07., 2010./11. g.

Strani jezik postupno se uvodi Nema obveznog stranog jezika

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Slika se prvenstveno odnosi na jezike koji se opisuju kao „strani“ (ili „moderni“) u kurikulumu. Jezici regija i/ili manjina (vidi sliku B15) i klasični jezici (vidi sliku B16) uključeni su samo ako ih kurikulum smatra alternativama stranom jeziku. Početna dob odnosi se na uobičajenu dob u kojoj učenik počinje učiti strani jezik; ne uzimaju se u obzir rani ili kasni polazak u školu, ponavljanje razreda ili drugi prekidi školovanja (nominalna dob učenika). Trajanje učenja odnosi se na bilo koji jezik koji se uči.Za godine 2002./03. i 2006./07., slika prikazuje dob u kojoj bi učenici trebali učiti strani jezik kao obvezni predmet, prema službenim propisima/preporukama, čak i kada se provedba nastave nije odnosila na sve škole ili cijelu dobnu skupinu tijekom referentne godine. U slučaju 2010./11. godine, mjera je navedena kao „postupno uvođenje“ (vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura) ako uvođenje nije bilo završeno tijekom 2010./11. godine. Za dodatne informacije o stanju 2010./11. godine, vidi sliku B1.ako Za definiciju „postupnog uvođenja“, „stranog jezika“ i „jezika kao obveznog predmeta“ vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

UČENICI U NEKIM OBRAZOVNIM PUTOVIMA ILI U ODREĐENIM VRSTAMA ŠKOLA MORAJU UČITI DODATNI STRANI JEZIK

Od početka sekundarnog obrazovanja neki obrazovni sustavi nude učenicima različite obrazovne putove, u istoj školi ili u različitim vrstama škola. U ovim zemljama moguće su razlike u broju stranih jezika obveznih za sve učenike i broju obveznih jezika za učenike u pojedinim obrazovnim putovima. Takve razlike postoje u otprilike polovici zemalja.

Valja napomenuti da u nekim zemljama (ili regijama unutar zemalja) u kojima je samo jedan jezik obvezan za sve učenike, učenici u pojedinim obrazovnim putovima imaju obvezu učiti dodatni strani jezik: ovo je poglavito slučaj u Nizozemskoj, Austriji (do ukupno tri jezika), i u Njemačkoj, Hrvatskoj i Turskoj (dva jezika ukupno).


31

Luksemburg, Lihtenštajn i Island jedine su zemlje u kojima učenici moraju učiti i do četiri strana jezika. Ovo učenje traje četiri godine u Luksemburgu i Lihtenštajnu i tri godine u Islandu.

Slika B4: Dodatni obvezni strani jezici koje učenici uče u određenim obrazovnim putovima u primarnom i/ili sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g.

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Slika se prvenstveno odnosi na jezike koji se opisuju kao „strani“ (ili „moderni“) u kurikulumu. Jezici regija i/ili manjina (vidi sliku B15) i klasični jezici (vidi sliku B16) uključeni su samo ako ih kurikulum smatra alternativama stranom jeziku. Početna dob odnosi se na uobičajenu dob u kojoj učenik počinje učiti strani jezik; ne uzimaju se u obzir rani ili kasni polazak u školu, ponavljanje razreda ili drugi prekidi školovanja (nominalna dob učenika). Trajanje učenja odnosi se na bilo koji jezik koji se uči. Za definiciju „postupnog uvođenja“, „stranog jezika“ i „jezika kao obveznog predmeta“ vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

U POLOVICI SVIH EUROPSKIH ZEMALJA JEZGROVNI KURIKULUM OMOGUĆUJE UČENICIMA SVIH ŠKOLA UČENJE DODATNIH JEZIKA

U otprilike polovici svih europskih zemalja sve su škole dužne ponuditi najmanje jedan strani jezik kao izborni predmet svim učenicima, koji ga mogu i ne moraju odabrati. U Ujedinjenoj Kraljevini (Wales) od rujna 2012. godine svi će učenici u dobi od 14 do 16 godina imati pravo na niz obrazovnih mogućnosti u školskom kurikulumu. Učenje stranog jezika uključeno je u jedno od pet definiranih područja učenja koji moraju biti dostupni svim učenicama i stoga moraju biti uključeni u lokalni kurikulum.

Škole u Cipru i Malti dužne su ponuditi iznimno velik broj jezika. U Cipru su pet jezika koji se nude kao izborni predmeti u jezgrovnom kurikulumu dodatak dvama jezicima koje učenici moraju učiti (vidi sliku B1). U Malti je isto slučaj kad je riječ o učenicima u dobi od 13 do 16 godina; uz dva jezika koji su obvezni za sve učenike, svi učenici moraju imati izbor od pet drugih jezika. Nakon 16. godine učenje više nije obvezno (vidi sliku B3), ali škole i dalje moraju nuditi devet jezika kao izborne predmete. U praksi, s obzirom na veličinu Malte, učenici koji žele učiti određeni jezik možda će morati pohađati nastavu tog jezika u drugu školu koja nudi tu mogućnost.

Maksimalna broj stranih jezika koji se uče, prema dobi učenika

Dob

Dob

Dodatni jezici

Nema dodatnih jezika

1 jezik (ne koristi se) 2 jezika 3 jezika 4 jezika

ORGANIZACIJA

32

Slika B5: Strani jezik kao izborni u jezgrovnom kurikulumu u primarnom i/ili općem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g.

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Slika se prvenstveno odnosi na jezike koji se opisuju kao „strani“ (ili „moderni“) u kurikulumu. Jezici regija i/ili manjina (vidi sliku B15) i klasični jezici (vidi sliku B16) uključeni su samo ako ih kurikulum smatra alternativama stranom jeziku. Početna dob odnosi se na uobičajenu dob u kojoj učenik počinje učiti strani jezik; ne uzimaju se u obzir rani ili kasni polazak u školu, ponavljanje razreda ili drugi prekidi školovanja (nominalna dob učenika). Trajanje učenja odnosi se na bilo koji jezik koji se uči. Za definiciju „postupnog uvođenja“, „stranog jezika“ i „jezika kao obveznog predmeta“ vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

Valja spomenuti da među zemljama ili regijama unutar zemalja u kojima je samo jedan strani jezik obvezan za sve učenike postoje one u kojima su škole dužne svim učenicima ponuditi najmanje drugi strani jezik kao izborni predmet. Ovo je primjerice slučaj u Belgiji (Francuska zajednica), Danskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Švedskoj i Hrvatskoj. U Španjolskoj sve škole moraju ponuditi strani jezik kao izborni svim učenicima od 12. godine. U nekim autonomnim zajednicama (Aragonija, Kanari, Galicija, Zajednica Madrid i Regija Murcia), drugi je jezik obvezan za sve učenike.

U većini zemalja uvođenje stranog jezika kao izbornog predemeta u jezgrovnom kurikulumu počinje na sekundarnoj razini. Četiri zemlje (Portugal, Švedska, Ujedinjena Kraljevina (Škotska) i Hrvatska) iznimke su. U Portugalu od 2008./09. godine sve škole imaju obvezu ponuditi nastavu engleskog jezika svim učenicima u dobi od šest do deset godina. U Švedskoj, kao što je slučaj i s obveznim stranim jezikom (vidi sliku B1), škole imaju visok stupanj autonomije u odlučivanju o tome kada ponuditi izborni strani jezik. U Ujedinjenoj Kraljevini (Škotskoj) učenici ne moraju učiti strani jezik, ali se od škola očekuje da neki jezik ponude kao izborni svim učenicima u dobi od 10 do 18 godina.

Broj stranih jezika koje škole moraju ponuditi kao izborni predmet, prema dobi

Dob

Dob

Jezici kao izborni predmet u jezgrovnom kurikulumu

Nema izborne nastave jezika u jezgrovnom kurikulumu

1 jezik 2 jezika 3 jezika ≥ 4 jezika


33

AUTONOMIJA ŠKOLA MOŽE POZITIVNO UTJECATI NA PROVEDBU NASTAVE JEZIKA U većini zemalja škole imaju određeni stupanj autonomije koji im omogućuje uvođenje nekih predmeta prema vlastitom izboru – osobito stranih jezika – u sklopu provedbe minimalne obvezne razine obrazovanja. U većini ovih zemalja autonomija se odnosi na sve ili gotovo sve obrazovne putove. U Irskoj, Francuskoj i Lihtenštajnu ovo se odnosi samo na škole u sekundarnom obrazovanju i, u slučaju Danske, na više sekundarno obrazovanje. U nekim zemljama, kao što je Italija, iako školska autonomija postoji na primarnoj i sekundarnoj razini, ona se najviše odnosi na obogaćivanje kurikuluma u školama koje provode više sekundarno obrazovanje.

Na ovaj način škole mogu ponuditi kurikulum koji više odgovara potrebama lokalnog stanovništva i regije u kojoj se nalaze. Shodno tome, sadržaj minimalnog obveznog dijela kurikuluma na primarnoj razini može se u određenoj mjeri razlikovati od škole do škole. Primjerice, školska zajednica može odlučiti ponuditi dodatni jezik uz one koji se već nude prema postojećim propisima i smjernicama središnjih obrazovnih tijela (vidi sliku B1-B5).

Način na koji se ova autonomija provodi na razini škole razlikuje se od zemlje od zemlje. U Nizozemskoj, primjerice, središnja obrazovna tijela odlučuju o 70% obveznog dijela kurikuluma na primarnoj razini. Navedenih 70% obuhvaća obvezno učenje engleskog jezika. U sklopu preostalih 30% raspoloživog nastavnog vremena, škole mogu izabrati koje će predmete ponuditi. Mogu ponuditi dodatni jezik kao što je francuski ili njemački jezik, ili izdvojiti veći broj sati za predmete koji su obvezni sukladno propisima središnjih obrazovnih tijela.

U Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Wales i Sjeverna Irska) škole su dužne organizirati dodatnu nastavu uz osnovni minimum, u skladu s određenim okolnostima. U ovom kontekstu, iako je učenje jezika obvezno samo tri godine (dob 11-14) škole, ako to žele, mogu odrediti da ono bude obvezno za učenike od 14 do 16. Na primarnoj razini u većini škola u Engleskoj poučava se strani jezik, a u Sjevernoj Irskoj ovo je slučaj u najmanje polovici škola. U Walesu se u malom broju škola poučava strani jezik, no taj se broj povećava.

U Mađarskoj državna obrazovna tijela izdaju propise o tome kako bi škole trebale rasporediti svoje nastavne sate. Propisi određuju koji postotak vremena škole mogu izdvojiti za pojedina predmetna područja. Za strane jezike škole su dužne koristiti 2% i 6% ukupnog broja nastavnih sati tijekom prve četiri godine primarnog obrazovanja. Službeno bi svi učenici strani jezik trebali početi učiti od četvrtog razreda, odnosno u dobi od devet ili deset godina. Međutim, škole imaju slobodu iskoristiti dio nastavnih sati kako bi ranije uveli nastavu stranih jezika(vidi sliku B1). Dio ovog vremena mogu preusmjeriti na druge predmete, u okvirima utvrđenih postotnih razreda.

U Belgiji (Flamanska i Francuska zajednica) škole također imaju mogućnost dio vremena predviđenog za neki predmet iskoristiti za poučavanje drugih, iako se to događa u nešto strožim uvjetima. U ovom slučaju, središnja obrazovna tijela omogućuju školama da dio vremena koji je obično namijenjen obveznim predmetima koriste isključivo za poučavanje stranih jezika. To je slučaj u primarnom obrazovanju, i to u razredima u kojima učenje stranog jezika nije obvezno za sve učenike. Posljedica je ove vrste autonomije škola postojanje mogućnosti da škole organiziraju rano učenje stranog jezika kao dijela minimalnog obveznog obrazovanja. Osim ovih vrlo specifičnih okolnosti, škole nemaju potrebnu autonomiju za provedbu fleksibilnog kurikuluma.

ORGANIZACIJA

34

Slika B6: Pravo škola da samostalno osiguraju nastavu stranog jezika u sklopu minimalne razine obrazovne ponude u predprimarnom, primarnom i/ili općem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g.

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Za definiciju „postupnog uvođenja“, „stranog jezika“ i „jezika kao obveznog predmeta“ vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

Napomena za pojedinu zemlju Austrija: Škole imaju stupanj autonomije koji im omogućuje ponudu kurikuluma nešto drugačijeg od kurikuluma utvrđenog od strane središnjih obrazovnih tijela. Međutim, ponuđeni predmeti moraju biti s liste koju su sastavila nadležna tijela.

U VEĆINI ZEMALJA SVI UČENICI MORAJU UČITI DVA JEZIKA TIJEKOM NAJMANJE JEDNE GODINE OBVEZNOG OBRAZOVANJA

Na Europskom vijeću u Barceloni (2002. g.) čelnici država ili vlade EU-a pozvali su na djelovanje „kako bi se unaprijedile osnovne vještine, osobito, poučavanjem najmanje dvaju stranih jezika od vrlo rane dobi“. Ova preporuka donesena je na inicijativu Europskog vijeća iz Lisabona (2000. g.) na kojem je Europska unija kao svoj strateški cilj donijela odluku da će „postati najkonkurentnije i najdinamičnije svjetsko gospodarstvo utemeljeno na znanju“. Godine 2010./11. obrazovne politike u većini zemalja uvažile su ove preporuke, omogućujući svim učenicima učenje najmanje dva strana jezika tijekom obveznog obrazovanja. Ovaj se cilj ogleda u činjenici da je uobičajena praksa u cijeloj Europi obveza učenja najmanje dva strana jezika tijekom najmanje jedne godine redovitog obveznog obrazovanja.

U drugoj skupini zemalja učenje dvaju stranih jezika, iako nije obvezno, omogućeno je svima tijekom redovitog obveznog obrazovanja. U ovim je zemljama prvi jezik obvezan, dok drugi sve škole nude u sklopu izbornog dijela jezgrovnog kurikuluma. Stoga, kada učenici biraju izborne predmete, mogu se odlučiti učiti strani jezik, bez obzira u koju školu idu.

Samo mali broj zemalja ne omogućuje svima učenje dvaju stranih jezika u redovitom obveznom obrazovanju. U Njemačkoj, Austriji i Lihtenštajnu mogućnost nastavka učenja dvaju stranih jezika pruža se samo učenicima upisanima u opće obrazovanje nakon obveznog; a drugi je jezik pri tome obvezan u Austriji i Lihtenštajnu.

Dob učenika na koje se to odnosi

Fleksibilni kurikulum Nema fleksibilnog kurikuluma


35

Slika B7: Učenje dvaju stranih jezika u kurikulumu predprimarnog, primarnog i/ili općeg sekundarnog obrazovanja, 2010./11. g.

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Slika se prvenstveno odnosi na jezike koji se opisuju kao „strani“ (ili „moderni“) u kurikulumu. Jezici regija i/ili manjina (vidi sliku B15) i klasični jezici (vidi sliku B16) uključeni su samo akoih kurikulum smatra alternativama stranom jeziku. Za dodatne informacije o nastavi stranog jezika u kurikulumu, vidi sliku B1-B6 te prilog 1 u kojem se nalaze opisi za svaku zemlju. Mogućnost za sve (učenja najmanje dvaju stranih jezika):Općenito, prvi je jezik uključen u kurikulum kao obvezni predmet, a drugi kao izborni u jezgrovnom kurikulumu. Obvezan ili postoji mogućnost za neke (učenja najmanje dvaju stranih jezika): Samo neki učenici imaju obvezu ili pravo učiti dva strana jezika, ovisno o tome mogu li njihove škole ponuditi mogućnost učenja dodatnog jezika, ili su učenici na obrazovnom putu u kojem se dva ili više jezika nude kao izborni ili obvezni predmeti. Za definiciju „postupnog uvođenja“, „stranog jezika“ i „jezika kao obveznog predmeta“ vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

U Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevni škole nisu obvezne učenicima osigurati mogućnost učenje dvaju stranih jezika u bilo kojem trenutku tijekom školovanja. Međutim, kurikulumski okviri dovoljno su fleksibilni da učenicima u obveznom obrazovanju omoguće učenje dvaju stranih jezika; to u potpunosti ovisi o odluci škole. U Nizozemskoj učenje drugog stranog jezika nije više obvezno za učenike u nekim obrazovnim putovima (oko 15% školske populacije) na početku nižeg sekundarnog obrazovanja. Dva ili više stranih jezika značajka su mnogih obrazovnih smjerova, ali ne obuhvaćaju sve učenike. U Turskoj samo učenici u određenim vrstama škola moraju učiti sva strana jezika i to u obrazovanju nakon obveznog.

U usporedbi sa stanjem 2006./07. godine (EACEA/Eurydice, 2008. g.), treba ukazati na promjene uvedene u Poljskoj i Sloveniji. U ovim dvjema zemljama učenje dvaju stranih jezika obvezno je tri godine prije kraja obveznog obrazovanja. U Sloveniji je reforma koja je bila u postupku provedbe u svim školama do 2010./11. godine stavljena na čekanje slijedom odluke iz studenog 2011. godine.

Minimum dva strana jezika:

Obvezan za sve Najmanje jednu godinu tijekom redovitog obveznog obrazovanja Mogućnost za sve

Obvezan ili postoji mogućnost za sve

Samo nakon redovitog obveznog obrazovanja

Obvezan ili postoji mogućnost samo za neke

Tijekom i/ili nakon redovitog obveznog obrazovanja

ORGANIZACIJA

36

DESET SREDIŠNJIH OBRAZOVNIH TIJELA FINANCIRA PILOT-PROJEKTE ZA UVOĐENJE VEĆEG IZBORA JEZIKA ILI SNIŽAVANJE DOBI U KOJOJ SE POČINJE UČITI STRANI JEZIK Deset je zemalja uvelo pilot-projekte za povećanje broja jezika koji se poučavaju u okviru minimalnog obveznog obrazovanja ili za snižavanje dobne granice za početak učenja stranog jezika. Sve ove projekte organiziraju i financiraju ili su-financiraju obrazovna tijela.

U Irskoj, Grčkoj, Latviji, Litvi i Austriji projektima se testira uvođenje stranog jezika kao obveznog predmeta (vidi sliku B1). U Litvi se njemački jezik uvodi u 26 ustanova predškolskog odgoja i obrazovanja. Slično tome, u Austriji se brojnim projektima financiranim iz raznih izvora – uključujući javne – uvodi engleski jezik za predškolsku djecu. Vrlo je mali broj drugih programa koji su usmjereni na druge jezike. U Irskoj, u kojoj učenje stranog jezika nije obvezno, u više od 500 škola u primarnom obrazovanju (od ukupno 3 165) provodi se nastava francuskog, njemačkog, španjolskog ili talijanskog kao dio inicijative „Moderni jezici u primarnom obrazovanju“. U Grčkoj i Latviji projektima se testiraju novi pristupi koji će se uskoro u potpunosti provoditi. U Grčkoj 800 odabranih škola u primarnom obrazovanju uvodi učenje jezika za učenike u dobi od šest do osam godina. Ovaj će se pristup proširiti na sve škole 2013. godine. U Latviji se projektom testira novi jezični program za učenike od šest do 11 godina.

Slika B8: Pilot-projekti za uvođenje nastave stranih jezika u predprimarnom, primarnom i/ili općem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g.

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Slika se prvenstveno odnosi na jezike koji se opisuju kao „strani“ (ili „moderni“) u kurikulumu. Jezici regija i/ili manjina (vidi sliku B15) i klasični jezici (vidi sliku B16) uključeni su samo ako ih kurikulum smatra alternativama stranom jeziku. Slika se temelji na projektima kojima se uvodi učenje stranog jezika koje izlazi iz okvira minimalnog obveznog obrazovanja. Za definiciju „pilot-projekta“i „minimalne razine obrazovne ponude“ vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

Dob učenika

Pilot-projekt(i) Nema pilot-projekata


37

U Danskoj, Nizozemskoj, Portugalu, Finskoj i Norveškoj pilot-projekti omogućuju učenicima učenje više jezika ili alternativnih jezika (obično francuskog ili njemačkog) uz onaj koji se obično uči, što je u najvećem broju slučajeva engleski. Glavni je cilj finskog, norveškog i danskog projekta potaknuti učenike na učenje drugih jezika uz engleski ili na ranije učenje nego što se predviđa nacionalnim kurikulumom. U Finskoj je projekt usmjeren na učenike u dobi od 7 do 16 godina. U Norveškoj je usmjeren na učenike od 11 do 13 i isključivo nastoji razviti pozitivan stav prema mnogojezičnosti. Projekt će se provodit od 2010. do 2012. godine i biti podvrgnut vrednovanju prije donošenja odluke o općem uvođenju. U Danskoj projekt 12-godišnjim učenicima daje mogućnost učenja francuskog ili njemačkog jezika dok se kurikulumom ta mogućnost predviđa u dobi od 13 godina. U Nizozemskoj se jednim projektom ispituju najbolji modeli za uvođenje francuskog i njemačkog jezikau primarno obrazovanje, tijekom kojeg učenici već uče engleski jezik (vidi sliku B13). Drugi pilot-projekt nastoji uvesti kineski jezik na razini sekundarnog obrazovanja. Ovisno o školi, kineski se uči uz ili umjesto dvaju jezika koji se obično uče (francuski i njemački). Cilj pilot-projekta u Portugalu jest uvesti obveznu nastavu drugog stranog jezika za učenike u dobi od 10 godina, za razliku od sada uobičajene dobi od 12 godina.

39


ODJELJAK II –NASTAVA STRANOG JEZIKA U PRIMARNOM I SEKUNDARNOM OBRAZOVANJU U KONTEKSTU CLIL-A

INTEGRIRANO UČENJE JEZIKA I NASTAVNOG SADRŽAJA DIO JE REDOVITOG PROGRAMA U GOTOVO SVIM ZEMLJAMA

U gotovo svim europskim zemljama određene škole nude programe u sklopu kojih se nejezični predmeti poučavaju na dva različita jezika ili kroz jedan jezik koji kurikulum određuje kao „strani“. Ovo se naziva integriranim učenjem nastavnog sadržaja i jezika (CLIL, za podrobnije informacije vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura). Samo Danska, Grčka, Island i Turska ne nude ovakav oblik učenja.

Slika B9: Integrirano učenje nastavnog sadržaja i jezika (CLIL) u primarnom i/ili općem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g.

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje CLIL u nekim školama: Praksa nije nužno uobičajena. Za detaljnije informacije o CLIL-u u svakoj zemlji, vidi prilog 2. Ova slika ne obuhvaća:

• programe za djecu čiji materinski jezik nije (jedan od) jezik(a) nastave u svrhu olakšavanja integracije; • programe međunarodnih škola.

Za definiciju pojmova „CLIL“ i „pilot-projekt“, vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

Iako postoji u gotovo svim zemljama na razini primarnog i općeg sekundarnog obrazovanja, CLIL nije uobičajen u obrazovnim sustavima. Ovaj zaključak donesen je na temelju informacija o pojedinim zemljama navedenim u prilogu 2. Iako navedene informacije ne omogućuje izravno uspoređivanje zemalja, one ipak pružaju određeni uvid u mjeru u kojoj je prisutan ovakav oblik učenja. Belgija (Njemačka zajednica), Luksemburg i Malta jedine su zemlje ili regije unutar zemalja u kojima CLIL postoji u svim školama i u cijelom obrazovnom sustavu.

U trima se zemljama CLIL nudi samo u školama koje sudjeluju u pilot-projektima. U Belgiji (Flamanska zajednica) je projekt koji je trebao trajati od 2007. do 2010. godine produljen do 2012. godine u devet škola sekundarnog obrazovanja. Cilj je znanstveno ispitati izazove vezane uz CLIL. U Cipru se CLIL u

CLIL u svim školama

CLIL u nekim školama

CLIL samo u pilot-projektima

Nema CLIL-a

ORGANIZACIJA

40

školama nekoliko godina provodio u sklopu pilot-programa, a od rujna 2011. godine postoji kao dio redovitog programa. U Portugalu se projektom SELF (Secções Europeias de Língua Francesa), koji obuhvaća 23 škole na sekundarnoj razini, nudi učenje nejezičnih predmeta kroz medij francuskog jezika.

Od 2010. godine svi učenici u Italiji obvezni su u posljednjoj godini višeg sekundarnog obrazovanja učiti jedan nejezični predmet na stranom jeziku. Oni koji odaberu jezične smjerove imaju navedenu obvezu od 16. godine. U dobi od 17 godina učenici uče drugi nejezični predmet kroz mediji drugog stranog jezika od tri koja već uče. Slična praksa postoji i u Austriji, gdje se na sekundarnoj razini obrazovne jedinice nejezičnih predmeta različitog opsega poučavaju na stranom jeziku. K tome, austrijska tijela zadužena za obrazovanje odabrala su pristup CLIL u poučavanju prvog stranog jezika svih učenika u dobi od šest do osam godina; učenici imaju jedan integrirani sat tjedno tijekom kojeg se kurikulumski predmeti poučavaju na stranom jeziku. Slična praksa postoji u poučavanju engleskog jezika u Lihtenštajnu za učenike iste dobi. K tome, od 2010./11. godine jedna škola višeg sekundarnog obrazovanja nudi CLIL učenicima koji su odabrali jezični smjer. Pilot-projekt trajat će četiri godine.

UZ DODATNE STRANE JEZIKE, JEZICI REGIJA ILI MANJINA ČESTO SE POUČAVAJU POMOĆU METODE CLIL

Kada se dva jezika koriste kao jezici nastave u kontekstu CLIL-a, status se ta dva jezika razlikuje.

Kombinacije jezika koji se koriste u CLIL-u ovise uvelike o lingvističkom nasljeđu svake zemlje, osobito kada postoji više od jednog nacionalnog jezika i/ili jedan ili više regionalni/manjinski jezik sa službenim statusom ili bez njega (vidi sliku A1). Prilog 1 nudi podrobne informacije o jezicima i obrazovnim razinama vezanim uz ovu vrstu poduke.

Dvadeset europskih zemalja ili regija unutar zemalja nude CLIL koji se odnosi na poučavanje nejezičnih predmeta na jeziku regije/manjine kao i na nacionalnom jeziku (ili jednom od nacionalnih jezika, ako je primjenjivo). Primjerice, u Mađarskoj se u nekim školama nejezični predmeti poučavaju na mađarskom, a u drugim školama na slovačkom jeziku. Nadalje, sve ove zemlje, osim Slovenije i Ujedinjene Kraljevine (Walesa, Sjeverne Irske i Škotske) imaju druge lingvističke obrasce.

Dvadeset i pet zemalja/regija nude CLIL, pri čemu se nejezični predmeti poučavaju na jeziku koji se prema kurikulumu smatra „stranim“, te na nacionalnom jeziku. Ova skupina obuhvaća i obrazovanje u kojem se svi nejezični predmeti poučavaju na stranom jeziku. Druge jezične kombinacije (npr. jezik regije ili jezik manjine i nacionalni jezik) također postoje u ovim zemljama, osim u Bugarskoj Njemačkoj, Portugalu, Ujedinjenoj Kraljevini (Engleskoj), Lihtenštajnu i Hrvatskoj. Međutim, u Hrvatskoj neke škole nude programe u sklopu kojih se svi nejezični predmeti poučavaju na jeziku regije ili manjine. Međutim, ova vrsta programa ne smatra se CLIL-om (vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura).

Temeljiti pregled stranih jezika koji se upotrebljavanju kao jezici nastave, prikazan u prilogu 2, otkriva da su engleski, francuski i njemački, te i španjolski i talijanski jezik, najrašireniji ciljni jezici. Ovi se jezici također najviše poučavaju kao strani jezici u školama u cijeloj Europi (vidi sliku C8 a i b).

ODJELJAK II – UČENJE STRANIH JEZIKA U KONTEKSTU CLIL-A U PRIMARNOM I SEKUNDARNOM OBRAZOVANJU

41

Slika B10: Status ciljnih jezika za CLIL u primarnom i/ili sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g.

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje

Neki jezici mogu pripadati dvjema kategorijama. Ovo je osobito slučaj u zemljama s više od jednog nacionalnog jezika. U Luksemburgu, primjerice, francuski je i strani jezik i nacionalni jezik. Ovakvo stanje proizlazi iz činjenice da je ovaj jezik u kurikulumu definiran kao „strani“ iz metodoloških razloga, dok je njegov status „nacionalnog jezika“ politička odluka. Kada dvije oznake vrijede za jedan jezik, na slici je prikazana politička oznaka. Za detaljne informacije o CLIL-u svakoj zemlji, vidi prilog 2. Ova slika ne obuhvaća:

• programe za djecu čiji materinski jezik nije (jedan od) jezik(a) nastave u svrhu olakšavanja integracije; • programe međunarodnih škola.

Za definiciju „CLIL-a“, „neteritorijalnog jezika“, „jezika regije ili manjine“, „nacionalnog jezika“, „stranog jezika“ i „pilot-projekta“ vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

U svih šest zemalja s više od jednim nacionalnim jezikom neke škole nude CLIL, pri čemu se dva službena jezika koriste kako bi se poučavali nejezični predmeti kurikuluma. U Belgiji (Njemačka zajednica), Luksemburgu i Malti ovakav oblik učenja postoji u svim školama. U Luksemburgu dva od tri nacionalna jezika (njemački i francuski jezik) služe kao jezici nastave uz luksemburški: njemački u primarnom i nižem sekundarnom obrazovanju te francuski jezik u nižem i višem sekundarnom obrazovanju.

U četiri zemlje (Španjolskoj, Latviji, Nizozemskoj i Austriji) neke škole nude CLIL, pri čemu se u poučavanju nejezičnih predmeta upotrebljavaju tri jezika. Jezici koji se koriste jesu nacionalni jezik, jezik koji je kurikulumom definiran kao strani te jezik regije ili manjine. Ovo iznimno rijetko uređenje nije prikazano na slici B10, budući da se ona odnosi samo na najčešće situacije vezane uz nastavu na dva jezika.

1 nacionalni jezik + 1 strani jezik

1 nacionalni jezik + 1 jezik regije, manjine ili neteritorijalni jezik

1 nacionalni jezik + 1 drugi strani jezik

Nema CLIL-a

ORGANIZACIJA

42

KRITERIJI ZA UPIS U PROGRAME CLIL-A NISU UOBIČAJENI U školama u oko dvije trećine obrazovnih sustava jezikom koji se prema kurikulumu smatra „stranim“ služi se u poučavanju nejezičnih predmeta (vidi sliku B10). Ovakav se oblik učenja smatra CLIL-om (vrsta A) i u središtu je slijedećeg pokazatelja o kriterijima za upis vezanim uz znanje i vještine učenika.

Slika B11: Nacionalne preporuke o kriterijima vezanim uz znanja i vještine pri upisu u programe CLIL-a u primarnom i/ili općem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g.

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Ova se slika odnosi samo na CLIL vrsta „A“.

Za detaljne informacije o vrstama CLIL-a u pojedinim zemljama, vidi prilog 2.

Slučajevi u kojima preporuke postoje, ali pokrivaju sve vrste programa i ne odnose se posebno na CLIL, nisu prikazani na slici.

Slika ne obuhvaća: • programe za djecu čiji materinski jezik nije (jedan od) jezik(a) nastave u svrhu olakšavanja integracije; • programe međunarodnih škola.

Za definiciju „CLIL-a“ i „vrste CLIL-a“ vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

U većini zemalja u kojima se nudi CLIL (vrsta A) školama se ne daju službene smjernice/propisi o primjeni posebnih kriterija upisa pri odabiru učenika za programe CLIL-a. Iznimka su Poljska, Rumunjska i Lihtenštajn. U Rumunjskoj se provjeravaju samo jezične vještine. U Poljskoj i Lihtenštajnu provjeravaju se i druge vještine, znanja ili sposobnosti prilkom odabira učenika. U Lihtenštajnu se učenike odabire na temelju prosjeka ocjena prethodne školske godine, ocjena iz jezika, matematike i geografije te na temelju rezultata prognostičkih testova. Međutim, na višoj sekundarnoj razini, na kojoj se odvija selekcijski proces, CLIL je dostupan samo kao pilot-projekt (vidi sliku B9).

Određeni predmeti kurikuluma i opće sklonosti

Jezične vještine

Nema posebnih kriterija upisa

Nema CLIL-a ili nema CLIL-a vrste A

ODJELJAK II – UČENJE STRANIH JEZIKA U KONTEKSTU CLIL-A U PRIMARNOM I SEKUNDARNOM OBRAZOVANJU

43

U nekim zemljama koje nemaju službene preporuke ili propise o upisnim kriterijima za CLIL vezanim uz znanje i vještine, škole i dalje mogu primijeniti vlastite kriterije. To je slučaj u Češkoj, Mađarskoj, Nizozemskoj, Slovačkoj i Finskoj. U Nizozemskoj, primjerice, većina škola koje nude CLIL i primjenjuju kriterije vezane uz učenikovo prethodno znanje i jezične vještine, veliku važnost pridaje učenikovoj motivaciji. S druge strane, u Belgiji zakonodavstvo ne omogućuje školama uvođenje upisnih kriterija, osim učenikova mjesta na upisnoj listi.

U Bugarskoj sva gimnazijska usmjerenja na višoj sekundarnoj razini primjenjuju upisne kriterije prilikom odabira učenika, uključujući usmjerenja koja nude CLIL.

45


ODJELJAK III – IZBOR JEZIKA KOJI SE NUDE U PRIMARNOM I SEKUNDARNOM OBRAZOVANJU

U VEĆINI ZEMALJA NACIONALNA OBRAZOVNA TIJELA UTJEČU NA IZBOR STRANIH JEZIKA U ŠKOLSKOM KURIKULUMU

U svim zemljama, osim u šest, središnja obrazovna tijela utječu na izbor jezika dostupnih učenicima u primarnom i sekundarnom obrazovanju.

U 15 zemalja ili regija unutar zemalja središnja obrazovna tijela propisuju koje jezike učenici moraju učiti tijekom svog školovanja. Sve škole moraju osigurati ove obvezne jezike u školskom kurikulumu (vidi sliku B13).

Slika B12: Preporuke školama o uvrštavanju određenih stranih jezika u kurikulum, primarno i/ili opće sekundarno obrazovanje, 2010./11. g.

Popis jezika

Propisana obveza za učenike

Propisana obveza za škole

Jasno upućivanje na autonomiju škola

Nema preporuka

Izvor: Eurydice. UK (1) = UK-ENG/WLS/NIR

Objašnjenje Nekoliko kategorija može se odnositi na jednu zemlju, uz iznimku kategorije „nema preporuka“, koja isključuje sve druge. Ovaj prikaz ne razlikuje obrazovne razine – svi su slučajevi predstavljeni, bez obzira na razinu obrazovanja. Popis jezika: Obuhvaća barem tri jezika između kojih škole biraju. Propisana obveza za učenike da uče određene jezike: Učenici su dužni učiti određene jezike u kurikulumu (tj. određene obvezne jezike). Propisana obveza za škole da ponude određene jezike: Škole moraju uključiti određene jezike u kurikulum bez da ih proglase obveznima za učenike. Jasno upućivanje na autonomiju škola: Službene smjernice ili preporuke navode da škole imaju određenu autonomiju u odlučivanju koje će jezike uključiti u školski kurikulum. Za definiciju „stranog jezika“ i „propisanog obveznog jezika“ vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

U devet zemalja nacionalna tijela od škola zahtijevaju da učenicima ponude određene jezike. Među njima, pet zemalja pripada i prethodnoj kategoriji u kojoj su zemlje u kojima postoji najmanje jedan propisan obvezni jezik (engleski jezik) za učenike. U Danskoj sve škole učenicima moraju ponuditi najmanje dva jezika tijekom obveznog obrazovanja i tri jezik u višem sekundarnom obrazovanju, a biraju između francuskog, španjolskog i njemačkog jezika. U Norveškoj sve škole u nižem sekundarnom obrazovanju moraju ponuditi najmanje jedan od četiriju jezika: francuski, njemački, španjolski ili ruski jezik. U Cipru sve škole u višem sekundarnom obrazovanju moraju uz engleski jezik i francuski jezik, koji na toj razini više nisu obvezni, ponuditi i njemački, talijanski, španjolski, turski i ruski jezik. U Malti u nižem sekundarnom obrazovanju sve škole moraju ponuditi talijanski, francuski, njemački, arapski i ruski jezik, uz engleski jezik koji je obvezan za sve učenike. Na razini višeg sekundarnog obrazovanja popisu se dodaju grčki i latinski jezik.

ORGANIZACIJA

46

U posljednje četiri od devet zemalja u kojima se od škola traži da učenicima ponude određene jezike nema obveze za učenike u pogledu učenja tih jezika. U Portugalu sve škole učenicima u dobi od šest do deset godina moraju ponuditi engleski jezik. U Sloveniji engleski i njemački jezik moraju biti ponuđeni od primarne razine. U Litvi isti jezici, uz francuski, moraju biti uključeni u školski kurikulum od primarne razine. U Češkoj škole moraju ponuditi engleski jezik prije bilo kojeg drugog učenicima u primarnom obrazovanju. Ako učenici (ili roditelji) odaberu jezik koji nije engleski, škola ih mora informirati u slučaju da obrazovni sustav ne može jamčiti nastavak poučavanja odabranog jezika nakon prelaska u srednju školu ili u slučaju preseljenja u drugu školu.

U osam zemalja središnja obrazovna tijela pozivaju se na autonomiju škola vezano uz odlučivanje o tome koji će jezici biti uključeni u školski kurikulum. Međutim, škole u ovim zemljama nemaju potpunu autonomiju, budući da i dalje postoje neka ograničenja za učenike ili za škole. Primjerice, u Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Wales i Sjeverna Irska), u kojima je autonomija na najvišoj razini, škole su uglavnom slobodne odlučiti koje će se jezike poučavati. U Sjevernoj Irskoj svaki odabrani jezik mora biti jedan od službenih jezika EU-a (koji nije engleski, a u irskim srednjim školama, koji nije irski jezik). U Engleskoj i Walesu se u školama može poučavati bilo koji europski ili svjetski jezik.

ENGLESKI JEZIK OBVEZAN JE U 14 ZEMALJA ILI REGIJA UNUTAR ZEMALJA

U petnaest zemalja ili regija unutar zemalja propisano je koji su jezici obvezni za učenike, odnosno koje svi učenici moraju učiti. U Belgiji (Njemačka i Flamanska zajednica), Cipru, Islandu i Lihtenštajnu dva su propisana obvezna jezika. U Luksemburgu su posrijedi čak tri. Svi učenici moraju učiti njemački, francuski i engleski tijekom obveznog obrazovanja.

U 14 zemlja ili regija unutar zemalja svi učenici moraju učiti engleski jezik i u većini slučajeva to je prvi jezik koji moraju učiti. Francuski je češće drugi propisani obvezni jezik. U tri od pet zemalja ili regija unutar zemalja u kojima je francuski obvezni jezik, isti je i jedan od nacionalnih jezika (vidi sliku A1). U nekoliko zemalja učenje stranih jezika obvezno je iz povijesnih ili političkih razloga, primjerice u Belgiji, Luksemburgu, Finskoj i Islandu.

U većini zemalja (osim Italije i Lihtenštajna) u kojima je učenje određenog jezika bilo obvezno u nekoj fazi obveznog obrazovanja 2010./11. godine, takva je politika bila na snazi već 1992./93. godine. U Slovačkoj će slijedom reforme koja se treba provesti školske godine 2011./12. engleski jezik postati obvezan.

Ove mjere pokazuju sve veće nastojanje obrazovnih tijela Europi da se učenike privoli na učenje engleskog jezika. Stvarni postotci učenika koji uče engleski jezik u primarnom i sekundarnom obrazovanju uistinu su visoki (vidi poglavlje C). U Češkoj, Litvi, Portugalu i Sloveniji središnja obrazovna tijela ne definiraju engleski jezik kao obvezni, ali postavljaju određene uvjete školama da uključe engleski, uz nekoliko drugih jezika u nekim zemljama, u školski kurikulum (vidi sliku B12). U Portugalu od 2012./13. godine engleski će biti obvezan za sve učenike od 10. godine života. Latvija, koja je 2002./03. izdala preporuku da engleski jezik uče svi učenici, napustila je tu politiku, ostavljajući odluku o izboru jezika školama, učenicima i roditeljima.


47

Slika B13: Propisani obvezni jezik prema središnjim obrazovnim tijelima (redovito obvezno obrazovanje), 1992./93., 2002./03., 2006./07., 2010./11. g.

BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR IT CY LV LT LU HU

2010/11

2006/07

2002/03

1992/93 UK-ENG/ UK-

MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE WLS/NIR SCT IS LI NO HR TR

2010/11 fi/sv da

2006/07 fi/sv da

2002/03 fi/sv da

1992/93 fi/sv da

Engleski Francuski Njemački Nema obveznih stranih jezika

Nema propisanog obveznog jezika

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Naznačeni su samo oni slučajevi koji se odnose na sve učenike bez obzira na vrstu škola ili obrazovni smjer. Kad je u riječ o nekoliko propisanih obveznih jezika, u tablici su prikazani redoslijedom kojim se uče. Za definiciju „stranog jezika“ i „propisanog obveznog jezika“ vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

Napomena za pojedinu zemlju Belgija (BE fr): U svim referentnim godinama, nizozemski jezik bio je propisani obvezni jezik u Bruxellesu (i u nekim gradovima s posebnim jezičnim statusom) u školama u kojima je francuski jezik nastave. Belgija (BE de): U svim referentnim godinama, njemački je bio propisani obvezni jezik u školama u kojima je francuski bio jezik nastave za Francusku govornu zajednicu nastanjenu u regiji Njemačkog govornog područja. Njemačka: Francuski, a ne engleski jezik, obvezan je u Saarskoj. Irska: Irski i engleski jezik obvezni su za sve učenike. Finska: Drugi nacionalni jezik (švedski (sv) ili finski (fi) ovisno o materinskom jeziku učenika) obvezan je. lsland: Učenici mogu odabrati švedski ili norveški umjesto danskog jezika (da), pod određenim uvjetima.

JEZICI KOJI SU RJEĐE U UPOTREBI ČEŠĆE SE PROMIČU NA RAZINI SEKUNDARNOG

OBRAZOVANJA

U gotovo se svim zemljama od škola zahtijeva, preporuča im se ili dopušta ponuda određenog stranog jezika u kurikulumu (vidi sliku B12). Slika B14 nudi cjelovit pregled ovih jezika bez pravljenja razlike u statusu jezika. Slika ne sadrži informacije o jezicima koje škole doista nude u praksi ili stvarni postotak učenika koji uče propisani strani jezik (vidi poglavlje C).

Jezici Europske unije koji su najviše u upotrebi (engleski, francuski, njemački, španjolski i talijanski jezik), uz ruski čine jezike koje središnja obrazovna tijela najčešće navode kao kandidate za uvođenje u školski kurikulum. To su ujedno i jezici koje učenici najčešće uče (vidi sliku C8 a i b).

ORGANIZACIJA

48

Slika B14: Strani jezici u školskom kurikulumu prema službenim dokumentima središnjih obrazovnih tijela, primarno i/ili opće sekundarno obrazovanje, 2010./11. g.

Engleski

Francuski Španjolski

Njemački Talijanski

Ruski

Arapski

Latinski

Kineski

Japanski

Turski

Nizozemski Poljski

Klasični grčki

Danski

Švedski Moderni

hebrejski Finski

Hrvatski

Mađarski

Portugalski

Grčki

Slovački

ISCED 2 ISCED 3 ISCED 2 i 3 ISCED 1, 2 i 3 Izvor: Eurydice. UK (1) = UK-ENG/WLS/NIR

Objašnjenje Slika prikazuje jezike koje središnja obrazovana tijela preporučuju, zahtijevaju ili dopuštaju. Slika se prvenstveno odnosi na jezike koji se opisuju kao „strani“ u kurikulumskim/službenim dokumentima središnjih obrazovnih tijela. Jezici regija i/ili manjina kao i klasični jezici uključeni su samo ako ih službeni dokumenti središnjih obrazovnih tijela smatraju alternativama stranom jeziku. Nije istaknuta razlika između obrazovnih smjerova ili vrsta škola. Jezici su navedeni od najčešće spominjanih do najrjeđe spominjanih u središnjim kurikulumskim/službenim dokumentima pojedinih zemalja. Redoslijed ne uzima u obzir obrazovnu razinu na koju se preporuka/propis odnosi. Na slici su navedeni samo strani jezici koji se spominju u kontekstu više od jednog obrazovnog sustava. Kada se jezik spominje vezano uz samo jedan obrazovni sustav, jezik i zemlja o kojima je riječ navedeni su u napomenama za pojedinu zemlju. Za definiciju „stranog jezika“ i „propisanog obveznog jezika“ vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

Napomene za pojedinu zemlju Belgija (BE fr): U Bruxellesu u francuskim školama samo nizozemski jezik može biti ponuđen na razinama ISCED 1 i 2. Bugarska, Španjolska, Latvija, Mađarska, Poljska i Ujedinjena Kraljevina (SCT): Središnja obrazovna tijela ne daju nikakve preporuke. Litva: Latvija (razine ISCED 2 i 3). Austrija: Rumunjski (razina ISCED 1); bošnjački/hrvatski/srpski (razine ISCED 2 i 3); slovenski, češki (razine ISCED 1 do 3).


49

Slovenija: srpski, makedonski jezik (razina ISCED 2). U određenim okolnostima klasični grčki jezik (razina ISCED 3) može se smatrati stranim jezikom. Norveška: Samijski (laponski), bošnjački, albanski, darijski (afganski perzijski), korejski, kurdski (centralnokurdski), perzijski, somalski, tamilski, urdu, vijetnamski, znakovni jezik (razina ISCED 3).

Engleski jezik jedini je jezik s preporukama ili propisima koji se primjenjuju na sve tri obrazovne razine u gotovo svim zemljama. U Belgiji (Njemačka i Flamanska zajednica) i Luksemburgu, engleski se ne nudi na primarnoj razini budući da učenici moraju učiti jedan ili više drugih jezika na ovoj razini (vidi sliku B13). Španjolski se navodi u dokumentima nešto većeg broja središnjih tijela nego njemački jezik. Španjolski jezik, međutim, češće se spominje kao kurikulumski predmet na sekundarnoj razini, dok se njemački jezik spominje u odnosu na sve tri obrazovne razine u većem broju zemalja.

Europski jezici koji su rjeđe u upotrebi, kao i neeuropski jezici, spominju se u manjem broju dokumenata nacionalnih obrazovnih tijela. Nadalje, preporuke ili propisi gotovo se uvijek odnose na sekundarno obrazovanje. Ovo je slučaj s arapskim, kineskim, japanskim, turskim, poljskim i nizozemskim jezikom.

U nekim zemljama klasični jezici (vidi sliku B16) i jezici sa statusom regionalnih i/ili manjinskih jezika dio su jezičnog paketa koji nude nacionalna obrazovna tijela, a koji je potrebno obuhvatiti školskim kurikulumom. To se, primjerice, odnosi na jezike regija i/ili manjina kao i na latinski i klasični grčki jezik u Austriji.

Jezici koji se u nekoliko zemljama spominju jesu jezici autohtonih manjina, zatim jezici imigrantskih manjina, kao što je portugalski u Luksemburgu, ili jezici susjednih zemalja, kao što je latvijski u Litvi. Drugi povijesni i lingvistički razlozi mogli bi objasniti spominjanje određenih jezika, kao što je danski u Islandu. Konačno, neki su jezici nacionalni jezici koje svi učenici moraju učiti kao što su finski i švedski u Finskoj.

Razmjerno velik raspon jezika koji se uče u nekim zemljama kao što su Francuska, Austrija i Norveška mogu upućivati i na postojanje politike jezične raznolikosti. Međutim, u ovim zemljama, kao i u svim drugima, jezike koji nisu najčešće u upotrebi u Europi zapravo uči mali postotak učenika (vidi sliku C11).

U GOTOVO DVIJE TREĆINE ZEMALJA JEZICI REGIJA ILI MANJINA SPOMINJU SE U

KURIKULUMU ILI DRUGIM SLUŽBENIM DOKUMENTIMA

U mnogim europskim zemljama govore se brojni jezici regija ili manjina kao i neteritorijalni jezici. U nekim od ovih zemalja ovi jezici imaju službeni status (slika A1). U gotovo dvije trećine zemalja nacionalna obrazovna tijela preporučuju ili propisuju uključivanje određenih jezika regija ili manjina ili neteritorijalnih jezika u školski kurikulum.

U mnogim zemljama svi jezici koji imaju status službenih jezika pojavljuju se u preporučenim ili obveznim kurikulumima. Francuska i Litva, koje ne dodjeljuju status službenog jezika nijednom regionalnom i manjinskom jeziku, ipak navode da jezici regija ili manjina mogu biti obuhvaćeni školskim kurikulumom.

