Identificiranje područja značajnih za biljkehirc.botanic.hr/HBoD/IPA/SSM-IPA-Croatia.pdf · 2004-11-19 · Ovaj je priručnik početna točka za identifikaciju IPA u središnjoj

Identificiranje područja značajnih za floru

Hrvatsko botaničko društvo

hbodCroatian Botanical Society Marulićev trg 20/2, HR-10000 Zagreb, Croatia tel. (+385) (0)1 4844 001 fax. (+385) (0)1 4844 001 e-mail [email protected] http://hirc.botanic.hr/HBoD/hbod-home.htm


(IPA – Important Plant Area)

Priručnik za odabir lokaliteta u Europi i osnova za razvoj smjernica za ostala područja svijeta

Prijevod s originala ANDERSON S. (2002): Identifying Important Plant Areas. Plantlife International.

Potpomognuto od strane Regionalnog centra za zaštitu okoliša (REC – Budimpešta PC: 30751-465, EC: E0210, od 13. rujna 2004)

prev. Toni Nikolić Studeni 2004, Zagreb

1

mailto:[email protected]


Sadržaj

1. Predgovor hrvatskom prijevodu....................................................................... 4 2. Uvod.................................................................................................................... 5

Cilj ....................................................................................................................................................5 Osnova.............................................................................................................................................5 Suglasnost .......................................................................................................................................6 Što su IPA? ......................................................................................................................................6 Što je učinjeno do sada ....................................................................................................................6 Kako koristiti ovaj priručnik?.............................................................................................................6 Globalno i europsko očuvanje ..........................................................................................................7

3. IPA projekti u središnjoj i istočnoj Europi....................................................... 8 Osnove.............................................................................................................................................8 Rezultati ...........................................................................................................................................8 Nacionalni IPA partneri.....................................................................................................................8 Obrazovanje i podaci........................................................................................................................8

4. IPA definicije i metodologija ............................................................................. 9 Definicija Područja značajnog za floru .............................................................................................9 Tri osnovna principa identifikacije IPA..............................................................................................9 Osnovni principi i definicije ...............................................................................................................9 Kvalifikacija područja kao IPA ........................................................................................................10

5. Kriteriji odabira područja značajnih za floru ................................................. 13 Kriteriji A: ugrožene svojte..................................................................................... 14

Kategorije Kriterija A.......................................................................................................................14 Europski popis svojti za IPA Kriterij A ............................................................................................14 Dodaci na trenutno prihvaćene izvore za svojte Kriterija A ............................................................15 Granične vrijednosti Kriterija A .......................................................................................................15 Vodeći principi u odabiru lokaliteta primjenom Kriterija A...............................................................16

Kriterij B: bogatsvo ................................................................................................ 16 Metodologija...................................................................................................................................16 Jedinice za usporedbu ...................................................................................................................16 Popis indikatorskih svojti ................................................................................................................16 Ciljanje područja za procjenu bogatstva.........................................................................................17 Odabir lokaliteta i mozaici staništa .................................................................................................18 Granične vrijednosti .......................................................................................................................19 Vodeći principi ................................................................................................................................19

Kriterij C: ugrožena staništa .................................................................................. 19 Granične vrijednosti .......................................................................................................................20

Endemične, gotovo endemične biljke i biljke ograničena rasprostranjenja ........... 21 Vodeći principi ................................................................................................................................21

Alge, gljive, mahovine i lišajevi .............................................................................. 21 6. Odabir IPA ........................................................................................................ 22

Sastav IPA i granice .............................................................................................. 22 Zastupljenost IPA na nacionalnoj, europskoj i biogeografskoj razini..................... 22 Nacionalno predstavljanje ..................................................................................... 23 Europsko i biogeografsko predstavljanje............................................................... 23 Opći principi odabira IPA....................................................................................... 23

7. Upravljanje s IPA.............................................................................................. 24 Zaštita i upravljanje................................................................................................ 24 Odgovornost jedinica uprave za IPA ..................................................................... 24 Podaci i smjernice u upravljanju IPA ..................................................................... 24 Održivo sabiranje bilja u IPA ................................................................................. 25 Prijetnje za IPA (vidi str. 35) .................................................................................. 25 Nadgledanje IPA.................................................................................................... 25

8. Sabiranje i tijek podataka................................................................................ 25 Nacionalna lista svojti i staništa............................................................................. 26 Smjernice za odabir lokaliteta i upitnik .................................................................. 26 Strategija sabiranja podataka ................................................................................ 26

2


IPA baza podataka ................................................................................................ 27 Politika pristupa podacima..................................................................................... 27 Karte lokaliteta....................................................................................................... 27 Sastavljači izvješća o IPA lokalitetima................................................................... 28 Konačni produkti.................................................................................................... 28 Dijagram sabiranja i tijeka podataka za IPA .......................................................... 29

9. Predlaganje i potvrđivanje IPA ....................................................................... 30 Podaci o predloženim i potvrđenim IPA................................................................. 30

10. Ispunjavanje upitnika................................................................................... 30 Procjena ugroženosti............................................................................................. 35 IPA upitnik (uzorak) ............................................................................................... 36

11. Često postavljana pitanja (FAQ) ................................................................. 42 12. Prilog 1: Izvori podataka za kriterij A ......................................................... 44 13. Prilog 2: EUNIS nivo 2 tipova staništa ....................................................... 46 14. Prilog 3: Centri raznolikosti flore u Europi ................................................ 48 15. Literatura....................................................................................................... 49 16. Kontaktni detalji i informacije ..................................................................... 51 17. Popis kratica ................................................................................................. 52

3


1. Predgovor hrvatskom prijevodu

Prijevod Priručnika s engleskog jezika na hrvatski, te njegovo objavljivanje na webu izrađen je temeljem ugovora između Regionalnog centra za zaštitu okoliša u Budimpešti (REC) i Hrvatskog botaničkog društva (HBoD) (Project code: 30751-465, Expenses Code: E0210, od 13. rujna 2004), a na inicijativu REC-a. Prijevod predstavlja pripremu materijala nužnih za provedbu projekta identifikacije IPA u Hrvatskoj. Preliminarni rezultati u identifikaciji IPA na temelju postojećih podataka (NIKOLIĆ 2003, rukopis) ukazali su, naime, da postoje pretpostavke za uspješnu realizaciju ovoga projekta u nas. Ova pripremna studija, je također potaknuta i financirana od strane REC-a u okviru međudržavne suradnje na graničnim područjima vrijednim zaštite. Niz radionica koje su prethodile preliminarnoj studiji u velikoj su mjeri olakšale razumijevanje postupaka i procedura.

Nekoliko komentara o samom prijevodu. Kako se radi o izrazito botanički «obojenom» tekstu prikladno je da u prijevod sudjeluje botaničar, što nužno nosi i negativnu jezičnu stranu i nedostatke koje prijevod može imati bez sudjelovanja profesionalnog prevodioca (vjerojatno vrijedi i obrnuto). Složenica «Important Plant Area», ili kratko IPA na hrvatskom bi jeziku bila «Područje značajno za biljke» ili kratko PZB. No, kratica IPA toliko je već udomaćena u različitim govornim područjima i literaturi da se čini praktičnijim koristiti je u originalu. U originalu Priručnika riječ «plants», tj. biljke, koristi se učestalo u kontekstu flore, te je na taj način, kada je bilo prikladno, i prevođena (te bi sukladno bilo i «Područje značajno za floru» ili PZF). Također, učestalo se koristi riječ «species», tj. vrsta, iako se zapravo misli na vrste i podvrste zajedno, te je uglavnom korišten prijevod «svojte» kako bi se ova razlika naglasila i uvažila. Engleski termin «site» koristi se u cijelom nizu slučajeva, a prevođen je uglavnom kao «lokalitet» u najširem smislu riječi, te podrazumijeva u nekim situacijama malene točkaste lokalitete, pa sve do većih područja. Prema potrebi su originalne fraze i riječi navedene pri dnu stranice u obliku fusnota. Korisniku uvijek stoji na raspolaganju usporedba s izvornikom na engleskom jeziku koji je dostupan na adresi URL http://www.planlife.org.

Toni Nikolić 01.11.2004.

4

http://www.planlife.org/


2. Uvod

Cilj Cilj programa o područjima značajnim za floru (IPA) je ustanoviti i zaštiti mrežu lokaliteta najboljih za očuvanje flore u Europi i ostatku svijeta upotrebom koegzistentnih kriterija.

Osnova Na 6. skupu održanom u Hague (7-9 travanj 2002., Nizozemska), Konferencija stranaka (COP) Konvencije o zaštiti biološke raznolikosti (CBD) usvojila je Globalnu strategiju očuvanja biljaka (u daljnjem tekstu Strategija) koja sadrži 16 globalnih ciljeva za 2010. godinu. Po prvi puta ciljevi Konvecije u očuvanju bioraznolikosti mjerljivi su, a progres se može lako procjenjivati. Ciljevi su grupirani u 5 glavnih skupina:

• Razumijevanje i dokumentiranje raznolikosti flore • Očuvanje raznolikosti flore • Upotreba raznolikosti flore na održiv način • Promoviranje obrazovanja i upozoravanje na raznolikost flore • Gradnja kapaciteta za potrebe zaštite raznolikosti flore

Cilj br. 5. ove Strategije poziva na zaštitu 50% najznačajnijih područja raznolikosti flore do 2010. god. IPA program osigurava okvir za identifikaciju ovih područja u svrhu njihove zaštite u Europi. Ovo doprinosi da globalni ciljevi budu primjenjeni sukladno nacionalnim prioritetima i mogućnostima, te uzimajući u obzir različitosti u raznolikosti flore između pojedinih zemalja. Europska strategija očuvanja raznolikosti flore je proizvod vrlo obimne konzultacije na pan-Europskoj razini tijekom 2001. i regionalno je usmjerena, s ciljem zaustavljanja gubitka florističke raznolikosti u Europi. Europska je strategija je prilog i dio Globalne strategije za očuvanje florističke raznolikosti. Ciljevi 1.4, 1.5, i 2.14 Europske strategije su zasnovani na identifikaciji, nadgledanju i upravljanju s IPA. IPA program u Europi je zamišljen kao odgovor na rastući gubitak nezamijenjivog obilja europske flore i staništa uzrokovanog brzim ekonomskim razvojem, urbanizacijom i uništavanjem staništa. IPA program je sredstvo u identifikaciji i zaštiti najznačajnijih lokaliteta «divlje flore» i staništa Europe. Dodatno će se zaštita odnositi i na ugrožena staništa i svojte (vaskularna flora, niže bilje i gljive), te također na široku paleta svojti uključujući medicinski iskoristivo bilje, srodnike biljaka u kulturi, strara stabla i mnoge česte ali biljke u opadanju učestalosti. Trenutno ne postoji središnji popis svih ovakovih lokaliteta u Europi koji sadrže najugroženije svojte i staništa ili područja izuzetnog florističkog ili stanišnog bogatstva, identificiranih uporabom koegzistentnih kriterija.

5


Suglasnost Uspjeh Područja značajnih za ptice (IBA) potaknula su botaničare da započnu sa sličnim projektom, te je 1995. na prvoj konferenciji Planta Europa održanoj u Hyèresu u Francuskoj, iskazana hitna potreba za identifikacijom europskih najznačajnihjih florističkih područja. U narednim godinama, nakon intenzivnih konzultacija i nekoliko probnih studija, europski su botaničari došli do konsenzusa oko kriterija za identifikaciju područja značajnih za floru, te je prvi IPA priručnik objavljen u periodu održavanja 3. Planta Europa konferencije u Republici Češkoj 2001 (Palmer & Smart 2001). Prva faza programa je identificirati lokalitete najznačajnije za floru Europe, a druga faza je osigurati da ovi lokaliteti dobiju odgovarajuću zaštitu i upravljanje. IPA projekt će također razviti programe i protokole nadgledanje IPA.

Što su IPA? Namjera je da IPA budu područja od velikog botaničkog značenja za ugrožene svojte, staništa i raznolikost općenito, koja mogu biti identificirana, zaštićena i upravljana kao nezavisne lokacije. Projekt WWF/IUCN-a «Centri florističke raznolikosti» iz 1994. ustanovio je velike regije od botaničkog značenja. IPA, međutim, ima namjeru graditi na toj platformi i idenitificirati područja koja su prikladna za lokacijski zasnovan pristup u očuvanju.

Što je učinjeno do sada1

IPA pilot projekti su provedeni u Bjelorusiji, Republici Češkoj, Grčkoj, Sloveniji, Švedskoj, Turskoj i UK (pogledaj literaturu). Turski IPA projket proveden je od strane Doğal Hayati Koruma Derneği (DHKD), Fauna & Flora International (FFI) i Sveučilišta u Istanbulu, završen je 2001, a rezultati će biti dostupni u bliskoj budućnosti2.

Kako koristiti ovaj priručnik? Ovaj priručnik opisuje ciljeve i temeljen postavke IPA programa, ulogu IPA u globalnom i europskom očuvanju flore, organizacijsku strukturu Tajništva IPA i nacionalnih IPA timova. Skicira IPA kriterije, metodologiju za primjenu kriterija i vodeće smjernice u odabiru lokaliteta. Opisan je postupak sabiranja podataka, te u obliku upitnika, podaci koji trebaju biti zabilježeni za svaki IPA. Uključeni su prilozi o izvorima podataka korištenih za kriterij A, EUNIS klasifikacija staništa na drugom nivou, te o centrima raznolikosti flore. Europski popis svojti za kriterij A će biti dostavljen nacionalnim koordinatorima u obliku posebnog dokumenta. Ovaj je priručnik početna točka za identifikaciju IPA u središnjoj i istočnoj Europi. Prepoznato je, međutim, da praktična iskustva u provedbi ovog posla od strane IPA partnera daju značajne priloge koji će biti uključeni u buduće inačice ovog priručnika. Ovaj je priručnik usmjeren na identifikaciju IPA u Europi. Opće postavke mogu biti usvojene i razvijene u kriterije prikladne za primjenu u drugim regijama svijeta. Regionalni je pristup Globalne strategije očuvanja biljaka prepoznat kao ključni mehanizam provedbe od strane CBD-a (COP6, Nizozemska, travanj 2002).

