Upload
others
View
5
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
OSNOVE EKONOMIJE
I. i II. KOLOKVIJ
TEORIJA
ID: 10401
1
Bok!
Drago nam je što si odabrao SKRIPTARNICU za pronalazak materijala koji će ti pomoći u učenju.
Što je SKRIPTARNICA?
Skriptarnica je projekt Štreberaj tima i Urbana, a nastala je u želji da ti olakšamo studiranje. Sve skripte
možeš pogledati na stranici www.referada.hr, a kupiti u SKRIPTARNICI u Urbanu. Sjedi na kavu i uz svoju
narudžbu naruči i skriptu. Simple as that!
Tko je napisao skripte?
Skripte koje nađeš kod nas nisu naše autorsko djelo. To su razne skripte koje nam studenti donesu. Mi
smo ih samo malo uredili, da ti je ljepše učiti iz njih.
Želimo ti puno sreće s učenjem!
Štreberaj instrukcije
Ako negdje zapneš s učenjem, mi ti možemo pomoći.
Prijavi se na naše instrukcije i položi teške ispite bez muke.
Sve info možeš pronaći na www.referada.hr/instrukcije.
2
1. OSNOVE EKONOMIJE
EKONOMIJA VS EKONOMIKA
“Ekonomija” i “ekonomika” nisu identični pojmovi. Ekonomija je širi a ekonomika uži pojam.
“EKONOMIJA”
Termin “ekonomija” potječe od grčkih riječi “oikos” (kuća, domaćinstvo) i “nomos” (zakon,
pravilo o upravljanju). Iz tih riječi nastala je starogrčka riječ “oikonomos” što bi u slobodnom
prijevodu značilo skup pravila i vještina upravljanja domaćinstvom.
Suprotno “oikonomiji” postojala je hrematistika koja je označavala vještinu trgovanja i
bogaćenja
“POLITIČKA EKONOMIJA”
Termin je izveden iz riječi “oikos”, “nomos” i “polis” (grad) . Kako su u staroj Grčkoj gradovi bili
političke organizacije i tvorili samostalne države to je politička ekonomija označavala skup
pravila o ekonomskoj aktivnosti u nekoj državi.
U tom značenju se politička ekonomija prvi puta pojavljuje 1615. u knjizi “Rasprava o političkoj
ekonomiji” francuskog merkantiliste Antoina Montchretiena.
Kao posebna disciplina počela se predavati na europskim sveučilištima u 18.stoljeću
ONA PORED ZAKONA MATERIJALNE PROIZVODNJE PROUČAVA I DRUŠTVENE ODNOSE
DEFINICIJA EKONOMIJE KAO ZNANOSTI
Ekonomija je područje društvene znanosti koja proučava 1. proizvodnju i ponudu, 2. raspodjelu,
3. razmjenu, 4. razmjenu i potrošnju materijalnih dobara i usluga u 5. određenom vremenu, 6.
prostoru i 7. društvu.
NE BRKATI JU S POLITIČKOM EKONOMIJOM I EKONOMIKOM
3
EKONOMIJA KAO VJEŠTINA
Ekonomija je također vještina pomoću koje gospodarski subjekti - pojedinci, kućanstva,
poduzeća ili država proizvode, pribavljaju i troše materijalna dobra i usluge.
Promatra se ekonomija kao znanost tada je riječ teorijskoj ekonomiji, a kada se promatra kao
vještina tada je riječ o primijenjenoj ekonomiji.
POZITIVNA EKONOMIJA
Pozitivna ekonomija istražuje funkcionalne i kauzalne odnose između ekonomskih varijabli bez
vrijednosnih sudova o njima. Ona proučava ekonomske pojave onakvima kakve one jesu.
Primjer: Nezaposlenost u Hrvatskoj je 2003. iznosila preko 17 % radne snage”
NORMATIVNA EKONOMIJA
Normativna ekonomija sadrži prosudbe o ekonomskoj stvarnosti ocjenjujući ih s određenih
etičkih pozicija. Ona govori kakvim bi ekonomske pojave trebale biti.
Primjer: “Visoka nezaposlenost u Hrvatskoj je ekonomski i politički neprihvatljiva pa politika
zapošljavanja mora biti jedan od prioriteta ekonomske politike”
EKONOMIKA
Ekonomika proučava kako ljudi alociraju i koriste rijetke resurse u svrhu proizvodnje dobara
kojima zadovoljavaju svoje potrebe
Iz definicije ekonomike izvode se dva glavna zaključka : 1. dobra su rijetka, 2. društvo svoja dobra
mora efikasno koristiti
Rijetkost i efikasnost su temelji ekonomike
PODJELA EKONOMIKE
Ekonomika se dijeli na mikroekonomiku i na makroekonomiku
4
MIKROEKONOMIKA
Mikroekonomika je grana ekonomike koja proučava ponašanje i funkcioniranje
mikroekonomskih subjekata – pojedinaca, kućanstava, poduzeća i privrednih grana.
Osnivač mikroekonomike je Adam Smith (1723 – 1790) koji je 1776. objavio “Bogatstvo naroda”,
svojevrsnu ekonomsku Bibliju u kojoj je objasnio funkcioniranje tržišne ekonomije.
MAKROEKONOMIKA
Makroekonomika je grana ekonomike koja proučava ponašanje i funkcioniranje privrede kao
cjeline.
Osnivač makroekonomike je John Maynard Keynes (1883 – 1946) koji je 1936. objavio djelo
“Opća teorija zaposlenosti, kamate i novca” gdje su dani temelji makroekonomike.
Za razliku od mikroekonomike koja se zasniva na djelovanju tržišta makroekonomika se zasniva
na državnoj regulativi privrede.
JEDINSTVO MIKRO I MAKROEKONOMIKE
Mikroekonomika i makroekonomika nisu međusobno razdvojene ekonomske discpline. One se
međusobno nadopunjavaju jer se djelovanje mikroekonomskih subjekata događa u
makroekonomskom okruženju.
Mikroekonomika pretpostavlja makroekonomiku kao i obrnuto
RIJETKOST
Rijetkost je stanje u kojem postoji nesrazmjer između želja i potreba s jedne strane i mogućnosti
njihovog zadovoljenja s druge.
Dobra koja su rijetka nazivaju se ekonomskim dobrima. Dobra kojih ima u izobilju nazivaju se
neekonomskim ili slobodnim dobrima.
Ekonomska dobra imaju cijenu za razliku od slobodnih dobara koja su besplatna
Ekonomika proučava samo ekonomska dobra
5
RIJETKOST VS SIROMAŠTVO
Ne smiju se brkati rijetkost i siromaštvo. I bogati mogu željeti više no što imaju.
Isto tako i mala količina nečeg ne znači da je ono rijetko. Dobro mora biti i željeno
IZBOR
Rijetkost prisiljava ljude da čine izbor. Kada je dobro rijetko ljudi moraju činiti izbor između
korisnog i manje korisnog. Oni se suočavaju s trade-offom: da li zadovoljiti više jednu potrebu
odnosno zadovoljiti manje drugu potrebu
OPORTUNITETNI TROŠKOVI
Izabravši jednu od dvaju mogućnosti žrtvovali smo onu propuštenu. Vrijednost žrtvovanog dobra
ili usluge naziva se oportunitetnim troškom.
PRIMJER OPORTUNITETNOG TROŠKA (1)
Troškovi studija u USA 1993. su iznosili 12000 $ godišnje uključujući izdatke na školarinu, knjige i
putovanje. U ovaj iznos nisu uključeni oportunitetni troškovi jer je student radeću na poslovima
SSS umjesto studiranja mogao zaraditi 16000 $. Propuštena zarada od 16000 $ je oportunitetni
trošak studiranja.
Stvarni troškovi studija jedne godine iznose ne 12 već 28 tisuća $ ako se uključe i oportunitetni
troškovi.
PRIMJER OPORTUNITETNOG TROŠKA (2)
Problem: Vlasnik tvrtke treba zaposliti nekoliko menadžera. Pretpostavimo da svaki menadžer
ima vremena za samo jedan zadatak. Vrijednost zadatka A je 100000$, zadatka B 75000 $ i
zadatka C 50000 $. Vlasnik tvrtke zapošljava dvojicu menadžera na poslovima A i B. Koliki je
oportunitetni trošak zadatka B ?
Odgovor: Radeći posao B menadžer je žrtvovao posao C čija je vrijednost 50000 $. Toliki su i
oportunitetni troškovi posla B.
6
TEMELJNA PITANJA EKONOMSKE ORGANIZACIJE
Tko, što i koliko proizvoditi ?
Kako proizvoditi ?
Za koga proizvoditi ?
Gdje proizvoditi?
Kada proizvoditi ?
Iz kojih motiva proizvoditi?
Kakav je pravni, ekonomski i politički sustav ?
Koliki su troškovi proizvodnje, prodajna cijena i profit ?
NEKI TEORIJSKI I POLITIČKI PROBLEMI (1)
problem ekonomiziranja i optimalizacije proizvodnje unutar danih tehnoloških i
institucionalnih okvira
problem uspostavljanja parcijalne i opće ravnoteže
problem izbora kriterija raspodjele
problem izbora ciljeva ekonomskog razvoja i sredstava njihovog ostvarivanja
problem upravljanja ekonomskim sustavom
NEKI TEORIJSKI I POLITIČKI PROBLEMI (2)
problem izbora temeljne proizvodne jedinice i oblika ekonomske organizacije društva
problem objašnjenja vrijednosti i cijena pojedinih dobara i usluga
problem nesklada između oskudnosti resursa i ljudskih potreba
problem alokacije rijetkih resursa
NEKI TEORIJSKI I POLITIČKI PROBLEMI (3)
Problemi odnosa između realnog i monetarnog sektora ekonomije
problem ekonomskih odnosa između pojedinih država
problem povećanja proizvodnje, zaposlenosti i životnog standarda
7
problem odnosa tržišta i državne regulacije
problem odnosa širih društvenih vrednota prema ekonomskim vrednotama
EKONOMSKI SUSTAVI
TRŽIŠNI
NAREDBODAVNI
MJEŠOVITI
TRŽIŠNI SUSTAV
Sustav temeljen na privatnom vlasništvu i privatnom poduzetništvu
Sustav u kojem pojedinci slobodno donose odluke što će proizvoditi ili kupovati
Sustav slobodne oscilacije cijena u kojem se dobiva i gubi
Sustav zasnovan na načelu “laissez faire” (lese fer)
NAREDBODAVNI SUSTAV
Država donosi sve važnije odluke o proizvodnji i potrošnji
Sustav zasnovan na državnom vlasništvu, državnom poduzetništvu, centralizaciji odlučivanja,
subordinaciji i planiranju.
MJEŠOVITI SUSTAV
Svaki od prethodnih privrednih sustava ima svoje nedostatke pa se kombiniranjem obaju sustava
nastoji stvoriti optimalni sustav koji bi u sebi uključivao pozitivne elemente i jednog i drugog
Mješoviti sustav je takav sustav u kojem djeluje tržišni mehanizam unutar institucionalnog
okvira kojeg određuje država
Mješoviti sustav privređivanja je dominantan sustav privređivanja danas u svijetu jer čisti modeli
privređivanja bilo tržišni bilo naredbodavni ne postoje ni u jednoj zemlji.
8
FAKTORI PROIZVODNJE
Da bi se moglo proizvoditi moraju prethodno postojati pretpostavke proizvodnje. One se
nazivaju faktorima proizvodnje ili inputima. Inputi se koriste za proizvodnju outputa.
Faktori proizvodnje su :
a) rad
b) kapital
c) zemlja
GRANICA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI (1)
Budući su proizvodni faktori ograničeni društvo se suočava sa svojom granicom proizvodnih
mogućnosti (PPF).
