Jovan DeliHazarska prizmaTumaenje proze Milorada Pavia1991CIP - katalogizacija u publikaciji Narodna biblioteka Srbije, Beograd 886.1/.2.09-31DELI, JovanHazarska prizma/ Jovan Deli. - Beograd; Prosveta: Dosije; Titograd: Oktoih ; Gornji Milanovac: Deje novine, 1991(Beograd : BIGZ). - 317 str. ; 23 cm. - (Biblioteka Knjievni svet) Tira 1500. ISBN 86-07-00587-1 a) Pavi, Milorad (1929 - )2214924

Predgovor

Pisac hazarskog lica Uvod u knjievno djelo Milorada Pavia

A. Pavieva knjievna djelaA. 1.Palimpsesti, pesmeA. 2. Meseev kamen, pesmeA. 3. Gvozdena zavesaA. 4. Konji svetog MarkaA. 5. Ruski hrtA. 6. Due se kupaju poslednji putA. 7. Izvrnuta rukavicaB. Pavieva nauna djelaInterpretacija Pavievih romanaHazarska prizmaKljuni princip broja tri u Pavievom "Hazarskom reniku"Provociranje mrtvihDubrovaka vjeticaDemonski svijet "Hazarskog renika"Muki i enski primjerak "Hazarskog renika"Hazarske prie o AdamuPreobraaj idioritmika u KenobitaI Mali noni roman: Mit kao ogledaloII italac kao Kinez: uspravno itanje "romana za ljubitelje ukrtenih rei"Prva vertikala: ukrtanje glasovaDruga vertikala: Srbin Atanasije Kostin Svilar postaje Amerikanac Atanas Fjodorovi RazinTrea vertikala: Pejzai slikani ajemetvrta vertikala: Sudbina Vitae MilutPeta vertikala: Ljubavna priaesta vertikala: tri sestreUspravno: "crna polja"Odnos: autor - knjievni junak - italac u Pavievoj proziI Knjievni junak kao pisac, pisac kao knjievni junakII italac kao autor romana, autor kao italacIII italac kao knjievni junak, knjievni junak kao italacOptija razmatranjaHazarski renik u komparativnom kontekstuPavi i Srednji vijekI Bogojavljenska no dvadesetovjekovnog romana - srednji vijek i dvadesetovjekovni evropski roman -II Srpski neovizantinacPavievi trikoviPredgovor"Vraa mi se Nemaka u snu kao nesvaren ruak" - tako je govorio Paviev pretea, kolega, knjievni junak i koautorHazarskog renika, moj imenjak Joanes Daubmanus Mlai, poto je ispravio svoj hod, ozdravio i poeo na svijet gledati iz druge perspektive, a zapravo eznui za svojom izgubljenom boleu i zagonetnim arobnim osmijehom, eznui za Njemakom i svojim izgubljenim tamparskim talentom, sve dok nije dobio iznenadnog gosta, Teoktista Nikoljskog, dok nije dobio na dar svetriknjige prvobitnog izdanjaHazarskog renika, i dok to izdanje nije objelodanio. Otisnuvi jedan primjerak otrovnom bojom, sjeo je da ga ita. Tada mu se vratila njegova preanja bolest, a s njom i njegov arobni osmijeh, i on je izdahnuo itajui mjesto na kome pie: "Re postade meso". Tako je Pruska postala domovina prvobitnog izdanjaHazarskog renika, 1691. godine, a njegov prvi tampar - njegova prva rtva.Njemaka se opet vraa piscimaHazarskog renikai pisci njoj: na kraju svog romana-leksikona Pavi je upisao: "Beograd-Regensburg-Beograd 1978-1983". Ovoga puta svoj prilog hazarskom snu dala je Bavarska, gdje je jednim dijelom nastala Pavieva verzijaHazarskog renika, gdje e se nai prevodilac na njemaki jezik, gospoaBarbaraulte, i izdavaHazarskog renika- Hanzer iz Minhena.Njemaka se esto vraa u snu i ovom kritiaru, a da nije bilo Njemake ova knjiga ne bi nastala; nebarsada niti u ovakvom obliku. "Sukrivci" su dvojica njemakih profesora - slavista.Prvo me je, poetkom 1989. godine - trista godina poslije bitke na Dunavu, jednog od najznaajnijih dogaaja uHazarskom renikui zaHazarski renik- pozvao profesor Rolf-Diter Kluge da na Slavistikom seminaru u Tibingenu odrim predavanje o ovom Pavievom romanu. Tamansamza tu priliku pripremio tekst "Hazarski renik u komparativnom kontekstu", kad stie drugo pismo u kome me profesor Kluge ljubazno obavjetava da bi bilo svrsishodno - budui da se knjiga relativno nedavno pojavila na njemakom - da ponudim jednu informativnu interpretaciju. Razumije se, morao sam pisati novi tekst. Tako je nastalo ezdesetak stranica knjige, mnotvo zabiljeaka i pitanja na koja je trebalo odgovoriti. Tako sam ve u februaru 1989. imao precizan plan ove knjige.Samo koji mjesec kasnije, profesor Rajnhard Lauer je ponudio PavievHazarski renikkao temu glavnogseminaru ljetnjem semestru (1989) na Slavistikom seminaru u Getingenu. Neto kasnije se rodila ideja o drugom simpozijumu getingenkih i beogradskih studenata jugoslavistike, na kome bi se razgovaralo prevashodno o Pavievom romanu-leksikonu. Imao sam, dakle, priliku da relativno kontinuirano radim na ovoj knjizi i ona je nastajala za mene iznenaujue brzo. Tome je, svakako, doprinijelo paljivo itanje iz vremena kada sam je, po zadatku lana NIN-ovog irija za roman godine (1984), morao temeljito i strogo itati.Izazov za ovajradje i vrtoglav, gotovo nevjerovatan uspjeh ove knjige -Hazarskog renika- praen stravinim kritiarskim mistifikacijama na raznim meridijanima. Kritika se sudarala s knjigom kao s udom, govorila u etiketama, a nerijetko tvreno je kako za hazarsku bravu nema kritiarskog kljua i kako je kritika pred takvim djelom apsolutno nemona. Kritiarisu se radije odluivali za ocjenjivanje nego za tumaenje, svakako i zato to je to lake. Korektna interpretacija ove knjige je prava rjetkost, a kritika po pravilu za to nae izgovor s visine: to bi mirisalo na sholastiku, na jalove ako-profesorske vjebe, i slino.Ta vrsta prigovora mi je uvijek bila sumnjiva, jer je najee izgovor za odsustvo sopstvenog razumijevanja teksta, pri emu je izlaz - bjekstvo u mistifikaciju, zakienu krupnim rijeima pohvale ili pokude. Kao da nisu relevantna pitanja: ta ta knjiga kazuje, kako je napravljena, kakvi odnosi u njoj vladaju, ima li ta slino njoj u domaoj i svjetskoj batini? Upravo na ta "staromodna" pitanja, na ta vjena i prava pitanja kritike, pokuava da odgovori ova knjiga, sa punom svijeu o ogranienju svake interpretacije i svake kritike, ali i s pobunom protiv mistifikacije da kritika o nekoj knjizi ne moe nita rei (a zato onda ne uti, i otkud joj pravo na hvalospjeve ili na pokude?).Ova knjiga je, upravo stoga, zamiljena malo starinski i razvrstana je u etiri dijela. U prvom, uvodnom, i za uvod neuobiajeno dugom dijelu, dat je pregled i prikaz Pavievog knjievnog i naunog rada. Izostao je prikaz prevodilakog rada, jer je izlazio izvan kritiareve kompetencije. Paviev nauni rad je, iz istog razloga, "stidljivo" prikazan: samo onako i onoliko koliko je to neophodno da se jasnije osvijetle teme i problemi zajedniki Paviu piscu i nauniku. Uostalom, cio uvodni dio je na nivou prikaza i pregleda, tako da italac bude informisan prije nego to se preda nj postave pitanja interpretacije.Drugi dio knjige je interpretativan, i u njegovom sreditu su Pavievi romani. O drugim Pavievim djelima govori se samo onoliko koliko je neophodno za bolje razumijevanje romana, scena, situacija ili postupaka.Trei dio bi se, uslovno i pomalo ironino, mogao nazvati "problemski" i u njegovom sreditu je ispitivanje jednog - za Pavieva djela veoma znaajnog - odnosa: pisac - knjievni junak - italac. On e za neke itaoce biti dosadan, ali kritiar nije cirkuzant, a dosadni tekstovi ponekad otkrivaju kako se prave zanimljive stvari.etvrti dio knjige ima opti karakter: tu se, kao u svojoj kui, ugnijezdio jedan moj stariji esej o odnosu modernog romana prema srednjem vijeku; tekst koji mi je, uprkos njegovoj uproenoj tipologiji i povrnosti, i danas drag i blizak, i ini mi se u osnovi taan. Oko tog teksta se razvio rad o Pavievom odnosu prema srednjem vijeku, to je na izvjestan nain potvrda ranijeg eseja. Tu je i pogled na Pavieve romane u komparativnom kontekstu, kao i pokuaj demistifikacije nekih pitanja o fantastici i oko nje.Ovu knjigu je pisao knjievni kritiar: ona, dakle, nije, niti eli da bude, nauka. Pri tom, rijekritikaza ovog kritiara znai barem onoliko koliko i rijenaukaza naunika.Pisac hazarskog licaUvod u knjievno djelo Milorada PaviaOpisujui princezu Ateh u "Crvenoj knjizi"Hazarskog renika, pisac nam veli kako za njegovu junakinju i pratvorca Pavievog romana - za njegovu prastaru koleginicu i koautoricu - postoji pria "da je imala sedam lica, kao sedam soli", a prema drugom predanju je "svakog jutra od svog lica stvarala novo, dotad nevieno lice"."Hazarskim licem" je jedan vizantijskicarnazvao "filosofa i patrijarha Fotija, to je moglo znaiti ili srodnike odnose patrijarhove s Hazarima ili licemerje".Pozivajui se na Daubmanusa, pisac nas upozorava da je moda rije o nekoj rasnoj i genetskoj hazarskoj osobini:"Hazarskim licem nazivana je osobina svih Hazara, pa i princeze Ateh, da svakoga dana osvanu kao neko drugi, pod sasvim novim i nepoznatim licima, tako da imaju muke s najbliim srodnicima da se prepoznaju. Putnici belee, opet, da su hazarska lica sva ista i da se nikad ne menjaju i da otuda dolazi do tekoe i zabuna. Bilo da je ovako ili onako, stvar izlazi na isto i hazarsko lice je pojam lica koje se teko pamti. Tako se moe objasniti i legenda prema kojoj je princeza Ateh imala drugo lice za svakog uesnika u polemici na kaganovom dvoru, ili da su postojale tri princeze Ateh - jedna za islamskog, druga za hrianskog i trea za hebrejskog misionara i tumaa snova".U Pavievo srodstvo s princezom Ateh - kljunom figurom hazarskom - uopte ne treba sumnjati: ona je jedan od sredinjih likovaHazarskog renikai istovremeno njegov prvi autor, i to autor "enskog" primjerka. Pavi je njen daleki nastavlja i potomak, kolega i koautor, ali - paradoksalno, a sasvim u skladu s logikom Pavievog romana - i njen tvorac, budui da je ona Pavieva junakinja. Srodstvo je viestruko i prepleteno, pa nije udo to je ovaj "sadanji pisac" i leksikografHazarskog renikaosoba hazarskog lica. Ljudi koji su u razliitim periodima upoznavali to lice, mogli bi reagovati ovako na pomen Pavievog imena:- Kako da ne znam tog prevodioca! Puno je obeavao. A ta je s njim? Odavno ne sreem njegove prevode.- Ma ne, ovjee, to je onaj pjesnik to je u dvadesetom vijeku pisao palimpseste i stezao klasine metre u sonete.- Prije e biti da je zdruivao sedamnaestovjekovne pjesnike s naim vremenom. To je pisac zbirkeMeseev kamen, gdje ne zna ta je pria, a ta pjesma.- Obojica ste pomalo u pravu - dodaje etvrti Paviev poznanik - on je odista istraiva heksametra, ali kod Vojislava Ilia. A htio je svakako da od Venclovia napravi modernog pjesnika, zbog ega ga je mnogo cijenio Mea Selimovi. To vam je poznati istraiva baroka i romantizma, istaknuti novosadski i beogradski profesor.- Kakav profesor, pobogu brate, on nikada nije bio ni asistent. On je od ivih profesora pravio knjievne junake fantastinih pria. Kau da su se i profesori komunisti molili Bogu da ih sauva Sotone: bolje i u kapitalizam, nego kao knjievni junak u Pavievu prozu.- Ne vjerujem da bi jedan knjievni istoriar bio srean kad bi uo da istoriju knjievnosti zovete fantastinom prozom. To je, i molim vas, znameniti pisac istorija srpske knjievnosti i jedan od prireivaaSabranih dela Vuka Karadia.- Ma nemojte! Valjda mislite - sabranih spisa o hazarskom pitanju? PisacHazarskog renika, ovjee!