1 misli se na 2002, godinu objavljivanja originalnog priručnika (ANDERSON 2002) 2 rezultati su već objavljeni u obliku publikacije, te pratećeg multimedijalnog CD-a

6


Globalno i europsko očuvanje Identifikacija IPA osigurava okvir za vlade širom svijeta da dosegnu Cilj 5 u CBD-ovoj Globalnoj strategiji očuvanja biljaka (GSPC) (www.biodiv.org). Identifikacija IPA također ima namjeru osigurati specifične podatke o flori koje mogu biti informativne za drugo postojeće europsko i globalno zakonodavstvo i programe. Osobito, IPA identifikacija će osigurati temeljne informacije za mrežu Natura 2000 kao dijela EU Direktive o staništima, Emerald mrežu Berenske konvencije, te PEEN programa PEBLDS. Identifikacija IPA će osigurati osnovu solidnih podataka za zakonodavstvo i programe prikazane u detalje u tablici koja slijedi. Baza podataka IPA će služiti kao središnja točka za sabiranje i uspoređivanje podataka o statusu zaštite vaskularne i niže flore, te gljiva širom Europe. Ovi podaci mogu biti upotrijebljeni od strane organizacija koje pripremaju popise svojti i staništa za zaštitu, kao što je IUCN-ov globalni/europski crveni popis, Direktivu o staništima3, te Priloge Bernske konvencije. IPA u postojećim europskim i globalnim programima zaštite Zakonodavstvo/Program IPA ciljevi i opaske Globalni CBD (Konvencija o biološkoj raznolikosti) IPA pomaže u primjeni Članaka 6, 7 i 8

strategije o raznolikosti i in situ zaštiti, Članaka 12 i 13 o nacionalnoj i internacionalnoj suradnji

CBD GSPC (Globalna strategija očuvanja biljaka

Usvojena na COP6, Hague (travanj 2002), Cilj 5 GSPC-a je zaštita 50% najznačajnijih florističkih područja u svijetu do 2010. god.

IUCN SSC (IUCN Povjerenstvo za preživljavanje vrsta)

IPA su označena kao prioritet

IUCN Program "Parkovi za život" U Priorietnim projektima br. 6 značenje IPA je prepoznato u Člancima 4.3.5 za više bilje, a u Članku 4.3.6. Za niže bilje

RAMSAR konvencija o močvarnim staništima od globalnog značenja

IPA će pomoći u identifikaciji lokaliteta koji odgovaraju na novu skupinu kriterija A i B za ugrožene svojte i ekološke zajednice

Europski EU Direktiva o staništima i svojtama (Natura 2000)

IPA može doprinijeti podacima o flori za Natura 2000 lokalitet, osobito s obzirom na kriterije A i C

Bernska konvecija (Emerald mreža) IPA može doprinijeti podacima o flori za provedbu Emerald mreže, osobito s obzirom na kriterije A i C

Europska strategija očuvanja biljaka (EPCS)(Plantlife je nominiran kao vodeća organizacija za cileve IPA)

Cilj 1.4. IPA inventarizacija Europe do 2007; Cilj 1.5. Istraživanje za procjenu učinkovitosti IPA; Cilj 2.14 Promocija IPA kako bi potakli međunarodnu mrežu zaštićenih područja

3 orig. Habitat directive

7

http://www.biodiv.org/


PEBLDS putem provedbe PEEN-a (Paneuropska ekološka mreža)

IPA može doprinjeti PEEN-u osiguravanjem podataka o flori za potrebe određivanja mreže lokaliteta koja može smanjiti ugroženost i povećati obnovu europske biološke i krajobrazne raznolikosti, putem koherentnih europskih programa i uključivanjem javnosti u proces

3. IPA projekti u središnjoj i istočnoj Europi

Osnove Ministarstvo poljoprivrede, upravljanja prirodom i ribarstva Nizozemske osiguralo je sredsvo za provedbu inventarizacije IPA u 7 zemalja središnje i istočne Europe. Plantlife International će koordinirati ovim projektom. Ravnatelj IPA projekta, u Londonu, te IPA Regionalni koordinator, u CEE članci, raditi će puno vrijeme na projektu pomažući nacionalnim IPA timovima da izrade nacionalnu IPA inventarizaciju.

Rezultati

• koordinatori pojedinih zemalja sastavljaju izvješća o nacionalnoj IPA inventarizaciji do kraja 2004

• IPA tajništvo, uz konzultacije s partnerima, sastavlja regionalni pregled zaštite flore i IPA područja u središnjoj i istočnoj Europi do kraja 2004

• podaci o IPA unose se u IPA bazu podataka koja služi kao alat za nadgledanje statusa zaštite i promocije zaštite lokaliteta i svojti

• projekt će osigurati praktično iskustvo u provedbi IPA projekata u drugim zemljama Europe i ostatku svijeta

Nacionalni IPA partneri U svakoj će zemlji postojati vodeća organizacija koja koordinira identifikaciju IPA i odabir lokaliteta i sabiranje dostupnih podataka za primjenu IPA kriterija. Svaka će vodeća organizacija biti odgovorna za okupljanje nacionalog IPA tima sastavljenog od interesnih strana u zaštiti, kao što su specijalisti, nevladine udruge, vladine ustanove, te za promicanje ideje IPA u matičnoj državi, kako za specijaliste, tako i cjelokupnu javnost.

Obrazovanje i podaci U svakoj će od 7 zemalja biti održan nacionalna IPA radionica na kojoj se obrazlažu informacije o kriterijima, odabiru lokaliteta i naobrazba o IPA bazi podataka. Radionica će također osigurati forum za prozračivanje nacionalne važnosti i sugestija u vezi projekta. Ravnatelj IPA projekta i IPA regionalni koordinator će osigurati stalnu podršku i podatke. Do kraja 2003 održati će se regionalna radionica za 7 zemalja

8


sudionica, procijeniti napredak i iskrsli problemi, pokrovnost IPA mreže na razini Europe, te dogovoriti budući razvoj IPA projekta u središnjoj i istočnoj Europi. Organizacija projekta Uloga Kontakt Planlife International koordinacija/organizacija www.plantlife.org.ukRavnatelj IPA projekta (smješten u Plantlife International, London)

koordinacija/administracija/tehnička potpora i podaci za partnere

[email protected], Plantlife International, 21 Elizabeth Street, London SWIW 9RP, UK; te. +44(0) 20 7808 0122

IPA regionalni koordinator (CEE) (smješten u Slovačkoj)

regionalna koordinacija, podrška i informacije za partnere - analiza regionalnih pitanja zaštite i problema specifičnih za regiju

[email protected], Plantlife International, Mlynske Nivy 4l, SK-82109, Bratislava 2. Slovak Republic; tel. +421 (0) 255 42 35 23

4. IPA definicije i metodologija

Definicija Područja značajnog za floru Područje značajno za floru (~biljke) (orig. Important Plant Area, IPA) je prirodni ili doprirodni (poluprirodni) lokalitet koji pokazuje izuzetno botaničko bogatsvo i/ili sadrži izuzetan sastav rijetkih, ugroženih i/ili endemičnih svojti i/ili vegetacije visokog botaničkog značenja.

Tri osnovna principa identifikacije IPA Kriterij A Lokalitet sadrži značajnu populaciju jedne ili više svojti koje su od globalnog ili Europskog značenja za zaštitu. Kriterij B Lokalitet sadrži izuzetno bogatu floru u Europskom kontekstu u odnosu na biogeografsku zonu u kojoj dolazi. Kriterij C Lokalitet je izraziti primjer staništa od globalnog ili Europskog značenja za zaštitu ili botaniku.

Osnovni principi i definicije

• riječ «biljka» podrazumijeva alge, gljive, lišajeve, jetrenjarke i prave mahovine i autohtone4 vaskularne biljke5

4 u originalnom tekstu stoji divlje, tj. «wild» (op. prev.)

9

http://www.plantlife.org.uk/


• odabir lokaliteta treba biti utemeljen koliko god je to moguće na smislenim podacima, kvantificiranim populacijama i ograničenim područjima, te transparentnom postupku odabira

• biogeografske zone IPA projekta je 11 zona definiranih u proširenoj Paneuropskoj karti projekta Natura 2000 Vijeća Europe: Alpska, Anatolska, Artička, Atlantska, Crnomorska, Borealna, Kontinentalna, Makaronezijska, Mediteranska, Panonska i Stepska

• cilj je IPA projekta da identificira i zaštiti sveobuhvatnu mrežu europskih IPA, međutim, broj, veličina i raspon IPA lokaliteta unutar svake zemlje je nacionalna odluka zasnovana na ograničenjima postojećih kriterija i saznanja, sredstava i iskustava nacionalnih IPA timova

Kvalifikacija područja kao IPA

• da lokalitet postane IPA, tj. područje značajno za floru, potrebno je da udovolji jednom ili više kriterija, tj. lokalitet može postati IPA ako zadovolji ili A ili B ili C ili bilo koju kombinaciju ovih kriterija.

Tabela na str. 13 opisuje mjerljive pragove i prihvatljive izvore podataka za svaki od kriterija. Mogućnosti europskih sveobuhvatnih baza podataka za uporabu u IPA projektima Slijedi odabir nekih pan-europskih baza podataka o svojtama ili staništima koje potencijalno mogu biti dostupne/korisne za nacionalne IPA pojekte. IPA sudionici koji žele saznati više o ovim bazama podataka i kako mogu biti upotrijebljene u nacionalnim IPA projektima trebaju kontaktirati urednike i nacionalne koordinatore direktno ili putem Tajništva6. Tip Opći podaci Kontakt Staništa CORINE Land Cover europski podaci o biljnom

pokrovu temeljem satelitskih snimaka - 44 klasa, 250x250 m osnovne rezolucije

EEA URL http://www.eea.org/ ova web stranica sadrži također podatke o slijedećim bazama podataka: Corine Coastal Erosion; Corine Soil Erosion; Corine Biotopes; Corine Land Quality; Digitalnu kartu europskih ekoloških regija (DMEER); Nationally Designated Area

5 termin biljke očito se koristi u najopćenitijem i «popularnom» smislu, s obzirom da obuhvaćene skupine organizama filogenetski i taksonomski dolaze u tri različita carstva, Plantae, Protoctista i Fungi, biološki je neispravno sve ih zvati biljkama (op. prev.) 6 imajući u vidu godinu objavljivanja ovog materijala, neki su podaci zastarjeli (op. prev.)

10


EUNIS Europski klasifikacijski sustav staništa u uporabi za potrebe NATURA 2000 - hierarhijski sustav razvijen iz CORINE/PALEARTIC sustava ukljućujući poveznice između Direktive o staništima & staništa Berenske konvencije

URL http://mrw.walonie.be/dgrne/sibw/EUNIS/home.html

GLCC Globalna karakterizacija biljnog pokrova

http://edcdaac/usgs/gov/glcc/ glcc.html; također sadrži podatke o Globalnoj procjeni šumskih kapaciteta

PEEN karta karta lokaliteta Pan-Europske ekološke mreže

koordinirano d strane ECNC-a; http://www.ecnc.nl

PELCOM Paneuropska baza podataka za nadgledanje biljnog pokrova

http://systemforschung.arcs.ac.at/>SU/Projects/pelcom.htm

SYNBIOSIS Podaci o svojtama, biljnim zajednicama i staništima za Nizozemsku i druge europske zemlje

Alterra, P.O.Box 47, 6700 AA, Wageningen, The Netherlands

WETLANDS INTERNATIONAL

podaci o močvarnim staništima u Europi

http://www.wetlands.org

Svojte Atlas Flore Europea računalni podaci o

rasprostranjenosti 20% flore Europe uz preciznost od 50x50 km2

Tajništvo Odbora za kartiranje flore Europe; http://www.fmnh.helsinki.fi/map/ afe/E_afe.htm

Bernska konvencija, Prilog I, Rezolucija 16 Radne skupine4 za staništa

tekst Direktive i dograđene verzije Priloga I

http://www.ecnc.nl/doc/europe/ legislat/>bernconv.html

Prilozi IIb i IVb Direktive o staništima

tekst Direktive i dograđene verzije Priloga I, IIb i IVb

http://europa.eu.int/comm/enviro nment/nature/habdir.htm

Globalni crveni popis IUCN-a/UNEP-WCMC baza podataka o ugroženim biljkama

globalna crvena lista ugroženih vrsta koja se nadograđuje godišnjom dinamikom

http://www.redlist.org/ Većina biljaka nije još procjenjena upotrbom IUCN kriterija iz 1997, tako da nije neophodno pretraživati UNEp-WCMC bazu podataka o ugroženim svojtama http://www.wcmc.org.uk/species/ plants/redlists.htm

WorldMap računalni program za procjenu područja potencijalno bogatih svojtama, raznolikošću, rijetkošću, također s mogućnošću procjene komplementarnosti lokaliteta. Upotrijebljen je u kombinaciji s Atlasom flore Europe

[email protected]

Veliki CEE projekti

11

http://mrw.walonie.be/dgrne/

http://edcdaac/usgs/gov/glcc/

http://www.ecnc.nl/

http://systemforschung.arcs.ac.at/

http://www.wetlands.org/

http://www.fmnh.helsinki.fi/map/

http://www.ecnc.nl/doc/europe/



http://www.redlist.org/

http://www.wcmc.org.uk/species/



Projekt travnjaka CEE projekt financiran od strane Nizozemske s ciljem kartiranja prirodnih i polu-prirodnih travnjaka u zemljama sudionicama s područja središnje i istočne Europe (Bugarska, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Rumunjska, Slovačka i Slovenija)

koordinirano od strane Petera Vaana, Royal Dutch Society for Nature Conservation, KNNV nacionalnim partner organizacijama ([email protected])

WWF projekt Podunavlja/Karpata

EcoRegionalni projekt za određivanja vrućih točaka raznolikosti ("hot spots")

http://www.carpathians.org

Baze podataka zaštićenih područja

Područja značajna za ptice (IBA)

baza podataka s detaljima o IBA u Europi i drugim područjima svijeta

BirdLife International; http://www.birdlife.org

RAMSAR baza podataka o RAMSAR močvarama koju održava Wetlands International

http://www.wetlands.org/rdb.htm

UNEP-WCMC baza podataka o zaštićenim područjima

http://www.unep-wcmc.org

Općeniti GIS podaci ESRI besplatni programi za GIS,

također zbirka digitalnih karata

http://www.esri.com/software/ arcexplorer/

Opći podaci o zaštiti CBD Clearing House pretraživač podataka o

biološkoj raznolikosti vezanih uz CBD

http://www.biodiv.org/chm/ default.aspx

EEA pretraživač podataka o okolišu

http://biodiversity-chm.eea.eu.int

Ova lista nije iscrpna i daje samo neke europske ili višenacionalne projekte. Nacionalni projekti nisu uključeni u ovaj popis. Sve ostale informacije o projektima, bazama podataka ili kartama za koje partneri smatraju da im mogu koristiti u IPA projektima mogu se distribuirati putem Tajništva na zahtijev.