PPF predstavlja maksimalnu kombinaciju dobara koju privreda nekog društva može proizvesti s
postojećim proizvodnim kapacitetima
Kada je privreda na PPF tada ona efikasno alocira svoje resurse što znači da je povećanje
proizvodnje jednog dobra moguće na uštrb drugog dobra
GRANICA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI (2)
Kada se privreda nalazi na PPF suočava se s dvojbom : kojeg proizvoda proizvesti više a kojeg
manje
Navedenu dvojbu pokazuje slijedeća tablica
9
GRAF PPF
POGREŠKE EKONOMSKOG ZAKLJUČIVANJA
nesposobnost da se ostale varijable drže nepromijenjenim – greška ceteris paribus
post hoc pogreška
greška poopćavanja - greška pars pro toto
greška subjektivnosti
10
2. TRŽIŠTE I DRŽAVA U MODERNOJ
EKONOMIJI
OBLICI KOORDINACIJE
Temeljni problemi ekonomske organizacije društva što, kako i za koga proizvoditi
rješavaju se pomoću različitih oblika koordinacije.
Oblici koordinacije su :
a) tržište,
b) državna regulacija,
c) planiranje,
d) samoupravljanje
TRŽIŠTE
Tržište je takav oblik ekonomske organizacije društva u kojem proizvođači samostalno odlučuju
što će i koliko proizvoditi i po kojim cijenama prodavati, a potrošači slobodno odlučuju što će i po
kojim cijenama kupovati i trošiti.
DRŽAVNA REGULACIJA
Državna regulacija je takav oblik ekonomske organizacije društva u kojem država neposredno ili
posredno odlučuje o temeljnim ekonomskim problemima.
Državnom regulacijom država utječe na događanja u proizvodnji, raspodjeli, razmjeni i potrošnji.
PLANIRANJE
Planiranje je način upravljanja ekonomijom u kojem se neke robe proizvode prema unaprijed
određenim količinama i za poznatog potrošača.
Unaprijed se utvrđuje ne samo količina već i cijene pri kojima će se takve robe prodavati.
11
SAMOUPRAVLJANJE
Samoupravljanje je sustav koordinacije u kojem radnici u poduzećima odlučuju o glavnim
ekonomskim pitanjima i sami biraju svoje poslovodstvo.
Javlja se u različitim oblicima od kojih je najpoznatiji onaj poznat pod imenom radničke
participacije.
ODNOS TRŽIŠTA I DRŽAVE
Tržište i državna regulacija su dva glavna oblika koordinacije u suvremenoj ekonomiji.
Oni se međusobno isprepliću i kombiniraju čineći mješoviti oblik ekonomije u kojem tržište
djeluje unutar okvira i ciljeva određenih od strane države
OSNOVNI ELEMENTI TRŽIŠTA
Subjekti ponude roba
Subjekti potražnje roba
robe i usluge
cijene roba
tražena količina robe
nuđena količina robe
razmjena robe za novac
mjesto razmjene
vrijeme razmjene
OSTALI ELEMENTI TRŽIŠTA
Način plaćanja robe
kvaliteta roba i usluga
vrijeme isporuke roba
pravne norme koje reguliraju proces razmjene
12
KLASIFIKACIJA TRŽIŠTA
Prema predmetu trgovanja:
a) tržište potrošnih dobar,
b) tržište proizvodnih faktora
Obzirom na ulogu države:
a) slobodno tržište,
b) regulirano tržište
Obzirom na strukturu tržišta:
a) tržište potpune konkurencije,
b) tržište nepotpune konkurencije
TRŽIŠNA RAVNOTEŽA
Stanje u kojem je ponuda jednaka potražnji.
Cijena koja se formira pri tržišnoj ravnoteži je ravnotežna cijena, a količina koja se razmjenjuje pri
toj cijeni je ravnotežna količina
Ako je ponuda veća ili manja od potražnje dolazi do tržišne neravnoteže
POSLJEDICE TRŽIŠNE NERAVNOTEŽE
Ako je tržišna cijena veća od ravnotežne doći će do viška ponude. Pri takvim cijenama sva se roba
ne može prodati, pa se cijene moraju smanjiti
Ako je tržišna cijena manja od ravnotežne doći će do viška potražnje. Posljedica će biti porast
tržišnih cijena
Pri ravnotežnoj cijeni nema viškova ponude i potražnje pa se zato ona naziva i cijenom koja
raščišćava tržište
KAKO TRŽIŠTE RJEŠAVA TRI EKONOMSKA PROBLEMA ?
ŠTO ĆE SE PROIZVODITI određuje se veličinom kupovne moći potrošača kao i visinom profita što
će ga proizvođači ostvariti.
KAKO PROIZVODITI određuje konkurencija među proizvođačima odnosno troškovi proizvodnje.
13
ZA KOGA PROIZVODITI određuje se na tržištu proizvodnih faktora
KRUŽNI TOK PRIVREDE (1)
Funkcioniranje tržišne privrede prikazuje se slikom kružnog toka privrede.
On se sastoji od tržišta finalnih dobara i tržišta faktora proizvodnje.
Na svakom od njih djeluju kućanstva i poduzeća kao nositelji ponude i potražnje
KRUŽNI TOK PRIVREDE (2)
Na tržištu finalnih dobara kućanstva kupuju robe od poduzeća. Robe idu prema kućanstvima a
novac prema poduzećima.
14
Na tržištu proizvodnih faktora kućanstva prodaju poduzećima proizvodne faktore – rad, kapital i
zemlju dobivajući najamninu, kamatu i rentu.
SMITHOVA NEVIDLJIVA RUKA
Smith je utvrdio da slobodno djelovanje tržišta daje optimalne rezultate ako ga nitko ne sputava.
Optimalni efekti se ostvaruju automatski kao da su upravljani “nevidljivom rukom”.
Načelo “nevidljive ruke” tvrdi da sebično nastojanje pojedinaca da ostvare svoj interes
istovremeno maksimalizira dobrobit za sve.
Ovo vrijedi, međutim, samo u uvjetima savršene konkurencije
15
SMITH O “NEVIDLJIVOJ RUCI”
“Svaki pojedinac teži da uposli svoj kapital tako da njegov prinos ima najveću vrijednost. On
općenito ne kani podupirati javni interes niti zna koliki je on. On smjera samo na svoj vlastiti
probitak. I pri tom je vođen nevidljivom rukom . . . Slijedeći svoj vlastiti interes on često promiče
interes društva djelotvornije nego kada bi to namjeravao.”
OBILJEŽJA SUVREMENE EKONOMIJE
SPECIJALIZACIJA I PODJELA RADA
NOVAC
KAPITAL
SPECIJALIZACIJA I PODJELA RADA
Specijalizacija se ostvaruje kada ljudi usmjeravaju svoje napore na jedan ili manji broj zadataka.
Posljedica specijalizacije je veća produktivnost, niži troškovi proizvodnje i veća konkurentna
sposobnost.
Specijalizacija pretpostavlja prethodnu podjelu rada. O efektima podjele rada najbolje govori
primjer proizvodnje igala što ga je naveo Smith
NOVAC
Novac je opće prihvaćeno sredstvo plaćanja i služi za olakšavanje razmjene.
Novac sam po sebi nije faktor proizvodnje
Novac je mjerilo vrijednosti drugih roba
Izgubi li novac vrijednost nastupa inflacija i privredni poremećaji
KAPITAL
Kapital je proizvodni faktor namijenjen za stvaranje dobara buduće potrošnje
Za razliku od zemlje i rada koji su primarni faktori proizvodnje kapital je izvedeni ili sekundarni
proizvodni čimbenik
16
Da bi se stvorio kapital potrebno je prethodno odreći se tekuće potrošnje. Štednja je
pretpostavka stvaranja kapitala
Druga pretpostavka kapitala je privatno vlasništvo koje omogućava njegovo korištenje
PREDNOSTI SLOBODNOG TRŽIŠTA
Tržište pretpostavlja i omogućava formalno pravnu slobodu i jednakost građana kao poduzetnika
i potrošača bez diskriminacije
Tržište potiče inicijativu, produktivnost i poduzetništvo nagrađujući uspješne profitom a
neuspješne kažnjava gubicima
Tržište je mehanizam alokacije rijetkih dobara i resursa
NEDOSTACI SLOBODNOG TRŽIŠTA
pojava monopola
pojava masovne nezaposlenosti
zagađivanje okoliša i negativne eksternalije
neravnomjerna raspodjela dohotka
ciklično kretanje privrede
nedostatak brige za razvoj javnih dobara
EKONOMSKA ULOGA DRŽAVE (1)
Nedostatke slobodnog tržišta uklanja “vidljiva ruka”države
Državu definiramo kao instituciju koja se bavi političkom organizacijom društva i rješavanjem
kolektivnih i političkih problema neke društvene zajednice
Država je specifična institucija koja ima monopol uporabe sile i regulacije velikih društvenih
sustava
EKONOMSKA ULOGA DRŽAVE (2)
Zaštita privatnog vlasništva i utvrđivanja pravila ekonomske igre
Otklanjanje tržišnih nedostataka
17
Briga o javnim dobrima
Korekcija raspodjele dohotka u smjeru veće pravičnosti pomoću progresivnih poreza i
transfernih plaćanja
poticanje privrednog rasta i održavanje opće ekonomske ravnoteže
NEDOSTACI DRŽAVNE REGULACIJE
Duga i spora procedura donošenja odluka što može stvoriti vremensko kašnjenje (time lag)
Nedostatak znanja i moralne odgovornosti nositelja vlasti
uzurpacija i zloporaba državne vlasti radi ostvarivanja osobnih interesa
česte promjene subjekata državne vlasti
ISHODI DRŽAVNE REGULACIJE
pozitivni (porast zaposlenosti, efikasnosti, životnog standarda na pr.)
negativni (pad zaposlenosti, efikasnosti i sl.)
neutralni (reprodukcija stanja koje je prethodilo državnoj intervenciji)
3. OSNOVNI ELEMENTI PONUDE I POTRAŽNJE
DEFINICIJA POTRAŽNJE
Potražnja je količina dobara i usluga koju su kupci spremni platiti po određenoj cijeni.
Između te količine i tržišne cijene postoji veza koja se naziva funkcija potražnje
FUNKCIJA POTRAŽNJE
Funkcija potražnje pokazuje odnos između tražene količine (Qd) i tržišne cijene (P)
18
Matematički se funkcija potražnje izražava kao Qd = f (P)
PRIKAZ FUNKCIJE POTRAŽNJE
Funkcija potražnje se može prikazati tablično i grafički.
Primjer tabličnog prikazivanja funkcije potražnje
GRAFIČKI PRIKAZ FUNKCIJE POTRAŽNJE
Iz tablice potražnje se može izvesti krivulja potražnje. Na apscisi se prikazuje tražena količina a na
ordinati tržišne cijene.
Graf funkcije potražnje
19
GRAFIČKI PRIKAZ FUNKCIJE POTRAŽNJE (2)
Funkcija potražnje može biti nelinearna i linearna.
Graf nelinearne funkcije potražnje je krivulja dok je graf linearne funkcije pravac.
Graf linearne funkcije potražnje određen je jednadžbom Qd = a – bP gdje parametar a označava
cijenu pri kojoj je tražena količina jednaka 0, a parametar b označava nagib krivulje potražnje.
Graf linearne funkcije potražnje
NAGIB KRIVULJE POTRAŽNJE
Krivulja potražnje ima negativan nagib približavajući se apscisnoj osi
Ovakav oblik krivulja potražnje ima uslijed djelovanja zakona opadajuće potražnje.
Prema tom zakonu porastom cijena tražena količina se smanjuje a njenim padom se tražena
količina povećava.
EFEKT SUPSTITUCIJE I EFEKT DOHOTKA
Smanjenje tražene količine uslijed porasta cijena posljedica je djelovanja efekta supstitucije i
efekta dohotka.
Efekt supstitucije se očituje u preusmjeravanju potražnje na srodno ili slično dobro ako dođe do
porasta cijena pri danom dohotku.
Efekt dohotka se očituje u smanjenju tražene količine uslijed pada kupovne moći izazvane
smanjenjem dohotka.
ODREDNICE POTRAŽNJE
prosječan dohodak
cijene supstituta i komplemenata
veličina tržišta
ukusi i preferencije
posebni utjecaji
20
POMAK PO KRIVULJI I POMAK KRIVULJE POTRAŽNJE
Promjene li se tržišne cijene doći će do promjene tražene količine. Grafički se to prikazuje kao
pomak po krivulji potražnje.