- Meni je upravo javio jedan njegov knjievni junak - policajac ifrant - da je Gospodin Pavi zakasneli junak "Bijele knjige". To je, znate, ona knjiga to je sve pisce-sumnjivce popisala po imenu i prezimenu i pripremila ih za ienje snijega - kao u Pavievom romanuPredeo slikanajem. Samo, ne znam gdje e autori "Bijele knjige"; valjda na aj kod jednog Pavievog junak? Zasad gospodin pisac moe biti spokojan; on u "Bijeloj knjizi" participira samo preko svojih kritiara i kolega. Ali - kako mi je istorijski prijatelj javio - postoji jo nekoliko tomova "Bijele" i "Crne knjige" (neki su gotovi, pa ostavljeni da odlee, kao dobro vino, a drugi su u pripremi), pravljenih kombinacijom Andrieve i Pavieve tehnike: kombinacijom autorsko-leksikografskog i hroniarskog metoda. Gospodin Pavi zna da ne moe utei: imamo dovoljno iskustva u odapinjanju domaih strijela; odapeli smo i jednu - nadam se: ne i poslednju -"Bijelu knjigu"; odapeta je kod nas i strijela tatarinka na Gospodina Rudija... Mi uopte njegujemo kulturu luka i strijele.Svaki od ovih glasova je u pravu, mada ja - iz nacionalno uroenog osjeanja discipline i mjera budnosti - prednost dajem ovom posljednjem. Pavi je odista pisac hazarskog lica, i tu je njegova ansa protiv (ne)odapete strijele. Zato emo u ovom tekstu pokuati da damo nekoliko skica za njegove mogue potrete, kako bi uesnici preanjeg razgovora ugledali jo neko od njima nepoznatih Pavievih lica.A. Pavieva knjievna djelaA. 1. Palimpsesti, pesmeU beogradskom "Nolitu" se 1967. godine pojavila prva pjesnika zbirka Milorada Pavia pod naslovomPalimpsesti. U napomenama na kraju knjige Pavi rije iz naslova tumai ovako:"Palimpsest je grka re i oznaava pergament sa kojeg je uklonjen prvobitni tekst da bi se na njegovom mestu napisao novi. Tako su razliiti spisi beleeni jedni preko drugih i isti rukopis esto krije po dva ili tri sloja razliite starine i na razliitim jezicima".Palimpsest je, kao naslov zbirke, postao metafora koja sugerira vieslojnost pjesnikog teksta. No, ta vieslojnost nije samo u Ingardenovom smislu rijei, ve sugerira postojanje u istom tekstu razliitih vremenskih i jezikih slojeva; nije, dakle, rije samo o sinhronijskoj, ve i o dijahronijskoj slojevitosti: u istom tekstu se nalaze tragovi razliitih vremena.I dok metaforaPalimpsestiu pjesnikom tekstu izvrsno funkcionie, nevolja nastaje onda kada je poinjemo kritiki promiljati; kritiko-teorijski govor, naime, s razlogom izbjegava metafore i pjesnike slike, jer mogu biti, i po pravilu jesu, izvor estih i brojnih nesporazuma; efektnost slike zamjenjuje logiko izvoenje dokaza i pojmovno miljenje. Palimpsest, naime, sugerira izvjesnu mehaniku slojevitost i statiki odnos meu slojevima; sugerira postojanje odgovarajueg vremena za svaki sloj i mogunost mehanikog razdvajanja slojeva. Slika ovakve slojevitosti sasvim je slina slici razliitih slojeva fresaka na zidovima starih i vie puta ivopisanih crkava ili - to je mnogo dalje od umjetnosti - slici geolokih slojeva.Ovako shvatiti PavievePalimpsestebilo bi potpuno pogreno: vremenski i jeziki "slojevi" se meusobno proimaju i ive u istom trenutku i u istom tekstu.Palimpsestisu djelo naeg vremena i sve to je u njima napisano pripada istom tekstu i istom vremenu. Oni se, meutim, oslanjaju na glasove i iskustva minulih vjekova, na pojedine citate ili simbole starih pjesnika. Rije je, dakle, o svojevrsnom dijalogu meu epohama, piscima i djelima. Glasovi iz starih vremena pojavljuju se u naem dobu, u savremenom tekstu, kao integralni dio tog teksta, i imaju ta da nam kau. "Slojevi", dakle, nikad nisu mehaniki odvojeni niti odvojivi, ve su znakovi starih tekstova i rukopisa istovremeno sasvim relevantni znakovi Pavievog djela; oni su i Pavievi znakovi, a ne neko strano tijelo.Rije je o svojevrsnom dinamikom "dijalokom" odnosu meu razliitim tekstovima, u ovom sluaju i iz razliitih epoha, koji u svom kontaktu grade jedno zajedniko polje, jedan svijet intertekstualnosti, kako se to danas, dosta pomodno, kae.Paviev stih je neuobiajeno dug za nau savremenu poeziju, ak i do dvadeset osam slogova. Tom duinom se pokuava ostvariti dah i zamah liturgijskog stiha, to nam se ini zanimljivom idejom za obogaenje ritmikih mogunosti savremenog srpskog pjesnitva; idejom kojom bi se mogao koristiti neko ko stihu bude vjerniji od Pavia. Tim liturgijskim stihom, kao i tematikom, trai se oslonac u srpsko-vizantijskoj tradiciji.Raspored strofe je, meutim, u znaku romanske tradicije. Pjesme su dosljedno rasporeene u po dva katrena i dva terceta gradei sonete, a jednom broju soneta dat je i grafiki izdvojen petnaesti stih, koji najee sadri poentu, to je u tradiciji takozvanog "soneta s repom", ali istovremeno i odstupanje od te tradicije: petnaesti stih nema u Pavia ironijsku funkciju.Ovaj neobian spoj - dug stih koji hoe da prizove sjeanje na liturgijsku tradiciju i sonetna forma pjesme - ini nam se vrijednim panje. Drugo je pitanje koliko "zvonjalica" moe da izdri dva i po puta dui stih od njenog matinog jampskog jedanaesterca, liena pri tom rimovanja i, najee, dinamikog odnosa izmeu katrena i terceta. Ali u tome i jeste izazov ovakvog spoja. To ujedno otkriva i ranu Pavievu spremnost na eksperimente s tradicionalnim formama, za inovaciju koja je puna rizika, a koja se, na neki neobian nain, oslanja na tradiciju.Zbirka se otvara pjesmom "Epitaf"; epitafom itaocu poinje iHazarski renik. Poslednji stih "Epitafa" sugerira sahranu i vaskrsnue u rijeima:Leim u svakoj rei po jednom, u svakomod vas ponovo sahranjen za ivot.Rijei su, to e rei i pjesniki tekstovi - oni prevashodno - svojevrsno groblje njihovih tvoraca. Jezik ima drugo pamenje i mi - svojim govorom, itanjem, stvaranjem, kulturom - oivljavamo ono to je sahranjeno, sjeamo se onoga to lino nismo doivjeli. Biti sahranjen u rijei, u jeziku, u pjesmi, ne znai biti mrtav niti izgubljen, nepostojei, ve to znai biti i sauvan, kao u crkvi ili itiju. Svako itanje je svojevrstan spomen, svojevrsno vaskrsenje. italac je i grobnica, i udotvorac koji vaskrsava mrtve. Tako "moja seanja postaju starija od mene"; tako smo ve na pragu fantastinih udaHazarskog renika.Nai snovi, a prije svega snovi pisaca, ive poslije nas, jer nae rijei ostaju iza nas. Budui da su rijei skitnice, skitaju i lutaju u njima i s njima i nai snovi, od itaoca do itaoca, od ovjeka do ovjeka, koji nae rijei izgovaraju, na neki nain u naem svijetu participiraju. Rijei su letei grobovi, bolje rei letei hramovi, u kojima su nai snovi sahranjeni, to e rei sauvani, sposobni za vaskrsnue. U pjesmi "Povratak Teodora Spana", posljednji petnaesti stih, izdvojen kao dodatak sonetu, ima funkciju poente i glasi:I snovi se sanjaju nai u skitakim reimanaim i potom.Nije li ve tu proklijala ideja o recipronim i paralelnim snovima i snivaima, o lovcima na snove i o ostalim arobnjacimaHazarskog renika.Jezik lirskog subjekta, poput zmijskog svlaka, ostavlja iza sebe kouljicu godina, i to u samom subjektu, ali ostaje sjeanje na "zaboravljene liturgije":Moj jezik je triput svlaio kouljicugodina i tri jezika zaboravio u meni,No moje srce jo poznaje jezik zaboravljenihliturgija.Sjeanje - a ono je ovdje uvijek i sjeanje na zaboravljeni, stari jezik predaka, na gotovo zaboravljenu staru srpsku kulturu - nije samo stvar mozga i uma, ve prevashodno stvar srca i osjeajnosti, stvar senzibiliteta, kompletne ljudske duhovnosti i emocionalnosti; sjeanje je stvar kulture koliko i doivljaja: i kultura doivljaja, i doivljaj kulture.Najblii tematiciHazarskog renikasu stihovi iz pjesme "Daemon florae". Tamo je lirski subjekt u situaciji junakaHazarskog renika- budi se iz tuih snova:I odjednom iz tuih snova se prenuh, izasklopljenih oiju.Zavrni tercet, meutim, ide i dalje:Ako me demon taj bezazleni i strani vratiu nae zamorene snoveDoi u kao bog obogaen raspeem, s izbolovanomduom kiparisa i zoves pamenjem feniksa i sa iskustvom mrca.Ima li teeg, veeg i nedokuivijeg saznanja i iskustva od "pamenja feniksa" i "iskustva mrca", od saznanja smrti, sopstvene smrti, sopstvenog samospaljivanja i uskrsnua? To je jedna od sredinjih temaHazarskog renikai u traganju za reenjem te tajne junaci Pavievog romana, kao i lirski subjekt ove pjesme, moraju preko raspea na tuim i svojim snovima. Evo, dakle, jedne od glavnih idejaHazarskog renikau prvoj Pavievoj knjizi, u pjesmi "Daemon florae".Nekoliko "hazarskih" motiva, koji e u prozi biti znatno razvijeniji, sreemo u pjesmi "Demetra":Tvoji su dani dui i u njima vie je noino to ih ja imamU svakoj od njih ja starim po jednom, i ko znaKoliko sam neujnih smrti ve imao u tvom ivotu.Kako je tuno to u se probuditi jednomu tuu neku smrt.Kod razliitih lica dani i noi su razliite duine, razliitom brzinom im prolaze godine, a "u tuu neku smrt" se bude, ili je sanjaju, junaci "baroknog sloja"Hazarskog renika.Dvije epohe iz prolosti, s kojima je pjesnik i njegovo dvadeseto stoljee u korespondenciji, jesu srednji vijek i epoha baroka, ba kao i u Hazarskom reniku. Osamnaesto stoljee se javlja u Pavievom naunom i u knjievnom radu kao vorina vremenska taka, kao svojevrsno srce vremena:Kroz crni grli s barutom i vinomOsamnaesti vek uzima u sebe sve druge.Ko zna kako bi izgledalo srpsko osamnaesto stoljee da nije bilo Velike seobe Srbalja 1690. godine, kojoj Pavi posveuje jednu od svojih duih pjesama, naglaavajui gubitnike i tragine aspekte Seobe. Zavrni dio zbirke je rukovet od osam pjesama pod zajednikim naslovom "etiri zvonika u Sent-Andreji", s posvetom Gavrilu Vencloviu: "slavnom besedniku sentandrejskom, poruka izmirenja i utehe iz stolea dvadesetoga".Venclovi je Pavievo knjievno otkrie i velika literarna inspiracija. Pavi koristi cio niz Venclovievih simbola, nalazei za potrebno da neke od njih komentarie na kraju knjige, aludira na Venclovieve stihove i na stihove njegovog uitelja Kiprijana Raanina, ugraujui u taj dijalog s osamnaestim stoljeem ono to sam od tog stoljea batini. Prizivajui i "pleme monih uljeza u prolost", unutranjim oima, "oima slepog Didima", trai se "jedno drugo vreme". U toj igri vremenima u dozivanju vjekova i epoha, u buenju unutarnjih pogleda, u diskusiji s barokom i srednjim vijekom, dogaae se i skrivae se tajne Pavieve proze, Pavievog knjievnog stvaralatva uopte.A. 2. Meseev kamen, pesmeetiri godine poslije prve pjesnike zbirkePalimpsesti, beogradski "Nolit" objavljuje i drugu Pavievu poetsku knjigu -Meseev kamen, 1971. Prva novina koja pada u oi u odnosu na prvu zbirku jeste obilno prisustvo proznih tekstova, fantastinih pria. Dvije takve prie uokviruju knjigu, kao ulazna i izlazna kapija, i imaju funkciju svojevrsnog "predgovora" odnosno "pogovora" ("Suvie dobro uraen posao" i "Bahus i leopard"). Osim ovih dviju "okvirnih" pria nalazimo jo tri koje su uklopljene u pojedine cikluse ove knjige: "Proloko itije" u ciklusu "Sluba Relji Krilatici", "Veera u Dubrovniku" u ciklusu "Nove gradske pesme" i "Ikona koja kija" u ciklusu "Kosovski apokrifi". Ukupno, dakle, pet fantastinih pria - cijela jedna zbirka - u knjizi koja na naslovnoj strani nosi jasno anrovsko obiljeje -pesme.Fantastine kratke prie, koje ve po definiciji imaju izvjesnu bliskost s lirikom, mogu se, dakle, s autorske take gledita, smatrati i imenovati pjesmama. One su odista ambivalentne: kratkoom i lirskim nabojem bliske su pjesmi, a prisustvo naracije, fabule i knjievnih junaka omoguava im da se presele kasnije u neku zbirku novela ili u roman, to se s njima uistinu i dogodilo.U kontekstu zbirke, pjesama, fantastine prie imaju funkciju ritmikog kontrapunkta stihovima. Kombinovanje proze i stiha ostae karakteristika i drugih Pavievih knjiga (Due sekupaju poslednji put,Hazarski renik). U znaenjskom pogledu fantastine prie su komplementarne pjesmama i s njima usklaene; ciklusi bi bez proznih partija bili znatno siromaniji i neshvatljiviji.Drugi