12

http://www.carpathians.org/

http://www.wetlands.org/rdb.htm

http://www.unep-wcmc.org/

http://www.esri.com/software/

http://www.biodiv.org/chm/

http://biodiversity-chm.eea.eu.int/


5. Kriteriji odabira područja značajnih za floru Kriterij Opis Granične vrijednosti Opaska

A(i) (ugrožene vrste) lokalitet sadrži globalno ugrožene svojte

svojte moraju biti navedene kao "ugrožene9" u globalnoj crvenoj listi IUCN-a (vidi Prilog I)

A(ii) (ugrožene vrste) lokalitet sadrži regionalno (Europski) ugrožene svojte

svojte moraju biti navedene kao "ugrožene" u europsko crvenoj listi IUCN-a; ili Prilogu IIb i IVb Direktive o staništima; ili Prilogu I Bernske konvencije (vidi Prilog I)

A(iii) (ugrožene vrste) lokalitet sadrži nacionalne endemične svojte s dokazivom ugroženošću koja nije pokrivena kriterijima A(i) ili A(ii)

svojte trebaju biti navedene kao nacionalni endemi (u bilo kojoj prepoznatoj publikaciji ili popisu) i "ugrožene" na nacionalnom crvenom popisu

A(iv) (ugrožene vrste) lokalitet sadži gotovo endemične svojte ili svojte ograničena rasprostranjenja s dokazivom ugroženošću koja nije pokrivena kriterijima A(i) ili A(ii)

Mogu biti odabrani svi poznati lokaliteti za koje se zna ili smatra da sadrže 5% ili više od ukupne nacionalne populacije7, ili 5 "najboljih lokaliteta8", što god da je najprikladnije.

svojte trebaju biti navedene kao gotovo endemične svojte ili svojte ograničena rasprostranjenja (u bilo kojoj prepoznatoj publikaciji ili popisu) i "ugrožene" na nacionalnom crvenom popisu

B (bogatstvo vrsta) lokalitet sadrži visoki broj svojti unutar niza određenih tipova staništa

Do 10% nacionalnih potencijala (područja) s tipom staništa 2. EUNIS nivoa ili 5 "najboljih" lokaliteta10, što god da je najprikladnije.

bogatstvo svojtama zasnovano na nacionalno kreiranom popisu razvijenom za svaki tip staništa i iz slijedećih tipova svojti: karakteristične svojte i/ili endemične svojte i/ili nacionalno rijetke svojte(gdje su endemične i rijetke svojte brojne i/ili karakteristične za stanište). Određeni tipovi staništa uzeti s nivoa 2 tipova staništa u EUNIS-u (npr. DI uzdignuti i pokriveni cretovi; GI širokolisne listopadne šume; EI suhi travnjaci)

7 populacije moraju biti viabilne ili postoji nada da mogu postati viabilne primjenom mjera zaštite 8 u izuzetnim slučajevima, gdje npr. ima manje od 10 lokaliteta u cijeloj državi ili gdje je 5-10 velikih populacija svojte, može biti odabrano i do 10 lokaliteta 9 Kriterij A, ugrožena vrsta mora biti navedena kao kritično ugrožena (CR), ugrožena (EN) ili osjetljiva (VU) upotrebom novih IUCN kriterija, ili izumrla/ugrožena (Ex/E), ugrožena (E) ili osjetljiva (V) upotrebom originalnih IUCN kriterija 10 u izuzetnim slučajevima, gdje npr. ima između 5 i 10 izuzetno bogatih lokaliteta za određeno stanište, može biti odabrano do 10 lokaliteta za svaki tip staništa 2. nivoa

13


C(i) Prioritetna ugrožena staništa

lokalitet sadrži ugrožena staništa

Mogu se odabrati svi poznati lokaliteti za koje se zna ili sumnja da sadrže 5% ili više od nacionalnih resursa (područja) prioritetnih ugroženih staništa, ili ukupno 20-60% nacionalnih resursa, što god da je najprikladnije.

Prioritetna ugrožena staništa su ona s popisa Priloga I Direktive o staništima (ili bilo kojeg podudarnog staništa iz Bernske konvencije Rez. 4)

C(ii) Ugrožena staništa

lokalitet sadrži ugrožena staništa

Mogu se odabrati svi poznati lokaliteti za koje se zna ili sumnja da sadrže 5% ili više od nacionalnih resursa (područja) prioritetnih ugroženih staništa, ili 5 "najboljih" lokaliteta11, što god da je najprikladnije.

Ugrožena staništa su ona s popisa Priloga I Direktive o staništima i Rezolucije 4 Bernske konvencije, a koja nisu pokrivena kriterijem C(i)

Kriteriji A: ugrožene svojte IPA je osmišljen da identificira i zaštiti najugroženije biljne svojte Europe i svijeta.

Kategorije Kriterija A Kriterij A ima 4 kategorije. Dijagram kriterija (str. 9) i Prilog 1 pokazuje trenutno prihvaćene izvore europskih kriterija A popisa.

• A(i) Globalno ugrožene svojte • A(ii) Europski ugrožene svojte • A(iii) Ugrožene endemične svojte koje nisu obuhvaćene izvorima za A(i) ili

A(ii) • A(iv) Ugrožene gotovo endemične svojte ili svojte ograničene

rasprostranjenosti koje nisu obuhvaćene izvorima za A(i) ili A(ii) Mnoge ugrožene endemične ili gotovo endemične svojte, te svojte ograničena rasprostranjenja biti će u kategorijama A(i) ili A(ii), međutim, neke od ovih svojti nisu uključene u postojeće globalne i europske crvene popise, ali jesu uključene u nacionalne crvene popise. Logika čuvanja svojti obuhvaćenih kriterijima A(iii) i A(iv) odvojenim od A(i) je mogućnost praćenja statusa ugroženih endemičnih ili gotovo endemičnih svojti, te svojti ograničena rasprostranjenja i rad na njihovu uključivanju u globalne ili europske crvene popise.

Europski popis svojti za IPA Kriterij A Tajništvo IPA će, u suradnji s partnerima, proizvesti popis svojti Europe za kriterij A. Ovaj popis je nastao iz izvora u Prilogu 1 i iz popisa svojti za kriterije A(iii) i A(iv)

11 u izuzetnim slučajevima, gdje npr. ima između 5 i 10 lokaliteta određenog staništa u zemlji, ili gdje ima 5-10 izuzetnih staništa u zemlji, može biti odabrano do 10 lokaliteta

14


nacionalnih partnera. Ovaj će popis također sadržavati podatke o taksonomiji, sinonimici, referentnim florama, statusa zakonske zaštite i zemlju i biogeografsko područje u kojem se svojta pojavljuje. Podvrsta je najniži taksonomski novi prohvatljiv za popise svojti Kriterija A. Uključivanje svojti nižeg taksonomskog nivoa (npr. varijeteta) u popis svojti Kriterija A može biti razmotren od strane nacionalnog partnera i Tajništva IPA.

Dodaci na trenutno prihvaćene izvore za svojte Kriterija A Tajništvo IPA će prihvatiti prijedloge od strane autoriteta za izradu Crvenih popisa i stručnih skupina u vezi dodataka na postojeće prihvaćene izvore svojti Kriterija A u Europi, uključujući slijedeće organizacije:

• ECCB za Bryophyta • ECCF za gljive • IAL za lišajeve • IUCN skupina za crveni popis Europe i druge specijalističke skupine IUCN-a

Tajništvo IPA će prihvatiti prijedloge IUCN SSC skupine za Reintrodukciju o statusu svojti iz neškodljivog reintrodukcijskog programa IUCN-a.

Granične vrijednosti Kriterija A Mogu biti odabrani svi poznati lokaliteti za koje se zna ili smatra da sadrže 5% ili više od ukupne nacionalne populacije, ili 5* "najboljih lokaliteta", što god da je najprikladnije. *(U izuzetnim slučajevima, gdje npr. ima manje od 10 lokaliteta u cijeloj državi ili gdje je 5-10 velikih populacija svojte, može biti odabrano i do 10 lokaliteta) Primjer:

• za izuzetno ugoženu svojtu koja se pojavljuje na do 10 lokaliteta unutar države, IPA sustav bi trebao odabrati, tj. sadržavati sve lokalitete s vijabilnim populacijama

• za svojte s do 20 populacija, trebaju biti odabrane najveće populacije (s 5% ili više od ukupnog broja nacionalne populacije

• za svojte s 20-100 ili više lokaliteta, treba odabrati 5-10 najboljih lokaliteta Načelo Svrha je IPA projekta da identificira prioritetna područja za usmjeravanje zaštite biljaka na nivo lokaliteta. Za mnoge svojte unutar Kriterija A biti će svega nekoliko lokaliteta, međutim, za učestalije ili raspršene svojte, prikladnije je odabrati najbolja područja za ciljanu zaštitu, umjesto identificiranja 50-100 lokaliteta za jednu svojtu, što može razvodniti napore u zaštiti.

15


Vodeći principi u odabiru lokaliteta primjenom Kriterija A

• nacionalna mreža IPA treba odražavati cijeli raspon svojti iz nacionalnog popisa Kriterija A

• u zemljama kanditatima12 može se razmotriti brzo praćenje svojti Priloga IIb/IVb kako bi se pomoglo u odabiru lokaliteta za potrebe Natura 2000

• za osobito raspršene svojte koje nemaju očita populacijska središta, ne treba odabirati odvojene IPA kada god je moguće uključiti ih u IPA primarno odabrana zbog drugih svojti

• kada su dostupni prikladni podaci, lokaliteti koji sadrže značajni udio europske populacije neke svojte (>1%) trebaju biti uključeni u mrežu IPA

• treba uzeti u obzir stupanj ugroženosti populacije i potrebu za zaštitom, no IPA treba biti odabran samo za populacije koje su viabilne ili za koje postoji nada da će mjere poboljšanja osigurati povratak viabilosti

• populacije u središtu i rubu europskog raspona trebaju biti uključene u mrežu IPA

• treba uzeti u obzir genetski sastav populacije, kada god postoje razlozi da je isti značajan za očuvanje bioraznolikosti

Kriterij B: bogatsvo IPA je osmišljen da identificira i očuva područja izuzetnog florističkog bogatstva. Postojeće europsko zakonodavstvo cilja na ograničeni broj ugroženih svojti i staništa i nema direktni utjecaj na zaštitu područja izrazitog botaničkog bogatsva, značajnog za bioraznolikost flore i drugih organizama.

Metodologija

Jedinice za usporedbu Jedinica za usporedbu za procjenu bogatsva svojtama su EUNIS staništa Nivo 2 (vidi Prilog 2)13. Npr. sva staništa obalnih piješčanih dina (B1) se uspoređuju s obzirom na bogatstvo vrsta i sva staništa umjerenih grmolikih ledina (F4) se uspoređuju s obzirom na bogatstvo vrsta. Razlog ovakve usporedbe bogatstva svojtama je osigurati da se staništa siromašna svojtama ne uspoređuju sa staništima koja su bogata, npr. cretovi s livadama14. Kroz široki spektar tipova staništa, tako mogu biti identificirani i zaštićeni brojni primjeri/lokaliteti.

Popis indikatorskih svojti Za svaki tip staništa EUNIS-a (Nivo 2) koji postoji u njihovoj zemlji, nacionalni IPA tim će izraditi popis indikatorskih svojti bogatstva flore kroz cijeli raspon sub-stanišnih tipova unutar svakoga staništa Nivoa 2. Npr. stanište G1 (širokolistne listopadne

12 misli se na zemlje kandidate za pristup EU (Accession Countries) (op. prev.) 13 EUNIS staništa Nivo 2 FA, FB, II, i 12, ne ulaze u cijelosti u IPA definiciju prirodnih i polu-prirodnih staništa i nisu prioritetna staništa za procjenu bogatstva 14 da nije tako, niti jedan cret ne bi ušao u programe zaštite, jer bi imao manje svojti od mnoštva drugih staništa (op. prev.)

