Prva riječ koju je izgovorila bila je „vau“, prva vještina koju je naučila uz oca šišanje pasa, prva se u Hrvatskoj posvetila rehabilitaciji, prva imala

fizikalnu terapiju za male životinje. Danas još nema ni četrdeset, a već je vlasnica supermod-erne klinike u Zagrebu, a odnedavno i am-bulante u Samoboru, predstavnica veterinara male prakse Hrvatske pri europskoj federaciji FECAVA i svjetskoj organizaciji veterinara male prakse WSAVA, predsjednica Odjela veterinara male prakse Hrvatske pri Hrvatskoj veterinarskoj komori. Sudjelovala je na više od 50 kongresa i seminara kod nas i u inozemstvu, a sama u Hrvatskoj organizirala 15 kongresa i radionica za veterinare male prakse.Osim toga, mama je četvero djece, koje je po-digla bez baka-servisa, koje između operacija razvozi na slobodne aktivnosti, a navečer im kuha zdrave obroke. I kojoj nikad dosta akcije jer i za odmor i slobodno vrijeme bira adren-alinske sportove. Priznaje kako sve to ne bi uspjela bez razumijevanja i podrške supruga Marija, profesora na Veterinarskom fakultetu, i odlične ekipe koju je uspjela okupiti oko sebe. Pa ipak, složit ćete se s nama da sve to može samo - žena zmaj! O već ostvarenim i budućim planovima porazgovarali smo u ugodnom prostoru nove samoborske ambulante, gdje smo upoznali i njezinog kućnog ljubimca, u ovom dijelu Europe izuzetno rijetkog velikog papar-sol šnaucera, kujicu Freyu.

• Odrastali ste uz oca veterinara i kinološkog suca, je li to odredilo vaš životni poziv?Oba su mi roditelja bili veterinari, oba kinološ-ki suci. No, nisu radili u maloj praksi nego su imali prvi privatni pet shop i salon za šišanje pasa. Odrastajući u takvom okruženju, nisam imala nikakve dvojbe što ću studirati, odluka se nametnula sama od sebe. Još tijekom studi-ja volontirala sam na Klinici za kirurgiju, or-topediju i oftalmologiju. I na četvrtoj godini se zaljubila u sadašnjeg supruga, tada mlađeg asistenta, rodila prvog sina Luju (14), nedugo zatim kćer Miriam (13) pa sinove Maksa (11) i Leona (9). To me profesionalno malo usporilo.

• Počeli ste s Fiziovetom, bila je to prva am-bulanta s centrom za fizikalnu terapiju malih životinja?

KAŽETE ŽENA ZMAJ?njuškice inTeRVjuiRaju

dr.

vet.

med.

LEA

KRESZIN

GER

njuškica.com 39 ljeto 2017.

UPOZNAJMO NAJMLAĐU VLASNICU KLINIKE ZA MALE ŽIVOTINJE, PIONIRA U PODRUČJU FIZIKALNE TERAPIJE I REHABILITACIJE, NAJZASLUŽNIJU ZA PRIMJENU

SVJETSKIH ISKUSTAVA U HRVATSKOJ

MA SAMO ŽENA...KAŽETE ŽENA ZMAJ?

Zapravo sam se htjela posve posvetiti fizikalnoj terapiji, ali propisi to nisu dozvoljavali pa sam morala otvoriti i ambulantu. S kolegama s fak-sa vrlo smo nadobudno krenuli, ali tržište tada još nije bilo zrelo za takvu vrstu usluga.

• Ipak niste odustali od svog sna, danas te usluge nudite u svojoj zagrebačkoj klinici? Da, fizikalna terapija jedna je u nizu usluga koje nudimo (hidroterapija, ultrazvuk, elek-

troakupunktura…). No važnije je naglasiti RTG, ultrazvuk, endoskopiju kao dijagnos-tičke metode. Bio nam je cilj na jednom mjestu objediniti sve usluge moderne ambulantne dijagnostike i liječenja, kirurškog liječenja i rehabilitacije. Samo se takvim pristupom postiže puni us-pjeh. Radi što bolje kvalitete naših usluga, raz-vili smo i suradnju sa stručnjacima u zemlji i inozemstvu.

• Nikad sebe ne stavljate u prvi plan, uvijek naglašavate važnost tima?U klinici radimo veliki broj vrlo stručnih poslova i podijeljeni smo po područjima. Ja sam se posvetila ortopediji, neurologiji, neuro-kirurgiji i rendgenskoj dijagnostici, licencirani sam veterinar za PennHIP metodu snimanja kukova, točnije imam njemačku licenciju za dijagnostiku oboljenja koštanog sustava kod pasa i mačaka. Rutinski obavljam magnetnu

njuškica.com 40 ljeto 2017.

rezonanciju i CT u pasa i mačaka, na uređaju u poliklinici Drinković. U klinici radi i zasig-urno najstručnija akupunkturologinja Alma Marukić-Čalić, iza koje je dugogodišnje us-avršavanje uz kineske liječnike u ordinaciji tradicionalne kineske medicine. Trebate vidjeti kakav je to zen u njezinoj ordinaciji, obožavaju je i psi i vlasnici. Zato kad netko zatraži inter-nistu, uputim ga kod mladog, ali perspektiv-nog kolege dr. Filipa Tkaleca. • Načuli smo da imate toliko povjerenje u mlade snage zato što nikad nećete zaboraviti kako su vama kao mladoj veterinarki ukazali povjerenje?Željela sam odraditi dio stručnog usavrša-vanja kod dr. Denisa Novaka, osnivača danas poznate beogradske klinike. Pristao me prim-iti nakon duljeg čekanja i bacio u vatru, velika mu hvala na ukazanom povjerenju. Prošla sam nemilosrdno “rešetanje”, samopouzdanje mi je palo na nulu, imala sam osjećaj da ne znam niti ono što sam znala. Na kraju sam naučila mnogo, među ostalim i kako funkcionira tim u ambulanti. I ostali smo prijatelji sve do danas.

