GLASILO HRVATA CRNE GOREGodina VII Broj 52 Srpanj 2009. Cijena 1 € ISSN 1800-5179

SvjetlostMediterana

BBOOKKEELLJJSSKKOOKKUULLTTUURRNNOOLLJJEETTOO

3

Adresa: Zatvoreni bazen, Škaljari 85330 KotorTelefon: +382 (0) 32 304 232 Faks: +382 (0) 32 304 233E-mail: hgd-kotor@t-com.me http://www.hgdcg-kotor.orgŽiro-račun: 510-10418-20Osnivač: Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor

Predsjednik: dr Ivan Ilić Glavni urednik: Tamara PopovićUr e đivački odbor: Tripo Schubert, Marija Mihaliček, Jo škoKatelan, Dario Musić, Željko Filičić Lektor: prof. LjiljanaMarkić Fotografije: Radoje Milić, Damil Kalogjera, Foto Parteli

Dizajn&priprema: Radionica LCG Tisak: Grafo-Bale –Podgorica Naklada: 800 primjeraka Cijena: 1,00 euro

“Hrvatski glasnik”, Kotor, je upisan u evidenciju javnih glasila kod Republičkog sekretarijata za informisanje RCGpod rednim brojem 04/01-1828 od 31.12.2002. godine. Časopisu je dodijeljen međunarodni standardni broj za ser-ijske publikacije ISSN 1800-5179, koji je otisnut u gornjem desnom uglu korica. Časopis izlazi mjesečno.

Poštovani čitateljiLjeto je i ove godine donijelo niz kulturnih manifestacija. Gla-

zba, pisana riječ, izložbe, teatar... U Hrvatsko građansko društvosamo su pristizale pozivnice, teško je bilo stići svuda, a ništa ni-smo htjeli propustiti. I vrijedilo je.

Otvorenje jubilarnih 60. Dubrovačkih ljetnjih igara – bila je iz-nimna čast i poseban osjećaj stojati pred crkvom Svetoga Vlahai pratiti pogledom podizanje festivalske zastave s natpisom “Li-bertas” uz zvuke Gundulićeve “Himne slobodi” skladatelja Jako-va Gotovca. „Sretna smo djeca, jer smo istodobno mogli baštini-ti i skromnost molitve i opscenost ludorije, jer smo mogli prijate-ljevati i sami međusobno i sa svima onima koji su različiti od nas.A sve to nije ništa drugo nego samo različit iskaz istoga pojma:slobode", čulo se na otvorenju.

Samo tri dana kasnije još jedna privilegija, slika i zvuci za pa-mćenje. Crnogorski simfonijski orkestar pod dirigentskom pali-com Alekseja Šatskog, djelima Korsakova, Borodina i Čajkov-skog uz zvona, topove i vatromet otvorio je ispred katedrale Sv.Tripuna ovogodišnje Don Brankove dane muzike u okviru Inter-nacionalnog festivala Kotor art.

„Ljudski duh se hrani umjetnošću, ali i slobodom...“ i na ovomotvorenju čuli smo plemenitu poruku. Organizatori su obećali:Kotor će biti kulturni far koji svojim originalnim idejama, svojomhrabrošću, mora ponovo osvijetliti Mediteran.

Uslijedio je niz koncerata za pamćenje, za Pogorelića se dani-ma tražila karta više...

Tivat je bio u znaku Purgatorija, u Herceg Novom smijenjivalisu se festivali lakih nota i klasične glazbe, na pjacama i kalamadrevnog Bara pučki ulični svirači, pjevači i glumci (histrioni),balerine, operne primadone, klape, zbor, limena glazba, mažoret-kinje... otvorili su XII. Barski ljetopis.

HGDCG je dalo svoj prilog kulturnim dešavanjima oganizira-njem promocije Bokeškog ljetopisa. U sljedećem broju Hrvatskogglasnika osvrnućemo se na još neke značajne manifestacije, teone koje se još trebaju održati do kraja ljeta 2009.

Prateći val događaja, u ovom broju bavili smo se temama kojeobogaćuju duh, podsjećaju na minula vremena, njihovu neprolaz-nost dok god žive u nama događaji i ljudi bivši, sadašnji i budući.U nadi da će uvijek, bez obzira na sve, na kraju pobijediti – pra-ve vrijednosti.