16


šume) ima mnogo podtipova staništa, dok npr. D1 (nadignuti cretovi) ima nekoliko podtipova. Popis svojti za svako stanište može također uključiti stanišne niše kao što su poremećeni dijelovi ili svojte koje su dio sukcesija, kao i svojte koje su dio vegetacijskog klimaksa. Popis indikatorskih svojti za svaki tip staništa može biti onoliko dugačak ili onoliko kratak koliko shodno to smatra nacionalni tim. Popis indikatorskih svojti za svaki tip staništa može uključivati svojte raznih taksonomskih skupina, ukoliko tako smatra nacionalni IPA tim. Tako npr. u šumskim područjima može biti upotrijebljena kombinacija svojti vaskularnih biljaka, gljiva i lišajeva, ili vaskularnih biljaka i algi u vodenim staništima. Popis treba uključivati primjere iz jedne ili nekoliko slijedećih skupina:

• svojte karakteristične za određeno stanište (svojte koje su u cijelosti ili najvećim dijelom ograničene za stanište određenog tipa)

• endemične svojte (kada su brojne i karakteristične za tip staništa) • nacionalno oskudne ili rijetke svojte (kada su karaktersitične za određeni tip

staništa) Npr. u Turskoj je popis indikatorskih svojti karakterističnih za stanište tip B1 (obalne pješčane dine) sastavljen od čvrsto definiranog popisa od 41 nacionalno rijetkih i oskudno zastupljenih svojti koje su uglavnom ili u cijelosti ograničene na ovaj tip staništa. Odabrani su najbolji lokaliteti upotrebom graničnih vrijednosti kriterija B koji sadrže između 15 i 20 ovih svojti. U Velikoj Briatniji procjena bogatih slatkovodnih staništa izrađena je upotrebom popisa indikatorskih svojti koji je sadžavao sve karakteristične vodene svojte, česte ili rijetke (uključujući i Charophytes). Smisao upotrebe popisa indikatorskih svojti je kako bi se osiguralo da procjena bogatstva zbilja ukazuje na bogat primjer staništa i da ne uključuje svojte koje nisu osobito karakteristične. Tako, npr. popis za cretove ne treba uključivati ruderalne svojte ili svojte koje uspijevaju oko rubova creta ili neku od invazivnih svojti. Dostupnost podataka u svakoj zemlji će također utjecati na izradu popisa idikatorskih svojti (vid shemu tijeka podataka str. 29), npr. ukoliko se dostupni podaci uglavnom odnose na rijetke ili endemične svojte, vrlo je vjerojatno da će iste biti upotrijebljene i kao indikatorske svojte. Popis indikatorskih svojti upotrijebljenih u procjeni trebaju biti objavljene u nacionalnom izvješću. Kasnije se ovi popisi mogu iskoristiti za gradnju europskog popisa za 2. nivo EUNIS staništa.

Ciljanje područja za procjenu bogatstva Kada se provodi početna procjena područja na kojima treba istražiti bogatstvo svojtama, prednost treba dati područjima s najvećom potencijalnom kakvoćom, tj. onim područjima kaja su imala kontinuirano, povoljno upravljanje tijekom duljeg perioda. Dijagram koji slijedi ukazuje na puteve kojima se može provesti jednostavno davanje prioriteta unutar određenog tipa staništa. Ne sadrži sugestije za sve tipove staništa.

17


Ciljanje na područja s potencijalno visokom bioraznolikošću ne znači isključivanje iz IPA mreže staništa kojima se intenzivno gospodari. To je jedino praktična preporuka davanju prioriteta, u prvim koracima identifikacije istražiti svojtama bogata područja kako bi se osiguralo da postojeća bogata područja budu uljučena u IPA mrežu.

Odabir lokaliteta i mozaici staništa Jedinica za uspoređivanje bogatstva je tip staništa na drugom nivou EUNIS klasifikacije. Međutim, pojedini tipovi staništa su više izolirani i različitiji od drugih. Npr. staništa obalnih pijesaka su relativno različiti tip staništa od ostalih, dok planinska područja sadrže kombinacije različitih tipova šuma, livada, siparišta, rijeka, i dr. U slučaju planinskih područja, npr. moguće je identificirati takove lokalitete kao osobito bogate primjere staništa na 2. nivou (npr. širokolisne listopadne šume) ili alpske livade, upotrebom popisa indikatorskih svojti, no IPA područje može sadržavati mnogo drugih staništa unutar svojih granica. Na primjer:

• Nova Šuma u Engleskoj može biti kandidat za IPA zbog osobito bogate šume, međutim, lokalitet sadrži mozaik šumskih pašnjaka, zatvorenih šumskih sklopova, otvorenih površina vrijesova, močvara/bara, sve sadržane unutar područja upravljanja. IPA bi trebao uključiti cijeli mozaik staništa koji grade cjelovitu ekološku jedinicu, kako bi mjere zaštite imale za cilj očuvanje cjelovitosti lokaliteta.

• Određeno jezero može biti kandidat za IPA zbog nazočnosti velikog broja slatkovodnih indikatorskih svojti. Unutar granica jezera može se nalaziti nekoliko otoka i ona trebaju biti uključena u granice IPA.

• Određeni dio planinskog područja može biti kandidat za IPA zbog područja izrazito bogatih listopadnim šumama, koje također uključuju rijeke, šume četinjača i siparišta. IPA treba uključiti sva ova područja s obzirom da predstavljaju dio ekološke cjelovitosti (integriteta) ove lokacije.

18


Granične vrijednosti Do 10% nacionalnih područja koja sadrže tip staništa 2. EUNIS nivoa ili 5 "najboljih" lokaliteta, što god da je najprikladnije. *(u izuzetnim slučajevima, gdje npr. ima između 5 i 10 izuzetno bogatih lokaliteta za određeno stanište, može biti odabrano do 10 lokaliteta za svaki tip staništa 2. nivoa) Granične vrijednosti za Kriterij B su utemeljene i na postotku od ukupne nacionalne površine i na broju lokaliteta, s obzirom da oba načina mogu biti prikladna u određenim situacijama. Npr. u Turskoj ima samo 5 lokaliteta s cretovima. Jedan lokalitet može činiti 20% od ukupne nacionalne površine pokrivene cretovima, tako da je granična vrijednost prema broju lokaliteta u ovom slučaju prikladna. U Irskoj nacionalna površina pokrivena s cretovima je velika, te je prikladnije koristiti granične vrijednosti u postotcima.

Vodeći principi

• Komplementarnost: princip komplementarnosti je zasnovan na odabiru cijelog raspona lokaliteta koji sadrže najveći broj različitih svojti, radije nego odabir 5 lokaliteta koji u načelu sadrže iste (op. ponavljajuće) svojte. Tako je npr. zbog bogatstva odabrano 10% listopadnih šuma u Velikoj Britaniji, ove šume trebaju saržavati lokalitete koji pak sadrže svojte iz cijelog raspona različitih tipova listopadnih šuma, a temeljem nacionalnog popisa indikatorskih svojti za listopadne šume.

• lokaliteti odabrani zbog svojeg bogatstva svojtama biti će otvoreni za preispitivanje sa stanovišta reprezentativnosti za Europu.

Kriterij C: ugrožena staništa IPA će identificirati lokalitete koji sadrže ugrožena staništa. Za potrebe IPA programa u Europi, popis ugroženih staništa je preuzet iz popisa u Prilogu I Direktive o staništima i Rezoluciji br. 4 Tajništva Bernske konvencije 16. Popis ugroženih staništa za potrebe IPA izrađen je kao kombinmacija ova dva dokumenta, a na temelju klasifikacijskog sustava EUNIS (vidi str. 46 radi detalja). Ovaj će se dokument dostavljati IPA nacionalnim partnerima ili će se moći dobiti od Tajništva (vidi kontakt detalje na str. 51). Ovaj se kriterij dijeli u dva dijela:

• C(i) prioritetna ugrožena staništa su zasnovana na prioritetnim staništima Priloga I Direktive o staništima i svim podudarnim staništima Bernske konvencije

• C(ii) ugrožena staništa su zasnovana na ugroženim staništima Priloga I Direktive o staništima i Bernske konvencije, a koja nisu pokrivena kriterijem C(i)

Staništa uz kriterij C(ii) su podjednako značajna kao i ona uz kriterij C(i). Odvajanje u dvije kategorije je samo pomoć u praćenju progresa identifikacije lokaliteta za programe/procese kakav je Natura 2000.

19


Za primjenu C kriterija svaki nacionalni IPA tim treba proizvesti popis ugroženih staništa prisutna na državnom teritoriju, a temeljem kombinacije Direktive o staništima i Bernske konvencije. Podrazumijeva se da postoji različita stupanj dostupnih podataka o lokalitetima i obimu staništa u svakoj državi. IPA projekt može koristiti samo najbolje dostupne podatke u svakoj zemlji u danom trenutku. IPA projekt je dinamičan i kako s vremenom više podatak postaje dostupno, mogu se uklapati u sustav. IPA projekt može također identificirati najveće nedostatke u podacima o tipovima staništa i usmjeriti buduće istraživačke projekte. Za sabiranje podataka pogledaj stranu 26. Priručnik za tumačenje staništa Europske unije koji se koriste za Natura 2000 dostupan je na webu (http://europa.eu.int/comm/environment/nature/hab_en.htm)

Granične vrijednosti Kao IPA područja mogu se odabrati svi C(i) poznati lokaliteti za koje se zna ili sumnja da sadrže 5% ili više od nacionalnih resursa (područja) prioritetnih ugroženih staništa, ili ukupno 20-60% nacionalnih resursa, što god da je najprikladnije. Mogu se odabrati svi C(ii) poznati lokaliteti za koje se zna ili sumnja da sadrže 5% ili više od nacionalnih resursa (područja) prioritetnih ugroženih staništa, ili 5* "najboljih" lokaliteta, što god da je najprikladnije. *(u izuzetnim slučajevima, gdje npr. ima između 5 i 10 lokaliteta određenog staništa u zemlji, ili gdje ima 5-10 izuzetnih staništa u zemlji, može biti odabrano do 10 lokaliteta) Smisao odabira lokaliteta koja sadrže 5% ili više od cjelokupne nacionalne površine s određenim staništem je osigurati da najveći preostali primjeri određenog ugroženog staništa budu uljučena u IPA sustav. Međutim, odabir «najboljih» lokaliteta može biti utjecan čimbenikom «kvalitete» kao što je povoljno upravljanje prostorom i vezana raznolikost svojti. Kao što je to već diskutirano kod Kriterija B za Turske i Irske lokalitete s cretovima, granična vrijednost određena postotkom i brojem lokaliteta je prikladna u različitim situacijama. U C(i), granična vrijednost od 20-60% je utemeljena na radnim graničnim vrijednostima Direktive o staništima za zastupljenost staništa na nivou biogeografske zone. Međutim, prva faza identifikacije IPA će biti provedena na nacionalnom nivou, te se i granične vrijednosti odnose na nacionalni nivo. U C(ii) za staništa gdje je veliki broj malih potencijalnih IPA koja ne pokrivaju 5% ili više od nacionalnih resursa, granična vrijednost od 5-10 lokaliteta ima namjeru da da naglasak za akcije prema najboljim lokalitetima u slučaju kada postoji mnogo potencijalnih lokaliteta.

20

http://europa.eu.int/comm/environment/nature/hab_en.htm


Endemične, gotovo endemične biljke i biljke ograničena rasprostranjenja

Vodeći principi

• za potrebe IPA projekta endemična svojta je definirana kao svojta koja se pojavljuje u cijelosti unutar jedne države. Jasno je da je ovo prije politička nego biološka definicija, no s najvećom količinom podataka se barata upravo na razini politički definiranih granica.

• gotovo endemična svojta ili svojta ograničena rasprostranjenja je ona koja se nalazi unutar vrlo ograničena područja unutar Europe. U praktične svrhe ovakove se svojte mogu definirati kao one koje imaju više od 50% svojeg areala unutar jedne države i ne pojavljuju se u više od 2-3 države ukupno, ili koje se pojavljuju unutar samo jedne geografske jedinice, kao što su to, npr., Karpati.

• sve države koje imaju gotovo endemične svojte ili svojte ograničena rasprostranjenja mogu ove svojte uključiti u nacionalne IPA popise, a ne samo države koje imaju 50% ili više od ukupne populacije.

• ugrožene endemične svojte, ugrožene gotovo endemične svojte ili ugrožene svojte ograničena rasprostranjenja uključene su u kriterij A.

• manje ugrožene endemične svojte ili manje ugrožene svojte ograničena rasprostranjenja mogu biti uključene u IPA sustav kao indikatorske za izuzetno bogata botanička područja u okviru kriterija B.

• Centri raznolikosti biljaka (WWF & IUCN 1994) ukazuju na osobito bogata područja, uključujući i područja s endemizmom u cijelome svijetu. Ova područja mogu biti ciljna za potencijalna IPA područja. Popis europskih Centara raznolikosti biljaka dan je u Prilogu 3.

Alge, gljive, mahovine i lišajevi U okviru IPA programa, termin «biljka» uključuje i niže biljke15 i gljive. Niže biljke i gljive su slabo zastupljene u postojećem europskom zakonodavstvu. IPA mreža je sredstvo koje osigurava da lokaliteti značajni za ove «biljke» budu identificirani, zaštićeni i pravilno održavani.

• odabir svojti za nacionalni IPA popis treba sadržavati niže bilje i gljive iz prepoznatih izvora podataka navedenih u Prilogu 1.

• niže bilje i gljive mogu biti uključene i kao idikatorske svojte bogatstva u Kriteriju B i kao indikatorske svojte kvalitete staništa u Kriteriju C.

• kada god je to moguće IPA odabir područja treba u sebi integrirati sve tipove biljaka, više, niže i gljive, međutim, u nekim slučajevima u prvoj fazi projekta, može biti prikladnije provesti IPA procjenu za različite skupine biljaka odvojeno.