ORGANIZACIJA

50

Slika B15: Navođenje pojedinih regionalnih ili manjinskih jezika u službenim dokumentima središnjih obrazovnih tijela, primarno i/ili opće sekundarno obrazovanje, 2010./11. g.

ozna

ka

Jezici BE

fr

BE

de

BE

nl

BG

C

Z D

K

DE

EE

IE

EL

ES

FR

IT

CY

LV

LT

LU

HU

M

T N

L A

T PL

PT

R

O

SI

SK

FI

SE

UK

-EN

G

UK

-WLS

U

K-N

IR

UK

-SC

T IS

LI

N

O

HR

TR

bel Bjeloruski

bos Bošnjački

bre Bretonski

bul Bugarski

cat Katalonski

cat Valencijski

cos Korzikanski

csb Kašupski

cse Češki

cym Velški

dan Danski

deu Njemački

ell Grčki

eus Baskijski

fao Ferojski

fin Finski

fit Tornedalski finski

fra Francuski

frp Francusko-provansalski

fry Frizijski

fur Friulski

gla Škotski gaelski

gle Irski

glg Galicijski

hbs Crnogorski

heb Hebrejski

hrv Hrvatski

hun Mađarski

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Slika prikazuje jezike regija ili manjina koje nacionalna obrazovna tijela dopuštaju, preporučuju ili propisuju. Nije istaknuta razlika između obrazovnih smjerova ili vrsta škola. U nekim zemljama spomenuti jezici mogu postojati u školama samo nekih regija. Jezici su klasificirani prema redoslijedu njihovih oznaka (standard ISO 639-3).

Za definiciju „jezika regije ili manjine“ i „neteritorijalnog jezika“ vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

U tek nekoliko zemalja neki jezici regija ili manjina obvezni su za sve ili za neke učenike. To je slučaj s katalonskim, valencijskim, baskijskim i galicijskim jezikom koji su propisani obvezni jezici u španjolskim autonomnim zajednicama, gdje su uz španjolski službeni jezici. U Nizozemskoj je frizijski obvezan za sve učenike provincije Frizije. U Ujedinjenoj Kraljevini (Wales) svi učenici moraju učiti velški.

U mnogim europskim zemljama jezici regija ili manjina koriste se i kao jezici nastave u sklopu metode CLIL (vidi sliku B10).


51

Slika B15 (nastavak): Navođenje pojedinih regionalnih ili manjinskih jezika u službenim dokumentima središnjih obrazovnih tijela, primarno i/ili opće sekundarno obrazovanje, 2010./11. g.

ozna

ka

Jezici BE

fr

BE

de

BE

nl

BG

C

Z D

K

DE

EE

IE

EL

ES

FR

IT

CY

LV

LT

LU

HU

M

T N

L A

T PL

PT

R

O

SI

SK

FI

SE

UK

-EN

G

UK

-WLS

U

K-N

IR

UK

-SC

T IS

LI

N

O

HR

TR

hye Armenski

ita Talijanski

kal Grenlandski

kdr Karaimski

lit Litvanski

lld Ladinski

mkd Makedonski

mwl Mirandski

oci Oksitanski

pol Poljski

rcf Kreolski

rmy Vlaški romski

rom Romski

ron Rumunjski

rue Lemkivski

rue Rusinski

rus Ruski

slk Slovački

slv Slovenski

sme Samijski (laponski)

sqi Albanski

srd Sardinijski

srp Srpski

tah Tahitijski

tat Tatarski

tpi Melanezijski jezici

tur Turski

ukr Ukrajinski

wen Lužičkosrpski

yid Jidiš

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Slika prikazuje jezike regija ili manjina koje nacionalna obrazovna tijela dopuštaju, preporučuju ili propisuju. Nije istaknuta razlika između obrazovnih smjerova ili vrsta škola. U nekim zemljama spomenuti jezici mogu postojati u školama samo nekih regija. Jezici su klasificirani prema redoslijedu njihovih oznaka (standard ISO 639-3).

Za definiciju „jezika regije ili manjine“ i „neteritorijalnog jezika“ vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

ORGANIZACIJA

52

PREPORUKE ILI PROPISI O UČENJU STRANIH JEZIKA U VIŠEM SEKUNDARNOM

OBRAZOVANJU POSTOJE U OTPRILIKE POLOVICI EUROPSKIH ZEMALJA

Preporuke ili propisi nacionalnih obrazovnih tijela o nastavi latinskog i klasičnog grčkog značajno se razlikuju kad je riječ o višem sekundarnom obrazovanju za razliku od nižeg. Na nižoj sekundarnoj razini u većini zemalja nema preporuka/propisa vezanih uz ovo pitanje. Međutim, u otprilike polovici europskih zemalja središnja obrazovna tijela izdaju neke vrste preporuka za više sekundarno obrazovanje.

Preporuke/propisi za više sekundarno obrazovanje razlikuju se ovisno o jeziku. Većina obrazovanih tijela školama preporučuje ili propisuje latinski kao obvezni jezik samo za neke učenike. Tu je obično riječ o učenicima koji su se odlučili za moderne ili klasične jezične smjerove ili humanističke znanosti. Što se tiče klasičnog grčkog jezika, većina obrazovnih tijela zahtijeva ili preporuča da on u školama bude obvezan samo za neke učenike ili da se nudi kao izborni predmet samo nekim učenicima.

Slika B16: Status klasičnih jezika u općem sekundarnom obrazovanju, prema nacionalnim propisima/preporukama, niže i više sekundarno obrazovanje, 2010./11. g.

Klasični grčki

Obvezan za sve

Obvezan za neke

Izborni dio jezgrovnog kurikuluma za sve

Izborni dio jezgrovnog kurikuluma za neke

Nema preporuka ili propisa

Latinski

Obvezan za sve

Obvezan za neke

Izborni dio jezgrovnog kurikuluma za sve

Izborni dio jezgrovnog kurikuluma za neke

Nema preporuka ili propisa

ISCED 2 ISCED 3


Objašnjenje Slika prikazuje preporuke/propise koje izdaju središnja obrazovna tijela o učenju ovih dvaju klasičnih jezika na razini sekundarnog obrazovanja. Obvezan za neke: odnosi se na učenike u određenom obrazovnom usmjerenju ili u nekim vrstama škola. Izborni dio jezgrovnog kurikuluma: Škole moraju ponuditi učenje latinskog ili klasičnog grčkog, ali učenici nemaju obvezu učenja ovih predmeta. Nema preporuka/propisa: znači da “nema preporuka vezanih uz uključivanje latinskog ili klasičnog grčkog jezika kao izbornog predmeta u kurikulumu za neke ili sve učenike“ i „ nema preporuka vezanih uz obvezu nekih ili svih učenika da uče ove jezike“.

Napomena za pojedinu zemlju Danska: Na razini ISCED 3 latinski ili klasični grčki jezik nude se svim učenicima. Nizozemska: Učenici u većini općeobrazovnih smjerova moraju učiti latinski ili klasični grčki, a mogu učiti i oba jezika.


53

Preporuke zemalja o učenju klasičnih jezika na razini višeg sekundarnog obrazovanja spadaju u dvije kategorije. Prva se kategorija odnosi na slučajeve kada nacionalni jezik izravno potječe iz latinskog ili grčkog. Ovo je slučaj u Belgiji (Francuska zajednica), Španjolskoj, Francuskoj, Rumunjskoj, Grčkoj i Cipru. Druga skupina obuhvaća zemlje u kojima se obrazovanje diferencira od niže sekundarne razine. U Njemačkoj, Luksemburgu, Nizozemskoj, Lihtenštajnu i Austriji učenike se usmjerava u različite vrste škola. Klasični grčki i/ili latinski obvezni su ili izborni predmeti za učenike koji pohađaju općeobrazovne škole, kao što je Gymnasium u Njemačkoj, Austriji i Lihtenštajnu ili VWO u Nizozemskoj.

Samo je u četiri zemlje klasični jezik obvezan za sve učenike. Latinski je obvezan u nižem sekundarnom obrazovanju u Rumunjskoj i u višem sekundarnom obrazovanju u Hrvatskoj (**). Klasični grčki obvezan je na obje razine u Grčkoj i Cipru.

Osim preporuka koje izdaju nacionalna obrazovna tijela, škole u zemljama u kojima postoji fleksibilan kurikulum (vidi sliku B6) mogu odlučiti uvesti latinski i/ili klasični grčki u svoje lokalne kurikulume.

Neke zemlje koje nemaju posebne preporuke ili propise o klasičnim jezicima u školi, mogu odrediti uvjete u kojima se takvi jezici mogu ponuditi u školskom kurikulumu. To je primjerice slučaj u Mađarskoj, u kojoj nacionalna obrazovna tijela mogu ponuditi klasične jezike (koji se ne spominju pojedinačno) uz uvjet da se prvo ponudi moderni jezik.

(**) Riječ je o gimnazijskim programa.

55

U K L J U Č E N O S T

UDIO UČENIKA KOJI UČI STRANE JEZIKE U PRIMARNOM OBRAZOVANJU S GODINAMA SE POVEĆAVA

U gotovo svim europskim zemljama obvezno učenje stranih jezika počinje tijekom primarnog obrazovanja (razina ISCED 1). Međutim, u nekim zemljama učenje stranih jezika može početi vrlo rano u ovoj fazi obrazovanja, dok u drugima ono postaje dio jezgrovnog kurikuluma tek u završnim godinama. Stog se stopa uključenosti u učenje jezika u cijeloj populaciji u primarnom obrazovanju može značajno razlikovati od zemlje do zemlje, ovisno o zahtjevima kurikuluma.

U većini zemalja za koje su dostupni podaci više od polovice populacije upisane u primarno obrazovanje uči strani jezik (vidi sliku C1a). U Grčkoj, Španjolskoj, Italiji, Luksemburgu, Malti, Austriji, Poljskoj, Norveškoj i Hrvatskoj svi ili gotovo svi učenici u primarnom obrazovanju uče najmanje jedan strani jezik. Među ovim zemljama, Luksemburg i Grčka zemlje su s osobito visokim udjelom učenika koji uče dva ili više jezika (83,6%, odnosno 46,7%). U gore spomenutim zemljama strani se jezik uvodi u ranoj fazi primarnog obrazovanja, često na samom početku obveznog obrazovanja.

Tek nekoliko zemalja spada u one u kojima je razmjerno mali postotak učenika u primarnom obrazovanju koji uče strane jezike. Ovo se osobito odnosi na Irsku, u kojoj samo 4% učenika u primarnom obrazovanju uči strani jezik. Tako mali postotak može se objasniti činjenicom da u Irskoj učenici ne moraju učiti strani jezik, ali moraju učiti irski i engleski jezik, dva službena jezika. Flamanska zajednica Belgije, Nizozemska i Portugal imaju razmjerno niske postotke učenika u primarnom obrazovanju koji uče strani jezik.

Podaci koji nude razradu prema godinama i obuhvaćaju 18 obrazovnih sustava (vidi sliku C1b) pokazuju da u zemljama koje bilježe visoki ukupni udio učenika u primarnom obrazovanju koji uče strani jezik, svi ili gotovo svi učenici u dobi od sedam godina već su učili najmanje jedan strani jezik (vidi Luksemburg, Malta, Austrija i Norveška). U drugim zemljama za koje su dostupni podaci udio je učenika koji u dobi od sedam godina uče strani jezik manji, ponekada i zanemariv (primjerice Slovenija) ili je jednak nuli (Irska i Nizozemska). Kako učenici odrastaju, udio onih koji uče strani jezik raste. U nekoliko zemalja može se primijetiti da se značajna promjena događa u određenoj dob, koja odgovara dobi kada strani jezici postaju obvezan predmet za sve (primjerice, dob od osam godina u Litvi, devet godina u Sloveniji i Turskoj). Podaci ukazuju i na činjenicu da u mnogim zemljama škole imaju određenu autonomiju kad je posrijedi uvođenje stranih jezika u kurikulum. Stoga je prilično uobičajeno da određena populacija učenika uči strani jezika čak i prije nego što to postane obveza za sve. Nadalje, slika također prikazuje da svi ili gotovo svi učenici u dobi od 10 godina gotovo u svim obrazovnim sustavima za koje su dostupni podaci već uče jedan strani jezik. Stanje je drukčije samo u Irskoj, gdje samo 7% učenika uči strani jezik, i u flamanskoj zajednici Belgije, Nizozemskoj i Ujedinjenoj Kraljevini, gdje je udio učenika koji uče jezike između 65% i 75%.

UKLJUČENOST

56

Slika C1: Distribucija postotaka učenika prema broju stranih jezika koje uče, primarno obrazovanje (ISCED 1), 2009./10. g.

Slika C1a: Postotak učenika u primanom obrazovanju koji uče 0 jezika, 1 jezik ili 2 i više jezika

Izvor: Eurostat, UOE. Za tablicu podataka, vidi sliku C2.

Slika C1b: Postotak učenika u dobi od 7, 8, 9 ili 10 godina koji uče 0 jezika, 1 jezik ili 2 i više jezika

7 godina 8 godina 9 godina 10 godina

Izvor: Eurostat, UOE.

Objašnjenje Prikazani su samo jezici koje kurikulum središnjih obrazovnih tijela definira kao strane jezike. Jezici regija i/ili manjina uključeni su samo ako ih kurikulum smatra alternativama stranom jeziku. Jezici koji se uče izvan kurikuluma kao dodatni predmeti nisu uključeni. Postotak učenika koji uče 0, 1, 2 (ili više) stranih jezika izračunava se s obzirom na sve učenike u svim godinama primarnog obrazovanja, čak i ako se s učenjem ne počinje od početka te razine. Broj učenika koji uče 0, 1, 2 (ili više) stranih jezika podijeljen je s odgovarajućim brojem učenika koji pohađaju razinu ISCED-a o kojoj je riječ.

Slika C1b: Slika obuhvaća samo 18 obrazovnih sustava. Za druge obrazovane sustave podaci nisu dostupni.

Učenje 0 stranih jezika Učenje jednog stranog jezika Učenje dvaju ili više stranih jezika

Učenje 0 stranih jezika Učenje 1 stranog jezika Učenje 2 ili više stranih jezika

UKLJUČENOST

57

7 godina 8 godina 9 godina 10 godina 0 FL 1 FL 2 FL 0 FL 1 FL 2 FL 0 FL 1 FL 2 FL 0 FL 1 FL 2 FL BE l 96,0 3,9 0,1 93,2 6,6 0,2 86,6 13,2 0,2 28,8 70,9 0,3 IE 100,0 0,0 0,0 100,0 0,0 0,0 100,0 0,0 0,0 93,0 7,0 0,0 EL : : : 4,1 93,7 2,2 3,9 92,9 3,1 3,6 9,5 86,9 CY 91,6 0,0 8,4 92,0 0,0 7,9 6,6 86,4 7,0 0,7 92,8 6,6 LT 92,7 7,1 0,2 6,2 93,5 0,3 6,7 93,2 0,1 1,0 98,8 0,2 LU 0,0 7,6 92,4 0,0 0,4 99,6 0,0 0,0 100,0 0,0 0,0 100,0 HU 64,3 34,9 0,8 58,3 40,9 0,8 39,0 59,8 1,2 8,9 88,9 2,2 MT 0,0 100,0 0,0 0,0 100,0 0,0 0,0 100,0 0,0 0,0 99,9 0,1 NL 100,0 0,0 0,0 100,0 0,0 0,0 100,0 0,0 0,0 33,3 66,7 0,0 AT 1,6 96,6 1,8 1,9 96,2 1,9 0,6 97,4 2,0 0,1 98,0 1,9 RO 79,5 19,5 1,0 62,3 36,8 1,0 8,8 90,2 1,0 3,7 95,4 0,9 SI 99,2 0,8 0,0 99,0 1,0 0,0 0,0 100,0 0,0 0,0 100,0 0,0 FI 92,3 6,6 1,1 86,4 12,5 1,1 1,4 96,8 1,8 0,8 77,0 22,2 SE 42,6 57,1 0,3 42,7 57,0 0,3 42,7 57,0 0,3 0,0 99,4 0,6 UK 25,5 74,5 0,0 25,5 74,5 0,0 25,5 74,5 0,0 25,5 74,5 0,0 IS 69,6 29,9 0,4 58,8 41,0 0,2 24,7 74,1 1,1 1,2 93,7 5,0 NO 0,0 100,0 0,0 0,0 100,0 0,0 0,0 100,0 0,0 0,0 100,0 0,0 TR 97,6 2,4 0,0 97,8 2,2 0,0 0,0 100,0 0,0 0,2 99,8 0,0


Napomena za pojedinu zemlju (Slika C1) EU (C1a): Ukupni zbroj za EU izračunava se za zemlje za koje su dostupni podaci. U slučajevima u kojima podaci za referentnu godinu nisu dostupni korišteni su podaci od prethodne/sljedeće godine za koje je bilo moguće izračunati ukupni podatak za EU. Belgija: Podaci ne obuhvaćaju neovisne privatne ustanove. Belgija (BE nl): Obrazovanje za posebne obrazovne potrebe nije obuhvaćeno. Estonija (C1a) i Finska: Nacionalni jezik koji se uči u školi, a nije jezik nastave smatra se stranim jezikom. Irska: Podaci se odnose samo na javne ustanove. Svi učenici u irskim školama u primarnom obrazovanju uče irski jezik u školi. Italija i Island (C1a): Uključeni su učenici s posebnim obrazovnim potrebama. Luksemburg: Svi učenici u primarnom obrazovanju uče luksemburški, koji je isključen iz podataka. Privatne neovisne škole nisu uključene. Mađarska: Učenici s poremećajima kognitivnih funkcija također su uključeni u ukupni broj učenika. Slovenija: Podaci se odnose na kraj školske godine. Učenici koji uče drugi jezik u regijama u kojima žive manjine nisu uzeti u obzir. Slovačka (C1a): Uključeni su neki učenici koji uče strane jezike u specijalnim školama. Ujedinjena Kraljevina: Pokazatelji su izračunati na temelju procijenjenih podataka za čitavo područje UK-a.

POSTOTAK SE UČENIKA U PRIMARNOM OBRAZOVANU KOJI UČE NAJMANJE JEDAN STRANI JEZIK POVEĆAVA

U Europskoj je uniji u razdoblju od 2004./05. do 2009./10. godine udio učenika u primarnom obrazovanju (razina ISCED 1) koji ne uče strani jezik smanjio za oko 10 postotnih bodova, s 32,5% na 21,8%. Kad se razmotri stanje u pojedinim zemljama, najznačajnija promjena zabilježena je u Sloveniji, gdje je udio učenika koji ne uče strani jezik u primarnom obrazovanju pao s 88,1% zabilježenih školske godine 2004./05. na 48,4% zabilježenih 2009./10. godine. Smanjenje je bilo značajno i u Ujedinjenoj Kraljevini (razlika od oko 34 postotna boda), Češkoj (oko 25 postotnih bodova), Islandu (oko 21 postotni bod), Bugarskoj i Slovačkoj (obje oko 18 postotnih bodova). Promjene u ovim zemljama često su rezultat obrazovnih reformi kojim se uvodi učenje stranog jezika kao obveznog predmeta u ranijoj fazi obrazovanja (vidi sliku B2).

UKLJUČENOST

58

S obzirom na promjene između 2006./07. i 2009./10. godine, u Poljskoj je zabilježena najveća razlika. U ovoj se zemlji udio učenika koji u primarnom obrazovanju uče barem jedan strani jezik povećao s 54,5% 2006./07. godine na 97,7% zabilježenih 2009./10. godine (razlika od oko 43 postotna boda). Ovo se povećanje može objasniti uvođenjem reforme 2008./09. godine kojom se učenje prvog stranog jezika uvelo kao obvezno od sedme godine.

Kada se uzme u obzir udio učenika koji uče dva ili više stranih jezika, može se primijetiti da su između različitih referentnih godina Grčka, Latvija i Poljska zabilježile najznačajnije povećanje (vidi Grčku između 2004./05. i 2009./10. godine, Latviju između 2004./05. i 2006./07. godine te Poljsku između 2006./07. i 2009./10. godine).

U drugim zemljama za koje su bili dostupni podaci promjene u udjelu učenika koji u primarnom obrazovanju uče strane jezike bile su manje značajne i u većini slučajeva nisu bile veće od 10 postotnih bodova.

Podaci (Slika C2)

EU BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR IT CY LV LT LU 0FL 2005 32,5 43,8 : 66,1 33,5 53,5 32,8 : 20,5 95,4 11,1 8,6 : 0,2 44,4 42,9 39,6 0,0 0FL 2007 29,7 45,3 : 67,9 17,4 36,5 32,3 : 22,2 95,2 : 7,3 : 0,1 44,5 28,9 37,1 0,0 0FL 2010 21,8 49,7 : 68,3 15,9 29,0 32,7 : : 95,7 3,8 0,7 : 0,2 44,2 31,2 26,0 0,0 1 FL 2005 64,6 56,2 : 33,9 65,9 44,2 67,2 : 53,3 4,6 86,8 87,1 : 98,0 : 55,8 60,3 17,1 1 FL 2007 67,1 54,7 : 31,9 81,7 60,3 67,7 : 48,4 4,8 : 88,0 : 98,3 : 54,1 62,8 17,0 1 FL 2010 72,1 50,3 : 31,5 82,9 67,5 67,3 : : 4,3 49,6 93,4 : 97,4 48,1 55,0 73,8 16,4 2 FL 2005 2,7 0,0 : 0,0 0,6 2,3 0,0 : 26,2 0,0 2,2 4,3 : 1,8 : 1,2 0,1 82,9 2 FL 2007 3,1 0,0 : 0,2 0,9 3,2 0,0 : 29,4 0,0 : 4,8 : 1,6 : 16,9 0,1 83,0 2 FL 2010 6,1 0,0 : 0,2 1,3 3,5 0,0 : : 0,0 46,7 5,9 : 2,5 7,6 13,8 0,2 83,6 HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK IS LI NO HR TR 0FL 2005 : 0,0 66,7 2,2 : 65,3 41,8 88,1 50,5 28,9 19,4 59,9 53,0 : 0,0 : : 0FL 2007 49,0 0,0 66,7 : 45,5 : 37,7 64,5 45,5 28,9 19,9 30,6 46,2 : 0,0 : : 0FL 2010 44,5 0,0 67,7 1,1 2,3 66,8 39,8 48,4 32,6 30,0 21,8 25,5 32,2 : 0,0 0,5 36,9 1 FL 2005 : 100,0 33,3 93,7 : 34,7 57,5 11,9 47,3 56,9 67,1 40,1 30,8 : 100,0 : : 1 FL 2007 49,9 100,0 : : 53,2 : 61,2 35,3 52,4 57,0 66,0 69,4 37,8 : 100,0 : : 1 FL 2010 54,3 99,9 32,3 97,0 83,8 32,9 59,3 51,6 64,6 57,1 66,3 74,5 50,7 : 100,0 81,4 63,1 2 FL 2005 : 0,0 0,0 4,1 : 0,0 0,7 0,0 2,2 14,1 13,5 0,0 16,2 : : : : 2 FL 2007 1,2 0,0 : : 1,3 : 1,0 0,2 2,0 14,1 14,1 0,0 16,0 : 0,0 : : 2 FL 2010 1,2 0,1 0,0 1,9 13,9 0,3 0,9 0,0 2,8 12,9 11,9 0,0 17,1 : 0,0 18,1 0,0


Objašnjenje Prikazani su samo jezici koje kurikulum središnjih obrazovnih tijela definira kao strane jezike. Jezici regija i/ili manjina uključeni su samo ako ih kurikulum smatra alternativama stranom jeziku. Jezici koji se uče izvan kurikuluma kao dodatni predmeti nisu uključeni. Postotak učenika koji uče 0, 1, 2 (ili više) stranih jezika izračunava se s obzirom na sve učenike u svim godinama primarnog obrazovanja, čak i ako se s učenjem ne počinje od početka te razine. Broj učenika koji uče 0, 1, 2 (ili više) stranih jezika podijeljen je s odgovarajućim brojem učenika koji pohađaju razinu ISCED-a o kojoj je riječ.

Napomena za pojedinu zemlju EU, Belgija, Estonija, Irska, Italija, Luksemburg, Mađarska, Slovenija, Slovačka, Finska, Ujedinjena Kraljevina i Island: Za dodatne napomene vidi sliku C1. Malta: Prekid u seriji dogodio se 2010. godine. Nizozemska: Prekid u seriji dogodio se 2009. godine zbog promjena kurikuluma. Austrija: Prekid u seriji dogodio se 2009. godine. Do 2009. godine pokazatelji su se temeljili na procijenjenim podacima.

UKLJUČENOST

59

Slika C2: Trendovi u distribuciji učenika prema broju stranih jezika koje uče, primarno obrazovanje (ISCED 1), 2004./05., 2006./07., 2009./10. g.

0 jezika 1 jezik 2 ili više jezika


UKLJUČENOST

60

ENGLESKI JE JEZIK KOJI UČI NAJVEĆI POSTOTAK UČENIKA U PRIMARNOM OBRAZOVANJU

U svim europskim obrazovnim sustavima za koje su podaci bili dostupni, uz iznimku Flamanske zajednice Belgije i Luksemburga, engleski je strani jezik koji se najviše uči u primarnom obrazovanju (razina ISCED 1) i taj je trend sve izraženiji posljednjih nekoliko godina (vidi sliku C4). U većini sustava engleski uči najmanje 50% učenika u primarnom obrazovanju. Ovaj visoki udjel djelomično je vezan uz činjenicu da u nekoliko zemalja službeni dokumenti određuju engleski kao prvi strani jezik (vidi sliku B13).

Njemački je jezik koji se najviše uči samo u Luksemburgu, gdje ga svi učenici od šeste godine moraju učiti budući da je obvezni predmet. Ovaj se jezik dosta uči i u Češkoj, Grčkoj, Mađarskoj, Poljskoj i Hrvatskoj, u kojima je udio učenika koji uče njemački u primarnom obrazovanju između 10 i 22%.

Slika C3: Postotak svih učenika u primarnom obrazovanju (ISCED 1) koji uče engleski, francuski i/ili njemački. Zemlje u kojima najveći postotak učenika uči jedan od ovih jezika, 2009./10. g.

Engleski Francuski Njemački

Jezik koji uči najveći postotak učenika Drugi jezici koji se uče

EU BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR IT CY LV LT LU engleski 73,0 10,0 : 0,2 73,1 61,6 67,3 63,9 : - 96,1 99,1 : 98,9 56,0 66,9 73,0 0,0 francuski 4,1 - : 31,5 1,5 0,6 0,0 4,2 : 2,9 24,4 5,4 - 1,0 2,1 0,6 0,3 83,6 njemački 4,0 1,1 : 0,0 3,0 10,3 0,0 - : 0,8 22,4 0,6 : 0,3 0,0 3,2 0,7 100 HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK IS LI NO HR TR engleski 33,7 100 32,3 98,6 88,0 33,0 43,8 49,0 58,4 67,6 : - 67,8 : 100 90,9 63,0 francuski 0,3 0,0 0,0 0,4 0,3 0,4 15,7 0,0 0,1 1,8 2,2 69,5 0,2 : 0,0 0,6 0,0 njemački 22,2 0,0 0,0 - 10,7 0,0 1,4 1,9 4,5 3,7 2,4 7,8 0,0 : 0,0 20,8 0,0 Izvor: Eurostat, UOE.

UKLJUČENOST

61

Objašnjenje (slika C3) Prikazani su samo jezici koje kurikulum središnjih obrazovnih tijela definira kao strane jezike. Jezici regija i/ili manjina uključeni su samo ako ih kurikulum smatra alternativama stranom jeziku. Jezici koji se uče izvan kurikuluma kao dodatni predmeti nisu uključeni. Postotak učenika koji uče 0, 1, 2 (ili više) stranih jezika izračunava se s obzirom na sve učenike u svim godinama primarnog obrazovanja, čak i ako se s učenjem ne počinje od početka te razine.

Napomena za pojedinu zemlju EU, Belgija, Estonija, Irska, Italija, Luksemburg, Mađarska, Slovenija, Slovačka, Finska, Ujedinjena Kraljevina i Island: Za dodatne napomene vidi sliku C1.

Francuski je jezik koji se najviše uči u Flamanskoj zajednici Belgije, Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. Uči ga i većina učenika u Luksemburgu, gdje od sedme godine postaje obveznim predmetom. K tome, francuski kao strani jezik relativno je uobičajen u primarnom obrazovanju u Grčkoj i Rumunjskoj, gdje ga uči oko 24%, odnosno 16% učenika.

Razlike među zemljama u zbroju postotaka za ova tri jezika mogu se dijelom pripisati dobi u kojoj učenici moraju početi učiti neki jezik. Poglavlje B (odjeljak 1) daje detaljnije informacije o ovim pitanjima.

UDIO UČENIKA KOJI UČE ENGLESKI JEZIK U PRIMARNOM OBRAZOVANJU RASTE Između 2004./05. i 2009./10. godine kod većine zemalja za koje su bili dostupni podaci zabilježen je porast u udjelu učenika koji uče engleski jezik u primarnom obrazovanju. Gledajući stanje u Europskoj uniji kao cjelini, udio učenika koji uče engleski jezik u primarnom obrazovanju povećao se za 12 postotnih bodova, sa 60,7% 2004./05. na 73% 2009./10. godine.

S obzirom na stanje u pojedinim zemljama, najznačajnije povećanje zabilježeno je u Sloveniji gdje je postotak učenika koji uče engleski jezik porastao s 11,1% 2004./05. na 59,0% 2009./10. godine (razlika od oko 38 postotnih bodova). Slično povećanje u smislu postotnih bodova zabilježeno je u Poljskoj, gdje je 50,7% učenika učilo engleski 2005. godine, a 88,0% 2009./10. godine. U Bugarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Islandu i Hrvatskoj između 2004./05. i 2009./10. godine zabilježeno je značajno povećanje u udjelu učenika koji uče engleski jezik. U ovim je zemljama povećanje iznosilo između 20 do 30 postotnih bodova.

Može se primijetiti da su zemlje u kojima je povećanje udjela učenika koji uče engleski jezik bilo najznačajnije iste one u kojima je zabilježeno najveće povećanje cjelokupnog udjela populacije koja uči strani jezik u primarnom obrazovanju (vidi sliku C2). To ukazuje na usku povezanost između povećanja udjela učenika koji uče strane jezike u primarnom obrazovanju i povećanja zastupljenosti engleskog jezika.

Unatoč činjenici da je tek nekoliko obrazovanih sustava zabilježilo povećanje između različitih referentnih godina (primjerice, Francuska zajednica Belgije, Estonija, Nizozemska, Portugal, Finska i Švedska), ni u jednom sustavu postotak učenika koji uče engleski jezik nije se značajno smanjio.

UKLJUČENOST

62

Slika C4: Trendovi u postotku učenika koji uče engleski, primarno obrazovanje (ISCED1) 2004./05., 2006./07., 2009./10. g.

EU-27 BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR IT CY LV LT LU 2005 60,7 10,7 : 0,0 53,5 34,8 67,2 47,1 68,8 - 88,7 90,9 : 95,9 55,4 55,0 57,8 0,0 2007 63,4 10,4 : 0,2 68,2 49,0 67,7 55,4 66,2 - : 92,3 : 98,2 55,4 69,1 61,6 0,0 2010 73,0 10,0 : 0,2 73,1 61,6 67,3 63,9 : - 96,1 99,1 : 98,9 56,0 66,9 73,0 0,0

HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK IS LI NO HR TR 2005 28,5 100 33,3 97,4 50,7 34,2 35,2 11,1 35,6 68,1 80,6 - 47,0 : 100 72,0 : 2007 30,9 100 33,3 : 41,5 : 40,8 33,7 42,6 68,7 80,1 - 53,4 : 100 : : 2010 33,7 100 32,3 98,6 88,0 33,0 43,8 49,0 58,4 67,6 : - 67,8 : 100 90,9 63,0

Izvor: Eurostat, UOE

Objašnjenje Postotak učenika koji uče strane jezika izračunava se s obzirom na sve učenike u svim godinama primarnog obrazovanja, čak i ako to učenje ne počinje u inicijalnim godinama na ovoj razini. Jezici koji se uče izvan kurikuluma kao izborni predmeti nisu uključeni. Učenici u posebnom obrazovanju nisu uključeni, osim u slučaju učenika s kognitivnim poremećajima.

Napomena za pojedinu zemlju EU, Belgija, Estonija, Irska, Italija, Luksemburg, Mađarska, Slovenija, Slovačka, Finska, Ujedinjena Kraljevina i Malta: Prekid u seriji dogodio se 2010. godine. Nizozemska: Prekid u seriji dogodio se 2009. godine zbog promjena kurikuluma. Austrija: Prekid u seriji dogodio se 2009. godine. Do 2009.godine pokazatelji su se temeljili na procijenjenim podacima. Island: Za dodatne napomene vidi sliku C1.

UČENICI U OPĆEM SEKUNDARNOM OBRAZOVANJU ČEŠĆE UČE JEZIKE OD ONIH U STRUKOVNIM SMJEROVIMA

U nižem sekundarnom obrazovanju (razina ISCED 2) nijedan zemlja ne navodi značajan udio učenika koji ne uče strani jezik. Samo je u Irskoj i Portugalu ovaj udio veći od 10%. Stanje u Irskoj može se djelomično objasniti činjenicom da učenje stranog jezika nije obvezno ni u nižem ni u višem sekundarnom obrazovanju (vidi sliku B1 i prilog 1). Na drugom kraju spektra nalaze se Grčka, Italija, Cipar, Luksemburg, Malta, Rumunjska i tri nordijske zemlje (Danska, Finska i Island), u kojima više od 80% učenika u nižem sekundarnom obrazovanju uči dva ili više stranih jezika.

Podaci o općem višem sekundarnom obrazovanju (razina ISCED 3) pokazuju da nekoliko europskih zemalja ima visoki postotak učenika koji uče dva ili više stranih jezika. To se osobito odnosi na Flamansku zajednicu Belgije, Češku, Luksemburg, Rumunjsku, Sloveniju i Finsku, u kojima gotovo svi učenici u općem višem sekundarnom obrazovanju uče najmanje dva jezika. S druge strane, u Irskoj, Grčkoj, Portugalu i Ujedinjenoj Kraljevini samo do 10% učenika u općem višem sekundarnom obrazovanju uči dva ili više jezika. Među ovim zemljama, Portugal i Ujedinjenu Kraljevinu karakterizira

UKLJUČENOST

63

osobito visok udio učenika u općem višem sekundarnom obrazovanju koji ne uče nijedan strani jezik (54,1%, odnosno 57,1%). Stanje u Ujedinjenoj Kraljevini može se objasniti činjenicom da u Engleskoj, Walesu i Sjevernoj Irskoj učenici imaju obvezu učiti strani jezik samo do 14. godine.

Slika C5: Distribucija postotaka učenika prema broju stranih jezika koji se uče, niže sekundarno obrazovanje (ISCED 2) i opće i predstrukovno/strukovno više sekundarno obrazovanje (ISCED 3), 2009./10. g.

Slika C5a: Niže sekundarno obrazovanje (ISCED 2)


Za tablicu podataka, vidi sliku C7a.

Slika C5b: Opće više sekundarno obrazovanje (ISCED 3)


Za tablicu podataka, vidi sliku C7b.

Slika C5c: Predstrukovno/strukovno više sekundarno obrazovanje (ISCED 3)

Izvor:

Eurostat, UOE.

Za tablicu podataka, vidi sliku C7c.




UKLJUČENOST

64

Objašnjenje (slika C15) Prikazani su samo jezici koje kurikulum središnjih obrazovnih tijela definira kao strane jezike. Jezici regija i/ili manjina uključeni su samo ako ih kurikulum smatra alternativama stranom jeziku. Jezici koji se uče izvan kurikuluma kao dodatni predmeti nisu uključeni. Postotak učenika koji uče 0, 1, 2 (ili više) stranih jezika izračunava se s obzirom na sve učenike u svim godinama primarnog obrazovanja, čak i ako učenje ne počinje od početka te razine. Broj učenika koji uče 0, 1, 2 (ili više) stranih jezika podijeljen je s odgovarajućim brojem učenika koji pohađaju razinu ISCED-a o kojoj je riječ.

Napomena za pojedinu zemlju

EU (C1a): Ukupni zbroj za EU izračunava se za zemlje za koje su dostupni podaci. U slučajevima u kojima podaci za referentnu godinu nisu dostupni korišteni su podaci od prethodne/sljedeće godine za koje je bilo moguće izračunati ukupni podatak za EU. Belgija: Podaci ne obuhvaćaju neovisne privatne ustanove. Obrazovanje odraslih nije uključeno. Belgija (BE nl): Obrazovanje za posebne obrazovne potrebe nije obuhvaćeno. Bugarska: Strukovni programi obrazovanja odraslih kojima se stječe strukovna kvalifikacija anisu uključeni. Češka i Poljska: Podaci se odnose samo na redovite učenike. Estonija: Nacionalni jezik koji se uči u školi, a nije jezik nastave računa se kao strani jezik. Irska: Podaci se odnose samo na redovite učenike. Podaci se odnose samo na javne ustanove. Svi učenici u irskim osnovnim i srednjim školama (ISCED-u 1, 2 i 3) uče irski jezik u školi. Francuska: Podaci o učenju jezika obuhvaćaju 86% ukupnog broja učenika upisanih u razinu ISCED 3, odnosno100% učenika u općeobrazovnim programima ISCED-a 3 i 68% učenika u strukovnim programima ISCED-a 3 (podaci za pripravnike i učenike u programima za osposobljavanje pomoćnog medicinskog osoblja i socijalnih radnika nisu uključeni). Italija: Učenici s posebnim potrebama nisu uključeni. Luksemburg: Svi učenici u sekundarnom obrazovanju uče luksemburški, koji je isključen iz podataka. Privatne neovisne škole nisu uključene. Obrazovanje je odraslih isključeno. „Ecole transfrontalière“ na razini ISCED 2 također su isključene. Mađarska: Učenici s kognitivnim poremećajima uključeni su u ukupni broj učenika. Austrija: Referentni je datum kraj školske godine. Stoga, podaci ne obuhvaćaju one koji napuste školu tijekom školske godine. Slovenija: Podaci se odnose na kraj školske godine. Učenici koji uče drugi jezik u regijama u kojima žive manjine nisu uzeti u obzir (odnosi se na ISCED 2). Slovačka (C1a): Podaci se odnose samo na redovite učenike. Uključeni su neki učenici koji uče strane jezike u specijalnim školama. Finska: Nacionalni jezik koji se uči u školi, a nije jezik nastave smatra se stranim jezikom. Učenici u općim školama koji su upisani u dodatne obrazovne programe (dobrovoljni 10. razred) i odrasli polaznici na nižoj sekundarnoj razini (u školama višeg općeg sekundarnog obrazovanja odraslih) nisu uključeni. Švedska: Podaci ne obuhvaćaju obrazovanje odraslih. Podaci o ISCED-u 2 i ISCED-u 3 temelje se samo na podacima o učenicima upisanima u posljednju godinu tih razina. Podaci stoga nisu u potpunosti usporedivi s podacima drugih zemalja. Ujedinjena Kraljevina: Pokazatelji su izračunati na temelju procijenjenih podataka za UK u cijelosti. Island: Uključeni su učenici u školama koje provode obrazovanje za posebne obrazovne potrebe (odnosi se na ISCED 2).

Kad se usporede različite vrste višeg sekundarnog obrazovanja (odnosno, opće i predstrukovno/strukovno obrazovanje) vidljive su značajne razlike u udjelu učenika koji uče strane jezike. To se posebice odnosi na Francusku zajednicu Belgije, gdje gotovo svi učenici u općem višem sekundarnom obrazovanju uče najmanje jedan strani jezik, ali njih samo 50% uči strani jezik u predstrukovnom ili strukovnom obrazovanju. Mađarska, Grčka i Island također bilježe razmjerno velike razlike između općeg i predstrukovnog/strukovnog smjera (razlike od oko 20, 30 i 40 postotnih bodova po navedenim zemljama u korist učenika općeobrazovnih smjerova). U ovom su pogledu Irska i Portugal iznimke, budući da je u tim zemljama udio učenika koji ne uče strani jezik u općem obrazovanju veći nego u predstrukovnom/strukovnom obrazovanju.

Podaci također pokazuju da je manja vjerojatnost da će učenici u predstrukovnim/strukovnim smjerovima učiti dva ili više stranih jezika nego što je to slučaj s učenicima u općem višem sekundarnom obrazovanju. Primjerice, u velikoj većini zemalja više od 60% učenika u općem višem sekundarnom obrazovanju uči najmanje dva strana jezika dok kod predstrukovnog/strukovnog obrazovanja to vrijedi samo u nekoliko obrazovnih sustava (Flamanska zajednica Belgije, Luksemburg, Poljska i Rumunjska). Cjelokupno gledano, izloženost stranim jezicima veća je u općem obrazovanju nego u predstrukovnom/strukovnom.

UKLJUČENOST

65

U SAMO NEKOLIKO ZEMALJA PROSJEČNI BROJ STRANIH JEZIKA KOJE UČENICI UČE U SEKUNDARNOM OBRAZOVANJU VIŠI JE OD DVA

U nižem sekundarnom obrazovanju (razina ISCED 2) prosječni broj stranih jezika koji se uče po učeniku u većini zemalja iznosi od jedan do dva. Prosjek je najveći u Luksemburgu (2,5), Nizozemskoj (2,2) i Finskoj (2,2).

U višem sekundarnom obrazovanju (razina ISCED 3, opće obrazovanje) prosječni broj stranih jezika po učeniku u većini je zemalja veći nego u nižem sekundarnom obrazovanju (razina ISCED 2). Na razini nižeg sekundarnog obrazovanja sedam zemalja ima prosječan broj jednak ili veći od dva. U općem višem sekundarnom obrazovanju devet zemalja ima ovakav prosjek. U Luksemburgu, Finskoj, Švedskoj, Cipru, Nizozemskoj, Rumunjskoj i Islandu prosječni broj stranih jezika po učeniku visok je na obje razine.

Na razini ISCED 3 u predstrukovnom/strukovnom obrazovanju prosječni broj stranih jezika po učeniku niži je nego u općem višem sekundarnom obrazovanju u većini zemalja, uz iznimku Italije, Irske, Portugala i Turske. U potonje tri zemlje prosječni je broj stranih jezika osobito nizak (jedan ili manje od jedan) u obje vrste obrazovnih programa. Razlika između prosjeka općeg i predstrukovnog/strukovnog višeg sekundarnog obrazovanju jednaka je ili veća od one u Belgiji (Francuskoj zajednici), Njemačkoj, Luksemburgu, Švedskoj i Islandu.

Slika C6: Prosječni broj stranih jezika po učeniku, sekundarno obrazovanje (ISCED 2 i 3), 2009./10. g.

ISCED 2 ISCED 3 opće ISCED 3 predstrukovno/strukovno

UKLJUČENOST

66

Podaci (slika C6)

EU BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR IT CY LV LT LU ISCED 2 1,5 1,0 : 1,4 1,2 1,3 1,8 1,3 : 1,0 2,0 1,4 1,5 2,0 2,0 1,7 1,8 2,5 ISCED 3 opće 1,6 1,9 : 2,5 1,7 2,1 1,6 1,4 : 0,9 1,0 1,2 2,0 1,3 1,9 1,9 1,5 3,0 ISCED 3 strukovno 1,2 0,7 : 1,6 1,4 1,3 0,9 0,4 : 1,0 0,7 : 1,2 1,4 1,1 1,2 1,1 2 HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK IS LI NO HR TR ISCED 2 1,0 1,8 2,1 1,1 1,3 1,4 1,9 1,4 1,4 2,2 1,8 1,0 2,0 : 1,7 1,5 - ISCED 3 opće 1,4 1,3 1,8 1,8 1,7 0,5 2,0 2,0 2,0 2,7 2,2 0,5 1,8 : 1,0 1,9 0,9 ISCED 3 strukovno 0,8 1 : 1,2 1,6 0,7 1,8 1,3 1,5 : 1,1 : 0,6 : 0,5 1,3 0,9 Izvor: Eurostat, UOE.

Objašnjenje Prikazani su samo jezici koji se u kurikulumu središnjih obrazovnih tijela definiraju kao strani jezici. Jezici regija i/ili manjina uključeni su samo ako ih kurikulum smatra alternativama stranom jeziku. Jezici koji se uče izvan kurikuluma kao dodatni predmeti nisu uključeni. U brojniku se svaki učenik koji uči moderni strani jezik broji jednom za svaki jezik koji uči. Drugim riječima, učenici koji uče više od jednog jezika broje se onoliko puta koliki je broj jezika koje uče. Starogrčki, latinski, esperanto i znakovni jezik nisu uzeti u obzir. Isto tako, nisu obuhvaćeni ni podaci vezani uz učenike druge nacionalnosti koji svoj materinski jezik uče na posebnim satovima, kao i oni koji uče jezik zemlje domaćina. Zbroj jezika podijeljen je s ukupnim brojem učenika na razini ISCED-a o kojoj je riječ.


EU, Belgija, Bugarska, Češka, Estonija, Irska, Francuska, Italija, Luksemburg, Mađarska, Austrija, Poljska, Slovenija, Slovačka, Finska, Švedska, Ujedinjena Kraljevina i Island: Za dodatne napomene, vidi sliku C5.

POSTOTAK UČENIKA KOJI UČE DVA JEZIKA POVEĆAVA SE, OSOBITO U NIŽEM SEKUNDARNOM OBRAZOVANJU

Između 2004./05. i 2009./10. godine trendovi vezani uz postotak učenika koji uče dva, jedan ili nijedan strani jezik značajno se razlikuju između razina ISCED 2 i 3 i između zemalja.

U nižem sekundarnom obrazovanju (razina ISCED 2) polovica zemalja bilježi pad u postotku učenika koji uče dva jezika, dok druga polovica bilježi povećanje. U većini zemalja u kojima postoji pad, on je razmjerno mali, uz iznimku Danske i Portugala. S druge strane, kod nekoliko zemalja koje bilježe povećanje, to je povećanje značajno ili vrlo značajno. Ovo je prvenstveno slučaj u Češkoj, Italiji, Latviji, Poljskoj, Sloveniji i Slovačkoj. Očekivano, u zemljama u kojima se povećava postotak učenika koji uče dva strana jezika, postotak se učenika koji uče jedan strani jezik paralelno smanjuje. Postotak učenika koji uopće ne uče strani jezik vrlo je malen ili iznosi nula, uz iznimku Irske u referentnim godinama i Portugala samo 2010. godine.

U općem višem sekundarnom obrazovanju (razina ISCED 3, opće obrazovanje), nema značajnih promjena u mnogim europskim zemljama. Estonija i Malta, i u znatno manjoj mjeri Italija, Latvija i Rumunjska jedine su zemlje koje bilježe značajno povećanje u postotku učenika koji uče dva jezika. U zemljama u kojima postoji smanjenje u postotku ovih učenika, varijacije su malene, osim kod Nizozemske (31,1 postotni bod) i Portugala (13,4 postotni bod) kao i kod Danske, Litve, Poljske i Islanda (od pet do deset postotnih bodova). Varijacije u postotcima zabilježene u Estoniji i Nizozemskoj gotovo se u cijelosti mogu objasniti promjenama vezanim uz postotak učenika koji uče jedan jezik. S druge strane, u Malti se značajno povećanje postotka učenika koji uče dva jezika (67,2 postotna boda) objašnjava smanjenjem postotka učenika koji uče jedan ili nijedan jezik. Portugal i Ujedinjena Kraljevina, koje su imale daleko najveći postotak učenika koji nisu uopće učili strani jezik 2005. godine, ujedno su i jedine zemlje koje bilježe značajno povećanje ovog postotka.

UKLJUČENOST

67

U predstrukovnom/strukovnom sekundarnom obrazovanju (razina ISCED 3, predstrukovno/strukovno obrazovanje), postotak učenika koji uče dva jezika niži je nego u općem višem sekundarnom obrazovanju. Nekoliko zemalja u kojima je postotak veći od 50% bilježe značajan porast posljednjih nekoliko godina. Ovo je osobito slučaj u Rumunjskoj i Slovačkoj, u kojima je postotak učenika koji uče jedan strani jezik bilježi odgovarajuće smanjenje. U drugim zemljama postotak učenika koji uče dva jezika varira između otprilike jedan do osam postotnih bodova, osim u Portugalu u kojem je smanjenje prilično veliko (21,5 postotnih bodova). Kad je posrijedi postotak učenika koji uče jedan strani jezik, nekoliko zemalja bilježi značajne varijacije. To je najvidljivije u slučaju Malte, u kojoj se postotak učenika koji uče jedan strani jezik povećao za 98,6 postotnih bodova. Povećanje je također iznimno značajno u Bugarskoj i Portugalu. U Bugarskoj i Malti ovo se povećanje objašnjava padom u postotku učenika koji ne uče nijedan strani jezik. S druge strane, u Grčkoj smanjenje postotka učenika koji uče jedan jezik otprilike odgovara povećanju onih koji ne uče nijedan jezik.

Objašnjenje (Slika C7) Prikazani su samo jezici koje kurikulum središnjih obrazovnih tijela definira kao strane jezike. Jezici regija i/ili manjina uključeni su samo ako ih kurikulum smatra alternativama stranom jeziku. Jezici koji se uče izvan kurikuluma kao dodatni predmeti nisu uključeni. Postotak učenika koji uče 0, 1, 2 (ili više) stranih jezika izračunava se s obzirom na sve učenike u svim godinama primarnog obrazovanja, čak i ako učenje ne počinje od početka te razine. Broj učenika koji uče 0, 1, 2 (ili više) stranih jezika podijeljen je s odgovarajućim brojem učenika koji pohađaju razinu ISCED-a o kojoj je riječ. Napomena za pojedinu zemlju EU, Belgija, Bugarska, Češka, Estonija, Irska, Francuska, Italija, Luksemburg, Mađarska, Austrija, Poljska, Slovenija, Slovačka, Finska, Švedska, Ujedinjena Kraljevina i Island: Za dodatne napomene, vidi sliku C5. Francuska: Podaci o učenju jezika obuhvaćaju 86% ukupnog broja učenika upisanih u razinu ISCED 3, odnosno100% učenika u općeobrazovnim programima ISCED-a 3 i 68% učenika u strukovnim programima ISCED-a 3 (podaci za pripravnike i učenike u programima za osposobljavanje pomoćnog medicinskog osoblja i socijalnih radnika nisu uključeni). Podaci za godine 2005. – 2007. obuhvaćaju samo područje kontinentalne Francuske (France métropolitaine). Malta: Prekid u seriji dogodio se 2010. godine. Nizozemska: Prekid u seriji dogodio se 2009. godine zbog promjena kurikuluma. Austrija: Referentni je datum kraj školske godine. Stoga, podaci ne obuhvaćaju one učenike koji napuste školu tijekom školske godine. Prekid u seriji dogodio se 2009. godine. Do 2009. godine pokazatelji su se temeljili na procijenjenim podacima. Portugal: 2008. godine promijenio se obuhvat programa razine ISCED 2.