Promjene li se nabrojene odrednice potražnje pri danim cijenama doći će do promjene potražnje.
Poveća li se potražnja njena krivulja će se pomjeriti udesno, a ako se potražnja smanji krivulja će
se pomaknuti u lijevo.
POMACI KRIVULJE POTRAŽNJE
DEFINICIJA PONUDE
Ponuda je količina dobara i usluga koju su ekonomski subjekti spremni iznijeti na tržište pri
određenoj cijeni.
Između ponuđene količine (Qs) i tržišne cijene (P) postoji odnos koji se naziva funkcijom ponude.
FUNKCIJA PONUDE
Funkcija ponude se može matematički izraziti kao Qs = f(P)
21
Qs = ponuđena količina
P = tržišna cijena
PRIKAZ FUNKCIJE PONUDE
Funkcija ponude se može prikazati tablično i grafički.
Primjer tabličnog prikazivanja funkcije ponude
GRAFIČKI PRIKAZ FUNKCIJE PONUDE
Iz tablice ponude se može izvesti krivulja ponude. . Na apscisi se prikazuje nuđena količina a na
ordinati tržišna cijena.
GRAFIČKI PRIKAZ FUNKCIJE PONUDE (2)
Funkcija ponude može biti nelinearna i linearna.
Graf nelinearne funkcije ponude je krivulja dok je graf linearne funkcije ponude pravac.
22
Graf linearne funkcije ponude određen je jednadžbom Qs = c + dP gdje parametar c označava
cijenu pri kojoj je nuđena količina jednaka 0 a parametar d nagib krivulje ponude. Taj nagib je uvijek
pozitivan uslijed djelovanja zakona opadajućih prinosa.
Graf linearne funkcije ponude
ODREDNICE PONUDE
troškovi proizvodnje (cijene inputa i tehnologija)
cijene supstituta i komplemenata
politika države
posebni utjecaji
POMAK PO KRIVULJI I POMAK KRIVULJE PONUDE
Promjene li se tržišne cijene doći će do promjene nuđene količine. Grafički će se to prikazati kao
pomak po krivulji ponude.
Promjene li se navedene odrednice ponude pri istim cijenama doći će do promjene ponude.
Poveća li se ponuda, njena krivulja će se pomjeriti udesno, a ako se ponuda smanji njena krivulja
će se pomjeriti ulijevo.
23
GRAFOVI POMAKA KRIVULJE PONUDE
TRŽIŠNA RAVNOTEŽA
Ako se na tržištu izjednače ponuda i potražnja dolazi do tržišne ravnoteže. U točki ravnoteže
kupci su spremni kupiti toliko robe koliko su prodavači spremni ponuditi.
Uvjet tržišne ravnoteže : S = D
Cijena koja se formira pri tržišnoj ravnoteži je ravnotežna cijena a količina koja se prodaje pri toj
cijeni je ravnotežna količina.
24
GRAF TRŽIŠNE RAVNOTEŽE
TRŽIŠNI
AUTOMATIZAM
Tržište djeluje automatski prilagođavajući cijene i količine.
Javi li se višak ponude prodavači moraju sniziti cijene.
Javi li se višak potražnje kupci moraju ponuditi više cijene.
Slobodno djelovanje tržišta kroz određivanje ravnotežne cijene obavlja alokaciju odnosno
racioniranje oskudnih dobara i proizvodnih faktora.
PAŽNJA! WARNING! ACHTUNG!
Pridržavati se postavke ceteris paribus kako ne bi dobili krivu sliku o intenzitetu djelovanja
pojedinih varijabli.
RAZLIKOVATI KRETANJE PO KRIVULJI OD POMAKA KRIVULJE!
GRAF TRŽIŠNE RAVNOTEŽE
25
OSNOVNI ELEMENTI POTRAŽNJE
Dok su prethodni slideovi rađeni na temelju 15.-og izdanja “Ekonomije” Samuelsona i Nordhausa
naredni slideovi su rađeni prema 5.-om izdanju “Economicsa” profesora Parkina 2000. godine.
Oni su dopuna ranijih slideova
ODREDNICE POTRAŽNJE
cijene povezanih dobara (supstituta i komplemenata)
očekivane buduće cijene
dohodak
stanovništvo
preferencije
UTJECAJ CIJENA POVEZANIH DOBARA NA POTRAŽNJU
supstitut je dobro koje može uspješno zamijeniti drugo. Na pr. ulje i mast su supstituti.
komplementi su dobra koja se u korištenju međusobno nadopunjuju.Na pr. benzin i automobil su
komplementi.
Poveća li se cijena masti porast će potražnja za uljem jer će se dio potrošača masti preusmjeriti
na potrošnju ulja. Obrnuto, smanji li se cijena masti smanjit će se potražnja za uljem a povećati
potražnja masti
Smanji li se cijena komplemenata to će izazvati porast potražnje obaju proizvoda kao i obrnuto.
UTJECAJ OČEKIVANIH BUDUĆIH CIJENA NA POTRAŽNJU
Ako se očekuje porast cijena u budućnosti povećat će se tekuća potražnja. Na pr. ako očekujete
da će cijene mesa u budućnosti skočiti vi ćete napuniti zamrzivač za što dulje vrijeme
Ako se očekuje smanjenje cijena u budućnosti smanjit će se tekuća potražnja
26
UTJECAJ DOHOTKA NA POTRAŽNJU
Ako dohodak raste porast će i potražnja za dobrima i uslugama. Smanji li se dohodak opast će i
potražnja.
Ovo pravilo nije univerzalno i ne vrijedi u svakom slučaju.
Ako porast dohotka uzrokuje porast potražnje tada je riječ o normalnim dobrima. Ako porast
dohotka uzrokuje smanjenje potražnje tada je riječ o inferiornim dobrima.
UTJECAJ STANOVNIŠTVA NA POTRAŽNJU
Potražnja ovisi o veličini i dobnoj skupini stanovništva. Brojnije stanovništvo pretpostavlja veću
potražnju i obrnuto. Na pr. potražnja za kruhom veća je u Zagrebu nego u Gospiću ili Našicama.
Stanovništvo RH je sve starije uslijed čega se povećava i potražnja za zdravstvenim uslugama.
UTJECAJ PREFERENCIJE NA POTRAŽNJU
Pod preferencijom se podrazumijeva osobni stav prema nekom dobru ili usluzi.
Ako preferencije rastu povećat će se potražnja i obrnuto.
ZAKON PONUDE I POTRAŽNJE
Zakon ponude: Pri pretpostavci da su oostale odrednice dane, što su više cijene dobra to će biti
veća nuđena količina i obrnuto.
Zakon potražnje: Pri pretpostavci da su ostale odrednice dane, što su više cijene dobra to će biti
manja tražena količina i obrnuto.
ODREDNICE PONUDE
cijene inputa
cijene povezanih dobara
očekivane buduće cijene
broj ponuđača
primijenjena tehnologija
27
UTJECAJ CIJENE INPUTA NA PONUDU
Ako cijene inputa rastu povećavaju se troškovi proizvodnje, pa se ponuda smanjuje. Krivulja
ponude se pomiče ulijevo.
Ako cijene inputa padaju, smanjuju se troškovi proizvodnje pa se ponuda povećava. Krivulja
ponude se pomiče udesno.
UTJECAJ CIJENA POVEZANIH DOBARA NA PONUDU
Ako cijene supstituta u proizvodnji rastu, ponuda se smanjuje. Obrnuto, ako cijene supstituta
padaju ponuda se povećava.
Ako cijene komplemenata u proizvodnji opadaju smanjuje se ponuda i obrnuto.
UTJECAJ OČEKIVANIH CIJENA NA PONUDU
Ako se očekuje porast cijena dobara u budućnosti i time i profit, smanjit će se tekuća ponuda.
Ako se očekuje smanjenje cijena u budućnosti i time i profit, povećat će se tekuća ponuda.
UTJECAJ BROJA PONUĐAČA NA PONUDU
Što je broj ponuđača veći i ponuda je veća.
što je broj ponuđača manji i ponuda je manja
UTJECAJ TEHNOLOGIJE NA PONUDU
Što je tehnologija suvremenija i efikasnija, troškovi će biti niži, a ponuda veća. Krivulja ponude
pomiče se u desno.
Što je tehnologija starija i manje efikasna, troškovi će biti veći, a ponuda manja. Krivulja ponude
pomiče se ulijevo.
28
UTJECAJ PROMJENE PONUDE I POTRAŽNJE NA Qe I PE
Ako se pri danoj ponudi poveća potražnja doći će do porasta i Qe i Pe.
Ako se pri danoj ponudi smanji potražnja doći će do smanjenja Qe i Pe.
Ako se pri danoj potražnji poveća ponuda smanjit će se Pe dok će se Qe povećati.
Ako se pri danoj potražnji smanji ponuda povećat će se Pe a Qe smanjiti.
UTJECAJ ISTOVREMENE PROMJENE D i S NA Qe i Pe
Ako je porast potražnje manji od porasta ponude Pe će se smanjiti.
Ako je porast potražnje proporcionalan porastu ponude Pe će ostati nepromijenjena.
Ako je porast potražnje veći od istovremenog porasta ponude Pe će se povećati.
MATEMATIČKO RJEŠENJE Pe I Qe (1)
Potražnja je određena linearnom jednadžbom P = 800 – 2 Qd
Ponuda je određena linearnom jednadžbom P = 200 + 1 Qs
Izjednačiti jednadžbe krivulje potražnje i ponude 800 – 2Q = 200 + 1Q
Rješenje jednadžbe
800-200 = 1Q +2Q
600 = 3Q
Q = 200
MATEMATIČKO RJEŠENJE Pe i Qe (2)
Dobiveni Q uvrštavamo bilo u jednadžbu potražnje ili jednadžbu ponude. U oba slučaja dobiva se
isti P.
Jednadžba potražnje
P = 800 – 2 Q
P = 800 – 2*200
P = 400
29
Jednadžba ponude
P = 200 + 1 Q
P = 200 + 200
P = 400
Ravnotežna količina je 200 a ravnotežna cijena 400
4. PRIMJENA PONUDE I POTRAŽNJE
DEFINICIJA CJENOVNE ELASTIČNOSTI POTRAŽNJE
„Cjenovna elastičnost potražnje je svojstvo potražnje da se mijenja pod utjecajem promjene cijena uz
pretpostavku ceteris paribus“
Bilježimo je simbolom Ed,p (Price elasticity of demand)
Izražavamo je kao odnos između postotne promjene tražene količine (Qd) i postotne promjene
cijena (P)
Ed,p = % promjena Qd/ % promjena P
KOEFICIJENT CJENOVNE ELASTIČNOSTI POTRAŽNJE
Elastičnost potražnje izražavamo koeficijentom cjenovne elastičnosti potražnje
Koeficijent cjenovne elastičnosti potražnje može biti veći od 1, jednak 1 i manji od 1 pa
razlikujemo elastičnu, jedinično elastičnu i neelastičnu potražnju.
ELASTIČNA POTRAŽNJA
Ako je koeficijent cjenovne elastičnosti potražnje veći od 1 potražnja je elastična
Kod elastične potražnje relativna promjena tražene količine je veća od relativne promjene cijena.
PRIMJER: Ako se pri porastu cijena od 1 % tražena količina smanji za recimo 3 % tada se radi o
elastičnoj potražnji.
30
JEDINIČNA ELASTIČNOST POTRAŽNJE
Ako je koeficijent cjenovne elastičnosti potražnje 1, tada se radi o jediničnoj elastičnosti
potražnje
Kod jedinične elastičnosti potražnje relativne promjene tražene količine i cijena su jednake.
PRIMJER : Ako se pri porastu cijena od 1 % tražena količina smanji također za 1 %, potražnja ima
jediničnu elastičnost.
NEELASTIČNA POTRAŽNJA
Ako je koeficijent cjenovne elastičnosti potražnje manji od 1 a veći od 0, potražnja je neelastična.
