Harambasic - Izabrane pjesme

8/23/2019 Harambasic - Izabrane pjesme

1/54

1

August Harambai: Izabrane pjesme

August Harambai

Izabrane pjesme


2/54

2


SADRAJ

IZABRANE PJESME ________________________________ 3MOJA LJUBAV ________________________________ 3NA VRELU___________________________________ 3LJUBAV _____________________________________ 4SIROTICA____________________________________ 5SONETNI VIJENAC____________________________ 5MOJE PJESME________________________________ 7SRCA JADI ___________________________________ 8MIR _______________________________________ 12PRIMORICE _______________________________ 12NA TRSATU_________________________________ 14

PIJELO _____________________________________ 16HRVATSKOJ_________________________________ 17SAMOKRESU________________________________ 18SITNE PJESME ______________________________ 19SANJARIJE__________________________________ 22SNIVAJ, JANJE_______________________________ 35PROSJAKOV BOI___________________________ 36NEVENKE __________________________________ 41IDILE ______________________________________ 42

TRI AE___________________________________ 44HRVATSKA HRVATOM! _______________________ 45

NO NA UNI ________________________________ 46NOVI VIJEK _________________________________ 47PAS I BUA I MUA ____________________________ 49LOS BALADOS ESPANJOLOS___________________ 49

JAPANEZKA HIMNA __________________________ 51LJUBAVNA PJESMA __________________________ 52

RJENIK ________________________________________ 53ABECEDNI POPIS PJESAMA ________________________ 54


3/54

3


IZABRANE PJESME

MOJA LJUBAV

Pomno gojim stablo mladoRasti il i mlad,

U njem sam ti, duo, rezoNaih dua sklad.

U njeg sam ti divno ime

Uklesao ja;Neka po njem cio svijet

Moju diku zna.

One crte, zlato moje,Rastu dan i no, -

Moga milka isto takoarka raste mo!

1878. ili 1879.

NA VRELU

Kad mi djeva s bistrog vrelaHladnu nosi vodu,

Plamom plane krv mi vrela,A ja vrebam zgodu:

Da joj vidim noku sitnu,Crne oi, kosu kitnu.

Al je mala mudra glava,Pa se varat ne da,

Ve se svuda ogledava,Dok i mene zgleda,

Pa me ine crnim okomI pobjegne za as skokom.


4/54

4


A ja hrlim sam na vreloBre bolje, ljudi!

Da si hladim plamno eloI plamnije grudi!Jer to djeve migom stvori,Da u meni plamen gori!

1879.

LJUBAV

Vene cvijee, minu danci,Sve se mijenja na tom svijetu,Sve prolazi kao sanciU prebrzom vjenom lijetu,Samo ljubav, arka, prava,Ovaj svijet vam podrava.

Vene cvijee, sane vrelo,Potoi se gubi mali;Ohladni se sunce vrelo,Led se opet na njem stali;Samo ljubav, milo lane,Nit se tali, niti sane.

Svakog dana zora svaneNa istoku, rujna, krasno;Svakog dana u no paneSunca svjetlost ista, jasno;Samo ljubav, moje janje,Ne gasne ti ni najmanje.

Sve se mijenja, sve se gubi,

Po naravi redu stalnom,Samo onaj, koji ljubi,Udesu se prijei jalnom;Samo ljubav vjeita je,Pa jo i po smrti traje.

1879.


5/54

5


SIROTICA

SiroticaSamotnicaU kraj putaCvala uta.Njoj nit evaPjesmu pjeva,Metulji nitiK njoj ne hiti.

Zapuenu,

Nevienu,Korov krije,Bura brije.Pauk na njuNoju, danjuMreu vee,Lance stee.

Ona nikneI ponikne:Nepoznana,Prezirana...

1880.

SONETNI VIJENAC

IV.

Samo Tebe ljubi, asti i svojata,Oj Ti zlatna dobo narodnje nam sree;Nikad Tebe Hrvat zaboravit ne e,Kreimira Veljeg zemljo umiljata.

Velika si bila Ti iza Karpata,Velika i ovdje zvala si se vee;Stog nam svaka miso oko tog se kree,Da se opet vrati veliina sva ta.

Divno mi se stere od Rae do Soe,Od Cetine tamo do alpinskih rta,

Tu kad Tvoji sinci svi se jedno sroe:


6/54

6


Ovjenat e Tebe, sve mi srce gata,(Slobodno nek tvoji dumani se boe!)

S povijesti Ti dine slava obilata.

VII.

Plementini Tvojoj nigdje premca nije,Mada trait stanem svijetu na sve strane,tono Tvoja bjae, Krsto Frankopane,Ma ju samo Hrvat cijenit razumije.

Oj u strano doba, od noi tamnije,Ti nam arko sunce, Ti nam bijeli dane,Do slobode htjede pomo uzdisane,Do slobode zlatne, od svega milije!

Ti si bio snagom uma, srca svoga,Zadnji, mislim, vladar slobodnih Hrvata,Sam iz krvi niko roda hrvatskoga;

Kanje cijela hrpa prodanijeh svataStade sve mi gulit s bijednog roda Tvoga,Krugom cijelog svijeta ona je poznata.

X.

Hoe da ti s svijeta slavno ime brieOnaj, kog si svojom Ti spasila krvi,U zahvalnost koj Te joter i sad mrviI ko vampir klet iz srca krv Ti sie.

Zadovoljan da je, to slobodno die!Jer dok samo Hrvat podigne se prvi,Bit e od njega pticam dosta strvi,

Kad se maem stane obraun da pie!

Sve pod nebom mora boja pravda stii,Istina je ovo stara od vjekova,Spas slobode jedno i med nas e sii!

Zaorit e tad iz grla sokolova,to visoko barjak hrvatski se dii,Slavno ime dinih naih pradjedova.

1880.


7/54

7


MOJE PJESME

Siromane pjesme moje,to e iz vas jadnih biti:Stalno ve za ljeto koje

Vas i mene prah e kriti.

Nisam Dante, ni Petrarca,Da vas sloim, kako treba,

Al se u vam blista arkaDivna ljubav junog neba.

Nisam Byron ni s daleka,Mickiewicz svome rodu,Al vas mnoga nije l' jekaZdvojna klika za slobodu?

Nisam Pukin divske snage,Niti Shakespeare uma jaka,

Ali vi ste suze blagePatnika i potenjaka.

Ta ja nikad i ne smijemK njihovome sti vrhuncu,

Al sam sretan, to se smijemNa njihovu grijat suncu.

I kad mlada dua mojaNa njihovu aru plane,Moda ipak iskra kojaSamosvojna u svijet pane.

Moda ipak ljudi hladniNe e me po kalu vui,to sam sav svoj ivot jadni

Probavio pjevajui.

Moda ipak srce kojeKadkada i nas spomene,Siromane pjesme moje,Kad ne bude vas i mene.

1880.


8/54

8


SRCA JADI

I.

Pokraj Save, vode hladne,Prostire se vrti mali,Nasred njega gredica je,

A u njojzi rua divna.

Pokraj Save, vode hladne,Prostire se gradi bijeli,Nasred njega kua vam je,

A u njojzi djeva divna.

Viti brljan tiho moli:"Sini, sini, arko sunce!I obasjaj mojoj ruiDivna krilca i njedarca!"

I ja moljah vrue toli:- Doi, doi, sreo zlatna,I nagodi mojoj ljubiSvakog milja izobilja!

Jote pokraj Save hladneProstire se vrti mali,

Jote u njem gredica je,A u njojzi rua divna.

Jote pokraj Save hladneProstire se gradi bijeli,

Jote u njem kua vam je, -Samo moje djeve nema!

A ja molim zdvojna srca:- Sini, sini, arko sunce!

I pretvori alem-kamiMoje suze - njoj na grobu!

II.

Tiho struje vali plahi,K uzdasi srca moga;

A vjetri ga grli ivo,Kano oaj moje misli.


9/54

9


Ljubica je krotka, stidna,Tuj u proljet divno cvala,

A vjetri je tih, zaaran,Ljubio ju, grlio ju...

Ali dola bura ljuta,Kano magla u jeseni,I srunila ljubiicuU krioce rijeke hladne.

Mali vali ponijeli juU nepovrat, u daljinu, -Zalud ju je vjetri stizo,Zalud za njoj jeco tiho.

I ti, Savo, teci samoU nepovrat, u daljinu!

Ta i ja sam ljubu imo,Al ju hladan grobak krije.

Tvoji vali struje tiho,Kano tuni moji dani,Pa se gube kap po kaplju,Kano suze s moga oka.

Oj primi ih ti u krilo,Nek se sljube s tvojom vodom,Nek povrjem sinu tvojim,K krijesnice travom mekom.

I nek vazda sjeaju teNa grob dragi - k i mene!O kraj njeg mi teci tiho,Da se draga ne probudi!

III.

Divna li je nojca ljetna,Divna li je mjeseina!Sva je narav tiha, stidna,Kano da je zaljubljena.

Svud tiina i mir blagi,Samo eno preko SaveGolub leti strelovitoLeti dragoj na roite.


10/54

10


I ja poem k svojoj ljubi,Prikradem se njenim dvorom,

Ali ona ve poiva -Ah, na udnoj posteljici!

Ja prikleknem njoj do nogu,Te ju motrim s tajnim strahom,U ugaslim skoro glasomProzborit joj jedva smijem.