kontrapunkt u ovoj Pavievoj knjizi uoljiv je na jezikom planu: Pavi upotrebljava rijei i sintaksike cjeline iz starijih slojeva srpskog jezika, iz "svetog jezika", kao kontrapunkt savremenom, "profanom jeziku".Taj kontrapunkt je u saglasnosti sa anrovskim osobinama Pavieve poezije: sve same "starinske" rijei i anrovske oznake u naslovima Pavievih tekstova. Oigledno se radi o pokuaju oivljavanja sjeanja na tradiciju "svete" srpskovizantijske knjievnosti. Pavi pie slubu, stihire, sedalan, proloko itije, kosovske apokrife i "roman", to sve korespondira s bogatom tradicijom stare srpske knjievnosti. To nikako ne znai da je Pavi zarobljenik te tradicije; ve je primijeen napon izmeu srednjovjekovne tematike i anrovske oznake, s jedne, i savremene metafore, s druge strane, u Pavievom pjesnitvu.Prvi ciklusMeseevog kamenaposveen je Relji Krilatici, krilatom junaku srpske epike, epskom pobratimu Marka Kraljevia, a zapravo svojevrsnom suparniku cara Stefana Duana Silnoga. Sa zapisa s njegovog groba moe se proitati da je bio "veliki kao Sunce", a da se stijesnio "u grobu malom". Dva puta je padao u Duanovu nemilost i umro zamonaen u Rilskom manastiru, svojoj zadubini, pod grkim imenom Hariton. Otuda i Paviev stih: "Nisi ni Srbima Hrelja, ni Grcima Hariton".Takav krilati, nebeski junak, tvorac i neimar kosmikog Carigrada, sazdanog "ni na nebu ni na Zemlji", od mjeseevog kamena, lik legende, privukao je Pavia, pisca-fantastiara, prije i vie negoli drugi slavni epski junaci. I za njega Pavi vezuje temu lutanja tuim snovima:Ti zalutao u tue snoveIz njih nam pie na meseevom kamenu.U fantastinoj prii "Proloko itije" nalazimo nekolike omiljene postupke ofantastienja svijeta. Tu je, prvo, korienje mita o danu stranoga suda, a s njim u vezi i arobnog predmeta, prisutnog gotovo kod svakog pisca fantastike - ogledala. Mit o danu stranoga suda i ogledalo spojeni su s bogumilima, koje Pavi, s vremena na vrijeme, uvodi u svoj fantastini svijet. Ovoga puta koristi njihovo vjerovanje da e "na dan stranoga suda sva ogledala osvanuti pod koprenama; tako ni obrisi grenika ne bi mogli izbei kazni". Slijepa ogledala bi, meutim, zadrala sposobnost odraavanja i ponavljanja odjeka glasova umjesto slika: ponavljali bi se "krici kanjenih", to bi bilo jedino to bi se spaslo iz sveopte propasti".U daljem toku prie opti princip se konkretizuje na poznatim linostima iz srpske istorije, poezije i legende, caru Duanu i njegovom esaru Hrelji Dragovolji, i za tu priliku pisac koristi istorijsko predanje i legendu o Relji Krilatici.Hrelja, koga je Pavi obdario sposobnou da um pretvara u sliku (princip na kome poiva sinestezija) i vidi ono to je izvan domaaja njegovog oka ako je u domaaju njegovog sluha, mora da napusti zemlju i gradove oko rijeke Strimona (dananje Strumice) i "da se vine do nebeskih ostrva".Epilog je u znaku mita:"Na dan kad cvetaju vode i kada su carevi mislili da im je doao strani sud, Duan se nalazio na domak Carigrada, a Hrelja je pokuao da preleti reku Strimon, nadajui se da e mu bar senka potonuti u vodu i izmai kazni. Prevario se: vode su procvetale i samo se odjek njegovog glasa probio kroz cvee, spasao suda i sklonio na svoje nebesko ostrvo. I danas, kada meseevo kamenje pada u reku Strimon, kau da se to oburvava Hreljin grad i uje se kako kamenje u letu peva Hreljinim glasom prognanim sa Zemlje".Ali to je samo prvi epilog, onaj kojim se razreava Duanova i Hreljina sudbina. Fantastina pria ima jo jedan, tipino pavievski, epilog. Pavi, naime, spaja dogaaje iz 14. stoljea sa dvadesetim: 1970. godine izloen je jedan mjeseev kamen u Beogradu, a "pisac koji ovo noas belei iao je da ga vidi i oslukivao nee li neto uti kroz debeli stakleni oklop. Tada nije uo nita. Mnogo kasnije, kod kue, jedne veeri, uo je Hrelju. Ne jedan glas, negoosmoglasnik.Bogumilska pria, dakle, nije bila lana".Pisac je uvuen u igru, u fantastinu priu (to je takoe est Paviev postupak) i postao je medij kojim se spajaju dva udaljena stoljea i dogaaja, a osmoglasnik to mu se javlja moe biti istovremeno i njegovo djelo, i glas Hrelje Dragovolje, a u svakom sluaju je potvrda bogumilske prie. Pavieva kratka fantastina proza je sastavila figuru kruga."Proloko itije" Hrelje Dragovolje na najmanjem prostoru otkriva cio spektar postupaka karakteristinih za Pavievo pisanje fantastine proze.Ciklus "Nove gradske pesme" nagovjetava docnija Pavieva djela. O prii "Veera u Dubrovniku" govoriemo u drugom dijelu ove knjige, a povodom lika Efrosinije Lukarevi. Nau panju je privukao naslov pjesme "Veera u krmi kod 'Znaka pitanja'". Isti naslov e se kasnije javiti iznad jedne Pavieve prie - o kojoj emo takoe kasnije govoriti - u kojoj su drugi junaci, ali je ideja slina: pisac sjedi u krmi s Dositejem. Spajanje razliitih vjekova kroz sopstveni "doivljaj" nalazi se i u drugim pjesmama ovog ciklusa, a najoevidnije u pjesmi "Na 'Pijaci mesa' u Beu",Gde sedimo Pievi i ja u krmiGrke neprisajedinjene vereI prieujemo se iz iste ae.Da ga ne poznaju strae Marije TerezijeOn je skinuo izme pune kie iz 1744.I minuu kroz koju se provukao u XVII vekNosi kradom na prstuDa ga ne poznaju straepreruio se u pesnikaVie ne pie memoare i tiho ita stihoveBekoj TV.Na slinom poigravanju s vremenom zasniva se i pria "Suvie dobro uraen posao", s poetka knjige i "Ikona koja kija" izKosovskog apokrifa. U prvom sluaju rije je o spoju dogaaja iz 1498. godine i dogaaja iz izraelsko-arapskog rata iz 1967. godine. U priu je uvedena mitoloka motivacija: moguno je u sebi samom pronai i ugledati svjetlost koja je slina onoj to se ukazala Hristovim uenicima na Tavorskoj gori. Od te sposobnosti ljudi koji su u milosti boanske svjetlosti, i koji su obdareni vjetinom da tu svjetlost otkriju, doli su do sposobnosti da lijee tue snove i da u snovima prave uda. Tako je Stanislav Spud, uprkos teko oteenom vidu, vidio i vidao vie od drugih. On je mogao da usmjerava svoje snove i svoju terapiju u budunost, pa mu se desilo da je promaio uticaj na pacijenta koji mu je bio povjeren na lijeenje - to e platiti ivotom - ali je zato "suvie dobro" uradio posao i domet njegove terapije je osjetio jedan egipatski podoficir est vjekova kasnije.Opominjua pria "Ikona koja kija" sastavljena je iz dva meusobno povezana i prepletena siejna toka, koji vode ka zajednikoj poenti. Prvi siejni tok je vezan za udesni ivot hilandarskog oca Manuila, a drugi za volebne moi ikone Bogorodice Trojeruice. Otac Manuil je bio pripadnik jedinice katalonskih najamnika "koji su 1307. godine za raun Zapada napadali Svetu goru", pa, izgubljeni u "hiljadu magli", srpskog manastira Hilandara, zabludom se meusobno sukobili i unitili, a trojica preivjelih pristupila manastirskoj bratiji i srpskoj pravoslavnoj vjeri. Manastir je bio spasen, a neprijatelj preveden pod manastirski krov zahvaljujui svetim udima.Ista mitoloka motivacija dosljedno je primijenjena u prii o drevnoj ikoni Bogorodice Trojeruice i njenim udesnim seobama iz Palestine u Svetu goru, iz Svete gore u Srbiju, a odatle, poslije propasti Srpskog Carstva, opet u Hilandar, odakle se nije dala preseliti ni poto su Srbi 1912. oslobodili Kosovo, ni kada su 1950. godine podigli spomenik kosovskim junacima.Istom motivacijom mitolokim udima doveden je otac Manuil u dvadeseto stoljee, premostivi tako, po omiljenom Pavievom postupku, vremensko rastojanje od est stoljea. Na taj nain je omogueno da se zaokrui pria o Trojeruici i da se odgonetne zagonetka zato ikona udotvorka odbija da se vrati u postojbinu Svetog Save, jer se samo u zadubini njegovog oca na Svetoj gori osjea kao u svojoj kui.Istovremeno je to i put za reenje druge, komplementarne zagonetke: otac Manuil pokuava da se sjeti jednog zaboravljenog znaka i njegovog znaenja, jednog znaka koji u njegovom maglovitom sjeanju ima znaaj i visinu prvog i tajnog svetog slova:"Tim znakom kao opomenom ispraale su ih nekada ene iz Barcelone na pohode, upozoravajui ih dignutih ruku, a smisao gesla uglavnom je bio sledei:Mesto onog koji se seli nikad ne ostaje prazno"Odgonetka Manuilovog znaka istovremeno je i poenta prie, koja se jednako odnosi na Manuila i njegove bive saborce, na seobe srpskog naroda i na udotvornu ikonu Bogorodice Trojeruice. Poenta se ponaa kao trostruko arobno ogledalo u kome svako moe vidjeti reenje svoje tajne.Kombinovanje mitoloke motivacije s istorijskim zbivanjima, spajanje po est stoljea udaljenih vremenskih trenutaka i odgonetanje zagonetke poentom koja ima formu aforizma - sve su to postupci koje e Pavi kasnije vjeto razraivati i kombinovati u svojoj fantastinoj prozi.Iako s autorskog stanovita anrovski oznaeni kao pesme, tekstovi knjigeMeseev kamenpromovisali su pripovjedaa Milorada Pavia, pisca fantastine proze.A. 3. Gvozdena zavesaPrva Pavieva pripovjedaka knjiga pojavila se 1973. godine u Novom Sadu, u izdanju "Matice srpske" -Gvozdena zavesa, i u njoj su, s neznatnim izmjenama, tampane etiri kratke prie iz pjesnike zbirkeMeseev kamen: nedostaje samo "Proloko itije" Hrelje Dragovolje. Time se i formalno potvrdio ambivalentni karakter Pavievih kratkih proznih tvorevina: jednako se udobno osjeaju u pripovjedakoj kao i u pjesnikoj zbirci.I ovu knjigu Pavi je propratio pogovorom, koji nije lien naracije niti poetske funkcije, ali koji baca izvjesnu svjetlost na knjigu kao cjelinu, a naroito na neke njene novele. Pisac, naime, veli kako je dobar dio tekstova pisao izvan Beograda, pa ih otuda - iz straha da ih ne uniti neka od sve eih avionskih nesrea, koja bi se eventualno piscu mogla dogoditi - slao na svoju beogradsku adresu. U asu kada ih prireuje za tampu nije, meutim, "vie sasvim siguran da li je ono lice koje ih je slalo istovremeno s onim koje ih sada izdaje. Nije li se taj avion negde u meuvremenu ipak sruio? U svakom sluaju, italac je sigurno primetio da ve prvi meu tekstovima ove knjige lii na malu zagonetku koja se razreava tek u poslednjoj reenici povesti. Upravo zahvaljujui tome, taj tekst -"'Vedvudov' pribor za aj" - nije moguno proitati dva puta na isti nain. Onog trenutka kada se na kraju prvog itanja doznaju imena junaka, novo itanje vie nikada nee imati onaj ukus realnog zbivanja koji je briljivo sugeriran za prvo itanje.Tu, negde, izmeu ta dva itanja ove knjige, leti i pada onaj avion o kojem je maloas bilo rei".Prvo to iz predgovora pada u oi jeste relativizacija, odnosno problematizacija autorstva. Time se nagovjetava jedan postupak koji e svoju kulminaciju dostii upravo uHazarskom reniku. Drugo, ne manje vano, upozorenje jeste upozorenje na mogunosti razliitog itanja, odnosno na razlikovanje prvog i drugog itanja jedne prie. Time se, s jedne strane, otkriva tajna zanata i koncepcije, posebno kad je u pitanju konkretna pria, ali se, s druge strane, nagovjetava i tematizacija odnosa pisac - italac, odnosno igra s itaocem, to e u docnijem Pavievom stvaralatvu biti od naroitog znaaja, posebno u njegovim romanima. Igra s itaocem, to je vrlo vano primijetiti, i to je ovdje oevidnije nego na drugim mjestima, omoguena je strukturom djela; ona je ugraena u djelo, tako da je itaoeva prevelika sloboda samo privid i dio igre.Od znaaja je, takoe, i rijezagonetka: "mala zagonetka" je esto prisutna i presudna u Pavievoj prozi, a to je sasvim oevidno upravo u ovoj knjizi. Ona se, kao u pomenutoj prii, javlja kao zagonetka o glavnim junacima i odgoneta se