• Tajništvo i nacionalni IPA partneri će surađivati s organizacijama kakve su ECCF (Europsko tajništvo za zaštitu gljiva), ECCB (Europsko tajništvo za zaštitu mahovina) i IAL (Međunarodno udruženje lihenologa) za potrebe sabiranja podataka o područjima i statusu nižeg bilja i gljiva u Europi.

15 misli se na predstavnike carstva Protoctista (op. prev.)

21


6. Odabir IPA Područje odabrano za svaki IPA je konačna odluka pojedinog nacionalnog IPA tima, unutar uvijeta IPA kriterija. Potencijalno, IPA može biti vrlo mali, namjenjen zaštiti pojedinačne svojte, vrlo malo područje osobitih staništa ili može uključivati velika područja s mnogo različitih IPA svojti ili staništa ili područja visokog bogatstva i raznolikosti. Smjernice koje slijede imaju namjeru prodiskutirati značajne točke ovoga odabira. Mnoštvo botaničkih, geografskih, političkih i praktičnih čimbenika u identifikaciji elemenata koji čine IPA i definiranje njegovih granica, čini nepraktičnim razvijati smjernice koje bi trebale pokriti svaku moguću situaciju u Europi. Veličina i granica pojedinog IPA treba biti tako određeni da se praktično može zaštiti bez kompromisa s obzirom na stvarne vrijednosti lokaliteta.

Sastav IPA i granice IPA je definiran tako da bude koliko god je to moguće:

I. različit prema osobitostima ili staništima ili botaničkim karakteristikama od okolnog područja

II. postoji kao stvarno ili potencijalno zaštićeno područje ili područje kojim se može upravljati u svrhu zaštite

• Ne postoji definirana minimalna ili maksimalna veličina IPA • Ne postoji skup pravila za tretman malenih područja koja leže blizu

jendni drugima. Ovakvi lokaliteti mogu ostati kao pojedinačni IPA ili se maleni lokaliteti mogu spojiti u jedan veći IPA. Gdje je to moguće mozaik povezanih staništa bi doprinjeo mnogim naporima u zaštiti, no praktični čimbenici na lokalnoj razini i prioriteti zaštite pojedine države će utjecati na ovakove odluke.

• Granice lokaliteta. Očite granice kao što su rijeke ili prometnice ili jasne promjene u uporabi zemljišta mogu se koristiti kao granice IPA. U većim područjima gdje su granice ili promjene u staništu lokaliteta manje očite, granice lokaliteta mogu biti određene geološkim osobitostima kao što su to grebeni ili vrhovi. Moguće je da treba razmotriti i praktične podatke kao što je, npr. vlasništvo.

Zastupljenost IPA na nacionalnoj, europskoj i biogeografskoj razini IPA program ima namjeru identificirati za biljke najznačajnija područja Europe i svijeta, međutim, proces identifikacije IPA je u cjelosti nacionalni postupak provediv unutar ograničenja IPA kriterija.

22


Nacionalno predstavljanje Za identifikaciju IPA odgovoran je nacionalni IPA tim uz uporabu dostupnih podataka i raspoloživog iskustva. Granične vrijednosti za IPA su postavljene za nacionalni nivo, zbog prirode botaničkih podataka i također stoga što će mnogi napori u zaštiti i upravljanju lokaliteta biti provođeni na nacionalnoj razini. Ne postoji najveći ili najmanji broj IPA koji svaka država treba identificirati, premda bi inventarizacija trebala uključiti predstavnike svih svojti i staništa s nacionalnog IPA popisa. Svaka država trebala bi imati IPA zastupljene u različitim biogeografskim zonama koje sadrži na svojem teritoriju. Na nacionalnu identifikaciju IPA treba se odraziti ukoliko država ima dobro dokumentiranu odgovornost za određenu svojtu ili stanište na globalnoj ili europskoj razini. Npr., zapadna obala Škotske ima primjere šuma osobito bogatih atlantskim epifitima, a središnja i istočna Europa ima osobito bogate travnjake. Ovakvi čimbenici se trabaju razmotriti od strane nacionalnih timova tijekom inventarizacije IPA na nacionalnoj razini.

Europsko i biogeografsko predstavljanje Suštinski dio procesa je zastupljenost IPA u biogeografskoj zoni i na europskoj razini. Namjera je da se održi radionica za sve koordinatore pojedinih država središnje i istočne Europe (CEE) krajem 2003., s idejom da se olakšaju odluke o zastupljenosti nacionalnih IPA mreža i dođe do suglasnosti oko bilo kakvih promjena koje mogu poboljšati europsku i globalnu vrijednost mreže IPA. Tijekom provedbe projekta, a kako bi se donošenje odluka olakšalo, Tajništvo će osigurati da svi nacionalni partneri imaju pristup podacima o IPA u susjednim partner državama, bilo putem pristupa IPA bazi podataka, bilo putem redovitih izvješća.

Opći principi odabira IPA

• Odabir IPA treba se temeljiti, koliko god je to više moguće, na solidnim podacima

• IPA se može identificirati na bilo kojem području, bilo privatnom, javnom ili zaštićenom

• Treba razmotriti stupanj ugroženosti i potrebu zaštite • Obzirno treba identificirati IPA na lokalitetima koji sadrže nekoliko osobitosti s

nacionalnih IPA popisa za Kriterije A, B i svojte i staništa C kriterija na jednom mjestu, s nakanom da se usmjere aktivnosti zaštite

• Obzirno treba pristupiti lokalitetima koji sadrže područja značajna za bioraznolikost biljaka i drugih organizama ili spriječiti izolaciju populacija, tj. održati kontinuitet staništa ili vezane mozaike različitih staništa

• Tijekom odabira IPA treba obratiti pažnju na prirodna i polu-prirodna staništa koja su prikladna za sabiranje biljaka, za potrebe prehrane, medicinsku uporabu ili druge razloge, s obzirom na doprinos Konvenciji o biološkoj raznolikosti (CBD) i naglasku na stalni značaj odnosa između autohtone flore i ljudi

• Kada god je moguće, unutar granica IPA trebaju biti zastupljena veća područja sa zaštitnim zonama «buffer zones»

23


7. Upravljanje s IPA

Zaštita i upravljanje Krajnji cilj IPA programa je osigurati da lokaliteti koji su identificirani kao značajni za floru budu prikladno zaštićena i upravljani kako bi se osigurao trajni opstanak svih sadržanih svojti i staništa. Konačno, želja je da svaki IPA ima jasan plan upravljanja16, koji treba pružiti informacije svim interesnim stranama kako očuvati svojte i staništa na tom lokalitetu. Mnoga će identificirana IPA područja već biti zaštićena i upravljana kao nacionalni parkovi, rezervati ili drugi djelovi nacionalnog sustava zaštićenih područja. U budućnosti, za lokalitete koja nisu zaštićena niti u kojem obliku, nacionalni IPA tim i IPA mreža može raditi, pregovarati i lobirati, zajedno s vlasnicima područja, regionalnim i nacionalnim predstavnicima uprave, kako bi osigurali da lokalitet dobije prikladnu zaštitu. Dodatne infoamcije o praktičnom upravljanju lokalitetima mogu se dobiti od WCPA (World Commission on Protected Area, URL http://www.wcpa.iucn.org). Cilj br. 2.14. Europske strategije zaštite biljaka je potaknuti istraživanja učinkovitosti upravljanja s IPA u zaštiti svojti i staništa od 2003.

Odgovornost jedinica uprave za IPA Cilj br. 5. Europske strategije zaštite biljaka Konvencije zaštite bioraznolikosti zahtijeva od nacionalnih vlada širom svijeta da osiguraju da se 50% područja značajnog za floru u njihovim državama zaštiti zaključno s 2010. god. IPA program nudi sredstvo u identifikaciji ovih područja i procjeni koliko ih je već zaštićeno unutar postojećih sustava kao što su nacionalni parkovi, rezervati, lokalitetima Natura 2000 i Smaragdne mreže, i koliko ih još zaštitu zapravo treba.

Podaci i smjernice u upravljanju IPA Kada god je moguće, izvješće o IPA području treba sadržavati informacije o načinu upravljanja najboljem za očuvanje svojti i staništa unutar tog IPA. Ove informacije trebaju biti pomagalo usmjereno vlasnicima zemljišta na kojem se IPA nalazi, upraviteljima zaštićenih područjima ili drugim interesnim stranama, kako bi lakše upravljali lokalitetom. Ove će informacije biti zabilježene u IPA bazi podataka (vidi str. 27). Kada je moguće, informacije o najboljim iskustvima u upravljanju svojtama i lokalitetima trebaju se distribuirati mrežom IPA. Na primjer:

• Opće smjernice upravljanja lokalitetom «Rezervat travnjaka Chalk»17: ovaj lokalitet velik 90 akri se održava uz 50-godišnji režim ispaše s oko 30-40

16 orig. management plan 17 orig. Chalk Grassland Reserve

24

http://www.wcpa.iucn.org/


krava, uglavnom u ljetnom periodu od lipnja do prosinca, bez upotrebe gnojiva ili pesticida, s redovitim uklanjanjem grmlja (godišnje ili dvogodišnje).

• Opće smjernice upravljanja lokalitetom «Cret Highland»18: stari drenažni kanali trebaju se zatrpati, a broj jelena na paši treba nadzirati, te u idealnom slučaju ne bi trebao biti veći od 40 životinja.

• Upravljanje lokalitetom značajnim za gljive: održavati stalnost lokaliteta ostavljanjem starih stabala i uginulih debala ili nastaviti s postojećim sustavom upravljanja, izbjegavati uporabu fungicida i upotrebu osobito vapnenih umjetnih gnojiva.

• Upravljanje lokalitetom za svojtu Ajuga chamaepitys: ranije uobičajena svojta na vapnencima sada je ugrožena. Dobro upravljanje uključuje nisku razinu ispaše ovaca kako bi se spriječilo obraštavanje grmljem; održavanje kultiviranih, ali neošišanih i neprskanih rubova oko kultiviranog zemljišta.

Održivo sabiranje bilja u IPA Tamo gdje se sabiranje biljaka pokazalo kao integralni i održivi dio upravljanjem lokaliteta, treba ga nastaviti kao dio prakse upravljanja. Međutim, postoji hitna potreba uspostave kriterija za crvenu listu divljih svojti koje se koriste širom svijeta, za potrebe procjene očuvanja staništa od sabiranja biljaka koji bi bio učinkovit na lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini. Do uspostave takvog sustava, treba nastaviti s praksom bilježenja i širenja informacija o dobrim primjerima upravljanja u državama partnerima. Npr. novi zakon o ljekovitom bilju u Bugarskoj, sadrži obrazac za sabirače ljekovitog bilja, koji im dopušta sabiranje točno određene količine biljnog materijala na svakom pojedinom lokalitetu.

Prijetnje za IPA (vidi str. 35) Uzroci ugroženosti, tj. prijetnje trebaju biti zabilježene za lokalitet u cjelini, no s osobitim naglaskom na osobine zbog kojih je lokalitet uvršten u IPA mrežu. Npr. prijetnja za lokalitet u cjelini može uključivati isušivanje i razvoj, prekomjernu ispašu ili nedostatak ispaše, no prijetnje pojedinoj svojti mogu biti mnogo određenije. Mogu postojati situacije u kojima su različite svojte i staništa na lokalitetu u direktnom konfliktu s obzirom na zahtjeve. U slučaju konflikata s obzirom na upravljanje lokalitetom, rješenje treba uzeti u obzir opstanak osobina zbog kojih je lokalitet uvršten u IPA mrežu.

Nadgledanje IPA Cilj br. 1.5. Europske strategije zahtijeva izradu Smjernica za procjenu i nadgledanje IPA. Organizacija Plantlife će u izradi ovih smjernica surađivati s EBMI-F (European Biodiversity Monitoring and Indicator Framework).

8. Sabiranje i tijek podataka

18 orig. Highland Peat Bog

25


IPA program će sabrati obilje raspršenih podataka o zaštiti biljaka i lokaliteta u Europi. Poglavlje koje slijedi objašnjava glavne očekivane kanale i tijek podataka unutar IPA programa.

Nacionalna lista svojti i staništa Prvi korak u tijeku podataka za nacionalni IPA tim je definirati nacionalni popis svojti za Kriterij A i popis staništa za kriterij C iz ujednačenog popisa kojeg osigurava Tajništvo. U slučaju Kriterija A bilo koji prilozi za A(iii) i A(iv), ugrožene endemične svojte ili gotovo endemične svojte/svojte ograničena rasprostranjenja koje nisu sadržane u A(i) i A(ii) trebaju biti dodani u nacionalni popis i poslani Tajništvu kako bi bili uključeni u Europski popis. Za Kriterij B, nacionalni tim treba identificirati koja staništa iz 2. razine EUNIS klasifikacije staništa dolaze u državi, te pripremljen popis indikatorskih svojti za različite tipove staništa poslati u Tajništvo.

Smjernice za odabir lokaliteta i upitnik Smjernice za odabir lokaliteta i upitnik trebaju biti prevedeni na nacionalni jezik, ukoliko je to potrebno, te trebaju biti dostavljeni nacionalnom IPA timu i relevantnim strankama uključenim ili zainteresiranim u zaštiti.

Strategija sabiranja podataka Podaci o rasprostranjenosti svojti i staništima pohranjeni su na različite načine u različitim državama. Za podatke o svojtama postoje tri različita glavna načina:

• točkasti lokaliteti • mreže osnovnih polja (npr. 10 km2 ili 5 km2) • orografske jedinice (npr. velike geografske jedinice kao što su planinska

područja, ili određena nadmorska visina na nekoj planini, i dr.) Podaci o položaju staništa dostupna su u različitim zemljama u više različitih oblika i biti će različita za različite tipove staništa.