- O ustani, divno edo!Ja ne mogu ekat vieSvoje sree, svog blaenstva,S tobom, duo, u naruju.

Evo smilja i kovilja,Pa ti pleti vijenac brani,

A ja idem k tvojoj majki,Ne bi li te za me dala.

Dobro znadem: nisam vrijedanTolikoga divnog blaga,Al e tekim suzam mojimI kamen se smilovati!...

Divno edo slua tiho,Ja poljubim bijelu rukuI poljubim koralj-usne -I poljubim - kamen grobni!

IV.

Kad sam bio na tvom grobu,Divna moja mrtva ljubo!K i hladni tvoj spomenik

Ja sam bio kamen hladni.

Olednila moja miso,Ko i blijedo srce moje;Uskliknut sam s boli htio,Pa zamrla rije na ustih.

I najzadnji siromaakRaduje se iu svome:Oj al na to ivot meniBez ljubavi i bez tebe?!


11/54

11


Moja dua tebe udiMoje srce tebe trai,

Al najviem u poletuTek to nae - grobak mali!

On je meni raj i pako,Pokoj divne sree moje;On je meni najmilijiPraak zemlje na toj zemlji.

Stog oprosti, to sam s njegaTrgo brljan, ruu malu,Da mi budu vjeni spomen,

Vjeni spomen moga jada.

Brljan znai vjeru stalnu,Divna rua ljubav pravu,

A jo ljubi tvoju spomenK i tebe srce mlado.

I da si mi na ivotu,Bi l' mi dala brljan svjei,Bi l' mi dala ruu divnu:

Tvoju vjeru, ljubav tvoju?!

V.

Gdje su moji sretni dani,Gdje je rasko mog ivota;Gdje li nada, gdje li sanci,Gdje je moja divna ljuba?

Ja sve miljah: san je straan,Da mi ti u grobu sniva!

Ja sve miljah: dan e svanut

I ogranut moje sunce!

Zaman misli, zaman nade.Ti si mrtva, Tugomilo,Nikad vie sinut ne eLjubavi mi sunce sjajno!

Ja se jadu odtr gledam,Ali zalud, moja duo!Gdje se zimom smrznut ne eMali val na rijeci hladnoj?


12/54

12


Mali val je i moj ivot,Hladna rijeka srea prijeka,

Zapalo je sunce moje,ivot meni led je zdeni!

1882.

MIR

Mir, samoa, narav tiha,

Ko sred hrama veliajna,Svuda ar i svjetlost sjajna,Mir, samoa, narav tiha,Kano kakva slatka tajna.

Slast i rasko duom mojomIza tekih nepokojaRazastrla krila svoja,Slast i rasko duom mojom,Hvala tebi, majko moja!

Mir, samoa, narav tiha,Tu mi srcu divno godi,Tu me miso k tebi vodi,Mir, samoa, narav tiha,

Tu sam barem u slobodi.

1882.

PRIMORICE

I.

More, more veliajno,Kad te motrim malo bolje,

Ja se odmah tuan sjetimNa iroko moje polje,Gdjeno bistra Sava tee,Gdjeno jablan k nebu sie,

A kraj njeg se za crkvicomMali grobni humak die;

A taj kobni humak grobniRazdvaja mi srce meko,


13/54

13


Makar da je sada meniTol daleko, predaleko!

II.

Ti se die nenadano,Onda opet pane;as si mirno, uljuljano,Kano edo uspavano,askom opet plane.

Tako isto slast i tugaMog se srca prima;as sam sretan, as bih plako,I u mom je srcu takoOsjeka i plima.

III.

Ali zaas sve se smrai,Tko bi tebe sad opiso?Ti si kano elo jasno,

S kog se ita divna mis.

Ali zaas sve se smrai,Mijenu nosi svaka ura,Pa se elo naoblai,

Tobom pane silna bura.

Val za valom zapjeni se,Ti jo vie gane mene:Kano roblje ini mi se,to se jedno k svijesti prene.

Sluam um ti gromoglasni,Ko da sluam bojni hura!Uznosi me prizor krasni,Krasni prizor - tvoja bura!

IV.

Divno li je, kada s krmeVjetar napne jadra bijela,A laica mala leti

Kano s luka brza strijela.


14/54

14


Jo divnije, kada vjetarUdara joj ba u provu,

Jo divnije boriti seProti mahu vihorovu.

Premeemo jadro bijelo,Dajemo mu pravac kosi;

Val nas nosi desno, lijevo,Al nas ipak naprijed nosi.

Tako srei moga rodaNe e se ve na put stati:Ne moe l' naprijed ravno,

A mi emo - bordiati!1

1882.

NA TRSATU

I.

Ja sam rado na Trsatu,Gdje je divno zlato moje,Gdje i sada starodrevneFrankopanske kule stoje.

Te su kule slava naa,Prolost naa - more krvi;Pala slava, a i s kulaKam po kamen vijek se mrvi.

Jest, k i te razvalineProlost nau tama krije,

Al k da se ona mladi:Kulami se brljan vije.

A i moja prva ljubavS gradinom se starom slae:

Vaj i propast, al ta propastIpak novu sreu kae.

1 To znai: koso jedriti proti vjetra.


15/54

15


Moja ljubav - razvalina,Jad i emer, vaj i zloba!

Al i ona na TrsatuDie se iz svoga groba.

Ja sam rado na Trsatu,Gdje te drevne kule stoje,Gdje je stara slava naa,Gdje je divno zlato moje.

III.

Ja sam rado na Trsatu,Gdje se vidi more sinje,Divno more, ko i njenoDivno oko golubinje.

Ko to u tom oku gledamSvog ivota udes bolji,

Tako tuan gledam Rijeku,Odmetnicu i prot volji.

Mislio sam da je u grobZauvijek moja ljubav pala,

Al gle, sad je na TrsatuOpet nikla i procvala.

Tako isto Rijeka naaNije za nas izgubljena,Makar da je pustim zlatomOtuena, zavedena!

I k to ja nikom ne damSvoju Riku, sreu svoju!

Tako isto ne dam Rijeku,

Pre u za nju past u boju!

Ja sam rado na Trsatu,Gdje se vidi more sinje,Divno more, ko i njenoDivno oko golubinje.

1882.


16/54

16


PIJELO

Nebo je tako sjajno,Cvijee je tako mirno,Samo je vjetri tajnoPoljupcem ruu dirno.

S poljupca toga medna,Prepuna slatkog milja,Drhe vam rua ednaI vjetri blagosilja.

Drhem i ja u sebi:Doi mi, eljo pusta!Doi, da i ja tebiPoljubim medna usta!

Nebo je tako sjajno,Mjesec se njime ee;Doi mi, edo bajno,Nitko nam smetat ne e.

Doi, da uz tvoj stasakDesnicu svoju svijem;Doi, da samo asakCrne ti oi zrijem.

Ako l' ve srce tvojearobne sanke sanja:Sanjaj bar, zlato moje,I od mog milovanja.

Sanjaj, da bijelom rukomCrne ti gladim prameI da se tihim mukom

Snau nam usne same.

Sanjam mi, edo bajno,Anel te krilom dirno;Nebo je tako sjajno,Cvijee je tako mirno.

1882.


17/54

17


HRVATSKOJ

Sa tebe su strgli kraljevsko odijelo,Izranili tvoje boanstveno tijelo,Robinja si tuna, muenica prava;Izdajom i zlobom svezali ti ruke,Stvorili te rtvom sebinosti puke, -

Al te moje srce ipak oboava.

Bijedna si sirota kraj obilja svoga,Od uresa davnih nema ni jednoga,Doli krasne zemlje, divne grudi tvoje,

Doli bistrih rijeka, tvojih suza sjajnih,Dol' u gorah gvoa, osvetnika tajnih,Za njimi odavno gine srce moje.

Ah, to mene boli! Ti nema slobode,Nema svoje soli, kruha, niti vode,

A kraj svoga divnog i tolikog blaga;U naroda vijeu tvoj se glas ne broji,

Al su tomu krivi zli sinovi tvoji, -Ipak si mi mila, ipak si mi draga.

Od Jadranskog mora do hladna Timoka,Od Balkana pa do Triglava visoka,Svud su tvoji sinci i svud srea huda;

Tu se oni krste raznimi imeni,Al su zato redom sunji zarobljeni,Jer razdiru sami tvoja divna uda.

Oh, gdje ti je slava, kruna, ma i ezlo?Zar je tvoje tijelo u krvi ogrezlo,Da vijek ami jadna posred ropskog ama?Gdje su sada tvoji nekadanji dani,Gdje su Kreimiri, Zrinjski, Frankopani?

Odavno ih, jao, krije grobna tama.

Ipak hman me pute: Slaba si, malena,Od roene djece podlo ostavljena:

Ta i ja sam vazda trpio i strado!Na lagodi slabi, znadem, ivi rae,

Al slobodu sticat mnogo li je slaeI rtvovat za nju svoje ie mlado.

Nek se die Rusi svojom veliinom,Il Francezi svojom slavnom otadbinom,

Il Englezi svojim svesilnim mornarstvom!Ne zaviam njima sve vrline ote:


18/54

18


Van Hrvatske za me ne ima ljepote,Ja se diim njome i njenim "barbarstvom".