Podaci (Slika C7a)

EU BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR IT CY LV LT LU 0FL 2005 1,2 0,2 0,0 4,3 1,9 2,7 0,0 : 0,1 12,3 0,2 0,9 0,3 0,0 0,0 1,7 1,4 0,0 0FL 2007 1,2 0,2 : 6,0 0,2 3,3 0,0 : 2,0 12,7 : 1,7 0,2 0,2 0,0 2,1 1,5 0,0 0FL 2010 1,8 0,7 : 7,1 0,2 2,4 0,0 : : 11,9 0,1 0,9 0,2 0,0 0,1 0,9 2,5 0,0 1 FL 2005 52,0 99,2 : 47,5 74,7 91,5 0,6 : 16,5 75,6 5,5 58,6 50,5 56,1 : 37,6 21,2 0,0 1 FL 2007 44,8 99,6 : 46,0 72,0 83,8 0,7 : 3,4 76,6 : 58,3 49,0 2,8 : 24,4 20,1 0,0 1 FL 2010 37,4 99,3 : 46,7 78,6 66,1 16,5 : : 78,0 2,7 59,7 48,0 0,5 7,8 25,4 17,9 0,0 2 FL 2005 46,7 0,7 : 48,1 23,4 5,8 99,4 : 83,4 12,0 94,3 40,5 49,2 43,9 : 60,7 77,5 100,0 2 FL 2007 54,0 0,2 : 48,0 27,8 12,9 99,3 : 94,6 10,7 : 40,0 50,8 97,0 : 73,5 78,4 100,0 2 FL 2010 60,8 0,0 : 46,2 21,2 31,5 83,5 : : 10,1 97,2 39,4 51,8 99,5 92,1 73,7 79,6 100,0 HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK IS LI NO HR TR 0FL 2005 : 0,0 0,0 0,3 : 0,7 1,4 1,8 1,0 0,6 0,0 0,4 0,7 : 0,0 : - 0FL 2007 5,6 0,0 0,0 : 1,9 : 0,0 0,0 1,2 0,6 0,0 0,4 0,7 : 0,0 : - 0FL 2010 4,6 0,0 0,0 0,3 1,8 24,0 1,3 0,0 1,4 0,7 0,0 3,0 0,8 : 0,0 0,1 - 1 FL 2005 : 4,9 20,8 90,4 : 10,5 3,7 73,3 86,4 2,0 27,9 99,6 0,6 : : : - 1 FL 2007 88,6 0,0 20,8 : 89,6 : 3,7 64,6 82,4 1,7 27,0 99,6 0,8 : 39,4 : - 1 FL 2010 89,9 4,2 24,1 90,8 32,9 11,6 4,1 57,0 60,1 1,2 25,6 97,0 1,8 : 32,1 51,3 - 2 FL 2005 : 95,1 79,2 9,3 : 88,8 95,0 24,9 12,6 97,4 72,1 0,0 98,7 : : : - 2 FL 2007 5,8 100,0 79,2 : 8,5 : 96,3 35,4 16,4 97,7 73,0 0,0 98,5 : 60,6 : - 2 FL 2010 5,5 95,8 75,9 8,9 65,3 64,4 94,7 43,0 38,5 98,2 74,4 0,0 97,4 : 67,9 48,6 -

UKLJUČENOST

68

Slika C7a: Postotak učenika koji uče 0, 1, 2 ili više jezika u nižem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2004./05., 2006./07., 2009./10. g.



UKLJUČENOST

69

Slika C7b: Postotak učenika koji uče 0, 1, 2 ili više jezika u općem višem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2004./05., 2006./07., 2009./10. g.



UKLJUČENOST

70

Slika C7c: Postotak učenika koji uče 0, 1, 2 ili više jezika u predstrukovnom/strukovnom višem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2004./05., 2006./07., 2009./10. g.



UKLJUČENOST

71

Podaci (Slika C7b)

EU BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR IT CY LV LT LU 0FL 2005 4,6 0,0 : 1,0 1,7 0,0 4,2 : 0,0 18,3 1,1 3,3 0,0 13,3 0,0 1,0 0,9 0,0 0FL 2007 2,5 0,0 : 1,8 0,4 0,0 0,0 : 0,5 18,8 : 3,9 0,0 1,5 0,0 1,5 1,0 0,0 0FL 2010 3,6 0,1 : 0,6 0,4 0,0 0,0 : : 18,5 1,0 5,0 0,0 1,5 0,0 0,5 0,6 0,0 1 FL 2005 33,3 20,9 : 0,0 21,4 0,0 28,5 : 19,1 72,8 92,2 68,5 10,3 65,9 : 24,9 44,1 0,0 1 FL 2007 34,8 20,7 : 0,0 22,7 0,0 39,2 : 2,1 73,0 : 67,8 10,0 73,9 : 22,6 42,8 0,0 1 FL 2010 36,9 20,5 : 0,3 26,0 0,0 40,3 : : 73,8 93,3 71,5 9,1 72,6 16,4 20,4 52,1 0,0 2 FL 2005 62,2 79,1 : 99,0 76,9 100,0 67,3 : 80,9 8,9 6,7 28,1 89,6 20,8 : 74,1 55,0 100,0 2 FL 2007 62,6 79,3 : 98,1 77,0 100,0 60,8 : 97,4 8,2 : 28,3 90,0 24,7 : 75,6 56,2 100,0 2 FL 2010 59,4 79,4 : 99,1 73,7 100,0 59,7 : : 7,8 5,7 23,4 90,8 25,9 83,6 79,1 47,3 100,0 HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK IS LI NO HR TR 0FL 2005 : 18,7 0,0 1,5 : 44,9 0,0 1,9 0,0 0,0 0,0 40,0 10,4 : : 0,0 : 0FL 2007 1,0 3,0 0,0 : 0,8 : 0,0 1,4 0,0 0,0 0,0 51,4 14,5 : : : : 0FL 2010 0,4 0,0 0,0 0,3 2,7 54,1 0,0 1,5 0,0 0,0 0,0 57,1 12,9 : : 0,0 : 1 FL 2005 : 67,2 0,0 22,4 : 38,0 8,2 3,0 0,7 0,3 7,3 53,5 21,9 : : 9,4 : 1 FL 2007 57,2 59,9 0,0 : 19,9 : 7,9 0,4 1,7 0,2 8,4 42,5 22,2 : : : : 1 FL 2010 55,2 18,8 31,1 25,0 24,9 42,1 1,7 0,8 1,2 0,3 7,3 37,4 24,4 : : 11,0 : 2 FL 2005 : 14,0 100,0 76,2 : 17,1 91,8 95,0 99,3 99,7 92,6 6,6 67,8 : : 90,6 : 2 FL 2007 41,9 37,1 100,0 : 79,3 : 92,1 98,3 98,3 99,8 91,6 6,1 63,3 : : : : 2 FL 2010 44,4 81,2 68,9 74,6 72,4 3,7 98,3 97,7 98,8 99,7 92,7 5,5 62,6 : : 89,0 :

Podaci (Slika C7c)

EU BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR IT CY LV LT LU 0FL 2005 7,4 41,2 : 13,2 31,7 4,8 6,0 : 0,0 6,9 19,7 0,0 1,7 4,6 0,0 : 21,3 10,6 0FL 2007 5,8 40,9 : 13,8 16,9 2,4 6,0 : 0,0 7,2 : 0,0 1,9 4,1 0,0 : 23,6 11,6 0FL 2010 6,1 47,6 : 14,5 2,7 3,0 6,0 : : 6,2 33,9 : 2,0 4,1 0,5 : 14,5 10,8 1 FL 2005 59,0 37,8 : 17,6 21,9 67,5 94,0 : 16,1 90,9 78,8 96,4 87,9 55,7 : : 64,1 27,4 1 FL 2007 59,3 38,6 : 18,2 34,6 71,1 94,0 : 4,1 90,4 : 97,4 88,0 57,7 : : 63,6 25,2 1 FL 2010 54,5 38,6 : 17,8 52,8 67,0 94,0 : : 91,0 66,1 : 80,5 56,2 90,8 : 66,0 24,8 2 FL 2005 32,9 21,0 : 69,2 46,4 27,6 0,0 : 83,9 2,2 1,4 3,6 10,3 39,6 : : 14,6 62,0 2 FL 2007 34,3 20,5 : 68,0 48,4 26,5 0,0 : 95,9 2,4 : 2,6 10,1 38,2 : : 12,8 63,2 2 FL 2010 39,4 13,8 : 67,7 44,4 30,0 0,0 : : 2,8 0,0 : 17,5 39,7 8,8 : 19,5 64,4 HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK IS LI NO HR TR 0FL 2005 : 98,6 : 4,1 : 34,8 7,6 4,8 0,5 : 1,3 : 53,3 : : 2,1 : 0FL 2007 25,7 : : : 3,8 : 0,1 4,7 0,2 : 1,0 : 55,0 : : : : 0FL 2010 20,6 0,0 : 1,4 4,7 33,3 0,5 4,2 0,1 : 0,6 : 55,3 : : 2,5 : 1 FL 2005 : 1,4 : 68,5 : 36,5 62,0 58,5 67,9 : 87,5 : 23,4 : : 77,6 : 1 FL 2007 73,8 : : : 36,1 : 50,4 62,4 65,0 : 88,5 : 26,8 : 0,0 : : 1 FL 2010 78,7 100,0 : 75,7 32,1 59,5 17,9 63,7 47,3 : 85,8 : 27,8 : : 72,5 : 2 FL 2005 : 0,0 : 27,4 : 28,7 30,5 36,6 31,6 : 11,2 : 23,3 : : 20,3 : 2 FL 2007 0,5 : : : 60,1 : 49,5 33,0 34,8 : 10,5 : 18,2 : : : : 2 FL 2010 0,7 0,0 : 22,9 63,3 7,2 81,6 32,1 52,6 : 13,6 : 16,8 : : 25,1 :


UKLJUČENOST

72

U VEĆINI ZEMALJA DRUGI STRANI JEZIK KOJI SE NAJVIŠE UČI U SEKUNDARNOM OBRAZOVANJU JEST NJEMAČKI ILI FRANCUSKI

U gotovo svim zemljama engleski je strani jezik koji se najviše uči na razini ISCED 2 i 3 i taj je trend sve izraženiji posljednjih nekoliko godina (vidi sliku C10). Na razini ISCED 2 izuzeci su Belgija (Francuska i Flamanska zajednica) i Luksemburg.

U Belgiji učenici u Francuskoj i Flamanskoj zajednici češće uče službeni jezik drugih govornih zajednica, osobito nizozemski i francuski jezik. U Flamanskoj zajednici postoji obveza učenja francuskog jezika. U Francuskoj zajednici učenici koji idu u školu u Bruxellesu moraju učiti nizozemski jezik (vidi sliku B13). U Luksemburgu svi učenici prvo moraju učiti njemački i francuski jezik. Iako su oba jezika službena, smatraju se „stranim“ jezicima u kurikulumu. Na razini ISCED 3 stanje je slično, uz iznimku Belgije (Francuska zajednica), gdje je engleski na ovoj razini ISCED-a postao strani jezik koji se najčešće uči. Također, u većini je zemalja postotak učenika koji uče engleski jezik niži na razini ISED 3 nego na razini ISCED 2. Više komentara o učenicima koji uče određene premete dostupno je uz sliku C9.

Iza engleskog, francuski i njemački jezici su koji se najviše uče na razini ISCED 2, a pozicija njemačkog jezika jača na razini ISCED 3. Njemački je osobito popularan u nekoliko zemalja srednje i istočne Europe. Francuski se češće uči u zemljama sjeverne Europe, a osobito u zemljama čiji jezici potječu iz latinskog (Španjolska, Italija, Portugal i Rumunjska), ali i u Grčkoj i Cipru, kao i zemljama njemačkog govornog područja. U mnogim zemljama njemački ima mjesto trećeg najpopularnijeg jezika, uz francuski na četvrtom mjestu.

Španjolski zauzima treće ili četvrto mjesto u značajnom broju zemalja, osobito na razini ISCED 3. Francuska, Švedska i Norveška jedine su zemlje u kojima je španjolski drugi po redu jezik koji se najviše uči na razinama ISCED 2 i 3.

Ruski je drugi po redu jezik koji se najviše uči na razinama ISCED 2 i 3 u Latviji i Litvi u kojima žive velike zajednice govornika ruskog jezika. Na istome je mjestu i u Bugarskoj, ali na razini ISCED 2. Ruski je treći po redu jezik koji se najviše uči u Poljskoj i Slovačkoj na obje razine i u Češkoj na razini ISCED 2 i Bugarskoj na razini ISCED .

Talijanski je na mjestu drugog i trećeg stranog jezika koji se najviše uče u nekoliko zemalja, osobito na razini ISCED 3. Talijanski je drugi jezik koji se najviše uče u Malti i postotak učenika koji ga uče na razini ISCED 2 značajan je.

Švedski (ili finski) u Finskoj i danski u Islandu obvezni su jezici (vidi sliku B13). Slijedom toga, značajan postotak učenika uči ove jezike, osobito na razini ISCED 2.

UKLJUČENOST

73

Slika C8a: Strani jezici koji se najviše uče i postotak učenika koji ih uče, niže sekundarno obrazovanje (ISCED 2), 2009./10. g.

BE fr NL 58,8 EN 38,8 DE 1,7 HU EN 58,1 DE 35,2 SK 0,8 FR 0,5 BE de : : : : : : : : MT EN 100,0 IT 50,7 FR 15,0 DE 5,8 BE nl FR 92,9 EN 46,2 NL : : : : : : : : BG EN 84,1 RU 21,5 DE 9,4 FR 4,1 AT EN 99,6 FR 4,7 IT 2,7 ES 0,7 CZ EN 100,0 DE 22,6 RU 3,7 FR 3,0 PL EN 84,9 DE 38,4 RU 3,6 FR 1,7 DK EN 100,0 DE 75,4 FR 9,2 PT EN 74,6 FR 52,8 ES 12,6 DE 0,5 DE EN 94,7 FR 25,3 ES 3,1 RU 1,3 RO EN 96,7 FR 85,8 DE 9,5 ES 0,5 EE : : : : : : : : SI EN 100,0 DE 35,7 FR 2,6 IT 2,2 IE FR 65,5 DE 20,1 ES 12,0 IT 0,7 SK EN 83,0 DE 37,6 RU 8,3 FR 2,2 EL EN 99,2 FR 48,0 DE 43,2 FI EN 99,2 SV 91,9 DE 11,2 FI 6,1 ES EN 98,7 FR 36,9 DE 2,5 PT 0,1 SE EN 100,0 ES 38,7 DE 20,7 FR 15,5 FR EN 97,9 ES 35,0 DE 14,9 IT 3,2 UK : : : : : : : : IT EN 100,0 FR 72,3 ES 18,8 DE 8,7 IS EN 99,2 DA 96,1 ES 3,3 DE 2,0 CY EN 99,9 FR 92,6 DE 1,8 IT 0,9 LI : : : : : : : : LV EN 96,9 RU 62,4 DE 12,4 FR 0,9 NO EN 100,0 ES 30,1 DE 24,1 FR 13,4 LT EN 95,7 RU 63,9 DE 14,3 FR 3,5 HR EN 96,2 DE 40,8 IT 10,0 FR 1,3 LU FR 100,0 DE 100,0 EN 53,7 TR : : : : : : : :

Slika C8b: Strani jezici koji se najviše uče i postotak učenika koji ih uče, predstrukovno/strukovno i opće više sekundarno obrazovanje (ISCED 3), 2009./10. g.

BE fr EN 64,4 NL 58,2 ES 4,4 DE 3,7 HU EN 66,4 DE 43,1 FR 4,7 IT 3 BE de : : : : : : : : MT EN 100 IT 7,4 FR 3,5 ES 1,2 BE nl FR 90,4 EN 81,8 DE 28,4 ES 1,3 NL : : : : : : : : BG EN 81,9 DE 29,5 RU 28,2 FR 11,4 AT EN 98,8 FR 20,6 IT 9,6 ES 5,8 CZ EN 84,6 DE 47,4 FR 7,5 RU 5,3 PL EN 86,4 DE 57,5 RU 10,6 FR 6,3 DK EN 81,5 DE 28,1 ES 12 FR 5,1 PT EN 46,9 FR 6,4 ES 5,1 DE 0,5 DE EN 61,9 FR 13,8 ES 9,5 IT 1,4 RO EN 94,2 FR 84,2 DE 7,7 ES 1,1 EE : : : : : : : : SI EN 91,7 DE 45,9 IT 10,3 ES 4,5 IE FR 60,6 DE 16,3 ES 11,4 IT 1,9 SK EN 85,2 DE 60,4 RU 8,1 FR 7,5 EL EN 83,7 FR 6 DE 2,1 FI : : : : : : : : ES : : : : : : : : SE EN 99,6 ES 20,9 DE 13,2 FR 9,9 FR EN 97,8 ES 47,6 DE 15,3 IT 5,4 UK : : : : : : : : IT EN 96 FR 26,7 DE 7,3 ES 5,8 IS EN 60,9 DA 35,2 DE 17,6 ES 16,1 CY EN 94,4 FR 35,7 IT 24,2 ES 13,8 LI : : : : : : : : LV EN 91,6 RU 44,6 DE 22,7 FR 2,9 NO EN 47 ES 10,1 DE 8,7 FR 5,2 LT EN 87,4 RU 31,4 DE 15,2 FR 2,9 HR EN 87,7 DE 39,9 IT 14,4 FR 3,9 LU FR 84,7 DE 79,4 EN 70,9 ES 2 TR EN 84,9 DE 5,9 FR 0,6

EN Engleski FR Francuski DE Njemački ES Španjolski IT Talijanski RU Ruski DA Danski NL Nizozemski SV Švedski PT Portugalski SK Slovački FI Finski


Objašnjenje Prikazani su samo jezici koji se u kurikulumu središnjih obrazovnih tijela smatraju stranim jezicima. Jezici regija i/ili manjina uključeni su samo ako se u kurikulumu smatraju alternativama stranom jeziku. Jezici koji se uče izvan kurikuluma kao dodatni predmeti nisu uključeni. Slika se odnosi na četiri jezika koji se najčešće uče. Poredani su od onih koje uči najveći broj učenika prema onima koje uči najmanji broj učenika. Napomena za pojedinu zemlju EU, Belgija, Bugarska, Češka, Estonija, Irska, Francuska, Italija, Luksemburg, Mađarska, Austrija, Poljska, Slovenija, Slovačka, Finska, Švedska, Ujedinjena Kraljevina i Island: Za dodatne napomene, vidi sliku C5.

UKLJUČENOST

74

POSTOTAK UČENIKA KOJI UČE ENGLESKI JEZIK VRLO JE VISOK, BEZ OBZIRA NA TO JE LI ENGLESKI OBVEZNI JEZIK ILI NIJE

U velikoj većini zemalja najmanje 90% učenika uči engleski jezik na razini ISCED 2 i razini ISCED 3 (opće obrazovanje). Na razini ISCED 1, Belgija (Francuska i Flamanska zajednica), Luksemburg i Mađarska imaju razmjerno nizak postotak takvih učenika. U Belgiji (Flamanska zajednica i samo Bruxelles u Francuskoj zajednici) i Luksemburgu učenici moraju učiti drugi/e jezik/e prije negoli počnu učiti engleski jezik (vidi sliku B13), što može objasniti razmjerno male postotke. U Portugalu i Norveškoj u općem višem sekundarnom obrazovanju manje od 50% učenika uči engleski jezik. U ovim dvjema zemljama učenje stranih jezika može se prekinuti tijekom te razine, što može objasniti razmjerno niske prosjeke. U predstrukovnom/strukovnom višem sekundarnom obrazovanju (razina ISCED 3, predstrukovno/strukovno) postotak učenika koji uče engleski jezik općenito je niži nego što je to slučaj u općem obrazovanju (razina ISCED 3, opće) te ne dostiže 90% u većini zemalja. Ovo se djelomično može objasniti činjenicom da u predstrukovnim/strukovnim programima učenici uče manji broj jezika nego u programima općeg obrazovanja (vidi sliku C5).

Njemački je prilično popularan u mnogim istočnim zemljama. Uz Luksemburg, u kojem je to obvezni jezik, postotak učenika koji uče njemački jezik razmjerno je velik (više od 30%) na razinama ISCED 2 i 3 (opće i predstrukovno/strukovno) u Mađarskoj, Poljskoj, Sloveniji, Slovačkoj i Hrvatskoj. U Češkoj je postotak razmjerno visok na razini ISCED 3 u općem i predstrukovnom/strukovnom obrazovanju. Na ovoj razini postoci su prilično visoki i u Belgiji (Flamanska zajednica), Bugarskoj, Danskoj, Latviji i Nizozemskoj, ali samo u općem obrazovanju. Na razini ISCED 2 postotak je vrlo visok u Nizozemskoj i iznosi do 75%, i visok u Grčkoj (43,3%). Prosječni broj učenika u EU-u koji uče njemački jezik viši je na razini ISCED 3 nego na razini ISCED 2.

Za razliku od prosječnog broja učenika koji uče njemački jezik, prosjek postotaka učenika koji uče francuski jezik u EU-u viši je na razini ISCED 2 nego na razini ISCED 3. Mnoge zemlje u kojima najmanje 30% učenika u nižem sekundarnom obrazovanju i/ili višem sekundarnom obrazovanju uče francuski jezik spadaju u jednu od dviju kategorija: prva uključuje zemlje u kojima je jedan od romanskih jezika službeni nacionalni jezik (Španjolska, Italija, Portugal i Rumunjska), a druga kategorija obuhvaća zemlje u kojima je francuski propisani obvezni jezik, kao što je to slučaj u Belgiji (Flamanska zajednica), Cipru i Luksemburgu (vidi sliku B13) (ova tri obrazovna sustava bilježe najviše postotke (više od 90%) na razini ISCED 2). U Cipru, gdje francuski prestaje biti obvezan predmet u višem sekundarnom obrazovanju (razina ISCED 3), postotak nije veći od 40% u općim obrazovnim programima i 6,6% u predstrukovnim/strukovnim programima. Postotak učenika koji uče francuski jezik u Irskoj iznosi 58,2 do 65,9%, ovisno o razini. U ovoj je zemlji francuski strani jezik koji se najviše uči (vidi sliku C8a i b).

Postotak učenika koji uče engleski jezik u sekundarnom obrazovanju iznimno je visok u svim zemljama, neovisno o tome je li engleski obvezan jezik u tim zemljama ili nije. S druge strane, uvođenje obveze učenja njemačkog ili francuskog jezika jasno utječe na udjele učenika koji uče ove jezike. Naime, navedeni je udio jednak ili veći od 90% samo u zemljama u kojima su ovi jezici obvezni. Međutim, u Rumunjskoj, gdje francuski nije obvezni jezik, bilježe se usporedivi postoci na obje razine ISCED-a, te u općem i predstrukovnom/strukovnom obrazovanju.

Španjolski se uglavnom uči u općem obrazovanju na razinama ISCED 2 i 3. U većini slučajeva postotak učenika koji uče ovaj jezik niži je od 20% (a često i niži od 10%). Nordijske zemlje i Francuska u ovom su smislu iznimke, a to se osobito odnosi na Francusku (35 %), Švedsku (38,7%) i Norvešku (30,1%) na razini ISCED 2 te Dansku (24,8%), Francusku (64,6 %), Švedsku (43,2%), Island (22,8%) i Norvešku (21,8%) na razini ISCED 3, opće obrazovanje.

UKLJUČENOST

75

Na kraju valja spomenuti da se ruski uči u nekoliko zemalja srednje i istočne Europe, ali i u Njemačkoj i Finskoj u nižem i općem višem sekundarnom obrazovanju (razine ISCED 2 i 3 (opće)) te na Cipru i u Austriji na razini ISCED 3 u općem obrazovanju. Postotci su osobito niski u Baltičkim zemljama i Bugarskoj. Ruski je drugi strani jezik koji se najviše uči na svim obrazovnim razinama u slučaju baltičkih zemalja i na razini ISCED 2 u slučaju Bugarske (vidi sliku C8a i b). U ostatku zemalja uči se vrlo malo ili se ne uči.

Kao što je već spomenuto, u mnogim se zemljama učenicima daje mogućnost učenja dodatnih jezika, no njih obično uči mali postotak učenika (vidi sliku C11).

UKLJUČENOST

76

Slika C9: Postotak učenika koji uče engleski, francuski, njemački i ruski jezik, sekundarno obrazovanje (ISCED 2 i 3), 2009./10. g.

ISCED 2 ISCED 3 opće ISCED 3 predstruk./struk.

1 EN 2 FR 3 DE 4 ES 5 RU

UKLJUČENOST

77

ISCED2 ISCED 3 opće ISCED 3 predstruk./struk.

1 EN 2 FR 3 DE 4 ES 5 RU

UKLJUČENOST

78

ISCED 2 ISCED 3 opće ISCED 3 predstrukovno/strukovno EN FR DE ES RU EN FR DE ES RU EN FR DE ES RU EU 93,7 32,7 16,9 11,4 2,4 EU 92,7 23,2 23,9 19,1 3,5 EU 74,9 20,6 20,7 3,6 2,8 BE fr 38,8 - 1,7 0,0 0,0 BE fr 91,2 - 6,1 7,5 0,0 BE fr 33,0 - 0,8 0,7 0,0 BE de : : : : : BE de : : : : : BE de : : : : : BE nl 46,2 92,9 0,0 0,0 0,0 BE nl 99,1 99,4 52,2 2,5 0,0 BE nl 69,3 83,8 11,2 0,5 0,0 BG 84,1 4,1 9,4 1,2 21,5 BG 87,4 13,9 35,1 8,6 26,8 BG 76,8 9,0 24,2 1,1 29,6 CZ 100,0 3,0 22,6 1,1 3,7 CZ 100,0 25,0 61,0 11,1 7,7 CZ 78,9 1,1 42,4 2,2 4,3 DK 100,0 9,2 75,4 0,0 0,0 DK 91,7 10,6 34,7 24,8 0,0 DK 72,0 0,0 22,0 0,0 0,0 DE 94,7 25,3 - 3,1 1,3 DE 91,1 27,3 - 18,9 2,3 DE 34,5 1,1 - 0,7 0,0 EE : : : : : EE : : : : : EE : : : : : IE - 65,5 20,1 12,0 0,0 IE - 58,2 16,4 11,1 0,2 IE - 65,9 16,2 12,3 0,1 EL 99,2 48,0 43,2 :i 0,0 EL 91,4 6,9 2,9 :i 0,0 EL 62,6 3,6 0,0 0,0 0,0 ES 98,7 36,9 2,5 - 0,0 ES 94,7 22,3 1,0 - 0,0 ES : : : - : FR 97,9 - 14,9 35,0 0,1 FR 99,5 - 21,6 64,6 0,7 FR 94,6 - 3,7 16,2 0,0 IT 100,0 72,3 8,7 18,8 0,0 IT 97,7 19,5 6,9 6,8 0,1 IT 94,7 32,0 7,5 5,1 0,0 CY 99,9 92,6 1,8 0,3 0,3 CY 93,7 40,0 2,5 15,9 2,9 CY 99,2 6,8 5,6 0,0 0,0 LV 96,9 0,9 12,4 0,0 62,4 LV 97,4 4,5 29,7 0,4 55,4 LV 81,4 0,0 10,2 0,0 25,5 LT 95,7 3,5 14,3 0,0 63,9 LT 92,2 3,5 16,5 0,4 35,7 LT 74,9 1,3 11,8 0,0 20,2 LU 53,7 100,0 100,0 0,0 0,0 LU 97,6 100,0 100,0 5,1 0,0 LU 57,1 76,8 68,7 0,3 0,0 HU 58,1 0,5 35,2 0,1 0,1 HU 76,5 6,1 45,4 2,4 0,7 HU 37,3 0,5 36,4 0,0 0,1 MT 100,0 15,0 5,8 4,5 0,2 MT 100,0 6,9 1,5 2,4 0,1 MT 100,0 0,0 0,0 0,0 0,0 NL : : : : : NL 100,0 33,2 43,5 0,0 0,0 NL : : : : : AT 99,6 4,7 - 0,7 0,3 AT 99,4 44,2 - 15,1 3,1 AT 98,6 13,0 - 2,7 0,3 PL 84,9 1,7 38,4 0,4 3,6 PL 92,4 8,6 52,4 1,8 9,4 PL 79,8 3,7 63,0 0,1 11,9 PT 74,6 52,8 0,5 12,6 0,0 PT 39,2 3,7 0,7 5,9 0,0 PT 59,2 10,6 0,3 3,8 0,0 RO 96,7 85,8 9,5 0,5 0,5 RO 98,7 86,3 11,8 2,2 0,6 RO 91,6 82,9 5,3 0,4 0,3 SI 100,0 2,6 35,7 2,1 0,0 SI 98,2 10,3 68,9 11,0 1,4 SI 88,1 0,2 33,4 0,9 0,0 SK 83,0 2,2 37,6 0,5 8,3 SK 98,5 16,4 64,8 7,9 8,2 SK 79,6 3,7 58,5 0,8 8,1 FI 99,2 6,0 11,2 0,0 1,2 FI 99,1 17,4 25,7 13,8 6,6 FI : : : : : SE 100,0 15,5 20,7 38,7 0,0 SE 100,0 21,0 27,1 43,2 1,2 SE 99,3 1,9 3,2 4,8 0,1 UK - : : : : UK - 27,4 10,3 9,0 0,0 UK - : : : : IS 99,2 1,4 2,0 3,3 0,0 IS 72,7 13,0 25,1 22,8 0,1 IS 37,3 0,8 2,6 2,8 0,0 LI : : : : : LI : : : : LI : : : : : NO 100,0 13,4 24,1 30,1 0,1 NO 43,5 11,2 18,8 21,8 0,1 NO 50,0 0,0 0,0 0,1 0,0 HR 96,2 1,3 40,8 0,1 0,0 HR 98,9 3,8 61,2 2,6 0,0 HR 83,2 3,9 31,3 0,2 0,0 TR - - - - - TR 81,9 0,9 10,1 0,0 0,0 TR 89,0 0,1 0,3 0,0 0,1


Objašnjenje Broj učenika koji uče engleski, francuski, njemački i ruski jezik u sekundarnom obrazovanju podijeljen je brojem učenika na razini ISCED-a o kojoj je riječ. Jezici koji se uče izvan kurikuluma kao dodatni predmeti nisu uključeni. Napomena za pojedinu zemlju EU, Belgija, Bugarska, Češka, Estonija, Irska, Francuska, Italija, Luksemburg, Mađarska, Austrija, Poljska, Slovenija, Slovačka, Finska, Švedska, Ujedinjena Kraljevina i Island: Za dodatne napomene, vidi sliku C5.

UKLJUČENOST

79

SVE VIŠE UČENIKA U SEKUNDARNOM OBRAZOVANJU UČI ENGLESKI JEZIK, OSOBITO U SREDNJOJ I ISTOČNOJ EUROPI

Od 2004./05. godine postotak se učenika koji uče engleski na razinama ISCED 2 i 3 nije bitno promijenio u većini zemalja. U zemljama koje bilježe značajne promjene, uglavnom je posrijedi značajno povećanje (više od 10 postotnih bodova), kao što je slučaj u Italiji na razini ISCED 2, zatim u nekoliko zemalja srednje i istočne Europe kao što su Poljska i Hrvatska na razini ISCED 2, u Latviji, Litvi i Rumunjskoj na razini ISCED 3, te u Bugarskoj, Češkoj i Slovačkoj na obje razine. Malta na razini ISCED 3 bilježi najveće povećanje (63,8 postotnih bodova).

Prosječni postotak učenika koji uče francuski jezik u EU-u u većini je zemalja ostao na razini od 2004./05. godine. Međutim, na razini ISCED 2 tri se zemlje ističu: Malta i Portugal, u kojima se postotak učenika koji uče francuski značajno smanjio (27,4, odnosno 35,3 postotnih bodova) i Italija, koja bilježi značajno povećanje (26 postotnih bodova). Promjene u Grčkoj također nisu zanemarive, budući da smanjenje iznosi 11,4 postotnih bodova. Na razini ISCED 3 velike su promjene vidljive u Portugalu i Ujedinjenoj Kraljevini, gdje smanjenje postotaka iznosi 15,9, odnosno 12,9 postotnih bodova, te u Rumunjskoj, gdje se postotak učenika koji uče francuski povećao za 16,4 postotnih bodova.

Prosjeci EU-a u postocima učenika koji uče njemački jezik također se gotovo nisu promijenili od godine 2004./05. Na razini ISCED 2 i 3 većina zemalja, osobito na razini ISCED 2, bilježe blago smanjenje ovog postotka, što je osobito vidljivo u Danskoj na razini ISCED 2 (14,7 postotnih bodova). Najznačajnija povećanje iznosi od 7,5 do 8,7 postotnih bodova i bilježe se na razini ISCED 2 u Grčkoj, Sloveniji i Hrvatskoj.

Objašnjenje (slika C10) Broj učenika koji uče engleski, francuski i njemački jezik u općem sekundarnom obrazovanju podijeljen je brojem učenika na razini ISCED o kojoj je riječ. Jezici koji se uče izvan kurikuluma kao izborni predmeti nisu uključeni.

Podaci (slika C10a)

EU BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR IT CY LV LT LU EN 2005 90,2 34,5 : 48,4 64,1 71,7 100,0 94,8 93,3 - 99,0 98,4 95,9 89,1 98,6 96,2 88,7 52,9 EN 2007 92,2 33,7 : 48,0 73,1 76,4 100,0 95,9 93,9 - : 97,9 96,9 99,4 99,9 96,0 92,9 52,3 EN 2010 93,7 38,8 : 46,2 84,1 100,0 100,0 94,7 : - 99,2 98,7 97,9 100,0 99,9 96,9 95,7 53,7 FR 2005 29,3 - : 95,4 10,8 2,4 11,6 23,2 2,0 68,8 59,4 38,8 - 46,3 92,9 0,8 4,5 100,0 FR 2007 33,3 - : 93,9 9,0 2,5 12,0 25,9 1,9 67,0 : 38,0 - 75,4 94,5 0,8 3,6 100,0 FR 2010 32,7 - : 92,9 4,1 3,0 9,2 25,3 : 65,5 48,0 36,9 - 72,3 92,6 0,9 3,5 100,0 DE 2005 17,4 1,5 : 0,0 16,2 28,5 90,1 - 20,0 23,0 35,7 2,4 14,4 4,9 1,1 17,2 25,5 100,0 DE 2007 16,6 1,6 : 0,0 15,5 26,9 88,8 - 16,7 21,6 : 2,4 14,4 7,6 1,3 18,3 21,0 100,0 DE 2010 16,9 1,7 : 0,0 9,4 22,6 75,4 - : 20,1 43,2 2,5 14,9 8,7 1,8 12,4 14,3 100,0 HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK IS LI NO HR TR EN 2005 54,3 100,0 : 99,1 72,0 98,3 93,1 93,1 65,2 99,2 100,0 - 99,3 : 100,0 85,1 - EN 2007 57,7 100,0 : : 74,5 : 96,4 97,3 70,7 99,2 100,0 - 99,3 : 100,0 : - EN 2010 58,1 100,0 : 99,6 84,9 74,6 96,7 100,0 83,0 99,2 100,0 - 99,2 : 100,0 96,2 - FR 2005 0,6 42,4 : 5,2 1,7 88,1 86,1 1,6 1,8 7,5 17,7 : 2,1 : 17,8 1,0 - FR 2007 0,6 43,5 : : 1,3 : 87,3 2,6 1,9 6,6 16,8 : 1,8 : 16,5 : - FR 2010 0,5 15,0 : 4,7 1,7 52,8 85,8 2,6 2,2 6,0 15,5 : 1,4 : 13,4 1,3 - DE 2005 41,4 8,4 : - 30,5 0,6 10,9 27,4 37,3 15,8 26,6 : 5,3 : 29,9 32,1 - DE 2007 38,9 9,7 : - 26,2 : 0,0 32,7 32,8 13,3 23,1 : 4,6 : 25,8 : - DE 2010 35,2 5,8 : - 38,4 0,5 9,5 35,7 37,6 11,2 20,7 : 2,0 : 24,1 40,8 -

izvor: Eurostat, UOE.

UKLJUČENOST

80

Slika C10a: Trendovi u postotku učenika koji uče engleski, njemački i francuski jezik u nižem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2004./05., 2006./07., 2009./10. g.



UKLJUČENOST

81

Slika C10b: Trendovi u postotku učenika koji uče engleski, njemački i francuski jezik u predstrukovnom/strukovnom i općem višem sekundarnom obrazovanju (ISCED 3), 2004./05., 2006./07., 2009./10. g.



UKLJUČENOST

82

Podaci (slika C10b) EU BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR IT CY LV LT LU EN 2005 79,7 67,3 : 82,6 67,0 73,0 76,9 62,2 87,6 - 85,0 93,3 97,5 90,3 90,5 60,2 71,7 68,3 EN 2007 82,5 67,3 : 81,5 74,5 78,2 54,3 63,3 91,2 - : 92,9 97,6 94,4 81,3 63,0 75,9 69,6 EN 2010 83,5 64,4 : 81,8 81,9 84,6 81,5 61,9 : - 83,7 : 97,8 96,0 94,4 91,6 87,4 70,9 FR 2005 22,4 - : 91,1 12,5 6,9 7,6 13,4 4,4 64,0 10,2 26,5 - 27,7 31,3 2,3 5,1 81,5 FR 2007 22,7 - : 90,4 13,1 7,4 5,0 13,0 6,3 61,8 : 26,2 - 27,3 29,1 2,7 4,3 81,9 FR 2010 21,9 - : 90,4 11,4 7,5 5,1 13,8 : 60,6 6,0 : - 26,7 35,7 2,9 2,9 84,7 DE 2005 24,8 3,9 : 30,0 31,2 56,2 34,7 - 36,1 18,3 1,7 1,9 17,5 7,4 4,1 24,9 25,9 75,4 DE 2007 25,8 3,9 : 29,3 31,4 52,9 55,1 - 33,9 17,6 : 1,8 15,4 7,4 3,0 21,1 22,4 76,1 DE 2010 23,0 3,7 : 28,4 29,5 47,4 28,1 - : 16,3 2,1 : 15,3 7,3 2,9 22,7 15,2 79,4 HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK IS LI NO HR TR EN 2005 62,1 37,8 : 96,3 82,0 53,5 71,3 89,3 71,0 : 99,2 - 63,1 : 56,4 82,4 : EN 2007 65,7 36,2 : 96,3 83,1 : 82,6 89,7 75,5 : 99,3 - 61,3 : 100,0 : : EN 2010 66,4 100,0 : 98,8 86,4 46,9 94,2 91,7 85,2 : 99,6 - 60,9 : 47,0 87,7 84,9 FR 2005 4,8 4,0 : 25,0 9,0 22,3 67,8 3,8 6,4 : 11,9 40,0 11,8 : 8,2 3,9 : FR 2007 5,1 5,0 : 25,5 7,6 : 74,1 4,0 6,9 : 10,2 32,0 10,8 : 4,6 : : FR 2010 4,7 3,5 : 20,6 6,3 6,4 84,2 3,8 7,5 : 9,9 27,4 9,0 : 5,2 3,9 0,6 DE 2005 48,7 1,0 : - 65,0 2,3 6,6 53,3 62,1 : 17,3 15,2 22,4 : 13,4 42,1 : DE 2007 48,0 1,1 : - 62,1 : 0,0 50,6 59,8 : 14,6 11,7 19,3 : 6,8 : : DE 2010 43,1 0,8 : - 57,5 0,5 7,7 45,9 60,4 : 13,2 10,3 17,6 : 8,7 39,9 5,9

Izvor: Eurostat, UOE. Napomena za pojedinu zemlju (slika C10) EU, Belgija, Bugarska, Češka, Estonija, Irska, Francuska, Italija, Luksemburg, Mađarska, Austrija, Poljska, Slovenija, Slovačka, Finska, Švedska, Ujedinjena Kraljevina i Island: Za dodatne napomene, vidi sliku C5. Francuska: Podaci o učenju jezika obuhvaćaju samo učenike u ustanovama u nadležnosti ministarstva obrazovanja. Procijenjeni je obuhvat 80-90% ukupnog broja upisanih učenika na razini ISCED 3. Podaci za godine 2005. – 2007. obuhvaćaju samo područje kontinentalne Francuske (France métropolitaine). Kad je riječ o predstrukovnim programima razine ISCED 3, 32% ukupne populacije učenika nije obuhvaćeno (obrazovni programi za pomoćno zdravstveno osoblje i socijalne radnike). Malta: Prekid u seriji dogodio se 2010. godine. Nizozemska: Prekid u seriji dogodio se 2009. godine zbog promjena kurikuluma. Austrija: Referentni datum je kraj školske godine. Podaci stoga ne obuhvaćaju učenike koji napuste školu tijekom školske godine. Prekid u seriji dogodio se 2009. godine. Do 2009. godine pokazatelji su se temeljili na procijenjenim podacima. Portugal: 2008. godine promijenio se obuhvat programa razine ISCED 2.

U VEĆINI ZEMALJA JEZICI KOJI NISU ENGLESKI, FRANCUSKI, NJEMAČKI, ŠPANJOLSKI I RUSKI NE UČE SE ČESTO

U većini zemalja jezici koji nisu engleski, francuski, njemački li ruski čine vrlo mali postotak jezika koji se uče. Drugim riječima, u velikoj većini europskih zemalja jezici koje učenici uče gotovo su isključivo glavni europski jezici.

U Belgiji (Francuska zajednica), Finskoj i Islandu udio učenika koji uče druge jezike iznosi više od 25% na razinama ISCED 2 i 3 (opće i predstrukovno/strukovno obrazovanje). To se odnosi na situaciju u kojoj učenici uče propisani obvezni jezik (vidi sliku B13). U Finskoj je posrijedi švedski (učenici koji govore finski ili švedski jezik), a u Islandu danski jezik. U Belgiji (Francuska zajednica) značajan broj učenika uči danski, jedan od tri službena nacionalna jezika Belgije (vidi sliku A1) i propisani obvezni jezik u nekim dijelovima ove zajednice (u Bruxellesu).

U Malti je postotak učenika koji uče druge strane jezike također razmjerno visok, osobito na razini ISCED 2. U ovoj zemlji, koja je pod izrazito snažnim kulturnim utjecajem Italije, mnogi učenici uče talijanski jezik (vidi sliku C8).

UKLJUČENOST

83

Postoje određene razlike između obrazovnih razina te između općeg i predstrukovnog/strukovnog obrazovanja na razini ISCED 3. Udio učenika koji uče strane jezike koji ne spadaju u pet prethodno spomenutih veći je na razini ISCED 3, osobito u općem obrazovanju. Razmjerno visoke postotke takvih učenika u Cipru, Austriji, Švedskoj i Hrvatskoj zacijelo je moguće objasniti značajnim udjelom učenika koji uče talijanski jezik.

Slika C11: Strani jezici pored njemačkoj, engleskog, španjolskog, francuskog i ruskog jezika koje učenici uče u sekundarnom obrazovanju (razine ISCED 2 i 3), izraženi kao postotak svih jezika koji se uče na danoj razini, 2009./10. g.

ISCED 2 ISCED 3 opće ISCED 3 predstrukovno/strukovno obrazovanje

EU BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR IT CY LV LT LU ISCED 2 : 59,2 : 0,0 0,7 0,1 0,0 1,1 : 0,7 :i 0,2 2,6 0,0 0,6 0,1 0,1 0,0 ISCED 3 opće : 43,5 : 0,0 1,7 0,3 0,8 2,9 : 4,2 :i 0,3 5,4 0,2 17,1 0,6 0,2 0,6 ISCED 3 struk, : 48,5 : 0,0 1,0 0,1 0,0 0,2 : 2,1 0,0 : 1,0 0,0 1,3 0,0 0,0 0,1 HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK IS LI NO HR TR ISCED 2 2,3 28,8 : 3,1 0,1 0,0 0,2 1,7 4,9 45,8 0,4 : 47,9 : 0,1 6,9 - ISCED 3 opće 3,5 11,7 0,0 10,3 0,7 0,0 0,7 6,6 2,7 38,7 10,7 6,7 25,2 : 0,8 14,2 0,0 ISCED 3 struk, 1,5 0,0 : 6,4 0,1 0,0 0,4 6,6 1,5 : 3,9 : 31,3 : 0,0 7,2 0,0 Izvor: Eurostat, UOE.

Objašnjenje Prikazani su samo jezici koji se u kurikulumu središnjih obrazovnih tijela smatraju stranim jezicima. Jezici regija i/ili manjina uključeni su samo ako ih kurikulum smatra alternativama stranom jeziku. Jezici koji se uče izvan kurikuluma kao dodatni predmeti nisu uključeni. Starogrčki, latinski, esperanto i znakovni jezik nisu uzeti u obzir. Isto tako, nisu obuhvaćeni podaci vezani uz učenike druge nacionalnosti koji materinski jezik uče na posebnim satovima, kao i one koji uče jezik zemlje domaćina. Zbroj jezika podijeljen je s ukupnim brojem učenika na razini ISCED-a o kojoj je riječ.

U brojniku se svaki učenik koji uči engleski, francuski, njemački, španjolski i ruski jezika uzima u obzir jednom za svaki jezik koji uči. U nazivniku se svaki učenik koji uči neki strani jezik uzima u obzir jednom za svaki jezik koji uči. Drugim riječima, učenici koji uče više od jednog stranog jezika uzimaju se u obzir onoliko puta koliki je broj jezika koje uče.


EU, Belgija, Bugarska, Češka, Estonija, Irska, Francuska, Italija, Luksemburg, Mađarska, Austrija, Poljska, Slovenija, Slovačka, Finska, Švedska, Ujedinjena Kraljevina i Island: Za dodatne napomene, vidi sliku C5.

85

N A S TAV N I C I

U EUROPI STRANE JEZIKE U PRIMARNOM OBRAZOVANJU POUČAVAJU UČITELJI RAZREDNE NASTAVE I SPECIJALIZIRANI NASTAVNICI

U primarnom obrazovanju jedan učitelj obično je odgovoran za jedno razredno odjeljenje i poučava sve ili gotovo sve predmete u tom odjeljenju (EACEA/Eurydice, 2009. g.). Ipak, u mnogim zemljama strane jezike poučava osoba koja nije razredni učitelj. Slijedi da se profil nastavnika odgovornih za poučavanje stranih jezika često razlikuje unutar zemalja i između njih.

U otprilike polovici svih europskih zemalja opće preporuke za primarno obrazovanje primjenjive na poučavanje stranih jezika ili posebne preporuke koje obuhvaćaju ovo područje odnose se samo na jednu vrstu nastavnika – nastavnika razredne nastave, djelomično specijalizirane nastavnike ili nastavnike specijalizirane za jedan ili dva predmeta. Dok je model s nastavnicima razredne nastave najčešći, šest je zemalja (Bugarska, Grčka, Španjolska, Portugal, Slovačka i Turska) poučavanje stranih jezika povjerilo specijaliziranim nastavnicima (nastavnicima kvalificiranim za poučavanje dvaju različitih predmeta, od kojih je jedan strani jezik; ili jednog ili više stranih jezika). U Danskoj strane jezike poučavaju djelomično specijalizirani nastavnici (specijalizirani za poučavanje najmanje triju različitih predmeta).

U deset zemalja preporuke se odnose na dvije vrste nastavnika, ali se kombinacija razlikuje od zemlje do zemlje (nastavnici razredne nastave i specijalizirani nastavnici, nastavnici razredne nastave i djelomično specijalizirani nastavnici, i/ili djelomično specijalizirani nastavnici ili specijalizirani nastavnici). Nadalje, iste vrste nastavnika ne moraju nužno poučavati u svim fazama primarnog obrazovanja. Primjerice, u Poljskoj nastavnik razredne nastave može poučavati samo u prva tri razreda primarnog obrazovanja, a da bi poučavao strani jezik mora steći dodatne kvalifikacije. Međutim, u višim razredima primarnog obrazovanja strane jezike mora poučavati specijalizirani nastavnik.

Obično se opće smjernice i preporuke o stupnju specijalizacije nastavnika stranog jezika u primarnom obrazovanju ne moraju strogo poštivati i škole imaju određenu autonomiju u tom području. Primjerice, u Češkoj, Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj i Lihtenštajnu očekuje se da strane jezike u primarnom obrazovanju poučavaju nastavnici razredne nastave, ali u praksi ih također poučavaju i predmetni stručnjaci ili nastavnici specijalizirani za jedan ili dva predmeta ili skupinu predmeta (nastavnici razrede nastave s dobrim znanjem stranog jezika koji poučavaju strane jezike u nekoliko razreda). To se često događa zato što nisu svi nastavnici razredne nastave stekli kompetencije i/ili kvalifikaciju za ovo područje. U Turskoj je predviđeno da strane jezike poučava specijalizirani nastavnik, ali zbog manjka nastavnika stranog jezika, ponekada ih poučavaju nastavnici razredne nastave.