Vaša urednicaTamara Popović

6600.. DDUUBBRROOVVAAČČKKEE LLJJEETTNNJJEE IIGGRREE

U slavu slobodeSTR. 4

NNAACCIIOONNAALLNNII PPAARRKKOOVVII

KrkaStr. 28

KKZZUU NNAAPPRREEDDAAKK GGOORRNNJJAA LLAASSTTVVAA

Očuvanje baštineSTR. 32

NNAAJJSSTTAARRIIJJII ČČLLAANN HHGGDDCCGG

Šjor RokoSTR. 36

PPRRIIČČAA JJEEDDNNOOGGVVRREEMMEENNAA GGRRAADDAA KKOOTTOORRAA

Odlomci iz povijesti STR. 40

4

Piše:Tamara POPOVIĆ

Tradicionalnim svečanimceremonijalom pred cr-kvom Svetoga Vlaha i po-

dizanjem festivalske zastave snatpisom “Libertas” uz zvukeGundulićeve “Himne slobodi”Jakova Gotovca otvorene su10. srpnja, jubilarne 60. Du-brovačke ljetne igre, najstarijii najugledniji hrvatski festival.

Još od 1956. Igre grade svo-ju karizmu te posredstvomprestižne asocijacije europ-skih festivala postaju dijelomeuropskih integracija.

I ove su godine tradiciona-

lnu ceremoniju svečanostipratili brojni hrvatski i stranidržavnici. Uz pokrovitelja Iga-ra predsjednika RepublikeHrvatske Stjepana Mesića,predsjednika Hrvatskoga Sa-bora Luku Bebića, te ministrekulture i spoljnih poslova, Bo-ža Biškupića i Gordana Jan-drokovića, otvarajući ovogo-dišnje Igre gradonačelnik Du-brovnika Andro Vlahušićpozdravio je i predsjednikaRepublike Mađarske, hrvat-ske ministre i zastupnike, žu-pane i biskupa, te predstavni-ke vjerskih zajednica, Hrvat-ske vojske i, naravno, sve go-ste Grada, poklonike umjet-

nosti, Dubrovkinje i Dubrov-čane i njihove prijatelje.

Među gostima Grada u pr-vim redovima na svečanoj ce-remoniji bio je ministar kultu-re, sporta i medija Crne GoreBranislav Mićunović sa su-prugom Radmilom Vojvodić,a na prijedlog Hrvatskog gra-đanskog društva i prijateljadruštva iz Dubrovačko-neret-vanske županije, Grada Du-brovnika i Udruga dragovolja-ca Domovinskog rata, uz pot-poru intendanta Igara IvicePrlendera, ministra kultureRH Boža Biškupića i državnetajnice Nine Obuljen.

Podsjetili smo ministra kako

IIZZAASSLLAANNSSTTVVOO HHGGDDCCGG NNAA OOTTVVOORREENNJJUU6600.. DDUUBBRROOVVAAČČKKIIHH LLJJEETTNNJJIIHH IIGGAARRAA

U slavuslobodeMeđu gostima Grada u prvim redovimana svečanoj ceremoniji bio je ministarkulture, sporta i medija Crne GoreBranislav Mićunović sa suprugomRadmilom Vojvodić

5

je to prvi puta nakon rata daotvaranju Igara nazoči službe-ni predstavnik Crne Gore.

“Ako ja tako, onda je to veli-ka čast. Ovo je grad u kojisam dolazio od svoje ranemladosti. Dubrovačke ljetnjeigre su bile svojevrsno obrazo-vanje za sve nas koji smo stu-dirali teatar, one su to i da-nas. U zraku se osjeća da sevečeras 60. put otvaraju Igreu slavu slobode Dubrovnika,u slavu dubrovačke i svjetskekulture. Ovdje sam široka sr-ca i vedra raspoloženja”, ka-zao je Mićunović.

Delegaciju Hrvatskog gra-đanskog društva Crne Gore

na svečanoj ceremoniji činilisu: tajnik Tripo Schubert,povjerenik za Hrvatsku Kru-noslav Težak, počasni člano-vi Društva iz Dubrovnika Mi-še Galjuf i predsjednik Udru-ge hrvatskih dragovoljaca Do-movinskog rata Grada Dubro-vnika Igor Žuvela.