Klevetnici pusti, ptice zlokobnice,Podlost im je dua, nepotenje lice,

Vrijeaju te tako, moja majko zlata!A ne znadu jadni da si tisu ljetaProsvjeti i vjeri apotolka sveta, -

Al Hrvatska ti si, sad im nepoznata!

Jest, Hrvatska ti si! Meni sve na svijetu,I zanosan evo dui u poletuSlavim tebe pjesmom, tebi posveenom;

A jedanput valjda doekat u zgodu,Da se mogu borit za tvoju slobodu,Pa da jedno bar te vidim osveenom!

Ali miruj, srce! Miruj, duo ista,Najdivnija nada ko zora se blista:Budunost je naa, ma se tko protivi!Hrvat ve i sada ropske lance stresa,

Vesela mu klika ori do nebesa:"Hrvatska je evo spaena da ivi!"

1883.

SAMOKRESU

Vivere est militare.

Seneca

Ko mlad junak u svom resuini mi se, samokresu!

Ko mlad junak vrele krvi, -Na kog smjeri - tog i smrvi!

Ali sad jo sn tvoj plamen,Ti si mrtav kano kamen!Ko i rod mi pun oaja,to u tekom ropstvu zdvaja!

Miruj, do e doba bolja,Bit e sjee i pokolja!

A ja nisam ropske krvi, -

Svuda emo biti prvi!


19/54

19


Iz tebe e do est putaGrmnut tada samrt ljuta,

I sa tvojih smrtnih ranaPopadat e est dumana!

est zlotvora momu rodu,to mu gaze ast, slobodu!

Tek ne kreni onda vjerom, -Odmjeri im pravom mjerom!

A kad padnu klete hulje,Ne marim te nosit dulje:Samokresu ponositi,

Ja u rado - sedmi biti!

1883.

SITNE PJESME

I.

Tiho, noi,Moja draga sniva,San se njojziPriom ulagiva;On joj apeO dalekom svijetu,O klinacuZaljubljenom cvijetu,Gdje pun miljaPlan divnom bojom,I za ruomPovenuo svojom.

II.

Moje nebo,Ali bez vedrine;Moje sunce,

Ali bez topline;Moje ptice,

Al sve tuno ute;Moje rue,

Al sve povenute;Moje polje,


20/54

20


Al bez cvijea ara;Moja tuga

I nevolja stara!

VII.

ute pticePosred gnijezda,Nebom drheBezbroj zvijezda;Sva je vlanaMoja kosa,

Ja sve mislim:Pada rosa!

Al to vilePlau lugom,

A za svojomMalom drugom:Sjajne kapiNad grobom,

To su suzeZa tobom!

XIII.

Tiho je, tiho,Miruje svijet;Samotan gineSalomljen cvijet.

Samotan gineSalomljen cvijet;

Teko je mladuPrerano mrijet.

Teko je mladuPrerano mrijet;

Tiho je, tiho,Miruje svijet.

XXI.

Kad ve ideNa taj put,Ne veaj mi

Oaj ljut:Povrati mi


21/54

21


Ono bar,to ti dadoh

Ja na dar,Povrati miivot moj,Ne nosi gaU grob svoj!

XXIV.

Ustaj duo,Poinka ti nema,Majica teNa veselje sprema:Mirtov vijenacNa glavicu njenu,

A na tijeloOpravicu snjenu,U ruiceZlatan krsti mali:

Aneli suNa pir te pozvali!

XXVIII.

Iz visineRajskoga si stanaGleda meneSreom obasjana.

A ja utimSunca traak sjajni,

Tvoga okaSlatki pogled tajni.

On se meniSad u toj svjetlini

Tvojim svetimBlagoslovom ini.


22/54

22


XXXVIIII.

Maljuna je rua cvalaSama ukraj puta,A uz majku djeva mala,Ljepa po sto puta.

Ruicu je mladi trgoNa dar dragoj s puta;Smrt je njemu malu druguPokosila ljuta.

Uvelu su ruu naliLjudi ukraj puta,

Al za mojom djevojicomZalud um mi luta.

1884.

SANJARIJE

Tiina svud! Ah! divna li je no,U bojem miru sav se njei kraj,Ko vedar duh kad tiho mu je poU nepoznat nebeski raj.

Tiina svud. U nonom mraku bajnomKo silan grob se mrki krije grad;O da je tako koprenom mu tajnomI sav mu skriti jad!

Al jad se, jao, nikad skriti ne da,Jer za njim mora uvijek suza te,I bilo srce hladnije od leda -

Na svoj e nain odati ga ve.Ni u mom oku davno nema suze,Presuio se moje tuge vir;

Ta svijet ve davno sve mi - sve mi uze,I sad je barem mir!

Al jedno joter uzeti mi nee,Dok budnu iu potraje mi vijek,Dok zadnji daak due mi snatreeNe prekine moj udes prijek:

Ah! to je zadnje to mi joter ostaDa melemom mi teak blai jad,

A to je pjesma umilna i prosta,I to je suza to ju lijem sad!


23/54

23


Ta suza mi je vrhu svega sveta,Ta suza sva je mojoj dui mo,

Od oaja to jo me uva kletaI zorom stvara mojih muka no;O nek ju samo hladni prezir zebe,Nek pozdravlja ju ljudi smijeak tih,

Ja ne lijem ju nikad radi sebe,Ve samo - radi njih!

O ja u pjevat... plakat! Suze samePomrauju mi duh i bistar vid,

Al ja u pjevat... plakat! To je za me, -I tog me nije stid!...

* * *

Tiina svud. U divnom polumrakuKo spavajui lav se prua grad,Oslonio o goru glavu jaku,Ko o grud djeve junak mlad; -

Tiina svud. Ko sav da svijet se spravljaDa ovaj as e s teke bijede mrijet.

Al ujder, uj! Ta to se pjesma javlja:"Ja ljubim te ko cijeli svijet!"I u tebi se moda ljubav javlja

I s tvojim srcem slatki bije boj;A onaj dalje pjesmu si nastavlja:"I sav sam tvoj, i sav sam tvoj!"U drugom spratu negdje na visiniZakrinulo ko bolna srca jek;

Ti uje jasno jek taj u tiini,I uje stakla zvek.Zakrino prozor... pa i glave eto,I to e moda kakav Faust jo bit,I pjevati: "O doi, Margareto,Na mojoj grudi snit!"

A jo zdaleka, ko da mu se ruga,Jo uvijek jei onaj bolni pojTog nonika, tog neznanog mu druga:"I sav sam tvoj, i sav sam tvoj!"

U drugom spratu tamo na visini,Gdje jo je blie blijedih zvijezda sjaj,Zajeknulo je neto u tiini,

A to je bio - uzdisaj.Mladenac je u tihoj tamo noiU svoj se bio zavukao kut,I plako dugo, dugo u samoi

Svog srca emer ljut.Ta poklade su. Sav se svijet veseli,


24/54

24


A on je samac, vazda sm te sm,I teki jadi na srce mu sjeli,

O svaki teak - kano grobni kam!Spomenuo se svojih prolih dana,Dok jo je bio zanosan i il,Dok jo mu dua snila bogodanaSvoj raj na zemlji umiljat i mil.Pred njime samo mala lampa tinja,Ko da e mahom zgasnuti se na,

A druke pusto, puka sirotinja,Ta dvije-tri knjige - svojina mu sva!Sirotinja! Ah, ona ljuto boli,

Al ipak mladi nije ubog tol,On ima ono to mu srce voliI to mu blai bol.Sirotinja! Al ona mu je draga,Rad nje mu nee zdvojan pasti klik:On ima blago vrhu svega blaga,I on je - presretnik!Pred njim na stolu lei slika mala,S nje nee oka svrnut ni za hip,

Ta to je slika njegvog ideala,I on ju motri kao boji kip!I udne misli glavom mu se roje,I propadaju sve u jedan tren,

On motri sreu proasnosti svojeI raj svoj izgubljen,I glasno misli:

"Ah! i ja sam mogoU svom ivotu divnu sreu ste;

A sad sam samac, srvan, iznemogo,I sve je zalud ve;

A ljubio sam tvoje oko plavoJo vie nego cijelog neba svod,I tovo sam te, tovo, oboavo

Jo vie nego cijeli ljudski rod!

I to bijae otac mi i matiI bez tebe sav pusti ivot moj:Milijun put sam ja ga htio datiZa jedan pogled tvoj!Oj ljubio sam! Ne, tuj rijei nemaDa kau arku moga srca strast,Za tu su ljubav ljudska usta nijema,Da ocijene joj vlast!Na zemlji nikad, otkad svijet taj stoji,

Te ljubavi jo nije bilo, ne!A sad su mrtvi osjeaji moji,I sad je prolo sve!

Na svijetu za me sree bilo nije,Na svijetu vazda prokletnik sam iv:


25/54

25


Al, jao meni, samu priznat mi je,Da sm sam tomu krvi!"...

I zaplako je, zaplako je ljuto,U ruke kriju blijedi obraz svoj;Al sjetna pjesma prenula ga uto:"I sav sam tvoj, i sav sam tvoj!"Otvorio je prozor, pa je mirnoU noni dolje pogledao mrak,I gledao je nebo neprozirnoI udisao svjeni noni zrak:Na okno plamno pritisno je elo,Da tako hladi arkih misli roj,

A jo se ulo sjetno, neveselo:"I sav sam tvoj, i sav sam tvoj!"