U Irskoj, Latviji, Luksemburgu, Rumunjskoj, Finskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Norveškoj nema preporuka o stupnju specijalizacije nastavnika stranog jezika, slijedom se čega praksa razlikuje. U nekim od ovih zemalja prevladavaju nastavnici razrede nastave (Luksemburg, Ujedinjena Kraljevina i Norveška), dok su u drugima češći specijalizirani nastavnici (Rumunjska i Latvija).

Općenito, čini se da je manjak kvalificiranih nastavnika jezika često problem u primarnom obrazovanju. Razlog tome može biti činjenica da djeca danas u ranijoj dobi uče strani jezike (vidi sliku B2), a obrazovni se sustavi još nisu potpuno prilagodili ovim promjenama. Diljem Europe uvode se brojne mjere kojima se nastoji riješiti problem manjka nastavnika stranih jezika u primarnom obrazovanju. Ove mjere obuhvaćaju programe dokvalifikacije nastavnika razredne nastave kao i revidiranje sadržaja inicijalnog obrazovanja budućih nastavnika u primarnom obrazovanju.

NASTAVNICI

86

Slika D1: Preporuke o razini specijalizacije nastavnika stranih jezika u primarnom obrazovanju, 2010./11.g.

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Na slici je obuhvaćeno samo redovito opće obrazovanje (odnosno, dodatni satovi za prošireno poučavanje stranih jezika nisu uzeti u obzir). Za definiciju pojmova „nastavnik razredne nastave“, „djelomično specijalizirani nastavnik“ (stranog jezika) i „specijalizirani nastavnik“ (stranog jezika) vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

Napomena za pojedinu zemlju Španjolska: U studenom 2011. godine kraljevskom odlukom određeno je da će se od nastavnika jezika moći zahtijevati poučavanje predmeta koje su prethodno poučavali samo nastavnici razredne nastave. Stoga se od 2011./12. godine nastavnike stranih jezika u primarnom obrazovanju svrstava u skupinu nastavnika specijaliziranih za skupinu predmeta.

U SEKUNDARNOM OBRAZOVANJU NASTAVNICI STRANIH JEZIKA OBIČNO SU SPECIJALIZIRANI NASTAVNICI

U svim europskim zemljama, osim Rumunjske, postoje službene preporuke vezane uz razinu specijalizacije nastavnika stranih jezika u općem nižem i višem sekundarnom obrazovanju. U većini zemalja na ovim razinama obrazovanja strane jezike predaju nastavnici specijalizirani za poučavanje jednog ili dva premeta.

Iako model specijaliziranih nastavnika prevladava na obje razine ISCED-a, stanje u nižem sekundarnom obrazovanju nešto je drugačije. Na ovoj razini u nekim obrazovnim sustavima strane jezike poučavaju djelomično specijalizirani nastavnici (Danska, Njemačka, Švedska i Lihtenštajn), zatim specijalizirani i djelomično specijalizirani nastavnici (Flamanska zajednica Belgije i Estonija) ili nastavnici razredne nastave i specijalizirani nastavnici (Island). U Norveškoj strane jezike poučavaju tri vrste nastavnika (nastavnici razredne nastave, specijalizirani i djelomično specijalizirani nastavnici).

U višem sekundarnom obrazovanju strane jezike poučavaju specijalizirani nastavnici u gotovo cijeloj Europi, uz iznimku Flamanske zajednice Belgije i Norvešku, u kojima djelomično specijalizirani nastavnici također mogu poučavati strane jezike.

Specijalizirani nastavnici koji poučavaju strani jezik mogu se obrazovati za poučavanje dvaju predmeta, što mogu biti dva jezika, ili mogu biti specijalizirani za jedan strani jezik i ne predavati nijedan drugi predmet (vidi sliku D3 za više informacija).

Nastavnici razredne nastave

Nastavnici specijalizirani za skupinu predmeta (djelomično specijalizirani nastavnici)

Nastavnici specijalizirani za jedan ili dva predmeta (specijalizirani nastavnici)

Nema posebnih preporuka o stupnju specijalizacije

NASTAVNICI

87

Slika D2: Preporuke o razini specijalizacije nastavnika stranih jezika u nižem i višem općem obrazovanju, 2010./11. g.

ISCED 2 ISCED 3

Nastavnik razredne nastave Djelomično specijalizirani nastavnik Specijalizirani nastavnik

Nema posebnih preporuka o stupnju specijalizacije

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Za definiciju pojmova „nastavnik razredne nastave“, „djelomično specijalizirani nastavnik“ (stranog jezika) i „specijalizirani nastavnik“ (stranog jezika) vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

Napomena za pojedinu zemlju Ujedinjena Kraljevina (ENG/WLS/NIR): Prema propisima o zapošljavanju nastavnika, nastavnici moraju imati jedinstvenu kategoriju statusa kvalificiranog nastavnika (odnosno, prava poučavanja u Sjevernoj Irskoj). Međutim, obrazovanje za buduće nastavnike na sekundarnoj razini usmjereno je na predmet poučavanja.

VEĆINA ZEMALJA NASTAVNICIMA NUDI MOGUĆNOST SPECIJALIZACIJE U DRUGOM PREDMETU UZ STRANI JEZIK

Slike D1 i D2 koje su obuhvatile stupanj specijalizacije za predmet kod nastavnika koji poučavaju strani jezik pokazale su da specijalizirani nastavnici stranog jezika uglavnom poučavaju u nižem i višem sekundarnom obrazovanju, iako postoje zemlje u kojima strani jezik u primarnom obrazovanju također poučavaju specijalizirani nastavnici. Ovaj je pokazatelj odnosi se na predmete koje su specijalizirani nastavnici stranoj jezika kvalificirani predavati, bez obzira na razinu obrazovanja u kojoj rade.

U otprilike dvije trećine europskih zemalja specijalizirani nastavnici stranog jezika poučavaju samo strani jezik ili poučavaju dva predmeta od kojih je jedan strani jezik. Ovo je djelomično posljedica činjenice da u brojnim zemljama nema posebnih preporuka o specijalizaciji za predmet i budući nastavnici mogu birati bilo koju predmetnu specijalizaciju ili kombinaciju predmeta koje nudi visoko učilište.

U 11 obrazovnih sustava specijalizirani nastavnici stranog jezika kvalificirani su za poučavanje samo stranih jezika (jednog ili više jezika). U sedam zemalja iz ove skupine (Cipar, Španjolska, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Turska) specijalizirani nastavnici stranog jezika kvalificirani su poučavati samo jedan strani jezik.

U većini zemalja specijalizirani nastavnici stranog jezika imaju mogućnost obrazovati se za poučavanje drugog predmeta uz jedan ili više stranih jezika. Ovo se može promatrati kao povoljna okolnost u provedbi integriranog učenja jezika i nastavnog sadržaja (CLIL), koje se odnosi na provedbu nastave nejezičnih predmeta na stranom jeziku (za više informacija o CLIL-u, vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura).

NASTAVNICI

88

Slika D3: Predmeti koje su specijalizirani nastavnici stranog jezika kvalificirani poučavati u primarnom i općem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g.

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Kada su naznačene obje vrste nastavnika jednog predmeta, postojeće preporuke obuhvaćaju obje vrste specijaliziranih nastavnika stranog jezika ili nema posebnih preporuka o specijalizaciji nastavnika stranih jezika te je stoga prikazana stvarna praksa na temelju podataka središnjih tijela. Za definiciju „specijaliziranog nastavnika“ (stranog jezika) vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

U NEKIM ZEMLJAMA VIŠE OD 50% NASTAVNIKA STRANOG JEZIKA KVALIFICIRANO JE ZA POUČAVANJE NEJEZIČNIH PREDMETA UZ STRANE JEZIKE

U sklopu Europskog istraživanja jezičnih kompetencija (ESLC) od kvalificiranih se nastavnika tražilo da navedu koje su predmete kvalificirani poučavati. Rezultati pokazuju kako u većini zemalja koje su sudjelovale u istraživanju nastavnici stranog jezika imaju različite profile kvalifikacija: neki su kvalificirani samo za poučavanje stranih jezika, dok su drugi kvalificirani poučavati nejezične predmet uz strane jezike. Međutim, valja napomenuti da se udio nastavnika svakog profila razlikuje od zemlje do zemlje i u nekim zemljama jedan profil kvalifikacija jasno prevladava.

U Francuskoj zajednici Belgije, Estoniji, Francuskoj, Nizozemskoj i Poljskoj više od 70% nastavnika stranog jezika kvalificirano je poučavati samo strane jezike. Među ovim zemljama, Francuska ima osobito visok udio nastavnika (90,4%) koji su kvalificirani poučavati smo jedan strani jezik. Ovaj profil kvalifikacija jasno prevladava u Nizozemskoj i Poljskoj (72,3, odnosno 63,0%). Za razliku od njih, u Francuskoj zajednici Belgije većina nastavnika stranog jezika (73,3%) kvalificirani su za poučavanje dvaju stranih jezika.

U sedam obrazovnih sustava (Njemačka i Flamanska zajednica Belgije, Bugarska, Španjolska, Portugal, Švedska i Hrvatska) više od 50% nastavnika stranog jezika kvalificirano je poučavati nejezični predmet uz strani jezik. Među ovim zemljama Švedska ima najveći udio nastavnika stranog jezika koji su kvalificirani poučavati jedan strani jezik i jedan nejezični predmet (50,4% nastavnika navelo je ovaj profil), dok je u Flamanskoj zajednici Belgije većina nastavnika stranog jezika (51,0%) kvalificirana poučavati dva strana jezika i neki nejezični predmet.

Usporedba podataka dobivenih na temelju odgovora nastavnika i informacija dobivenih iz zakonskih propisa navedenih na slici D3 pokazuje da u većini promatranih obrazovnih sustava prema oba

Nastavnici kvalificirani poučavati:

Dva različita predmeta, uključujući strani jezik

Samo strane jezike

NASTAVNICI

89

pokazatelja nastavnici stranog jezika mogu imati različite profile kvalifikacija u smislu specijalizacije za pojedini predmet. Ipak, kako je već istaknuto, u ovim obrazovnim sustavima jedan profil kvalifikacija prevladava. S obzirom na zemlje u kojima su, prema slici D3, nastavnici stranih jezika kvalificirani poučavati samo strane jezike i nijedan drugi predmet, manji je stupanj dosljednosti između ove dvije skupine podataka. Podaci na slikama D3 i D4 poklapaju se samo u slučaju Francuske i Nizozemske, zemlje u kojima je većina nastavnika stranog jezika kvalificiran poučavati samo jedan strani jezik i nijedan drugi predmet. Međutim, u Njemačkoj zajednici Belgije, Bugarskoj i Španjolskoj profili kvalifikacija nastavnika stranih jezika koje su sami naveli čine se raznolikiji od onih navedenih na prethodnoj slici. To se djelomično može obrazložiti činjenicom da se slika D3 uglavnom odnosi na postojeće preporuke, dok slika D4 uzima u obzir odgovore nastavnika svih dobi, neovisno o posebnim preporukama koje su bile na snazi kad su oni započeli svoje inicijalno obrazovanje.

Slika D4: Raspodjela postotka nastavnika stranih jezika prema predmetima koje su kvalificirani poučavati, 2010./11. g.

Samo TSJ (testirani strani jezik) TSJ i drugi strani jezik TSJ i nejezični predmet TSJ, drugi SJ i nejezični predmet

TSJ = testirani strani jezik EU BE fr BE de BE nl BG EE EL ES FR MT NL PL PT SI SE HR

TSJ 50,4 7,5 0,0 1,8 25,9 42,0 55,2 28,1 90,4 46,0 72,3 63,0 3,4 21,4 1,1 25,2

TSJ i drugi strani jezik 10,2 73,3 29,8 10,2 17,5 32,5 2,0 5,1 0,6 11,3 14,7 13,0 46,6 32,3 30,4 22,3

TSJ i nejezični predmet 24,1 2,0 40,1 37,0 44,4 22,9 30,1 33,7 7,4 32,7 12,6 22,2 27,7 41,7 50,4 33,5 TSJ, drugi strani jezik i nejezični predmet 15,3 17,2 30,1 51,0 12,2 2,6 12,7 33,1 1,6 10,1 0,3 1,8 22,4 4,6 18,2 19,1

Izvor: ESLC 2011.

Objašnjenje Ovaj pokazatelj temelji se na odgovorima na pitanje 22 ESLC-ova upitnika za nastavnike. Obuhvaća odgovore kvalificiranih nastavnika. Na slici su odgovori nastavnika grupirani na sljedeći način: kategorija „samo testirani jezik“ obuhvaća kategoriju upitnika „ciljni jezik“; kategorija „drugi strani jezik“ obuhvaća kategoriju iz upitnika „jedan ili više stranih jezika (uključujući stare jezike)“, kategorija „nejezični predmet“ obuhvaća kategorije upitnika „matematika“, „jedan ili više prirodoslovnih predmeta“, primjerice fizika“, „jedan ili više humanističkih ili društvenih predmeta, primjerice povijest“, „jedan ili više predmeta kulture i umjetnosti“, „jezik upitnika“, „jedan ili više strukovnih predmeta“, „sport“. Prosjek EU-a odgovara ponderiranim srednjim vrijednostima zemalja koje su sudjelovale u istraživanju za koje su podaci dostupni. U svakoj zemlji ispitanici su bili nastavnici koji poučavaju prvi testirani jezik. U gotovo svim zemljama koje su sudjelovale u istraživanju ovaj je jezik bio engleski, osim u Belgiji (Flamanska i Njemačka zajednica), gdje je taj jezik bio francuski.

Za dodatne informacije o Europskom istraživanju jezičnih kompetencija (ESLC), vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

NASTAVNICI

90

INICIJALNO OBRAZOVANJE SPECIJALIZIRANIH I DJELOMIČNO SPECIJALIZIRANIH NASTAVNIKA STRANIH JEZIKA OBIČNO TRAJE ČETIRI DO PET GODINA

U gotovo svim europskim zemljama inicijalno obrazovanje specijaliziranih i djelomično specijaliziranih nastavnika stranih jezika provodi se na razini visokog obrazovanja, obično u sklopu programa koji ukupno traju četiri do pet godina. Samo je nekoliko zemalja u kojima inicijalno obrazovanje nastavnika stranog jezika traje samo tri godine. Razdoblje obrazovanja najdulje je u Italiji i iznosi šest godina.

U otprilike polovici svih europskih zemalja potreban je akademski naziv prvostupnika kao bi se poučavao strani jezik, dok je u ostalim zemljama potreban akademski naziv magistra. U nekim zemljama budući nastavnici stranih jezika moraju imati dodatne kvalifikacije uz kvalifikacije temeljene na bolonjskoj strukturi stupnjeva. Primjerice, u Ujedinjenoj Kraljevini oni koji namjeravaju poučavati strane jezike moraju prvo steći naziv prvostupnika, za što su potrebne četiri godine, a onda nastavničku kvalifikaciju, za što je potrebna jedna godina (stoga je kumulativno trajanje studiranja pet godina). Slično tako, u Flamanskoj zajednici Belgije budući nastavnici stranih jezika u višem sekundarnom obrazovanju trebaju završiti program za stjecanje stupnja magistra koji traje najmanje četiri godine, nakon kojeg slijedi jednogodišnji program nastavničkog obrazovanja.

U šest zemalja (Belgija, Danska, Estonija, Nizozemska, Rumunjska i Švedska) trajanje inicijalnog obrazovanja nastavnika i/ili programa za stjecanje potrebne kvalifikacije ovisi o razini na kojoj budući nastavnici namjeravaju predavati. U Belgiji i Rumunjskoj inicijalno obrazovanje budućih nastavnika stranog jezika u nižem sekundarnom obrazovanju traje tri godine i završetkom se stječe naziv prvostupnika, dok oni koji namjeravaju poučavati u višem sekundarnom obrazovanju moraju pohađati program inicijalnog obrazovanja nastavnika koji traje pet godina i vodi do stupnja magistra. Slično je stanje u Danskoj, Estoniji i Nizozemskoj, pri čemu je jedina razlika da inicijalno obrazovanje nastavnika stranog jezika u višem sekundarnom obrazovanju traje četiri godine. U Švedskoj nastavnici stranog jezika u nižem i višem sekundarnom obrazovanju moraju imati diplomu magistra, ali se trajanje programa razlikuje: za buduće nastavnike u nižem sekundarnom obrazovanju traje četiri i pol godine, a pet godina za one koji namjeravaju poučavati na višoj sekundarnoj razini.

Jedinstveno je stanje u Austriji kod nižeg sekundarnog obrazovanja gdje trajanje inicijalnog obrazovanja nastavnika i vrsta diplome potrebne za poučavanje stranih jezika ovisi o vrsti škole u kojoj nastavnici namjeravaju poučavati. Oni koji namjeravaju poučavati u allgemein bildende höhere Schule (općeobrazovne škole koje obuhvaćaju niže i više sekundarno obrazovanje) pohađaju programe inicijalnog obrazovanja koji traju dulje od programa za buduće nastavnike u Hauptschule (niže sekundarno obrazovanje).

Slika ne daje posebne informacije za primarno obrazovanje, ali u zemljama u kojima se primjenjuju kategorije specijaliziranog i djelomično specijaliziranog nastavnika (za više detalja vidi sliku D1), inicijalno obrazovanje ovih nastavnika obično prati isti obrazac kao i za istu kategoriju nastavnika na nižoj sekundarnoj razini. U Španjolskoj, međutim, programi obrazovanja nastavnika za one koji namjeravaju poučavati strane jezike u primarnom obrazovanju jednu su godinu kraći od programa za nastavnike stranog jezika u nižem i višem sekundarnom obrazovanju.

NASTAVNICI

91

Slika D5: Minimalno trajanje i razina inicijalnog obrazovanja specijaliziranih i djelomično specijaliziranih nastavnika stranog jezika u općem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g.

Slika D5a: Niže sekundarno obrazovanje Godine Godine

Slika D5b: Opće više sekundarno obrazovanje

Godine Godine

Preddiplomska razina Diplomska razina Nastavničko obrazovanje u inozemstvu


Objašnjenje Slika obuhvaća samo glavni/e model(e) inicijalnog obrazovanja nastavnika stranog jezika. Nude se informacije o minimalnom stupnju kvalifikacije za poučavanje stranog jezika i minimalnom kumulativnom trajanju (u godinama) inicijalnog obrazovanja nastavnika. Za definiciju pojmova „djelomično specijalizirani nastavnik“ (stranog jezika) „specijalizirani nastavnik“ (stranog jezika), vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

Napomena za pojedinu zemlju Belgija (BE de): Većina nastavnika koji rade na razini nižeg i višeg sekundarnog obrazovanja (ISCED 2 i 3) obrazuju se francuskoj zajednici Belgije. Italija: Nakon stjecanja diplome nastavnika jednog predmeta stranog jezika (ili stranih jezika), budući nastavnici prolaze obveznu šestu godinu pripravništva prije nego postanu formalno kvalificirani. Luksemburg: Specijalizirani nastavnici stranog jezika koji poučavaju na nižoj i višoj razini sekundarnog obrazovanja pohađaju inicijalno nastavničko obrazovanje u inozemstvu te moraju steći diplomu magistra u zemlji ciljnog jezika. Austrija: a) Hauptschule b) allgemein bildende höhere Schule. U Neue Mittelschule (nova srednja škola; 10- do 14-godišnjaci), nastavu zajednički vode nastavnici koji imaju diplomu za rad u akademski usmjerenom sekundarnom obrazovanju i nastavnici koji imaju diplomu za rad u općeg sekundarnog školskog obrazovanja. Ujedinjena Kraljevina (ENG/WLS/NIR): Akademska kvalifikacija PGCE dodjeljuju se za minimalnu završenu preddiplomsku razinu (prvostupnik), ali može uključivati neke programe diplomske razine koji vode k nazivu magistra. Lihtenštajn: Budući nastavnici uglavnom se obrazuju u inozemstvu, većinom u Austriji ili Švicarskoj.

NASTAVNICI

92

VELIKA VEĆINA NASTAVNIKA STRANIH JEZIKA IMA PUNU KVALIFIKACIJU U sklopu Europskog istraživanja jezičnih kompetencija (ESLC) nastavnici stranog jezika trebali su navesti stupanj kvalifikacije za poučavanje jezika. Podaci koji obuhvaćaju 15 obrazovnih sustava pokazuju da se udio nastavnika koji navode da su potpuno kvalificirani kreće od 57,3% u Estoniji do 97,2% u Španjolskoj. U većini obrazovnih sustava (njih 11) više od 80% nastavnika navelo je da su potpuno kvalificirani za poučavanje jezika koji se kod učenika testirao u sklopu istraživanja.

Slika D6: Raspodjela postotka nastavnika stranih jezika prema vrsti kvalifikacije, 2010./11. g.

Puna kvalifikacija Privremena, hitna, uvjetna ili druga kvalifikacija Nema kvalifikacije

EU BE fr BE de BE nl BG EE EL ES FR MT NL PL PT SI SE HR

Puna kvalifikacija 89,6 73,6 60,9 86,8 82,1 57,3 89,8 97,2 87,0 83,6 82,9 92,2 95,8 65,3 84,3 87,4 Privremena, hitna, uvjetna ili druga kvalifikacija 8,1 26,4 39,1 12,1 16,2 37,0 10,2 2,7 11,3 13,6 5,6 5,0 4,2 14,7 9,2 12,6

Nema kvalifikacije 2,3 0,0 0,0 1,1 1,7 5,7 0,0 0,1 1,7 2,8 11,5 2,8 0,0 20,0 6,5 0,0

Izvor: ESLC 2011. Objašnjenje Ovaj pokazatelj temelji se na odgovorima na pitanje 19 ESLC-ova upitnika za nastavnike. Kategorije na slici odražavaju one iz ESLC-ova upitnika, uz manju prilagodbu za kategoriju „privremena, hitna, uvjetna ili druga kvalifikacija“ koja obuhvaća kategorije upitnika „privremena ili hitna kvalifikacija“, „uvjetna kvalifikacija, primjerice, neiskusni nastavnik“, „druga kvalifikacija“. Prosjek EU-a odgovara ponderiranim srednjim vrijednostima zemalja koje su sudjelovale u ESLC-u za koje su podaci dostupni. U svakoj zemlji ispitanici su bili nastavnici koji poučavaju prvi testirani jezik. U gotovo svim zemljama koje su sudjelovale u istraživanju ovaj je jezik bio engleski, osim u Belgiji (Flamanska i Njemačka zajednica), gdje je taj jezik bio francuski. Za dodatne informacije o Europskom istraživanju jezičnih kompetencija (ESLC) vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura. Napomena za pojedinu zemlju Estonija: Nastavnici koji spadaju u kategoriju „Privremena, hitna, uvjetna ili druga kvalifikacija“ uglavnom odgovaraju onima koji imaju punu inicijalnu kvalifikaciju za poučavanje stranog jezika koji nije engleski, te su stekli dodatnu svjedodžbu „dokvalifikacije“ za poučavanje engleskog jezika. Slovenija: Visoki postotak nekvalificiranih nastavnika stranog jezika može se objasniti terminologijom koja se rabila u sklopu upitnika ESLC-a. U upitniku se u smislu kvalifikacije rabila riječ certificate, odnosno potvrda/svjedodžba, a u slučaju Slovenije izrazi „potvrda/svjedodžba“ i „kvalifikacija“ imaju nešto različita značenja. Stoga je moguće da su nastavnici koji su sudjelovali u ispitivanju krivo razumjeli pitanje.

NASTAVNICI

93

Nastavnici stranog jezika koji nemaju punu kvalifikaciju često imaju privremenu, hitnu, uvjetnu ili drugu kvalifikaciju. To se, primjerice, može odnositi na novokvalificirane, neiskusne nastavnike u fazi stručne prakse ili potpuno kvalificirane nastavnike raznih predmeta koji su stekli potvrdu o „dokvalifikaciji“ za ciljni strani jezik. Najviši udio nastavnika s „privremenom, hitnom, uvjetnom ili drugom potvrdom“ bilježi se u Francuskoj i Njemačkoj zajednici Belgije i Estoniji, gdje 26,4%, odnosno 39,1% i 37,0% nastavnika navodi ovaj kvalifikacijski profil. S druge strane, u Španjolskoj, Nizozemskoj, Poljskoj i Portugalu samo do 6% nastavnika stranog jezika navodi ovaj profil.

Istraživanjem se također mjerio udio nastavnika koji nemaju nikakve kvalifikacije za poučavanje testiranog jezika. Podaci pokazuju da je u šest obrazovnih sustava – Francuska i Njemačka zajednica Belgije, Grčka, Španjolska, Portugal i Hrvatska – udio nekvalificiranih nastavnika stranih jezika jednak ili blizu nuli. Na drugome kraju ljestvice nalaze se Nizozemska i Slovenija, gdje je 11,5%, odnosno 20,0% nastavnika, navelo da nemaju nikakvu kvalifikaciju (svjedodžbu) za poučavanje jezika koji se testira.

U PROSJEKU OKO 25% UČENIKA POHAĐA ŠKOLU U KOJOJ RAVNATELJ IMA PROBLEMA S POPUNJAVANJEM MJESTA NASTAVNIKA STRANOG JEZIKA

Postotak učenika koji pohađaju školu čiji ravnatelji navode poteškoće u popunjavanju slobodnih mjesta ili zamjena za odsutne nastavnike testiranog jezika prilično se razlikuje među zemljama koje su sudjelovale u ESLC-u 2011. godine. U većini zemalja postotak se kreće od 20% do 40%. Taj se postotak u Belgiji (Francuska i Flamanska zajednica), Bugarskoj i Nizozemskoj nalazi iznad su ovog raspona, dok se u Grčkoj, Španjolskoj, Malti i Portugalu nalazi ispod istog.

Razlika između dviju zemalja koje bilježe najviši i najniži postotak osobito je značajna: U Belgiji (Francuska zajednica) 84,6% učenika pohađa školu u kojoj ravnatelj navodi takve poteškoće dok je u Grčkoj taj broj samo 1,3%.

Slika D7: Postotak učenika koji pohađaju školu čiji ravnatelj navodi poteškoće u popunjavanju slobodnih mjesta ili zamjena za odsutne nastavnike testiranog jezika tijekom posljednjih pet godina, 2010./11. g.

Objašnjenje Ovaj je pokazatelj temeljen na odgovorima na pitanje 11 ESLC-ova upitnika za ravnatelja. U svakoj zemlji ispitanici su bili nastavnici koji poučavaju prvi testirani jezik. U gotovo svim zemljama koje su sudjelovale u istraživanju ovaj je jezik bio engleski, osim u Belgiji (Flamanska i Njemačka zajednica), gdje je taj jezik bio francuski. Prosjek EU-a odgovara ponderiranim srednjim vrijednostima zemalja koje su sudjelovale u ESLC-u za koje su podaci dostupni. Za dodatne informacije o Europskom istraživanju jezičnih kompetencija (ESLC), vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

Izvor: ESLC 2011.

EU BE fr BE de BE nl BG EE EL ES

26,6 84,6 38,4 70,5 49,3 42,3 1,3 6,9

FR MT NL PL PT SI SE HR

36,9 14,0 57,8 19,9 16,5 21,5 27,3 26,2

NASTAVNICI

94

U VEĆINI ZEMALJA NASTAVNICI NE TREBAJU DODATNE KVALIFIKACIJE ZA PROVEDBU INTEGRIRANOG UČENJA NASTAVNOG SADRŽAJA I JEZIKA (CLIL)

U većini zemalja postoje škole koje nude model integriranog učenja nastavnog sadržaja i jezika (CLIL), pri čemu se neki ili svi nejezični predmeti poučavaju na stranom jeziku (ova se vrsta CLIL-a naziva CLIL vrste A (za više informacija, vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura)). Međutim, unatoč činjenici da ovaj model učenja postoji u gotovo svim zemljama, u većini zemalja provodi se u malom broju škola (vidi prilog 2).

Slika D8 odnosi se na kvalifikacijske uvjete za poučavanje korištenjem modela CLIL. Na slici se vidi da su u otprilike dvije trećine zemalja kvalifikacije koje se obično traže od nastavnika dovoljne, dok se u samo dvanaest zemalja preporuča ili zahtijeva da nastavnici imaju posebne ili dodatne kvalifikacije.

U većini zemalja u kojima postoje propisi/preporuke o posebnim kvalifikacijama za CLIL, oni se obično odnose na znanje ciljnog jezika. Nastavnici moraju imati diplomu iz ciljnog jezika (uz diplomu iz predmeta koji namjeravaju poučavati) ili moraju ponuditi dokaz o zadovoljavajućoj razini poznavanja ciljnog jezika. Razina potrebnih kompetencija iz stranog jezika često se izražava u odnosu na Zajednički europski referentni okvir za jezike (Common European Framework of Reference for Languages – CEFR) Vijeća Europe (za više detalja o CEFR-u, vidi sliku E15), pri čemu se obično zahtijeva minimalna razina B2 ili C1. Usto, preporuke se mogu odnositi i na posebne svjedodžbe/ispite iz jezika, koji mogu služiti kao dokaz odgovarajućeg znanja ciljnog jezika (primjerice, državni ispit iz jezika u Slovačkoj).

U nekoliko zemalja posebni uvjeti uključuju dodatne vještine, uz poznavanja ciljnog jezika. To se odnosi na, primjerice, Francusku, u kojoj budući nastavnici moraju položiti usmeni ispit na kojem kandidati moraju pokazati da mogu koristit ciljni strani jezik u kontekstu predmeta koji će se poučavati. Slično je u Cipru, Italiji, Nizozemskoj i Rumunjskoj, gdje budući nastavnici moraju završiti obuku iz nastavnih metoda i pristupa u CLIL-u. Valja napomenuti, međutim, da u slučaju Nizozemske ovaj uvjet nije propisan od strane središnje vlasti, već je dogovoren između škola u mreži CLIL-a.

Među zemljama u kojima nema posebnih kvalifikacijskih uvjeta za provedbu CLIL-a, u jednoj se zemlji – Litvi – trenutno razmatra preporuka da budući nastavnici CLIL-a moraju podastrijeti dokaze o vještinama iz stranog jezika koje odgovaraju najmanje razini B2 CEFR-a. Nekoliko drugih zemalja je navelo da, iako ne postoje formalni dodatni uvjeti za poučavanje na temelju metode CLIL, obično se očekuje da budući nastavnici CLIL-a ponude dokaze o znanju ciljnog stranog jezika.

NASTAVNICI

95

Slika D8: Kvalifikacije potrebne za rad u školi primjenom modela CLIL (vrste A) u primarnom i/ili općem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g.

Objašnjenje Za definiciju CLIL-a vrste A i B, vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura

Izvor: Eurydice.

Vrsta dodatne kvalifikacije koja se traži

BE fr Kvalifikacija iz ciljnog jezika ili svjedodžba (koja se izdaje na temelju položenog ispita) kojom se dokazuje temeljito poznavanje tog jezika.

BG Potvrda kojom se dokazuje temeljito poznavanje ciljnog jezika (odnosi se samo na nastavnike koji nisu stekli akademski naziv iz ciljnog jezika).

CZ Poznavanje ciljnog jezika odgovara najmanje razini C1 CEFR-a (odnosi se samo na nastavnike koji nisu stekli akademski naziv iz ciljnog jezika).

ES Svjedodžba i/ili ispit kojim se dokazuje temeljito poznavanje tog jezika. Minimalna razina koja se obično traži je B2 CEFR-a, ali postoje određene razlike između autonomnih pokrajina.

FR Poseban usmeni ispit iz stranoj jezika i predmeta se poučava na stranom jeziku.

IT Jednogodišnji sveučilišni studijski program (60 bodova).

CY Program usavršavanja za programe poučavanje na temelju CLIL-a koje provodi ministarstvo obrazovanja.

NL Program o nastavnim metodama/pristupima u CLIL-u i znanje jezika koje odgovara najmanje razini B2 CEFR-a.

PL Svjedodžba kojom se dokazuje znanje najmanje na razini B2 CEFR-a (odnosi se samo na nastavnike koji nemaju akademski naziv iz ciljnog jezika). Propisi uključuju popis svjedodžbi o znanju jezika koje se smatraju istovjetnima razini B2 CEFR-a.

PT Program usavršavanja koji nudi ministarstvo obrazovanja u suradnji s ustanovama koje predstavljaju ciljni jezik.

RO Seminar usavršavanja iz područja poučavanja nejezičnih predmeta na ciljnom jeziku (za one koji su kvalificirani za poučavanje nejezičnih predmeta i ciljnog jezika kao zasebne discipline) ili seminar usavršavanja iz područja poučavanja predmeta koji nisu ciljni jezik (za one kvalificirane poučavati samo ciljni jezik).

SK Državni ispit iz ciljnog jezika (odnosi se samo na nastavnike koji nemaju akademski naziv iz ciljnog jezika).

Izvor: Eurydice.

Samo uobičajene kvalifikacije nastavnika s punom kvalifikacijom

Uobičajene kvalifikacije + dodatne kvalifikacije

Nema CLIL-a vrste A

NASTAVNICI

96

SAMO NEKOLIKO ZEMALJA PREPORUČA BUDUĆIM NASTAVNICIMA JEZIKA USAVRŠAVANJE U ZEMLJI CILJNOG JEZIKA

U otprilike polovici zemalja obrazovna tijela preporučuju ustanovama koje nude inicijalno obrazovanje nastavnika da ponude određene kolegije ili aktivnosti koje bi omogućile budućim nastavnicima stjecanje vještina potrebnih za poučavanje stranih jezika. U ostatku zemalja nema službenih smjernica i obrazovne ustanove slobodne su odlučiti o sadržaju inicijalnog obrazovanja nastavnika koji nude.

Slika D9: Postojanje preporuka o sadržaju inicijalnog obrazovanja nastavnika i usavršavanju u zemlji ciljnog jezika, 2010./11. g.

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Ako u nekoj zemlji postoje preporuke o sadržaju inicijalnog obrazovanja najmanje jedne vrste nastavnika stranog jezika (nastavnike razredne nastave, specijalizirane nastavnike ili djelomično specijalizirane nastavnike), zemlja se navodi u kategoriji Preporuke postoje. Kad je riječ o nastavnicima stranog jezika koji određeno razdoblje provode u zemlji ili regiji u kojoj se govori jezik (ciljni jezik) koji će se poučavati, ono se može odnositi na rad u školi (kao asistent), usavršavanje na sveučilištu (pohađanje kolegija) ili stručnu praksu. Cilj je studentima koji se obrazuju za nastavnike omogućiti kontakt s jezikom koji će poučavati i s kulturom dane zemlje.

Preporuke o sadržaju programa mogu se odnositi različite aspekte, uključujući teorijske kolegije iz poučavanja stranog(ih) jezika, praksu u školi u poučavanju stranog jezika ili razdoblje provedeno u zemlji ciljnog jezika. Ovaj je pokazatelj usmjeren na potonji aspekt i pokazuje da nekoliko obrazovnih sustava (Francuska zajednica Belgije, Francuska, Njemačka, Irska, Luksemburg, Austrija i Ujedinjena Kraljevina) ima preporuke u kojima se navodi da bi budući nastavnici stranog jezika, osobito specijalizirani nastavnici, trebali provesti određeno razdoblje u zemlji ciljnog jezika prije negoli steknu svoje nastavničke kvalifikacije.

Trajanje ovog razdoblja razlikuje se od zemlje do zemlje. Najdulje razdoblje usavršavanja preporuča se Ujedinjenoj Kraljevini, gdje oni koji žele postati nastavnici stranog(ih) jezika moraju pohađati jednogodišnji stručni program usavršavanja nakon završetka četverogodišnjeg preddiplomskog studija, koji uključuje jednu godinu u zemlji ciljnog jezika. U Irskoj, da bi nastavničko vijeće budućem nastavniku stranog jezika u nižem i višem sekundarnom obrazovanju odobrilo registraciju (koja pojedincu omogućava poučavanje u javnim školama), nastavnik mora provesti najmanje tri mjeseca u zemlji ciljnog jezika. Nešto kraće trajanje usavršavanja od najmanje dva tjedna, odnosno jednog

Postoje preporuke o sadržaju inicijalnog obrazovanja za buduće nastavnike stranih jezika

Preporuke uključuju i usavršavanje u zemlji ciljnog jezika

>>> Obrazovanje nastavnika odvija se u inozemstvu

Nema preporuka

NASTAVNICI

97

mjeseca, preporuča se u Francuskoj zajednici Belgije i u Njemačkoj. Međutim, valja napomenuti da se u Francuskoj zajednici Belgije preporuka odnosi samo na određene kategorije nastavnika stranog jezika, prvenstveno nastavnike germanskih jezika u nižem sekundarnom obrazovanju. U Francuskoj i Austriji središnje vlasti preporučuju specijaliziranim nastavnicima stranog jezika da provedu određeno razdoblje u zemlji ciljnoj jezika, ali nije određeno trajanje tog boravka.

Konačno, stanje u Luksemburgu jedinstveno je, budući da nastavnici stranih jezika svoje inicijalno nastavničko obrazovanje stječu u inozemstvu, a u propisima se navodi da moraju studirati u zemlji ciljnog jezika.

STUPANJ PREKOGRANIČNE MOBILNOSTI NASTAVNIKA STRANIH JEZIKA ZNAČAJNO SE RAZLIKUJE DILJEM EUROPE

Prekogranična mobilnost nastavnika stranog jezika može se promatrati kao važna sastavnica njihovog stručnog usavršavanja. Kontekstualnim upitnikom za nastavnike provedenom u sklopu Europskog istraživanja o jezičnim kompetencijama (ESLC) prikupljene su informacije o udjelu nastavnika stranih jezika koji su proveli najmanje jedan mjesec u zemlji u kojoj se govori jezik koji poučavaju. Isti nudi i detaljne informacije o svrsi prekogranične mobilnosti nastavnika.

Podaci pokazuju da su u većini zemalja koje su sudjelovale u istraživanju godišnji odmor i obrazovni programi dva najčešća razloga zbog kojih nastavnici stranog jezika ostaju najmanje jedan mjesec u zemljama ciljnog jezika. S obzirom na obje svrhe, Francuska i Španjolska bilježe najviše razine prekogranične mobilnosti. U ovim zemljama 69,1%, odnosno 60,7% nastavnika stranog jezika provelo je dugi godišnji odmor u zemlji ciljnog jezika, a 60,4%, odnosno 79,7% pohađalo je obrazovni program ili razdoblje studija u trajanju od najmanje jedan mjesec. Na drugom kraju ljestvice nalaze se Bugarska i Estonija, sa 12,9%, odnosno 15,1% za praznike i 13,3%, odnosno 11,0% za sudjelovanje na obrazovnim programima.

Brojevi također pokazuju da boravak u inozemstvu sa svrhom stjecanja nastavničkog iskustva u zemljama ciljnog jezika nije vrlo uobičajeno za nastavnike stranih jezika; u većini zemalja koje su sudjelovale u ESLC-u taj broj ne prelazi 10%. Francuska je jedina zemlja u kojoj je više od polovice nastavnika koji su sudjelovali u istraživanju poučavalo više od jednog mjeseca u zemlji ciljnog jezika. Prekogranična mobilnost nastavnika razmjerno je visoka i u Njemačkoj zajednici Belgije (24,0%), Španjolskoj (23,2%) i Švedskoj (20,1%). Međutim, zanimljivo je primijetiti da je u svim obrazovnim sustavima osim Njemačke zajednice Belgije i Francuske nešto veći udio nastavnika naveo da su proveli više od jednog mjeseca u zemlji ciljnog jezika u svrhu posla „koji nije poučavanje“. Najznačajnija razlika između poučavanja i „poslova koji nisu poučavanje“ može se primijetiti u Poljskoj (oko 26 postotnih bodova), kao i u Bugarskoj, Sloveniji i Švedskoj (oko 12, 14, odnosno 17 postotnih bodova).

Konačno, u većini zemalja za koje su dostupni podaci samo je do 20% nastavnika stranog jezika navelo da su već proveli više od jednog mjeseca u zemlji ciljnog jezika „živeći sa svojim obiteljima“. Udio je viši samo u Njemačkoj zajednici Belgije, Grčkoj i Švedskoj (58,6%, 32,1%, odnosno 29,5%).

NASTAVNICI

98

Slika D10: Postotak nastavnika stranog jezika koji su proveli više od jednog mjesec u zemlji u kojoj se govori ciljni jezik prema svrsi njihove prekogranične mobilnosti, 2010./11. g.

Godišnji odmor Studiranje/obrazovni program Poučavanje Drugi poslovi koji nisu poučavanje Život s obitelji


Praznici 50,9 31,8 50,8 31,0 12,9 15,1 36,1 60,7 69,1 33,4 38,4 35,6 19,6 37,1 41,7 15,6

Studiranje/obrazovni programi 53,8 45,4 36,8 30,3 13,3 11,0 51,2 79,7 60,4 16,0 33,9 20,8 16,2 42,3 57,2 24,2

Poučavanje 25,4 7,3 24,0 11,1 1,9 2,0 14,8 23,2 52,8 3,8 11,7 2,7 3,1 5,4 20,1 6,5

Poslovi koji nisu poučavanje 30,1 11,5 30,5 5,3 13,9 7,7 19,6 25,9 47,5 7,7 19,9 28,8 4,3 19,6 36,6 10,5

Život s obitelji 14,6 14,5 48,6 9,4 6,8 7,1 32,1 14,2 16,5 18,5 10,6 8,4 5,9 2,9 29,5 8,5

Izvor: ESLC 2011.

Objašnjenje Ovaj se pokazatelj temelji na pitanju 12 ESLC-ovog upitnika za nastavnike. Slika predstavlja udio nastavnika koji su naveli kako su već boravili najmanje jednom duže od jednog mjeseca u zemlji ciljnog jezika u svrhu „godišnjeg odmora“, „studiranja ili obrazovnog programa“, „poučavanja“, „drugih poslova koji nisu poučavanje“ i „života s obitelji“. Prosjek EU-a odgovara ponderiranim srednjim vrijednostima zemalja koje su sudjelovale u ESLC-u za koje su podaci dostupni. U svakoj zemlji ispitanici su bili nastavnici koji poučavaju prvi testirani jezik. U gotovo svim zemljama koje su sudjelovale u istraživanju ovaj je jezik bio engleski, osim u Belgiji (Flamanska i Njemačka zajednica), gdje je taj jezik bio francuski. Za dodatne informacije o Europskom istraživanju jezičnih kompetencija (ESLC), vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

NASTAVNICI

99

ENGLESKI JE NAJPOPULARNIJI JEZIK ZA AKTIVNOST STRUČNO USAVRŠAVANJE U SKLOPU PROGRAMA COMENIUS

Trajno stručno usavršavanje ima ključnu ulogu u osiguravanju znanja i vještina potrebnih u nastavničkoj karijeri. Od 2007. godine Europska komisija podržava program usavršavanja nastavnika kroz potprogram Comenius Programa cjeloživotnog učenja (LLP). Ovaj potprogram obuhvaća aktivnost Comenius stručnog usavršavanja posvećenu potpori profesionalnom razvoju nastavnika i drugog obrazovnog osoblja u školi. Cilj je Comenius stručnog usavršavanja unaprjeđenje europske dimenzije nastavničkog obrazovanja kao i povećanje kvalitete pedagoških pristupa i školskog rukovodstva putem stručnih usavršavanja u inozemstvu za nastavno i nenastavno osoblje škole u trajanju do šest tjedana.

Slika pokazuje da je engleski daleko najpopularniji jezik poučavanja za aktivnost Comenius stručnog usavršavanja. U 2009. godini, u prosjeku, velika većina stipendija koje je dodijeljena (76,4%) odnosila se na tečajeve na engleskom jeziku, u usporedbi s otprilike 11% onih na francuskom i oko 5% na njemačkom i španjolskom jeziku. Tek zanemariv postotak usavršavanja provodio se na drugim jezicima (1,6% za sve druge jezike zajedno).

Slika D11: Raspodjela postotaka odobrenih prijava za usavršavanje nastavnika u sklopu Comenius stručnih usavršavanja prema jeziku na kojem se provodi nastava, prijave podnesene za natječaj 2009. godine

Engleski Francuski Njemački Španjolski Ostali

Izvor: Europska komisija, Uprava za obrazovanje i kulturu (školsko obrazovanje, Comenius).

NASTAVNICI

100

Podaci (Slika D11) Ø BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR IT CY LV LT LU Engleski 76,4 25,6 0,0 78,6 83,6 83,3 76,3 79,3 88,3 48,6 90,4 86,6 82,1 80,7 100,0 74,6 93,5 50,0 Francuski 11,3 64,1 0,0 20,7 7,8 3,5 3,5 3,7 3,9 38,9 6,2 10,0 5,3 13,8 0,0 2,5 2,8 21,4 Njemački 5,4 0,0 0,0 0,7 7,8 7,0 16,2 13,6 5,2 1,4 3,4 1,1 3,1 1,6 0,0 23,0 1,9 28,6 Španjolski 5,3 5,1 0,0 0,0 0,0 4,5 1,7 3,0 1,3 8,3 0,0 0,0 7,6 2,1 0,0 0,0 0,0 0,0 Ostali 1,6 5,1 0,0 0,0 0,9 1,7 2,3 0,5 1,3 2,8 0,0 2,2 2,0 1,8 0,0 0,0 1,9 0,0 HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK IS LI NO HR TR Engleski 80,0 97,3 89,3 73,2 86,5 93,2 66,9 89,3 88,1 84,6 77,5 18,3 78,3 25,0 49,6 : 98,1 Francuski 5,3 2,7 4,3 3,4 1,3 3,6 31,6 0,0 1,2 5,0 3,3 44,2 0,0 0,0 4,4 : 1,4 Njemački 11,6 0,0 3,3 20,3 9,0 2,8 0,3 7,1 9,5 5,4 7,3 3,0 7,2 75,0 8,0 : 0,5 Španjolski 1,6 0,0 2,8 0,8 2,8 0,4 0,5 3,6 1,2 2,7 8,0 30,4 8,4 0,0 37,2 : 0,0 Ostali 1,6 0,0 0,3 2,3 0,4 0,0 0,7 0,0 0,0 2,3 4,0 4,2 6,0 0,0 0,7 : 0,0

Izvor: Europska komisija, Uprava za obrazovanje i kulturu (školsko obrazovanje, Comenius).

Objašnjenje Slika prikazuje postotak seminara u skladu s jezikom seminara.

Podaci obuhvaćaju nastavnike i drugo obrazovno osoblje škole, ali postoji dokaz koji pokazuje kako su 83% sudionika bili nastavnici (izvor: Europska komisija, DG EAC). Međutim, nije moguće dalje razlikovati nastavnike stranog jezika i druge nastavnike.

Ukupni broj stipendija po zemlji i jeziku se uvelike razlikuje i to ograničava usporedivost podataka između zemalja. Sljedeća tablica sadrži informacije o broju odobrenih prijava za svaku zemlju:

BE fr BE de BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR IT CY LV LT LU 39 0 140 116 287 173 1091 77 72 178 1324 1139 731 49 122 108 14 HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK IS LI NO HR TR 190 37 392 261 702 249 765 56 84 259 275 865 83 4 137 : 414

Tijekom referentnog razdoblja Hrvatska nije sudjelovala u Programu cjeloživotnog učenja.

Analiza na razini zemalja pokazuje da su se u Cipru 2009. godine svi kandidati kojima je odobrena stipendija odlučili za usavršavanje na engleskom jeziku. Postotci su bilo iznimno visoki – više od 90% - i u Grčkoj, Litvi, Malti, Portugalu i Turskoj. S druge strane, Francuska zajednica Belgije, Ujedinjena Kraljevina i Lihtenštajn zabilježile su samo 26% nastavnika koji su sudjelovali u stručnom usavršavanju na engleskom jeziku.

U većini zemalja stope sudjelovanja u stručnim usavršavanjima na francuskom jeziku bile su manje od 10%. Iznimke su Francuska zajednica Belgije (64,1% usavršavanja provodila se na francuskom jezika), Ujedinjena Kraljevina (44,2%), Irska (38,9%), Rumunjska (31,6%), Flamanska zajednica i Luksemburg (oboje 21%), Italija (13,8%) i Španjolska (10%).

Njemački jezik prilično je popularan kao jezik na kojem se provodilo stručno usavršavanje obrazovnog osoblja iz Lihtenštajna (74%), Luksemburga (28,6%), Latvije (23,3%), Danske (16,2%) i Njemačke (13,6%). Međutim, postotci su općenito veoma niski među nastavnicima iz drugih zemalja.

U gotovo svim drugim zemljama Europe manje od 5% nastavnika odlučuje se na sudjelovanje u seminarima koji se održavaju na španjolskom jeziku, uz iznimku obrazovnih djelatnika iz Norveške (37,2%), Ujedinjene Kraljevine (30,4%), Irske, Francuske, Švedske, Islanda (sve oko 8%) i Francuske zajednice Belgije (5,1%).