Na prijemu u palači Sponzauoči otvorenja tajnik HGDCGTripo Schubert pozdravio se sdomaćinom, gradonačelnikomGrada Dubrovnika AndromVlahušićem, predsjednikomSabora Lukom Bebićem, za-mjenicom župana Dubrova-čko-neretvanske županije Ma-rijom Vučković, ministrima i i

ostalim visokim državnim duž-nosnicima Republike Hrvatske.

U duhu ovogodišnjeg ceremo-nijala, kojim su dominirala dje-ca glumci, gradonačelnik Du-brovnika AndroVlahušić svojeje kazivanje počeo pitanjem:

“Jesmo li mi Dubrovčanisretna djeca? Baštinimo odnaših predaka ove prekrasnezidine, a u zidinama - Grad pomjeri. No, baštinimo i neštopuno više od velikog, ali opi-pljivog lijepo oblikovanog ka-menja. Baštinimo vrijednosnisustav, koji nam je omogućioda danas budemo tu, u slo-bodnom gradu i u slobodnojzemlji… Baštinimo moralnu

6

strogost dubrovačke vladaju-će elite, sintetiziranu u čuve-noj izreci OBLITI PRIVATO-RUM PUBLICA CURATE, kojaje održala koheziju Grada udugome trajanju i omogućilada njegovi ljudi - slabašni, ra-njivi, egoistični, poput svihostalih ljudi - ipak ostanutrajno prijatelji jedni drugima.

Baštinimo mudrost dubro-vačke diplomacije, koja jeimala sposobnost da nas po-veže s cijelim svijetom, koja jeimala sposobnost da stvaraprijatelje, a da pritom ne na-ruši vrhunsko načelo tog vri-jednosnog sustava: slobodu -koja se ne prodaje ni za svozlato ovoga svijeta.

Građani Dubrovnika baštinei duh tolerancije, briljantnoiskazan u jednom dubrova-čkom ljetnikovcu gdje ispodpraznog okvira stoji natpisIGNOTO DEO (nepoznatomBogu) - bez obzira koje vjerebio...

Samo uz visoke vrijednosnestandarde Dubrovnik je mo-

gao održati stabilnost i dugo-trajnost i postati važan među-narodni subjekt. Stoljećima jeova točkica na zemaljskoj ku-gli bila spona između moćnihdržava, a mogla je biti zbrisa-na u jednome danu. Nije bilazbrisana! Nije bila zbrisana jerje, zahvaljujući sposobnostisvojih ljudi, iskoristila povije-snu šansu i sjajno, u krugumoćnih, odigrala ulogu po-srednice između Zapada iIstoka. Dubrovnik, taj dra-gulj, možda najvrijednijiproizvod što ga je hrvatski čo-vjek stvorio u dva milenija, akoji će Hrvatska ubrzo unijetiu Europsku uniju - ima svepredispozicije da, poznat iprihvatljiv svima u svijetu,nastavi svoju povijesnu po-sredničku ulogu i postane di-plomatsko i kulturno sjedištejugoistočne Europe.

Da, uvaženi uzvanici, dragiglumci, mi Dubrovčani smosretna djeca! Sretna smo dje-ca jer imamo fantastične pre-tke, sretna smo djeca jer ima-

mo sreću ovdje živjeti. Sretnasmo djeca, jer smo istodobnomogli baštiniti i skromnostmolitve i opscenost ludorije,jer smo mogli prijateljevati isami međusobno i sa svimaonima koji su različiti od nas.A sve to nije ništa drugo negosamo različit iskaz istoga poj-ma: slobode.

Kao sretna djeca otvorenogaGrada, želimo tu našu srećupodijeliti sa svima koji dobrasrca stižu u ovaj Grad, poru-čio je, uz ostalo, gradonačel-nik, proglašavajući 60. Du-brovačke ljetne igre otvore-nim.

Scenarij i režiju ovogodišnjegsvečanog otvorenja ove je sezo-ne režirala Dora Rudžjak Po-dolski, koja se na istom zada-tku već okušala 2005. godine.