A mladi gledo kako grad se boi,I gledo divnih kua silan red,I suzom mu se napunile oi,

A srce stisno led,I mladi smiljo:

"Puste sanje moje,Zar zbilja vam je sad zauvijek kraj?Na svijetu za me sve zar propalo je,

A osto samo teak jad i vaj?Zar uvijek tako samac u ivovat

I samac jadno mrijet,Gdje sretan eto smije se radovatSav boji svijet!

Toliko divnih palaa mi eto,Pa tko mi moe re:Da i ja neu ve za koje ljetoBar kuicu si ste?I u toj kui uen raj osnovat,Koj' ljubav moe i siroti dat,Pa u njem onda kano bog bogovatI dragu svojom zvat;

Anelke s njome tetoiti nae,Da ljubavi nam vrijedan budu plod,Da jedno pravog posla nam se maeZa dom svoj i za rod!I kad bi jedno zadnji as mi doo,Oj koli lako pustio bih svijet,Moj ivot ne bi uzaludno proo,

Jer ne bi nikad posve moro mrijet:U mojoj djeci jo bi uvijek ostoMoj vedar duh i ponos moj i um,

A samo tijelo, samo tijelo prostoPrekrilio bi moga groba hum!

A gle ovako! Boe me sahraniI pomisliti na svoj smrti am:


26/54

26


U bolnici u, meu sirotani,Umrijeti jadno zaputen i sam!

I nitko nee zadnji cjelov datiI s ela smrtni otrti mi znoj,A za koj' dan ve nitko nee znatiZa sav moj ivot - ko ni za grob moj!O to je strano! Boe svemogui,Koj' uva zvijer i kam i trn i cvijet,Gdje sav svoj ivot ginem umirui,O bar mi ne daj toli jadno mrijet!Moj dobri boe"...

Gorke suzeOrosie mu nato obraz blijed,

A on sa stola njenu sliku uzeI upre u nju gled;I gledao ju, kano to se gledaKroz sjajne suze arkog sunca sjaj,I gledao ju, kano to se gledaivota svoga izgubljeni raj;

A tad najedno stade ju cjelovatI neizreciv obuze ga ar:Oj, obmana vam udno zna djelovatI stvorit nebo - nesretnikom bar!

Al dok je on uivo rajske slasti,Sve blie sjetan bliio se poj,

Pun tajne boli i pun tajne strasti:"I sav sam tvoj, i sav sam tvoj!"

Da, u taj tren neznanac ve je blizu,Koj' toli sjetno buni noni mir;

Ah, eno ga u tamnih kua nizu,Ba ko da vam je ostavio pir:On nije sjetan, srce mu je sretno,evrda malo - pa to, boe moj?

Ta nakien je, al jo pjeva spretno:"I sav sam tvoj, i sav sam tvoj!"

Al im ga s okna bijedan mladi speti,Od teka gnjeva smrai mu se vid,I odmah svoje pogreke se sjeti -I bilo ga je stid!...Sa prozora je umakao hrloI strven sjeo za svoj mali stol;Od teke tuge srce mu zamrlo,

A duu snala smrtna bol;I mislio je: "Na ast ti milina,to taj ju krije toli njeni poj

Ta to ti pjeva samo ai vina:

"I sav sam tvoj, i sav sam tvoj!"


27/54

27


* * *

I mahno glavom, i da jad ga mineOn uze pero, uze papir ist, -Ta sjetio se sestrice jedine,I pisat e joj list.

Daleko mu je sestra. Da l' je sretna?Il pust je njezin ko i njegov dom?

Ah! divna vam je kano rua ljetna,A mu ju dobar ljubi duom svom.I djeice je dobri bog im dao,I sav ju krui ljudske sree ar:

Ta to je bratu uzo udes zao,Sve to je sestri bog dao na dar.Sa oka rijetko suza e joj kanut,

A uprav nikad nee curkom te;Kadikad samo teko e uzdahnut:"to toli dugo ne pie mi ve!"On sada pie:

"Mila seko moja,Ah! mene mori oaj, jad i am;Ti vesela si, ti i svojad tvoja,A ja sam evo - sam![I znade da sam zavidan ti stoga,

to ti imade toli sretan dom;A za me nee nikad biti toga,Ja poginut u sam u jadu svom!]Pa smiljam zato: to je ivot cijeli,Kad nema kom posvetit ga na dar,Kad nema srca da ga s tobom dijeli,Pa tako uvijek samo patit zar?!Zar ne bi bilo mudrije i bolje,Da brzo svri sav taj jad i vaj,Da samo asak bude vrste voljeI svemu nae kraj?

[Zar nije bolje brzo se dokonat,Kad nigdje nema nikog svog, -Zar nije bolje, - odmah sam se skonat,Pa - mir i bog!...]Uminuti e onda svjetska zloba,to pratila me za mog ia sveg;

A ti e milo doi do mog grobaI barem suzu spustit e na njeg!

A ja u grobu bar u se spokojitI u njem nai davno uen raj:Da, najbolje je s duom se razdvojit -

I svemu bit e kraj!"...


28/54

28


Al njemu neto uini se nato,Ko da su vrata krinula mu sad,

I plaho je okrenuo se zatoI sav zadrhto tad...Pred njime divna stajala je ena,U nje je bio sestrice mu lik;On htjede kliknut lica zauena,

Al u grlu mu zapeo je klik:Ta ena nije sestrica mu vjerna,Pa makar slinost kae mu se s njom,

Jer sestra mu je umilna i smjerna,A ova divna u veliju svom;Pa ipak mu se, ipak mu se ini,Ko da je davno viao ju ve,Dok jo u nonoj snivo je tiiniSvoj raj na zemlji ste,I dok je jo djetencem malim bio,Poznavo je tog lica izraz blag,Nad njegovom je kolijevicom bdio

Taj divni anel, toli ist i drag;A kad je kanje zlatne kule stvaro,Sa dragom kako svoj e ivot vit,Bez prestanka je mladi si utvaro,Da uprav takva mora ona bit!I eto sad je siguran i stalan,

Da i njemu je smilovo se bog,Da to je drage lik mu idealan,O kom je snivo za sveg ia svog;Na njezin pogled aroban i mioNapustio ga jad i emer ljut,I ve je pred nju baciti se htio,Da izljubi joj koljeno i skut!

Al njeno elo smrailo se netom,Ublaio se oiju joj sjaj,I zapanjen i sav u strahu svetomUpoznao je - majin obliaj!

I sad ve vie nije ni sam znao,Da l' sestru, dragu ili majku zre,Jer im je dulje gledati ju staoU toj eni gledo sve tri nje!I ve je htio pitati ju zato,Odakle njojzi svih tih lica sklad,

Al ona rukom mahnula mu natoI zborit stala tad:

"Moj dobri drue, je li, ti se divi,Jer zateko je tebe pohod moj;Al ja ti dooh da mi ljepe ivi,

Da ne zdvaja kroz cijeli ivot svoj.Ja znam da tebe teki jadi more,


29/54

29


Al i druge ti bije jad i am,Nu neko, neko jo je bilo gore,

Na svoj je zemlji bio pako sam!Kad bog je ljude izagno iz rajaProkletstvom svaki rodio im in:Na brata brat je poput ljuta zmaja,Na oca opet udarao sin;

A sestre su se klale kao zmije,I roaci ko svi demoni zli;Za kerku mati brinula se nije,

A opet nju sramotila je ki!Sa aneli sam i ja te strahotePromatrala sa divnog neba svog,I teak uzdah dui mi se ote:

"O hoe l' im se smilovati bog?"A vinji bog je ba u asku tomuKraj mene stajo, uo uzdah moj,I odazvo se milosru momu,I blagoslov podijelio mi svoj:"Blagoslovljen si meu kerubini,Blagoslovljen je i tvoj naum svet,Daj slobodno se dolje k zemlji viniI popravi zabludjeli mi svijet!"

A ja sam brzim vinula se letom

Na ovu zemlju, na tu suznu dol,I kano vila letjela sam svijetomI krijepila ga, blaila mu bol;I jo je bilo dosta dobrih ljudi,Kod kojih nije pust mi bio trud,Boansku iskru iz dna svojih grudiU njihovu prenosila sam grud,Plementini i ljubavi i vjeriI svemu dobru krila sam drum,Uei da se ovjek po tom mjeriKoliko vrijedi srce mu i um!

I prem ugodit nisam mogla svima,To mnogi nauk prihvatie moj,I uvijek je priinjao se njimaKo rajski romon slatki govor moj.Pa eto i ti ve si sluo menePrem nepoznat je moj ti bio lik,Kad prvi put iz due zanesene

Tvoj ljubavni se prvi trgo klik!Jer ja sam Pjesma, kerka nebesnika,Za kojom svatko ezne duom svom;

Jer ja sam druga sviju ljubovnika,I sestra draga, pa i majka k tom!

I zato evo dooh sad i k tebi,Da ublaim ti teak vaj i jad,


30/54

30


Da moda i ti po zlu poo ne bi,A jo si krepak, jo si toli mlad!

Ti mnogo si, al uzaludno mato,Jer zakljuak je tvoj posvema lo:Dokonat se! A reci, mome, zato,I s kojim pravom jo?Zar zato tek to nisi raja steko,I to na svijetu nisi anel iv?

Al gle, moj drue, nisi l' i sam reko,Da sm si tomu kriv?Pa zar je sva ti srea neviena,Za koju tek bi bio ivot jak:Da grli te i ljubi draga ena,Da s njome sklopi brak?Zar je to iu svrha ti jedinaI svemu tvomu nastojanju plod,

A zar ti nita nije otadbinaI cijeli ljudski rod?