Cjelokupno gledano, jezici koji se odabiru za Comenius stručno usavršavanje prate isti obrazac koji je zabilježen kad su posrijedi jezici koje učenici uče (vidi sliku C3 i C8), pri čemu je engleski strani jezik koji se najčešće uči u Europi, nakon čega slijede francuski i njemački.

NASTAVNICI

101

U VEĆINI ZEMALJA MALO JE GOSTUJUĆIH NASTAVNIKA STRANOG JEZIKA Postotak učenika koji pohađaju školu čiji ravnatelji navode da su u svojim školama ugostili najmanje jednog gostujućeg stranog nastavnika jezika koji se testira tijekom najmanje jednog mjeseca u prethodnoj školskoj godini manji je od 10% u gotovo svim zemljama koje su sudjelovale u ESLC-u 2011. godine. Izuzeci su Španjolska i Malta, gdje ovi postotci iznose 21,2%, odnosno 11,4%. U Belgiji (Njemačka i Flamanska zajednica), Grčkoj i Poljskoj nije bilo učenika koji su pohađali škole u kojima ravnatelji navode ugošćivanje takvih nastavnika.

Kad se uzme u obzir ukupni broj gostujućih nastavnika iz svih predmeta u školama, postotci se značajnije razlikuju između zemalja: u Belgiji (Francuska zajednica), Španjolskoj i Malti oko 20% učenika pohađa škole u kojima ravnatelji navode da su ugostili nastavnike. Ovaj je broj značajno veći od 50% u Njemačkoj zajednici Belgije, dok je u Flamanskoj zajednici Belgije, Grčkoj i Poljskoj taj postotak nula.

Slika D12: Postotak učenika koji pohađaju škole čiji ravnatelji navode da su ugostili najmanje jednog gostujućeg stranog nastavnika jezika tijekom najmanje jednog mjesec u prethodnoj školskoj godini, 2010./11. g.

Objašnjenje Pokazatelj se temelji na odgovorima na pitanje 18 ESLC-ovog upitnika za ravnatelje. Odgovori ravnatelja kategorizirani su u dvije skupine: oni koji su naveli da nisu imali gostujućih nastavnika i oni koji su naveli da su imali najmanje jednog gostujućeg nastavnika. Prosjek EU-a odgovara ponderiranim srednjim vrijednostima zemalja koje su sudjelovale u ESLC-u za koje su podaci dostupni.

U svakoj zemlji ispitanici su bili ravnatelji čije su škole bile dio uzorka za testiranje prvog stranog jezika. U gotovo svim zemljama koje su sudjelovale u istraživanju ovaj je jezik bio engleski, osim u Belgiji (Flamanska i Njemačka zajednica), gdje je taj jezik bio francuski.


Izvor: ESLC 2011.

Gostujući nastavnik testiranog jezika

Svi gostujući nastavnici

EU BE fr BE de BE nl BG EE EL ES

7,8 6,2 0,0 0,0 7,3 7,4 0,0 21,3

8,6 19,6 61,6 0,0 8,7 13,5 0,0 22,2

FR MT NL PL PT SI SE HR

5,8 11,4 2,2 0,0 3,8 7,3 2,3 1,9

5,8 21,8 13,8 0,0 5,9 11,2 2,3 2,6

103

N A S TAV N I P R O C E S

ODJELJAK I – MOTIVACIJA UČENIKA I NASTAVNI PRISTUPI

UČENICI UGLAVNOM SMATRAJU ENGLESKI JEZIK KORISNIJIM OD DRUGI STRANIH JEZIKA ZA BUDUĆE OBRAZOVANJE I KARIJERU

Europsko istraživanje jezičnih kompetencija (ESLC) utvrdilo je pozitivnu vezu između učeničkog viđenja korisnosti učenja testiranog jezika i njihovog uspjeha u tome jeziku (Europska komisija/ SurveyLang, 2012. g.). U istraživanju se od učenika tražilo iznošenje svoga stava o koristima stranih jezika u sljedeće svrhe: privatni život, buduće obrazovanje, budući rad i pronalaženje dobrog posla. Analiza učeničkih odgovora omogućuje usporedbu njihova shvaćanja koristi testiranih jezika u njihovoj zemlji u odnosu na ove četiri svrhe.

Slika E1: Postotak učenika koji smatraju učenje testiranih jezika korisnim za određene svrhe, 2010./11. g.

Testirani jezik 1

EU BE fr BE de BE nl BG EE EL ES FR MT NL PL PT SI SE HR Privatni život 50,4 58,9 82,7 24,7 64,7 79,1 70,0 51,0 47,6 81,8 40,8 43,3 72,6 69,7 67,0 78,6 Buduće obrazovanje 87,7 88,0 89,4 84,1 91,4 97,1 87,8 90,8 81,8 93,6 85,4 94,1 94,9 94,0 92,2 96,2 Budući rad 81,9 82,7 85,5 77,4 89,5 95,8 91,2 89,8 68,5 95,7 83,6 91,5 94,4 89,7 90,7 93,5 Pronalaženje dobrog posla 90,2 93,2 89,0 82,0 94,4 98,3 94,1 96,8 83,0 96,0 88,4 95,4 97,1 92,3 94,2 96,8

Testirani jezik 2

EU BE fr BE de BE nl BG EE EL ES FR MT NL PL PT SI SE HR Privatni život 27,1 44,7 85,0 44,0 33,9 31,2 56,0 21,6 27,1 32,7 10,5 19,8 37,1 40,4 13,5 37,8 Buduće obrazovanje 66,5 70,6 94,1 93,0 72,1 70,3 83,9 73,0 60,6 51,3 54,4 73,4 74,3 79,9 60,3 77,0 Budući rad 54,3 71,3 88,1 90,7 65,1 60,2 86,7 68,7 40,0 50,8 52,1 69,1 74,4 70,1 40,5 66,9 Dobivanje dobrog posla 65,4 87,9 96,1 92,4 77,8 71,3 90,9 82,8 54,9 63,1 55,9 77,5 79,8 76,4 44,2 79,6

Za privatni život Za buduće obrazovanje Za budući rad Za dobivanje dobrog posla

Izvor: ESLC 2011. g.

NASTAVNI PROCESI

104

Objašnjenje Ovaj pokazatelj temelji se na odgovoru 33 ESLC upitnika za učenike. „Korisno“ se odnosi na dvije od četiri opcije ponuđenih u upitniku, a to su „prilično korisno“ i „veoma korisno“. Prvi testirani jezik bio je engleski u svim zemljama osim u Belgiji (Francuska zajednica), gdje je to bio francuski. Drugi testirani jezik bio je njemački u Belgiji (Francuska zajednica), Bugarskoj, Estoniji, Nizozemskoj, Poljskoj, Sloveniji i Hrvatskoj; engleski u Belgiji (Flamanskoj i Njemačkoj zajednici); francuski u Grčkoj, Španjolskoj i Portugalu; španjolski u Francuskoj i Švedskoj, te talijanski na Malti. Ovisno o zemlji, učenici u uzorku bili su u posljednjoj godini ISCED-a 2 ili u drugoj godini ISCED-a 3. Prosjek EU-a odgovara ponderiranim srednjim vrijednostima zemalja koje su sudjelovale u ESLC-u za koje su podaci dostupni. Kad se u obzir uzmu razlike između dva testirana jezika, vrijednosti koje su statistički značajne (p<.05) naznačene su masno otisnutim slovima. Za dodatne informacije o Europskom istraživanju jezičnih kompetencija (ESLC), vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

Profil učenika vezan uz percepciju korisnosti stranih jezika prilično je sličan u europskim zemljama. Velika većina učenika smatra engleski jezik korisnim za svoje buduće obrazovanje i rad (više od 80% za budući rad u svim zemljama osim Francuske), te još korisnijim kad je riječ o dobivanju dobrog posla, što pokazuje da učenici engleski jezik ne smatraju važnim samo za pronalaženje posla, već i za pronalaženje dobrog posla.

S druge strane, engleski igra manje značajnu ulogu u privatnom životu učenika: samo njih 50,4% tvrdi da im je važan u ovom smislu. Malta se ističe s oko 82% učenika koji prepoznaju korisnost engleskog jezika u privatnom životu. Postotak je ovako visok zbog statusa engleskog jezika kao drugog službenog jezika zemlje.

Drugi testirani jezici smatraju se znatno manje korisnima od engleskog u većini europskih zemalja. Unatoč tome, ti su jezici slično kategorizirani s obzirom na četiri analizirane svrhe.

UČENICI SU KROZ RAZLIČITE MEDIJE ČEŠĆE IZLOŽENI ENGLESKOM JEZIKU NEGO DRUGIM STRANIM JEZICIMA

Europsko izvješće o jezičnim kompetencijama (ESLC) upućuje na pozitivnu spregu između uspjeha učenika u jeziku i njihove izloženosti stranim jezicima kroz tradicionalne i nove medije (Europska komisija/SurveyLang, 2012. g.). U istraživanju su učenici trebali odgovoriti koliko često dolaze u kontakt sa stranim jezicima kroz različite vrste medija, kao što su knjige, časopisi, glazba, filmovi, televizija, računalne igre i mrežne stranice. Analiza odgovora učenika omogućila je usporedbu njihove izloženosti dvama testiranim jezicima.

U devet zemalja učenici navode da se susreću s engleskim jezikom putem različitih medija između jednom i nekoliko puta mjesečno, što je značajno više od europskog prosjeka. Malta bilježi najviši prosjek (do nekoliko puta mjesečno) zbog njene specifične jezične situacije, budući da je engleski drugi službeni jezik zemlje (vidi sliku A1).

Učenici se s engleskim jezikom susreću češće nego s drugim jezicima. Razlika je osobito velika u Bugarskoj, Estoniji, Nizozemskoj i Švedskoj. To je također slučaj u Belgiji (Flamanska i Njemačka zajednica), gdje se učenici susreću s engleskim češće nego s francuskim, jednim od tri državna jezika. Samo su u Grčkoj i Malti učenici izloženi drugom testiranom jeziku (francuskom, odnosno talijanskom jeziku) kroz različite medije češće nego što je to slučaj u drugim zemljama.

Štoviše, zanimljivo je primijetiti da je izloženost učenika engleskom jeziku općenito veća u razmjerno malim europskim zemljama. Za pretpostaviti je da mediji u ovim zemljama nude manje prijevoda na dva nacionalna jezika nego što je to slučaj u većim zemljama kao što su Španjolska, Francuska i Poljska.


105

Slika E2: Učestalost izloženosti dvama testiranim stranim jezicima putem različitih medija, 2010./11. g.

Nekoliko puta tjedno

Nekoliko puta mjesečno

Otprilike jednom mjesečno

Nekoliko puta godišnje

Nikada

Testirani jezik 1 Testirani jezik 2

EU BE fr BE de BE nl BG EE EL ES FR MT NL PL PT SI SE HR Testirani jezik 1 1,68 1,52 1,04 0,70 2,27 2,60 2,37 1,47 1,32 2,95 2,36 1,80 2,34 2,63 2,68 2,41 Testirani jezik 2 0,67 0,53 1,24 2,26 0,79 0,82 1,78 0,63 0,43 1,46 0,49 0,60 0,90 1,01 0,45 0,84

Izvor: ESLC 2011.

Objašnjenje Ovaj se pokazatelj temelji na pitanju 31 ESLC-ova upitnika za učenike. Indeks odgovara srednjim vrijednostima rezultata svih ispitanika. Ovi rezultati izračunati su zbrajanjem odgovora na ljestvici od pet bodova (0-4), koje je svaki ispitanik dao na svaki od devet dijelova pitanja 31 i dijeljenjem rezultata s brojem devet. Ovih pet odgovora jesu „Nikada“, „Nekoliko puta godišnje“, „Otprilike jednom mjesečno“, „Nekoliko puta mjesečno“ i „Nekoliko puta tjedno“. Stoga, indeks 2 znači da u prosjeku učenici navode su se susreli s testiranim jezicima oko jednom mjesečno. Prosjek EU-a odgovara ponderiranim srednjim vrijednostima zemalja koje su sudjelovale u ESLC-u za koje su podaci dostupni. Prvi testirani jezik bio je engleski u svim zemljama osim u Belgiji (Francuska zajednica), gdje je to bio francuski. Drugi testirani jezik bio je njemački u Belgiji (Francuska zajednica), Bugarskoj, Estoniji, Nizozemskoj, Poljskoj, Sloveniji i Hrvatskoj; engleski u Belgiji (Flamanskoj i njemačkoj zajednici); francuski u Grčkoj, Španjolskoj i Portugalu; španjolski u Francuskoj i Švedskoj i talijanski u Malti. Ovisno o zemlji, učenici u uzorku bili su u posljednjoj godini ISCED-a 2 ili u drugoj godini ISCED-a 3. Kad se u obzir uzmu razlike između dva testirana jezika, vrijednosti koje su statistički značajnije (p<.05) naznačene su masno otisnutim slovima. Za dodatne informacije o Europskom istraživanju jezičnih kompetencija (ESLC), vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

UČENICI SE U NASTAVI SLUŽE CILJNIM JEZIKOM MANJE NEGO NJIHOVI NASTAVNICI Primjena ciljnog jezika u razredu bio je predmet brojnih istraživanja u području poučavanja stranih jezika. Europsko istraživanje jezičnih kompetencija (ESLC) ukazalo je da je veća primjena ciljnog jezika u nastavi od strane nastavnika i učenika pozitivno povezana s ishodima testiranja (Europska komisija/SurveyLang, 2012. g.).

Analiza odgovora učenika pokazuje da se primjena prvog testiranog jezika od strane nastavnika i učenika u razredu donekle razlikuje u europski zemljama. Kad aktivno sudjeluju u nastavi, učenici se obično ciljnim jezikom služe rjeđe nego što to čine njihovi nastavnici. U nekim zemljama bilježi se velika razlika između mjere u kojoj se nastavnici služe ciljnim jezikom i mjere u kojoj to čine učenici. Ovo je slučaj u Belgiji (Njemačkoj zajednici), Španjolskoj i Malti. Ova je razlika prilično mala u Estoniji, Francuskoj, Nizozemskoj, Sloveniji i Švedskoj.

Učenici u zemljama koje su sudjelovale u istraživanju navode da njihovi nastavnici u prosjeku komuniciraju na ciljnom jeziku prilično često. Dva obrazovna sustava ipak se u ovom smislu izdvajaju, a to su Belgija (Njemačka zajednica) i Malta, u kojima se najčešće govori prvi testirani jezik. U ova dva obrazovna sustava testirani jezik (francuski, odnosno engleski) koristi se kao jezik nastave od vrlo rane dobi.

NASTAVNI PROCESI

106

Europski učenici tvrde da se u komunikaciji sa svojim nastavnikom ili drugim učenicima ciljnim jezikom služe s vremena na vrijeme. Dvije se zemlje, međutim, ističu: Belgija (Flamanska zajednica), gdje učenici u razredu rjeđe koriste ciljni jezik, i Švedska gdje se taj jezik koristi češće nego u drugim zemljama.

Konačno, u nekim zemljama u kojima nastavnici ciljni jezik koriste prilično često (iznad europskog prosjeka), isto vrijedi i za učenike. Ovo je osobito slučaj u Francuskoj i Švedskoj.

Slika E3: Učestalost korištenja prvog jezika u razredu od strane nastavnika i učenika, 2010./11. g.

Uvijek

Obično

S vremena na vrijeme

Gotovo nikad

Nikad

Nastavnici Učenici


Nastavnici 2,61 2,78 3,11 2,46 2,62 2,58 2,63 2,60 2,84 3,22 1,94 2,31 2,73 2,39 2,83 2,78 Učenici 1,98 2,15 2,24 1,35 2,02 2,17 1,80 1,74 2,37 2,28 1,52 1,62 1,91 2,08 2,51 2,16

Izvor: ESLC 2011.

Objašnjenje Pokazatelj se temelji na odgovorima na pitanja 49 i 50 ESLC-ova upitnika za učenike. Indeks odgovara srednjim vrijednostima svih rezultata. Ovi su rezultati izračunati zbrajanjem odgovora na ljestvici od pet bodova (0-4), koje je svaki ispitanik dao na dva dijela pitanja 49 (i tri dijela pitanja 50) i dijeljenjem rezultata s brojem dva. Ovih pet razina zasebno odgovara odgovorima „Nikad“, „Gotovo nikad“, „S vremena na vrijeme“, „Obično“ i „Nikad“. Stoga, indeks 2 znači da u prosjeku učenici navode da oni i njihovi nastavnici u razredu govore testirani jezik s vremena na vrijeme. Prosjek EU-a odgovara ponderiranim srednjim vrijednostima zemalja koje su sudjelovale u ESLC-u za koje su podaci dostupni.

U svakoj zemlji ispitanici su bili učenici koji su učili prvi testirani strani jezik. U gotovo svim zemljama koje su sudjelovale u istraživanju ovaj je jezik bio engleski, osim u Belgiji (Flamanska i Njemačka zajednica), gdje je taj jezik bio francuski.



107

PREMA ODGOVORIMA VELIKE VEĆINE UČENIKA INORMACIJSKO-KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE NE KORISTE SE REDOVITO U NASTAVI JEZIKA U VEĆINI ZEMALJA

U većini zemalja koje su sudjelovale u ESLC-u 2011. godine za koje postoje dostupni podaci postotak je učenika koji su naveli da redovito koriste informacijsko-komunikacijske tehnologije (ICT, odnosno Internet ili računalne programe ili jezični laboratorij) u nastavi jezika manji od 20%. Nizozemska i u manjoj mjeri Slovenija bilježe veće postotke za najmanje dvije ili tri navedene tehnologije.

Kada se usporede ove nove tehnologije, Internet je tehnologija koja se, prema odgovorima učenika, najredovitije koristi (18,4% u prosjeku u zemljama koje sudjeluju u istraživanju). Međutim, razlike u primjeni Interneta značajne su među zemljama. Najniži postotci zabilježeni su u Belgiji (Francuska i Njemačka zajednica) od 3,3%, odnosno 4%, a najviši u Nizozemskoj od 43,4%.

U većini zemalja nema velikih razlika između postotaka učenika koji navode da se Internet redovito koristi i onih koji navode da se računalni programi redovito koriste, osim u Estoniji, Nizozemskoj i Švedskoj. U prosjeku u zemljama koje su sudjelovale u istraživanju ovaj postotka iznosi 16,2%. Postotak učenika koji kažu da prilično redovito koriste jezični laboratorij uglavnom je niži. Jednak je ili niži od 10% u svim zemljama osim u Grčkoj (15,6%) i Nizozemskoj (12,3%).

Slika E4: Postotak učenika koji navode da se ICT-om služe redovito u nastavi jezika 2010./11. g.

Internet Računalni programi Jezični laboratorij

EU BE fr BE nl BE de BG EE EL ES FR MT NL PL PT SI SE HR Internet 18.4 3.3 10.5 4.0 17.9 27.2 19.7 21.9 15.3 13.9 43.4 7.3 21.2 27.9 30.1 13.7 Računalni programi 16.2 3.6 10.5 3.2 15.6 16.4 19.1 20.3 14.4 14.0 31.5 7.7 17.9 26.0 20.2 12.0 Jezični laboratorij 8.1 6.2 3.6 3.8 8.4 7.3 15.6 9.3 7.4 10.5 12.3 5.4 8.1 10.0 7.8 6.0

Izvor: ESLC 2011.

Objašnjenje Pokazatelj se temelji na odgovorima na pitanje 51 ESLC-ova upitnika za učenike. „Redovito“ se odnosi na dvije od pet opcija ponuđenih u upitniku, a to su: „nekoliko puta mjesečno“ i „gotovo svaki sat“. „Nastava jezika“ u svim se zemljama odnosi na nastavu engleskog jezika, osim u Belgiji (Flamanska i Njemačka zajednica), gdje se odnosi na nastavu francuskog jezika. Prosjek EU-a odgovara ponderiranim srednjim vrijednostima zemalja koje su sudjelovale u ESLC-u za koje su podaci dostupni.

U svakoj zemlji ispitanici su bili učenici koji su učili prvi testirani strani jezik. U gotovo svim zemljama koje su sudjelovale u istraživanju ovaj je jezik bio engleski, osim u Belgiji (flamanska i njemačka zajednica) gdje je taj jezik bio francuski.


NASTAVNI PROCESI

108

MANJE OD JEDNE TREĆINE UČENIKA NEDAVNO JE SUDJELOVALO U IZVANNASTAVNIM AKTIVNOSTIMA STRANOG JEZIKA

Mobilnost učenika i međukulturna razmjena u središtu su suvremenih obrazovnih politika, osobito kad je riječ o učenju stranih jezika. Integracija ovih aktivnosti u učenje jezika izvan tradicionalnog razrednog okruženja daje smisao praksi govorenja stranog jezika, predstavlja nove mogućnosti učenja, pridonosi međukulturnom iskustvu učenika kao i podizanju njihove svijesti o drugim jezicima i kulturama.

Slika E5: Postotak učenika koji su u prethodne tri godine sudjelovali u školskim aktivnostima vezanim uz učenje stranih jezika, 2010./11. g.

Programi suradnje sa školama u drugim zemljama Ekskurzije i izleti

EU BE fr BE de BE nl BG EE EL ES FR MT NL PL PT SI SE HR Programi suradnje s Školama u drugim zemljama 24,3 23,0 17,5 24,6 25,0 18,5 22,8 31,2 27,4 31,1 24,0 9,0 17,7 42,3 25,7 14,7

Ekskurzije i izleti 28,1 38,5 35,3 29,9 19,5 34,5 26,6 33,2 32,9 30,4 38,5 13,8 14,8 29,4 13,2 20,1

Izvor: ESLC 2011.

Objašnjenje Pokazatelj se temelji na odgovorima na pitanje 46 ESLC-ova upitnika za učenike. Slika prikazuje udio učenika koji su u prethodne tri godine sudjelovali u spomenutim aktivnostima najmanje jednom. Prosjek EU-a odgovara ponderiranim srednjim vrijednostima zemalja koje su sudjelovale u ESLC-u za koje su podaci dostupni.

U svakoj zemlji ispitanici su bili učenici koji su učili prvi testirani strani jezik. U gotovo svim zemljama koje su sudjelovale u istraživanju ovaj je jezik bio engleski, osim u Belgiji (Flamanska i Njemačka zajednica), gdje je taj jezik bio francuski. Ovisno o zemljama, učenici u uzorku bili su u posljednjoj godini ISCED-a 2 ili u drugoj godini ISCED 3-a.


Na razini škola mobilnosti i međukulturna komunikacija mogu se na različite načine uvesti u izvannastavne aktivnosti vezane uz učenje stranih jezika. Europsko istraživanje jezičnih kompetencija (ESLC) 2011. godine obuhvatilo je sudjelovanje učenika u projektima suradnje sa školama u inozemstvu kao i u ekskurzijama i izletima. U prosjeku je u zemljama koje su sudjelovale u istraživanju oko 255 učenika nedavno sudjelovalo u ovim vrstama izvannastavnih aktivnosti vezanih uz učenje stranog jezika. U Španjolskoj i Malti stopa sudjelovanja u takvim aktivnostima razmjerno je visoka i iznosi više od 30%. Za razliku od ovih zemalja, u Poljskoj i Portugalu manje od 18% učenika je iskoristilo ove mogućnosti.


109

Učenici, sukladno njihovim odgovorima, češće sudjeluju u ekskurzijama i izletima vezanim uz učenje stranih jezika nego što surađuju na projektima s inozemnim školama. Razlika je osobito vidljiva u Belgiji (Njemačka zajednica), Estoniji i Nizozemskoj. U prvoj od tri navedene zemlje, primjerice, 35% učenika sudjelovalo je u ekskurzijama i izletima, dok je njih samo 17% sudjelovalo u projektima sa školama u drugim zemljama. Za razliku od njih, u Bugarskoj, Sloveniji i Švedskoj učenici su češće sudjelovali u projektima suradnje s inozemnim školama. Primjerice, u Sloveniji je broj učenika koji su sudjelovali u takvim projektima tijekom posljednje tri godine bio veći od 40%.

DVA SU GLAVNA MODELA POMOĆI ZA DJECU IMIGRANATA KOJI JEZIK NASTAVE UČE KAO DRUGI JEZIK

Kako bi podržali integraciju djece imigranata u obrazovni sustav, osobito djece koja jezik nastave uče kao drugi jezik, većina europskih zemalja provodi posebne programe kako bi ispunila njihove specifične potrebe. Samo Turska ne nudi takvu pomoć tijekom obveznog obrazovanja, dok se u Grčkoj službene preporuke o pomoći djeci imigrantima odnose samo na primarno obrazovanje.

Najčešći model pomoći djeci imigrantima koja jezik nastave uče kao drugi jezik jest izravna integracija u redovitu nastavu, ali uz dodatnu pomoć u učenju jezika. Međutim, u oko polovici zemalja ovaj model kombinira se s drugim modelom, koji podrazumijeva organiziranje posebnih odjeljenja ili skupina za djecu imigrante tijekom određenog razdoblja. Njemačka i Rumunjska jedine su zemlje u kojima je potonji model jedini koji se koristi tijekom cijelog razdoblja redovitog obveznog obrazovanja.

Iako izravna integracija uz dodatnu pomoć u učenju jezika nastave prevladava na obje obrazovne razine, ovaj je model nešto češći u primarnom obrazovanju. U Belgiji (Flamanskoj zajednici) i Luksemburgu ovaj model na nižoj sekundarnoj razini zamjenjuje model organiziranja zasebnih odjeljenja. U Irskoj, gdje su oba modela u primjeni na primarnoj razini, na nižoj sekundarnoj razini češće se organiziraju zasebna odjeljenja.

U nekim zemljama regionalna vlast, lokalna vlast ili škola imaju autonomiju u donošenju odluka vezanih uz odgovaranje na lokalne i regionalne potrebe kao, primjerice, u Španjolskoj, Nizozemskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. To je razlog zbog kojeg se izravna integracija ne može se smatrati jedinim modelom pomoći djeci imigrantima koji engleski jezik uče kao drugi jezik u Ujedinjenoj Kraljevini, iako ovaj model prevladava.

NASTAVNI PROCESI

110

Slika E6: Modeli pomoći djeci imigrantima koji jezik nastave uče kao drugi jezik u primarnom i nižem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g.

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Uključeni su samo oblici pomoći spomenuti u službenim dokumentima obrazovnih tijela središnje (ili najviše) razine vlasti. Na slici nisu prikazane mjere pomoći djeci imigrantima u učenju njihovog materinskog jezika, dodatna nastava izvan službenog rasporeda i usluge centra za azil. Izravna integracija, uz pomoć u učenju jezika znači da se djeca imigranti priključuju redovitim razredima koje pohađaju njihovi vršnjaci (ili nižem razredu, ovisno o okolnostima) u redovitom obrazovanju. Učenici prate redoviti kurikulum namijenjen svim učenicima, ali se pomoć u učenju jezika pruža na individualnoj razini za svakog učenika imigranta tijekom redovite nastave. Zasebne skupine/odjeljenja mogu se organizirati za učenike imigrante koji jezik nastave uče kao drugi jezik. Ovi su učenici grupirani odvojeno od svojih vršnjaka tijekom određenog razdoblje (od nekoliko tjedana do jednu ili dvije školske godine) kako bi dobili posebnu poduku osmišljenu s obzirom na njihove potrebe, a s ciljem konačne integracije u redovito obrazovanje. Međutim, djeca mogu početi pohađati satove u odgovarajućim redovitim razredima čim se procjeni da su za to spremni. Djeca imigranti: Djeca koja pohađaju školu u zemlji koja nije zemlja njihova podrijetla, ni podrijetla njihovih roditelja, kao ni djedova i baka. Ovaj opis obuhvaća nekoliko zakonski različitih kategorija, uključujući izbjeglice, azilante, djecu radnika imigranata, djecu državljana treće zemlje s odobrenim dugoročnim boravkom, djecu radnika trećih zemalja bez odobrenog dugoročnog boravka, djecu koja nemaju stalni boravak u danoj zemlji i djecu imigrantskog podrijetla koji ne koriste nužno zakonska prava vezana uz obrazovanje. Ova definicija ne uzima u obzir jezične manjine koje borave u danoj zemlji duže od dvije generacije.

Napomena za pojedinu zemlju Češka: Škole nisu dužne osigurati pomoć u učenju češkog jezika učenicima koji ne dolaze iz zemalja EU-a koji su integrirani u redovite razrede, no u praksi se ta pomoć nudi. Za učenike iz EU-a regionalne vlasti organiziraju besplatne pripremne satove jezika. Austrija: Samo je u rijetkim slučajevima i uz odobrenje relevantnog tijela moguće organizirati posebne razrede za doseljenike.

Samo ISCED 2

Izravna integracija uz pomoć u učenju jeziku

Zasebne skupine/odjeljenja (posebni program uz pomoć u učenju jeziku)

Nema službenih mjera

111

N A S TAV N I P R O C E S I

ODJELJAK II – BROJ SATI NASTAVE I VELIČINA RAZREDNIH ODJELJENJA

GODIŠNJI BROJ SATI NASTAVE STRANIH JEZIKA ZNAČAJNO SE POVEĆAVA POČETKOM NIŽEG SEKUNDARNOG OBRAZOVANJA U VEĆINI ZEMALJA

U otprilike dvije trećine europskih zemalja središnja obrazovna tijela izdaju preporuke o broju sati nastave za razrede u kojima se strani jezik poučava tijekom redovitog obveznog obrazovanja. Međutim, u šest zemalja škole imaju određenu autonomiju u odlučivanju o raspodjeli broja sati nastave predviđenih za strane jezike. U Estoniji, Poljskoj, Finskoj, Islandu i Norveškoj preporučeni broj sati odnosi se na pojedini obrazovni ciklus, dok se u Švedskoj preporuča ukupni broj sati za cijelo razdoblje obveznog obrazovanja. U Belgiji (Flamanskoj zajednici), Nizozemskoj i Ujedinjenoj Kraljevini službene preporuke o broju sati nastave odnose se na sve predmete kurikuluma zajedno. Slijedom toga, škole imaju fleksibilnost u odlučivanju o raspodjeli toga vremena na poučavanje pojedinih predmeta prema određenim okolnostima.

U zemljama u kojima poučavanje prvog stranog jezika počinje ranije (vidi sliku B1), broj sati nastave često je manji nego u zemljama u kojima učenje počinje u kasnijoj fazi. U nekoliko zemalja (primjerice Bugarskoj, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Litvi, Lihtenštajnu i Hrvatskoj) u kojima se prvi strani jezika uči od prvog ili drugog razreda, broj sati nastave u prvoj godini učenja kreće se od 29 do 54 sata godišnje. Kada se prvi strani jezik uvodi u četvrtom ili petom razredu (odnosno, Belgija (Francuska zajednica), Danska, Cipar, Mađarska, Portugal, Slovenija i Turska) godišnji broj sati kreće se od 47 do 83 sata tijekom prve godine učenja.

Međutim, u Belgiji (Njemačkoj zajednici), Luksemburgu i Malti učenje stranog jezika počinje vrlo rano uz visoku razinu broja sati. U ovim zemljama prvi strani jezik koji učenici uče brzo postaje jezik nastave. Stoga, učenici trebaju brzo steći visoku razinu jezičnih vještina kako bi ih se uspješno moglo poučavati nejezične predmete na prvom stranom jeziku. U Luksemburgu drugi strani jezik, koji se uvodi u drugom razredu, postaje i jezik nastave.

Objašnjenje (slika E7) Slika prikazuje minimalni broj sati (60 minuta) posvećenih obveznom učenju svih stranih jezika tijekom redovitog obveznog općeg obrazovanja s obzirom na minimalne središnje preporuke u kurikulumu za navedenu referentnu godinu. Za više detalja o godišnjem minimalnom broju sati predviđenom posebno za prvi i ostale strane jezike i za detaljne metode izračuna vidi Preporučeni broj nastavnih sati u redovitom obveznom obrazovanju u Europi, 2010/11 (EACEA/Eurydice, 2011. g.). Završetak redovitog obveznog općeg obrazovanja obično se podudara sa završetkom nižeg sekundarnog obrazovanja (razina ISCED 2) ili integriranog primarnog i nižeg sekundarnog obrazovanja (razine ISCED 1 i 2), osim u Belgiji, Bugarskoj, Francuskoj, Italiji, Mađarskoj i Nizozemskoj (VWO i HAVO), Slovačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Wales i Sjeverna Irska), gdje dio ili cijela razina ISCED 3 može biti dio redovitog obveznog općeg obrazovanja. Za više informacija, vidi Struktura europskih obrazovnih sustava (EACEA/Eurydice, 2010. g.). Razredi u redovitom obveznom općem obrazovanju odgovaraju različitoj dobi ovisno o zemlji. Za informacije vezane uz nominalnu dob i razred učenika, vidi dob i razrede, Struktura europskih obrazovnih sustava (EACEA/Eurydice, 2010. g.). Za definiciju „fleksibilne raspodjele sati“, pogledaj odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

NASTAVNI PROCESI

112

Slika E7: Preporučeni minimalni broj sati nastave za obvezne strane jezike u redovitom obveznom općem obrazovanju, 2010./11. g.

Belgija – Francuska zajednica

Belgija – Njemačka zajednica

Belgija – Flamanska zajednica

Bugarska

Češka ZŠ/G - FEP BE

Danska Njemačka Grundschule + Gymnasium

Njemačka Grundschule + Hauptschule

Njemačka Grundschule + Realschule Estonija Irska Grčka

Španjolska Francuska Italija Cipar

Latvija Litva Luksemburg Mađarska

Malta Nizozemska Austrija Volksschule +

Allgemeinbildende Höhere Schule Austrija Volksschule + Hauptschule + Polytechnische Schule

Fleksibilna raspodjela sati

Broj sati preporučenih za raspodjelu tijekom pojedinih školskih godina n: Redovito obvezno

opće obrazovanje Nema obveznih stranih jezika

Horizontalna os: Broj sati po školskog godini Vertikalna os: Razredi


113

Poljska Portugal Rumunjska Slovenija

Slovačka Finska Švedska

Ujedinjenja Kraljevina – Engleska

Ujedinjenja Kraljevina – Wales

Ujedinjenja Kraljevina – Sjeverna Irska

Ujedinjenja Kraljevina – Škotska

Island Lihtenštajn

Primarno + Gymnasium Lihtenštajn Primarno + Oberschule

Lihtenštajn Primarno + Realschule

Norveška Hrvatska Turska


Broj sati preporučenih za raspodjelu tijekom pojedinih školskih godina n: Redovito obvezno

opće obrazovanje Nema obveznih stranih jezika

Horizontalna os: Broj sati po školskoj godini Vertikalna os: Razredi Izvor: Eurydice.

Napomena za pojedinu zemlju Belgija (BE fr): Navedeni podaci odnose se samo na francusko govorno područje Valonije (vidi sliku B2). Češka: FEP BE označava Okvirni obrazovni program za osnovo obrazovanje. Francuska: Drugi jezik u devetom razredu nije obvezan za 5,5% učenika koji se odlučuju za stručni pripravnički smjer (découverte professionnelle). Austrija: U prve dvije godine primarnog obrazovanja strani su jezici obvezni i poučavaju se kroz model CLIL; 30 nastavni godišnjih sati određeno je za ovu svrhu. Na ovoj slici podaci za Allgemeinbildende Höhere Schule (AHS) obuhvaćaju Realgymnasium-vrstu AHS-a. U Gymnasium vrsti AHS-a, godišnji broj nastavnih sati u sedmom, osmom i devetom razredu iznosi 240, 180, odnosno 270 sati. Slovačka: Cijelo je razdoblje na koje se podaci odnose jest osam godina, iako se program ne provodi u potpunosti u četvrtom razredu primarnog obrazovanja, ni u osmom i devetom razredu nižeg sekundarnog obrazovanja. Lihtenštajn: U prvoj godini primarnog obrazovanja strani se jezici poučavaju putem modela CLIL; 29 nastavnih sati godišnje predviđeno je za ovu svrhu.

NASTAVNI PROCESI

114

U zemljama u kojima učenici uče samo jedan strani jezik kao obvezni predmet godišnji broj sati nastave za taj predmet uglavnom se povećava tijekom školovanja. Ovo je slučaj u Belgiji (Francuskoj zajednici), Danskoj, Španjolskoj, Lihtenštajnu (Oberschule), Hrvatskoj i Turskoj. Ovaj godišnji broj sati rijetko premašuje 120 u posljednjoj godini redovitog općeg obveznog obrazovanja.

U zemljama u kojima učenici uče dva strana jezika kao obvezne predmete broj sati nastave za strane jezike povećava se, a ponekad i značajno, uvođenjem drugog jezika (vidi sliku B1). To je slučaj u Grčkoj, Francuskoj, Cipru, Italiji, Latviji, Mađarskoj, Malti, Rumunjskoj i Portugalu. Primjerice, čim započne učenje drugog jezika preporučeni godišnji broj sati za strani jezik udvostručuje se u Francuskoj, Cipru i Rumunjskoj. Broj sati određen za dva strana jezika značajno se razlikuje od 90 u Grčkoj, do 234 u Lihtenštajnu (Realschule).

Valja napomenuti da u nekim zemljama, u kojima je samo jedan obvezni strani jezik, godišnji broj sati nastave predviđen za taj jezik može premašivati godišnji broj sati za dva jezika u drugim zemljama. Primjerice, u posljednjoj godini redovitog obveznog obrazovanja (deveti razred) u Lihtenštajnu (Oberschule), 117 sati godišnje predviđeno je za strani jezik, dok je u Grčkoj za dva jezika predviđeno samo 90 sati.

Očekivano, u onih nekoliko zemalja u kojima učenici moraju učiti tri strana jezika u nekom dijelu redovitog obveznog obrazovanja godišnji broj sati posvećen poučavanju jezika najveći je. To je slučaj u Luksemburgu, gdje svi učenici devetog razreda moraju učiti njemački, francuski i engleski. U Njemačkoj i Lihtenštajnu samo učenici koji pohađaju Gymnasium moraju učiti tri jezika: u osmom razredu za ove jezike određeno je 310, odnosno 322 sata godišnje.

TIJEKOM POSLJEDNJIH PET GODINA DOŠLO JE SAMO DO MANJIH PROMJENA KAD JE RIJEČ O PREPORUČENOM BROJU SATI NASTAVE

Tijekom posljednjeg desetljeća u primarnom i redovitom obveznom općem sekundarnom obrazovanju, gdje postaje preporuke o broju sati nastave obveznih stranih jezika, razlike među zemljama i dalje su značajne.

U 2010./11. godini u primarnom obrazovanju prosječan broj sati nastave temeljen na preporučenom minimumu za nominalnu godinu kretao se od 20-27 sati u Belgiji (Francuskoj zajednici), Cipru, Mađarskoj, Portugalu i Slovačkoj do 70-79 sati u Grčkoj i Italiji. Na sekundarnoj razini brojevi se kreću od 53 u Švedskoj do 244 u Njemačkoj (Gymnasium).

Luksemburg i Malta imaju najveći preporučeni broja sati zbog svoje specifične jezične situacije. U Luksemburgu se preporuča 408 sati u osnovnom i 423 sata u sekundarnom obrazovanju, dok je na Malti riječ o 127, odnosno 199 sati.

U razdoblju od 2006./07. do 2010./11. godine većina europskih zemalja neznatno je promijenila godišnji broj sati za strane jezike u primarnom i/ili sekundarnom obrazovanju. Te promjene uglavnom nisu povezane s organizacijom nastave stranog jezika, već promjenama u broju školskih dana (primjerice, Češka, Latvija, Mađarska i Malta) ili sa značajnim strukturnim promjenama u obrazovnim sustavima (odnosno, Danska, Italija i Portugal). U nekoliko zemalja (primjerice, Belgija (Francuska zajednica), Estonija, Austrija, Finska i Švedska) preporučeni broj sati nastave ostao je isti za obje razine.

Unatoč tome, neke su zemlje uvele značajne promjene vezane uz broj sati posvećenih stranim jezicima, a one proizlaze iz promjene u organizaciji nastave stranog jezika (vidi sliku B1 i B2). Primjerice, Poljska, Lihtenštajn i Island predvidjele su veći broj sati za strane jezike u primarnom i sekundarnom obrazovanu. Ovo povećanje izravno je vezano uz reforme kojima se produljilo obvezno


115

učenje stranih jezika u ovim zemljama (vidi sliku B2). U nekoliko drugih zemalja povećanje je zabilježeno samo na jednoj razini obrazovanja. Primjerice, Litva i Turska dodijelile su veći broj nastavnih sati stranim jezicima u primarnom obrazovanju, dok su Belgija (Njemačka zajednica), Njemačka (Gymnasium i Realschule) i Slovenija propisale više nastavnih sati samo u općem sekundarnom obrazovanju.

Godišnji broj sati nastave stranih jezika značajno se smanjio samo u Bugarskoj u sekundarnom obrazovanju. Ovo smanjenje rezultat je završetka pilot-projekta (1997. – 2007.) kojim se učenje stranih jezika provodilo tijekom pet godina počevši od petog razreda (11-godišnjaci). Trenutačno je drugi jezik obvezan samo u devetom razredu (15-godišnjaci).

Slika E8: Trendovi u preporučenom minimalnom broju sati za obvezno učenje stranog jezika tijekom nominalne godine u primarnom i redovitom obveznom sekundarnom obrazovanju, 2006./07. g. 2010./11. g.

Primarno obrazovanje

Redovito obvezno opće sekundarno obrazovanje

Obvezni predmet s fleksibilnom raspodjelom sati Nema obveznog stranog jezika

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Slika prikazuje minimalni broj sati (60 minuta) posvećenih obveznom učenju svih stranih jezika tijekom redovitog obveznog općeg obrazovanja s obzirom na minimalne središnje preporuka u kurikulumu za navedenu referentnu godinu. Za više detalja o godišnjem minimalnom broju sati određenom posebno za prvi i ostale strane jezike i za detaljne metode izračuna vidi Preporučeni broj nastavnih sati u redovitom obveznom obrazovanju u Europi, 2010/11 (EACEA/Eurydice, 2011). Kako bi se dobila nominalna godina, ukupno nastavno opterećenje u satima za primarno i redovito obvezno sekundarno obrazovanje podijeljeno je s brojem godina koji odgovara trajanju svake obrazovne razine. Završetak redovitog obveznog općeg obrazovanja obično se podudara sa završetkom nižeg sekundarnog obrazovanja (razina ISCED 2) ili integriranog primarnog i nižeg sekundarnog obrazovanja (razine ISCED 1 i 2), osim u Belgiji, Bugarskoj, Francuskoj, Italiji, Mađarskoj i Nizozemskoj (VWO i HAVO), Slovačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska,

NASTAVNI PROCESI

116

Wales i Sjeverna Irska), gdje dio ili cijela razina ISCED 3 može biti dio redovitog obveznog općeg obrazovanja. Za više informacija, vidi Struktura europskih obrazovnih sustava (EACEA/Eurydice, 2010. g.). Za definiciju „fleksibilne raspodjele sati“, pogledaj odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

Primarno Redovito obvezno opće sekundarno Primarno Redovito obvezno

opće sekundarno 2006/07 2010/11 2006/07 2010/11 2006/07 2010/11 2006/07 2010/11 BE fr 20 20 121 121 NL BE de 121 121 142 182 AT - Volkschule 15 15 BE nl AT - AHS 120 120 BG 41 41 175 88 AT - Hauptschule & PTS 102 102 CZ 52 53 87 88 PL 36 61 81 113 DK 50 43 90 90 PT 27 27 144 105 DE - Grundschule 28 28 RO 29 30 116 118 DE - Gymnasium 179 244 SI 39 39 88 136 DE - Hauptschule 124 105 SK 21 105 109 DE - Realschule 118 183 FI 38 38 133 133 EE 66 66 158 158 SE 53 53 53 53 IE UK-ENG/WLS/NIR EL 72 70 98 98 UK-SCT ES 57 64 113 105 FR 40 43 176 176 IS 31 38 168 187 IT 79 79 165 139 LI - Primarschule 30 41 CY 24 23 124 120 LI - Gymnasium 180 197 LV 54 54 143 141 LI - Oberschule 113 110 LT 10 36 115 122 LI - Realschule 165 161 LU 396 408 479 423 NO 47 52 76 151 HU 20 21 113 115 MT - Primarno 132 127 MT - Lyceum 216 199 HR : 53 : 79 MT - Sekundarno 216 199 TR 19 29 96 96

Obvezni predmet s fleksibilnom raspodjelom sati Nema obveznog stranog jezika : Nije dostupno

Izvor: Eurydice.

Napomena za pojedinu zemlju Belgija (BE fr), Francuska, Austrija i Lihtenštajn: vidi sliku E7. Belgija (BE de): U prethodnom izdanju izvješća (EACEA/Eurydice, 2008. g.) pravila se razlika između javnih i subvencioniranih privatnih škola na sekundarnoj razini. Slika prikazuje broj sati po nominalnoj godini u javnim školama za 2006./07. godinu, dok je u privatnim školama riječ o 162 sata po nominalnoj godini u primarnom i redovitom općem sekundarnom obrazovanju. Danska: Između 2006./07. i 2010./11. g. preporučeni broj sati nije promijenjen. Smanjenje u broju sati zabilježeno je jer je godina prije polaska u školu Folkeskole postala obvezna. Italija: Između 2006./07. i 2010./11. g. preporučeni broj sati nije promijenjen. Smanjenje u broju sati zabilježeno je zbog produljenja redovitog obveznog općeg obrazovanja s tri na pet godina. Portugal: Između 2006./07. i 2010./11. g. preporučeni broj sati nije promijenjen. Smanjenje u broju sati zabilježeno je zbog produljenja redovitog obveznog općeg obrazovanja s tri na šest godina, ali učenje stranog jezika nije obvezno tijekom ovih dodatnih godina školovanja. Rumunjska: U prethodnom izdanju izvješća (EACEA/Eurydice, 2008. g.) pravila se razlika između Gimnaziu + Liceu i Gimnaziu + Şcoala de arte şi meserii na sekundarnoj razini. Slika prikazuje broj sati po nominalnoj godini u Gimnaziu + Liceu 2006./07. godine, dok je u Gimnaziu + Şcoala de arte şi meserii bila riječ o 97 sati po nominalnoj godini u sekundarnom obrazovanju. Švedska: Broj sati za jezike određen je za cijelo redovito obvezno opće obrazovanje (vidi sliku E7). Turska: Iako formalno nema razine ISCED 2 u turskom obrazovnom sustavu, zbog usporedbe s drugim zemljama, razredi od 1. – 5. mogu se smatrati razinom ISCED 1, a razredi od 6. – 8. mogu se smatrati razinom ISCED 2.


117

ZEMLJE U KOJIMA UČENJE STRANIH JEZIKA IMA NAJDULJE TRAJANJE NEMAJU NUŽNO NAJVEĆI BROJ SATI NASTAVE

Dva čimbenika koja značajno utječu na učenje stranih jezika jesu preporučeni broj sati nastave i trajanje u smislu broja školskih godine tijekom kojih se nastava odvija (vidi sliku B2). S obzirom na prvi obvezni strani jezik, ove se varijable značajno razlikuju od zemlje do zemlje. Ako ih se pogleda usporedno, može se analizirati raspodjela broja sati nastave za prvi strani jezik.

Analiza podataka kroz godine obveznog školovanja pokazuje da se ukupni broj sati nastave predviđenih za prvi strani jezik značajno razlikuje među zemljama, iako se u nekim zemljama prvi strani jezik poučava isti broj godina. Primjerice, tijekom osam godina, koliko se prvi jezik uči u Rumunjskoj i Njemačkoj, ukupni broj sati posvećen istome iznosi 472 sata u Rumunjskoj i 790 sati u Njemačkoj (Realschule). Isto tako, tijekom deset godina učenja prvog stranog jezika, prema službenom kurikulumu u Italiji, održi se 891 sati prvog jezika, dok se u Norveškoj predviđa 593 sati.

S druge strane, zemlje koje imaju sličan broj sati nastave mogu imati značajno različit broj godina učenja. Primjerice, u šest obrazovnih sustava, prvenstveno Belgiji (Francuskoj zajednici), Grčkoj, Latviji, Rumunjskoj, Sloveniji i Švedskoj, između 472 i 492 sati koji se preporučaju za prvi strani jezik u tim zemljama provode se u razdoblju između pet do devet godina.

Neke od razlika možda proizlaze iz činjenice da se u svim zemljama ne poučava isti broj jezika, a na ovoj se slici prikazuje samo stanje vezano uz prvi strani jezik. Naime, u zemljama u kojima postoji samo jedan obvezni strani jezik može biti više prostora u kurikulumu raspoloživog za poučavanje istog. Primjerice, u Španjolskoj u kojoj je samo jedan obvezni strani jezik navedeni broj sati iznosi 805 tijekom deset godina. Za razliku od Španjolske, u Rumunjskoj se za prvi jezik tijekom osam godina preporučaju 472 sata, a za drugi jezik 354 sati tijekom šest godina.

U Belgiji (Njemačka zajednica), Luksemburgu i Malti, s obzirom na mnogojezičnu prirodu ovih društava i obrazovnih sustava, broj sati nastave najveći je u cijeloj Europi (vidi sliku E7). Službeni kurikulumi u ova tri obrazovna sustava propisuju više od 1 100 sati tijekom razdoblja od devet godina u Njemačkoj zajednici, deset u Luksemburgu i jedanaest u Malti.