na kraju prie. U svijetlu "odgonetke" pria se sasvim drugaije ita."Zagonetka" je kombinovana s alegorijom. Cijela pria je - saznajemo to tek poslije "odgonetke" - jedna alegorija. No, takav utisak se nema sve do posljednje reenice. Alegorija je kombinovana s antialegorijskim postupkom: s priom punom ivih, "realistikih" detalja, prividno dosljedno lienom metaforinog govora. Navikli smo da alegoriju doivljavamo kao razvijenu metaforu, kao lanac ili sistem metafora, a ovdje je "odgonetkom" u alegoriju preobraena, tradicionalistiki reeno, "realistika" pria "iz studentskog ivota".Ova, na izgled jednostavna, kompozicijska i stilska rjeenja trae mnogo truda, dovitljivosti i vjetine, i u tome je svojevrsna Pavieva tajna. "Odgonetka" je istovremeno i poenta, ali i potpuni obrt prie i cijele narativne situacije: privid "realistike prie" odjedanput nestaje pretvarajui se u parabolu o Evropi i Balkanu. "Mala zagonetka" ove vrste (koja ne mora uvijek biti odgonetnuta) i alegorija bitno su stilsko obiljeje Pavieve proze. Zajedno kombinovane daju parabolu, kao u pomenutoj prii, ili u prii "Zavesa", gdje se relativno jednostavna i ogoljena fabula, s gotovo neindividualizovanim junacima, podie na univerzalni princip. Alegorija kombinovana s aluzijom ima u Pavievoj prozi, posebno u romanima, satirinu funkciju. Kasnije e pisac usavriti svoj postupak, pa e biti omogueno da se cio roman moe proitati i kao alegorija, odnosno satira, ali takvo itanje - to nedvosmisleno sugerira pisac - predstavlja otkrivanje samo jednog "sloja" romana. Alegorija je, dakle, u romanima postavljena tako da nudi jedno od alternativnih, i to povrnijih itanja, do koga je piscu takoe stalo. Takvo itanje otkriva samo jedan, satirini sloj romana; "ostalo je za ostale", rekao bi Pavi.Pavieva "mala zagonetka" iz prie "Vedvudov pribor za aj" moe se formalizovati kao pitanje: "Ko je ko?" Ta formula funkcionie i u mnogim drugim Pavievim tekstovima gdje postoje sline zagonetke, bilo da je koristimo na alegorijskom planu (Ko su Hazari?), na planu identifikacije junaka (Ko je sluavka iz hotela "Kingston"?), ili na planu odgonetke neke tajne iz siejnog lanca (Ko je ubica u hotelu "Kingston"?). Ova vrsta "zagonetanja" omoguava igru s itaocem, ali mu i poveava panju za tekst, vee ga za likove i fabulu i pokazuje se kao izvor zanimljivosti, kao budilnik interesovanja. Ima tu neeg od iskustva klasine "detektivske prie" i njenog pitanja: "Ko je zloinac?" Problem identifikacije junaka, njegovog statusa u djelu i njegovog odnosa s drugim junacima jedan je od vanijih koji stoje pred itaocem Pavievih romana. Odgovor na pitanja "Ko je ko?" i "Ko je ta uinio?"pomoi e nam da rijeimo brojne Pavieve enigme.Drugi tip Pavieve "male zagonetke" moe se formalizovati kao pitanje: "U kakvim su odnosima x i y?". To se pitanje svaki as postavlja pri itanju Pavievih romana, bilo da je rije o odnosu meu junacima, meu piscem i itaocem ili meu trima vremenskim planovimaHazarskog renika(srednjovjekovnom, "baroknom" i dvadesetovjekovnom). Ali to je naroito uoljivo upravo u novelistikoj zbirciGvozdena zavesa. Brojne su, naime, prie iz ove zbirke u kojima nalazimo relativno samostalne siejne rukavce. Jednostavnije reeno: pria je sastavljena iz dvije ili vie kraih pria, koje su, najee, iz veoma udaljenih vremena, a dovedene su u motivacijsku vezu. Ve smo, govorei oMeseevom kamenu, skrenuli panju na priu "Suvie dobro uraen posao", gdje je pria o Stanislavu Spudu (iz 15. stoljea) i njegovom lijeenju snovima dovedena u vezu sa snom jednog egipatskog podoficira iz 1967. godine. U noveli "Aerodrom u Konavlju" dogaaji iz 1944. godine (graenje aerodroma) dovedeni su u vezu s prepiskom izmeu brae Bokovi iz 1473/74. godine. U prii "uvar vetrova" zagonetka iz 1275. godine (zazidano blago Jelene Anujske u manastiru Gradac) bie konano razrijeena 1968. "Veera u Dubrovniku" spaja dogaaje iz 1617. i 1950, a "Ikona koja kija" poetak trinaestog s dvadesetim stoljeem. Toj grupi bi pripadala i pria "Krma kod sedam sisa". U svakom sluaju, igra s vremenom u Pavievoj fantastici ima veliku ulogu, naroito kada je povezana sa snovima i literarnim asocijacijama ("Silazak u Limb") ali sa mitskim obnavljanjem junaka i dogaaja.Jedan broj pria zasnovan je na odgonetanju tajnog znaka, pri emu vanu ulogu ima slovo, to dolazi iz srpskovizantijske tradicije, gdje su pismenost i pismena, knjievnost i knjige, imali atribut svetosti i bili nosioci svetih tajni i svetih moi. Radi ihori gradi crkve bjeei ispred turske najezde i u tom bjekstvu i gradnji ispisuje svoje sudbinsko slovo, prvo i jedino koje je nauio i u ijem znaku je proveo ivot i ostvario djelo - slovo "teta" (). Slinih momenata ima i u prii "Ikona koja kija".Fantastika, pa i Pavieva proza, rado se okree prema svijetu mrtvih, groblju i zagrobnom ivotu, koristei pri tom kako srednjovjekovnu, tako i bogatu folklornu tradiciju. U tom pogledu su u ovoj zbirci najilustrativnije novele "Cvetna groznica" i "Blejzer boje mora", odnosno ona siejna linija iz ove novele to nosi naslov "Groblje kod etiri vetra". Ovdje neemo govoriti o prii "Cvetna groznica"; o njoj e biti rijei kasnije. Napomenuemo samo da je to jedna od onih pria koje su - naravno preraene i prilagoene novom kontekstu - nale mjesto u Pavievim romanima.Zbirka novelaGvozdena zavesadonosi, dakle, mnotvo proznih postupaka to e ih Pavi kasnije, u svojim romanima, usavriti i intenzivno koristiti. U novelama je - zbog estih "obrta" - lake te postupke prepoznati, to olakava kritiko itanje Pavievih romana; to se, uostalom, najbolje moe vidjeti na ispitivanjima Tolstojevih djela to su ih obavili ruski formalisti, u prvom redu Viktor klovski i Boris Ejhenbaum.A. 4. Konji svetog Markaetvrtu beletristiku knjigu, zbirku novelaKonji svetoga Marka, Pavi je objavio u beogradskoj "Prosveti" 1976. godine.Da li je pisac ovom knjigom vodio odsudnu bitku za svoj opstanak u beletristici? Sudei po pogovoru moglo se desiti da - u sluaju da suKonji svetoga Markaizgubili trku i bitku - ovo bude i posljednja umjetnika knjiga Milorada Pavia, odnosno da njegovi romani nikad ne budu napisani. U spomenutom pogovoru, naime, pisac poredi svoje dvije prie s ruskim vojnicima i oficirima, koji su se, u bitkama voenim po mrazu i snijenoj vejavici, skidali u rublje i nezadrivo juriali: tako je i pisac skinuo "oficirske bluze" i ritmiku utegnutost sa svojih pjesama, preobrazio ih u prie, pa ih poslao na juri, "u rublju", "u prve borbene redove", gdje e "ponovo povesti jednu bitku, koja je verovatno i poslednja". Da je ta bitka izgubljena, moda danas ne bi biloHazarskog renika.Na stranu pitanje da li je knjiga Konji svetoga Marka bila za Pavia od presudnog znaaja da se istraje u knjievnom radu, na stranu pieva privatna, inae zanimljiva, dramatika; ovdje je relevantno drugo pievo priznanje: Pavi, naime, priznaje da je ideje, motive i problematiku pojedinanih svojih pjesama prenosio u prozna djela, prvo u prie. Vidjeemo kasnije da su se Pavievi "vojnici" jo jednom "preruili": ako su se u ovom sluaju skinuli u intimno, bijelo donje rublje, onda e se u romanima skinuti nagi, do gole koe, i juriati - da iskoristimo Pavievu sliku izHazarskog renika- kao "goli Srbi", konjanici Avrama Brankovia, kad krenu nou, na juri u sjeu. Tu meusobnu vezu Pavievih djela bilo bi teko dokumentovati i uiniti oevidnom ako bi izostao upravo ovaj dio nae knjige: prikaz pojedinanih dijela prema vremenu njihovog objavljivanja. U tu vezu smo se ve i ranije uvjerili, a ovdje je ona potvrena i pievim autorskim iskazom u pogovoru.Pisac je tom prilikom vjerovatno mislio na svoj ciklus pjesama "Roman o Troji" iz zbirkeMeseev kameni na "Proloko itije" Hrelje Dragovolje. "Roman o Troji" je preobraen u priu "Konji svetoga Marka" iji naslov nosi i zbirka, a "Proloko itije" zavrava ovu zbirku pripovijedaka, sada sa naslovom "Bogumilska pria". Ukazaemo, meutim, i na jo neke srodnosti ove knjige sa ostalim Pavievim tekstovima, posebno s romanima.Pria "Konji svetoga Marka" data je iz perspektive Paria Pastirevia Aleksandra (koji ima i funkciju pripovjedaa u provom licu), a u njenom sreditu je motiv vidovitosti Parievog brata Jelena:"Imao je svetu bolest, postao je vidovit i svi su govorili da e proricati budunost".Jelen Priamuevi je mogao progledati "kroz svoju bolest u budunost" jedino kad bi se uzdravao od spavanja i od utoljenja ogromne ei, i to na vodi koja tee nedaleko od planine Ide, u asu kad tu vodu pije Inorog, bistrei je oima. Tu je Jelen proitao budunost sve do vremena kada je Pavi pisao svoju priu, pa e u italijanskim novinama "Corriere dela sera" od 21. marta 1975. proitati:"Jedan od etiri uvena bronzana konja, koji vekovima krase proelje Bazilike svetoga Marka u Veneciji, uklonjen je prekjue sa svog postolja, jer ga je napao rak bronze. Puna 23 veka ovi su konji odolevali uspeno naletima vetrova s mora i kiama, ali se nisu mogli oteti pogubnom uticaju zatrovanoga vazduha naega doba. I tako konji plaaju visoku cenu koju oveanstvo i inae plaa za svoj tehniki napredak, jer razorne estice su opasno otetile hiljadugodinje telo ovih lepih spomenika. Uklanjanje jednog od konja sa proelja Bazilike svetoga Marka, podsetilo je mnoge Venecijance na staru izreku: "Kada se konji svetoga Marka pokrenu, propada jedna od dve carevine. Koja e to biti ovoga puta?"Zagonetka koja je u obliku pitanja postavljena na kraju ovoga izvoda iz novinskog lanka kljuna je zagonetka istorije hrianstva i nae savremene istorije. Zapad ili Istok? Pavi je ovdje pronaao literarno rjeenje koje e iskoristiti u romanuPredeo slikan ajem: u igru je uveden italac.ije e carstvo propasti zavisi, naime, od toga da li je u vodi odraen muki ili enski lik, ba kao to e od toga zavisiti i sudbina junakinje romanaPredeo slikan ajem. Pitanje: Ko e propasti? - preobraeno je u pitanje: Koga je ugledao u vodi Jelen Priamuevi? A on je "spazio na dnu vode tebe, to ita ove redove i misli u svojoj skamiji ili naslonjai da si u bezbednosti i van igre".Na taj nain je uspostavljena mogunost ambivalentnog epiloga: od toga da li je italac ena ili mukarac zavisi sudbina carstva. italac je u ovoj Pavievoj prii dobio mo samoga Boga, mo mnogo veu od kljunih linosti Istoka i Zapada. Iza radikalne ironine igre, koja omoguava dvostruki epilog, sugerira se situacija savremenog ovjeka pred sudbinskim pitanjem svijeta, koje nije samo pitanje Istoka i Zapada, ve i pitanje opstanka ovjeka. A s takvim pitanjem se moe ivjeti samo uz ambivalentnu ironiju i kreativnu igru.Zavrna reenica je poenta istaknuta drugaijim slogom i stegnuta kao stih koji bi istovremeno mogao biti i trei naslov ove prie (prva dva, kao alternativa, stoje na poetku prie). To je Pariov iskaz, kome je dojadilo "od svih tih smicalica i trabunjanja", od bratovog bolesnog itanja budunosti i od gluposti istorije koje slijede, pa je otiao u Spartu da izjavi ljubav lijepoj Jeleni Vasileusi:Nek vieno jednom ve pone!Trojanski rat je znaio smak jednog svijeta, kraj jednog, za tadanje predstave velikog carstva. Poenta se jednako odnosi na grko-trojanski rat, kao i na vrijeme poslije 1975. godine. Ona istovremeno sugerira ponavljanje vienog i odsustvo razuma u istorijskim dogaajima: sve su to stare prie u mnogo uasnijim verzijama. I muki i enski italac imaju pravo na svoj epilog: kad se pomjere konji svetoga Marka, ljulja se