Ah! dobro, drue, kad si ti bez eneSav nesretan i tog ivota sit:Ne oajaj, ve evo uzmi mene,

A ja u tebi vjernom drugom bit!Priredit u ivljenje ti boansko,Podijelit u ti nadzemaljsku mo,Za dom emo i pleme ovjeansko

Pripravljat bolju sudbu dan i no!I ti e tako svog se neba dovit,Kog nikoj' ne bi dao ti ga brak;

A cijelo e te ljudstvo blagoslovit,Kad jedno grobni prekrije te mrak!

A budi ovjek!"...Uto munja bljesnu

I razdera u srdbi oblak siv:I tresnu grom, i netko s vrati tresnu, -U moju sobu stupi davo iv!

Tek kost i koa bila je na njemu,

A s oka zavist sipala svoj jad;Ne pitah ga, al sudei po svemu,Bijae to - gospodin Glad!On nasmija se, iskesi mi zube,I lajat poe kao bijesan pas:"Oj uzmider ju, uzmi, moj golube,I bilo ti u dobar as!Obljubi ju u zanosu svom plamnom,I nee za taj pokajat se in:

Al mora onda ivjeti i sa mnom,Jer ja sam - njezin sin!Oh! ona ti je vrlo njena mati,

U ljubavi ti nema para njoj;Al samo kruha - kruha nee dati,


31/54

31


O uzmi ju, o uzmi, brate moj!"...I grohotom se htjede bacit na me,

Na elo da mi cjelov tisne svoj,A ja protrnuh tad od strave sameI ve me smrtni obasuo znoj.

Ja ne znam je l' to bio san il java,Je l' bio vijek, il samo kratak mig?Al znadem da je gorjela mi glava,Ko da je na njoj bio pakla ig;

Ja ne znam kud ni kada niti kakoIeznula je Pjesma vidu mom;

Al dobro znadem da sam ljuto plako,A na nebu urlikao je grom!

*

Jo otvoren je prozor izbe mojeA ja jo k nebu bacam pogled svoj,I gledam kako oblaci se rojeKo mrkli divi pripravni na boj;Na jednoj strani crni su i uti,Na drugoj bijeli, isti kano snijeg,Na jednoj ravni, isto polegnuti,Na drugoj strmi kano strmi brijeg.Sad sabiru se, sad se opet rijede,

Rairuju se u to vei krug,Al ipak vjerno jedan drugog slijede,Jer druga nee ostaviti drug;Tek neki su se neto naprijed dali,Al tih je malen, vrlo malen broj, -Ah! ja ve znadem: to su generali,Pa svaki sada motri odjel svoj!I to ih motrim otrije i dulje,Sve vie mi se mili prizor taj:Sukobit e se mahom divlje ruljeI nastati e strani okraj!

Zasijevnuti e munja plamenitaI parati ih svojom silom svom,A poput silna topa ubojitaZagrmjeti e urnebesni gromSa praskanja i lomljavine pusteU crno e se cijelo nebo skrit,Oluja e im razbit ete guste,

A mjesto krvi - kia e se lit!

Al kada mine okraj im silni,Zasinuti e opet sunca sjaj,

A njene hvojke, cvijeci e umilni

Jo blagoslovit ljuti sukob taj.Na novi ivot zemlja e se ganut


32/54

32


I svakog milja donijeti na dar,A boja narav svojski e odanut

I razvit cijeli svoj boanski ar;I sve to, sve e veselo uivatU svojoj srei cijeli ljudski rod,

A nad njim e se ljupko osmjekivatKo boji obraz ist nebeski svod.

Ah! tako biva iza takva boja,I sve je sretno, svud je blaen mir;

Al inae je kad se braa moja,Kad ljudi se na krvni zovnu pir!

Jer osjeaja ljudskoga u njimaI zadnji tada uniti se trag,

A samo pako smije im se svima,Jer brat je bratu roenomu vrag!Zanesen u te misli toli nujne

Jo uvijek motrim mrka neba gnjev,Al uto traak mile zore rujneZablista askom kao munje sijev;I nehotice tiho i laganoNa istok svrnem bistar pogled svoj,

A nebo je crveno, usijano,I tamo braa ljuti biju boj!

Jer jedan brat je usto za slobodu,

A drugi nije htio za to znat,Ve jedva dobru doekao zgodu,Da na njeg srne kano dobar brat!I sad se tuku, raaju i kolju,I tako ljepu spremaju si kob:Za dumane ba sreu nikad bolju,

A za se, za se - samo crni grob!

Na istok jo je gledalo mi okoI pozdravljalo novog sunca sjaj,

Al tad u zraku spazih povisoko

U zlatnoj magli divni prizor taj:Dva anela su nosila junakaU boji raj, u onaj bolji svijet,Sva prsa krv je oblila mu jaka,

Ah! toli mlad - i ve je moro mrijet!Al joter sablju rukom dri vrstom,A obraz mu se ljupko smijei sav;Na glavi uba s dvostrukim mu krstom,

A podno krsta dvoglavi je lav."Oh! znam te, znadem, junaki mi drue,I ja bih htio toli dino past,

Jer na tvom grobu brljan e i rue

Uz blagoslov tvog harnog roda cvast!Oj, ti si sretan!..."


33/54

33


Uto iznenada

Ieznuo mi i taj prizor ve,A preda mnom pojavila se tadaRugoba prava, da ne mogu re:

Je l' slinija il srdi, il hijeni,Je l' ljudskog lika, il je divlja zvijer;Al vijek u dui inilo se meniDa takva mora biti pakla ker.I ona, zmijske pogladiv si kose,Prozborila mi:

"Slavu eli ste?Ej dobro, sinko! Nek te vrazi nose,

Al ja u sada istinu ti re!Nenavist ja sam, sanjaru moj mladi,

Tolikim ljuba, to e priznat sm!Ja motrim sve to cijeli svijet taj radi,I samo zato vazda sve i znam.

Taj junak komu zavidi toliko,I on je mogo drugu slavu na;

Al on se nije nikad iu sviko,I zato smrt je morala ga sna.On ulaz je u Dragomanske klanceObranio uz natovjeji boj,Sa dva-tri samo druga neprestance

Sustavljo itav dumanski je voj,I cijelu etu spasio je takoZemljaka svojih od suanjstva zlog;

Al kad je pao: tko je za njim plakoI tko je samo uzdahnuo stog?Ni iva dua! S drugimi i njegaPod zajedniki bacili su hum,

A sad mu spomen od junatva svegaJo vije samo gorskog vjetra um!I to je sve! Jer kad se kui vrnuDrugari mu u dom mu zaputen,

Jo moda majci vijest e donijet crnu,Da kukavica sin je bio njen!Gle, to je slava! Je li, nije l' divna,Zar nije za nju vrijedno past u grob?

Al zato mu je sudba bila kivna,I zato se je rodio ko rob?

Jer slava ti je tek za velikaneI samo njih u krilu trpi svom,

A nikad nije i za sirotane,Jer za njih nije nit' na svijetu tom,Ve samo glad i prezir i rugobaI protiv tog ni pisnut nee smjet;

Vrh gospodskoga svijet tek plae groba,A tko da mari to kad umre kmet!


34/54

34


Stog sluaj mene! Zgri novac sjajni,Jer samo njim e k slavi utrt drum;

Da, to je tajna svakoj drugoj tajni, -A sada: Zbogom! Skupi u se um!"...

I nestalo je poput grozne sanje,A glavom udan umio mi um:Sm pla i pla, i teko uzdisanje, -I skoro mi je smalaksao um!...

*

Na istoku ve odmakla je zora,Poblijedio ve obraza joj ruj;

A mene teka morila je moraI gorak me je obuzeo nuj;Na toplo srce mraz i led mi pao,Ohladio ga emer, jad i vaj,I zdvojan sav razmiljati sam stao:O to je ovjek, to je ivot taj?O to je ljubav, to li pjesma, slava,Kad ve to moe ljudski ivot strt!I oajno je klonula mi glava:

Ah! sve je zlo! A dobra tek je smrt!

1886.


35/54

35


SNIVAJ, JANJE

Tiha noi,Kad e doi,Da i mene grli ti?Nebo tijeSuze lije,Moje janje slatko spi.

Snivaj, janje,Slatke sanje,Kako emo slavit pir!

Snivaj sreuRaja veu -O ta tih je - groba mir!

Cvijee strujiNa oluji,Dok ga smrvi vihra huk;Moje zlatoUmiljatoDavno krije smrtni muk!

No je nijema,Narav drijema,Na tvoj grobak mjesec sja;Snivaj blago,edo drago,Snivaj - kol sam sretan ja!

Tiha noi,Kad e doiSmrt, da blag mi pokoj stre?S tekih jadaDua strada,

S tuge ivo srce mre!

1887.