U Belgiji (Flamanska zajednica) i Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Wales i Sjeverna Irska) službene preporuke ne definiraju broj sati nastave koji treba izdvojiti za poučavanje stranog jezika, već samo broj godina tijekom kojih se ovi jezici uče. Stoga su obrazovne ustanove u ovim zemljama slobodne odrediti broj sati za sve predmete, uključujući strane jezike. U Nizozemskoj škole imaju još veću autonomiju kad je riječ o raspodjeli sati nastave, budući da nije propisan ni broj sati, niti broj godina učenja.

NASTAVNI PROCESI

118

Slika E9: Veza između minimalnog preporučenog broja sati nastave za prvi obvezni strani jezik i broja godina tijekom kojih se učenje odvija u redovitom obveznom općem obrazovanju, 2010./11. g.

Broj godina učenja prvog obveznog stranog jezika M

inim

alni

bro

j sat

i nas

tave

prv

og o

bvez

nog

stra

nog

jezi

ka

Minim

alni broj sati nastave prvog obveznog stranog jezika

5 6 7 8 9 10 11 Broj godina učenja prvog obveznog stranog jezika

Izvor: Eurydice.

Broj godina

Minimalni broj nastavnih sati Broj

godina Minimalni broj nastavnih sati

BE_fr 5 485 NL BE_de 9 1153 AT Volksschule + AHS (a) 9 570 BE_nl 10 AT Volksschule + Hauptschule & PTS (b) 9 570 BG 8 551 PL 9 537 CZ 7 617 PT 7 579 DK 7 570 RO 8 472 DE Grundschule + Gymnasium (a) 8 733 SI 6 492 DE Grundschule + Hauptschule (b) 8 741 SK 8 627 DE Grundschule + Realschule (c) 8 790 FI 7 456 EE 9 551 SE 9 480 IE UK-ENG/WLS/NIR 3 EL 7 473 UK-SCT ES 10 805 FR 9 783 IT 10 891 IS 7 453 CY 6 361 LI Primarschule + Gymnasium (a) 8 556 LV 7 488 LI Primarschule + Oberschule (b) 8 644 LT 8 540 LI Primarschule + Realschule (c) 8 614 LU 10 1893 NO 10 593 HU 9 724 MT Primarno+ Lyceum (a) 11 1381 HR 8 525 MT Primarno + sekundarno (b) 11 1316 TR 5 432

Obvezni predmeti sa fleksibilnom raspodjelom sati Nema obveznih stranih jezika Izvor: Eurydice.


119

Objašnjenje (Slika E9) Za detaljne metode izračuna vidi Preporučeni broj nastavnih sati u redovitom obveznom obrazovanju u Europi, 2010/11 (EACEA/Eurydice, 2011). Završetak redovitog obveznog obrazovanja obično se podudara sa završetkom nižeg sekundarnog obrazovanja (razina ISCED 2) ili integriranog obrazovanja (razine ISCED 1 i 2), osim u Belgiji, Bugarskoj, Francuskoj, Italiji, Mađarskoj i Nizozemskoj (VWO i HAVO), Slovačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Wales i Sjeverna Irska), gdje dio ili cijela razina ISCED 3 može biti dio redovitog obveznog općeg obrazovanja. Za više informacija, vidi Struktura europskih obrazovnih sustava (EACEA/Eurydice, 2010. g.). Za definiciju „fleksibilne raspodjele sati“, pogledaj odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

Napomena za pojedinu zemlju Belgija (BE fr), Austrija, Slovačka i Lihtenštajn: vidi sliku E7. Estonija, Finska i Švedska: Budući da se razlikuje dob u kojoj učenici počinju učiti prvi obvezni strani jezik, u obzir je uzeta najranija dob. Francuska: Drugi strani jezik u devetom razredu nije obvezan za 5,5% učenika koji se odlučuju na stručno pripravništvo (découverte professionelle). U desetom razredu 198 nastavnih sati određeno je za prvi i drugi strani jezik i škole imaju pravo prema potrebama rasporediti te sate među jezicima. Kako bi se omogućila usporedba, ovaj broj nastavnih sati ravnopravno je raspoređen između prvog i drugog stranog jezika.

ZA PRVI SE STRANI JEZIK UGLAVNOM IZDVAJA NAJVEĆI UDIO VREMENA RASPOLOŽIVOG ZA NASTAVU JEZIKA

U velikoj većini europskih zemalja u kurikulum su tijekom obveznog redovitog obrazovanja uključena dva strana jezika. U svim ovim zemljama, osim Estoniji, Grčkoj, Latviji, Luksemburgu i Islandu, drugi strani jezik uvodi se na sekundarnoj razini. Treći strani jezik obvezan je za sve učenike u redovitom obveznom obrazovanju samo u Luksemburgu, dok je u Njemačkoj i Lihtenštajnu treći strani jezik obvezan samo za učenike Gymnasiuma (vidi sliku B1 i B4).

Kada se dva jezika uče kao obvezni predmeti, ukupan broj sati nastave posvećenih drugom jeziku u nominalnoj godini uvijek je manji od prvog. Ovo se može objasniti činjenicom da u svim zemljama o kojima je riječ učenje drugog stranog jezika počinje kasnije i traje manje godina nego što je to slučaj s prvim jezikom.

U nekim je zemljama razlika u broju nastavnih sati između dva jezika velika, primjerice u Bugarskoj, Italiji, Austriji (AHS: Realgymnasium) i Poljskoj. U ovim zemljama prvi se strani jezik počinje učiti u dobi od šest do osam godina, dok se drugi jezik uvodi nakon četiri ili više godina. U svim ovim zemljama učenje drugog stranog jezika u redovitom obveznom općem obrazovanju traje samo nekoliko godina: tri godine u Italiji i Poljskoj i jednu godinu u Bugarskoj i Austriji.

S druge strane, u zemljama u kojima učenje dva obvezna strana jezika počinje u ranijoj dobi (10-11) i stoga traje pet do šest godina, razlika u određenom broju sati između prvog i drugog jezika uglavnom je mnogo manja. To je primjerice slučaj u Njemačkoj (u Gymnasiumu), Estoniji, Grčkoj, Rumunjskoj i Islandu, u kojima preporučeni broj nastavnih sati za drugi jezik predstavlja više od polovice vremena preporučenog za prvi jezik.

U Belgiji (Njemačka zajednica) i Malti, u kojima se prvi strani jezik koristi kao jezik nastave, razlika u broju nastavnih sati određenih za prvi i drugi strani jezik značajna je. Za razliku od njih, u slučaju Luksemburga, gdje su njemački i francuski jezici nastave, razlika među njima nije značajna. Međutim, razlika između drugog i trećeg jezika veća je, budući da se treći jezik ne koristi kao jezik nastave.

NASTAVNI PROCESI

120

Slika E10: Minimalni preporučeni broj sati nastave po nominalnoj godini za učenje prvog, drugog i trećeg stranog jezika kao obveznih predmeta u redovitom obveznom općem obrazovanju, 2010./11. g.

Broj sati za: Prvi jezik Drugi jezik Treći jezik

Obvezni predmet sa fleksibilnom raspodjelom sati Nema obveznog stranog jezika Prvi Drugi Treći Prvi Drugi Treći BE_fr 54 NL BE_de 128 14 AT Volksschule + AHS 63 10 BE_nl AT Volksschule + Hauptschule & PTS 63 BG 61 6 PL 60 19 CZ 69 PT 48 18 DK 57 RO 47 35 DE Grundschule + Gymnasium 73 51 34 SI 55 17 DE Grundschule + Hauptschule 74 SK 63 11 DE Grundschule + Realschule 79 42 FI 51 19 EE 61 35 SE 53 IE UK-ENG/WLS/NIR EL 53 27 UK-SCT ES 81 FR 78 32 IT 89 20 IS 45 37 CY 40 15 LI Primarschule + Gymnasium 62 36 13 LV 54 29 LI Primarschule + Oberschule 72 LT 60 24 LI Primarschule + Realschule 68 26 LU 189 175 49 NO 59 HU 60 23 MT Primarno + Lyceum 126 34 HR 66 MT Primarno + sekundarno 120 40 TR 54 Izvor: Eurydice.

Objašnjenje

Vidi sliku E8.


Belgija(BE fr), Austrija i Lihtenštajn: vidi sliku E7. Francuska: vidi sliku E9.


121

RELATIVNI UDIO BROJA SATI PREDVIĐENIH ZA POUČAVANJE STRANIH JEZIKA ZNAČAJNO JE VEĆI U OBVEZNOM SEKUNDARNOM OBRAZOVANJU

U svim zemljama osim u Luksemburgu relativni je udio broja sati posvećenih nastavi stranih jezika u ukupnom broju sati mnogo veći u sekundarnom nego u primarnom obrazovanju. Uz ovaj opći trend, bilježe se značajne razlike među zemljama na obje razine obrazovanja. Ove razlike mogu se pripisati strukturnim čimbenicima, kao što je broj godina u primarnom i redovitom obveznom sekundarnom obrazovanju, broj obveznih jezika u obveznom obrazovanju te dob u kojoj se počinju učiti strani jezici (vidi sliku B2 i B3).

U primarnom obrazovanju nastava obveznog stranog jezika predstavlja oko 10% ukupnog broja sati nastave, osim u Estoniji, Grčkoj i Hrvatskoj. U Belgiji (Njemačka zajednica), Luksemburgu i Malti, ona čini 14,3%, 40,5%, odnosno 15,2% ukupnog nastavnog vremena zbog specifičnih lingvističkih okolnosti (vidi sliku B2). U nekim zemljama ili regijama unutar zemalja, poglavito Belgiji (Francuska zajednica), Cipru, Portugalu i Slovačkoj, udio ukupnog broja sati nastave stranog jezika manji je čak od 3%.

U sekundarnom se obrazovanju postotak vremena predviđen za strane jezike kreće između 10% i 36%, ovisno o kojoj je zemlji riječ. Dvije se skupine zemalja ipak ističu. Učenici u Češkoj, Danskoj i Španjolskoj uče strane jezike tijekom najviše 10% ukupnog broja nastavnih sati, dok u Njemačkoj (Realschule), Estoniji, Francuskoj i Lihtenštajnu (Gymnasium) nastava stranih jezika čini oko 20% nastavnih sati. Udio doseže 27% ukupnog broja nastavnih sati u Njemačkoj (Gymnasium) i Malti, te prelazi 40% u Luksemburgu.

Slika E11: Minimalni broj sati nastave stranih jezika kao obveznih predmeta, izražen kao udio ukupnog broja sati nastave u primarnom i redovitom obveznom općem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g.

Primarno obrazovanje Redovito obvezno opće sekundarno obrazovanje Redovito obvezno opće obrazovanje

Nema obveznih stranih jezika Obvezni predmet s fleksibilnom raspodjelom sati

Izvor: Eurydice.

NASTAVNI PROCESI

122

Podaci (Slika E11)

Primarno Obvezno opće sekundarno Primarno Obvezno opće

sekundarno BE fr 2,4 13,0 NL BE de 14,3 18,0 AT Volksschule + AHS 2,2 13,2 BE nl AT Volksschule + Hauptschule & PTS 2,2 11,2 BG 8,8 11,2 PL 8,5 12,4 CZ 7,6 10,0 PT 2,9 14,2 DK 5,7 9,7 RO 4,7 14,0 DE Grundschule + Gymnasium 4,3 26,9 SI 5,9 16,7 DE Grundschule + Hauptschule 4,3 15,8 SK 2,4 15,5 DE Grundschule + Realschule 4,3 19,7 FI 7,8 11,8 EE 9,9 18,8 SE 7,2 IE UK-ENG/WLS/NIR EL 10,1 12,4 UK-SCT ES 7,3 10,0 FR 4,1 19,9 IT 9,3 14,6 IS 4,4 18,9 CY 2,9 14,0 LI Primarschule + Gymnasium 5,1 19,6 LV 8,8 17,5 LI Primarschule + Oberschule 5,1 11,1 LT 6,4 14,6 LI Primarschule + Realschule 5,1 16,2 LU 40,5 35,7 NO 7,0 17,7 HU 3,6 16,1 MT Primarno + Lyceum 15,2 24,3 HR 11,1 12,4 MT Primarno + sekundarno 15,2 25,7 TR 4,0 13,3 Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Slika E11 prikazuje vezu između vremena određenog za poučavanje stranih jezika kao obveznih predmeta i ukupnog broja nastavnih sati za cijelo primarno i redovito obvezno opće obrazovanje. Izračun se temelji na minimalnom broju sati (60 minuta) preporučenih na nacionalnoj razini. Za detaljne metode izračuna vidi Preporučeni broj nastavnih sati u redovitom obveznom obrazovanju u Europi, 2010/11 (EACEA/Eurydice, 2011). Završetak redovitog obveznog obrazovanja obično se podudara sa završetkom nižeg sekundarnog obrazovanja (razina ISCED 2) ili integriranog obrazovanja (razine ISCED 1 i 2), osim u Belgiji, Bugarskoj, Francuskoj, Italiji, Mađarskoj i Nizozemskoj (VWO i HAVO), Slovačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Wales i Sjeverna Irska), gdje dio ili cijela razina ISCED 3 može biti dio redovitog obveznog općeg obrazovanja. Za više informacija, vidi Struktura europskih obrazovnih sustava (EACEA/Eurydice, 2010. g.). Za definiciju „fleksibilne raspodjele sati“, pogledaj odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

Napomena za pojedinu zemlju Belgija (BE fr), Austrija i Lihtenštajn: vidi sliku E7. Švedska i Turska: vidi sliku E8.

NEKOLIKO ZEMALJA UTVRĐUJE POSEBNE STANDARDE VEZANE UZ VELIČINU RAZREDNIH ODJELJENJA ZA NASTAVU STRANIH JEZIKA

Oko dvije trećine europskih zemalja ima propise ili službene preporuke o maksimalnom broju učenika neovisno o predmetu koji se poučava i oni se obično odnose na primarno i redovito obvezno opće sekundarno obrazovanje. Valja imati na umu da službene preporuke ne odgovaraju nužno stvarnoj prosječnoj veličini razrednih odjeljenja, koja može biti veća ili manja od preporučenog broja (vidi sliku E13).

Općenito govoreći, propisi vezani uz veličine razrednih odjeljenja ne razlikuju se kad je riječ o nastavi stranih jezika i nastavi drugih predmeta. Međutim, nekoliko zemalja propisuje manja razredna odjeljenja u provedbi nastave stranih jezika, poglavito Češka, Litva, Poljska i Slovačka. Unatoč tome, treba spomenuti da u nekoliko drugih zemalja škole imaju autonomiju u ovome području, što znači da mogu imati manji ili veći broj učenika u razredu kod učenja stranih jezika.


123

Uobičajena veličina razrednih odjeljenja (koja se odnosi i na nastavu stranih jezika u većini zemalja) značajno se razlikuje od zemlje do zemlje. Ipak, diljem Europe najveći broj učenika u razredu ne prelazi 33 učenika, što predstavlja gornju granicu u Ujedinjenoj Kraljevini (Škotskoj). U otprilike jednoj trećini zemalja veličine razrednih odjeljenja u primarnom i sekundarnom obrazovanju jednake su. U šest zemalja u kojima se one razlikuju (Bugarska, Španjolska, Italija, Mađarska i Rumunjska) najveći broj učenika u razredu uvijek je veći na sekundarnoj razini nego na primarnoj razini. Razlika među obrazovnim razinama kreće se od jednog do pet učenika po odjeljenju.

U četiri zemlje koje imaju posebne preporuke za nastavu stranih jezika, standardi se odnose na primarno i sekundarno obrazovanje, osim u Litvi, gdje se ti standardi odnose samo na sekundarno obrazovanje (20 učenika). Slovačka ima najnižu gornju granicu broja učenika u razrednim odjeljenjima u provedbi nastave stranih jezika (17 učenika), dok Češka i Poljska imaju najvišu (24 učenika).

Od 2008. godine reforme u nekoliko zemalja dovele su do općenitog smanjenja gornje granice veličine razrednih odjeljenja. U Austriji je broj učenika u odjeljenju smanjen s 30 na 25 u primarnom i općem sekundarnom obrazovanju. Slovačka je smanjila ovaj broj sa 34 na 25 u primarnom i na 28 u općem sekundarnom obrazovanju. U Estoniji i Grčkoj ograničenje veličine razrednih odjeljenja u sekundarnom obrazovanju izjednačeno je s onim u primarnom, čime je smanjeno s 36 na 24, odnosno s 30 na 25 učenika. Godine 2009. Hrvatska je uvela novi standard kojim se broj učenika po razredu smanjuje s 34 na 28 u primarnom i općem sekundarnom obrazovanju. S druge strane, dvije su zemlje povećale maksimalnu veličinu razrednih odjeljenja. U Italiji je broj učenika po razredu u primarnom obrazovanju porastao s 25 na 27, a u sekundarnom obrazovanju s 25 na 28. U Rumunjskoj je na sekundarnoj razini broj učenika porastao s 25 na 30.

Slika E12: Propisi ili preporuke o maksimalnoj veličini razrednih odjeljenja u primarnom i redovitom obveznom općem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g.

Standardi vezani uz maksimalnu veličinu odjeljenja za nastavu svih predmeta ili većine predmeta, osim stranih jezika

Maksimalna veličina

odjeljenja za nastavu stranih

jezika


Nema preporuka



BE fr

BE de

BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR IT CY LV LT LU HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK

(1) UK-SCT IS LI NO HR TR

22 30 28 29 24 25 25 27 25 24 28 26 30 25 24 25 28 25 33 24 28

22 24 28 29 24 25 25 27 25 24 28 26 30 25 24 24 25 28 17 33 24 28


BE fr

BE de

BE nl BG CZ DK DE EE IE EL ES FR IT CY LV LT LU HU MT NL AT PL PT RO SI SK FI SE UK

(1) UK-SCT IS LI NO HR TR

24 26 30 28 29 24 25 30 28 25 30 28 30 30 25 28 30 28 28 33 24 28

24 26 24 28 29 24 25 30 28 25 20 28 30 30 25 24 28 30 28 17 33 24 28

Izvor: Eurydice. UK (1): UK-ENG/WLS/NIR

NASTAVNI PROCESI

124

Objašnjenje (Slika E12) Završetak redovitog obveznog obrazovanja obično se podudara sa završetkom nižeg sekundarnog obrazovanja (razina ISCED 2) ili integriranog obrazovanja (razine ISCED 1 i 2), osim u Belgiji, Bugarskoj, Francuskoj, Italiji, Mađarskoj i Nizozemskoj (VWO i HAVO), Slovačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Wales i Sjeverna Irska), gdje dio ili cijela razina ISCED 3 može biti dio redovitog obveznog općeg obrazovanja. Za više informacija, vidi Struktura europskih obrazovnih sustava (EACEA/Eurydice, 2010. g.). Škole s pojačanim obrazovnim programima za strane jezike nisu prikazani na slici. Tamo gdje se propisi o maksimalnoj veličini razreda razlikuju unutar iste razine obrazovanja, prikazani su uvjeti koji se odnose na većini učenika, a relevantne informacije dane su u posebnoj napomenu.

Napomena za pojedinu zemlju Njemačka: Navedeni broj označava prosječnu maksimalnu veličinu razreda u različitom Länderu. Mađarska: Prema zakonu o javnom obrazovanju, razredna odjeljenja mogu biti podijeljeni u skupine. Maksimalna veličina skupine odgovara 50% maksimalne veličine razreda. Strani jezici obično se uče u skupinama. Malta: U posljednje tri godine nižeg sekundarnog obrazovanja standard za veličinu odjeljenja jest 25 učenika po razredu. Poljska: Preporučeni najveći broj učenika u prva tri razreda primarnog obrazovanja iznosi 26 za sve predmete uključujući strane jezike. U ostalim razredima primarnog i redovitog općeg sekundarnog obrazovanja, preporuke postoje samo za nastavu jezika. Portugal: U prvom ciklusu primarnog obrazovanja (6-10 godina) utvrđeni maksimalni broj učenika na satovima engleskog jezika jest 25. Slovačka: Na razini ISCED 1 preporučeni broj učenika u odjeljenju u prvoj godini iznosi 22 za sve predmete osim stranih jezika. Ujedinjena Kraljevina (ENG/WLS/NIR): Maksimalna veličina razrednih odjeljenja od 30 učenika odnosi se na primarno obrazovanje, ali samo za najmlađe učenike, dok se strani jezici poučavaju uglavnom u višim razredima primarnog obrazovanja. Ujedinjena Kraljevina (SCT): Od školske godine 2011./12. maksimalna veličina razreda u prvoj godini primarnog obrazovanja iznosi 25, a u drugoj i trećoj godini 30 učenika po razrednom odjeljenju.

VEĆINA UČENIKA UČI STRANE JEZIKE U RAZREDNIM ODJELJENJIMA KOJI ODGOVARAJU STANDARDU KOJI PROPISUJU JAVNA TIJELA

Na slici E12 vidljivo je da posebne preporuke koje se odnose na veličinu odjeljenja u nastavi stranog jezika postoje tek u nekoliko zemalja. Ipak, u otprilike dvije trećine zemalja postoje opće preporuke o maksimalnom broju učenika u razredu, neovisno o predmetu koji se predaje. Stoga je zanimljivo ispitati koliko ove preporuke odgovaraju stvarnoj veličini razrednih odjeljenja. Europsko istraživanje jezičnih kompetencija (ESLC) 2011. godine, u kojem se učenike pitalo da navedu veličinu razredu na satovima stranog jezika, omogućuje takvu usporedbu.

Podaci pokazuju da u svim zemljama koje imaju preporuke o maksimalnom broju učenika u razredu najmanje 75% učenika uči ciljni strani jezik (odnosno, jezik koji se ispitivao) u razrednim odjeljenjima čija veličina koji ne prelaze maksimalnu preporučenu veličinu. No podaci pokazuju i da u pet obrazovnih sustava – Francuska zajednica Belgije, Bugarska, Grčka, Poljska i Hrvatska – najmanje 10% učenika uči jezike u razredima čija veličina prelazi gornju granicu koju preporučuju javna tijela. Međutim, vrijednost P90 nikada ne prelazi preporuku za više od dva učenika.

Slika također pokazuje da učenici često uče strane jezike u znatno manjim odjeljenjima od onih koji se preporučuju. Najniža vrijednost medijana, 15, bilježi se u Estoniji i Sloveniji, što znači da u ovim zemljama 50% učenika uči jezike u odjeljenjima od samo 15 učenika ili manje. U drugim zemljama kod kojih se ovaj aspekt promatrao vrijednost medijana nešto je viša, ali je uvijek znatno niža od maksimalne preporuke. To potvrđuje napomenu ispod slike E12 o tome da standardi vezani uz veličine razreda obično služe kao preporuka i ne odgovaraju stvarnom broju učenika u razredu.

Veličine razrednih odjeljenja na nastavi stranog jezika značajno se razlikuju unutar zemalja. Bugarska, Grčka, Španjolska i Poljska bilježe najveći raspon u broju učenika u razrednom odjeljenju tijekom satova stranog jezika (odnosno najveća razlika u broju učenika između najmanjeg i najvećeg razreda). S druge strane, Portugal i Slovenija homogene su u ovome pogledu.


125

Slika E13: Distribucija učenika prema veličini razrednih odjeljenja na nastavi stranih jezika u usporedbi sa službeno preporučenom ili propisanom maksimalnom veličinom razreda, 2010./11. g.

Nema službenih propisa o maksimalnoj veličini razreda

Percentil

Maksimum prema službenim propisimaa o veličini razrednih odjeljenja

Percentil EU BE fr BE de BE nl BG EE EL ES FR MT NL PL PT SI SE HR p10 14 12 12 12 11 9 10 14 17 15 15 10 18 11 15 18 p25 18 16 16 17 16 12 15 18 20 20 20 14 20 13 18 20 p50 23 20 20 20 22 15 20 23 25 23 25 19 23 15 20 23 p75 26 24 22 21 26 19 25 27 27 25 28 22 26 18 24 27 p90 29 26 24 24 28 22 27 30 30 26 30 26 27 21 28 30

Izvor: ESLC 2011.

Objašnjenje Pokazatelj se temelji na odgovorima na pitanje 42 ESLC-ova upitnika. Propisi ili preporuke vezane uz maksimalnu veličinu razrednih odjeljenja preuzete su iz slike E12. Prosjek EU-a odgovara ponderiranim srednjim vrijednostima zemalja koje su sudjelovale u istraživanju za koje su podaci dostupni. U svakoj zemlji ispitanici su bili učenici koji uče prvi testirani jezik. U gotovo svim zemljama koje su sudjelovale u istraživanju ovaj je jezik bio engleski, osim u Belgiji (Flamanska i Njemačka zajednica), gdje je taj jezik bio francuski. Ovisno o zemlji, učenici u uzorku bili su u posljednjoj godini ISCED-a 2 ili u drugoj godini ISCED-a 3. Za dodatne informacije o Europskom istraživanju jezičnih kompetencija (ESLC), vidi odjeljak Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

127

N A S TAV N I P R O C E S I

ODJELJAK III – OČEKIVANI ISHODI UČENJA I IZDAVANJE SVJEDOŽBI

SVE ČETIRI KOMUNIKACIJSKE VJEŠTINE SMATRAJU SE JEDNAKO VAŽNIMA NA KRAJU REDOVITOG OBVEZNOG OBRAZOVANJA

Jedan od četiri središnja cilja učenja stranog jezika jest stjecanje komunikacijskih kompetencija, koje obuhvaćaju četiri glavne komunikacijske vještine: slušanje, govor, čitanje i pisanje. Analiza službenih kurikuluma pokazuje da 15 europskih zemalja izdaje preporuke koje pridaju jednaku važnost svakoj od četiri vještine, od početka obveznog učenja stranog jezika do kraja redovitog obveznog općeg obrazovanja.

Ovo nije slučaj u 11 zemalja, u kojima je na početku obveznog učenja stranog jezika veći naglasak na slušanju i govoru, odnosno vještine usmene komunikacije. Iznimke su Danska, koja naglasak stavlja samo na govor, te Grčka i Nizozemska, koje dodaju i čitanje vještinama usmene komunikacije. Međutim, na kraju obveznog obrazovanja u većini zemalja sve četiri komunikacijske vještine smatraju se jednako važnima i nijedna nema prioritet nad drugom. Samo je u Danskoj u ovoj kasnijoj fazi naglasak i dalje na usmenoj komunikaciji, dok se u Nizozemskoj naglasak izričito stavlja na čitanje u školama VWO i HAVO.

Sedam zemalja u svojim kurikulumima ne spominju posebno ove prioritete. Međutim, u nekim od ovih zemalja drugi službeni dokumenti, kao što su smjernice za ocjenjivanje u Portugalu, određuju prioritete vezane uz neke ili sve komunikacijske vještine.

Tijekom posljednjih nekoliko godina više zemalja pridaje jednaku važnost četirima komunikacijskim vještinama od početka obveznog učenja stranog jezika. To je slučaj u Poljskoj, Malti i Rumunjskoj, gdje su nedavno uvedene reforme. Slična je reforma provedena u Cipru 2011./12. godine. Suprotno ovome trendu, u Lihtenštajnu je zbog ranijeg početka obveznog učenja stranog jezika glavni naglasak ciljeva učenja pomaknut s komunikacijskih vještina na razvoj jezične svjesnosti kroz usmenu komunikaciju.

Objašnjenje (Slika E14) Prioritet jasno stavljen na jednu ili više komunikacijskih vještina: Službeni kurikulumi stranih jezika jasno i izričito navode da veći naglasak treba staviti na ciljeve vezane uz jednu ili više vještina tijekom cijelog nastavnog procesa. Glavne vještine jednako su važne: Službeni kurikulumi stranih jezika jasno navode da se, što se ciljeva tiče, prioritet ne može dati jednoj ili više od jednoj komunikacijskoj vještini. Ne spominju se prioriteti: Službeni kurikulumi stranih jezika ne navode treba li prioritet dati jednoj ili više komunikacijskih vještina. Za definiciju „četiri komunikacijske vještine“, vidi odjeljaka Pojmovnik, statističke baze podataka i literatura.

Napomena za pojedinu zemlju Nizozemska: Izričit prioritet nije dan komunikacijskim vještinama u školama vrste VMBO na kraju redovitog obveznog obrazovanja. Ujedinjena Kraljevina (ENG): Obvezno učenje stranih jezika prestaje prije kraja obveznog redovitog obrazovanja.

NASTAVNI PROCESI

128

Slika E14: Davanje prioriteta ciljevima povezanim s četiri komunikacijske vještine u kurikulumu obveznog stranog jezika, redovitog obvezno opće obrazovanje, 2010./11. g.

Slika E14a: Na početku obveznog učenja prvog stranog jezika Slika E14b: Na kraju redovitog obveznog općeg

obrazovanja

Jasni prioritet

Ne sp

ominj

u se

prior

iteti

Jasan prioritet

Ne sp

ominj

u se

prior

iteti

Sluš

anje

Govo

r

Čitan

je

Pisa

nje

Glav

ne vj

eštin

e su

jedna

ko va

žne

Sluš

anje

Govo

r

Čitan

je

Pisa

nje

Glav

ne vj

eštin

e su

jedna

ko va

žne

BE fr

BE de

BE nl

BG

CZ

DK

DE

EE

IE

EL

ES

FR

IT

CY

LV

LT

LU

HU

MT

NL

AT

PL

PT

RO

SI

SK

FI

SE

UK (1)

UK-SCT

IS

LI

NO

HR

TR

Nema obveznih strani jezika


ODJELJAK III – OČEKIVANI ISHODI UČENJA I IZDAVANJE SVJEDODŽBI

129

VIŠE OD POLOVICE EUROPSKIH ZEMALJA KORISTI ZAJEDNIČKI EUROPSKI REFERENTNI OKVIR ZA JEZIKE ZA UTVRĐIVANJE MINIMALNE RAZINE POSTIGNUĆA U

ZNANJU STRANOG JEZIKA Zajednički europski referentni okvir za jezike (CEFR), koji je Vijeće Europe objavilo 2001. godine, nudi alat za vrednovanje ishoda učenja stranih jezika na način da se oni mogu uspoređivati na međunarodnoj razini. U veljači 2002. godine Odlukom Vijeća Europske unije preporučena je uporaba CEFR-a u uspostavi sustava priznavanja jezičnih kompetencija (6).

Slika E15: Postojanje preporuka o primjeni CEFR-a u određivanju minimalne razine postignuća na kraju redovitog obveznog općeg obrazovanja ili nižeg sekundarnog obrazovanja (ISCED 2) i na kraju općeg višeg sekundarnog obrazovanja (ISCED 3), 2010./11. g.

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Zajednički europski okvir za jezike (CEFR) (Vijeće Europe, 2001. g.) okvir je za učenje, poučavanje i vrednovanje koji je izradilo Vijeće Europe. Glavni mu je cilj omogućiti transparentnost i usporedivost u jezičnom obrazovanju i kvalifikacijama. CEFR opisuje kompetencije potrebne za komunikaciju na stranom jeziku, znanje i vještine vezane uz to, kao i različite kontekste komunikacije. CEFR definira šest razina znanja A1, A2, B1, B2, C1, C2 (pri čemu A odgovara osnovnom korisniku, B samostalnom korisniku i C naprednom korisniku), omogućujući mjerenje napretka onih koji uče i rabe strani jezik. Završetak redovitog obveznog obrazovanja obično se podudara sa završetkom nižeg sekundarnog obrazovanja (razina ISCED 2) ili integriranog obrazovanja (razine ISCED 1 i 2), osim u Belgiji, Bugarskoj, Francuskoj, Italiji, Mađarskoj i Nizozemskoj (VWO i HAVO), Slovačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Wales i Sjeverna Irska), gdje dio ili cijela razina ISCED 3 može biti dio redovitog obveznog općeg obrazovanja. Za više informacija, vidi Struktura europskih obrazovnih sustava (EACEA/Eurydice, 2010. g.). U zemljama u kojima kraj redovitog obveznog obrazovanja ne odgovara kraju nižeg sekundarnog obrazovanja, informacija dana u slici odnosi se na potonje stanje.

Napomena za pojedinu zemlju Portugal: Preporuke još ne postoje za kraj redovitog obveznog obrazovanja, budući da se od 2009./10. godine on postupno produljuje s devet na dvanaest godina. Postoje, međutim, preporuke za kraj nižeg sekundarnog obrazovanja, koje je prije odgovaralo kraju redovitog obveznog obrazovanja.

(6) Odluka Vijeća EU od 14. veljače 2002. godine o promicanju jezične raznolikosti i učenju jezika u okviru provedbe ciljeva

Europske godine jezika 2001. g., OJ 2002/C 50/01.

ISCED 3

Propisi ili preporuke o primjeni CEFR-a u određivanju minimalne razine postignuća

Nema propisa ni preporuka

NASTAVNI PROCESI

130

Velika većina europskih zemalja koristi CEFR kao alat za vrednovanje poznavanja stranih jezika, a obrazovne se vlasti pozivaju na Okvir u službenim kurikulumima, strateškim programima i drugim neobvezujućim dokumentima. Nadalje, više od polovice svih europskih zemalja donijelo je propise ili preporuke utvrđujući minimalnu razinu postignuća za strane jezike u skladu sa šest razina znanja stranih jezika kako ih definira i opisuje CEFR.

Ove preporuke ili propisi uglavnom se odnose na minimalne razine postignuća koje treba postići u stranom jeziku do kraja redovitog obveznog općeg obrazovanja te kraja višeg sekundarnog obrazovanja. Međutim, primjenjuju se samo na kraju redovitog obveznog općeg obrazovanja u Danskoj i Lihtenštajnu te na kraju višeg sekundarnog obrazovanja u Sloveniji. Portugal i Slovačka nemaju preporuke ni propise za kraj redovitog obveznog općeg obrazovanja, ali minimalne razine određene su za kraj nižeg sekundarnog obrazovanja.

U VEĆINI ZEMALJA OČEKIVANA MINIMALNA RAZINA POSTIGNUĆA ZA PRVI STRANI JEZIK VIŠA JE NEGO ZA DRUGI

Minimalne razine postignuća utvrđene su za učenike koji uče strane jezike u većini europskih zemalja. Razine su uglavnom određene za kraj redovitog obveznog općeg obrazovanja kao i kraj sekundarnog obrazovanja (vidi sliku E15), što čini dvije referentne točke za ovaj pokazatelj. Ove razine postignuća uglavnom obuhvaćaju prvi i drugi strani jezik. Iznimke su Belgija (Njemačka zajednica), Poljska i Lihtenštajn, u kojima se preporuke odnose samo na prvi strani jezik na obje razine obrazovanja, te Turska, u kojoj se tražena razina postignuća definira za prvi i drugi strani jezik, ali samo za kraj višeg sekundarnog obrazovanja.

Minimalne razine postignuća određene za one koji uče strani jezik značajno se razlikuju od zemlje do zemlje. Međutim, budući da se općenito očekuje da će učenici napredovati s daljnjim obrazovanjem, opća je tendencija da te razine postignuća budu više na kraju višeg nego nižeg sekundarnog obrazovanja. To se odnosi na prvi i drugi strani jezik.

Kada se uspoređuju razine postignuća u prvom i drugom stranom jeziku u istoj referentnoj točki, obično se očekuje da su učenička postignuća viša za prvi strani jezik nego za drugi. Ljestvica zajedničkog europskog referentnog okvira za jezike (CEFR) počinje na razini A1 za osnovne korisnike te se penje do C2 za napredni korisnike (Vijeće Europe, 2001. g.). Na kraju obveznog općeg obrazovanja minimalna razina uglavnom se kreće od A2 do B1 za prvi jezik i A1 do B1 za drugi jezik. Na kraju višeg sekundarnog obrazovanja minimalna razina postignuća kreće se od B1 do B2 za prvi strani jezik i između A2 i B2 za drugi. Međutim, u nekim obrazovnim sustavima očekivani ishodi za prvi i drugi strani jezik jednaki su u istoj referentnoj točki. Ovo je slučaj u Portugalu na kraju nižeg sekundarnog obrazovanja, u Finskoj na kraju višeg sekundarnog obrazovanja i u Flamanskoj zajednici Belgije, Njemačkoj, Estoniji i Latviji na kraju obveznog općeg i višeg sekundarnog obrazovanja.

Na kraju obveznog općeg obrazovna najčešće se spominje A2 kao razina postignuća za prvi i drugi strani jezik, dok je na kraju višeg sekundarnog obrazovanja to B2 za prvi i B1 za drugi strani jezik. Luksemburg je jedina zemlja u kojoj je minimalna razina postignuća za prvi jezik B2 na kraju obveznog općeg obrazovanja i C1 na kraju višeg sekundarnog obrazovanja. Ovako visoka razina očekuje se zbog specifičnih lingvističke okolnosti u Luksemburgu, budući da se i njemački i francuski jezik koriste kao jezici nastave (vidi poglavlje B).


131

Slika E16: Očekivana minimalna razina postignuća na temelju CEFR-a za prvi i drugi strani jezik(e) na kraju redovitog obveznog općeg obrazovanja ili nižeg sekundarnog obrazovanja (ISCED 2) i općeg višeg sekundarnog obrazovanja (ISCED 3), 2010./11. g.

Kraj redovitog obveznog općeg obrazovanja ili nižeg sekundarnog obrazovanja (ISCED 2)

Kraj općeg višeg sekundarnog obrazovanja (ISCED 3)

Osnovni korisnik Napredni korisnik Osnovni korisnik Napredni

korisnik

Prvi strani jezik Drugi strani jezik

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Pojačani programi učenja stranih jezika nisu prikazani na slici. U slučajevima kada zemlje određuju preporučene razine postignuća vezane uz jednu ili više od jedne od četiri kompetencije, minimalna razina naznačena je na slici.

NASTAVNI PROCESI

132

Podrazine CEFR-a nisu prikazane na slici. Završetak redovitog obveznog obrazovanja obično se podudara sa završetkom nižeg sekundarnog obrazovanja (razina ISCED 2) ili integriranog obrazovanja (razine ISCED 1 i 2), osim u Belgiji, Bugarskoj, Francuskoj, Italiji, Mađarskoj i Nizozemskoj (VWO i HAVO), Slovačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Wales i Sjeverna Irska), gdje dio ili cijela razina ISCED 3 može biti dio redovitog obveznog općeg obrazovanja. Za više informacija, vidi Struktura europskih obrazovnih sustava (EACEA/Eurydice, 2010. g.). U zemljama u kojima kraj redovitog obveznog obrazovanja ne odgovara kraju nižeg sekundarnog obrazovanja informacija dana u slici odnosi se na potonje stanje.

Napomena za pojedinu zemlju Belgija (BE nl): Na kraju nižeg sekundarnog obrazovanja različite razine postignuća u prvom i drugom jeziku definiraju se za pojedine komunikacijske vještine: A2 za slušanje i čitanje i B1 za govor i pisanje. Estonija: Prema novom kurikulumu uvedenom 2011./12. godine, na kraju nižeg sekundarnog obrazovanja očekivana razina postignuća za engleski kao drugi strani jezik jest B1 (A2 za pisanje) dok je to A2 za druge jezike. Španjolska: Iako se u kurikulumu ne spominje posebna razina, učenici na kraju općeg sekundarnog obrazovanja koji žele upisati Službenu školu jezika svrstavaju se pod B1 razinu. Nadalje, Programa Integral de Aprendizaje de lenguas extranjeras (2010. – 2020.) kao jedan od ciljeva navodi da svi učenici do kraja sekundarnog obrazovanja trebaju steći razinu B1 u prvom stranom jeziku. Mađarska: Očekivane razine postignuća u stranim jezicima jednake su za obje navedene razine zato što redovito obvezno obrazovanje obično završava završetkom višeg sekundarnog obrazovanja. Austrija: Iako je na slici prikazana razina postignuća A1 na kraju obveznog redovitog obrazovanja za prvi i drugi strani jezik, postignuća u prvom stranom jeziku djelomično obuhvaćaju kompetencije razine B1, dok vještine usmene komunikacije u drugome jeziku trebaju dostići razinu A1. Na razini višeg sekundarnog obrazovanja očekivana razina postignuća za drugi strani jezik u čitanju jest B2, dok je za druge vještine to B1. Finska: Na kraju redovitog obveznog općeg sekundarnog obrazovanja očekivana razina postignuća iz slušanja i čitanja engleskog jezika (kao prvog jezika) jesti B1, dok je za druge jezike to A2.

Središnja obrazovna tijela u dvjema zemljama odredila su posebne razine znanja za pojedine jezike. U Rumunjskoj na kraju redovitog obveznog obrazovanja minimalna očekivana razina za talijanski i španjolski jezik koji se uče kao prvi strani jezik nešto je viša nego za engleski, francuski i njemački jezik. Kad je riječ o drugom jeziku, razina za francuski jest A1, dok je za engleski, njemački, talijanski, španjolski i portugalski jezik to razina A2. U Finskoj je minimalna razina postignuća za engleski jezik nešto viša nego za ostale jezike. K tome, slična se razlika radi i između finskog jezika za učenike koji govore švedski jezik i švedskog jezika za učenike koji govore finski jezik, pri čemu su oba jezika obvezni jezici. Na kraju obveznog obrazovanja očekuje se da vještine pisanog izražavanja govornika švedskog na finskom jeziku trebaju biti nešto naprednije od onih finskih govornika na švedskom jeziku.

Većina zemalja jednaki naglasak stavlja na sve četiri glavne komunikacijske vještine (slušanje, govor, čitanje i pisanje) na stranom jeziku na kraju redovitog obveznog općeg obrazovanja (vidi sliku E14). Međutim, u Belgiji (Flamanska zajednica) i Austriji određene su različite minimalne razine postignuća za pojedine vještine. Isto je slučaj i u Finskoj, iako kurikulum ne propisuje izričito davanje prioriteta nekoj od četiri komunikacijske vještine. U Finskoj je, primjerice, očekivana razina za receptivne vještine (slušanje i čitanje) viša nego za produktivne vještine (govor i pisanje), dok u je u Belgiji (Flamanskoj zajednici) suprotno slučaj. U Austriji se na razini višeg sekundarnog obrazovanja očekuje da čitalačke vještine na drugom jeziku bude na nešto višoj razini od ostalih vještina.

Konačno, neke zemlje uvode određene promjene vezane uz očekivane minimalne razine postignuća u stranim jezicima koje stupaju na snagu školske godine 2011./12. U Estoniji u višem sekundarnom obrazovanju svi se jezici poučavaju na razini B1 ili B2. Učenici se raspoređuju u jednu od ovih razina ovisno o njihovoj razini postignuća u stranom jeziku na kraju obveznog općeg obrazovanja. Nadalje, očekivana minimalna razina iz engleskog jezika nešto je viša nego za ostale strane jezike. U Cipru je očekivana razina postignuća za prvi strani jezik na kraju redovitog obveznog obrazovanja podignuta s A2 na B1. U Sloveniji je novi kurikulum uveo minimalne razine postignuća za strane jezike na kraju obveznog općeg obrazovanja, a to su A2 za prvi i A1 za drugi strani jezik.


133

SVJEDOŽBE KOJE SE IZDAJU NA KRAJU OBVEZNOG OBRAZOVANJA OBIČNO SADRŽE PODATKE VEZANE UZ STRANI JEZIK

U velikoj većini europskih zemalja (osim Luksemburga, Nizozemske i Ujedinjene Kraljevine (Škotske)), po završetku redovitog obveznog općeg obrazovanja izdaje se svjedodžba. U gotovo svim zemljama takve svjedodžbe sadrže dio vezan uz strani jezik kojim se potvrđuje da su učenici učili jedan ili više jezika. Međutim, u Belgiji, Španjolskoj, Rumunjskoj i Turskoj svjedodžbe koje se izdaju ne spominju jasno učenje stranog jezika tijekom obveznog općeg obrazovanja.

U zemljama u kojima izdana svjedodžba sadrži podatke o učenju stranog jezika, jezici su obično obvezni dio svjedodžbe. Iznimke ovom općem pravilu jesu Irska, Ujedinjena Kraljevina (Engleska, Wales i Sjeverna Irska), Lihtenštajn i Norveška. U Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini strani se jezici navode ili ne navode u svjedodžbi ovisno o predmetima koji se ispituju i kvalifikacijama koje su učenici izabrali. U Lihtenštajnu je stanje nešto drugačije, budući da navođenje podataka o stranim jezicima u svjedodžbi ovisi o obrazovnom smjeru koji učenici odaberu tijekom općeg obveznog obrazovanja.

Slika E17: Navođenje podataka vezanih uz strani jezik u svjedodžbe koje se izdaju učenicima po završetku redovitog obveznog općeg obrazovanja, 2010./11. g.

Izvor: Eurydice.

Objašnjenje Završetak redovitog obveznog obrazovanja obično se podudara sa završetkom nižeg sekundarnog obrazovanja (razina ISCED 2) ili integriranog obrazovanja (razine ISCED 1 i 2), osim u Belgiji, Bugarskoj, Francuskoj, Italiji, Mađarskoj i Nizozemskoj (VWO i HAVO), Slovačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Wales i Sjeverna Irska), gdje dio ili cijela razina ISCED 3 može biti dio redovitog obveznog općeg obrazovanja. Za više informacija, vidi Struktura europskih obrazovnih sustava (EACEA/Eurydice, 2010. g.). Škole s pojačanim obrazovnim programima za strane jezike nisu prikazani na slici. Podaci vezani uz strani jezik: dokaz da su učenici učili neki strani jezik i, u nekim slučajevima, podaci o tome koji su jezik(e) učili i/ili rezultate vrednovanja ili dostignute razinu(e) postignuća. Bilo koja od ovih mogućnosti dovoljna je da bi se smatralo da svjedodžba sadrži podatke vezane uz strani jezik. Za definiciju „svjedodžbe“ vidi odjeljak Pojmovnik, Statističke baze podataka i Literatura.

Napomena za pojedinu zemlju NIzozemska: Na kraju nižeg sekundarnog obrazovanja, samo učenici u vrsti škola VMBO koji su položili svoje ispite dobivaju diplomu koja sadrži podatke o jeziku. Učenici u HAVO i VWO ne dobivaju svjedodžbu na kraju nižeg sekundarnog obrazovanja, budući da ispite polažu kasnije, na kraju višeg sekundarnog obrazovanja. Ujedinjena Kraljevina (ENG/WLS/NIR): Za svaki se predmet pojedinačno izdaje svjedodžba.

Strani jezik obvezno se navodi u svim svjedožbama

Strani jezik obvezno se navodi u svjedožbama ovisno o kvalifikacijama koje se dodjeljuju

Strani jezik ne navodi se u svjedožbama

Nema svjedožbi

NASTAVNI PROCESI

134

PODACI VEZANI UZ STRANI JEZIK U SVJEDOŽBAMA KOJE SE IZDAJU PO ZAVRŠETKU OBVEZNOG OBRAZOVANJA OBIČNO SE TEMELJE NA REDOVITOM OCJENJIVANJU

Podaci o jeziku u svjedodžbi koje se izdaju po završetku redovitog obveznog općeg obrazovanja (vidi sliku E17) mogu se temeljiti na unutarnjem ocjenjivanju (koje provodi osoblje škole) ili vanjskom ocjenjivanju (koje nadziru tijela izvan škole). Unutarnje se ocjenjivanje na ovoj razini provodi u svim zemljama, uz iznimku Irske i Ujedinjene Kraljevine (Engleska, Wales i Sjeverna Irska). U ovim se zemljama rabe samo metode vanjskog ocjenjivanja u vrednovanju znanja stranih jezika na kraju obveznog obrazovanja. U dvanaest zemalja vanjsko ocjenjivanje nadopuna je metodama unutarnjeg ocjenjivanja.

Unutarnje ocjenjivanje može se temeljiti na ocjenama i radu tijekom godine (redovito ocjenjivanje) ili se može provoditi u obliku unutarnjeg ispitivanja (koje se na razini škole organizira, provodi i ocjenjuje) na kraju obveznog općeg obrazovanja. Redovito ocjenjivanje najčešća je metoda unutarnjeg vrednovanja učeničkih vještina u stranom jeziku u svrhu izdavanja svjedodžbe (Mađarska je iznimka). U otprilike polovici zemalja redovito ocjenjivanje jedini je oblik unutarnjeg ocjenjivanja, dok se u sedam drugih obrazovnih sustava koristi u kombinaciji sa završnim unutarnjim ispitivanjem.

Slika E18: Oblici ocjenjivanja koji se koriste u podacima vezanim uz strani jezik u svjedodžbama koje se izdaju na kraju redovitog obveznog obrazovanja, 2010./11. g.

izvor: Eurydice.

Objašnjenje Završetak redovitog obveznog obrazovanja obično se podudara sa završetkom nižeg sekundarnog obrazovanja (razina ISCED 2) ili integriranog obrazovanja (razine ISCED 1 i 2), osim u Belgiji, Bugarskoj, Francuskoj, Italiji, Mađarskoj i Nizozemskoj (VWO i HAVO), Slovačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Wales i Sjeverna Irska), gdje dio ili cijela razina ISCED 3 može biti dio redovitog obveznog općeg obrazovanja. Za više informacija, vidi Struktura europskih obrazovnih sustava (EACEA/Eurydice, 2010. g.).

Napomena za pojedinu zemlju Island: Danski i engleski jezik dva su obvezna strana jezika. Na kraju obveznog obrazovanja učenici dobivaju svjedodžbu koje kao obvezni dio sadrže podatke o stranim jezicima. Danski jezik vrednuje se samo kroz unutarnje ocjenjivanje, dok je engleski podložan unutarnjem i vanjskom ocjenjivanju.