Istok i Zapad, kripe kosti kontinenata, a patetiku mora zamijeniti ironija da bi se vieno koje poinje moglo podnijeti.Na "dvije vode" pravljena je "Pria s dva naslova". I ona se - kao i ve komentarisani tekstovi izGvozdene zavese- samo jednom na isti nain moe proitati: onoga asa kada se erotska pria pretvori u parabolu o dui i tijelu i kada se - a to je na samom kraju, otkriem drugog naslova, koji je istovremeno i poenta - razrijei zagonetka, nemogue je istu priu ponovo proitati na isti nain. I ova parabola je takoe utkana u romanPredeo slikan ajem, prestilizovana i prilagoena novom kontekstu.Najkrai i jedan od najneobinijih tekstova ove knjige - svega dvije stranice - jeste "Dopis asopisu koji objavljuje snove". Dopis je adresovan na osamnaestovjekovnog pisca Zaharija Orfelina i zaglavlje pisma je napisano starim srpskoslovenskim jezikom:"Uvaajemom gospodinu Zahariji Orfelinu. V tipografiji Slaveno-Greeskoj blagoestivoj Dimitrija Teodosija. Venecija".Poiljalac nosi pieve inicijale - M. P. - i nemamo razloga da tvrdimo da je to neko drugi, poto se i sam Pavi bavio Orfelinom i rado ga itao. Pismo je datirano prvim martom 1975. godine i pisano je u Pavievom Beogradu.Povod za pisanje saznajemo na poetku poslanice:"Cenjeni gospodine,va asopis "Magazin" u br. 1. za godinu 1768. doneo je pored ostalog poziv itaocima i dopisnicima da mu alju na gornju adresu u Veneciji zabeleene snove, koje ste Vi, kao urednik, eleli da objavljujete u posebnoj rubrici".Dakle, beogradski pisac iz 1975. godine alje zapisan svoj san asopisu koji je 1768. godine dopise elio objavljivati. Ovo pisanje u prolost, ma koliko djelovalo alogino i apsurdno, potvruje Pavievo nastojanje, iz njegovih pjesnikih zbirki, da stupi u vezu sa srodnim duhovima iz istorije knjievnosti: nekad je to predstavljeno - kao i sada - kao Pavievo okretanje prolosti, a nekad kao nastojanje pisaca minulih vremena da budu nai savremenici.Slian postupak i motiv nai emo i uHazarskom reniku, a vezan je uz doktora Muaviju. Ovaj naunik e se javiti na neki davnanji oglas i vratie se hazarskom pitanju kao svojoj sudbini.Pavieve knjievnoistorijske teme javie se i u drugim novelama ove knjige. "Aneo s naoarima" ima za glavnog junaka Dositeja i oivljava sloene odnose meu pravoslavnim svijetom - Srbima, Rusima i Grcima - u Beu potkraj osamnaestog stoljea, odnose srpskih pisaca i intelektualaca meusobno (Dositej, Jovan Mukatirovi, Sekere) i prema bekom dvoru, odnosno prema rimsko-katolikoj crkvi. Pria "Dvoboj" reaktualizira odnose izmeu Stratimirovia i Muickog i - zbog tipino pavievskih reenja - zasluuje da joj posvetimo malo vie panje.Brojne istorijske situacije, pa i dogaaje iz savremenog i svakidanjeg ivota, Pavi vidi kao svojevrsno ponavljanje ili oivljavanje ve vienog i dogoenog, kao eho istorije. Ljudi iz prolosti se poslue imenima i oblijima naih savremenika. Kada se danas ita ova pria - nekad smatrana izlivom Pavieve pakosti i osvetom dvojici uglednih profesora i kulturnih radnika - kada se, naravno, ita dobronamjerno i u kontekstu dosadanjeg ukupnog Pavievog knjievnog rada, onda se ona prima mnogo mirnije, sa manje polemiko-obraunskog ara, i u sredite panje dolazi Pavieva igra s vremenom, odnosno svojevrsni istorijski paralelizam meu licima i dogaajima.Lini Paviev doivljaj, i eliminisanje ovog pisca kao eventualnog prireivaa pjesama Lukijana Muickog, predstavljen je kao nastavak starog "dvoboja": Stratimirovi (i njegov "sekundant", pridvorsko-mitropolijski pjesnik Gavril Hranislav) Muicki, "dvoboja" u kome je Muicki ostao praznih aka, odnosno lien udobnog ivota i velikih poasti i lien mogunosti da objavi svoju knjigu. Upravo taj paralelizam vremena, dogaaja i likova - postupak koji smo ve sretali u Pavievim priama, a koji e biti jedan od osnovnih postupaka uHazarskom reniku- istaknut je nedvosmisleno u prvi plan u zavrnom pasusu ove, samo na izgled iskljuivo line, prie:"A meni se uinilo da se tamo u dvorani Srpske knjievne zadruge toga dana nije sastajao Upravni odbor, nego da se ponovo, kao pre sto pedeset godina, vodio dvoboj izmeu Stratimirovia i Muickog. Dvoboj, u kojem je Stratimirovi samo iskoristio priliku, razloge i linost Dimitrija Vuenova, titei se Leskovcem (kao nekada Hranislavom) da se najzad obrauna sa Muickim".Bilo bi vie razloga da se due bavimo priom "Konjica", ali emo - preglednosti radi i u skladu sa zahtjevima cjeline nae knjige - istai samo tri momenta. Ova fantastina pria se odvija pod okriljem noi, u kojoj java mijenja svoje oblije, kao da se natpis na firmi nadrealistiki preobraava u drugaiji tekst s drugom porukom (Automehaniar - A u tome han iar). No je povlaeno doba fantastike. Pisac uvodi naratora - do kraja prie zagonetno, neidentifikovano, tamom noi i poloajem tijela sakriveno lice - koji pria "vjenu priu" o dvojici brae i njihovoj neobinoj sudbini.U prii sreemo i dva motiva koji e se kasnije javljati u Pavievoj prozi, mada za ovu priu nisu od prvorazrednog znaaja. Jedan je vezan za epizodni lik "maloumnog klisara" i doaravanje njegove groteskne figure: groteska ovdje nastaje kao posljedica razliite brzine starenja, dakle: iz nesklada pojedinih dijelova tijela. Na klisarevom se "osavom licu vreme zaustavilo u petnaestoj godini, zalazio je nogama i grbinom u ezdesetu". Igra groteskom, ljudskim likom, razliitom brzinom starenja pojedinih ljudi i pojedinih ljudskih organa docnije e se veoma bogato razviti u Pavievoj prozi.Drugi motiv je slika ljekara, odnosno metaforino-alegorijski ekvivalent ljekarske vjetine:" - Vidar - mislio je on - to je kao ukrotitelj zveri, koji vodi u isto vreme na uzici risa, kozu i pticu. Ne moe on svima njima istu hranu davati, jer isto seme u razliitoj zemlji razliito uspeva (...)."Veoma slinu sliku nalazimo uHazarskom reniku, ali emo na nju ukazati kada tome doe vrijeme, a u vezi s pozicijom itaoca. Pavieve prie, oevidno, na brojne i razne naine, "ratuju" za Pavieve romane.Ime novosadskog profesora, dvadesetovjekovnog istraivaa hazarskog pitanja izHazarskog renika, dr Isajla Suka, sreemo u prii "Tajna veera". On je u prii kopista fresaka. Igrajui se mitom i odgonetajui tajnu veeru, odnosno tragajui za Judom, poto je ve sebe prepoznao kao Hrista, sasvim e nesvjesno, pratei svoju "logiku" mitskih asocijacija, uprijeti prstom u progonjenog roaka, prepoznavi u njemu Judu, prokazati ga okupatorskoj policiji i time sam obaviti mitsku funkciju Jude. Traei Judu u drugome, sam se preobrazio u Judu onaj koji je za sebe mislio da je Hristos. Velika je, zacijelo, razlika izmeu ovoga Isajla Suka i onog izHazarskog renika.Jedna od boljih i izuzetno vjeto komponovanih Pavievih pria je "Borba petlova". To je pria o turskom osvajanju beogradske tvrave 1739. godine. Istorijski dogaaj je, meutim, podreen fantastinoj prii, a ta se pria grana u vie rukavaca.Fantastika poiva na odgonetanju neobinih zagonetki na predmetu koji te zagonetke skriva: valja proitati crtee s unutranje i spoljanje strane bogato ukraene tepsije. Sa spoljanje strane je ucrtana karta svemira sa etiri kosmika grada, a s unutranje Beograd sa svojim dvema kulama.Dobar dio prie je itanje znakova s tepsije, odnosno "izvetaj o tepsiji", to asocira na baroknu heraldiku. "Izvetaj o tepsiji" je pria o graenju beogradskih kula, o dvojici graditelja, Sandalju Krasimiriu i Kuzmi Levau, i o njihovim graditeljskim principima. To je pria o dva razliita ovjeka, graditelja, o dva oprena svijeta i principa na kojima graditeljstvo poiva. Sandaljev princip zasnovan je na iskustvu, steenom glasu, pouzdanim saradnicima, savezom s monicima koji obezbeuju sredstva, na udobnom ivotu, sigurnom uspjehu, diplomatskoj vjetini kojom se skrivaju greke i promaaji. Uspjeh je gotovo zagarantovan, iako je privremen i ovozemaljski, praen ovozemaljskim nagradama koje prikrivaju krupne greke kosmikih razmjera.Leva je gradio na jedinstvu svog cjelokupnog znanja, energije i ivotnog iskustva, ugraujui u kulu i Ciceronove citate, i misterije brojeva, i svoju patnju, snove i proraune, i bijedu svog ivota. Njegova kula je proderala oblak i nije mogla dovoljno sluiti zemaljskim svrhama nadgledanja, straarenja i uvanja, ali je bila graditeljsko udo koje je moglo posluiti vie za kosmika nego za zemaljska osmatranja.Borba dvaju graditelja, dvaju principa, dviju energija, dviju graevina traje dok traju i same graevine. Pijetlovi, koji su postavljeni na njihovim vrhovima da pokazuju vjetar i vrijeme, takoe e nastaviti tu borbu:"(...) I ispostavi se da petlovi na njima ne pokazuju isto vreme. Petao na maloj Sandaljevoj kuli vrteo se neprekidno i svaki as poskakivao pokazujui novi vetar, osetljiv na bilo koji, ma i najmanji uh i promenu. Petao na velikoj Levaevoj kuli pokazivao je neko drugo, svoje vreme, vreme vezano oigledno za iroke prostore njegovih vidika i za vetrove nasilnike koji ne duvaju dole pri zemlji".Samo jedan jedini put su pijetlovi koji se meusobno bore, kao dva principa meu kojima nema saglasnosti, pokazali isto vrijeme; samo jednom su se usaglasili: u asu miniranja kula. Taj as propasti graevina i pada Beograda bio je jednak i na kosmikom i na prizemnom vjetrokazu.U ovoj prii Pavi pokazuje i sklonost ka satiri i aluziji, to e docnije biti razvijeno u oba romana. Za tu priliku su iskorieni citati koji su "ugraivani" u Levaevu kulu. Ciceronove reenice pokazuju se u Pavievom vremenu veoma aktuelnim i primjenjivim na aktuelnu drutvenu situaciju. Korienje citata je tako postalo malo fantastino udo: ugraeni citati su osvjetljavali jednako Ciceronovo i Pavievo vrijeme.Kao to su Pavieve pjesme "preruavane" u prie, to su - pokuali smo to da pokaemo na vie primjera - i Pavieve prie "pripremale" pojavu njegovih romana, pozajmljujui im brojne i razliite postupke, motive i likove."Valjalo je ploviti nepogreivo kroz no, motrei jedino na tue snove u svojima. Sa ovakvim oseanjima, raunajui uz sveu, Kuzma Leva je otimao svoju kulu od mraka".Na takvu plovidbu su se upuivali hazarski lovci na snove. Princip Levaevog graditeljstva je dakle, ugraen u temeljeHazarskog renika.A. 5. Ruski hrtitalac postaje sve vie neka vrsta Pavieve tree ruke, koautor i saigra. U zbirci pripovijedakaRuski hrt("Slovo ljubve", Beograd, 1979) od itaoca zavisi da li e proitati devetnaest pria - koliko ih ima u Sadraju knjige - ili svih dvadeset, koliko ih, prema pievoj tvrdnji, knjiga sadri. Naime, dvije od devetnaest ponuenih pria nalaze se u "tajnoj vezi", pa sreni nalaza te veze, spajanjem tih dviju tajno povezanih pria, dobija treu - dvadesetu, za koju "izdava nije platio ni hartiju ni honorar, a kupcima ona nije uraunata u cenu knjige". italac, dakle, mora da uloi dodatan napor, da rijei "zagonetku", identifikuje dvije tajne prie, pa da ih spoji u jednu.Ali lukav italac se ne da uvijek vui za nos: ako je ve uloio trud da sastavi svoju priu, mogao bi optuiti pisca za prevaru: dodatnim itanjem se, zapravo, ne dobija u knjizi pria vie, nego pria manje;Ruski hrtnema ni devetnaest, ni dvadeset, ve osamnaest pria. Piscu ne samo to ne treba zahvaliti to nije uzeo honorar za dvadesetu priu, ve treba od njega nazad traiti novac ne za jednu, ve za dvije prie - upravo za one dvije koje u jednu mora sastavljati italac. Ako, dakle, Pavieva knjiga ima osamnaest pria, pisac je zasluio honorar samo za sedamnaest, poto je osamnaestu sastavio italac.Da bismo sauvali Pavievo