• europski projekt kartiranja kao što je CORINE biljni pokrov ili CORINE staništa

• nacionalni projekti kartiranja npr. travnjaka ili šuma • stručna znanja o lokalitetima i rasprostranjenosti staništa

Na početku projekta nacionalni IPA tim treba odrediti u kojem će se obliku sabirati podaci. Za države koje imaju dobro kartiranu rasprostranjenost svojti, točkasti lokaliteti ili uporaba mreže osnovnih polja može biti najprikladniji način za sabiranje podataka i procjenu. Za države koje imaju raznolikije načine prikaza rasprostranjenosti, orografske jedinice mogu biti osnovne jedinice za sabiranje podataka, sa specifičnim lokalitetima ili mrežom osnovnih polja unutar svake orografske jedinice. Ove osnovne jedinice za sabiranje podataka mogu biti upotrijebljene za procjenu i usporedbu lokaliteta sa svojtama i staništima s IPA popisa.

26


Orografske jedinice su upotrebljene kao osnovne jedinice sabiranja podataka u Karpatskom projektu za identifikaciju «vrućih» točaka19 raznolikosti flore, a mišljenje stručnjaka je iskorišteno za određivanje lokaliteta unutar orografske jedinice. Za više detalja o ovom pristupu pogledajte URL http://www.carpathians.org.

IPA baza podataka IPA baza podataka biti će glavni alat za sabiranje, analiziranje i diseminaciju podataka o projektu. Podaci će biti unešeni u bazu podataka od strane državnog koordinatora, a temeljem podataka sabranih u obliku upitnika poslatog strujčnjacima ili ispunjenog od strane koordinatora samog. Upitnik odražava tip podataka koji će biti unešeni u bazu podataka. Podaci se unose u bazu na engleskom jeziku. Tajništvo će osigurati uvježbavanje koordinatora za upotrebu IPA baze podataka.

• Osnovni tipovi podataka uključuju opise pojedinih lokaliteta, nazočnost svojti i staništa s IPA popisa, uporabu zemljišta i pritiske na svaki lokalitet, stupanj postojeće zaštite.

• U nastojanju da se smanji vrijeme unosa podataka i spriječe pogreške i dupliciranje kod unosa, mnoga polja biti će već unešena u bazu podataka, kao npr. imena svojti (uključujući autorizaciju i sinonime) i tipove staništa, niz uzroka ugroženosti i uporabe zemljišta, opise zaštićenih područja, itd, te se isti mogu odabirati iz padajućih izbornika.

• Svaki nacionalni IPA koordinator unosi i mijenja podatke nacionalne IPA inventarizacije i moći će pregledavati rezultate inventarizacije drugih partnera.

• IPA upitnici su namjenjeni za dostavljanje odgovarajućim nacionalnim stručnjacima i potom povrat nacionalnom koordinatoru.

Politika pristupa podacima

• Opći princip politike upotrebe podataka je da se IPA podaci trebaju upotrijebiti na svaki mogući način koji je u svrsi zaštite svojti i staništa Europe.

• Detaljnije točke pristupa podacima će biti dogovorene između Tajništva i IPA nacionalnog partnera u okviru Ugovora o uporabi podataka.

• Svi lokaliteti biti će uključeni u bazu podataka za web objavljivanje s odogovornošću korisnika da citira izvornik, izuzev u slučaju da postoji posebni pisani zahtjev za povjerljivošću podataka.

Karte lokaliteta Od suštinskog je značenja da se karte u prikladnom mjerilu koje određuju granice lokaliteta priključe uz izvješće o lokalitetu, s obzirom da će iste predstavljati osnovu za zaštitu sadržaja IPA. Nacionalni koordinator treba osiguarti da Tajništvo dobije kopiju ovih karata s konačnim izvješćem.

19 orig. hot spot

27

http://www.carpathians.org/


• trenutno je predviđeno da se IPA baza podataka upotrijebi za stvaranje karata s jednostavnim točkastim prikazom središta svakog IPA kako bi se prikazala distribucija IPA u svakoj državi i Europi.

• Za svaki IPA su poželjni detaljni GIS podaci uključujući digitalizirane granice, i poželjne interaktivne teme podataka o svakom lokalitetu. Međutim, imajući u vidu dane rokove, troškove i potrebnu stručnost u provedbi ovih zadaća, predviđeno je da će ove djelatnosti biti druga faza u opisivanju IPA i njihovom nadgledanju.

Sastavljači izvješća o IPA lokalitetima Urednici (sastavljači) svakog pojedinog izvejšća o određenom lokalitetu biti će zabilježeni u IPA bazi podataka i trebaju se citirati u publikacijama kada god je to moguće i prikladno.

Konačni produkti

• Nacionalna inventarizacija sastavljena od strane IPA tima države. Koordinatori trebaju uključiti kratki pregled glavnih uzroka ugroženosti u državi, pregled nacionalne IPA metodologije, odabrane svojte i staništa u nacionalnoj IPA mreži, stupanj zaštite i utjecaja, izvješća o lokalitetima, kao i prijedloge rješavanja problema zaštite.

• Nacionalna inventarizacija će uključiti popis IPA koje su podesne za SAC odabir.

• Objavljena nacionalna inventarizacija treba biti na nacionalnom jeziku, te nema obveze njena objavljivanja na engleskom. Opisi lokaliteta u bazi podataka će biti na engleskom jeziku.

• Regionalni pregled sastavljen od strane Tajništva u suradnji s partnerima će upotrebom IPA podataka pružiti analizu glavnih uzroka ugroženosti biljaka i staništa u CEE, te bilo koji prijedlog rješenja.

• IPA baza podataka će redovito biti dopunjavana s podacima o IPA u Europi.

28


Dijagram sabiranja i tijeka podataka za IPA

Nacionalni popis IPA svojti i staništa usklađen i dogovoren za široku uporabu u

IPA projektima Europe

Tajništvo IPA•Uključivanje nacionalnog odabira IPA svojti i staništa u bazu podataka

Nacionalna mreža IPA•Razvijena i dogovorena nacionalna strategija sabiranja podataka

Nacionalna mreža IPA•Dovršeni upitnici•Razrada upita i sugestija s nacionalnim IPA koordinatorom

Nacionalni IPA koordinator•Provjerava da li se IPA kriteriji dosljedno primjenjuju•Unosi podatke u bazu podataka•Identificira i djeluje u slučaju nedostataka podataka•Razrađuje upite i sugestije s Tajništvom IPA i nacionalnom IPA mrežom

Tajništvo IPA s Regionalnim koordinatorom•Provjerava da li su IPA kriteriji dosljedno primjenjeni•Osigurava dosljednost u procedurama IPA baza podataka•Razrađuje upite s nacionalnim koordinatorom•Organizira lokalne skupove nacionalnih predstavnika radi procjene Europske reprezentativnosti IPA mreže

IPA baza podataka

Tajništvo IPA (u suradnji s partnerima)•Osigurava Smjernice za odabir IPA (SSM) i IPA Upitnik•Osigurava IPA bazu podataka

Nacionalni IPA koordinator (u suradnji s regionalnim koordinatorom)•Priprema nacionalni popis IPA svojti i staništa (Kriteriji A i C)•Prevodi SSM i ako je potrebno IPA upitnik•Distribuira SSM, upitnik i prema potrebi nacionalni popis IPA svojti i staništa

29


9. Predlaganje i potvrđivanje IPA Nekoliko je koraka u predlaganju i identifikaciji IPA. Prvi je korak sabiranje najboljih dostupnih podataka o nalazištima ugroženih svojti i staništa, zajedno s procjenama udjela nacionalne populacije ili područja, te podataka o florističkom bogatstvu. Mogu se provesti dodatna terenska istraživanja ukoliko je potrebno, u zadanim vremenskim i logističkim okvirima tekućeg projekta. Ovi su lokaliteti predloženi IPA. Nacionalni IPA tim će procijeniti koji će od predloženih lokaliteta biti potvrđeni kao IPA, a konačni popis će biti prodiskutiran s Tajništvom.

Podaci o predloženim i potvrđenim IPA

• Svi kriteriji zahtijevaju široki nacionalni pregled lokaliteta s ugroženim svojtama i staništima i područja visokog florističkog bogatstva. Ovo može biti provedeno jedino s najboljim dostupnim podacima i ukazati će na najveće nedostatke u istraženosti nekih područja i manjak podataka.

• Potvrđivanje lokaliteta kao IPA područja je nacionalna odluka. Tajništvo može preispitati lokalitete za koja se čini da ne zadovoljavaju kriterije, u nastojanju da postigne suglasnost s nacionalnim koordinatorima oko statusa pojedinog lokaliteta. Europska mreža IPA također treba biti otvorena za pregledavanje unutar IPA mreže nacionalnih koordinatora i Tajništva, s namjerom da se dođe do suglasnosti oko najbolje mreže lokaliteta u Europi.

• Podaci o predloženim lokalitetima neće biti izgubljeni. Ovi podaci mogu biti pohranjeni u IPA bazi podataka u obliku predloženih IPA, a poslužiti će za dodatne analize vezane uz zaštitu. Predloženi IPA mogu biti potvrđeni u buduće, ako i kada pristignu podaci koji ga kao IPA potvrđuju.

• Ovaj je projekt na početku globalne identifikacije IPA u Europi i IPA proces će biti dinamičan. Kada god novi podaci o ugroženim svojtama i staništima postanu dostupni, mogu se naknadno uklopiti u IPA sustav.

10. Ispunjavanje upitnika Namjena je upitnika da održi određeni stupanj dosljednosti u bilježenju, opisivanju i procjeni IPA u različitim državama. Namjera je upitnik dostaviti nacionalnim stručnjacima, te odraziti sabrane podatke u bazi podataka. Ukoliko je izvješće o lokalitetu sastavljeno od strane nacionalnog kooridinatora, podaci mogu biti unešeni direktno u bazu podataka. Odabir tipova upotrebe zemljišta, uzroka ugroženosti lokaliteta, vlasništva i dr., je podudarno, koliko god je to bilo moguće, sa IBA kategorijama, s namjerom da se olakša usporedba između statusa zaštite i ugroženosti između IBA i IPA. Kada god je moguće odabrati iz izbornika neku od mogućnosti umjesto «ostalo», treba tako i učiniti, s obzirom da će ovo znatno pomoći usporedbi i analitičkoj snazi baze podataka. Također, potrebno je naznačiti kakva je kvaliteta podataka korištenih za procjenu, kako bi se, u buduće, mogle naznačiti potrebe budućeg istraživanja određenog IPA područja.

30


Pitanja Traženi podatak Opaska Detalji o lokalitetu Država Država u kojoj se IPA nalazi Navesti ukoliko je lokalitet

međudržavni

Biogeografska regija Biogeografska regija(e) u kojoj se lokalitet nalazi, odabir iz 11 zona Europe (vidi str. 48)

Sastavljač Ime(na) sastavljača izvejšća o lokalitetu

Administrativno područje Ime(na) područja gdje se lokalitet nalazi

Administrativni okrug Ime(na) okruga gdje se lokalitet nalazi

Koordinate lokaliteta Središnja točka lokaliteta u stupnjevima i minutama

Za jednostavno GIS kartiranje

Približna površina Površina IPA u hektarima Pouzdanost površine područja Procjena pouzdanosti

podatka o površini

Raspon nadmorskih visina Minimalna i maksimalna nadmorska visina lokaliteta u metrima

Povjerljivost podataka Označiti ukoliko se sastavljači izvješća slažu da ovaj lokalitet bude uključen u IPA bazu podataka kako bi se podržao rad na zaštiti

Vlasništvo Kakav je tip vlasništva Odabir tipa vlasništva iz

popisa tipova

Zaštićena područja Ime/Tip Ime i kategorija (npr.

Nacionalni park, IBA, MAB itd.), baza podataka će sadržavati standardni popis tipova zaštićenih područja za odabir prema WCMC-u

Površina Površina zaštićenog podrujčja

Nacionalno/Internacionalno Označiti da li je zaštićeno područje nacionalno ili internacionalno

Odnos prema IPA Ustanoviti kakav je odnos IPA prema zaštićenom području, odabirom jedne od slijedećih opcija: sadrži IPA, sadržano unutar IPA, susjedno od IPA, preklapa s IPA ili nepoznato

31


Uporaba zemljišta Tipovi i intenzitet upotrebe zemljišta na lokalitetu

Izabrati od slijedećeg: jaka, slaba, procjena površine upotrebe zemljišta u % od ukupne površine IPA, nepoznato - za svaki tip upotrebe zemljišta koji se pojavljuje u IPA

Ukoliko se koristi prikaz u %-tcima, suma može biti i veća od 100% s obzirom da se različite uporabe zemljišta mogu preklapati

Uzroci ugroženosti lokaliteta Tipovi i stupanj ugroženosti lokaliteta

Označiti stupanj ugroženosti lokaliteta odabirom od slijedećeg: visoka, srednja, niska ili nepoznata* (za smjernice kako vrednovati jačinu ugroženosti vidi dalje) - primijeniti na svaki tip ugroženosti koji je pojavljuje u IPA

Posebno treba naznačiti uzroke ugroženosti koji utječu na cijeli lokalitet, a posebno one koji djeluju na osobine zbog kojih je lokalitet proglašen kao IPA

Stanište općenito Unesi tip staništa prema EUNIS 1. ili 2. nivou. Ukoliko se koristi detaljniji prikaz staništa, treba naznačiti prema kojem sustavu.

Ovo je opći opis staništa na lokalitetu - detaljniji prikaz s podacima vezanim uz Kriterije C i B unose se kasnije

Stanište nivo 1 Unesi ime ili tip staništa prema EUNIS 1. Nivou i jednu od slijedećih informacija o zastupljenosti: jako, slabo, pokrovnost u %-tku ili nepoznato; primijeniti na svaki tip staništa 1. Nivoa koji se pojavljuju unutar IPA.