Unutarnje ocjenjivanje

Redovito ocjenjivanje

Završni unutarnji ispit

Unutarnje ocjenjivanje

Vanjsko ocjenjivanje

Nema svjedožbe ili svjedožba ne sadrži podatke o stranom jeziku


135

U većini slučajeva vanjsko ocjenjivanje u svrhu izdavanje svjedodžbi organizira se putem završnog ispita koji uglavnom organiziraju, vode i vrednuju obrazovna tijela izvan škole. U pet zemalja (Danska, Njemačka, Latvija, Malta i Poljska) vanjsko ocjenjivanje stranih jezika obvezno je za sve učenike na kraju redovitog obveznog općeg obrazovanja. U Estoniji i Mađarskoj moguć je izbor ovisno o učenikovu odabiru predmeta koji se ispituju. U Portugalu je vanjsko ocjenjivanje znanja stranih jezika obvezno samo za učenike koji se odlučuju za jezični ili humanistički smjer u obrazovanju. U Sloveniji i Norveškoj vanjska ocjenjivanja katkad su obvezna, ovisno o odlukama nadležnih tijela za obrazovanje.

U Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Walese i Sjeverna Irska) u kojoj je na kraju obveznog obrazovanja strani jezik izborni, učenici koji odaberu ovaj predmet vrednuju se na temelju vanjske kvalifikacije, najčešće GCSE. Ocjenjivanje obuhvaća vanjsko ispitivanje (40%) i kontrolirano ocjenjivanje (60%). Potonje se koristi za procjenu vještina govora i pisanja. Ciljeve ocjenjivanja utvrđuju nastavnici u skladu sa smjernicama tijela koje izdaju svjedodžbe. Ta tijela ocjenjuju zadatke iz pisanja, dok zadatke iz govora ocjenjuju nastavnici, uz vodstvo tijela koji izdaju svjedodžbe.

136

POJMOVNIK, STATISTIČKE BAZE PODATAK A I L ITER ATUR A

I. Klasifikacija

Međunarodna standardna klasifikacija obrazovanja (ISCED 1997) (7) Međunarodna standardna klasifikacija obrazovanja (ISCED) instrument je za prikupljanje podataka o obrazovanju na međunarodnoj razini. Obuhvaća dvije ukrižene varijable klasifikacija: razine i područja obrazovanja s komplementarnim dimenzijama općeg/strukovnog/pripremnog usmjerenja, i svrhe – nastavak obrazovanja/priprema za tržište rada. Aktualna inačica ISCED 97 (8) prepoznaje sedam razina obrazovanja. U ISCED-u se pretpostavlja postojanje nekoliko kriterija prilikom odlučivanja o svrstavanju obrazovnih programa u određenu razinu obrazovanja. Ovisno o razini i vrsti obrazovnog programa, potrebno je utvrditi hijerarhiju glavnih i dodatnih kriterija (uobičajene kvalifikacije prilikom upisa programa, minimalne kvalifikacije potrebne za upis, minimalna dob polaznika, kvalifikacije osoblja, i slično).

ISCED 0: Predprimarno obrazovanje

Predprimarno obrazovanje definira se kao početna faza organizacijske strukture. Provodi se u školi ili centru te je namijenjeno djeci u dobi od najmanje tri godine.

ISCED 1: Primarno obrazovanje

Ova razina počinje između četvrte i sedme godine, obvezna je u svim zemljama i obično traje pet do šest godina.

ISCED 2: Niže sekundarno obrazovanje

Niže sekundarno obrazovanje nastavlja se na osnovne programe primarne razine, iako je nastava uglavnom predmetna. Obično se završetak ove razine podudara s krajem obveznog obrazovanja.

ISCED 3: Više sekundarno obrazovanje

Ova razina obično počinje krajem obveznog obrazovanja. Dob upisa uglavnom je 15 ili 16 godina. Obično su potrebne određene kvalifikacije za upis (završeno obvezno obrazovanje) i ispunjenje drugih minimalnih uvjeta. Nastava je često uže predmetno usmjerena nego na razini ISCED 2. Prosječno trajanje razine ISCED 3 varira od dvije do pet godina.

ISCED 4: Postsekundarno netercijarno obrazovanje

Ovi programi u graničnom su području između višeg sekundarnog i tercijarnog obrazovanja. Oni proširuju znanje stečeno na razini ISCED 3. Tipični primjeri jesu programi usmjereni na pripremu učenika za upis na razinu ISCED 5 ili programi koji pripremaju polaznike za uključivanje na tržište.

ISCED 5: Tercijarno obrazovanje (prvi stupanj)

Za upis u ove programe obično je potrebno uspješno završiti jedan od programa razine ISCED 3 ili 4. Ova razina obuhvaća tercijarne programe akademske orijentacije (vrsta A), koji su uglavnom usmjereni na teoretska znanja, i tercijarne programe stručne orijentacije (vrsta B), koji su obično kraći od programa vrste A i usmjereni na ulazak na tržište rada.

(7) (nap. p.) Za Nacionalnu standardnu klasifikaciju obrazovanja (NSKO) u Republici Hrvatskoj vidjeti: Državni zavod za

statistiku, „Metodologija nacionalne standardne klasifikaije obrazovanja“, Narodne novine 105/01. (8) http://www.uis.unesco.org/ev.php?ID=3813_201&ID2=DO_TOPIC

http://www.uis.unesco.org/ev.php?ID=3813_201&ID2=DO_TOPIC

P o j m o v n i k , s t a t i s t i č k e b a z e p o d a t a k a i l i t e r a t u r a

137

ISCED 6: Tercijarno obrazovanje (drugi stupanj)

Ova se razina odnosi na studijske programe koji vode do napredne znanstvene kvalifikacije (doktorata).

II. Definicije Broj nastavnih sati

Količina vremena tijekom kojeg se učenike poučava jednom ili više kurikulumskih predmeta, obično izražena u satima. Ne uključuje vrijeme koje učenik utroši na domaći rad, projektni rad ili drugo privatno obrazovanje. Može biti podložno preporukama ili propisima središnjih ili lokalnih tijela ili o tom vremenu može odlučivati škola. Izraz se razlikuje od izraza „sati poučavanja“, koji se odnose na broj sati koje nastavnici provedu u neposrednom poučavanju.

CEFR (Zajednički europski referentni okvir za jezike)

Okvir za učenje, poučavanje i vrednovanje kojeg je izradilo Vijeće Europe. Glavni mu je cilj omogućiti transparentnost i usporedivost u jezičnom obrazovanju i kvalifikacijama. CEFR opisuje kompetencije potrebne za komunikaciju na stranom jeziku, znanje i vještine vezane za to kao i različite kontekste komunikacije. CEFR definira šest razina znanja (od A1 Osnovnog korisnik do C2 Napredni korisnik), omogućujući mjerenje napretka onih koji uče i rabe strani jezik. Za dodatne informacije, vidi: http://www.coe.int/t/dg4/linguistic/Source/Framework_EN.pdf

Četiri komunikacijske vještine

Glavne komunikacijske vještine u učenju stranih jezika: slušanje (razumijevanje pri slušanju), govor (usmeno izražavanje), čitanje (razumijevanje pri čitanju) i pisanje (pismeno izražavanje).

CLIL (Integrirano učenje jezika i nastavnog sadržaja)

CLIL je kratica za „Integrirano učenje jezika i nastavnog sadržaja“. Ova kratica opći je naziv kojim se označavaju različite vrste dvojezičnog obrazovanja ili obrazovanja na ciljnom jeziku. Treba razlikovati dvije vrste CLIL-a s obzirom na jezike koji se rabe za poučavanje nejezičnih predmeta (predmeti koji nisu jezici i njihova književnost/kultura):

Vrsta A: Učenje u kojem se nejezični predmeti poučavaju na ► stranom jeziku (status koji se određuje u središnjem kurikulumu). Broj nejezičnih predmeta koji se poučavaju na stranom jezik može se razlikovati od škole do škole i od zemlje do zemlje. U nekim školama (slučaj 1) svi se nejezični predmeti poučavaju na stranom jeziku. U drugima (slučaj 2) neki se nejezični predmeti poučavaju na stranom jeziku, a drugi na jeziku upravnog ili administrativnog tijela škole. U ovom potonjem slučaju, dva se jezika koriste u poučavanju nejezičnih predmeta kurikuluma.

Vrsta B: učenje u kojem se nejezični predmeti poučavaju na ► regionalnom jeziku i/ili jeziku manjine ► neteritorijalnom jeziku ili ► državnom jeziku u zemljama koje imaju više od jednog državnog jezika, i drugom jeziku, koji može biti bilo koji drugi jezik. Ukratko, u ovim se školama nejezični predmeti uvijek poučavaju na dva jezika. U samo nekoliko škola, uz ova se dva jezika i treći jezik u poučavanju nejezičnih predmeta. Ova tri jezika obuhvaćaju jezik manjine i/ili regionalni jezik, državni jezik i jedan strani jezik.

Djelomično specijalizirani nastavnik

Nastavnik kvalificiran poučavati skupinu od najmanje tri različita predmeta od kojih je jedan ili više strani jezik.

http://www.coe.int/t/dg4/linguistic/Source/Framework_EN.pdf


138

Državni jezik

Bilo koji jezik koji ima status službenog jezika u cijeloj zemlji. Svaki državni jezik je ► službeni jezik.


Sustav prema kojem škole slobodno odlučuju o tome koliko će kurikulumskog vremena posvetiti obveznim predmetima. Kurikulumi središnje (najviše) razine navode samo koji predmeti moraju biti poučavani, a ne utvrđuju broj sati koji im se treba posvetiti.

Fleksibilni kurikulum

Skupina predmeta koje škole i/ili lokalne vlasti moraju odabrati i ponuditi kako bi ostvarili ► minimalnu razinu obrazovne ponude koju određuju obrazovna tijela (najviše razine). Jezici mogu i ne moraju biti među tim predmetima. Dva su moguća scenarija:

1. Predmeti obuhvaćeni fleksibilnim kurikulumom dodatni su onima koji se poučavaju u sklopu kurikuluma koji se donosi da središnjoj razini.

2. Nema kurikuluma koji se donosi na središnjoj razini. Fleksibilni kurikulum obuhvaća sve predmete koji se poučavaju – predmete koje svaka škola proglasi obveznima ili predmete koji spadaju u skupinu predmeta među kojima učenici trebaju birati.

Izravna integracija

Sustav u kojem se djeca imigranata, koja na to imaju pravo, a koja uče jezik nastave kao drugi strani jezik ili dodatni jezik, izravno uključuju u redovitu nastavu, pri čemu dobivaju posebnu pomoć u učenju jezika tijekom redovitih školskih sati.

Jezik kao izborni predmet (izborni dio jezgrovnog kurikuluma)

U nekim zemljama, kurikulumom koji donose središnja obrazovna tijela zahtijeva se od škola da ponude najmanje jedan strani jezik kao dio skupine izbornih predmeta. Učenici moraju izabrati najmanje jedan predmet (koji ne mora biti jezik) iz ove skupine predmeta.

Jezik kao obvezni predmet

Jezik koji se poučava kao jedan od obveznih predmeta u kurikulumu koji donose obrazovna tijela središnje (najviše) razine. Svi učenici moraju učiti taj predmet. Kada ne mogu birati svoj(e) jezik(e), jezik o kojem je riječ smatra se ► propisanim obveznim jezikom. Jezik kao obvezni predmet može se koristiti u ostvarivanju ► minimalne razine obrazovne ponude (jednake za sve učenike) ili u posebno kurikulumima za različite ► obrazovne smjerove.

Minimalna razina obrazovne ponude

Odnosi se na obvezni minimalni kurikulum i /ili minimalni broj nastavnih sati koji propisuju obrazovna tijela središnje (najviše) razine za sve učenike, neovisno o ► obrazovnom smjeru ili vrsti škole. Minimalni kurikulum, koji može biti određen za jednu ili određeni broj godina, obuhvaća kurikulumu koji donose središnja obrazovna tijela te ► fleksibilni kurikulum u nekim zemljama.

Nastavnik razredne nastave

Nastavnik koji je kvalificiran za poučavanje svih ili (gotovi svih) predmeta u kurikulumu, uključujući strani jezik. Tim je učiteljima povjereno poučavanje stranih jezika neovisno o tome jesu li stekli neko obrazovanje u tom području.


139

Neautohtoni jezik

Bilo koji jezik u određenoj državi koji nije ni službeni ► državni jezik, niti ► regionalni jezik ili jezik manjine, niti ► neteritorijalni jezik. Primjerice, njemački je neautohtoni jezik u Irskoj.

Neteritorijalni jezik

Jezik kojim se služe državljani određene države, a koji se razlikuju od jezika kojim se služi ostalo stanovništvo te države, i koji se tradicionalno govori u okviru državnog teritorija, ali se ne može povezati sa određenim područje te države (Definicija se temelji na Europskoj povelji o regionalnim i manjinskim jezicima, Vijeće Europe, 1992. godina). Primjerice, romski je neteritorijalni jezik.

Obrazovni smjer

U nekim zemljama učenici moraju odabrati specijalizirano područje obrazovanja među raznim mogućnostima na sekundarnoj razini. Konkretno, u nekim slučajevima moraju odabrati specijalizirano područje obrazovanja, kao što je književnost ili prirodoslovno obrazovanje. U drugim slučajevima, učenici moraju birati između različitih vrsta škola kao što su Gymnasium i Realschule u Njemačkoj, primjerice.

Pilot-projekt

Eksperimentalni projekt ograničenog vremenskog trajanja pokrenut kako bi se ispitala izvedivost određene novine. Pilot-projekte pokreću i najmanje djelomično financiraju nadležna obrazovna tijela. Pilot projekti općenito podliježu sustavnom vrednovanju.

Postupno uvođenje

Proces kojim se novo zakonodavstvo postupno uvodi tako da oni kojih se isti tiče imaju vremena prilagoditi se i pripremiti kako bi ispunili uvjete.

Propisani obvezni strani jezik

Određeni strani jezik koji je obvezan za sve učenike (neovisno o njihovom ► obrazovnom smjeru ili vrsti škole), bez mogućnosti odabira drugog jezika umjesto propisanog. Obrazovna tijela središnje (najviše) razine odlučuju koji će se propisani jezik učiti.

Razdoblje koje budući nastavnici provode u zemlji ciljnog jezika

Razdoblje koje se provodi u zemlji li regiji u kojoj se govori jezik koji će poučavati. Ovo razdoblje može obuhvaćati vrijeme provedeno u školi (kao asistent), na sveučilištu (pohađanje nastave) ili čak u poslovnom sektoru. Cilj je studentima nastavničkog smjera pružiti izravno iskustvo ciljnog jezika i njegove kulture.

Redovito obvezno opće obrazovanje

Završetak redovitog obveznog obrazovanja obično se podudara sa završetkom nižeg sekundarnog obrazovanja (razina ISCED 2) ili integriranog obrazovanja (razine ISCED 1 i 2), osim u Belgiji, Bugarskoj, Francuskoj, Italiji, Mađarskoj i Nizozemskoj (VWO i HAVO), Slovačkoj i Ujedinjenoj Kraljevini (Engleska, Wales i Sjeverna Irska), gdje dio ili cijela razina ISCED 3 može biti dio redovitog obveznog općeg obrazovanja. Za više informacija, vidi Strukturu europskih obrazovnih sustava (EACEA/Eurydice, 2010. g.).

Regionalni ili manjinski jezik

Jezik koji se „tradicionalno rabi na području određenog državnog teritorija od strane državljana te države koji sačinjavaju grupu brojčano manju od ostatka državnog stanovništva i razlikuju se od ► državnog jezika te države“ (Definicija se temelji na Europskoj povelji o regionalnim i manjinskim


140

jezicima, Vijeće Europe, 1992. godine). Općenito se može reći da su to jezici stanovnika koji svoje etničke korijene imaju u tim područjima ili su nastanjeni u tim regijama generacijama. Manjinski/regionalni jezici mogu imati status ► službenog jezika, ali prema definiciji, ovaj će status biti ograničen na područje u kojem se jezik govori.

Specijalizirani nastavnik

Nastavnik kvalificirani poučavati jedan ili dva predmeta. Za specijaliziranog nastavnika jezika, to obuhvaća samo strani jezik ili jedan strani jezik i jedan drugi predmet.

Službeni jezik

Jezik koji se rabi u zakonodavne svrhe i svrhe javne administracije unutar određenog područja države. Službeni status može biti ograničen na dio države ili se može odnositi na cijeli njezin teritorij. Svi ► državni jezici su službeni jezici, ali nisu svi jezici sa statusom službenog jezika nužno državni jezici (primjerice, danski jezik u Njemačkoj ima status službenog jezika, ali je ► regionalni ili manjinski jezik a ne državni jezik).

Strani jezik

Jezik koji se u kurikulumu koji donose obrazovna tijela središnje (najviše) razine opisuje kao „strani“ na temelju definicije vezane uz obrazovanje, nevezan za politički status jezika. Stoga se određeni jezici koji se smatraju ► regionalnim ili manjinskim jezicima iz političke perspektive mogu obuhvatiti kurikulumom kao strani jezici. Na isti način, određeni ► klasični jezici mogu se smatrati stranim jezicima u određenim kurikulumima. Strani jezici mogu se opisati kao moderni jezici (za razliku od klasičnih jezika) u nekim kurikulumima.

Svjedodžba

Službeni dokaz kvalifikacije koja se dodjeljuje učeniku po završetku pojedine faze ili cijelog tijeka obrazovanja ili usavršavanja. Dodjela svjedodžbe može se temeljiti na raznim oblicima vrednovanja te završni ispit nije nužni preduvjet.

Klasični jezik

Stari jezik kao što su latinski i grčki jezik koji se više ne govori ni u jednoj zemlji te se zato uči u svrhe koje nisu „komunikacija“. Cilj učenja može biti stjecanje dubljeg uvida u korijene modernog jezika koji je nastao iz klasičnog jezika o kojem je riječ, čitanje i razumijevanje izvornih tekstova u staroj književnosti te upoznavanje s civilizacijom koja je koristila taj jezik i koja ima kulturološke poveznice s ciljnom skupinom. Klasični jezik nema status ► državnog jezika, ► službenog jezika, ► regionalnog ili manjinskog jezika ► neteritorijalnog jezika. U nekim kurikulumima smatra se ► stranim jezikom.

Učenikova nominalna dob

U školskom sustavu, uobičajena dob učenika u određenom razredu ili na određenoj razini obrazovanja koja ne uzima u obzir dob djece koja su ranije ili kasnije upisana, koja su ponavljala razred ili imala druge prekidi u školovanju.


141

III. Baze podataka Europsko istraživanje jezičnih kompetencija (ESLC) 2011

Europsko istraživanje jezičnih kompetencija (ESLC) osmišljeno je kako bi prikupilo informacije o učeničkom znanju stranog jezika u posljednjoj godini nižeg sekundarnog obrazovanja (ISCED 2) ili drugoj godini višeg sekundarnog obrazovanja (ISCED 3). Šesnaest zemalja ili zajednica zemalja sudjelovalo je u istraživanju (Francuska, Njemačka i Flamanska zajednica Belgije, Bugarska, Estonija, Grčka, Španjolska, Francuska, Malta, Nizozemska, Poljska, Portugal, Slovenija, Švedska, Ujedinjena Kraljevina (Engleska) i Hrvatska). Međutim, ovo izvješće obuhvaća samo podatke o 15 obrazovnih sustava, budući da podaci za Englesku nisu bili dostupni tijekom pripremne faze izvješća.

U sklopu istraživanja ispitivalo se znanje dvaju jezika u svakoj zemlji ili regiji koja je sudjelovala i odabrana su dva zasebna uzorka: jedan za prvi jezik koji se testirao i jedan za drugi (svaki učenik koji je sudjelovao pristupao je samo jednom testiranju). U gotovo svim zemljama ili zajednicama zemalja dva jezika koja su se ispitivala bili su strani jezici koji se najčešće uče. Jedine iznimke bile su Francuska zajednica Belgije (gdje se ispitivalo znanje drugog i trećeg stranog jezika koji se najčešće uči), i Bugarska i Estonija (gdje se ispitivalo znanje prvog i trećeg stranog jezika koji se najčešće uči).

Testirani jezici bili su sljedeći: u gotovo svim tijelima koja su sudjelovala prvi testirani jezik bio je engleski, osim u Belgiji (Njemačkoj i Flamanskoj zajednici) i Engleskoj, gdje je taj jezik bio francuski. Drugi testirani jezik bio je engleski u Njemačkoj i Flamanskoj zajednici Belgije, njemački u Francuskoj zajednici Belgije, Bugarskoj, Estoniji, Nizozemskoj, Poljskoj, Sloveniji, Engleskoj i Hrvatskoj, francuski u Grčkoj, Španjolskoj i Portugalu, španjolski u Francuskoj i Švedskoj, talijanski u Malti. Prije testiranja ispitivana skupina učila je ciljni jezik najmanje jednu akademsku godinu.

Osim što je mjerilo uspjeh, istraživanje je obuhvatilo i četiri vezana upitnika: po jedan za učenike, nastavnike i ravnatelje te nacionalni upitnik koji je popunjavao nacionalni koordinator istraživanja. Ovo izvješće koristi odabrane podatke iz prva tri upitnika. Što se tiče upitnika za osoblje škole (ravnatelje i nastavnike), svaki ravnatelj škole koji je sudjelovao u istraživanju i svi nastavnici koji poučavaju ciljni jezik na razini testiranja trebali su ispuniti vezani upitnik.

Tablice s podacima uz slike temeljene na ESLC-u (vidi poglavlje D i E) ne obuhvaćaju informacije o standardnoj pogrešci. Međutim, ova se informacija može naći na mrežnim stranicama Eurydicea.

Međunarodna baza podataka PISA 2009

PISA (Program međunarodne procjene učenika) međunarodno je ispitivanje OECD-a kojim se mjere razine uspjeha 15-godišnjaka u čitalačkoj, matematičkoj i prirodoslovnoj pismenosti. Istraživanje se temelji na reprezentativnim uzorcima 15-godišnjih učenika u nižem ili višem sekundarnom obrazovanju, ovisno o strukturi sustava. Osim što mjeri uspjeh, međunarodno istraživanje PISA obuhvaća i upitnike pomoću kojih se utvrđuju varijable u školskom i obiteljskom okruženju koje mogu pomoći u tumačenju rezultata. Tri pokazatelja u ovoj publikaciji pripremljena su uz pomoć odgovora iz vezanog upitnika za učenike. Svi pokazatelji obuhvaćaju javne i privatne škole, bez obzira jesu li one subvencionirane ili na drugi način potpomognute.

Ispitivanja PISA provodi se svako tri godine. Prvo ispitivanje provedeno je 2000. godine, a daljnji ciklusi provedeni su 2003., 2006. i 2009. godine. U pripremi su ispitivanja za 2012. i 2015. godine.

Među zemljama koje sudjeluju u mreži Eurydice, Cipar i Malta nisu dosad sudjelovale u prikupljanju podataka za PISA-u.

• Postupak uzorkovanja obuhvaćao je odabir škola, a onda učenika. Nastojalo se svakom učeniku dati jednaku priliku da bude izabran bez obzira na veličinu ili lokaciju škole koju pohađa. U tu


142

svrhu, škole su ponderirane prije uzorkovanja na način da vjerojatnost da budu izabrane bude obrnuto proporcionalna njihovoj veličini (9).

• Kada su podaci odnose na cijelo stanovništvo zemlje, ključno je ispuniti određene stroge uvjete kao što je analiza standardne pogreške (mjerenje pogrešaka vezanih uz uzorak), slijedom koje se razlika između dva podatka može se smatrati beznačajnim u statističkom smislu.

Tablice s podacima uz slike temeljene na PISA-i (vidi poglavlje A) ne obuhvaćaju informacije o standardnoj pogrešci. Međutim, ova se informacija može naći na mrežnim stranicama Eurydicea.

IV. Statistički izrazi Medijan: Vrijednost u sredini distribucije; broj vrijednosti ispod i iznad te vrijednosti jednak je.

Percentil: Vrijednost na ljestvici od stotine koja se odnosi na postotak distribucije koji je jednak njegovoj vrijednosti ili manji od nje. Medijan je radi jednostavnosti definiran kao 50. percentil. Primjerice, najniži rezultat na ispitu koji je veći od 90% rezultata osoba koje su pristupile ispitu nalazi se na 90. percentilu. Ukratko, percentili su 99 vrijednosti koji dijele set statističkih podataka ili distribuciju frekvencije u 100 podskupina od kojih svaka sadrži jednak (ili podjednak) broj pojedinaca.

Standardna pogreška: Standardna devijacija distribucije uzorkovanja parametra populacije. Riječ je o mjeri koja se odnosi na stupanj nesigurnosti povezane s procjenom parametra populacije o kojem se na temelju uzorka donose zaključci. Naime, zbog nasumične prirode postupka uzorkovanja možemo reći da je uvijek moguće odabrati bilo koji drugi uzorak koji bi polučio nešto drukčije rezultate. Pretpostavimo da je na temelju određenog uzorka procijenjeno da je prosjek populacije 10, a standardna pogreška povezana s ovom procjenom uzorka bila je dvije jedinice. Iz toga se može zaključiti s pouzdanošću od 95% da se prosjek populacije nalazi između 10 plus i 10 minus dvije standardne devijacije, odnosno, između 6 i 14.

Statistička značajnost: Odnosi se na razinu pouzdanosti od 95%. Primjerice, značajna razlika znači da je razlika statistički značajna razine pouzdanosti od nule do 95%.

(9) U PISA-i male škole (s manje od 45 učenika od 15 godina za koje je bila jednaka vjerojatnost da će biti izabrane

obzirom da su sve odabrane) uzorkovane su zasebno u zemljama u kojima su bile dovoljno zastupljene (više od 5% škola u ovoj kategoriji).


143

V. Literatura

EACEA/Eurydice, 2008. Key Data on teaching Languages at school in Europe. Bruxelles: EACEA P9 Eurydice.

EACEA/Eurydice, 2009. Key Data on Education in Europe 2009. Bruxelles: EACEA P9 Eurydice.

EACEA/Eurydice, 2010. The structure of the European education systems 2010/11: schematic diagrams. Brussels: EACEA P9 Eurydice.

EACEA/Eurydice, 2011. Recommended annual taught time in full-time compulsory education in Europe, 2010/11. Brussels: EACEA P9 Eurydice.

EACEA/Eurydice, 2012. Key Data on Education in Europe 2012. Brussels: EACEA P9 Eurydice.

EU Council Resolution of 14 February 2002 on the promotion of linguistic diversity and language learning in the framework of the implementation of the objectives of the European Year of Languages 2001, OJ 2002/C 50/01.

Europska komisija/SurveyLang 2012. First European Survey on Language Competences: Final Report.

Europski Parlament, 1988. European Parliament Resolution on Sign Languages. [Online] Dostupno na: http://www.policy.hu/flora/ressign2.htm [preuzeto 4. lipnja 2012.].

Vijeće Europe, 1992. The European Charter for Regional or Minority Languages (ECRML). [Online] Dostupno na: http://conventions.coe.int/treaty/en/Treaties/Html/148.htm [preuzeto 4. lipnja 2012. g.].

Vijeće Europe, 2001. Common European Framework of Reference for Languages: Learning, teaching, assessment (CEFR). Cambridge: Cambridge University Press.

http://www.policy.hu/flora/ressign2.htm

http://conventions.coe.int/treaty/en/Treaties/Html/148.htm

145

P R I L O Z I

PRILOG 1: OPISI ORGANIZACIJE NASTAVE STRANIH JEZIKA U POJEDINIM ZEMLJAMA U PREDŠKOLSKOM, PRIMARNOM I OPĆEM SEKUNDARNOM OBRAZOVANJU (2010./11.)

Uvod • Ovi opisi odnose se samo na minimalnu razinu obrazovane ponude, odnosno obvezni

minimalni kurikulum i/ili minimalni broj sati nastave za sve učenike, za jednu godinu ili određeni broj godina, koje utvrđuje obrazovna tijela središnje (najviše) razine. U mnogim zemljama ovo minimalno obrazovanje koje definiraju središnja obrazovna tijela ima određenu fleksibilnost, što školama omogućuje da odlučuju o dijelu jezgrovnog kurikuluma. U ovim opisima sažete su informacije odjeljku I poglavlja B (osim slike B8) i na slici B13 (u odjeljku II).

• Ovi opisi odnose se samo na opće obrazovanje. Slijedom toga, kad se u tekstu spominju „svi učenici“ to se odnosi na sve učenike u općem obrazovanju. Ova je napomena osobito značajna za sekundarnu razinu, a osobito višu sekundarnu razinu, gdje u gotovo svim zemljama postoje strukovni obrazovni smjerovi, koji nisu obuhvaćeni.

• Kada se broj stranih jezika koji se uče kao obvezni predmeti razlikuje s obzirom na obrazovni smjer i vrstu škole, spominje se samo najveći broj stranih jezika koje učenici moraju učiti u nekom smjeru ili u određenoj vrsti škole. Ovo se odnosi na sekundarno obrazovanje u mnogim zemljama u kojima postoje različiti obrazovni smjerovi i vrste škola.

• Učenikova dob odgovara nominalnoj dobi učenika, odnosno dobi u školskom sustavu u kojem rani ili kasni upis, ponavljanje razreda ili drugi prekidi školovanja nisu uzeti u obzir. Za informacije o vezi između učenikove nominalne dobi i strukture obrazovanja, molimo pogledati Eurydiceove nacionalne strukture na ovoj adresi: http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice/documents/tools/108_structure_education_systems_EN.pdf

• Svaki opis počinje od dobi u kojoj strani jezik postaje obvezni za sve, što se uvelike razlikuje među zemljama, i završava u dobi u kojoj opće sekundarno obrazovanje završava, što se događa u dobi od 18 do 20 godina, ovisno o zemlji.

Belgija (BE fr) Svi učenici strani jezik kao obvezni predmet počinju učiti od desete godine, osim u Bruxellesu gdje učenje počinje u osmoj godini. U Bruxellesu taj jezik mora biti nizozemski. Obveza traje do učenikove 18. godine. Škole mogu dio sati nastave koje je obično određeno za druge kurikulumske predmete iskoristiti za uvođenje stranog jezika za učenike u dobi od šest do deset godina (ili 8 godina u Bruxellesu), prije nego što strani jezik postane obvezan. Od 14. godine svi učenici u općem obrazovanju mogu odabrati učenje drugog jezika, budući da ga sve škole moraju ponuditi u sklopu izbornog dijela jezgrovnog kurikuluma.

Belgija (BE de) Svi učenici počinju učiti jezik kao obvezni predmet od treće godine. Za francusku govornu manjinu koja boravi u njemačkom govornom području i pohađa školu u kojoj je francuski jezik nastave, njemački je obvezni jezik. Drugi strani jezik, koji je obvezan za sve, uvodi se u dobi od 13 godina. Obveza učenja dvaju jezika traje do dobi od 18 godina. Od 14. godine učenici mogu odabrati obrazovni smjer/vrstu škole koji uključuje učenje triju stranih jezika do kraja sekundarnog obrazovanja.




146

Belgija (BE nl) Svi učenici počinju učiti francuski kao obvezni predmet od desete godine. Škole mogu odlučiti jedan dio sati nastave koji su predviđeni za druge kurikulumske predmete iskoristiti za uvođenje stranog jezika za učenike u dobi od tri do deset godina, prije nego što strani jezik postane obvezan. Engleski kao obvezni jezik uvodi se u dobi od 12 godina. Obveza učenja ova dva jezika traje do dobi od 18 godina. Od 16. godine učenici mogu odabrati obrazovni smjer/vrstu škole koji uključuje učenje triju stranih jezika do kraja sekundarnog obrazovanja.

Bugarska Svi učenici počinju učiti strani jezik kao obvezni predmet u dobi od 8 godina. Drugi strani jezik, koji je obvezan za sve, uvodi se u dobi od 15 godina. Obveza učenja dvaju jezika traje do 19. godine.

Središnja obrazovna tijela ne propisuju cijeli sadržaj minimalne razine obrazovne ponude škola. Stoga škole koje obrazuju učenike od tri do 19 godina imaju određenu fleksibilnost u osmišljavanju školskog dijela jezgrovnog kurikuluma. Slijedom toga, neke škole mogu odlučiti veći naglasak staviti na strane jezike. Obveza učenja dvaju jezika traje do 19. godine.

Češka Svi učenici počinju učiti strani jezik kao obvezni predmet od osme godine. Od 13 ili 14 godine (ovisno o školi) učenici mogu odabrati učenje drugog stranog jezika, budući da su škole dužne ponuditi drugi jezik kao izborni svim učenicima ove dobi. Drugi strani jezik postaje obvezan za sve učenike u općem obrazovanju u dobi od 15 godina. Obveza učenja dvaju jezika traje do 19. godine.

Središnja obrazovna tijela ne propisuju cijeli sadržaj minimalne razine obrazovne ponude škola. Stoga škole koje obrazuju učenike od tri do 19 godina imaju određenu fleksibilnost u osmišljavanju školskog dijela jezgrovnog kurikuluma. Slijedom toga, neke škole mogu odlučiti veći naglasak staviti na strane jezike.

Danska Svi učenici počinju učiti engleski jezik kao obvezni predmet od devete godine. Ova obveza traje do 19. godine. Od 13. godine učenici mogu odabrati učenje drugog stranog jezika, budući da su sve škole dužne ponuditi drugi jezik kao izborni svim učenicima ove dobi. Od 16. godine učenici mogu odabrati obrazovni smjer/vrstu škole koji uključuje učenje triju stranih jezika do 19. godine.

Središnja obrazovna tijela ne propisuju cijeli sadržaj minimalne razine obrazovne ponude škola. Stoga škole koje obrazuju učenike u dobi od tri do 19 godina imaju određenu fleksibilnost u osmišljavanju školskog dijela jezgrovnog kurikuluma. Slijedom toga, neke škole mogu odlučiti veći naglasak staviti na strane jezike.

Njemačka Svi učenici počinju učiti engleski jezik kao obvezni predmet od desete godine. Ova obveza traje do 19. godine. Sukladno propisima, obvezno učenje engleskog jezika trebalo bi početi u osmoj godini. No, ova obveza nije još u potpunosti uvedena u svim školama. U Baden-Wurttembergu strani jezik obvezan je za sve učenike od šeste godine. U Saarlandu je obvezan francuski, a ne engleski jezik. Od 12. godine učenici mogu odabrati obrazovni smjer/vrstu škole u kojoj moraju učiti dva strana jezika do 16. godine. U nekim saveznim pokrajinama učenici ovaj izbor imaju od 11 godine. Između 16 i 17 godine svi učenici mogu odabrati učenje triju stranih jezika, budući da uz engleski jezik, koji je obvezan za sve, sve škole moraju ponuditi drugi jezik kao izborni svim učenicima ove dobi.

P r i l o z i

147

Estonija Svi učenici moraju početi učiti strani jezik kao obvezni predmet između sedme i devete godine, a same škole odlučuju o točnoj dobi. Drugi strani jezik, koji je obvezan za sve, uvodi se u dobi od 10, 11 ili 12 godina, ovisno o školi. Obveza učenja dvaju jezika traje do 19. godine.

Središnja obrazovna tijela ne propisuju cijeli sadržaj minimalne razine obrazovne ponude škola. Stoga škole koje obrazuju učenike u dobi od sedam do 19 godina imaju određenu fleksibilnost u osmišljavanju školskog dijela jezgrovnog kurikuluma. Slijedom toga, neke škole mogu odlučiti veći naglasak staviti na strane jezike.

Irska Učenje stranog jezika nije obvezno. Svi učenici uče državne jezike: engleski i irski jezik. Središnja obrazovna tijela ne propisuju cijeli sadržaj minimalne razine obrazovne ponude škola. Stoga škole koje obrazuju učenike u dobi od 12 do 18 godina imaju određenu fleksibilnost u osmišljavanju školskog dijela jezgrovnog kurikuluma. Slijedom toga, neke škole mogu odlučiti veći naglasak staviti na strane jezike.

Grčka Svi učenici počinju učiti engleski jezik kao obvezni od osme godine. Drugi strani jezik, koji je obvezan za sve, uvodi se u dobi od 10. godina. Obveza učenja dvaju jezika traje do 15. godine. U 15. godini jedan strani jezik ostaje obvezni za sve učenike dok ne navrše 18. Međutim, učenici mogu nastaviti učiti drugi strani jezik, budući da su sve škole dužne ponuditi drugi jezik u sklopu izbornog dijela jezgrovnog kurikuluma do kraja sekundarnog obrazovanja.

Španjolska Svi učenici moraju početi učiti strani jezik kao obvezni predmet od šeste godine, iako obično svi učenici počinju učiti strani jezik u drugom ciklusu predškolskog obrazovanja; u većini autonomnih zajednica to može biti već u trećoj godini. Obveza traje do 18. godine. K tome, u autonomnim zajednicama u kojima postoji još jedan službeni jezik svi učenici moraju učiti taj jezik. Od 12. godine svi učenici mogu odabrati učenje drugog stranog jezika, budući da su škole dužne ponuditi barem jedan strani jezik u sklopu izbornog dijela jezgrovnog kurikuluma svim učenicima ove dobi do njihove 18. godine. Međutim, u Aragoniji, Kanarima, Galiciji, Zajednici Madrida i Regiji Murcia, ovaj drugi jezik obvezan je za sve učenike od 12. godine.

Francuska Svi učenici počinju učiti strani jezik kao obvezni predmet od sedme godine. Drugi strani jezik, koji je obvezan za sve, uvodi se u 13. godini. Međutim, od 14. godine samo učenici koji odabiru određeni obrazovni smjer/vrstu škole zadržavaju ovaj drugi predmet kao obvezni predmet. Drugi nastavljaju sa samo jednim obveznim stranim jezikom. U 15. godini svi učenici u općem obrazovanju uče dva strana jezika kao obvezne predmete. Ova obveza koja je prvi put uvedena 2010./11. godine traje do 18. godine.

Središnja obrazovna tijela ne propisuju cijeli sadržaj minimalne razine obrazovne ponude škola. Stoga škole koje obrazuju učenike u dobi od 11 do 18 godina imaju određenu fleksibilnost u osmišljavanju školskog dijela jezgrovnog kurikuluma. Slijedom toga, neke škole mogu odlučiti veći naglasak staviti na strane jezike.


148

Italija Svi učenici počinju učiti engleski jezik kao obvezni predmet od šeste godine. Od 11. do 14. godine kao obvezni predmet uče dva jezika. Od 14. do 19. godine samo je jedan obvezni strani jezik za sve učenike, no učenici mogu odabrati obrazovni smjer/vrstu škole u kojoj moraju učiti do tri strana jezika do 19. godine.

Središnja obrazovna tijela ne propisuju cijeli sadržaj minimalne razine obrazovne ponude škola. Stoga škole koje obrazuju učenike u dobi od šest do 19 godina imaju određenu fleksibilnost u osmišljavanju školskog dijela jezgrovnog kurikuluma. U praksi, iako autonomija škola postoji na primarnoj i sekundarnoj razini, škole najviše koriste ovu slobodu na višoj sekundarnoj razini (učenici u dobi od 14. do 19. godina). Slijedom toga, neke škole mogu odlučiti veći naglasak staviti na strane jezike.

Cipar Od rujna 2011. godina svi učenici engleski jezik kao obvezni predmet počinju učiti od šeste godine. Obvezno učenje engleskog jezika u nekim školama počinje u 5. godini, a ova obveza do rujna 2015. godine treba biti uvedena u sve škole. Francuski jezik, kao obvezni predmet za sve učenike, uvodi se u 12. godini. Ova obveza učenja francuskog i engleskog jezika traje do 16. godine. Od 16. do 18. godine svi učenici moraju i dalje učiti dva jezika, ali mogu odabrati i druge jezike, osim engleskog i francuskog, budući da škole moraju ponuditi pet dodatnih jezika u sklopu izbornog dijela jezgrovnog kurikuluma.

Latvija Svi učenici strani jezik kao obvezni predmet uče od devete godine (ova se dobna granica od 2013./14. godine spušta na 7. godinu). Drugi strani jezik, koji je obvezan za sve, uvodi se u 12. godini. Obveza učenja dvaju stranih jezika traje do 19. godine.

Središnja obrazovna tijela ne propisuju cijeli sadržaj minimalne razine obrazovne ponude škola. Stoga škole koje obrazuju učenike od sedam do 19 godina imaju određenu fleksibilnost u osmišljavanju školskog dijela jezgrovnog kurikuluma. Slijedom toga, neke škole mogu odlučiti veći naglasak staviti na strane jezike.

Litva Od 2008. godine svi učenici strani jezik kao obvezni predmet uče od osme godine. Drugi strani jezik, obvezan za sve, uvodi se u 12. godini. Obveza učenja dvaju jezika traje do 16. godine. Od 16. do 18. godine samo jedan strani jezik ostaje obvezan za sve. Međutim, svi učenici mogu nastaviti učiti dva jezika, budući da sve škole svim učenicima te dobi moraju ponuditi drugi jezik u sklopu izbornog dijela jezgrovnog kurikuluma.


Luksemburg Svi učenici njemački jezik kao obvezni predmet počinju učiti od šeste godine. U sedmoj godini učenici počinju učiti francuski kao obvezni predmet. U 12. godini, učenici koji odaberu određeni obrazovni smjer/vrstu škole moraju učiti engleski jezik kao treći jezik. Ovaj jezik postaje obvezan za sve učenike u dobi od 14. godina. Obveza učenja svih triju jezika traje do 19. godine. U 15. godini učenici koji odaberu određeni smjer/vrstu škole uče četvrti jezik kao obvezni predmet do svoje 19. godine.

P r i l o z i

149

Mađarska Svi učenici strani jezik kao obvezni predmet počinju učiti u dobi od devet godina. Škole mogu odlučiti jedan dio sati nastave koji su predviđeni za druge kurikulumske predmete iskoristiti za uvođenje stranog jezika za učenike u dobi od šest do devet godina. Od desete godine učenici koji odabiru određeni obrazovni smjer/vrstu škole uče drugi strani jezik kao obvezni predmet. Ovaj drugi strani jezik postaje obvezan za sve učenike u općem obrazovanju u dobi od 14 godina. Obveza učenja dvaju stranih jezika traje do 18. godine.

Središnja obrazovna tijela ne propisuju cijeli sadržaj minimalne razine obrazovne ponude škola. Stoga škole koje obrazuju učenike u dobi od šest do 18 godina imaju određenu fleksibilnost u osmišljavanju školskog dijela jezgrovnog kurikuluma. Slijedom toga, neke škole mogu odlučiti veći naglasak staviti na strane jezike.

Malta Svi učenici engleski jezik kao obvezni predmet počinju učiti od pete godine. Drugi strani jezik, koji je obvezan za sve, uvodi se u dobi od 11. godina. Ova obveza učenja dvaju jezika (od kojih jedan mora biti engleski) traje do 16. godine. K tome, od 13. godine učenici mogu birati treći jezik, budući da sve škole svim učenicima moraju ponuditi najmanje pet jezik u sklopu izbornog dijela jezgrovnog kurikuluma. U praksi, s obzirom na veličinu Malte, učenici koji žele učiti određeni jezik mogu se uključiti u skupine u drugoj školi koja nudi taj jezik. Od 16. godine strani jezik prestaje biti obvezni predmet. Međutim, sve škole moraju ponuditi barem pet jezika kao izborne predmete. U toj dobi, učenici u nekim obrazovnim smjerovima moraju učiti do dva strana jezika.

Nizozemska Svi učenici počinju učiti engleski jezik u dobi od šest do 12 godina. U praksi, većina škola strani jezik drži obveznim za učenike od deset godina. Ova obveza traje do 18. godine. Od 12. do 15. godine učenici koji odabiru određeni obrazovni smjer/vrstu škole moraju učiti do tri strana jezika. U 15. godini, učenici koji odabiru određeni obrazovni smjer/vrstu škole moraju učiti do dva strana jezika do 18. godine.

Središnja obrazovna tijela ne propisuju cijeli sadržaj minimalne razine obrazovne ponude škola. Stoga škole koje obrazuju učenike u dobi od četiri do 18 godina imaju određenu fleksibilnost u osmišljavanju školskog dijela jezgrovnog kurikuluma. Primjerice, na razini primarnog obrazovanja škole mogu samostalno odlučivati o 30% školskog kurikuluma. Slijedom toga, neke škole mogu odlučiti veći naglasak staviti na strane jezike.

Austrija Svi učenici strani jezik kao obvezni predmet počinju učiti od šeste godine. Od 12. godine učenici mogu odabrati određeni obrazovni smjer/vrstu škole u kojoj moraju učiti dva strana jezika i u kojima od 14. godine moraju učiti tri jezika do 18. godine. Od 15. do 18. godine svi učenici u općem obrazovanju moraju učiti dva strana jezika. U ovoj fazi obrazovanja, strani jezik u sklopu izbornog dijela jezgrovnog kurikuluma mora biti ponuđen svim učenicima.



150

Poljska Od 2008./09. godine svi učenici strani jezik kao obvezni predmet počinju učiti od sedme godine. Drugi strani jezik, koji je obvezan za sve od 2009./10. godine uvodi se u dobi od 13 godina. Obveza učenja stranog jezika traje do 19. godine.


Portugal Učenicima od šest do deset godina sve škole moraju ponuditi engleski jezik kao izborni predmet. Učenici ga nisi dužni učiti, no u praksi gotovo ga svi uče. U dobi od deset godina svi učenici moraju učiti strani jezik koji ne mora biti engleski. Od 12. do 15. godine svi moraju učiti dva jezika. Od 15. do 17. godine samo jedan strani jezik ostaje obvezan za sve učenike u općem obrazovanju. Međutim, u ovoj dobi, učenici mogu odabrati obrazovni smjer/vrstu škole u kojoj moraju učiti dva strana jezika do 17. godine. Od 17. do 18. godine svi učenici mogu odabrati neki strani jezik, budući da sve škole moraju ponuditi strani jezik u sklopu izbornog dijela jezgrovnog kurikuluma.

Rumunjska Svi učenici strani jezik kao obvezni predmet počinju učiti od osme godine. Drugi strani jezik, koji je obvezan za sve, uvodi se u 10. godini. Obveza učenja dvaju jezika traje do 18. godine.


Slovenija Svi učenici strani jezik kao obvezni predmet počinju učiti od devete godine. Od 12. do 19. godine svi učenici moraju učiti drugi strani jezik. Godine 2010./11. ova je obveza i dalje bila u postupku uvođenja u svim školama za učenike u dobi od 12 do 15 godina. Međutim, slijedom odluke iz studenog 2011. godine ova je reforma zaustavljena. K tome, svi učenici u dobi od 12 do 15 godina imaju mogućnost učiti treći jezik, budući da sve škole moraju ponuditi strani jezik u sklopu izbornog dijela jezgrovnog kurikuluma. Od 15. do 19. godine, uz dva obvezna strana jezika, učenici koji odaberu određeni obrazovni smjer/vrstu škole, moraju učiti treći strani jezik.

Slovačka Svi učenici strani jezik kao obvezni predmet počinju učiti od osme godine. Od školske godine 2011./12. taj jezik mora biti engleski. Drugi strani jezik, koji je obvezan za sve, uvodi se u dobi od 11 godina. Obveza učenja dvaju stranih jezika traje do 19. godine. Međutim, ove obveze još nisu uvedene u svim školama: 2010./11. godine učenici u dobi od devet godina još uvijek ne uče strani jezik, a učenici od 13 do 15 godina još uvijek ne uče dva jezika.


P r i l o z i

151

Finska Svi učenici strani jezik kao obvezni predmet počinju učiti u dobi od sedam, osam ili devet godina, ovisno o izboru svake škole. Drugi strani jezik, koji je obvezan za sve, uvodi se u 13. godini. Obveza učenja dvaju jezika traje do 19. godine. Jedan od ova dva jezika mora biti drugi državni jezik (švedski ili finski, ovisno o izboru učenika).


Švedska Svi učenici moraju početi učiti strani jezik u dobi od sedam do 16. godina. Škole mogu odlučiti kada će uvesti strani jezik. Međutim, svi učenici obično počinju učiti strani jezik prije desete godine. K tome, svi učenici imaju mogućnost učiti drugi strani jezik, budući da sve škole moraju ponuditi dva jezika u sklopu izbornog dijela jezgrovnog kurikuluma. Opet škole odlučuju kad će ih uvesti, ali u praksi je to obično u 12. godini. Od 16. do 19. godine jedan strani jezik obvezan je za sve, ali sve škole uz engleski moraju ponuditi tri druga izborna jezika. Tijekom ovog razdoblja učenici mogu odabrati obrazovni put/vrstu škole u kojoj uče dva strana jezika kao obvezni predmet.


Ujedinjena Kraljevina – Engleska, Wales i Sjeverna Irska Svi učenici strani jezik kao obvezni predmet počinju učiti od 11. godine. Od 14. godine učenje jezika više nije obvezno. Međutim, u Engleskoj i Sjevernoj Irskoj sve škole učenicima u dobi od 14. do 16. godina moraju ponuditi najmanje jedan jezik kao izborni predmet. U Walesu, iako velika većina škola nudi jezik, to nije propisana obveza. Svi učenici od pet do 16. godina moraju učiti velški.