naelo zagonetke, reenje ove tajne ostavit emo za kasnije, kada budemo problematizovali odnos: pisac - italac - knjievni junak. Ovdje elimo samo da naglasimo kontinuitet i razvoj Pavieve igre s itaocem.Na toj igri poiva jo jedna pria ove knjige, o kojoj e, takoe, biti kasnije vie rijei, gdje su pisac i italac postali svojevrsni zloinci, krivci za sudbinu Jeftimija Spana iz 14. stoljea. Rije je o zagonetnoj prii "Akseanosilas", u kojoj su funkcije pisca, itaoca i knjievnog junaka veoma prepletene.Jo jedna pria ove knjige e biti predmet naeg docnijeg razmatranja: "Veera u Krmi kod Znaka pitanja". italac e se svakako sjetiti istoimene pjesme iz zbirkeMeseev kamen, mada je pria mnogo sloenija, uspjelija i spada u red boljih Pavievih pria. I ovdje pisac postaje i knjievni junak, ali knjievni junaci su i njegovi ivi (Vlada Uroevi) ili ve upokojeni prijatelj (Boa Vukadinovi i Zoran Mii). Priu posebno karakterie igra dvostrukom fikcijom, svojevrsnim "snom u snu": san je prva fiktivna ravan prie, a iz sna se ulazi u svijet dviju fantastinih pria - jedne Pavieve i jedne Uroevieve.Ve smo uMeseevom kamenusreli motiv ogledala i konstatovali njegovo povlaeno mjesto kod "fantastiara", odnosno kod Pavia. U ovoj knjizi (Ruski hrt) jedna izvanredna pria nosi naslov "Otrovna ogledala", a sadri i "traktat" o ogledalu, izlaganje Ace iria, majstora ogledala, glavnom junaku prie Ivanu Mijaku. arobnjak Aca iri je ve imenom predodreen za majstora ogledala: on je i u ogledalu Aca iri; njegovo ime i prezime je isto i kad se ita odstraga. Ime Ivana Mijaka se, meutim, preobraava u jevrejsko ime Kajim Navi, i to tako da prezime postaje ime, a ime prezime. Taj preobraaj e za oba junaka - Ivana Mijaka i njegovog dvojnika iz ogledala Kajima Navija - biti sudbinski.Mada je iriev "traktat" o ogledalu prilino dug i neprikladan za citiranje, naveemo ga u cjelosti upravo zbog vanosti ovog arobnog predmeta za Pavievu prozu, ne samo u ovoj knjizi:" - Ogledalo? - ponovio je zamiljeno pitanje svog posetioca. - to ti je neto kao avolja ikona: i desnu ruku pretvori u levu! Ali nemoj me pogreno shvatiti. Ja nisam od onih to paze da ne isprljaju rupu na laktu. Nemoj misliti da e u ogledalu videti avola kako vodi svoj rep pod mikom u etnju. Moe se, dodue, o ogledalima misliti i na taj nain. Ali ja sam od ljudi koji nerado skau u vazduh, jer se bojim da u umreti im izgubim dodir sa zemljom. Ja u ti rei ta mislim o ogledalima.Sam zna, ogledalo ponavlja boju i pokret, udvaja svetlost i toplotu dovodi u iu, tako da se brodovi ogledalom mogu zapaliti. Ali ono ne udvaja materiju, teinu i zvuk. Svi u ogledalu su mutavi. Instrument u ogledalu svoje najdeblje ice i najnie tonove ima na mestu najtanjih i najviih! Zato u ogledalu nema muzike, jer bi morala biti drugaija od nae, izvrnuta na postavu. Za ogledala se mora pisati obrnutim smerom, ogledala itaju zdesna ulevo. Moje ime iri recimo u ogledalu je isto, ali je takav sluaj retkost. Ogledalo ima brata i sestru. To su odjek i senka. Senka kazaljke na satu ima svoje vreme, drugaije od onoga koje pokazuje sama kazaljka, odjek ima svoje mesto daleko od mesta gde se javlja glas. Ogledalo ima svoj prostor u svetu koji ne pripada naoj stvarnosti. Suza i uglaana kugla to su najpotpunija ogledala, ona odslikavaju svemir koji ih obuhvata i globusi nebeskog ara samo ih pridravaju. Ogledalo od poznatog sabesednika ini stranca, kome vidi samo potiljak. U ogledalu se moe poznati neprijatelj i varalica. Pred ogledalom se ne igraju karte ali se sa samim sobom moe odigrati partija karata ili ah. Ogledalo je staklo koje misli i srebro koje se smeje. Kada se na ogledalu, kao na posluavniku iznese kafa, to znai da poslueni ne treba vie da doe u tu kuu.Sastav ogledala je od posebnog znaaja. Svako ogledalo se sastoji od dva elementa: stakla i metalnog premaza i ti delovi odgovaraju nekim delovima oveijeg tela i simboliu neke elemente u prirodi s kojima imaju mnogo zajednikog. Staklo odgovara masti u oveijem organizmu i vodi u prirodi. Doista, u iniji sa zagrejanom masti moe se videti preti li oveku neko zlo ili ne. to se vode tie, ovek se ne moe napiti dok samoga sebe ne poljubi u usta. Otrovnisrebronitratkojim se staklo otrag premazuje da bi postala ogledala, odgovara modini, odnosno sri u oveijem telu, a simbolizuje Mesec. itavo ogledalo tako dejstvuje na principu plime i oseke. Ono, naime, ima svoju sopstvenu vodu (staklo) i svoju sopstvenu meseinu (srebro), oni se privlae i odbijaju, kao to se i u oveijem organizmu sloj masti na periferiji tela regulie iz modine, raste ili se smanjuje u plimama i osekama. Osnovna razlika izmeu prilike i slike u ogledalu zavisi od toga ta je prvo prema tebi: srebro, pa staklo, ili staklo pa srebro. Mesec pa voda ili voda pa Mesec. Moe se takoe rei, ta razlika zavisi od toga je li izmeu tebe i otrovnog premaza staklo, ili je izmeu stakla i tebe otrov...U tom smislu ogledala mogu biti otrovna, sve ostalo je besmislica, - zavrio je iri svoju informaciju. - Vrati se zato kui, sedi pred svoje ogledalo i videe da se nita nee dogoditi osim onoga to se i tako mora dogoditi... I jedino pazi da se ne nae u poloaju kada je izmeu stakla i tebe otrov, a to e se desiti ako se zameni sa svojom slikom u ogledalu..."Paviev junak e poiniti upravo tu greku - zamijenie se "sa svojom slikom u ogledalu" preuzimajui ime svoje rtve, svoga recipronog dvojnika Kajima Navija, i stradati kao Jevrejin - iako je bio Jevrejinov ubica - u nacistikim istkama. I ovoga puta e presuditi ogledalo, odnosno reciprocitet imena Ivan Mijak - Kajim Navi: policijski strunjak e Mijakovo stvarno ime protumaiti kao pokuaj prevare, poto ga je prethodno proitao u ogledalu kaoKajim.arobni predmet, "avolja ikona", kljuni je motiv prie, izvor zapleta, nesporazuma i raspleta. Ne spaja sluajno ogledalo vie povlaenih fantastinih motiva i kosmikih elemenata: vodu i mjesec, srebro i staklo, dvojnika, demona, vatru i svjetlost. Pria o otrovnim ogledalima spojena je s elementima policijske prie, pa je to omoguilo viestruke obrte, to vee itaoevu panju i prii daje zanimljivost. Takvi spojevi e se javiti u oba Pavieva romana, a naroito su karakteristini za dvadesetovjekovni slojHazarskog renikai za zloine u hotelu "Kingston".Predmeti su u fantastinim priama esto neto drugo od onoga to vidimo; iza njih se skriva neka zamka, neka opasna, a tajanstvena igra skrivenih sila. U njih su preobraeni ljudi ili ivotinje, a nekad i sama sudbina. Tako su u prii koja je pozajmila naslov zbirci -Ruski hrt- dijamanti olienje triju ruskih hrtova i njihovog principa lova: tri draga kamena e, kao tri ruska hrta, loviti vuka, junaka prie, dr Mihailovia, pri emu e trei, onaj enski, obaviti posljednji in - ubistvo.U prii, naravno, postoji i lovac, onaj koji puta hrtove na rtvu, odnosno onaj koji prodaje drago kamenje dr Mihailoviu, onaj koji se javlja u snu buduoj rtvi kao "ovek koji zeva". rtva nalijee na "lovaku zasjedu" bjeei od "lovca" i od njegovog dragog kamenja - ruskih hrtova.Ali pria ima i drugi "epilog" koji je ostavljen otvoren: priu pripovijeda praunuk dr Mihailovia, koji je oenjen praunukom "lovca" Doe. Narator oko sebe vidi personificirane dvije trojke ruskih hrtova: svoju enu i njena dva brata i svoje troje djece, koja "na nekom treba da se uvebavaju za ivot". Princip lova ruskim hrtovima postaje neka vrsta univerzalnog principa: pitanje je kad e se i u kom vidu sresti oko ovjekovog grla tri ruska hrta, koji mogu biti tu, sasvim blizu nas, "iz domaeg gnezda", ili puteni i usmjereni na nas iz neke daleke prestonice.U prii "Lozinka" tri predmeta iz ruske pjesme - prsten, bi i tambura - sastavie omu za grlo njihovog nevinog vlasnika Nikole Biljara, jer e - naeni zajedno na Biljarevoj polici - biti protumaeni kao lozinka grupe ilegalaca. Pogreno proitano znaenje predmeta vodi pogrenoj identifikaciji Biljara kao lana ilegalne grupe, to e ovaj Paviev junak platiti glavom.Sluaj je saveznik fantastike: nita se sa sigurnou ne moe predvidjeti i nita nije nevino niti naivno. S druge strane, sluaj se u fantastici pokazuje kao sudbinski, dakle - kao svojevrsna nunost, kao neko neobino ispunjavanje aloginih zakona svijeta. Paradoksalno reeno: to je najee sluaj koji nije sluajan, pogotovo kad je, kao kod Pavia, povezan s jedne strane sa snom i, preko sna, s druge strane, s mitolokom motivacijom.Biljaru je nagovetaj njegove sudbine doao u snu, a od tog sna mu je ostala rije prodromos kao zagonetna poruka koja e se razrijeiti na kraju knjige. Djeak e, a Biljar je u tom uzrastu, naivno i radoznalo pitati svoga uitelja muzike - koji je doveo u uenikovu kuu faistiku policiju, poto je znao da na uenikovoj polici postoje tri predmeta iz lozinke - za znaenje zagonetne rijei iz sna i dobiti relevantno tumaenje:"- Prodromos? - uzvratio je uitelj - to je grka re i oznaava onoga koji prethodi, preteu... to je ime Hristovog uitelja".Tako je Biljarev uitelj protumaio sopstvenu mitsku funkciju u Biljarevoj sudbini.Spoj zlokobnih predmeta: sluaj, san, mitski motiv i rije-zagonetka ujedinjeni su u ovu neobinu priu. Pogreno itanje poruke - identifikacija triju predmeta s lozinkom - dovee do traginog nesporazuma.Na slinom principu - principu mistinog nesporazuma, pogreno rastumaene poruke, tragine mistine greke - poiva i pria "Obed na poljski nain". Dijaloge iz knjige Jana Potockog - urezane u srebrni pribor za jelo - to su ih domaini neprimjetno itali tokom ruka kao da vode neki tajanstveni razgovor, proitae junak prie kao eljno oekivani odgovor svoje umrle sestre, kao reenje zagonetke uzroka njenog samoubistva, i sam e otii u smrt.Nije nam cilj da ovdje pobrajamo i tumaimo sve Pavieve prie, ve da - prikazujui ih prema redosljedu objavljivanja zbirki - prepoznamo neke bitne principe, postupke i motive na kojima poiva Pavieva fantastika, i neke ideje koje e biti iskoriene u romanima. Zato moramo spomenuti i priu "Karamustafini sinovi", koja e nai svoje mjesto u Pavievom "Malom nonom romanu", kao i priu "Atlas vetrova", gdje prvi put sreemo ideju o "reenicama-uljezima", ideju koja e u romanuPredeo slikan ajemrezultirati "priama-uljezima".Ali o tome - kad mu doe vrijeme.A. 6. Due se kupaju poslednji putNe znamo da li i danasMilorad Pavi vidi poloaj svoje generacije kao "generacije za izdavanje" (iznajmljivanje), ali je - sudei prema pjesmi iji je naslov istovjetan sa sintagmom pod navodnicima - u asu objavljivanja neobine knjigeDue se kupaju poslednji put("Matica srpska", Novi Sad, 1982) bio tog miljenja. Naime, lirski subjekt pomenute pjesme vidi svoju generaciju kao neopravdano zapostavljenu, gurnutu u stranu, bez ikoga svoga:Nikog od tvojih ni da te uzme na zub.Bar da nam za uvo koju priiju, npr.Da nam posvete bar:?Sad nam i muha u usta ulee nehotinoA ovi su tu: diu sve na3I puni hitanjaNa akire nam kae tablu:Freie Zimmer.Ovo to nam kazuju stihovi potvrdio je Pavi u svojim izjavama i intervjuima vie puta. Ne moe vam se nita gore desiti - tako, otprilike, tvrdi Pavi - nego da vam otac (odnosno oeva generacija) dobije rat. Sinovi su ve sudbinski u sjenci pobjednikog, oevog oreola i sumnjivog, najee opasnog i neplodnog, pobjednikog zanosa i opijenost. U meuvremenu stasa druga generacija - oni koji "diu sve na kub" - i stijesni te nesrene sinove u neki jalov i nevidljivi procijep; skloni ih iz vidnog polja i useli se u njihove "Freie Zimmer".Oevidan je Paviev napor da pronae identitet svoje generacije, odnosno svoj identitet u generaciji. Sve su prilike da e ga prije nai meu znatno mlaima nego meu svojim ispisnicima. Ali da kroz Pavieve tekstove provijava izvjesna melanholija zbog neuspostavljenog generacijskog identiteta - u to nema sumnje. To potvruju navedeni stihovi, publikovani samo dvije godine prije pojaveHazarskog renika.Druga je, naravno, stvar koliko je Pavi u pravu, posebno kada govori o onima "koji diu sve na kub": ne daju se tako lako ni Pavi, ni njegova generacija pretvoriti u "generaciju za izdavanje", ako se pod tim ne misli - na generaciju za publikovanje knjiga.KnjiziDue se kupaju poslednji putpotvruje svojstva nekih ranijih knjiga i nagovjetava nove. Po kombinovanju proznih tekstova - fantastinih pria - i tekstova u stihu, najslinija je knjiziMeseev kamen. Kao knjievni junaci i ovdje se javljaju ivi prijatelji i kolege, a pjesma "Palavestra, Lali, Hristi & ja u krmi kod "Bufala u Berlinu" sasvim bi se lijepo i prirodno ugnijezditi u ciklus "Nove gradske pesme" iz zbirkeMeseev kamen. Pjesma "Lipov aj" varira motiv iz istoimene pripovijetke iz knjigeRuski hrt, a "Partija aha s meksikim figurama" reaktualizuje istoimenu Pavievu priu iz zbirkeKonji svetoga Markai ahovsku igru kao omiljenu Pavievu metaforu ("Partija aha sa ivim figurama" iz zbirke Ruski hrt).S druge strane, dua pripovijetka "Blato" nai e se uklopljena u romanPredeo slikan ajem. Metaforaruska lutkaiz uvodne prie "Lov" bie varirana u oba Pavieva romana u razliitim znaenjima, a sasvim joj je slina metaforacrni luk, odnosnomonaki no. Kao to se manja ruska lutka raa otvaranjem vee sve dok igri ne doe kraj, tako se sa monakog noa svlai jedna po jedna kanija, a crni luk svlai jednu po jednu koulju. Sve metafore sugeriraju pesimistiki zakljuak, nekad o ljudskoj prirodi, drugi put o knjievnom tekstu, a nekad o knjievnom junaku: uzalud se trudimo da doemo do neeg esencijalnog, do sri stvari, do "atomskog jezgra" - podmetnuta nam je, u svijetu i knjievnosti, najee neka varljiva igra matrjoke ili crnog luka, odnosno groteskna sudbina i izgled junakinje iz prie "Monaki no" u knjiziRuski hrt.Na taj nain ova Pavieva knjiga - kao i veina njegovih djela - prua jednu ruku prema ranijim, a drugu prema buduim tekstovima i knjigama. Na taj nain se ideja o preruavanju pria, odnosno pjesama, poput ruskih vojnika - ideja eksplicirana u knjiziKonji svetoga Marka- provlai i dokazuje iz knjige u knjigu.I ova knjiga ima svoj "predgovor" i "pogovor" dvije prie koje knjigu uokviruju, otvaraju i zatvaraju. Ostali tekstovi su rasporeeni u tri dijela: "Due se kupaju poslednji put", "Lekcije iz itanja poezije" i "Lekcije iz itanja karata".Ve prve stranice uvodne prie "Lov" nagovjetavaju neobino itanje geografskih karata i poreenje mjeseci s kontinentima - neku fantastinu kartografiju - da bi bila nagovijetena i tema Novog sveta. Tu temu emo sresti u "Povesti o Kolumbu", umetnutoj prii koju, kao iskupljenje, pria u gvoa uhvaeni lovokradica svinjar. U svinjarevoj prii dolazi do deformacije poznatog istorijskog dogaaja: Kolumba su ubili zavjerenici - poto su deifrovali tajne vorove u Kolumbovoj kosi - ispisujui bodeom njegovo tajno ime na njegovim grudima. U prii je uskraeno otkrie Novog sveta: kapetan broda, onaj ko je otkrio Ameriku, gine prije otkria Novog sveta.Slian postupak deformacije istorijskih dogaaja nalazimo i u prii "Princ Ferdinand ita Pukina", gdje se istorijski motivi prepliu s knjievnim, tako da tim preplitanjem, neobinom pripovjedakom perspektivom (priu pria Ferdinand), kombinovanjem sna i parodiranih elemenata bajke s istorijom, dobijamo svojevrsnu parodiju istorije, odnosno "lekciju iz itanja poezije".Prvi ciklus sainjavaju dvije erotske prie. "Duga nona plovidba" govori o ljubavi Svilokose Pavla i prelijepe djevojke Velue. Svilokosa Pavle je samo jednom obljubio ljepoticu, uzevi je grubo i silovito, i "jo istog jutra prodao ju je na jedan brod to nosi javno enskinje od luke do luke", a zatim "otiao za onim osmehom to svetli u mraku i nikada je vie nije video", a "za njime devojka je ostala luda od uasa, od probuene strasti i straha, a od udarca slepa i gluva za ceo ivot". Tada poinje "duga nona plovidba slepe Velue".Slijepa i gluva ljepotica je postala uvena sa svoje ljubavne vjetine, sve dok Svilokosa Pavle nije poginuo, a ona ostarila. Ostavi bez posla i bez ljubavi, potonuvi u starost, tuno je zakljuila da joj Svilokosa Pavle vie ne dolazi i bacila se u more.Koga je to voljela Velua a da za te duge godine nije dobila ni dijete, niti je ostala bremenita? Posjetioce brodova i svoje goste u krevetu nije ni ula ni vidjela; oni su za nju bili samo oblija u kojima joj je dolazila dua Svilokose Pavla. Uprkos svoj surovosti, ovo je njena, edna i lijepa ljubavna pria.Druga pria - "Due se kupaju poslednji put" - predstavlja svojevrstan kontrapunkt: njenosti i istrajnosti Veluine ljubavi prema dui Svilokose Pavla suprotstavljena je groteskna erotska pria s grobljanskim motivima i elementima horora. Dogaaj se zbiva pred "zatvorene Zadunice", u "Meseevom osoju", na sasvim precizno i konkretno lociranom mjestu izmeu etiri groblja u Beogradu. Due trojice poginulih vojnika Ivana, Petra i Damjana -"presvlae se" u tijelo starice Ivane Cveti i vode trostruku ljubav s djevojkom Omicom. Fantastika i groteska poivaju ne samo na buenju umrlih, ve i na njihovom pojavljivanju u jednom istom tijelu i obliju. Tri muke due su se, uz to, preruile u lik jedne starice, ali "starice" koja je samo na izgled ensko, a koja posjeduje muki ud i hiperseksualnu muku mo.I pria-pogovor - "ekspirov vrt" - kombinuje "literarne" i "kartografske" teme: cvjetne motive iz ekspirove poezije i Stratford na Avonu sa "ekspirovom rodnom kuom" i naknadno ureenim vrtom. I na kraju prie - kao u elizabetanskom distihu koji donosi preokret poslije tri katrena u sonetu - nalazimo Paviev obrt, koji ukazuje na mogunost rekonstrukcije "rue vetrova" iz ekspirovog djela:"Jer u ekspirovom delu ne postoji samo cvee. Tamo duvaju, na primer, strahoviti, uraganski vetrovi, moe se iz tog dela po istom principu kao 'ekspirov vrt' rekonstruisati strana rua vetrova sposobna da uniti sve ekspirovske vrtove zajedno sa nama i sa stradforskim medom u nama".ekspirov vrt bi se tako mogao pretvoriti u "atlas vetrova" ili u "vrt uasa". Ali time smo ve zavukli ruku uIzvrnutu rukavicu, najnoviju Pavievu pripovjedaku zbirku: tamo doista postoji pria pod naslovom "Vrt uasa". "Atlas vetrova" je, pak, pria iz zbirkeRuski hrt.A. 7. Izvrnuta rukavicaKao da se poslije romana (Hazarski renik, "Prosveta", Beograd, 1984;Predeo slikan ajem, "Prosveta", Beograd, 1988) Pavi vratio svojoj pripovjedako-poetskoj zbirciDue se kupajuposlednji puti oko njenog narativnog jezgra dopisao i formirao novu zbirku. Jer, ovdje emo nai sve pripovijetke iz prethodne zbirke, osim one koja je ukljuena u roman ("Blato"): "Lov", "Duga nona plovidba", "Due se kupaju poslednji put", "Princ Ferdinand ita Pukina", "Lavirint" i "ekspirov vrt". Njima je dodato jo jedanaest pria ili "drugih zapisa", i mi emo upravo tim novim tekstovima posvetiti panju.Za tumaenje Pavieve proze u cjelini od velikog je znaaja poslednji "zapis" iz ove knjige -"Biografija Dunava". itaocu Pavievog djela je poznato da Dunav pravi meandre i rukavce kroz prie i romane ovoga pisca; da uvijek ima neku mitsku funkciju. Ovim "zapisom" Pavi je zaokruio svoju mitologiju Dunava u jednu narativnu cjelinu i omoguio lake itanje svojih tekstova.Negdje na uu Dunava je bio smjeten Had, pakao antikog ovjeka, s brodarem Haronom, prevoznikom dua umrlih, i psom Kerberom, njihovim uvarem. Kasnije je Dunav postao jedna od etiri rajske rijeke, jer ima izvorite u raju. Do raja se stie uzvodno - to je naporno i gotovo nedostino - a do Hada nizvodno, lako, preputajui se samo rijeci. Had je stariji od raja; vrijeme tee suprotno od Dunava, u smjeru istok-zapad, tako da Dunav tee uz tok vremena. I budunost ovjeka je okrenuta u smjeru toka vremena, ali iz toga ne treba izvlaiti optimistiki zakljuak:"Na isti nain i naa budunost neprekidno putuje sa istoka na zapad razapeta izmeu jednog crnog mora i jedne crne ume, kao to je, uostalom, naa istorija razapeta izmeu vode na poetku i kopna na kraju."Izvorite Dunava - etvrtinu raja - Pavi doarava nimalo rajski; sam izvor je neka vrsta falsifikata. Tamo postoje dva Dunava, od kojih je jedan nepriznat, tako rei kopile, a drugi ukraden iz ume i doveden u grofovsko dvorite.Svoj mit o Dunavu Pavi razvija personifikacijom i igrom jezicima i imenima. Na njemakom je Dunav enskog roda, plava devojka koja se "otisnula u svet i izgubila nevinost negde na granici svoje rodne planine sa mladiem koji se zove Rin". Ali i Dunavu se dogaaju fantastina uda i preobraaji; u Maarskoj gubi pol, ali meu Slovenima postaje muko, dok "oskrnavitelj Rin stie ovde enski pol i ime Rajna", tako da pria koja vai u varcvaldu ne vai pod Beogradom: za Beograane jedino Dunav moe biti taj koji je posudio malo sjemena Rajni. U vrijeme novijih migracija (Nijemci se sputaju na Jadran, a Jugosloveni odlaze u "etvrt raja" zarad posla i novca) pol Dunava postaje nesigurniji na cijelom njegovom toku.Pavi i u "Biografiji Dunava" unosi satirino-aluzivne momente poput ovog o savremenim migracijama. I na ovom kratkom zapisu se mogu vidjeti neki od omiljenih postupaka ovog pisca: oslanjanje na mitoloku tradiciju, ali i "deformisanje", odnosno dograivanje te tradicije radi formiranja sopstvene verzije mita, igra s geografskim i lingvistikim predstavama, metaforiko predstavljanje vremena prostorom i dovoenje u vezu toka vremena s tokom vode, unoenje - kroz igru - elemenata kominog i satirinog, preobraaji enskog u muko, odnosno promjene pola rijeke i promjene verzije polnog odnosa Dunav - Rajna, obrt pri kraju zapisa i ironino-paradoksalna poenta o rajskom izvoritu Dunava i o vlasniku raja - posjedniku imanja na kome se nalazi izvor Dunava - koji se bavi proizvodnjom piva, tako da "ovek koji je ukrao Dunav ne pije vodu". Noviji mitoloki slojevi ne ponitavaju starije, ve su zajedno izvor fantastike, pa tako i "orah baen na izvoru Dunava menja tri puta pol i proe kroz ezdeset noi dok ga ne pojedu mrtvi negde na nekoj od ada dunavskog ua"; jedna reenica kao sinteza cijele biografije Dunava.Tematizacija odnosa pisac - knjievni junak - italac, tako karakteristian za Pavieve romane, nalazi se i u ovim "zapisima". Na kraju kratke "prie-reportae" "Vaar gusaka", pripovjeda govori o Valteru Skotu i njegovim junacima:"(...) ta e ser Valter Skot u istom staklenom kavezu sa monstrumima? I tada sam se setio jedne njegove mladalake knjiice, objavljene 1799. godine pod imenomPohvala priama strave iuasa. Setio sam se njegovih jezivih balada i shvatio da su monstrumi oko njega od one vrste kakvu je poraala njegova mata, samo to je stvar vremena uzela neoekivani obrt.On, koji je bio iv, vie to nije, a oni, koji su bili porod njegove uobrazilje, ovaplotili su se, evo, u stvarnosti i stoje sada kao jedino ivo to je od njega ostalo. Oni znaju o njemu sve, on o njima vie nita. Samo, nigde nikoga s prakom da im razlupa oi".Neposredno iza ovog "zapisa" o pofantastienju autora, o njegovom preseljenju meu plodove sopstvene uobrazilje, slijedi jedan "zapis" o "iezavanju autora". Njegova