Kod neelastične potražnje relativna promjena tražene količine manja je od relativne promjene
cijena.
PRIMJER: Ako se pri porastu cijena od 1 % tražena količina smanji za recimo 0.3 % potražnja je
neelastična.
GRAFOVI ELASTIČNOSTI POTRAŽNJE
31
V A Ž N O ! ! !
Promjena cijena uzrokuje uvijek promjenu tražene količine u suprotnom pravcu pa bi uslijed toga
vrijednost koeficijenta cjenovne elastičnosti potražnje trebala biti negativna.
Vrijednost koeficijenta cjenovne elastičnosti potražnje uvijek se uzima kao pozitivna
SAVRŠENO NEELASTIČNA POTRAŽNJA
•Savršeno neelastična potražnja je ona gdje tražena količina ne reagira na promjene cijena bez
obzira na to kolika ona bila
•Koeficijent savršeno neelastične potražnje jednak je 0.
•Graf savršeno neelastične potražnje je pravac okomit na apscisu.
•
SAVRŠENO ELASTIČNA POTRAŽNJA
•Savršeno elastična potražnja je ona kod koje beskonačno mala promjena cijena izaziva
beskonačno veliko povećanje tražene količine.
•Koeficijent savršeno elastične potražnje jednak je plus beskonačno.
•Graf savršeno elastične potražnje je pravac paralelan s apscisom
32
GRAFOVI SAVRŠENO ELASTIČNE ODNOSNO NEELASTIČNE POTRAŽNJE
V A Ž N O ! ! !
Što je krivulja potražnje položenija to je elastičnost potražnje veća i obrnuto, što je krivulja
potražnje strmija to je i elastičnost potražnje manja.
RAZLIKOVANJE NAGIBA KRIVULJE OD ELASTIČNOSTI KRIVULJE
Ne miješati nagib krivulje i elastičnost krivulje
RAZLIKA : Nagib ovisi o apsolutnim promjenama cijena i količina dok elastičnost ovisi o relativnim
(postotnim) promjenama.
POTVRDA TVRDNJE O RAZLICI IZMEĐU NAGIBA I ELASTIČNOSTI KRIVULJE
Potvrda je vidljiva na idućem slideu.
Sve točke na pravcu imaju isti nagib ali različitu elastičnost.
33
Iznad polovišta pravca potražnja je elastična. U samom polovištu pravca potražnja je jedinično
elastična a ispod polovišta pravca potražnja je neelastična.
GRAF NAGIBA I ELASTIČNOSTI PRAVCA POTRAŽNJE
ODREĐIVANJE E d,p KOD NELINEARNE FUNKCIJE POTRAŽNJE (1)
Graf nelinearne funkcije potražnje je krivulja. E d,p u nekoj točki krivulje se određuje tako da se
kroz točku povuče tangenta na krivulju.
Omjer duljine segmenta ispod točke tangencije i duljine segmenta iznad točke tangencije
određuje E d,p.
34
ELASTIČNOST POTRAŽNJE I UKUPAN PRIHOD (TR)
ELASTIČNOST POTRAŽNJE PROMJENA CIJENA PROMJENA TR
elastična porast smanjenje
elastična smanjenje porast
neelastična porast porast
neelastična smanjenje smanjenje
jedinično elastična porast bez promjena
jedinično elastična smanjenje bez promjena
ODREDNICE ELASTIČNOSTI POTRAŽNJE
Intenzitet potreba, odnosno da li se radi o potrebnom ili luksuznom dobru.
postojanje supstituta
duljina vremena reakcije potrošača
relativni udio dobra u ukupnim izdacima potrošača.
INTENZITET POTREBA I ELASTIČNOST POTRAŽNJE
Što je potreba za nekim dobrom veća to je i potražnja za takvim dobrom manje elastična i
obrnuto.
Luksuzna dobra imaju elastičnu potražnju, dok je potražnja nužnih dobara neelastična.
POSTOJANJE SUPSTITUTA I ELASTIČNOST POTRAŽNJE
Ako neko dobro ima supstitute njegova potražnja je elastična.
35
Obrnuto, ako neko dobro nema supstitute njegova potražnja je neelastična.
VRIJEME REAKCIJE POTROŠAČA I ELASTIČNOST POTRAŽNJE
Ako je vrijeme reakcije potrošača duže potražnja će biti elastična jer će potrošači imati više
vremena da se prilagode promjenama cijena.
Obrnuto, ako je vrijeme reakcije potrošača kraće potražnja će biti neelastična jer potrošači neće
imati vremena da se prilagode promjenama cijena.
STRUKTURA IZDATAKA I ELASTIČNOST POTRAŽNJE
Ako je relativni udio nekog dobra u ukupnim izdacima potrošača veći potražnja takvog dobra bit
će elastična.
Obrnuto, ako je relativni udio nekog dobra u ukupnim izdacima potrošača manji potražnja takvog
dobra bit će neelastična.
DEFINICIJA ELASTIČNOSTI PONUDE
Elastičnost ponude je njeno svojstvo da se različitim intenzitetom mijenja na promjenu cijena.
Bilježimo je simbolom Es
Izražava se kao odnos između postotne promjene nuđene količine i postotne promjene cijena.
Es = % promjena Qs / % promjena P
KOEFICIJENT ELASTIČNOSTI PONUDE
Elastičnost se ponude mjeri koeficijentom elastičnosti ponude.
Koeficijent elastičnosti ponude može biti veći od 1, jednak 1 i manji od 1 pa shodno tome ponuda
može biti elastična, jedinično elastična i neelastična.
Vrijednost koeficijenta elastičnosti ponude je pozitivna.
ELASTIČNA PONUDA
Ponuda je elastična ako je Es > 1. To će biti slučaj kada je postotna promjena nuđene količine
veća od postotne promjene cijena.
36
PRIMJER: Ako se cijena dobra poveća za 1 % a nuđena količina za recimo 3 %, ponuda je elastična
JEDINIČNA ELASTIČNOST PONUDE
Ponuda je jedinično elastična ako je Es=1. To je slučaj kada su postotne promjene nuđene
količine i cijena jednake.
PRIMJER: Ako porast cijena od 1 % uzrokuje isti toliki porast nuđene količine, ponuda je jedinično
elastična.
NEELASTIČNA PONUDA
Ponuda je neelastična ako je Es < 1. To će biti onda kada je relativna promjena nuđene količine
manja od promjene cijena.
PRIMJER: Ako porast cijena od 1 % uzrokuje porast nuđene količine od recimo 0.5 %, ponuda je
neelastična.
POSEBNI SLUČAJEVI ELASTIČNOSTI PONUDE
Posebni slučajevi elastičnosti ponude su savršeno elastična i savršeno neelastična ponuda.
Savršeno elastična ponuda je ona kod koje i najmanja promjena cijena uzrokuje beskonačno
veliki porast ponude. Grafički se prikazuje pravcem paralelnim s apscisom, dok je Es plus
beskonačno.
Savršeno neelastična ponuda je ona kod koje nuđena količina ne reagira na promjene cijena.
Grafički je prikazana pravcem paralelnim s ordinatom dok je Es = 0.
37
GRAFOVI ELASTIČNOSTI PONUDE
V A Ž N O ! ! !
Što je krivulja ponude položenija tim je veća i njena elastičnost.
Što je krivulja ponude strmija tim je njena elastičnost manja, a neelastičnost veća.
DETERMINANTE ELASTIČNOSTI PONUDE
Raspoloživost proizvodnih kapaciteta
Mobilnost proizvodnih faktora
Stanje zaliha
Vrijeme
Dužina proizvodnog procesa
38
UTJECAJ DETERMINANTI NA ELASTIČNOST PONUDE (1)
Ponuda će biti elastična ako su mogućnosti povećanja proizvodnje veće te ako je mobilnost
proizvodnih faktora visoka.
Ponuda će također biti elastična ako su zalihe proizvodnih faktora i gotovih proizvoda velike, ako
je vrijeme prilagodbe proizvođača promjenama duže te ako je dužina proizvodnog procesa kraća.
UTJECAJ DETERMINANTI NA ELASTIČNOST PONUDE (2)
Ponuda će biti neelastična ako su mogućnosti povećanja proizvodnje manje te ako je mobilnost
proizvodnih faktora ograničena.
Ponuda će također biti neelastična ako su zalihe proizvodnih inputa i gotovih proizvoda male,
ako je vrijeme prilagodbe proizvođača promjenama kraće te ako je trajanje proizvodnog procesa
dulje.
PRIMJERI ANALIZE PONUDE I POTRAŽNJE: POLJOPRIVREDA
Spektakularni tehnološki napredak u poljoprivredi nije donio i značajno poboljšanje položaja
poljoprivrednika.
Razlozi: 1. povećanje ponude poljoprivrednih proizvoda uzrokovano tehničkim napretkom, 2.
neelastičnost potražnje. Sve je uzrokovalo pad cijena i smanjenje dohodaka poljoprivrednika.
39
GRAF ZAOSTAJANJA POLJOPRIVREDE
PRIMJERI ANALIZE PONUDE I POTRAŽNJE: POREZNO OPTEREĆENJE
Koliko će se od poreza prevaliti na potrošače odnosno proizvođače ovisi o relativnoj elastičnosti
ponude i potražnje.
Porez se tim više prebacuje na potrošače što je potražnja relativno neelastičnija od ponude.
Obrnuto, porez se tim više prebacuje na proizvođače što je ponuda relativno neelastičnija od
potražnje
40
GRAF EFEKATA POREZNOG OPTEREĆENJA
PRIMJERI ANALIZE PONUDE I POTRAŽNJE: CIJENE PROPISANE ZAKONOM
Država može intervenirati na tržištu te određivati maksimalne i minimalne cijene.
Iako država intervenira u dobroj namjeri posljedice njene intervencije su manjkovi i viškovi na
tržištu, neefikasnost i neracionalnost
Određivanje cijena povrh ravnotežnih dovest će do viškova ponude, dok će određivanje cijena
ispod ravnotežnih uzrokovati viškove potražnje, racioniranje i pojavu crnog tržišta.
Slobodno djelovanje tržišta efikasnije i optimnalnije alocira proizvodne faktore od države.
41
5. POTRAŽNJA I PONAŠANJE POTROŠAČA
TEORIJA POTROŠAČEVA IZBORA
Teorija potrošačeva izbora objašnjava čime se ljudi rukovode u svom odabiru dobara i usluga
odnosno zašto neka dobra preferiraju više a druga manje.
Ekonomska teorija objašnjava izbor potrošača korisnošću što ga on pripisuje nekom dobru ili
usluzi uz pretpostavku njegovog racionalnog ponašanja.
ŠTO JE KORISNOST ?
Pod pojmom korisnosti podrazumijeva se subjektivni užitak odnosno zadovoljstvo što ga
potrošač osjeća trošeći neko dobro.
Korisnost nije dana veličina . Ona se razlikuje od potrošača do potrošača ovisno o njegovim
potrebama. Gladnom čovjeku komad kruha ima veću korisnost nego sitom.
Rukovodeći se korisnošću kao determinantom svog ponašanja potrošač nastoji da ju maksimizira
odnosno da izabere onu košaru dobara koju najviše voli.
VRSTE KORISNOSTI
Granična korisnost (MU)
Ukupna korisnost (TU)
GRANIČNA KORISNOST
Granična korisnost je korisnost dodatne jedinice nekog dobra.
Ona pokazuje za koliko će se povećati ukupna korisnost ako se količina dobra poveća za jednu
jedinicu.
Izračunava se kao odnos između promjene ukupne korisnosti i promjene količine.
MU = ΔTU / ΔQ
42
GRAF UKUPNE I GRANIČNE KORISNOSTI
ZAKON OPADAJUĆE KORISNOSTI
Granična korisnost je podložna zakonu opadajuće korisnosti pa je zato njena krivulja negativnog
nagiba.
Prema zakonu opadajuće korisnosti svako povećanje količine nekog dobra smanjuje njegovu
graničnu korisnost i obrnuto.