Ukoliko se koriste %-tci, suma mora biti 100%

Stanište nivo 2 Unesi imena ili kodove svih staništa EUNIS 2. nivoa koja su prisutna u području - udio u površini nije neophodan.

Dodatni podaci o staništu Ukoliko je potrebno treba unijeti dodatne podatke o staništu. Drugi klasifikacijski sistemi mogu biti upotrijebljeni kako bi se stanište prikazalo detaljnije, no izvornik se mora jasno naznačiti.

Fakultativni tip informacije za opći opis staništa na lokalitetu

Sumarno izvješće o lokalitetu Kratko izvješće o glavnim osobitostima lokaliteta

Unijeti podatke o glavnim geološkim, klimatskim, zaštitarskim i drugim osobitostima lokaliteta.

Ovaj opis treba biti ograničen na cca 500 riječi s konciznim informacijama za bazu podataka o nacionalnoj inventarizaciji

Kriterij A - ugrožene svojte Ime Imena vrsta s nacionalnog

popisa IPA svojti

32


Učestalost Ukoliko postoje podaci o učestalosti, treba unijeti jedan odabir s liste: dominantna, obilna, česta, povremena, rijetka, broj jedinki ili %-tak pokrovnosti (uporabom Braun-Blanquet raspona u %-tku na lokalitetu, <1%, 1-5%, 6-25%, 51-75%, 76-100%), nepoznato

Trend Ukoliko postoje podaci, treba unijeti jedna odabir s liste: opada (neprekidno), opada (u prošlosti), stabilan, raste, koleba se, jako raste, slabo raste, slabo opada, jako opada, nepoznato

% nacionalne populacije Ukoliko postoje podaci, treba unijeti jedan odabir s liste: velik, mali, u %-tku, nepoznat

kvaliteta podataka Unesi jedan odabir s liste kao pokazatelj kvalitete korištenih podataka za procjenu svojti na lokalitetu: visoka, srednja, niska ili nepoznata

Dostupni podaci nakon 1990 Označiti da li su podaci korišteni u procjeni lokaliteta noviji od 1990. godine, bez obzira da li su iz literature ili terenskih opažanja

Kriterij B Stanište Nivo 2 Kriterij B je procijenjen

usporedbom broja svojti u određenom tipu staništa na različitim lokalitetima

Broj svojti Unesi broj svojti koji je nađen u određenom tipu staništa Nivoa 2

Bilo bi teško uključiti ime svake moguće svojte Europe u IPA bazu podataka, tako da se trenutno unosi samo broj. Popis indikatorskih svojti biti će objavljen u nacionalnom izvješću i regionalnom pregledu, a želja je da u budućnosti popisi budu uključeni u IPA bazu podataka

33


Trend (broja svojti na lokalitetu) Ukoliko postoje podaci, treba unijeti jedan odabir s liste: opada (stalno), opada (u prošlosti), opada (u budućnosti), stabilan, raste, koleba se, jako raste, slabo raste, slabo opada, jako opada, nepoznat

kvaliteta podataka Unesi jedan odabir s liste kao pokazatelj kvalitete korištenih podataka: visoka, srednja, niska ili nepoznata

Dostupni podaci nakon 1990 označiti ukoliko je prikladno Kriterij C IPA odabir staništa Unijeti ime ili kod s

nacionalnog popisa IPA staništa

Površina Naznačiti površinu staništa s popisa staništa IPA

Pouzdanost površine područja Naznačiti pouzdanost površine staništa odabirom s liste: dobra, srednja, slaba ili nepoznata

Trend (u stanju staništa) Treba unijeti jedan odabir s liste: opada (stalno), opada (u prošlosti), opada (u budućnosti), stabilan, raste, koleba se, jako raste, slabo raste, slabo opada, jako opada, nepoznat

kvaliteta podataka Unesi jedan odabir s liste kao pokazatelj kvalitete korištenih podataka: visoka, srednja, niska ili nepoznata

Dostupni podaci nakon 1990 označiti ukoliko je prikladno Glavni izvori podataka Reference/terenska izvješća korištena u procjeni IPA

Navesti glavne literaturene izvore ilio izvješća s terenskih istraživanja koji su korišteni u procjeni lokaliteta

Dodatne opaske Navesti bilo koje druge informacije o lokalitetu, kao što je pridružena fauna, istraživački projekti i sl.

34


Opaske o upravljanju Zabilježiti bilo koji način upravljanja koji može pomoći u zaštiti lokaliteta ili zaštiti svojti i staništa zbog kojih je lokalitet uvršten u IPA. Ovi podaci mogu biti od pomoći vlasnicima zemljišta ili ravnateljima lokaliteta.

Procjena ugroženosti Procjena stupnja ugroženosti lokaliteta ili svojte/populacije/staništa zbog kojih je neki lokalitet IPA kandidat, obavlja se u tri stupnja (visok, srednji ili nizak), i treba koristiti tablicu koja slijedi. Izračunava se suma bodova u svakoj od tri sekcije (I, II i III), te ukupna suma. Ukupan broj bodova 3, 4 ili 5 je nizak stupanj ugrožavanja, 6 ili 7 je srednji stupanj, a 8 ili 9 je visok stupanj ugrožavanja. I-Učinak uzroka ugroženosti na lokalitet ili svojte i staništa s IPA popisa

Bodova II-Prostorni učinak uzroka ugroženosti

Bodova III-Realizacija učinaka ugroženosti

Bodova Ukupno bodova

Uništavanje/ nestanak

3 Učinak na IPA/populacije/ svojte/IPA/staništa u cjelini

3 Uzrok ugroženosti već djeluje

3

Brzo pogoršanje 2 Učinak na veliki dio IPA/populacije/ svojte/IPA/staništa ali ne ugrožava sve dijelove lokaliteta ili sve svojte/populacije/staništa zbog kojih je lokalitet IPA

2 Uzrok ugroženosti je predviđen, ostvarenje se očekuje unutar kratkog perioda

2

Polagano pogoršavanje

1 Učinak na relativno mali dio IPA/populacije/ svojte/IPA/staništa ali nije kritičan za opstanak lokaliteta ili svojte/populacije/staništa zbog kojih je lokalitet IPA

1 Uzrok ugroženosti je predviđen, ostvarenje se očekuje unutar dugog perioda

1

Ukupno suma ovog

stupca

suma ovog

stupca

suma ovog

stupca

ukupna suma (zbor suma po stupcima)

35


IPA upitnik (uzorak)20

20 uzorak nije preveden, s obzirom da se upitnici ispunjavaju na engelskom jeziku i predaju Tajništvu

36


37


38


39


40


41


11. Često postavljana pitanja (FAQ)

1. Da li treba primijeniti sve kriterije za odabir određenog IPA? Ne, IPA može biti odabran ukoliko je bilo koji pojedinačni kriterij prikladan, a svi kriteriji imaju isti značaj u odabiru.

2. Da li se može primijeniti više od jednog kriterija za određeni IPA lokalitet? Da, i ukoliko je moguće identificirati lokalitet koji zadovoljava više kriterija to je dobra metoda za usmjeravanje programa zaštite i mjera upravljanja.

3. Da li su alge, mahovine, lišajevi (niže biljek) i gljive uključene u IPA projekt? Da.

4. Da li će biti vidljivo koji je kriterij/kriteriji upotrijebljen u odabiru IPA? Da, za svaki IPA svi kriteriji kojima lokalitet udovoljava biti će objavljeni u konačnom izvješću/publikaciji.

5. Kako su endemične svojte, gotovo endemične svojte i svojte ograničene rasprostranjenosti uključene u IPA? Endemične svojte, gotovo endemične svojte i svojte ograničene rasprostranjenosti s prepoznatom ugroženosti (globalnom, europskom, nacionalnom) mogu biti odabrane upotrebom Kriterija A. Manje ugrožene endemične svojte, gotovo endemične svojte i svojte ograničene rasprostranjenosti mogu biti uključene kao indikatorske unutar Kriterija B.

6. Čemu granične vrijednosti u kriterijima? Namjera je IPA projekta da ustanovi najznačajnija područja za floru kako bi se mogle pravilno usmjeriti mjere zaštite, što vodi u potrebu za graničnim vrijednostima u identifikaciji prioritetnih područja.

7. Zašto su granične vrijednosti za populacije pri Kriteriju A temeljene na nacionalnim podacima, a za IBA na globalnim? Malo je vjerojatno da će za mnoge svojte podaci biti pouzdani za procjenu populacije na globalnoj razini, čak će i procjene nacionalnih populacija biti izuzetno teške za mnoge svojte. Podaci koji postoje su općenito pohranjeni za nacionalnu razinu.

8. Zašto su granične vrijednosti za ugrožena staništa Kriterija C zasnovana na površinama? Razlog zašto je površina uključena kao primarni čimbenik je osigurati da veliki primjeri kontinuiranih staništa budu uključeni u IPA mrežu. Međutim, postoji mogućnost upotrebe i drugih čimbenika, kao što je to kvaliteta staništa i bioraznolikost IPA područja unutar Kriterija C.

9. Kriterij B je prikladan samo za biljne zajednice koje su prirodno bogate svojtama? Ne, Kriterij B uspoređuje bogatstvo na razini staništa, tako se cretovi uspoređuju samo s cretovima, širokolisne listopadne šume samo sa šumama istoga tipa.

10. Kriterij C je posljednja šansa za lokalitete koji nisu udovoljili kriterijima A ili B? Ne, Kriteriji A i C su namjenjeni uključivanju vrlo specifičnog raspona ugroženih svojti i staništa prepoznatih kao takvih na globalnoj i europskoj razini. Kriterij B je namjenjen obuhvaćanju značajnih florističkih područja koja nisu sadržana u ovom uskim rasponom prepoznate ugroženosti, namjenjen je više raznolikosti uobičajenih svojti i uključivanju šireg spektra staništa prepoznatim u postojećem zakonodavstvu.

42


11. Što se događa s područjima koja nisu uvrštena u IPA? Popis IPA u 2004/2005 godini nije konačni i zatvoreni popis. IPA proces je dinamičan i lokaliteti se mogu dodavati paralelno s dotokom novih podaka o svojtama i staništima. Podaci mogu biti sabrani za predloženo ili potencijalno IPA područje i pohranjeni u bazi podataka bilo kada.

12. Za što će se koristiti podaci o IPA? IPA podaci će biti korišteni za podršku, informiranje i potporu postojećem zakonodavstvu u zaštiti, te informiranju i promidžbi za potrebe općenitije politike očuvanja kao što je to shema djelovanja u poljoprivredi u odnosu na okoliš21. Konačno IPA program će pomoći da se odrede novi smjerovi i prioriteti na nacionalnoj i europskoj razini, putem postupaka identificiranja i zaštite IPA.

21 orig. agri-environment schemes

43


12. Prilog 1: Izvori podataka za kriterij A Kategorija Opis vaskularnih

biljaka Prihvaćene kategorije: vaskularne biljke

Objavljen popis: vaskularne biljke

Prihvaćene kategorije: niže bilje i gljive

Objavljen popis: niže bilje i gljive

A(i) Globalno ugrožene Sve biljne svojte na globalnom popisu IUCN-a u kategorijama CR, EN, VU novih IUCN kriterija i EX/E, E ili V originalnih IUCN kategorija

Nove IUCN kategorije: The World List of Threatened Trees (Oldfield et al. 1998)

Sve svojte na globalnom popisu IUCN-a u kategorijama CR, EN, VU novih IUCN kriterija i EX/E, E ili V originalnih IUCN kategorija

Trenutno nema poznatog globalnog popisa za većinu nižih biljaka ili gljiva. Globalni crveni popis za lišajeve je u izradi od strane IAL-a i SSC-a (IUCN)

A(ii) Regionalno ugrožene (Europa)

Sve biljne svojte na europskom crvenom popisu s novim IUCN kategorijama CR, EN ili VU

Europski crveni popis (kada crvena lista bude potvrđena od strane IUCN-a biti će ugrađena u IPA sustav)

Sve svojte mahovina, gljiva. Lišajeva ili algi na europskom crvenom popisu s novim IUCN kategorijama CR, EN ili VU ili originalnim kategorijama Ex/E, E ili V

Sve biljne svojte na EU Direktivi o staništima sadržane u Prilozima IIb i IVb

Objavljeni prilozi (web site 2002) (IIb i IVb) Direktive o staništima + dodaci iz zemalja pristupnica

Sve mahovine u EU Direktivi o staništima sadržane u Prilozima IIb i IVb

Sve biljne svojte u Prilogu I Bernske konvencije

Objavljeni prilog I (web site 2002) Bernske konvencije

Sve svojte mahovina i algi u Prilogu I Bernske konvencije

Crvena knjiga europskih mahovina (Schumaker i Martiny 1995). Tablice podataka o ugroženim gljivama Europe, kanditatima za navođenje u Prilogu I Bernske konvencije (Koune 2001 u ECCF i JEC 2001) Dokument T-PVS (2001) 34. Objavljeni Prilog Iib (web site 2002) Direktive o staništima (29 svojti mahovina + 2 za Makaroneziju). Objavljeni Prilog I (website 2002) Bernske konvencije (12 svojti algi, sve Mediteranske, 22 svojte mahovina + 3 za Makaroneziju). Crveni popis europskih makrolišajeva (Serusiaux 1989). Charophytes (trenutno iniciran projekt europske Crvene knjige Charophyta od strane Nick Stewarta)

A(iii) Nacionalni endemi (endemi čija se populacija u cjelosti nalazi unutar jedne države) s jasnim statusom ugroženosti, ne obuhvaćene s A(i) ili A(ii)