umjetniko-narativna vrijednost nije tolika da ga zbog nje treba isticati, ali on otkriva koliko je Pavi bio zaokupljen temom "iezavanja autora" i postupkom relativizacije autorstva pred pojavuHazarskog renika; "zapis" potvruje nae nalaze iz dijela ove knjige gdje je problematizovan odnos autor - knjievni junak - italac. "Jedno otvoreno pismo" otvara pitanje: Ko je autor prie "Izabranik": Pitalo Vladimir, Milorad Pavi ili Nemanja Mitrovi? Reenice iz tog teksta bliske su - italac e se u to docnije uvjeriti - stavovima iz Pavievih romana, naroito izHazarskog renika. A upravo je pisac "Izabranika" uao Paviu "u varijantu": u isto vrijeme Pavi se poigravao temom autorstva u Hazarskom reniku.Cijela stvar se moe shvatiti - potpuno pogreno - kao neobina anegdota iz knjievnog ivota:Autor prie "Izabranik" zamolio je redakciju "Knjievne rei" da potpie priu imenom Milorada Pavia, budui da je pisana u duhu Pavievih pria i da nudi odgovor na jedno Pavievo pitanje. Pri tom je u "P. S." napisao da autor prie, ipak, nije Pavi, ve on, Pitalo Vladimir. U svom otvorenom pismu Pavi ne reava dilemu, ve zagoneta i problematizuje, - uvodei u igru i tree ime: Nemanja Mitrovi. Cio dogaaj, i njegov razvoj, dobija na znaaju tek poslijeHazarskog renikai poslije objavljivanjaIzvrnute rukavice, pa zavrava pasus Pavievog otvorenog pisma i "zapisa" dobija dimenziju poetikog naela:"Ako na kraju hoemo da traimo kost u jeziku, po svoj prilici emo je nai. im ovo pismo shvatimo kao celinu sa,Izabranikom', kao komentar te prie, sve stvari staju na svoja mesta. To je jedna prekrasna pria o tome kako nastaje pria i kako nestaje njen tvorac. S time to osim oca, koji joj daje svoje ime i umire im je oploenje obavljeno, ta pria ima i mater, koja joj ne daje ime, ali ostaje iva da je zane, rodi i pusti u svet. Sjajna ideja koja se moe braniti i knjievnoteorijski i knjievnoistorijski. Autor,Izabranika' je podelio uloge i Vama i meni u tom procesu, i mi tu nemamo ta da dodamo ili oduzmemo.Srdano Va,autor bez generacije'."Dodajmo da bi to mogla biti i pria kako se stie generacija, ako je ve nemate, a osjeate za njom potrebu.Iz hazarske riznice nam dolazi "zapis" "Vrt uasa", koji je motivisan kao pismo jedne itateljke iz Carigrada, koja je poslije itanja Pavievog romana o Hazarima shvatila da posjeduje, sve su prilike, onaj uveni Daubmanusov primjerakHazarskog renika, pa alje piscu odlomke. I ovdje je nastavljena igra s autorom: pisac se zaklanja iza "itateljke iz Carigrada", a svi zajedno iza Daubmanusa. S druge strane, itaocu je omogueno da "dopie" i "priredi"Hazarski renik, ako uspije da u nj uklopi ova dva teksta ("Putovanje princeze Ateh" i "Vrt uasa"), da ih "ulana" u neki svoj lanac motiva, u neki svoj hazarski sie. Na itaocu je da odlui da li ovi tekstovi pripadaju samo ovoj zbirci pria i zapisa ili istovremeno dvjema knjigama: i ovoj, i - kao moguna dopuna -Hazarskom reniku. Na itaocu je, takoe, da identifikuje neidentifikovana lica. Relativizacija autorstva, poigravanje s "dokumentima" i "citatima", igra s itaocem, domai zadaci za itaoca - to su sve postupci koji su zajedniki ovim "odlomcima" i Hazarskom reniku. Zajedniki su im, naravno, i knjievni junaci.Preostalih dvanaest vrih narativnih cjelina, raunajui tu i onih pet iz zbirkeDue sekupaju poslednji put, smjeteno je izmeu pria o dvije smrti, koje su rasporeene na poetak i na kraj pripovjedakog ciklusa.Knjiga se otvara priom o smrti Svetoga Save a njen pripovjedaki ciklus se zatvara priom o smrti Miloa Crnjanskog. Rije je o piscima za koje Pavi ima neskrivene simpatije, od kojih jedan na poetku srpske knjievnosti, a drugi je jedna od sredinjih - za Pavia, vjerovatno, sredinja - linost srpske knjievnosti XX stoljea.Fantastika se u uvodnoj prii temelji na tri momenta. Prvi dolazi iz hrianske tradicije i iz predstave o svecima: svetac je smru samo napustio zemaljski svijet preselivi se na mjesto koje mu pripada. Drugi momenat je radikalizacija dviju metafora. Jedna poiva na "jednaini": dua je Mjesec, jer "ima nedokuivu stranu koja se nikad ne vidi sa mesta na kojem si". Druga pria na preobraenju: zvijeri koje se javljaju Svetome Savi jesu preobraene njegove reenice koje mu se vraaju sa Zemlje. Zahvaljujui tom preobraaju i seobi reenica sa Zemlje na Nebo, Svetom Savi je omogueno da sagleda tamnu stranu Mjeseca, odnosno due, da dokui nedokuivo, pa i da, paradoksalno, preokrene znaenje svoje zemaljske reenice prema kojoj se "sa sigurnou moe rei samo za prolost da je vena. Budunost to tek treba da postane". Trei momenat fantastike je, dakle paradoksalni obrt koji nastaje sagledavanjem tajne strane Mjeseca i dovodi do zakljuka da je "budunost bila vena, a prolost je to tek trebalo da postane". Obrt ukljuuje u sebe Pavievu omiljenu igru s vremenom.Metaforika i jedan paralelizam temelj su na kom se gradi pria "Smrt Miloa Crnjanskog". Paviev Crnjanski razmilja o knjievnosti u metaforama, odreujui poeziju kao "vrhunac utanja", a prozu, nasuprot, kao "plod zemlje", pa "prie kao i drugi plodovi zemlje tokom vremena bivaju onom ko ih pria najpre zelene, potom tokom prianja sazru i kasnije sagnjiju i nisu vie za upotrebu. Od toga u kom asu ih uzabere onaj ko pria, dok su zelene, kad su zrele, ili poto sagniju, zavisi ukus i vrednost tih pria".Ako su prie plodovi, onda je pisac drvo na kome ti plodovi rastu; drvo koje i tamo ima svoj proces starenja i sazrijevanja. Zrenje i ukus ploda nije sasvim nezavisno od zrelosti drveta: s mladog drveta valja brati prezrelu, a sa starog ne sasvim dozrelu voku, kako bi bio "naravnjen neki svemirski raun", kako bi se "naravnila mera".Do ovog momenta pria je, metaforizacijom, voena kao alegorija, kao parabola o prii i piscu, kojoj bi se - da nije uklopljena u narativnu strukturu moglo zamjeriti na biologizmu i mehanicizmu. Ono to bi eseju moglo biti mana, moe biti izvor slikovitosti i fantastike u prii.Od ovog momenta poinje pria o ivotu i smrti: star ovjek - zakljuuje Paviev junak - valja da svoj ivot uzbere malo prije nego to bi mu normalno vrijeme isteklo. Izmeu ivota i prie postoji paralelizam: Paviev junak se dri poetikog naela prema kome je "celog ivota uio da se treba boriti protiv svoje prirode da bi se dobio pravi i najbolje podeeni ukus". Poetiko naelo postaje ivotno naelo: Crnjanski je postupio sa svojim ivotom kao to se postupa s priom. Uzabrao je svoju smrt: "prestao je da jede i pije i njegov se ivot otkinuo sa stabla neto ranije no to je bilo neophodno", kao to ranije valja uzbrati priu sa grana starog pisca.Pria "Doruak" podsjea na neke motive i rjeenja iz romanaPredeo slikan ajem, pa i na neke funkcije itaoca u tom romanu. U prii narator vodi ljubav sa enom-fantomom, koja na kraju prie kae za sebe da "dri u ruci tri kljua": tvoju knjigu, u toj knjizi tvoju priu "Doruak" i upravo u toj prii itam reenicu: Od sada u ja jesti kobasicu kuvanu u aju od kiselih jabuka"; ona je, dakle, italac i knjievni junak istovremeno. Reenica koju je metafizika dama citirala ne postoji u Pavievoj prozi prije nego to ju je ona izgovorila; to je i posljednja reenica te prie. Knjievna junakinja, itateljka i naratorova ljubavnica "pie" dakle, posljednju reenicu; stavlja taku na priu.Identifikacija likova-fantoma u ovoj Pavievoj prii moe ii i u drugom pravcu: postoji podudarnost izmeu nonih gostiju Pavievog naratora (likovi-fantomi) i njegove predratne porodine situacije: u ratu je izgubio oca, enu i tri sina, a fantomsko drutvo - i po broju, i prema opisu - odgovara tom stanju. Tako je junakinja ne samo ljubavnica i itateljka, ve i dio porodice.I u prii "Tri svraija leta odavde" postoji igra s autorom i autorstvom, relativizacija autora i njegovo "iezavanje" kako bi rekao Pavi. Taj postupak je kombinovan s postupkom ofantastienja susreta s prijateljima i kolegama, ivim piscima, to smo ve nalazili u Pavievim priama. Pisci igraju karte u svoje tekstove. Na kraju narator dobija na kartama priu Milorada Pavia, a to je upravo pria "Tri svraija leta odavde". Sam Pavi se u toj prii preobraava u junaka naratorove prie "Jaja na slanini", koja je istovremeno umetnuta u Pavievu priu "Tri svraija leta odavde". Narator se, dakle, moe identifikovati i kao Milorad Pavi, i kao neki drugi, neki Paviev onostrani dvojnik. Igrom autorstvom i naratorovom pozicijom, dvostrukom igrom fikcija i preobraajem pisca u knjievnog junaka postignuti su fantastino-humorni efekti.Meu savremenicima koji su promovisani u junake Pavieve fantastike je i istaknuti arhitekta, univerzitetski profesor, bivi gradonaelnik Beograda Bogdan Bogdanovi. Njegove asove pohaaju dva studenta iz Iraka iz istoimene prie ("Dva studenta iz Iraka"), a Bogdanovievi posebni kursevi "su nosili nesvakidanju, gotovo tajanstvenu pedagoku crtu i tumaili arhitekturu kao jezik a gradove kao renike tog jezika".Bogdanovi, oevidno, nije sluajno dospio u prozu piscaHazarskog renika: naela Bogdanovieve arhitekture i Pavieve romansijerske tehnike su uporediva. Bogdanovievi Iraani su polubraa koja sanjaju isti san o smrti, to su ga nazvali Zevgar. Tim snom su imenovali svoj projekat grada to su ga radili za ispit na osnovu izabranih znakova i nacrta koje im je ponudio profesor. Iz uvjerenja da se "u azbuci jedne kulture moe prepoznati njen arhitektonski jezik i rukopis tog jezika", profesor je ponudio kao graevinske nacrte, od kojih treba sklopiti gradove, uveana slova najstarijih pisama, ne obavjetavajui o tome studente. Braa su, ne znajui da je rije o slovima, odabrala "klinasto pismo njihove drevne postojbine, pismo nastalo u sumerskoj civilizaciji, vezano za vavilonske gradove Ur i Uruk na tlu dananjeg Iraka". Kasnije e njihova zajednika ljubavnica jo preciznije utvrditi da grade grad Zevgar od onih stihova epa o Gilgameu koji opisuju potop, a da je u temelje Zevgara ugraen stih koji je "opisivao strane kie koje unitavaju sve ivo. Besmrtnost se nalazi i gubi u vodi - bila je poruka ploe ija su slova pretvarali u kue". Nepravilne neravnine koje su se javljale na ivicama slova dolazile su otuda to je nepoznati pisac prepisivao tekst s ploa na pergament konjskom krvlju, radei uz svijeu, pa su se po krvavim linijama hvatale muice privuene svjetlou svijee i mirisom krvi.Irake arhitekte su ostvarili svoj projekat desetak godina docnije i u njemu su nali mjesta za zgradu konstruisanu prema zagonetnom znaku, hladovitiju i akustiniju od ostalih. Tu su sjedeli jedne noi kad su poeli pljuskovi crvenih kia i potop o kome je govorio stih od ijih znakova je projektovan grad. Crvena bujica je provalila u zgradu dvojice polubrae idui "svim onim krivinama i zaokretima koje je nekad uobliilo mastilo od konjske krvi ispisujui jo jednom slovo o potopu. Kada se povukla voda i nanosi zemlje se osuie, Abu Hamid i Ibn Jazid Termezi ostadoe zalepljeni za zidove, spljoteni bujicom i muljem i stoleima potom niko nije primetio njihove leeve zalepljene osuenim crvenim blatom za zidove zgrade.Pronaeni su sluajno. Jedna grupa studenata arhitekture, koja je dobila zadatak da restaurira udne ruevine na obali Eufrata, primetila je neravnine na zidovima i na to upozorila profesora..."U osnovi arhitektonike ove prie je ideja o gradovima kao renicima. Iraki studenti se nesvjesno odluuju ba za klinaste znakove, to sugerira mitsku vezu s prastarim pismom njihove postojbine. Znaenje stiha od ijih znakova se projektu