PRIMJER OPADAJUĆE GRANIČNE KORISNOSTI (1)
PRIMJER ŽEDNOG ČOVJEKA: Prva čaša vode za njega je najkorisnija, druga već manje i tako
redom. Kada zadovolji svoju žeđ granična korisnost vode za njega je 0.
Svaka količina vode koju bi popio na silu imala bi negativnu graničnu korisnost pa bi krivulja
granične korisnosti bila ispod apscisne osi.
43
PRIMJER OPADAJUĆE GRANIČNE KORISNOSTI (2)
PRIMJER NOVCA: Poveća li se dohodak bogatom čovjeku za 100 $ taj prirast dohotka za njega
ima malu graničnu korisnost. Isti takav prirast dohotka za siromašnog čovjeka ima veliku
graničnu korisnost.
UKUPNA KORISNOST (TU)
Ukupna korisnost je korisnost cjelokupne količine nekog dobra ili usluge.
Dobiva se zbrajanjem graničnih korisnosti svakog trošenog dobra.
Krivulja ukupne korisnosti je pozitivnog nagiba i pokazuje kako se povećanjem potrošnje ukupna
korisnost povećava ali po sve nižoj stopi.
UKUPNA KORISNOST (2)
Krivulja ukupne korisnosti doseže svoj maksimum kada je granična korisnost jednaka 0.
U svim slučajevima gdje je granična korisnost negativna ukupna korisnost će se smanjivati, a
njena krivulja u tom segmentu imat će negativan nagib.
TEORIJA KORISNOSTI I POTROŠAČEVOG IZBORA
Pojam korisnosti u ekonomiju uveo je engleski filozof Jeremy Bentham (18/19 st.)
Dvije se teorije korisnosti. Prva je ona koja smatra da se korisnost može kvantitativno izraziti u
jedinicama korisnosti (util). Druga je ona koja smatra da je korisnost kvantitativno nemjerljiva
kao što su nemjerljivi osjećaji poput ljubavi ili mržnje.
Teoretičari koji su zastupali prvi stav poznati su kao kardinalisti dok su oni koji su zastupali drugi
stav poznati kao ordinalisti.
KARDINALISTI VS ORDINALISTI
Kardinalisti smatraju da se potrošačev izbor temelji na graničnoj korisnosti jednog dobra.
Ordinalisti su smatrali da se izbor potrošača temelji na njegovoj preferenciji jedne ili druge
košarice dobara. Ova pak ovisi o ukupnoj korisnosti a nju izražava krivulja indiferencije.
44
MAKSIMALIZACIJA KORISNOSTI
Maksimalizacija korisnosti vrši se u uvjetima ograničenja koje nameću visina dohotka i cijene
dobara. Da bi se maksimizirala korisnost moraju se izjednačiti granične korisnosti po novčanoj
jedinici utrošenoj za jedno dobro s graničnom korisnošću po novčanoj jedinici utrošenoj na drugo
dobro i tako redom.
Uvjet maksimalizacije korisnosti :
(MU/P)x = (MU/P)y = ((MU/P)z
KRIVULJA UKUPNE POTRAŽNJE
Ako su poznate individualne krivulje potražnje njihovim zbrajanjem dobiva se krivulja ukupne
potražnje.
Grafički se krivulja ukupne potražnje dobiva horizontalnim zbrajanjem individualnih krivulja
potražnje svakog potrošača.
Krivulja ukupne potražnje je negativnog nagiba uslijed djelovanja efekta supstitucije i efekta
dohotka (objašnjeno u prethodnoj prezentaciji)
U većini slučajeva efekt supstitucije i efekt dohotka djeluju zajedno međusobno se
nadopunjavajući.
DOHODAK KAO ODREDNICA POTRAŽNJE
Dohodak je vrlo važna odrednica potražnje jer se njegovim promjenama mijenja i potražnja.
Osjetljivost potražnje na promjenu dohotka izražava se dohodovnom elastičnošću a mjeri se
koeficijentom dohodovne elastičnosti.
DOHODOVNA ELASTIČNOST
Dohodovna elastičnost izražava odnos između postotne promjene tražene količine i postotne
promjene dohotka.
Izračunava se prema formuli
45
PODJELA DOBARA PREMA DOHODOVNOJ ELASTIČNOSTI
Normalna dobra čiji je koeficijent dohodovne elastičnosti pozitivan, tj. od 0 do plus beskonačno
Inferiorna dobra čiji je koeficijent dohodovne elastičnosti negativan, tj. od nula do minus
beskonačno
PODJELA NORMALNIH DOBARA
Nužna dobra čiji se koeficijent dohodovne elastičnosti kreće od 0 do 1
Luksuzna dobra čiji se koeficijent dohodovne elastičnosti kreće od 1 do plus beskonačno.
INFERIORNA DOBRA
Za razliku od normalnih dobara čija se potražnja povećava porastom dohotka kod inferiornih
dobara potražnja se porastom dohotka smanjuje.
Porast dohotka mijenja strukturu potrošnje. Krumpir je u odnosu na meso inferiorno dobro. Ako
potrošaču niske kupovne moći i koji se u prehrani zadovoljavao krumpirom poveća dohodak, on
će jesti manje krumpira i više mesa.
UTJECAJ CIJENA SUPSTITUTA I KOMPLEMENATA NA POTRAŽNJU
Intenzitet promjene potražnje nastao pod utjecajem promjene cijena supstituta i komplemenata
izražava se križnom elastičnošću a mjeri koeficijentom križne elastičnosti.
KRIŽNA ELASTIČNOST
Križna elastičnost pokazuje odnos između postotne promjene tražene količine i postotne
promjene cijene supstituta i komplemenata.
Izražava se prema formuli:
PODJELA DOBARA PREMA KRIŽNOJ ELASTIČNOSTI
Supstituti
Komplementi
Neutralna dobra
46
DEFINIRANJE DOBARA PREMA KRIŽNOJ ELASTIČNOSTI
„Supstituti su dobra čija je križna elastičnost pozitivna. Porast cijene jednog supstituta uzrokuje
porast potražnje drugog supstituta.“
„Komplementarna dobra su ona čija je križna elastičnost negativna. Porast cijene jednog
komplementa uzrokuje pad potražnje drugog komplementa.“
„Neutralna dobra su ona kod kojeg promjena cijene jednog dobra ne utječe na potražnju drugog
pa je njihova križna elastičnost jednaka 0.“
PARADOKS VRIJEDNOSTI (1)
Pitanje koje je prije više od 200 godina postavio Adam Smith. Ono glasi: “Kako dobra koja su
čovjeku najkorisnija poput vode i zraka nemaju vrijednost i cijenu a dobra bez kojih čovjek
može živjeti kao što su zlato i dijamanti imaju veliku vrijednost i cijenu?”
Smith je iz navedenog zaključio da korisnost ne određuje vrijednost već količina rada uložena u
njegovu proizvodnju.
PARADOKS VRIJEDNOSTI (2)
Smith nije odgovorio na postavljeno pitanje jer nije razlikovao ukupnu od granične korisnosti.
Cijena vode i dijamanata određena je njihovom graničnom korisnošću.
Kako vode ima u izobilju njena granična korisnost je mala pa je i cijena mala ili je uopće nema
Obrnuto je s dijamantima. Oni su rijetki pa je njihova granična korisnost visoka pa time i cijena.
POTROŠAČEV VIŠAK
Potrošačev probitak ili višak je razlika između ukupne korisnosti dobra i tržišne cijene.
On nastaje zato što potrošač sva dobra kupuje po cijeni zadnje korištene jedinice. Cijena dobra
koju je on spreman platiti ovisno o njenoj graničnoj korisnosti veća je od cijene koju plaća na
tržištu, pa se tako stvara višak od kojeg se polučuje potrošačev probitak.
Grafički potrošačev višak jednak je površini između krivulje potražnje i linije cijena.
GRAF POTROŠAČEVOG VIŠKA (1)
47
GRAF POTROŠAČEVOG VIŠKA (2)
48
PROMJENE POTROŠAČEVOG VIŠKA
Višak potrošača će se povećati ako se pri istoj tržišnoj cijeni poveća granična korisnost svakog
dobra. Isti učinak se postiže ako se pri danim graničnim korisnostima smanje tržišne cijene.
Višak potrošača će se smanjiti ako se pri istoj tržišnoj cijeni smanje granične korisnosti ili ako se
pri istoj graničnoj korisnosti povećaju tržišne cijene.
ORDINALISTIČKA TEORIJA POTROŠAČEVOG IZBORA
Autor ove teorije je talijanski ekonomista Vilfredo Pareto (19/20 st.).
Ona se zasniva na konceptu ravnodušnosti prema kojem je potrošaču svejedno koju će
kombinaciju dobara u potrošačkoj košari uzeti ako mu one pružaju isti stupanj UKUPNE
KORISNOSTI.
KRIVULJA INDIFERENCIJE
Krivulja indiferencije pokazuje kombinacije dobara koje daju istu ukupnu korisnost čineći
potrošača ravnodušnim na izbor točaka na njoj.
Krivulja indiferencije je konveksna prema ishodištu.
Izuzetak su krivulje indiferencije dobara koji su savršeni supstituti odnosno savršeni
komplementi.
KRIVULJE INDIFERENCIJE SAVRŠENIH SUPSTITUTA I KOMPLEMENATA
Krivulja indiferencije savršenog supstituta čini hipotenuzu pravokutnog trokuta kojem su apscisa
i ordinata katete.
Krivulja indiferencije savršenog komplementa (dobra koja se kupuju u istom omjeru) položena je
pod pravim kutem paralelno s apscisom i ordinatom.
NAGIB KRIVULJE INDIFERENCIJE
Nagib je negativan a određen je graničnom stopom supstitucije (MRS)
MRS pokazuje odnos graničnih korisnosti dvaju dobara odnosno koliko je potrošač spreman
ustupiti jednog dobra da bi dobio drugog.
49
MRS je podložan djelovanju zakona opadajuće granične stope supstitucije. Prema tom zakonu
potrošač je za svaku dodatnu jedinicu jednog dobra spreman dati sve manju količinu drugog
dobra. Uslijed toga se krivulja indiferencije kreće smjerom NW – SE.
MAPA KRIVULJA INDIFERENCIJE
Više krivulja indiferencije na jednom grafu čini mapu krivulja indiferencije.
Krivulje indiferencije dalje od ishodišta prikazuju kombinaciju dobara koje daju višu razinu
zadovoljstva.
Krivulje indiferencije bliže ishodištu prikazuju kombinaciju dobara koje daju nižu razinu
zadovoljstva.
Krivulje indiferencije se nikada ne sijeku
.
IZBOR POTROŠAČA
Potrošač u svom izboru , pod pretpostavkom nepostojanja ograničenja uvijek bi nastojao izabrati
onu krivulju koja je najudaljenija od ishodišta jer mu ona pruža najveću ukupnu korisnost.
U praksi on je ograničen visinom svog dohotka i cijenama dobara tako da se on u svom izboru
rukovodi mogućim a ne željenim.
Ograničenja što ga svojom visinom nameće dohodak grafički se prikazuje budžetskom krivuljom
odnosno krivuljom budžetskog ograničenja.
BUDŽETSKA KRIVULJA
Budžetska krivulja pokazuje kombinacije dobara koje se mogu ostvariti pri danom dohotku uz
pretpostavku da se on u cijelosti troši.
OBILJEŽJA BUDŽETSKE KRIVULJE
negativan nagib
nagib je određen relativnim cijenama
međusobno su paralelne
može sjeći više krivulja indiferencije ali samo jednu tangirati
50
GRAF BUDŽETSKE KRIVULJE
RAVNOTEŽA POTROŠAČA
Ravnoteža potrošača ostvaruje se kada potrošač pri danom dohotku ostvaruje maksimum svog
zadovoljstva.
Grafički se ona postiže u točki gdje budžetska krivulja tangira krivulju indiferencije.
U točki tangencije obje krivulje, i ona indiferencije i ona budžetskog ograničenja imaju isti nagib.
RAVNOTEŽA POTROŠAČA (2)
Potrošačka ravnoteža se ostvaruje onda kada se granična stopa supstitucije izjednači s relativnim
cijenama.