36/54

36


PROSJAKOV BOI

Svuda cia zima. Bijeli snijeg praminja,Na prozorih se mrazno cvijee ledi;U pei glavnja veselo plaminja,

A oko stola kuna eljad sjedi,Na stolu svega, to god srce eli,to dobrim ljudim daje milost neba;

A marljiva se redua veseli,to pogaa joj ba je kako treba.Domaina ju uzimlje i krstiI daje svakom po komadi jedan. -

Oj, kol je slatka, sve se liu prsti,Da, to je bogme zalogajak medan!A onda valja zapjevati glasno"Narodio se Isus, slava Bogu!"I ve se djeja grla uju jasno,

A stariji ih prate, kako mogu.Sred stola badnjak sav u sjaju goriI zadrhe, kad vjetar jae hukne:"Narodio se Isus!" pjev se ori,Kroz tihu no se ori i zamukne.

A vani mir je, te bi svaki glasakI lepet ptice zauo u lijetu;

Tiinom narav slavi sveti asak,Kad Spas boanski rodio se svijetu.Kadikad samo uje lave pasa,Za zejim tragom to se pusti gone;Kadikad samo, kano u pol glasa,I praporci na saonah zazvone;

A inae je tiho sve i mirnoI veliajno bez kraja i mjere;Na drvlju inje blista se prozirno,

A sjajne zvijezde na nebu trepere.

Domaina ve duge brke gladi,Ve vidi, da e dobre volje biti,I ve iz torbe uturicu vadi:Medenjarka e rakija se piti!Domaina e prvi, pa e rei:"Narodio se Isus, slava njemu!Nek ovu kuu zatekne u sreiI nek donesu sreu svijetu svemu!"I prvi gucne, reduu poljubi,

A za njim gucnu svi i svi se ljube;

Veselje im u tihu no se gubi,Ba k da uje gukati golube.


37/54

37


Domaina i opet malko gucnu

I uturu tad odmae od usta,Jer zau neto, k da netko kucnu,To nije samo zamah vjetra pusta:Sve "kuc i kuc" na vratima se uje,Polako, slabo, k da drhe ruka,I k da netko tiho jadikujeI uzdie sred grobnog nonog muka."Otvori!" veli gazda. Momak skoiI vrata mah otvorie se stara,

A svakomu ustrmie se oiU prosjaka, u jadna ubogara.On dri kapu, glava mu je bijela,Sjedina mrke probila mu kose,U samih dronjcih prilika mu cijela,

A noge drhu, jo ga jedva nose;Pod pazuhom mu tambura je vjerna,Iz opanaka vire prsti goli.

A u oku mu tuga neizmjerna:To oko plae, plae, milost moli."Unii-der!" domaina mu veli,"Unii-der, u ime dobra Boga!"

A prosjak ue. "Pomoz' Bog!" im eliI stresa inje mraza ledenoga.

Od zime drhe, topli mu je daakZamaglio bistrinu dobra vida,I silno se crveni siromaakOd studeni, a moda i od stida.

Al umiljato pozdravi ga gazda:"Narodio se Krist!" I za ruku ga uze,

A prosjak ree: "Hvaljen budi vazda!"No zadnju rije zatomie mu suze.

I primie ga lijepo, milostivo,Ko dobri znanci prijatelja stara;

Nahranie, napojie ga divno,Mog prosjaka, mog jadnog ubogara.I lijepo mu je, ko da je u raju,Razvedrilo se sumorno mu elo,I sve bi ih u jednom zagrljajuNa svoje srce pritisnuo vrelo.I sve ih motri, oko mu se rosi,U sjajnoj suzi harnost mu se blista,

A uzdisaj ju k bojem nebu nosi,Da na njem zasja kao zvijezda ista.I samo veli: "Do vijeka vam hvala!"I jedva teku uzbuenost skriva;

A grud mu drhe, kao ptica mala,I harnom duom sve ih blagosiva.


38/54

38


A gazda veli: "Sve je Boga radi,Koj danas po svom spasio nas sinu;

No reci, kakvi stigoe te jadi,Da nisi sad uz svojtu i rodbinu?Ve da se jadan potuca po svijetu,Gdje zemlju svu ve snijeg u bijelo zavi,

Te ve i ptice zamiru u lijetu,A cijeli svijet svog Spasitelja slavi."Al prosjaku se odmah smre liceI desnom rukom za srce se shvati,I do dvije kapi, suze oajnice,Pokazae, koliko bogac pati."Ja nemam", ree, "svojte ni rodbine,Na svijetu sm sam poput panja trula,I sve je moje slasti i miline

Ve davno crna zemlja mi zasula."I rije mu zape... Uzdisat je staoI davio ga gorkih suza vrutak;

A svim je bilo iskreno ga ao,I svi su koji utili trenutak.

Kad led se tali, mora briznut voda,Pa ispod njega mora van izai;I kad god koja raznjei nas zgoda,

Tad oduka nam mora srce nai.

I prosjak je raznjeio se tako,Pred duom mu se stala prolost redat,I asak je k malo dijete plako,Pa onda tiho stao pripovijedat:

"to ivim i to pamet mi se sjea,Tom svijetu samo pastore sam bio,I nisam nikad znao, to je srea,

Ta jedva na nju pomislit sam smio!Jo vrlo mladu preminu mi majka,A Bog i ocu brzo smrt dosudi,

I tad se na me digla prava hajka,Ko divlju zvijer proganjali me ljudi.I ono malo, to mi jadnu ostaOd oinstva i materinstva moga,I ono malo brzo plijenom postaMog skrbnika i roda sebinoga.

Al to je, brao, pripovijetka stara,I znam, da ba zanimati vas ne e,No mene boli, meni srce para,

Jer ba oko nje zla mi kob se kree.Bez oca i bez majke! U tih slovihNajstranija je kletva tog ivota,

A pod njom i ja puinom zaplovihOajanja i muk i strahot.


39/54

39


A slabana je jo mi bila ruka,Jer jedva ljeto petnaesto prevalih,

I tako ostah kao slamka pukaNa jarosnih i uzburkanih valih.I kao un bez kormila i veslato bura baci hridinom u srijedu,I mene tako sudba je zaneslaI bacila u nevolju i bijedu.No slava Bogu! Slava mu i dika,Izvrila se presveta mu volja,I moda za me jadnog oajnikaNa drugom svijetu bit e srea bolja;Na ovom svijetu ja ju tek naslutih,Kad prvi puta vidjeh edo bajno,Kad prvi puta u srcu outiheznue neko i ganue tajno:I mislio sam, zvijezde u doseiI od njih skovat rajsku krunu pravu,I ruice i skute joj ljubei,Ovjenati joj aneosku glavu.

No sjajne zvijezde bile su visoko,Nebesko mi daleko bilo carstvo,I jedva k njemu dopiralo oko,

A blizu samo - moje ubogarstvo.

Al brzo se od snatrenja osvijestih,I prestadoh po zraku kule gradit,

A sjekira mi nae se u pijestihI stadoh ljudski, stadoh svojski radit:Outih brzo slast potena rada,

Tvrd kruh mi bjee - pogaica meka;A duu tajna krijepila mi nada,Da jo sa Savkom ipak raj me eka.No mome raju nije bilo traga,

Jer kad ve skucah dost' imetka svoga,Tad lijepo poe moja Savka draga

Za boljega momka, sina kneevoga.A ja?... Oprosti, milosrdni Boe,Neastivi me na dno pakla hiti;I to sam znao, nikud iz te koe,I to sam znao, ve sam stao - piti."

I opet pla ga poeo da gui,Te zadnje rijei izusti promuklo,A neto udna jeknu mu u dui,Ba ko da mu je jadno srce puklo.

A gazda uze uturu u rukuI ree: "Gucni, malko se okrijepi!"

A prosjak drhtnu u svom tekom muku,Pa aptnu: "Hvala, golube moj lijepi!"


40/54

40


"A to bi dalje?"... "E, moj dobri Boe!to bilo dalje, bilo je i gore;

Na kog se jednom teki jadi sloe,Tog dotle more, dok ga ne umore.A mene jote nisu, hvala Bogu!

Jo uvijek nosim ivu glavu svoju,I jo po koju kaplju gucnut mogu,Pa onda ujem anele, gdje poju.

A Bog je meni tamburicu dao,Jo jedinu mi utjehu i drugu,I njom sam se ve davno hranit staoI njom ve davno blaim svoju tugu.

Al sad su teka, preteka vremena,I ve mi ruka drhe, ja ve staram;I tamburici ve je pala cijena,I gle - u dronjcih sad se ve vucaram,

A vani zima uasna i ledna,Na oiju smrzavaju se suze;

Al jo me vie zebe mis jedna:O, to bih bio, da me ona uze!I ja bih bio ovjek svoj i vrijedan,Da srea me u svoje uze krilo;

A sad sam bogac, sad sam prosjak bijedan,No valjda tako sueno je bilo!"...

I jadnik vlasi pogladio sijedeA ruka mu se kao iba tresla,Na licu rue procvale mu blijede,

A mata mu daleko se zanesla:On vidi nju, mladoliku i jedru,I veselu i nestanu k srnu;On vidi nju i svu joj sreu vedru,

Al prebrzo i nesreu joj crnu!Ve dobri Bog je djeice joj dao,No ona nad njom narie i tui,

Jer mu joj je goropadan i zao:I nju i djecu tue ve i rui.A on bi... on bi... to bi on, sirota?Sve slasti bi joj sasuo u krilo, -I rtvovao sreu svog ivota. -

Al nije valjda sueno mu bilo.