• Pacijent koji vam se najviše usjekao u pamćenje?Onaj koji nam je prije par godina pobjegao iz klinike. Mješanac Barny, doveden iz Sarajeva na operaciju noge. Snimka bijega s nadzorne kamere osvanula je i na društvenim mrežama, vlasnici su nas optužili da im nismo ni javili za nemili događaj, nudili nagradu onome tko pronađe psa jer nije smio ostati bez terapije. Bio je to pravi skandal, mislila sam da će nas mediji pokopati. Pas je bio spašen s ulice i iako nije bio agre-sivan, nije bio navikao na zatvoreni prostor.

Već prije zahvata dvaput je izašao iz boksa i znali smo da na njega treba pripaziti. Jednu noć je s njim proveo jedan kolega, drugu noć drugi, a treća nakon operacije, a peta otkako je pas boravio u klinici, zapala je mene. Nakon cijele noći s psom u prizemlju klinike ujutro oko sedam sati otišla sam na kat otuširati se i doručkovati. Kad sam se u osam i petnaest spustila dolje, više ga nije bilo. Nekako je ot-vorio prozor i izašao, vidjelo se po izgriženoj kvaki. Prethodno je u ordinaciji izgrizao vrata i  stolariju pa smo stoga pokušavali da ga ne držimo zatvorenog i samog i zato i jest ujutro bio slobodan u ordinaciji.

Naravno da nismo tvrdili da nismo odgovorni. Ja sam osobno zvala brojeve koji su mi ostavl-jeni kao kontakt, ali uspjela sam dobiti samo osobu u Hrvatskoj, prijateljicu vlasnika pa je ispalo da nismo mi javili vlasnicima, već da su to saznali od prijateljice.

• Sudjelovali ste na pedesetak kongresa i seminara u zemlji i inozemstvu, kako na sve stignete?Ništa ne bih mogla bez velike podrške i po-moći supruga Marija, koji je iste struke pa razumije prirodu posla. Kao i dobrih prijatelja koji uskoče kad god zatreba jer mi nemamo baka-servisa. Dok smo živjeli u Samoboru, svi bismo kretali ujutro za Zagreb, svaki svojim poslom, u školu i izvanškolske aktivnosti te se kasno navečer

vraćali kući. Bilo je nemoguće, morali smo se preseliti u grad.

• Imate četvero djece, pa to je već mala klinika i kod kuće. Je li neko od vaše djece naslijedilo tu ljubav prema životinjama? Zapravo ih više zanima sve drugo. Najveću empatiju prema životinjama pokazuje najstar-iji Lujo, njemu smo povjerili da bude prati-lac našoj kujici Freyi na tečaju socijalizacije u KOSSP-u i namijenili da bude handler na izložbama jer naša je velika siva šnaucerica zaista lijep i rijedak primjerak pa se nadamo dobrim ocjenama.

Nije ga pokolebalo ni kad ga je lani izgrizao jedan tornjak njegovog prijatelja. Zamislite, dijete veterinara pa da izgrize pas. Bili smo sig-urni da će na njemu ostaviti traume. Srećom, nije, vrlo je racionalno prihvatio da s nekim pasminama treba biti oprezan.

• Sljedeći profesionalni izazov?Veliki istočnoeuropski regionalni kongres u Zagrebu - EERVC, u rujnu 2018. Već je pot-vrđeno da će se održati u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.

• Kod kuće nemate kućnih ljubimaca, svi žive s vama u ambulanti?Da, ne bih ih mogla ostaviti po cijele dane same kod kuće. Freya me prati gdje god radila, bila ovdje u Samoboru ili u Novom Jelkovcu.

KOD NAS SU NEKE STVARI MALO DRUKČIJE POSLOŽENE: VELIKE PSE NE PREGLEDAVAMO NA STOLU DA SE NE STRESIRAjU, AMBULANTNI ZEC

NIjE ZATVOREN U KAVEZU NEGO SLOBODNO ŠETA

njuškica.com 41 ljeto 2017.

Tamo ima svojih pasjih prijatelja i kunića Jel-ka. Jelko živi kod nas u klinici, ali puštamo ga na livadu ispred klinike. Svi se snebivaju kad ga vide na slobodi, ali nigdje ne bježi već dvije godine. Kod nas su neke stvari malo drugačije, tako ni velike pse ne pregledavamo na stolu jer ih to stresira, a dok stoje sve je puno prirodnije.

• Od sportova birate…?Volim trčati s Freyom, to me smiruje. Kao cannicrosing, ali bez povodca, neka ona radije svojim tempom trčkara oko mene. I gym je ne-zaobilazan. Za ostale sportove koje volim (slo-bodno penjanje, ronjenje…) u ovoj fazi života na žalost ne nalazim vremena. • I na kraju vaš životni moto?Živi i pusti druge da žive. Ključ svega je u tol-eranciji različitosti.