Uvjet ravnoteže potrošača:
MU(x)/ MU(y) = Px/Py
Krivulja indiferencije dalje od točke tangencije pokazuje kombinacije dobara koju potrošač svojim
dohotkom ne može ostvariti.
51
GRAF RAVNOTEŽE POTROŠAČA
ENGELOVA KRIVULJA
Ona pokazuje promjenu potrošnje u odnosu na promjene dohotka.
Budžetska krivulja uslijed porasta dohotka pomaknut će se dalje od ishodišta i tangirat će višu
krivulju indiferencije. Smanji li se dohodak budžetska krivulja će se pomaknuti bliže ishodištu i
tangirat će nižu krivulju indiferencije.
Povezivanjem više točaka tangencije dobiva se Engelova krivulja.
52
GRAF ENGELOVE KRIVULJE
ROTIRANJE BUDŽETSKE KRIVULJE
53
MOGUĆNOSTI, PREFERENCIJE I IZBOR
Dok su prethodni slideovi rađeni na temelju 15. –og izdanja “Ekonomije” Samuelsona i
Nordhausa naredni slideovi su rađeni prema 5.-om izdanju “Economics” profesora Michaela
Parkina , 2000. godina. Oni su dopuna prethodnih slideova.
MOGUĆNOSTI POTROŠNJE
Izbor potrošača je ograničen veličinom dohotka i cijenama. Domaćinstvo raspolaže određenim
dohotkom i ne može utjecati na cijene dobara i usluga koje kupuje . Granice izbora potrošača
određene su budžetskom krivuljom.
Budžetska krivulja označava granicu između ostvarive i neostvarive potrošnje. Točka na
budžetskoj krivulji ili ispod nje označava ostvarivu kombinaciju dobara koju potrošač može
polučiti svojim dohotkom. Točka izvan budžetske krivulje označava neostvarivu potrošnju uslijed
nedovoljnog dohotka.
BUDŽETSKA JEDNADŽBA (1)
Budžetska jednadžba započinje činjenicom da su rashodi jednaki dohotku.
Rashodi su jednaki umnošku cijene dobara pomnoženih s kupljenim količinama. Izražena
simbolima budžetska jednadžba glasi:
PaQa + PeQe = y
U jednadžbi Pa i Pe su cijene dobara a i e, dok su Qa i Qe njihove količine.
BUDŽETSKA JEDNADŽBA (2)
Da bi se dobio odnos između Qa i Qe treba obje strane jednadžbe podijeliti s Pa:
Qa + (Pe/Pa)*Qe = y/Pa
Zatim (Pe/Pa)*Qe odbijemo na obje strane jednadžbe:
Qa = y/Pa – (Pe/Pa)*Qe
Budžetska jednadžba sadrži dvije varijable na koje domaćinstva mogu utjecati (Qa i Qe) i dvije
varijable (y/Pa i Pe/Pa) na koja domaćinstva ne mogu utjecati. RAZMOTRIMO IH !
54
R E A L N I D O H O D A K
Realni dohodak koji je izražen ne u novcu već u količini dobara koja se može kupiti za nominalni
dohodak.
U budžetskoj jednadžbi on je izražen s y=Pa
R E L A T I V N E C I J E N E
Relativna cijena je cijena jednog dobra podijeljena s cijenom drugog dobra.
U budžetskoj jednadžbi one su izražene s Pe/Pa.
Relativne cijene određuju nagib budžetske krivulje.
PROMJENA CIJENA
Mijenjaju li se cijene promijenit će se i budžetska krivulja.
Što su niže cijene dobara na apscisnoj osi pri nepromijenjenim drugim čimbenicima , to će
budžetska krivulja biti položenija i rotirat će dalje od ishodišta.
Što su više cijene dobara na apscisnoj osi pri nepromijenjenim drugim čimbenicima to će
budžetska krivulja biti strmija i rotirat će prema ishodištu.
PROMJENA DOHOTKA
Promjena nominalnog dohotka mijenja realni dohodak ali ne i relativne cijene.
Što je viši nominalni dohodak, veći je i realni, pa se budžetska krivulja pomiče udesno, dalje od
ishodišta.
Što je manji nominalni dohodak , manji je i realni pa se budžetska krivulja pomiče ulijevo bliže
ishodištu.
55
PREFERENCIJE I KRIVULJE INDIFERENCIJE
Mapa preferencije zasnovana je na pretpostavci da ljudi sve moguće kombinacije dobara mogu
svrstati u tri grupe: a) one koje preferiraju, b) one koje ne preferiraju i c) one na koje su
ravnodušni.
Krivulja indiferencije pokazuje sve kombinacije dobara koje potrošača čine ravnodušnim jer im
uvijek daju istu ukupnu korisnost.
Mapa krivulja indiferencija pokazuje mapu preferencija potrošača.
Udaljenija krivulja indiferencije pokazuje na veću preferenciju u odnosu na onu bliže ishodištu.
GRANIČNA STOPA SUPSTITUCIJE
Granična stopa supstitucije (MRS) pokazuje koliko će potrošač ustupiti dobra Y da bi dobio
dobio dobra X na istoj krivulji indiferencije.
MRS izražava veličinu nagiba krivulje indiferencije.
Ako je krivulja indiferencije strma, MRS je visok.U tom slučaju potrošač je spreman dati puno Y za
malo X.
Ako je krivulja indiferencije položena MRS je nizak. U tom slučaju potrošač je spreman dati malo
Y za puno X.
STUPANJ ZAMJENLJIVOSTI
Obzirom na stupanj zamjenljivosti dobra dijelimo na na normalna, savršene supstitute i savršene
komplemente.
Krivulja indiferencije normalnih dobara je konveksna prema ishodištu.
Krivulja indiferencije savršenog supstituta je hipotenuza pravokutnog trokuta kojem su apscisa i
ordinata katete.
Krivulja indiferencije savršenog komplementa položena je pod pravim kutem .
56
RAVNOTEŽA POTROŠAČA
U točki ravnoteže potrošač se a) nalazi na budžetskoj krivulji, b) doseže najvišu moguću krivulju
indiferencije i c) njegova MRS je jednaka relativnim cijenama.
EFEKT SUPSTITUCIJE I EFEKT DOHOTKA
Kod normalnih dobara pad cijena uvijek uzrokuje povećanje tražene količine. To se može
dokazati ako se cjenovni efekt podijeli na efekt supstitucije i efekt dohotka.
Efekt supstitucije: Ako relativne cijene rastu pri istom dohotku potražnja se smanjuje. Više
relativne cijene uzrokuju smanjenje kupnje uslijed pada granične korisnosti po novčanoj jedinici
(MU/P)x
Efekt dohotka: Promjene realnog dohotka pri istim relativnim cijenama mijenjaju potražnju u
istom smjeru.
KRITIKA TEORIJE POTROŠAČKOG IZBORA (1)
Neoklasična teorija potrošačkog izbora nastala je koncem 19. stoljeća. Teorija se zasniva na
načelu suvereniteta potrošača.
Prema njemu potrošači odlučuju kroz tržišnu potražnju koji će se proizvodi proizvoditi.
Ovo načelo je osporio američki ekonomist John Kenneth Galbraith.
KRITIKA TEORIJE POTROŠAČKOG IZBORA (2)
Galbraith smatra da suvremena tehnologija zahtjeva da se potrebe potrošača anticipiraju
nekoliko mjeseci ili godina unaprijed.
57
Da bi se to postiglo potražnju potrošača treba kreirati unaprijed a tekuću potražnju vezati putem
promidžbe i organizacije prodaje.
Ovo pretvara potrošače u ovisnika onog što im se ponudi stvarajući tzv. efekt ovisnosti.
Iako ima puno točnog u Galbraithovoj tvrdnji suverenitet proizvođača nije apsolutan jer je
limitiran kupovnom moći potrošača.
58
6. PROIZVODNJA I ORGANIZACIJA
POSLOVANJA
DEFINICIJA PROIZVODNJE I FUNKCIJE PROIZVODNJE
Proizvodnja je proces kombiniranja proizvodnih faktora s ciljem stvaranja proizvoda namijenjenih
zadovoljenju ljudskih potreba.
Funkcija proizvodnje pokazuje odnos između rezultata proizvodnje (outputa) i proizvodnih
inputa. U njoj su proizvodni inputi neovisna varijabla a output zavisna.
Funkcija proizvodnje glasi
Q = f(L,K,N)
gdje je Q veličina outputa, L količina rada, K količina kapitala i N količina prirodnih resursa.
UKUPNI PROIZVOD (TP)
Ukupni proizvod (Total Product) je ukupna količina dobara i usluga izražena u fizičkim jedinicama.
Grafički se ukupni proizvod prikazuje krivuljom koja polazi od ishodišta i raste po opadajućoj
stopi u odnosu na povećanje inputa
Na apscisi se prikazuje količina inputa a na ordinati količina TP.
Ukupni proizvod se dobiva zbrajanjem graničnih proizvoda inputa.
PROSJEČNI PROIZVOD (AP)
Prosječni proizvod je ukupni proizvod po jedinici varijabilnog outputa.
Dobiva se dijeljenjem ukupnog proizvoda s brojem jedinica inputa prema formuli
AP = TP/L, odnosno AP = TP/K odnosno AP = TP/N
Krivulja prosječnog proizvoda uslijed djelovanja zakona opadajućih prinosa ima negativan nagib
iako na početku ima tendenciju rasta.
59
GRANIČNI PROIZVOD (MP)
Granični proizvod je dodatni proizvod nastao povećanjem inputa za jednu jedinicu uz
pretpostavku ceteris paribus.
Razlikujemo tri granična proizvoda jer se u funkciji proizvodnje nalaze tri varijable – rad, kapital i
zemlja. To su granični proizvod rada (MPL), granični proizvod kapitala (MPK) i granični proizvod
prirodnih resursa (MPN)
.
DEFINICIJE GRANIČNIH PROIZVODA
Granični proizvod rada pokazuje promjenu ukupnog proizvoda ako se količina rada promjeni za
jednu jedinicu uz pretpostavku ceteris paribus.
Granični proizvod kapitala pokazuje promjenu ukupnog proizvoda ako se količina kapitala
promijeni za jednu jedinicu uz pretpostavku ceteris paribus.
Granični proizvod zemlje pokazuje promjenu ukupnog proizvoda ako se količina prirodnih
resursa promijeni za jednu jedinicu uz pretpostavku ceteris paribus.
ZAKON OPADAJUĆIH GRANIČNIH PRINOSA
Prema tom zakonu svaka dodatna jedinica daje sve manji granični proizvod.
Krivulja graničnog proizvoda je negativnog nagiba.
Zakon opadajućih graničnih prinosa je empirijski utvrđeno pravilo. On nije univerzalan jer postoje
odstupanja od njega.
EKONOMIJA RAZMJERA
Ekonomija razmjera pokazuje promjenu ukupnog proizvoda ako se istovremeno povećavaju sva
t r i proizvodna inputa.
Ona se razlikuje od zakona graničnih prinosa jer ovaj posljednji pokazuje promjene ukupnog
proizvoda pod utjecajem samo j e d n e varijable.
Kod ekonomije razmjera se ne koristi pretpostavka ceteris paribus što je slučaj kod zakona
graničnih prinosa.
60
VRSTE EKONOMIJE RAZMJERA
Konstantna ekonomija razmjera nastaje ako se ukupni proizvod mijenja razmjerno promjenama
svih inputa.
Opadajuća ekonomija razmjera nastaje ako se ukupni proizvod povećava po stopi manjoj od
stope porasta korištenih inputa.
Rastuća ekonomija razmjera nastaje ako se ukupni proizvod povećava po stopi većoj od stope
porasta korištenih inputa.
PRODUKTIVNOST
Produktivnost je u najužoj korelaciji s ekonomijom razmjera.
Produktivnost je odnos između ukupnog proizvoda i ponderiranog prosjeka inputa.
Produktivnost može biti ukupna i faktorska. Prva izražava efikasnost svih proizvodnih inputa dok
druga pokazuje efikasnost samo jednog inputa.