I svi k nijemi samo u njeg zure,K da je mrtvac pred njima u lijesu;

A s oiju mu suze curkom cure,I sve na tijelu dronjci mu se tresu."Daj gucni joter! Poinku je hora,

Kraj pei, eno, postelj mu priredi!Zaboravit se sve na svijetu mora


41/54

41


I trpit sve, to komu Bog odredi.""I slava Bogu!" apnu prosjak tiho,

Kraj pei lee na svom mekom logu;I Bog ga je u slatki san zanjiho,Jer skrueno je molio se Bogu:On vidi Savku, vidi svoju enu,Za poslom bjei kao srna hitra,I vidi svoju djecu premilenu, -I blaen mu na usnah smijeak titra;I starake mu nadimlju se grudi,I ape blaen s tih nebeskih snova:"Oj, za sve Bogu ast i hvala budi,I slava mu u vjekove vjekova!"

1890.

NEVENKE

XIII.

Travom nikle jagode,Kao krvca rujne,

Al su glavom ponikle,Kao da su nujne;

One ne e povjeritNiti traku sjajnu,

Niti malom leptiruSvoju sjetnu tajnu;

Ali miris odaje,S esa bol im pusta:

to su od njih rujnijaTvoja divna usta.

XIV.

Ve mnogomu je momkuDogodilo se isto:Nastradalo je srcePoteno mi i isto;Boanstvena je djevaOarala ga svega,Poelila ga, te samPoklonio joj njega;

I uzela ga mala,Da igraku imade,


42/54

42


I rastrgla ga brzoNa siune komade.

XV.

itala si valjda prieIz istonih bajnih strana,Od toliko divnih vilaI mladia sirotana;Pa je moda s tajna miljaMlada grud ti zadrhtala

Al ti valjda svim tim priamNisi ipak vjerovala;

A gle prie sad u zbilji:Ti si vila odabrana,A ja jadan najjadnijiOd svih jadnih sirotana.

1892.

IDILE

I.

Ja te arko ljubim, rodno selo moje,Gdje mi one male kolibice stoje,K na bujnom polju golubice sive,Pitome i blage, skromne, dobrostive.Oko njih se mala umica zeleni,Ptiice ubore u njezinoj sjeni,Umilna se eva pjesmom k nebu hita,Prepelica javlja iz zlatnoga ica,

Slavuj dragoj pjeva na tananoj grani,Kos mu se odziva u zelenoj brani,Potoi skakue kroz to ravno polje,Kano ivo edo, kad je dobre volje,Zlatno mu se sunce s neba osmjekiva,Pa ga od milote traci si cjeliva:Povrinom vode odmah alem plane,Kud mu samo jedan zlatan cjelov pane.

Travica se svija kano svila meka,Kad joj vjetri doe, prijan iz daleka,Da jednakim uvstvom miluje i ljubi,

Klas i vlat i listak, cvijet i kamen grubi.Na livadah stoji sijeno nakoeno,


43/54

43


Po busencih svuda cvijee je areno,Jagode i rue takme se rad boje,

Rujne su k usne u djevojke moje!Pa te milo zovu, pa te milo mame:"Daj-der nas uberi!" govore ti same.Sva je narav sretna, sva se pogizdava,Kano da se s cijelim svemirom vjenava,I gdje vidu nije, da jo dalje hrli,

Tu ljubovnik svemir dragu zemlju grli,Ona mu se ljubko na cjelove smijei:

Tko iskreno ljubi - nikada ne grijei!

V.

Razboli se Ivo, materino dijete,Ba u predveerje nedjeljice svete;Dolaze mu brine bajalice bake,Donose mu lijeka trave svakojake.

Jedna mudro veli: "Smamile ga vile,Tu bi mu nevenke od pomoi bile!"Ali druga misli: "Ba mi re valjade:Ureklo ga koje zloudno eljade!"Bolan Ivo samo uzdie i plae,Pa napokon majci govoriti zae:

- Zna li, mila majko, Bog ti raj nagodi,Gdje se bojim svecem kod nas kolo vodi,Pred jablani tamo, pred crkvicom bijelom,

Tamo sam ti ranjen ubojitom strijelom!..."Ah sad dobro znamo!" kliknue sve bake,"Tamo zlobne oi uriu junake!

Al e i tu pomo milost blagog neba:Uroke mu samo brzo bacit treba!"Donesoe vode, a u loncu sivu,Pa bacaju u nju eravicu ivu,Spominju uz svaku jedno ljudsko ime,

Ne bi li se zlobnik pronaao time!Jer uz ije ime eravica iva,Gase se na vodi, ostane i pliva:

Taj je stalno krivac jadu mu estokom,Ureko je njega svojim kobnim okom!Za eravkom era sve u lonac pada,

Al e Ivo bolan porugljivo tada:- Manite se, bake, obiaja runa,Od tog lijeka nema spasa za me tuna!

Ah, bez jedne rue nema mi obstanka:Mene je urekla - Milieva Anka!...

1895.


44/54

44


TRI AE

Opet mi je dola moja tuga stara,Da se opet sa mnom malko razgovara.

Ona meni veli: "Zdravo, moj brajane,Kako li mi ivi, kako traje dane?"

A ja njojzi kaem: - S tobom kojekako,Ali kad sam samac, zlo i naopako!

Tebi mogu rei to mi titi grudi,Govorim li ljudim, ne vjeruju ljudi.

Jedina si ti mi to me slua slijepo,Sjedni zato k meni, ogrli me lijepo!

Da nam bude ljepe, evo do tri ae,Ispit emo skupa sve u zdravlje nae.

Prva mi je aa puna starog vina,Imam ga ve davno s groba materina.

U toj drugoj ai - to je vino mlae,Iza mrtve drage, al je zato slae.

A u treoj mi je ponajljepe boje,To je vrela krvca otadbine moje.

Pokuajder samo kako blai grudi,ovjek pije, pije, dokle - ne poludi.

Ali zato dre, to li ti je sada,Te za aom aa na zemlju ti pada?

Nisam znao da e tako luda biti,

Pa mi ae razbit! to u sada piti? -

Ali baka ree nakon stanke duge:"Ne brini se za to, donijet u ti druge.

Sve tri pune suza, otrova i ui,Kad ih samo nagne, srce e ti pui."

I ve na prag stara stupi s jednom nogom:- Vrati mi se skoro! - "Hou, duo, zbogom!"

1895.


45/54

45


HRVATSKA HRVATOM!

Prenimo se, brao mila,Hrvatska nas vila zove,Predivno je udesilaSkladne gusle javorove,Pa nam uz njih pjesmu pojeSnagom dosad nepoznatom:Neka bude svakom svoje,

Hrvatska Hrvatom!

Trista ljeta ve je dosta,to smo krv za druge lili,

Te nam jedva dua osta,Prem smo neko divi bili;Sloimo se sin sa sinkom,Rod sa rodom, brat sa bratom,Sloimo se pod lozinkom:

Hrvatska Hrvatom!

Sjetimo se, to je bilaHrvatska nam draga mati,Pa nastojmo iz svih sila,Da se stara mo joj vrati;

Ve s Balkana svie zoraSvom ljepotom umiljatom,Bit e opet, to bit mora;

Hrvatska Hrvatom!

Ve smo svega tueg siti,Ne traimo, to je tue,

Al ne emo vie bitiTue sredstvo i orue;A da vazda krvarimoZa probitak tuim svatom,

Ve sad gromko uskliknimo:

Hrvatska Hrvatom!

Ako li se vrazi mae,Da se slavni rod nam smrvi,Branit emo, to je nae,Sve do zadnje kapi krvi!

Ve nas ne e zastraitiNiti patnjom, niti zlatom,

Vijek e nam ideal biti:Hrvatska Hrvatom!

Nestat moe kruglje zemne,Sunace se moe mai,


46/54

46


Ali nas e uvijek spremneNa braniku roda nai;

Dusi e nas pradjedovaBodrit vjerom obilatom,Kliui nam iz grobova:

Hrvatska Hrvatom!

1895.

NO NA UNI

Na breuljku s crkve male polak noi zvonce bije,Sve je mirno, sve je tiho, nigdje glasa uti nije;Samo uje u daljini srebropjene ubor Une,Obasjane blijedim sjajem, blijedim sjajem divne lune.

Gle najedno sjajne magle, gdje se sjajem lune die,Pa sve vie u vis raste i ve do nebesa sie;

A iz magle udni ljudi sablasno se dizat stae,Oj, kakvi su, strah te hvata, svojim likom svakog plae.

U kotanim u rukama vidi, kako mae dre,I u bojni red se stave, te sad stupat pomu bre;

Vidi im i bojnog vou, zapovijeda mirno njima,Mislio bi: u boj idu, da se svete dumanima.

Al se u to magla spusti, divne lune vie nije,Nesta magle i vojnika, opet posta ko i prije;O po noi uvijek tako diu se vojnici pali,Kojeno su brzi vali hladne Une pokopali.

1898.


47/54

47


NOVI VIJEK

Devetnaest stoljea,Otkako na svijet doe ovjek BogI ree ljudma: Ljubite se, brao,K prava braa. Svi ste jednaki,

Jer svi ste djeca jednog vjenog oca,I pratajte i samim dumanima,I to vam ne bi bilo po volji,Da koji blinji vama uini,Ne inite ni svojim blinjima!Devetnaest stoljea,

to Spasitelj na kriu proli krv,Da iz zla spasi bijedno ovjeanstvo,Da na toj zemlji opet zavlada

Jednakost, srea, mir i pravo ljudstva,Opratanje i ljubav, pravica...