Nove IUCN kategorije CR, EN ili VU, ili originalne EX/E, E ili V u nacionalnim crvenim popisima

Nacionalne crvene knjige za vaskularnu floru u svim zemljama sudionicama s područja CEE


Nacionalne crvene knjige za niže biljke i gljive postoje u nekim zemljama sudionicama s područja CEE

A(iv) Gotovo endemične svojte (i.e. ograničena rasprostranjenja na 2/3 države ili gdje jedna država sadrži više od 50% globalne populacije) s jasnim statusom ugroženosti, ne obuhvaćene s A(i)


Nacionalne crvene knjige za vaskularnu floru u svim zemljama sudionicama s područja CEE


Nacionalne crvene knjige za niže biljke i gljive postoje u nekim zemljama sudionicama s područja CEE

44


ili A(ii)

45


13. Prilog 2: EUNIS nivo 2 tipova staništa EUNIS nivo I, Opis staništa

EUNIS nivo 2, Opis staništa

A1 Litoralne stijene i drugi tvrdi supstrati A2 Litoralni sedimenti A3 Sublitoralne stijene i drugi tvrdi substrati A4 Sublitoralni sedimenti A5 Dubokomorske ploče A6 Izolirane ocenske osobitosti: morske planine, grebeni i podmorske veze oceanskih otoka

A7 Stupac pelagijske vode

A: Morska staništa

A8 Morska staništa povezana s ledom B1 Obalne dine i pješčana staništa B2 Obalna šljunčana staništa

B: Obalna staništa

B3 Kameni klifovi, grebeni i žalovi, uključujući supralitoral C1 Površinske stajačice C2 Površinske tekućice

C: Kopnene površinske vode

C3 Litoralne zone površinskih kopnenih voda D1 Nadignuti i pokriveni cretovi (orig. blanket bogs) D2 Dolinski cretovi, siromašne močvare i prijelazni cretovi D3 orig. Aapa, palsa and polygon mires D4 Bazični cretovi

D: Cretna i močvarna staništa

D5 Šaševi i tršćaci, normalno bez otvorene vodene površine E1 Suhi travnjaci E2 Mezijski travnjaci E3 Sezonski vlažni i vlažni travnjaci E4 Alpski i subalpski travnjaci E5 Šumski rubovi i čistine i visoka zelen E6 Kopneni slani travnjaci i staništa dominirana zeljastim biljem

E: Travnjaci i staništa visoke zeleni

E7 Rijetki šumski travnjaci F1 Tundra F2 Arktička, alpska i subalpska grmolika staništa F3 Umjerena i mediteransko-planinska grmolika staništa F4 Umjerene grmolike ledine F5 Makija, matorali i tople mediteranske šikare F6 Garizi F7 Bodljikavi mediteranski grmici (frigana, bodljikavi grmici i srodna vegetacija obalnih klifova)

F8 Topla atlantska kserofitska staništa F9 Riječni i močvarni grmici FA Živice

F: Grmolike ledine i tundre

FB Plantaže grmlja

46


G1 Širokolisne listopadne šume G2 Širokolisne trajnozelene šume G3 Šumne četinjača G4 Mješane listopadne i šume četinjača

G: Šumska staništa i druga šumska područja

G5 Nizovi drveća, male antropogene šume, nedavno oborene šume, rani stadiji šuma i šumarci

H1 Kopnene podzemne špilje, špiljski sustavi, prolazi i vodne površine H2 Siparišta H3 Kopneni klifovi, kamene ploče i površine H4 Staništa dominirana snjegom ili ledom H5 Raznovrsna kopnena staništa s vrlo slabom ili nikakvom vegetacijom

H: Kopnena staništa bez vegetacije ili s rijetkom vegetacijom

H6 Skorašnja vulkanska staništa I1 Obradivo zemljište i vrtovi za komercijalni uzgoj I: Kultivirana

poljoprivredna domaća staništa

I2 Kultivirana područja parkova i vrtova

47


14. Prilog 3: Centri raznolikosti flore u Europi Centri florističke raznolikosti i endemizma (po zemljama) (WWF/IUCN 1994, 48) ANDORRA Eu10 Pirineji AUSTRIJA Eu11 Alpe BUGARSKA Eu14 Balkan i Rodopske planine BJELORUSIJA Eu24 Šume Bialowieza CIPAR Eu18 Troodos REPUBLIKA ČEŠKA I SLOVAČKA Eu20 Karpati FRANCUSKA Eu10 Pirineji Eu11 Alpe Eu13 Tyrrhenijski otoci: Korzika NJEMAČKA Eu11 Alpe GRČKA Eu14 Balkanske i Rodopske planine Eu15 Planina Olimp (Thessalian) Eu16 Planine Južne i Središnje Grčke MAĐARSKA Eu20 Karpati IRSKA Eu22 Burren ITALIJA Eu11 Alpe Eu12 Apenini i Apuanske alpe Eu13 Tyrrhenijski otoci: Sardinija, Sicilija i otoci udaljeni od kopna LIHTENŠTAJN Eu11 Alpe LITVA Eu24 Šume Bialowieza

POLJSKA Eu20 Karpati Eu24 Šume Bialowieza PORTUGAL Eu1 Peneda-Gêras Eu2 Serra da Estrêla Eu3 Algarve RUMUNJSKA Eu19 Delta Dunava Eu20 Karpati RUSIJA Eu21 Planine južnog Krima i Novorossia SRBIJA Eu14 Balkanske i Rodopske planine SLOVENIJA Eu11 Alpe ŠPANJOLSKA Eu4 Planine Baetic i Subaetic (Španjolska) Eu5 Estuarij Guadalquier i Coto Donana (Španjolska) Eu6 Sierra de Gredos i Sierra de Guadarrama (Španjolska) Eu7 Massif of Gudar i Javalambre (Španjolska) Eu8 Picos de Europa (Španjolska) Eu9 Balerski otoci (Španjolska) Eu10 Pirineji ŠVEDSKA Eu23 Öland i Gotland ŠVICARSKA Eu11 Alpe UKRAINA Eu20 Karpati Eu21 Planine južnog Krima i Novorossia

48


15. Literatura

Byfield, A. (1995): Important Plant Areas in Turkey: A Model for Europe?. U Newton, J. ed.: Planta Europa: Proceedings of the First European Conference on the Conservation of Wild Plants. Hyéres, France, 2-8 September 1995. 229-232.

Byfield, A. (1998): The IMportant Plant Areas in Turkey: A Progress Report. U Synge, H.; Akeroyd, J.R. eds.: Proceedings of the Second European Conference on the Conservation of Wild Plants. 9-14 June 1998, Uppsala, Sweden. Swedish Threatened Species Unit & Plantlife, Uppsala 66-71.

Davis, S.D.; Heywood, V.H.; Hamilton, A.C. (1994): Centres of Plant Diversity: A Guide and Strategy for Their Conservation. Volume 1., Europe, Africa, South West Asia and the Middle East. WWF & IUCN.

Evans, S.; Marren, P.; Harper, M. (2001): Important Fungus Area: A Provisional Assessment of the Best Sites for Fungi in the United Kingdom. Plantlife, ABFG, British Mycological Society.

Feráková, V. (1998): Mt Devinska Kobyla near Bratislava, Slovakia: A Pilot Study for an Important Plant Area. U Synge, H.; Akeroyd, J.R. eds.: Proceedings of the Second European Conference on the Conservation of Wild Plants. 9-14 June 1998, Uppsala, Sweden. Swedish Threatened Species Unit & Plantlife, Uppsala 88-89.

Heath, M. F.; Evans, I. E. (2000): Important Birds Areas in Europe: Priority Sites for Conservation. 2. vols. Birdlife Conservation Series No. 8. Birdlife International, Cambridge.

Lennartsson, T.; Aronsson, M.; Hallingbäck, T.; Ingelög, T.; Lönnell, N.; Pettersson, B.; Samuelsson, J. (1998): Selecting Important Plant Areas in Sweden: Which Species chould be INcluded. U Synge, H.; Akeroyd, J.R. eds.: Proceedings of the Second European Conference on the Conservation of Wild Plants. 9-14 June 1998, Uppsala, Sweden. Swedish Threatened Species Unit & Plantlife, Uppsala 78-81.

Maslovsky, O. (1998): Principles for Identifying Important Plant Areas in Belarus. U Synge, H.; Akeroyd, J.R. eds.: Proceedings of the Second European Conference on the Conservation of Wild Plants. 9-14 June 1998, Uppsala, Sweden. Swedish Threatened Species Unit & Plantlife, Uppsala 96-97.

Newton, J. (1995): Planta Europa: Proceedings of the First European Conference on the Conservation of Wild Plants. Hyéres, France, 2-8 September 1995.

Oldfield, S.; Palmer, M. (1998): Selection of the Important Plant Area of the United Kingdom. U Synge, H.; Akeroyd, J.R. eds.: Proceedings of the Second European Conference on the Conservation of Wild Plants. 9-14 June 1998, Uppsala, Sweden. Swedish Threatened Species Unit & Plantlife, Uppsala 82-87.

Papastergiadou, E. (1998): Important Plant Areas in Greece. U Synge, H.; Akeroyd, J.R. eds.: Proceedings of the Second European Conference on the Conservation of Wild Plants. 9-14 June 1998, Uppsala, Sweden. Swedish Threatened Species Unit & Plantlife, Uppsala 90-95.

Podhajska, Z. (1998): Important Plant Areas of the Chech Republic. U Synge, H.; Akeroyd, J.R. eds.: Proceedings of the Second European Conference on the Conservation of Wild Plants. 9-14 June 1998, Uppsala, Sweden. Swedish Threatened Species Unit & Plantlife, Uppsala 98-102.

49


Skoberne, P.; Wraber, T. (1998): Important Plant Areas in Slovenia: A Pregress Report. U Synge, H.; Akeroyd, J.R. eds.: Proceedings of the Second European Conference on the Conservation of Wild Plants. 9-14 June 1998, Uppsala, Sweden. Swedish Threatened Species Unit & Plantlife, Uppsala 75-77.

Synge, H.; Akeroyd, J.R. (1998): Proceedings of the Second European Conference on the Conservation of Wild Plants. 9-14 June 1998, Uppsala, Sweden. Swedish Threatened Species Unit & Plantlife, Uppsala 1-312.

Williams, P. H.; Humphries, C.J.; Araújo, M.B.; Lahti, T.; Lampinen, R.; Uotila, P.; Vane-Wright, R.I. (1998): Important Plant Areas of Europe: Exploring the consequences of selected criteria. U Synge, H.; Akeroyd, J.R. eds.: Proceedings of the Second European Conference on the Conservation of Wild Plants. 9-14 June 1998, Uppsala, Sweden. Swedish Threatened Species Unit & Plantlife, Uppsala 103-109.

50


16. Kontaktni detalji i informacije Za bilo koje pitanje vezano uz IPA ili ovaj priručnik, molimo kontaktirati: Seona Anderson IPA Project Manager Plantlife International 21 Elizabeth Street London SW1W 9RP UK Tel: +44(0) 207 808 0122 Fax: +44(0) 207 730 8377 E-mail: [email protected] ili Tomàš Kušik IPA Regional Coordinator (Central & Eastern Europe) Plantlife International c/o Society for Protection of Birds in Slovakia (SOVS) 41 Mlynske Nivy 41 SK-821 09 Bratislava 2 Slovak Republic Te/Fax: 00 421 (0) 2 55 42 35 23 E-mail: [email protected]

51



17. Popis kratica CBD – Convention on Biological Diversity (Konvencija zaštite biološke raznolikosti) CEE – Central and East Europe (središnja i istočna Europa) CHM – Clearing House Mechanism (Mehanizam distribucije podataka22) COP – Conference of the Parties (Konferencija stranaka) DMEER – Digital Map of European Ecological Regions (Digitalna karta europskih ekoloških regija) EBMI-F - European Biodiversity Monitoring and Indicator Framework (Europski okvir za nadgledanje i indikatore bioraznolikosti) ECCB – European Committee for the Conservation of Bryophytes (Europsko tajništvo za zaštitu mahovina) ECCF – European Committee for the Conservation of Fungi (Europsko tajništvo za zaštitu gljiva) ECNC – European Centre for Nature Conservation (Europski centar za zaštitu prirode) EEA – European Environmental Agency (Europska agencija za okoliš) EPSC – European Plant Conservation Strategy (Europska strategija očuvanja biljaka) EUNIS – European Habitats Classification System (Europski klasifikacijski sustav staništa) GLCC – Global Land Cover Characterisation (Globalna karakterizacija biljnog pokrova) GSPC – Global Strategy for Plant Conservation (Globalna strategija zaštite biljaka) IAL – International Association fof Lichenologists (Međunarodno udruženje lihenologa) IBA – Important Bird Area (Područja značajna za ptice) IPA – Important Plant Area (Područja značajna za biljke) IUCN – International Union for Nature Conservation (Međunarodna unija za zaštitu prirode) PEEN – Pan-European Ecological Network (Pae-europska ekološka mreža) PELCOM – Pan European Land Cover and Monitoring Database (Paneuropska baza podataka za nadgledanje biljnog pokrova) SSC – Species Survival Commission (Povjerenstvo za preživljavanje vrsta) UNEP – United Nation Environment Programme (Program za okoliš Ujedinjenih naroda) SSM – Site Selection Manual (Priručnik za odabir lokaliteta, op. misli se na IPA) WCPA - World Commission on Protected Area (Svjetsko povjerenstvo za zaštićena područja)

22 neprevedivo direktno već prema značenju inicijative (op. prev.)

52

Documents

Identificiranje područja značajnih za biljkehirc.botanic.hr/HBoD/IPA/SSM-IPA-Croatia.pdf · 2004-11-19 · Ovaj je priručnik početna točka za identifikaciju IPA u središnjoj