UTJECAJ VREMENA NA UKUPNI PROIZVOD
Dužina vremena također utječe na ukupni proizvod. Obzirom na njegovu dužinu razlikujemo
kratki i dugi rok.
Kratki rok je onaj u kojem je moguće promijeniti varijabilne faktore (rad, sirovine) ali ne i fiksne
faktore proizvodnje.
Dugi rok je onaj u kojem je moguće promijeniti sve faktore proizvodnje tako da u njemu nema
fiksnih faktora.
UTJECAJ TEHNOLOŠKIH PROMJENA
Tehnološke promjene omogućavaju veću proizvodnju starih proizvoda uz istu ili manju količinu
inputa primjenom nove tehnologije. Tehnološke promjene se javljaju ili kao inovacije procesa
proizvodnje ili inovacije proizvoda.
Tehnološke promjene se grafički prikazuju pomakom krivulje ukupnog proizvoda prema gore.
PODUZEĆE
Poduzeće je temeljna proizvodna jedinica.
61
Proizvodnja se organizira u poduzećima zbog djelovanja ekonomije razmjera, lakšeg pribavljanja
proizvodnih inputa i financijskih sredstava te menadžmenta.
PODJELA PODUZEĆA
Prema kriteriju veličine poduzeća se dijele na mala, srednja i velika.
Prema kriteriju vlasništva poduzeća se dijele na ona u osobnom vlasništvu, partnerska i
korporacije.
PREDNOSTI i NEDOSTACI MALIH ODNOSNO VELIKIH PODUZEĆA
Prednost malih i srednjih poduzeća je u njihovoj fleksibilnosti a nedostatak u nemogućnosti
pribavljanja značajnih financijskih sredstava.
Prednost velikih poduzeća je u laganom pristupu financijskim sredstvima dok im je nedostatak
inertnost i sporo prilagođavanje naglim tržišnim promjenama
PREDNOSTI I NEDOSTACI PODUZEĆA U OSOBNOM VLASNIŠTVU
Prednosti su: lako formiranje, jednostavno odlučivanje i jednostruko oporezivanje.
Nedostaci su: nedostatak kontrole odlučivanja, visoki rizik te skupi rad i kapital
PREDNOSTI I NEDOSTACI PARTNERSKIH PODUZEĆA
Prednosti su: lako formiranje, diverzificirano odlučivanje, jednostruko oporezivanje te opstojnost
u slučaju povlačenja partnera iz biznisa.
Nedostaci su: mogućnost nesporazuma među partnerima, visoki rizik te skupi rad i kapital
PREDNOSTI I NEDOSTACI KORPORACIJA
Prednosti: ograničena odgovornost, profesionalni menadžment, lako dostupan kapital te niži
troškovi proizvodnje.
Nedostaci : složena menadžerska struktura može upravljanje učiniti neefikasnim, sukob između
dioničara i menadžera te dvostruko oporezivanje.
62
GRAFOVI UKUPNOG I GRANIČNOG PROIZVODA
GRAF TEHNOLOŠKE PROMJENE
63
7. ANALIZA TROŠKOVA
DEFINICIJA TROŠKA
Pod troškom se podrazumijeva novčana vrijednost inputa korištenih u proizvodnom procesu
tijekom vremena.
Poznavanje troškova je bitna pretpostavka svakog ekonomskog odlučivanja.
Tri su osnovne vrste troškova: a) ukupni, b) granični, c) prosječni.
UKUPNI TROŠKOVI
Ukupni troškovi (TC = Total Costs) su najniži ukupni novčani izdaci potrebni da se proizvede
određena količina proizvoda.
Dijele se na ukupne fiksne troškove (TFC = Total Fixed Costs) i ukupne varijabilne troškove (TVC =
Total Variable costs)
TC = TFC + TVC
UKUPNI FIKSNI TROŠKOVI
Ukupni fiksni troškovi su oni koji se ne mijenjaju s promjenama opsega proizvodnje.
Ukupni fiksni troškovi postoje i onda kada poduzeće iz bilo kojeg razloga ne radi.
Najvažniji fiksni trošak je amortizacija opreme i zgrada.
TFC = TC - TVC
UKUPNI VARIJABILNI TROŠKOVI
Ukupni varijabilni troškovi su oni koji se mijenjaju s promjenama obima proizvodnje.
Povećanjem proizvodnje TVC rastu dok njenim smanjenjem oni opadaju.
Najznačajniji varijabilni troškovi su troškovi radne snage, sirovina i energije.
TVC = TC - TFC
64
GRAFIČKI PRIKAZ TC, TFC, TVC
GRAFIČKI PRIKAZ TC, TFC, TVC (2)
Ukupni troškovi se grafički prikazuju krivuljom TC koja ima oblik položenog slova “S” polazeći od
razine TFC.
Ukupni fiksni troškovi se grafički prikazuju krivuljom TFC koja je usporedna s apscisom na kojoj
se očitava opseg proizvodnje.
Ukupni varijabilni troškovi se grafički prikazuju krivuljom TVC koja također ima oblik položenog
slova “S” s početkom u ishodištu. Ona je zrcalna slika krivulje TC.
65
TABLIČNI PRIKAZ TC, TFC, TVC
KOLIČINA TFC TVC TC
0 1000 0 1000
1 1000 50 1050
2 1000 90 1090
3 1000 140 1140
4 1000 196 1196
5 1000 255 1255
6 1000 325 1325
TROŠKOVI I VRIJEME
Troškovi obzirom na vrijeme mogu biti kratkoročni i dugoročni.
Podjela troškova fiksne i varijabilne vrijedi samo u kratkom roku dok su u dugom roku svi
troškovi varijabilni.
Kratki rok je kraći u privrednim granama u kojima je mala količina fiksnih inputa ili ako se oni
mogu lako zamijeniti. Suprotno je u granama s velikom količinom fiksnih inputa. Primjer : u
tekstilnoj industriji kratki rok se izražava u mjesecima a u industriji čelika godinama.
GRANIČNI TROŠKOVI
Granični troškovi (MC = Marginal Costs) pokazuju porast ukupnih troškova nastalih proizvodnjom
dodatne jedinice proizvoda.
Izračunavaju se kao odnos promjene ukupnih troškova i promjene ukupnog outputa.
MC = Promjena TC / Promjena Q
Granični troškovi se mogu definirati i kao nagib krivulje TC.
66
NAGIB TC I GRANIČNI TROŠAK
GRANIČNI TROŠKOVI (2)
Fiksni troškovi ne utječu na granične troškove.
Granični troškovi ovise samo o varijabilnim troškovima pa je MC = F (VC).
Granični troškovi se mogu definirati i kao odnos promjene TVC i Q.
MC = Promjena TVC / Promjena Q
Kumulativnim zbrajanjem MC dobiva se TVC
GRANIČNI TROŠKOVI (3)
Krivulja graničnog troška ima oblik slova “U” (tzv. U krivulja).
67
Iz takvog oblika krivulje zaključujemo da MC imaju fazu degresije do točke svog minimuma kada
ulaze u fazu progresije.
U zoni degresije MC granični proizvodi faktora rastu a u zoni progresije MC granični proizvodi
opadaju uslijed djelovanja zakona opadajućih prinosa.
KRIVULJA MC OD TOČKE MINIMUMA PA NADALJE ODREĐUJE OBLIK KRIVULJE PONUDE
GRAF GRANIČNIH I PROSJEČNIH TROŠKOVA
PROSJEČNI UKUPNI TROŠKOVI
Prosječni ukupni troškovi (ATC = Average Total Costs) dobiju se dijeljenjem ukupnih troškova
(ATC) s proizvedenom količinom (Q) u nekom vremenskom razdoblju.
Formula : ATC = TC / Q
Nazivaju se i jediničnim troškovima.
Dijele se na prosječne fiksne troškove (AFC) i prosječne varijabilne troškove (AVC)
68
PROSJEČNI UKUPNI TROŠKOVI (2)
Krivulja prosječnih ukupnih troškova ima oblik slova “U”. Ima fazu degresije, točku minimuma i
fazu progresije.
ATC postiže svoj minimum tek poslije minimuma MC odnosno minimuma AVC.
ATC može padati čak i ako AVC raste.
PROSJEČNI FIKSNI TROŠKOVI
Prosječni fiksni troškovi su jednaki fiksnim troškovima po jedinici proizvoda.
AFC = FC / Q
TFC = AFC * Q
AFC = ATC - AVC
Krivulja AFC je negativnog nagiba približavajući se asimptotski apscisi povećanjem outputa.
Zbog smanjenja AFC uz pretpostavku ceteris paribus porast proizvodnje smanjuje ATC.
PROSJEČNI VARIJABILNI TROŠKOVI (AVC)
AVC se dobiva tako da se ukupni varijabilni troškovi (TVC) podijele s obimom proizvodnje u
nekom vremenskom razdoblju.
AVC = TVC / Q
TVC = AVC * Q
AVC = ATC - AFC
Krivulja AVC ima oblik slova “U”. Njen minimum je između minimuma MC i minimuma ATC.
69
TABLICA UKUPNIH, GRANIČNIH I PROSJEČNIH TROŠKOVA
Q TC TFC TVC ATC AFC AVC MC
0 112 112 0
1 128 112 16 128 112 16 16
2 142 112 30 71 56 15 14
3 154 112 42 51,3 37,3 14 12
4 160 112 48 40 28 12 6
5 172 112 60 34,4 22,4 12 12
6 188 112 76 31,3 18,6 12,6 16
7 210 112 98 30 16 14 22
8 240 112 128 30 14 16 30
9 278 112 166 30,89 12,4 18,4 38
10 322 112 210 32.,2 11,2 21 44
ODNOS MC I ATC (1)
Ako su MC manji od ATC, ukupni prosječni troškovi će se smanjivati.
Ako su MC jednaki ATC, prosječni ukupni troškovi ostaju nepromijenjenni.
Ako su MC veći od ATC, prosječni ukupni troškovi će rasti
ODNOS MC I AVC
Ako su MC manji od AVC, prosječni varijabilni troškovi će se smanjivati.
Ako su MC jednaki AVC, prosječni varijabilni troškovi će ostati nepromijenjeni.
Ako su MC veći od AVC, prosječni varijabilni troškovi će rasti
70
ODNOS MC I ATC (2)
Rastuća krivulja MC siječe krivulju AVC i ATC u njihovim minimumima.
Ako se ATC smanjuju troškovi zadnje proizvedene jedinice su manji od troškova ranije
proizvedenih jedinica.
Ako se ATC povećava troškovi zadnje proizvedene jedinice su veći od troškova svih ranije
proizvedenih jedinica.
DUGOROČNI TROŠKOVI (LRC)
Poslovna politika poduzeća se zasniva na praćenju dugoročnih troškova (LRC), tj. onih kod kojih
su svi faktori proizvodnje promjenljivi.
Najvažniji su dugoročni prosječni troškovi (LRAC) i dugoročni granični troškovi (LRMC)
DUGOROČNI PROSJEČNI TROŠKOVI (LRATC)
Dugoročni prosječni troškovi su troškovi poduzeća po jedinici proizvoda u dugom vremenskom
razdoblju.
Izračunaju se tako da se dugoročni ukupni troškovi (LRTC) podijele s količinom
LRACT (Q) = LRTC (Q) /Q
DUGOROČNI GRANIČNI TROŠKOVI (LRMC)
LRMC pokazuje odnos promjene dugoročnih ukupnih troškova i promjene outputa.
ODNOS IZMEĐU LRMC I LRATC
Kada LRATC opada tada su LRMC manji od LRATC.
Kada LRATC raste tada su LRMC veći od LRATC
Kada su LRATC u svom minimumu, LRMC jednak je LRATC.
LRATC I EKONOMIJA RAZMJERA
LRATC su u tijesnoj korelaciji s ekonomijom razmjera
Kod rastuće ekonomije razmjera LRATC opada dok je LRMC manji od LRATC.
71
Kod opadajuće ekonomije razmjera LRATC raste dok je LRMC veći od LRATC.