A to je danas?... Svijet pod orujem,Na svoga brata rei roen bratI trai svoju slavu samo u tom,Da ogrezne u svoga blinjeg krviI da mu svetu uniti slobodu.Da, sva je zemlja samo Golgota,Na kojoj pati bezbroj muenikaI umire na kriu svojih muka,

A muenici nisu pojedinci,Ve potlaeni cijeli narodi,to izdiu u svojem tekom ropstvu.

A zloduh svijeta klie: Ja sam sila,Pred kojom mora u prah poleiI istina i ljubav i sloboda,

Jer ja ne poznam drugog zakona:No tko je jai - slabijeg da kvai!

A aneo je mira zaplakan,Na zemlji lei sputana pravica,

U okove je sputana sloboda,U negvama je bratstvo i jednakost,

A istini su zavezana usta.Al zato svijetom bahato se koiDrzovita i podla licumjernostI gnjusna himba, la i prevara,I nevjera i crna izdaja:Po cijeloj zemlji bestidno se baneI slave svoje bijesne orgije.

K strani demon, krvlju opojen,

Devetnaesti nas vijek pogledavaI peri u nas svoje strane oi,


48/54

48


I ceri na nas svoje strane zube,I die u vis svoje strane ruke,

I mae kesom, punom srebrnjaka,I smije se, k izdajniki Juda,I uasnim dovikuje nam glasom:"U ovoj kesi sva je ljudska srea,Za novac moe dobiti sve, to hoe:Bezazlenu i istu djevicu,I krasnu enu, mudra prijatelja,I slavno ime, znanje i priznanje,I topove i otre bajunete,I vlast nad ljudma, slijepu im pokornost,Da za te ine grozne zloine,Da svojoj brai truju opstanak,Ne boje se ni savijesti ni Boga!"

Al ide novi vijek...Za desnicu ga genij ljudstva vodi,

A nad njim vjera dri sveti krst,Boanskim blagim sjajem obasjan,

A plamnim slov'ma napis je oko njeg:Pod ovim znakom slavno e pobijedit!Pod ovim znakom nastalo je sve,to ima lijepa i plemenitaI dobra na tom prolaznome svijetu.

Devetnaest stoljeaSva sila pakla gleda da ga skri,

Al on se die svet i uzvienNad cijelim svijetom, cijelim svemirom,I pod njim e il prije ili kanjeZavladat mir i nastat raj na zemlji,

Jer on je ljubav, on je portvovnost,Pregaranje i samozataja,Opratanje i bratstvo i jednakost,Sloboda, srea, utjeha i nada.U zalud na nj se die krvni ma

Sa stranim geslom: sila je nad pravom!U nj pouzdano pogled upiru,Svi nesretnici, bokci i slabiiI potlaeni mali narodi.On sja u ruci bojeg sveenikaK sveti simbol mira i praviceI pravog ljudstva. Pred njim mora pastiMa silnitva iz ruke avola,

A bratska ljubav krila e raskrilitNad cijelim svijetom, cijelim svemirom,I ljudi bit e - ljudi!Nagodi, vjeni Boe Gospode,

U novom vijeku bijednom ovjeanstvu,Da spozna svoju pravu zadau


49/54

49


Na ovoj zemlji, da Te smjerno slaviU ljubavi i dobru i pravici,

Da nade sreu u Tvom imenuI da se klanja Tvojem velianstvuI sad i na sve vijeke. Amen.

PAS I BUA I MUA

Mala govedarska basnaA, e, i, o, u,

Pas nagriza koru krua,A njeg opet grize bua;Pas se htjede otrest bue,

Ali eto na nj i mue;Pas ostavi kruac sui,I tad ree: "Moje ruoNije za vas, buo, muo!"Pa ik repom po trbuuI potjera buu, muu.

LOS BALADOS ESPANJOLOS2

Don Emilios Amrussjanos,Unos grandos Obzorjanos,Duplikados doktorados,Naelnikos Zagreb grados:

Se estokos zaljubljadosNellos unos pucos mlados:Fakultados Medikados,Los imajos vrlos rados.

Don Stefanos Popofichos,De los Serbos, grandos viechos,Collos nazos bohemikosE los vlasos ciganikos:

2

U ovoj satirinoj "panjolskoj baladi" Harambai aludira na suvremene dogaaje: don Emilios Amrussjanosje zagrebaki gradonaelnik Milan Amru, iju su namjeru osnivanja Medicinskog fakulteta u Zagrebu uHrvatskom saboru onemoguili maaronski i srpski zastupnici.


50/54

50


Bios jakos ljubomorosK jedados gljivos noros;

Namiljados ubijadosFakultados Medikados.

Don Emilios AmrussjanosBios buonos govorjanos,Don Stefanos PopofichosBios grandos sofistichos:

E los obos nel saborosIzrekados grand govorosPro i contra pucos mlados,Fakultados Medikados.

E los nostros Magyaronos,Collos Serbos, slugos buonos,Govornikos posluados,Popofichos pravos dados;

E kompaktnos glasovanjosAmrussjanos ucviljanos:Ubijados, zakopadosFakultados Medikados.

Don Emilios AmrussjanosGorkos suzos proplakanos,Don Stefanos PopofichosSe smijados posve s tihos:

Nem, Hrvatos ne imadosFakultados Medikados:I jo njima s velkos radosMalkos noktos okresados.


51/54

51


JAPANEZKA HIMNA

(Po Berangeru)

Mudri vladar Japaneza,Po imenu indra-Taha,Dade lane svom narodu

Tako zvani aha-haha; (ustav)A zahvalni JapaneziZavikae iz sveg maha,Da je svuda orilo se:"Aha-haha, aha-haha!"

I jo mudri indra-Taha,Da okaje stare grijehe,Dade im po aha-hahu

Tako zvanu ehe-hehe; (ustavnu vladu)Tad i vrebci japanezkiZapjevae s' svake strehe,Ko da nita ljepeg nema:"Ehe-hehe, ehe-hehe!"

A ozbiljna ehe-heheDade se na poso tihiPa raspisa za taj tjedan

Tako zvane ihi-hihi; (izbori)za tu milost ehe-hehuProslavie mnogi stihi,

A svim bjee jedan konac:"ihi-hihi, ihi-hihi!"

Ihi-hihi ne minueNaravno po vladu ploho,Ehe-hehe nato sazva

Tako zvani oho-hoho; (sabor)

Predsjednikom bi izabranMudri starac Mnoho-Loho,

Te je sad se svuda ulo:"Oho-hoho, oho-hoho!"

Tad se stade oho-hohoO svakdanjem brinut kruhu,I povea do zla Boga

Tako zvani uhu-huhu; (porez)Japanezom ve ne ostaVie krvi ni za buhu,

Isisani zaplakae:"Uhu-huhu, uhu-huhu!"


52/54

52


I sad im je tuna himna:

"Bog prosvijetli indra-Tahu,Da ukine ehe-hehu;Oho-hoho, aha-hahu;Il e novi ihi-hihiU prosjakom na nas ruhu, -Izjest e nas aha, ehe,Ihi, oho, uhu-huhu!"

LJUBAVNA PJESMAfrajlici Milki Papriki

IV.

Ti ne ljubi, Milko, mene,Sve me mori slutnja neka!

A za tobom srce vene,Ko na suncu spuva meka!

Srce vene, srce sane,I o tebi vazda sniva!Za tebe bih dao, lane,Kad bi imo - au piva!

im te vidjeh, u as tiliU mreu me ti ulovi:

Ti si anel moj premili,Ali samo - sa rogovi!

Paprika si ljuta, arka,Puna srdbe, puna kina!

A ko stara PutifarkaTako ista i nevina!!

Ko novinar lijepu temu,Ja te ljubim, nebo moje!Tek ao mi, da u njemuVe "tucera" toliko je!!


53/54

53


RJENIK

bordiati- jedriti koso protiv vjetra

hman - uzalud, zamanhvojka- granica

jadro- jedro

kerubin (hebr.) - aneo vieg redakruglja zemna- zemaljska kugla

Mickiewicz, Adam (1798-1855) - najvei poljski pjesnik (GospodinTadija, Djedoviitd.); utjecao na nau stariju knjievnost

negve(ma.) - okovi, lancinoka- umanj. od nos, nosi

odtri- odhrvatiopravica- haljinicaosjeka- oseka

proasnost- prolost, davnina

rasti- hrastirt- vrhraati- klati, ubijati

svojad- svojta, rod, rodbina

tucer- gizdalin, playboy

tije- tieTimok- rijeka u istonoj Srbiji

ubogarstvo- siromatvo

vaj- jad


54/54


ABECEDNI POPIS PJESAMA

HRVATSKA HRVATOM! 45HRVATSKOJ 17IDILE 42

JAPANEZKA HIMNA 51LOS BALADOS ESPANJOLOS 49LJUBAV 4LJUBAVNA PJESMA 52MIR 12MOJA LJUBAV 3

MOJE PJESME 7NA TRSATU 14NA VRELU 3NEVENKE 41NO NA UNI 46NOVI VIJEK 47PAS I BUA I MUA 49PIJELO 16PRIMORICE 12PROSJAKOV BOI 36SAMOKRESU 18

SANJARIJE 22SIROTICA 5SITNE PJESME 19SNIVAJ, JANJE 35SONETNI VIJENAC 5SRCA JADI 8

TRI AE 44

Documents

Harambasic - Izabrane pjesme