Središnja obrazovna tijela ne propisuju cijeli sadržaj minimalne razine obrazovne ponude škola. Stoga škole koje obrazuju učenike u dobi od tri do 16 godina imaju određenu fleksibilnost u osmišljavanju školskog dijela jezgrovnog kurikuluma. Slijedom toga, neke škole mogu odlučiti veći naglasak staviti na strane jezike. Na primarnoj razini, gdje strani jezik nije obvezan, u većini škola u Engleskoj i Sjevernoj Irskoj uči se neki jezik. U Walesu je ovo slučaj u malom broju škola, no taj broj raste.

Nema obveznog zajedničkog jezgrovnog kurikuluma za učenike u dobi od 16. do 18. godina.

Ujedinjena Kraljevina – Škotska Kurikulum nije zakonski propisan. Ovisno o posebnim okolnostima svake škole, škola i lokalna vlast mogu tumačiti i prilagođavati smjernice koje donosi središnja vlast. „Ishodi i iskustva“ za moderne jezike pretpostavljaju da će škola ponuditi učenicima moderni jezik najkasnije u dobi od deset godina. Mogućnost učenja modernog jezika treba postojati do kraja sekundarnog obrazovanja.

Island Svi učenici engleski jezik kao obvezni predmet počinju učiti od devete godine. U desetoj godini svi učenici počinju učiti nizozemski kao drugi obvezni jezik. U određenim uvjetima učenici mogu odabrati švedski ili norveški umjesto danskog. Treći jezik, koji je obvezan za sve u općem obrazovanju, uvodi se u 17. godini. Ova obveza učenja triju jezika traje samo jednu godinu, budući da su od 18. do 19.


152

godine obvezna samo dva jezika. Međutim, od 17. godine učenici mogu odabrati obrazovni smjer/vrstu škole gdje uče do četiri strana jezika kao obvezne predmete, do 20. godine.

Središnja obrazovna tijela ne propisuju cijeli sadržaj minimalne razine obrazovne ponude škola. Stoga škole koje obrazuju učenike u dobi od pet do 20 godina imaju određenu fleksibilnost u osmišljavanju školskog dijela jezgrovnog kurikuluma. Slijedom toga, neke škole mogu odlučiti veći naglasak staviti na strane jezike.

Lihtenštajn Od 2010./11. godine svi učenici u dobi od osam godina počinju učiti engleski jezik kao obvezni predmet. Od 15. do 18. godine svi učenici u općem obrazovanju moraju učiti najmanje engleski i francuski jezik. Ovisno o obrazovnom smjeru/vrsti škole koju odaberu, učenici mogu učiti više stranih jezika kao obvezne predmete. To je slučaj kod učenika u dobi od 11. godina, koji se mogu odlučiti za obrazovni smjer/vrstu škole u kojoj moraju učiti engleski i francuski jezik. Od 13. godine učenici se mogu odlučiti za obrazovni smjer/vrstu škole u kojoj uče do tri strana jezika kao obvezne predmete. Od 14. do 18. godine učenici se mogu odlučiti za obrazovni smjer/vrstu škole u kojoj uče do tri strana jezika kao obvezne predmete.

Središnja obrazovna tijela ne propisuju cijeli sadržaj minimalne razine obrazovne ponude škola. Stoga škole koje obrazuju učenike u dobi od deset do 18 godina imaju određenu fleksibilnost u osmišljavanju školskog dijela jezgrovnog kurikuluma. Slijedom toga, neke škole mogu odlučiti veći naglasak staviti na strane jezike.

Norveška Svi učenici engleski jezik kao obvezni predmet počinju učiti od šeste godine. Od 13. godine učenici mogu odabrati drugi strani jezik, budući da taj drugi jezik sve škole svim učenicima te dobi moraju ponuditi u sklopu izbornog dijela jezgrovnog kurikuluma. Od 16. godine učenici u općem obrazovanju moraju učiti engleski jezik još jednu godinu. Moraju učiti i drugi strani jezik do 18. godine ako su ga počeli učiti prije dobi od 16 godina, ili u suprotnom, do 19. godine. Svi učenici u dobi od 16 do 19 godina mogu odabrati treći strani jezik, budući da ga sve škole moraju ponuditi u sklopu izbornog dijela jezgrovnog kurikuluma.

Hrvatska Svi učenici počinju učiti engleski jezik kao obvezni predmet od šeste godine. Ova obveza traje do 18. godine. K tome, svi učenici u dobi od devet do 18. godina mogu odabrati drugi strani jezik, budući da sve škole moraju ponuditi dodatni jezik u sklopu izbornog dijela jezgrovnog kurikuluma.

U 14. godini učenici mogu odabrati obrazovni smjer/vrstu škole u kojoj uče dva obvezna strana jezika do kraja sekundarnog obrazovanja.

Turska Svi učenici počinju učiti strani jezik kao obvezni predmet od devete godine. Ova obveza traje do 18. godine. K tome, svi učenici u dobi od devet do 18. godina mogu odabrati drugi strani jezik, budući da sve škole moraju ponuditi dodatni jezik u sklopu izbornog dijela jezgrovnog kurikuluma. U 14. godini učenici mogu odabrati obrazovni smjer/vrstu škole u kojoj uče dva obvezna strana jezika do kraja sekundarnog obrazovanja.

P r i l o z i

153

PRILOG 2: CLIL (INTEGRIRANO UČENJE JEZIKA I NASTAVNOG SADRŽAJA) U PRIMARNOM I SEKUNDARNOM OBRAZOVANJU

Prema definiciji, CLIL podrazumijeva poučavanje nejezičnih predmeta na najmanje dva različita jezika. Jedina iznimka odnosi se na poučavanje kod kojeg se svi nejezični predmeti poučavaju na jeziku koji se prema kurikulumu smatra stranim jezikom, a obično je riječ o jednom od glavnih europskih jezika (engleski, njemački ili francuski jezik, primjerice). I ovakav način učenja smatra se CLIL-om, iako se nejezični predmeti poučavaju samo na jednom jeziku. Za potpunu definiciju CLIL-a, molimo pogledati pojmovnik.

Tablica niže prikazuje vrste CLIL-a za svaku zemlju, prikazujući dva jezika koja se koriste kao jezici nastave, ukazujući na njihov status i razinu ISCED-a na kojoj se ovo učenje odvija. U slučajevima kada se svi nejezični predmeti poučavaju samo na jednom, stranom, jeziku, drugi jezik koji se spominje jest (jedan od) državnog/ih jezika u zemlji.

Za svaki par jezika koji se rabe kao jezici nastave tablica također prikazuje broj škola koje nude pojedinu vrstu CLIL-a, prema razini/ama ISCED-a. Stoga, u slučajevima kada jedna škola nudi nekoliko programa CLIL-a, pri čemu se u svakome služi različitim parom jezika nastave, škola se broji onoliko puta koliko je postojeći parova jezika. Ovo su podaci nacionalnih jedinica Eurydicea. U većini slučajeva za svoje ih je potrebe prikupljalo ministarstvo obrazovanja svake države. Stoga, ovisno o strukturi obrazovnog sustava, podaci su prikazani zasebno za razine ISCED 1, 2, 3 ili za razine ISCED 1 i 2 zajedno, a razinu ISCED 3 zasebno, ili za razine ISCED 2 i 3 zajedno, a razinu ISCED 1 zasebno. U zemljama s nekoliko obrazovnih struktura podaci se istovremeno mogu prikazati za zasebne razine ISCED-a i za neke razine ISCED-a grupirane zajedno. Referentna godina razlikuje se od zemlje od zemlje te je navedena u tablici.

Slike sa zvjezdicom ukazuju na to da škole CLIL provode samo kao pilot-projekt. Oznaka „:“ ukazuje na to da nema podatak. Oznaka „ (-)“ znači da nije primjenjivo budući da nema navedene vrste CLIL-a.

Poglavlja B (Slike B9 do B11) i poglavlje D (slika D8) također nude informacije o CLIL-u.


154

CLIL (integrirano učenje jezika i nastavnog sadržaja) u primarnom i općem sekundarnom obrazovanju

Nastava na dva različita jezika i razine ISCED-a o kojima je riječ Broj škola koje provode CLIL prema jezičnom paru i razini(ama) ISCED-a o kojima je riječ (+ referentna godina)

Status jezika Nazivi jezika o kojima je riječ

ISCED razina 1 2

1 + 2

3 2 + 3

1 +

2 +3

Referentna

godina

BE fr 1 državni jezik + 1 strani jezik francuski-engleski 1-3 27 24 2010/11

1 državni jezik + 1 državni finski

francuski-nizozemski 1-3 104 69 2010/11

francuski-njemački 1-3 3 5 2010/11

BE de

1 državni jezik+ 1 državni jezik njemački-francuski 1-3 Sve škole Sve škole Sve škole 2010/11

BE nl

1 državni finski + 1 državni jezik nizozemski-francuski 1-3 5* 4* 1* 2010/11

1 državni finski + 1 strani jezik

nizozemski-engleski 3 4* 2010/11

nizozemski-turski 1 2* 2010/11

nizozemski-španjolski 1 2* 2010/11

nizozemski-talijanski 1 2* 2010/11

BG 1 državni jezik + 1 strani jezik

bugarski-engleski / bugarski-francuski / bugarski-njemački / bugarski-španjolski / bugarski-ruski/ bugarski-talijanski

3 240 2010/11

CZ 1 državni jezik + 1 strani jezik

češki-engleski 1- 3 3 6 2009/10

češki-njemački 1-3 1 5 2009/10

češki-francuski 2-3 6 2009/10

češki-talijanski 2-3 2 2009/10

češki-španjolski 2-3 4 2009/10

1 državni jezik + 1 manjinski/regionalni jezik sa statusom službenog jezika

češki-poljski 1-3 21 3 2009/10

DK (-) (-) (-) (-) (-) (-) (-) (-) (-) (-)

DE 1 državni jezik + 1 strani jezik

njemački-engleski / njemački-francuski / njemački-španjolski / njemački-talijanski / njemački-ruski

1-3 (:) (:) (:) (:) (:) (:) (:)

EE 1 državni jezik + 1 strani jezik

estonski-engleski 2- 3 1 2 2010

estonski-njemački 2-3 1 1 2010

estonski-švedski 3 1 2010

1 manjinski/regionalni jezik bez statusa službenog jezika + 1 strani jezik

ruski-engleski 1 1 2010

1 državni jezik + 1 manjinski/regionalni jezik bez statusa službenog jezika

estonski-ruski 1-3 28 18 66 2010

IE 1 državni jezik + 1 državni jezik engleski-irski 1 719 2009/10

EL (-) (-) (-) (-) (-) (-) (-) (-) (-) (-)

P r i l o z i

155

Nastava na dva različita jezika i razine ISCED-a o kojima je riječ Broj škola koje provode CLIL prema jezičnom paru i razini(ama)

ISCED-a o kojima je riječ (+ referentna godina)


ISCED razina 1 2

1 + 2

3 2 + 3

1 +

2 +3

Referentna

godina

ES 1 državni jezik + 1 strani jezik

španjolski-engleski / španjolski-francuski / španjolski-talijanski / španjolski-njemački / španjolski-portugalski

1-3 1706 948 2010/11


španjolski-baskijski 1-3 73 19 2010/11 španjolski-katalonski 1-3 2430 1036 2010/11 španjolski-galicijski 1-3 662 187 398 2010/11 španjolski-valencijski 1-3 2062 2010/11

1 državni jezik + 1 manjinski/regionalni jezik sa statusom službenog jezika + 1 strani jezik

španjolski-baskijski-engleski or francuski 1-3 3 4 2010/11

španjolski- katalonski -engleski or francuski or njemački

1-3 273 148 160 2010/11

španjolski-galicijski-engleski or francuski or portugalski

1-3 351 2010/11

španjolski-valencijski-engleski or francuski 1-3 283 57 2010/11

FR 1 državni jezik + 1 strani jezik

francuski-arapski 2-3 2 2010 francuski-kineski 2-3 11 5 2010 francuski-danski 2-3 1 2010 francuski-nizozemski 2-3 2 2010 francuski-engleski 2-3 975 36 2010 francuski-njemački 2-3 512 6 2010 francuski-talijanski 2-3 164 8 2010 francuski-japanski 2-3 1 3 2010 francuski-poljski 2-3 4 2010 francuski-portugalski 2-3 9 5 2010 francuski-ruski 2-3 4 2 2010 francuski-španjolski 2-3 419 13 2010 francuski-švedski 2-3 1 2010


francuski-alzaški 1-2 138 47 2010 francuski-baskijski 1-2 66 8 2010 francuski-bretonski 1-3 68 26 10 2010 francuski-katalonski 1-3 35 7 3 2010 francuski-korzikanski 1-2 65 20 2010 francuski-kreolski 1-2 (:) (:) 2010 francuski-oksitanski-langue d’oc 1-2 90 15 2010

francuski-polinezijski jezici 1-2 (:) (:) 2010

IT (10)


talijanski-francuski / talijanski-njemački/ talijanski-ladinski / talijanski-friulski / talijanski-slovenski

1-3 (:) (:) (:) (:) (:) (:) (:)

1 državni jezik + 1 strani jezik

talijanski-španjolski / talijanski-francuski / talijanski-njemački / talijanski-engleski

3 (:) (:)

(10) Francuski i njemački jezik smatraju se stranim jezicima sukladno kurikulumu kojeg donose središnja obrazovna tijela. U

nekim regijama, ovi su jezici regionalni ili manjinski jezici službeno priznati.


156



ISCED razina 1 2

1 + 2

3 2 + 3

1 +

2 +3

Referentna

godina

CY 1 državni jezik + 1 strani jezik grčki-engleski 1 11* 2010

1 državni jezik + 1 državni jezik grčki-turski 1 1* 2010

LV 1 državni jezik + 1 strani jezik

latvijski-engleski / latvijski-francuski / latvijski-njemački/

3 (:) (:)

1 državni jezik + 1 manjinski/regionalni jezik bez statusa službenog jezika + 1 strani jezik

latvijski-ruski-njemački / latvijski-ruski-engleski 1-3 (:) (:) (:) (:) (:) (:) (:)


latvijski-ruski 1-3 2 53 121 2010

latvijski-ukrajinski 1-3 1 2010

latvijski-poljski 1-3 5 2010

1 državni jezik + 1 manjinski/regionalni jezik bez statusa službenog jezika + 1 manjinski/regionalni jezik bez statusa službenog jezika

latvijski-ruski-bjeloruski 1-2 1 2010


latvijski-estonski 1 1 2010

1 državni jezik + 1 neteritorijalni jezik latvijski-romski 1 1 2010

LT (11)


litvanski-engleski 1-3 (:) (:) (:) (:) (:) (:) litvanski-francuski 1-3 2 6 2 11 2010/11 litvanski-njemački 1-3 1 2 1 (:) 1 2010/11


litvanski-ruski 1-3 6 8 1 2 40 2010/11 litvanski-poljski 1-3 12 26 1 1 35 2010/11 litvanski-bjeloruski 1-3 1 2010/11

litvanski-njemački 1-3 1 2010/11

LU 1 državni jezik + 1 državni jezik

luksemburški -njemački 1-2 Sve škole Sve škole 2010/11 luksemburški-francuski 2-3 Sve škole Sve škole 2010/11

HU 1 državni jezik + 1 strani jezik

mađarski-engleski 1-3 71 41 72 35 35 2010/11 mađarski-njemački 1-3 38 34 40 17 17 2010/11

mađarski-kineski 1-3 1 1 1 4 2010/11 mađarski-francuski 2-3 7 7 2010/11

mađarski-španjolski 2-3 7 7 2010/11 mađarski-ruski 2-3 1 1 2010/11

mađarski-talijanski 2-3 4 4 2010/11 1 državni jezik + 1 manjinski/regionalni jezik sa statusom službenog jezika

mađarski-njemački 1-3 28 25 30 10 10 2010/11 mađarski-hrvatski 1-3 6 4 6 2 2 2010/11

mađarski-slovački 1-3 4 4 4 1 1 2010/11 mađarski-rumunjski 1-3 5 5 5 1 1 2010/11

mađarski-srpski 1-2 1 1 1 2010/11 mađarski-slovenski 1-2 2 1 2 2010/11

MT 1 državni jezik + 1 državni jezik malteški-engleski 1-3 Sve škole Sve škole Sve škole 2010/11

(11) Njemački jezik smatra se stranim jezikom sukladno kurikulumu kojeg donose središnja obrazovna tijela. U nekim

regijama, ovaj je jezik regionalni ili manjinski jezik.

P r i l o z i

157




ISCED razina 1 2

1 + 2

3 2 + 3

1 +

2 +3

Referentna

godina

NL 1 državni jezik + 1 strani jezik

nizozemski-engleski 1-3 12* 120 80 2010/11 nizozemski-njemački 1-3 1* 1 1 2010/11

1 državni jezik + 1 manjinski/regionalni jezik sa statusom službenog jezika + 1 non-indigenous jezik

nizozemski-frizijski-engleski 1 40 2010/11

AT 1 državni jezik + 1 strani jezik

njemački-talijanski 1 (:) (:)

njemački-engleski / njemački-francuski 1-3 (:) (:) (:) (:) (:) (:) (:)

njemački-španjolski 3 (:) (:)


njemački-hrvatski/ njemački-mađarski / njemački-slovenski / njemački-češki / njemački-slovački /

1-3 (:) (:) (:) (:) (:) (:) (:)

1 državni jezik + 1 neteritorijalni jezik sa statusom službenog jezika

njemački/romski 1-3 (:) (:) (:) (:) (:) (:) (:)


njemački-(bošnjački | hrvatski | srpski)

1-3 (:) (:) (:) (:) (:) (:) (:)

1 državni jezik + 1 manjinski/regionalni jezik sa statusom službenog jezika + 1 strani jezik

njemački-hrvatski-engleski / njemački-mađarski- engleski

1-3 (:) (:) (:) (:) (:) (:) (:)

njemački-slovenski-engleski 2-3 (:) (:) (:) (:)

njemački-slovenski- talijanski 2-3 (:) (:) (:) (:)

PL 1 državni jezik + 1 strani jezik

poljski-engleski 2-3 72 38 2010/11 poljski-njemački 2-3 26 18 2010/11

poljski-francuski 2-3 21 13 2010/11 poljski-španjolski 2-3 7 14 2010/11

poljski-talijanski 2-3 2 1 2010/11 1 državni jezik + 1 manjinski/regionalni jezik sa statusom službenog jezika

poljski-ukrajinski 1-3 1 1 2 2010/11


poljski-njemački 1-2 2 1 2010/11


poljski-ruski 3 1 2010/11

PT 1 državni jezik + 1 strani jezik portugalski-francuski 1-3 23* 2010/11


158



ISCED razina 1 2

1 + 2

3 2 + 3

1 +

2 +3

Referentna

godina

RO (12)

1 državni jezik + 1 strani jezik rumunjski-engleski 213-3 145 2009/10

rumunjski-francuski 2-3 46 2009/10

rumunjski-njemački 2-3 19 2009/10

rumunjski-talijanski 2-3 7 2009/10

rumunjski-španjolski 2-3 12 2009/10

rumunjski-portugalski 2-3 2 2009/10


rumunjski-mađarski 2-3 169 2009/10

rumunjski-njemački 2-3 23 2009/10

rumunjski-ukrajinski 2-3 3 2009/10 rumunjski-srpski 2-3 1 2009/10

rumunjski-slovački 2-3 2 2009/10 rumunjski-češki 2-3 4 2009/10

rumunjski-hrvatski 2-3 1 2009/10 rumunjski-poljski 2-3 1 2009/10

rumunjski-bugarski 2-3 1 2009/10 rumunjski-grčki 2-3 1 2009/10

SI 1 državni jezik + 1 manjinski/regionalni jezik sa statusom službenog jezika

slovenski-mađarski 1-3 5 1 2010/11

(12) Njemački jezik smatra se stranim jezikom sukladno kurikulumu koji donose središnja obrazovna tijela. U nekim regijama,

ovaj je jezik regionalni ili manjinski jezik službeno priznati. (13) Za sve podatke za rumunjski: samo podaci za posljednje dvije godine ISCED-a 2 uzeti su u obzir.

P r i l o z i

159




ISCED razina 1 2

1 + 2

3 2 + 3

1 +

2 +3

Referentna

godina

SK (14)


slovački-engleski 1-3 1 3 7 2010/11 slovački-njemački 2-3 2 2 2010/11

slovački-francuski 2-3 5 2010/11 slovački-španjolski 2-3 7 2010/11

slovački-talijanski 2-3 1 2010/11 slovački-ruski 2-3 1 2010/11


slovački-mađarski 1-3 15 14 36 2010/11 slovački-ukrajinski 1-3 1 6 1 2010/11

slovački-njemački 1-2 1 1 2010/11 slovački-rusinski 1 1 2010/11

FI 1 državni jezik + 1 državni jezik finski-švedski 1-2 (:) (:) (:) (:)


finski-sami 1-2 (:) (:) (:) (:)


finski-francuski / finski-engleski / finski-njemački / finski-ruski

1-3 83 64 33 2009

SE 1 državni jezik + 1 strani jezik švedski-engleski 1-3 (:) (:) (:) (:) (:) (:) (:)


švedski-finski 1-3 (:) (:) (:) (:) (:) (:) (:)


švedski-sami 1-3 (:) (:) (:) (:) (:) (:) (:)

UK-ENG


engleski-francuski / engleski-njemački / engleski-španjolski

1-3 (:) (:) (:) (:) (:) (:) (:)

UK-WLS


engleski-velški 1-3 1462 223 2009/10

UK-NIR


engleski-irski 1-3 33 2010/11

UK-SCT


engleski-škotski gaelski 1-3 15 4 2 8 1 2010

IS (-) (-) (-) (-) (-) (-) (-) (-) (-) (-)

LI 1 državni jezik + 1 strani jezik njemački-engleski 3 1* 2010/11

(14) Njemački jezik smatra se stranim jezikom sukladno kurikulumu koji donose središnja obrazovna tijela. U nekim regijama

ovaj je jezik regionalni ili manjinski jezik službeno priznati.


160



ISCED razina 1 2

1 + 2

3 2 + 3

1 +

2 +3

Referentna

godina

NO 1 državni jezik + 1 neteritorijalni jezik sa statusom službenog jezika

norveški-sami 1-3 (:) (:) (:) (:) (:) (:) (:)


norveški-engleski 1-3 3 3 1 9 2010/11

norveški-njemački 3 1 2010/11 norveški-francuski 3 1 2010/11

HR15 1 državni jezik + strani jezik hrvatski-engleski 1-3 1 1 2 2009/10 hrvatski-češki 1-2 3 3 2009/10

hrvatski-mađarski 1-3 4 4 1 2009/10 hrvatski-srpski 1-3 18 18 9 2009/10

hrvatski-talijanski 1-3 17 17 4 2009/10 1 državni jezik + 1 manjinski/regionalni jezik sa statusom službenog jezika

hrvatski-mađarski 1-2 1 1 2009/10

hrvatski-češki 3 1 2009/10

TR (-) (-) (-) (-) (-) (-) (-) (-) (-) (-)

Izvor: Eurydice. Napomena za pojedinu zemlju Bugarska: Broj je procjena. Španjolska: Nema brojeva za Beleare, Galiciju i Baskiju vezano uz škole koje provode CLIL, pri čemu se španjolski i još jedan jezik koriste u poučavanju nejezičnih predmeta. Također, podaci o školama koje provode CLIL u kojem se baskijski jezik koristi u poučavanju nejezičnih predmeta ne obuhvaćaju škole u Baskiji, već samo one u Navarri. Italija: Od 2010. godine svi učenici moraju učiti jedan nejezični predmet na stranom jeziku u posljednjoj godini višeg sekundarnog obrazovanja. Austrija: Uz posebne škole koje provode CLIL, uvriježena je praksa mnogih škola da na sekundarnoj razini poučavaju neke module školskih predmeta na stranom jeziku. K tome, učenike od šest do osam godina prvom stranom jeziku poučava se pomoću metode CLIL. Litva: Za škole koje provode CLIL s litvanskim i njemačkim kao jezicima nastave, broj je za ISCED 3 podcijenjen. NIzozemska: 15 škola koje provode CLIL koriste nizozemski, frizijski i engleski kao jezike nastave trenutno imaju odobrenje. 25 drugih u tijeku je ishođenja odobrenja. Švedska: Neke škole eksperimentalno provode CLIL i biraju jezik koji žele kao ciljni uz švedski. Ujedinjena Kraljevina (UK-WLS/NIR): Neke škole smiju odlučiti, ovisno o jezičnom okruženju, u kojoj će se mjeri nejezični predmeti poučavati na oba jezika (engleski i velški – ili irski). Stoga brojevi mogu biti nešto precijenjeni, budući da neke škole mogu odlučiti poučavati sve nejezične predmete na velškom (ili irskom). Lihtenštajn: Uz jednu školu koja na razini višeg sekundarnog obrazovanja provodi CLIL kao pilot-projekt. K tome, učenike od šest do osam godina engleskom se jeziku poučava pomoću metode CLIL.

(15) Češki i mađarski jezik smatraju se stranim jezicima sukladno kurikulumu koji donose središnja obrazovna tijela. U nekim

regijama ovi su jezici regionalni ili manjinski jezici službeno priznati.

161

P O P I S S L I K A

Slika A1: Nacionalni jezici i jezici regija ili manjina koji imaju službeni status u Europi, 2011. g. 17

Slika A2: Udio 15-godišnjih učenika koji kod kuće uglavnom govore jezik koji nije jezik nastave, 2009. g. 20

Slika A3: Postotak 15-godišnjih učenika koji pohađaju škole u kojima određeni udio učenika kod kuće ne govori jezik nastave, 2009. g. 22

Slika A4: Postotak 15-godišnjih učenika imigranata (roditelji rođeni u inozemstvu) i jezik koji se govori kod kuće, 2009. g. 24

Slika B1: Dob početka učenja prvog i drugog stranog jezika kao obveznog predmeta za sve učenike u predprimarnom, primarnom i/ili općem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g. 26

Slika B2: Dob početka i trajanje učenja stranog jezika kao obveznog predmeta u predprimarnom, primarnom i/ili općem sekundarnom obrazovanju, referentne godine: 1993./94., 2002./03., 2006./07., 2010./11. 28

Slika B3: Dob početka i trajanje učenja prvog stranog jezika kao obveznog predmeta u predprimarnom, primarnom, i/ili općem sekundarnom obrazovanju, 2002./03., 2006./07., 2010./11. g. 30

Slika B4: Dodatni obvezni strani jezici koje učenici uče u određenim obrazovnim putovima u primarnom i/ili sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g. 31

Slika B5: Strani jezik kao izborni u jezgrovnom kurikulumu u primarnom i/ili općem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g. 32

Slika B6: Pravo škola da samostalno osiguraju nastavu stranog jezika u sklopu minimalne razine obrazovne ponude u predprimarnom, primarnom i/ili općem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g. 34

Slika B7: Učenje dvaju stranih jezika u kurikulumu predprimarnog, primarnog i/ili općeg sekundarnog obrazovanja, 2010./11. g. 35

Slika B8: Pilot-projekti za uvođenje nastave stranih jezika u predprimarnom, primarnom i/ili općem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g. 36

Slika B9: Integrirano učenje nastavnog sadržaja i jezika (CLIL) u primarnom i/ili općem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g. 39

Slika B10: Status ciljnih jezika za CLIL u primarnom i/ili sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g. 41

Slika B11: Nacionalne preporuke o kriterijima vezanim uz znanja i vještine pri upisu u programe CLIL-a u primarnom i/ili općem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g. 42

Slika B12: Preporuke školama o uvrštavanju određenih stranih jezika u kurikulum, primarno i/ili opće sekundarno obrazovanje, 2010./11. g. 45

Slika B13: Propisani obvezni jezik prema središnjim obrazovnim tijelima (redovito obvezno obrazovanje), 1992./93., 2002./03., 2006./07., 2010./11. g. 47

Slika B14: Strani jezici u školskom kurikulumu prema službenim dokumentima središnjih obrazovnih tijela, primarno i/ili opće sekundarno obrazovanje, 2010./11. g. 48


162

Slika B15: Navođenje pojedinih regionalnih ili manjinskih jezika u službenim dokumentima središnjih obrazovnih tijela, primarno i/ili opće sekundarno obrazovanje, 2010./11. g. 50

Slika B16: Status klasičnih jezika u općem sekundarnom obrazovanju, prema nacionalnim propisima/preporukama, niže i više sekundarno obrazovanje, 2010./11. g. 52

Slika C1: Distribucija postotaka učenika prema broju stranih jezika koje uče, primarno obrazovanje (ISCED 1), 2009./10. g. 56

Slika C2: Trendovi u distribuciji učenika prema broju stranih jezika koje uče, primarno obrazovanje (ISCED 1), 2004./05., 2006./07., 2009./10. g. 59

Slika C3: Postotak svih učenika u primarnom obrazovanju (ISCED 1) koji uče engleski, francuski i/ili njemački. Zemlje u kojima najveći postotak učenika uči jedan od ovih jezika, 2009./10. g. 60

Slika C4: Trendovi u postotku učenika koji uče engleski, primarno obrazovanje (ISCED1) 2004./05., 2006./07., 2009./10. g. 62

Slika C5: Distribucija postotaka učenika prema broju stranih jezika koji se uče, niže sekundarno obrazovanje (ISCED 2) i opće i predstrukovno/strukovno više sekundarno obrazovanje (ISCED 3), 2009./10. g. 63

Slika C6: Prosječni broj stranih jezika po učeniku, sekundarno obrazovanje (ISCED 2 i 3), 2009./10. g. 65

Slika C7a: Postotak učenika koji uče 0, 1, 2 ili više jezika u nižem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2004./05., 2006./07., 2009./10. g. 68

Slika C7b: Postotak učenika koji uče 0, 1, 2 ili više jezika u općem višem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2004./05., 2006./07., 2009./10. g. 69

Slika C7c: Postotak učenika koji uče 0, 1, 2 ili više jezika u predstrukovnom/strukovnom višem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2004./05., 2006./07., 2009./10. g. 70

Slika C8a: Strani jezici koji se najviše uče i postotak učenika koji ih uče, niže sekundarno obrazovanje (ISCED 2), 2009./10. g. 73

Slika C8b: Strani jezici koji se najviše uče i postotak učenika koji ih uče, predstrukovno/strukovno i opće više sekundarno obrazovanje (ISCED 3), 2009./10. g. 73

Slika C9: Postotak učenika koji uče engleski, francuski, njemački i ruski jezik, sekundarno obrazovanje (ISCED 2 i 3), 2009./10. g. 76

Slika C10a: Trendovi u postotku učenika koji uče engleski, njemački i francuski jezik u nižem sekundarnom obrazovanju (ISCED 2), 2004./05., 2006./07., 2009./10. g. 80

Slika C10b: Trendovi u postotku učenika koji uče engleski, njemački i francuski jezik u predstrukovnom/strukovnom i općem višem sekundarnom obrazovanju (ISCED 3), 2004./05., 2006./07., 2009./10. g. 81

Slika C11: Strani jezici pored njemačkoj, engleskog, španjolskog, francuskog i ruskog jezika koje učenici uče u sekundarnom obrazovanju (razine ISCED 2 i 3), izraženi kao postotak svih jezika koji se uče na danoj razini, 2009./10. g. 83

Slika D1: Preporuke o razini specijalizacije nastavnika stranih jezika u primarnom obrazovanju, 2010./11.g. 86

Slika D2: Preporuke o razini specijalizacije nastavnika stranih jezika u nižem i višem općem obrazovanju, 2010./11. g. 87

P o p i s s l i k a

163

Slika D3: Predmeti koje su specijalizirani nastavnici stranog jezika kvalificirani poučavati u primarnom i općem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g. 88

Slika D4: Raspodjela postotka nastavnika stranih jezika prema predmetima koje su kvalificirani poučavati, 2010./11. g. 89

Slika D5: Minimalno trajanje i razina inicijalnog obrazovanja specijaliziranih i djelomično specijaliziranih nastavnika stranog jezika u općem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g. 91

Slika D6: Raspodjela postotka nastavnika stranih jezika prema vrsti kvalifikacije, 2010./11. g. 92

Slika D7: Postotak učenika koji pohađaju školu čiji ravnatelj navodi poteškoće u popunjavanju slobodnih mjesta ili zamjena za odsutne nastavnike testiranog jezika tijekom posljednjih pet godina, 2010./11. g. 93

Slika D8: Kvalifikacije potrebne za rad u školi primjenom modela CLIL (vrste A) u primarnom i/ili općem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g. 95

Slika D9: Postojanje preporuka o sadržaju inicijalnog obrazovanja nastavnika i usavršavanju u zemlji ciljnog jezika, 2010./11. g. 96

Slika D10: Postotak nastavnika stranog jezika koji su proveli više od jednog mjesec u zemlji u kojoj se govori ciljni jezik prema svrsi njihove prekogranične mobilnosti, 2010./11. g. 98

Slika D11: Raspodjela postotaka odobrenih prijava za usavršavanje nastavnika u sklopu Comenius stručnih usavršavanja prema jeziku na kojem se provodi nastava, prijave podnesene za natječaj 2009. godine 99

Slika D12: Postotak učenika koji pohađaju škole čiji ravnatelji navode da su ugostili najmanje jednog gostujućeg stranog nastavnika jezika tijekom najmanje jednog mjesec u prethodnoj školskoj godini, 2010./11. g. 101

Slika E1: Postotak učenika koji smatraju učenje testiranih jezika korisnim za određene svrhe, 2010./11. g. 103

Slika E2: Učestalost izloženosti dvama testiranim stranim jezicima putem različitih medija, 2010./11. g. 105

Slika E3: Učestalost korištenja prvog jezika u razredu od strane nastavnika i učenika, 2010./11. g. 106

Slika E4: Postotak učenika koji navode da se ICT-om služe redovito u nastavi jezika 2010./11. g. 107

Slika E5: Postotak učenika koji su u prethodne tri godine sudjelovali u školskim aktivnostima vezanim uz učenje stranih jezika, 2010./11. g. 108

Slika E6: Modeli pomoći djeci imigrantima koji jezik nastave uče kao drugi jezik u primarnom i nižem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g. 110

Slika E7: Preporučeni minimalni broj sati nastave za obvezne strane jezike u redovitom obveznom općem obrazovanju, 2010./11. g. 112

Slika E8: Trendovi u preporučenom minimalnom broju sati za obvezno učenje stranog jezika tijekom nominalne godine u primarnom i redovitom obveznom sekundarnom obrazovanju, 2006./07. g. 2010./11. g. 115

Slika E9: Veza između minimalnog preporučenog broja sati nastave za prvi obvezni strani jezik i broja godina tijekom kojih se učenje odvija u redovitom obveznom općem obrazovanju, 2010./11. g. 118


164

Slika E10: Minimalni preporučeni broj sati nastave po nominalnoj godini za učenje prvog, drugog i trećeg stranog jezika kao obveznih predmeta u redovitom obveznom općem obrazovanju, 2010./11. g. 120

Slika E11: Minimalni broj sati nastave stranih jezika kao obveznih predmeta, izražen kao udio ukupnog broja sati nastave u primarnom i redovitom obveznom općem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g. 121

Slika E12: Propisi ili preporuke o maksimalnoj veličini razrednih odjeljenja u primarnom i redovitom obveznom općem sekundarnom obrazovanju, 2010./11. g. 123

Slika E13: Distribucija učenika prema veličini razrednih odjeljenja na nastavi stranih jezika u usporedbi sa službeno preporučenom ili propisanom maksimalnom veličinom razreda, 2010./11. g. 125

Slika E14: Davanje prioriteta ciljevima povezanim s četiri komunikacijske vještine u kurikulumu obveznog stranog jezika, redovitog obvezno opće obrazovanje, 2010./11. g. 128

Slika E15: Postojanje preporuka o primjeni CEFR-a u određivanju minimalne razine postignuća na kraju redovitog obveznog općeg obrazovanja ili nižeg sekundarnog obrazovanja (ISCED 2) i na kraju općeg višeg sekundarnog obrazovanja (ISCED 3), 2010./11. g. 129

Slika E16: Očekivana minimalna razina postignuća na temelju CEFR-a za prvi i drugi strani jezik(e) na kraju redovitog obveznog općeg obrazovanja ili nižeg sekundarnog obrazovanja (ISCED 2) i općeg višeg sekundarnog obrazovanja (ISCED 3), 2010./11. g. 131

Slika E17: Navođenje podataka vezanih uz strani jezik u svjedodžbe koje se izdaju učenicima po završetku redovitog obveznog općeg obrazovanja, 2010./11. g. 133

Slika E18: Oblici ocjenjivanja koji se koriste u podacima vezanim uz strani jezik u svjedodžbama koje se izdaju na kraju redovitog obveznog obrazovanja, 2010./11. g. 134

165

Z A H VA L E

IZVRŠNA AGENCIJA ZA OBRAZOVANJE, AUDIOVIZUALNU POLITIKU I KULTURU

P9 EURYDICE I POLICY SUPPORT

Avenue du Bourget 1 (BOU2) B-1140 Bruxelles

(http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice)

Glavna urednica

Arlette Delhaxhe

Autori Nathalie Baïdak (koordinacija), Olga Borodankova, Daniela Kocanova,

Akvile Motiejunaite (doprinos kod PISA pokazatelja)

Vanjski stručnjaci Christian Monseur, Sveučilište Liège – Belgija (sekundarna analiza podataka Europskog istraživanja

jezičnih kompetencija– ESLC)

Grafička obrada Patrice Brel

Koordinator proizvodnje

Gisèle De Lel


166

N A C I O N A L N E J E D I N I C E E U R Y D I C E A

BELGIQUE / BELGIË Unité Eurydice la Fédération Wallonie-Bruxelles Ministère de la Fédération Wallonie-Bruxelles Direction des Relations internationales Boulevard Léopold II, 44 – Bureau 6A/002 1080 Bruxelles Contribution of the Unit: Joint responsibility; experts: Christiane Blondin (University of Liège, Unité d’analyse des systèmes et des pratiques d’enseignement); Franck Livin (Inspector) Eurydice Vlaanderen / Afdeling Internationale Relaties Ministerie Onderwijs Hendrik Consciencegebouw 7C10 Koning Albert II – laan 15 1210 Brussel Contribution of the Unit: Joint responsibility Eurydice-Informationsstelle der Deutschsprachigen Gemeinschaft Autonome Hochschule in der DG Hillstrasse 7 4700 Eupen Contribution of the Unit: Stéphanie Nix

BULGARIA Eurydice Unit Human Resource Development Centre Education Research and Planning Unit 15, Graf Ignatiev Str. 1000 Sofia Contribution of the Unit: Expert: Irina Vasseva

ČESKÁ REPUBLIKA Eurydice Unit Centre for International Services of MoEYS Na poříčí 1035/4 110 00 Praha 1 Contribution of the Unit: Helena Pavlíková, Jana Halamová; experts: Irena Mašková, Katarína Nemčíková, Tereza Šmídová

DANMARK Eurydice Unit Danish Agency for Universities and Internationalisation Bredgade 43 1260 København K Contribution of the Unit: Joint responsibility

DEUTSCHLAND Eurydice-Informationsstelle des Bundes Project Management Agency Part of the German Aerospace Center EU-Bureau of the German Ministry for Education and Research Heinrich-Konen-Str. 1 53227 Bonn

Eurydice-Informationsstelle des Bundes Project Management Agency Part of the German Aerospace Center EU-Bureau of the German Ministry for Education and Research Rosa-Luxemburg-Straße 2 10178 Berlin Eurydice-Informationsstelle der Länder im Sekretariat der Kultusministerkonferenz Graurheindorfer Straße 157 53117 Bonn Contribution of the Unit: Brigitte Lohmar

EESTI Eurydice Unit SA Archimedes Koidula 13A 10125 Tallinn Contribution of the Unit: Kristi Mere (Chief specialist, International Research & Analysis Centre, Foundation INNOVE)

ÉIRE / IRELAND Eurydice Unit Department of Education and Skills International Section Marlborough Street Dublin 1 Contribution of the Unit: Pádraig Mac Fhlannchadha (Assistant Chief Inspector), Joan Sutton (Senior Inspector)

ELLÁDA Eurydice Unit Ministry of Education, Lifelong Learning and Religious Affairs Directorate for European Union Affairs Section C ‘Eurydice’ 37 Andrea Papandreou Str. (Office 2168) 15180 Maroussi (Attiki) Contribution of the Unit: Evagelia Kaga (Honory Counsellor, Hellenic Pedagogical Institute)

ESPAÑA Eurydice España-Redie Centro Nacional de Innovación e Investigación Educativa (CNIIE) Ministerio de Educación, Cultura y Deporte Gobierno de España c/General Oraa 55 28006 Madrid Contribution of the Unit: Flora Gil Traver, Montserrat Grañeras Pastrana (coordinators); external expert: Carmen Morales Gálvez

Z a h v a l e

167

FRANCE Unité française d’Eurydice Ministère de l'Éducation nationale, de l’Enseignement supérieur et de la Recherche Direction de l’évaluation, de la prospective et de la performance Mission aux relations européennes et internationales 61-65, rue Dutot 75732 Paris Cedex 15 Contribution of the Unit: Nadine Van Der Tol; expert: François Monnanteuil

HRVATSKA Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Donje Svetice 38 10000 Zagreb Contribution of the Unit: Duje Bonacci

ÍSLAND Eurydice Unit Ministry of Education, Science and Culture Office of Evaluation and Analysis Sölvhólsgötu 4 150 Reykjavik Contribution of the Unit: Margrét Harðardóttir; expert: Erna Árnadóttir

ITALIA Unità italiana di Eurydice Agenzia Nazionale per lo Sviluppo dell’Autonomia Scolastica (ex INDIRE) Via Buonarroti 10 50122 Firenze Contribution of the Unit: Alessandra Mochi; expert: Gisella Langé (Ispettore tecnico di lingue straniere presso il Ministero dell'Istruzione Università e Ricerca)

KYPROS Eurydice Unit Ministry of Education and Culture Kimonos and Thoukydidou 1434 Nicosia Contribution of the Unit: Christiana Haperi; experts: Koula Papadopoulou, Froso Tofaridou, Maria Iacovidou, Sophie Ioannou-Georgiou (Ministry of Education and Culture)

LATVIJA Eurydice Unit Valsts izglītības attīstības aģentūra State Education Development Agency Vaļņu street 3 1050 Riga Contribution of the Unit: Joint responsibility of the Unit together with expert Rita Kursīte (National Centre for Education)

LIECHTENSTEIN Informationsstelle Eurydice Schulamt des Fürstentums Liechtenstein Austrasse 79 Postfach 684 9490 Vaduz Contribution of the Unit: Informationsstelle Eurydice

LIETUVA Eurydice Unit National Agency for School Evaluation Didlaukio 82 08303 Vilnius Contribution of the Unit: Irena Raudienė

LUXEMBOURG Unité d’Eurydice Ministère de l’Éducation nationale et de la Formation professionnelle (MENFP) 29, Rue Aldringen 2926 Luxembourg Contribution of the Unit: Edmée Besch, Mike Engel

MAGYARORSZÁG Eurydice National Unit Hungarian Institute for Educational Research and Development Szalay u. 10-14 1055 Budapest Contribution of the Unit: Joint responsibility; expert: Marta Fischer

MALTA Eurydice Unit Research and Development Department Directorate for Quality and Standards in Education Ministry of Education, Employment and the Family Great Siege Rd. Floriana VLT 2000 Contribution of the Unit: Coordination of the contribution; expert: Maryanne Spiteri (Assistant Director Languages, Department of Curriculum Management and eLearning)

NEDERLAND Eurydice Nederland Ministerie van Onderwijs, Cultuur en Wetenschap Directie Internationaal Beleid / EU-team Kamer 08.022 Rijnstraat 50 2500 BJ Den Haag Contribution of the Unit: Expert: Hans Ruesink

NORGE Eurydice Unit Ministry of Education and Research AIK-avd., Kunnskapsdepartementet Kirkegata 18 0032 Oslo Contribution of the Unit: Joint responsibility

ÖSTERREICH Eurydice-Informationsstelle Bundesministerium für Unterricht, Kunst und Kultur Abt. IA/1b Minoritenplatz 5 1014 Wien Contribution of the Unit: Experts: Maria Felberbauer, Michaela Haller, Karin Markut-Rüf

POLSKA Eurydice Unit Foundation for the Development of the Education System Mokotowska 43 00-551 Warsaw Contribution of the Unit: Magdalena Górowska-Fells; national expert: Magdalena Szpotowicz (University of Warsaw)


168

PORTUGAL Unidade Portuguesa da Rede Eurydice (UPRE) Ministério da Educação e Ciência Direcção-Geral de Estatísticas da Educação e Ciência (DGEEC) Av. 24 de Julho, 134 – 4.º 1399-54 Lisboa Contribution of the Unit: Carina Pinto, Anália Gomes (expert/DGE)

ROMÂNIA Eurydice Unit National Agency for Community Programmes in the Field of Education and Vocational Training Calea Serban Voda, no. 133, 3rd floor Sector 4 040205 Bucharest Contribution of the Unit: Veronica – Gabriela Chirea in cooperation with experts from the Ministry of Education, Research, Youth and Sports:

• Liliana Preoteasa (General Director) • Tania Mihaela Sandu (Director) • Manuela – Delia Anghel (inspector for Francuski

and Spanish languages) • Adrian Marius Bărbulescu (inspector for human

resources) • Sorin Giurumescu (inspector for German

language) • Anca-Mariana Pegulescu (inspector for English

language) • Mina Maria Rusu (inspector for Latin and Ancient

Greek languages) • Vieroslava Elisabeta Timar (inspector for

minorities’ languages)

SCHWEIZ/SUISSE/SVIZZERA Foundation for Confederal Collaboration Dornacherstrasse 28A Postfach 246 4501 Solothurn

SLOVENIJA Eurydice Unit Ministry of Education, Science, Culture and Sport Department for Development of Education (ODE) Masarykova 16/V 1000 Ljubljana Contribution of the Unit: Saša Deleja Ambrožič, Barbara Kresal Sterniša; experts: Karmen Pižorn (Faculty of Education of the University of Ljubljana), Zdravka Godunc (Ministry of Education, Science, Culture and Sport)

SLOVENSKO Eurydice Unit Slovak Academic Association for International Cooperation Svoradova 1 811 03 Bratislava Contribution of the Unit: Joint responsibility

SUOMI / FINLAND Eurydice Finland Finnish National Board of Education P.O. Box 380 00531 Helsinki Contribution of the Unit: Kristiina Volmari, Anna-Kaisa Mustaparta

SVERIGE Eurydice Unit Department for the Promotion of Internalisation International Programme Office for Education and Training Kungsbroplan 3A Box 22007 104 22 Stockholm Contribution of the Unit: Joint responsibility

TÜRKIYE Eurydice Unit Türkiye MEB, Strateji Geliştirme Başkanlığı (SGB) Eurydice Türkiye Birimi, Merkez Bina 4. Kat B-Blok Bakanlıklar 06648 Ankara Contribution of the Unit: Dilek Gulecyuz, Osman Yıldırım Ugur, Bilal Aday

UNITED KINGDOM Eurydice Unit for England, Wales and Northern Ireland National Foundation for Educational Research (NFER) The Mere, Upton Park Slough SL1 2DQ Contribution of the Unit: Sigrid Boyd, Catherine Paterson Eurydice Unit Scotland Learning Directorate Area 2C South Victoria Quay Edinburgh EH6 6QQ Contribution of the Unit: Eurydice National Unit Scotland

169

EACEA; Eurydice; Eurostat

Ključni podaci o poučavanju jezika u školama u Europi 2012 izdanje

Brussels: Eurydice

2012 – 170 p.

(Ključni podaci)

ISBN 978-92-9201-500-8

doi:10.2797/43327 Opisnici: poučavanje stranog jezika, obrazovanje iz stranog jezika, broj jezika koji se uče, jezična raznolikost, kurikulumski predmet, broj sati nastave, regionalni jezik, manjinski jezik, Integrirano učenje jezika i nastavnog sadržaja, učenik stranog/materinskog jezika, jezične vještine, svjedodžbe, veličina razrednih odjeljenja, autonomija ustanova, inicijalno obrazovanje nastavnika, komparativna analiza, primarno obrazovanje, sekundarno obrazovanje, opće obrazovanje, pilot-projekt, stopa uključenosti u obrazovanje, statistički podaci, EFTA, Turska, Europska unija

HR

EC

-XA

-12-001-HR

-C

Eurydice mreža pruža informacije o europskim obrazovnim sustavima ipolitikama i analizira ih. Od 2012. godine sastoji se od 37 nacionalnihjedinica u svih 33 zemalja koje sudjeluju u europskomu Programucjeloživotnog učenja (države članice Europske unije, zemlje članiceEuropske udruge slobodne trgovine - EFTA, Hrvatska i Turska). Mrežomkoordinira i upravlja europska Izvršna agencija za obrazovanje,audiovizualnu politiku i kulturu u Bruxellesu koja radi nacrte publikacija i bazapodataka.

Eurydice mreža uglavnom služi onima uključenima u donošenje obrazovnihpolitika na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, kao i ustanovamaEuropske unije. Usmjerena je na strukturu i organizaciju obrazovanja uEuropi na svim razinama. Publikacije Eurydice mreža mogu se grubopodijeliti na opise nacionalnih obrazovnih sustava, komparativne studijeposvećene određenim temama, te indikatore i statistike. Iste su dostupne subez naknade na mrežnim stranicama Eurydice-a ili u tiskanom obliku nazahtjev.

EURYDICE na Internetu –http://eacea.ec.europa.eu/education/eurydice

Documents

Ključni podaci o poučavanju jezika u školama u Europi 2012