Kod konstantne ekonomije razmjera LRATC se ne mijenja i jednak je LRMC.
PRAVILO NAJMANJEG TROŠKA (1)
Poduzeće da bi maksimiziralo profit mora poslovati po pravilu najmanjeg troška.
Po tom pravilu poduzeće poduzeće proizvodi uz najniže troškove ako koristi inpute tako da
granični proizvodi svakog korištenog inputa izraženi u novčanim jedinicama budu međusobno
jednaki.
PRAVILO NAJMANJEG TROŠKA (2)
Za proizvodnu funkciju Q = f (L, K, N)ona glasi:
MPL /PL = MPK / PK = MPN /PN
U gornjem izrazu MPL, MPK i MPN su granični proizvodi rada, kapitala i prirodnih resursa, dok su
PL, PK i PN cijene navedenih proizvodnih inputa.
PRAVILO SUPSTITUCIJE
Pravilo supstitucije je posljedica primjene pravila najmanjeg troška.
Prema njemu smanjenje cijene jednog proizvodnog faktora povećava njegov granični proizvod po
novčanoj jedinici što ga čini produktivnijim u odnosu na druge. To će izazvati supstituciju
skupljeg i manje produktivnog inputa jeftinijim i efikasnijim.
PRIMJER PRAVILA SUPSTITUCIJE
Pri MPL = 20, MPK = 16 i MPN = 12 te pri cijenama PL = 5$, PK = 4$ i PN = 3$ poduzeće posluje
prema pravilu najmanjeg troška.
Padne li PL na 4$ a cijene drugih inputa ostanu iste MPL/PL će se povećati na 5 i bit će viši od
MPK/PK i MPN/PN (4).
To će dovesti do supstitucije kapitala i prirodnih resursa radom koji je jeftini i produktivniji
čimbenik proizvodnje.
72
EKSPLICITNI I IMPLICITNI TROŠKOVI
Eksplicitni troškovi su oni nastali plaćanjem cijena proizvodnih inputa. Ove troškove evidentira
računovodstvo.
Implicitni troškovi obuhvaćaju oportunitetne troškove a računovodstvo ih ne evidentira.
RAČUNOVODSTVENI I EKONOMSKI TROŠKOVI
Računovodstveni troškovi obuhvaćaju samo eksplicitne troškove.
Ekonomski troškovi obuhvaćaju kako eksplicitne tako i implicitne troškove.
RAČUNOVODSTVENI I EKONOMSKI PROFIT
Računovodstveni profit čini razlika između ukupnog prihoda i eksplicitnih troškova.
Ekonomski profit čini razlika između ukupnog profita i ekonomskih troškova.
PRIMJER IZRAČUNAVANJA EKONOMSKOG PROFITA
Zadatak: Jerry je kompjutorski programer koji je zarađivao 50000 $ godišnje. Odlučio je otvoriti
privatni biznis investirajući 100 000 $ svoje ušteđevine (kamatna stopa je 7 % godišnje). U prvoj
godini on je ostvario ukupni prihod od 200 000 $ uz eksplicitne troškove od 12o tisuća $. Koliki
je njegov eksplicitni profit ?
Rješenje: 23 000 $. Implicitni troškovi su jednaki propuštenoj zaradi od 50 000 $ plus 7000 $
kamate. 23000 = 200 000 – (120 000 + 7000)
BILANCE PODUZEĆA
Svaki ekonomski subjekt da bi mogao uspješno poslovati mora poznavati dinamiku i stanje svojih
prihoda i troškova. To se čini bilanciranjem.
Razlikujemo dvije vrste bilance : a) bilancu uspjeha i b) bilancu stanja.
BILANCA USPJEHA
Bilanca uspjeha prikazuje tijek prodaje, troškova i prihoda tijekom godine ili računovodstvenog
razdoblja. Ona pokazuje da li poduzeće u razmatranom razdoblju posluje uspješno ili ne.
73
Osnovni identitet bilance uspjeha:
Neto dohodak (profit) = ukupni prihod – ukupni troškovi
PRIKAZ BILANCE USPJEHA
Redni broj Stavka
1 UKUPNI PRIHOD 250 000 $
2 Mat.troškovi 50 000 $
3 Trošak rada 90 000 $
4 Ostali troškovi 10 000 $
5 Administrat. troškovi 15 000 $
6 Renta za zgradu 5 000 $
7 Amortizacija 15 000 $
8 UKUPNI TROŠKOVI 185 000 $
9 NETO DOHODAK (1) 65 000 $
10 Kamate na zajam 6 000 $
11 Porezi državi 4 000 $
12 Porez na dohodak 18 000 $
13 PROFIT 37 000 $
14 Dividenda 15 000 $
15 Nepodijeljena dobit 22 000 $
74
ANALIZA BILANCE USPJEHA
Stavke 2 – 4 su varijabilni troškovi
Stavke 5 – 7 su fiksni troškovi
Među fiksnim troškovima najvažniji je trošak amortizacija
Amortizacija je godišnji novčani odbitak namijenjen obnovi fizički istrošenog fiksnog kapitala.
Postoje različiti oblici amortizacije. Najjednostavnija među njima je vremenska amortizacija.
BILANCA STANJA
Bilanca stanja pokazuje financijsku sliku poduzeća u danom vremenskom trenutku.
Sastoji se od aktive (procijenjene vrijednosti imetka ili prava koja poduzeća ima ) na jednoj strani
i pasive (novac i obveze koje poduzeće ima) i neto vrijednosti s druge.
UKUPNA AKTIVA = UKUPNA PASIVA+ NETO VRIJEDNOST
NETO VRIJEDNOST = UKUPNA AKTIVA – UKUPNA
PASIVA
ANALIZA BILANCE STANJA
Bilanca stanja uvijek mora biti u ravnoteži jer je neto vrijednost razlika između ukupne aktive i
ukupne pasive.
Tekuća aktiva je promjenljiva dok fiksna aktiva pokazuje vrijednost kapitalnih dobara i zemlje.
Na strani pasive dospjeli računi i mjenice pokazuju koliko je poduzeće dužno. Dospjele obveznice
su dugoročni zajmovi koji su u optjecaju na tržištu kapitala
V A Ž N O !!!
Bilanca uspjeha ne obuhvaća oportunitetne troškove
Ako oportunitetni troškovi premaše profit tada knjigovodstveno uspješno poduzeće postaje
neuspješno jer posluje s neto gubitkom.
Oportunitetni troškovi su ograničeni potražnjom i ponudom na konkurencijskim tržištima tako
da je tržišna cijena vrlo blizu oportunitetnom trošku.
75
IZBOR METODA PROIZVODNJE
Određeni opseg proizvodnje može se ostvariti korištenjem različitih kombinacija proizvodnih
faktora.
U Cobb-Douglasovoj proizvodnoj funkciji izvjesni proizvodni učinak se može ostvariti kako
primjenom kapital-intenzivne metode (više kapitala, manje rada) tako i primjenom radno-
intenzivne metode (više rada, manje kapitala)
TABLICA PROIZVODNE FUNKCIJE
6K 346 490 600 692 775 846
5K 316 448 548 632 705 775
4K 282 400 490 564 632 692
3K 245 346 423 490 548 600
2K 200 282 346 400 448 490
1K 141 200 245 282 316 346
1L 2L 3L 4L 5L 6L
ANALIZA PROIZVODNE FUNKCIJE
Tablica pokazuje da se obim proizvodnje od 346 jedinica može ostvariti na četiri načina (6K+1L,
3K+2L, 2K+3L, 1K+6L). Obim proizvodnje od 490 jedinica također se može ostvariti na četiri
načina.
Tablica pokazuje da granični proizvod varijabilnog inputa uz pretpostavku ceteris paribus ima
tendenciju smanjenja uslijed djelovanja zakona opadajućih prinosa (Ako je K=1=const. MPL je
59,45,37, 34,30 itd.)
76
IZOKVANTA ILI KRIVULJA JEDNAKOG PROIZVODA
Izokvanta je krivulja koja pokazuje sve tehnološki djelotvorne kombinacije dvaju inputa koji daju
isti proizvodni rezultat.
Izokvanta je grafički prikaz proizvodne funkcije u kojoj su kombinacije proizvod nih faktora
varijabilne dok opseg proizvodnje ostaje isti.
GRAF IZOKVANTE
OBILJEŽJA IZOKVANTE
udaljenost izokvante od ishodišta pokazuje veličinu proizvodnje. Što je izokvanta dalje od
ishodišta opseg proizvodnje je veći i obrnuto
izokvante su obično konveksne prema ishodištu
izokvante se međusobno ne sijeku
nagib izokvante je negativan
nagib izokvante je određen graničnom stopom tehničke supstitucije(MRTS), tj. odnosom fizičkih
graničnih proizvoda korištenih inputa (MPL/MPK)
77
MAPA IZOKVANTI
Više izokvanti prikazanih na jednom grafu čini mapu izokvanti.
Pokazuju sličnost s krivuljama indiferencije
Razlika među njima je što izokvanta veličinu proizvodnje može izraziti kardinalnim brojem dok
krivulja indiferencije ne može izraziti visinu ukupne korisnosti
MINIMALIZACIJA TROŠKOVA
Uz dane cijene proizvodnih inputa poduzeće će izabrati onu kombinaciju inputa koja daje
najmanje ukupne troškove.
Drugim riječima poduzeće se mora ponašati tako da u jednadžbi TC=L*PL+K*PK gdje su PL i PK
konstantni a Li K varijabilni ostvari što niži TC
IZOKOSTA ILI KRIVULJA JEDNAKOG TROŠKA
Izokosta je krivulja koja pokazuje različite kombinacije proizvodnih inputa koje daju isti ukupni
trošak pri danim cijenama inputa.
GRAF IZOKOSTE
78
OBILJEŽJA IZOKOSTE
Udaljenost izokoste od ishodišta pokazuje veličinu ukupnih troškova. Što je izokosta dalje od
ishodišta veći su ukupni troškovi i obrnuto
Izokoste s apscisom i ordinatom na kojima su prikazane količine inputa čine pravokutne
trokutove
Izokoste se međusobno ne sijeku
Nagib izokoste je negativan
Nagib izokoste određen je relativnim cijenama proizvodnih inputa.
MAPA IZOKOSTA
Više izokosta prikazanih na istom grafu čine mapu izokosta
Poput izokvanti koje pokazuju sličnost s krivuljama indiferencije tako i izokoste pokazuju sličnost
s budžetskom krivuljom.
RAVNOTEŽA PROIZVOĐAČA
Ravnoteža proizvođača je stanje u kojem se određeni obim proizvodnje ostvaruje pri optimalnoj
kombinaciji proizvodnih faktora uz najniže ukupne troškove.
Grafički će to biti u točki gdje izokosta tangira izokvantu.
U točki ravnoteže proizvođača nagibi izokoste i izokvante su jednaki
79
GRAF RAVNOTEŽE PROIZVOĐAČA
UVJET RAVNOTEŽE PROIZVOĐAČA
Uvjet ravnoteže proizvođača je jednakost granične stope tehničke supstitucije i relativnih cijena
proizvodnih faktora.
Ako proizvodna funkcija glasi Q=f(L,K) tada je uvjet ravnoteže proizvođača MPL/MPK = PL/PK
Gornji izraz je samo preformulirano pravilo najmanjeg troška MPL/PL = MPK/PK
PRIMJER RAVNOTEŽE PROIZVOĐAČA
Problem: Koju će kombinaciju proizvodnih faktora proizvođač izabrati za proizvodnju 346 jedinica
proizvoda ako su cijena jedinice rada 5 $ a cijena jedinice kapitala 8 $ ?
Kombinacija 1: 6*8+1*5= 48+5=53
Kombinacija 2: 3*8+2*5= 24+10=34
Kombinacija 3: 2*8+3*5= 16+15 =31
Kombinacija 4: 1*8+6*5 = 8+30 =38
Rješenje: Proizvođač će izabrati kombinaciju 3 jer su pri njoj ukupni troškovi najniži.
80
Ovo je samo pregled, a cijela skripta te čeka u našoj
SKRIPTARNICI!