U programu svečanosti na-stupili su sopranistica NadjaMichael, zbor splitskog HNK iZagrebačka filharmonija podravnanjem maestra Ivana Re-pušića, Festivalski dramskiansambl, Folklorni ansambl

7

Linđo, Mješoviti zbor Libertas,Dubrovački komorni zbor,Dubrovački trombunjeri, MaliLinđo OŠ Slano.

Nakon svečanog otvorenja,po tradiciji, na taraci Umjetni-čke galerije Dubrovnik prire-đen je domjenak. Spektaku-larni vatromet označio je po-četak Dubrovačke noći, pučkezabave za Dubrovčane i njiho-ve goste, uz nastup Mila Hrni-ća.

Ovogodišnje Igre u Dubro-vniku će okupiti više od 2.000umjetnika iz 29 zemalja svije-ta koji će u 45 dana trajanjamanifestacije na desetak festi-valskih pozornica izvesti oko70 dramskih, glazbenih, ple-snih, likovnih i filmskih pro-grama. Šezdeseto, jubilarnoizdanje festivala, između 10.srpnja i 25. kolovoza u Du-brovnik dovodi proslavljenogbelgijskog multimedijalnogumjetnika Jana Fabrea čija jepredstava “Orgije tolerancije”prva međunarodna koproduk-cija Igara. Sa Shakespeareo-vim sonetima “Ljubav je mojgrijeh” publici se predstavljajedan od najvećih živućih re-datelja Peter Brook.

Domaći dramski programrezerviran je za klasike: Wil-liam Shakespeare na Igre sevraća “Hamletom” Ivice Kun-čevića, dok posljednji dio tri-logije Iva Vojnovića “ Na tara-ci” režira Joško Juvančić. Uokviru glazbenog programapredviđeno je tridesetakatraktivnih izvedbi, među ko-jima je nastup ponajboljegviolinista današnjice VadimaRepina i pijanista ItamaraGolana, operne dive Inve Mu-le te izvedba BeethovenoveOde radosti Philharmonie ofthe Nation i Akademskog zbo-ra “Ivan Goran Kovačić” u ko-joj pod ravnanjem JusztusaFrantza nastupa kvartet hr-vatskih solista Dubravka Še-parović-Mušević, ValentinaFijačko, Tomislav Mužek iLuciano Batinić.

8

BBOOKKEELLJJSSKKOO KKUULLTTUURRNNOO LLJJEETTOO::

HGDCGorganiziralopromocijuBokeškogljetopisa. Ljeto uznaku Kotorarta, koji čini nizkulturnihmanifestacija: IIFestival Teuta –novi antičkiteatar, XVIII.Kotorski festivalpozorišta zadjecu, VIII. DonBrankovi danimuzike, XII.Internacionalnasmotra mode iKotor arteatarpremijere.Održan I.klarinet fest

Kotor svjetlostMediterana

9

Piše: Tripo SCHUBERT

Crnogorski simfonijskiorkestar pod dirigentskompalicom Alekseja Šatskog,

na Dan državnosti Crne Gore, 13.srpnja, djelima Korsakova, Borod-ina i Čajkovskog uz zvona, topove ivatromet otvorio je ispred katedraleSv. Tripuna ovogodišnje DonBrankove dane muzike u okviruInternacionalnog festivala Kotorart.

„Simbioza vrhunskihizvođača i kompozicija u jedin-stvenom ambijentu kotorskihscena sažima vjekovno iskust-vo ovog grada. Poštovati tradi-ciju Kotora znači uvažavati ra-zličitosti, međusobno razumije-vanje, suživot i toleranciju.

Oživjeti te ideje kroz muziku bi-la je Don Brankova zamisao”,kazala je gradonačelnica Koto-ra Marija Ćatović, na otvorenjuFestivala.

„Ljudski duh se hrani umjet-nošću ali i slobodom, i ova noćje posvećena umjetnosti i slo-bodi. Ova noć nas hrani i pod-sjeća da je ljudski duh vječan ida je vječna Crna Gora”, kazaoje Branislav Mićunović,crnogorski ministar kulture,sporta i medija.

„Drugi gradovi imaju svojeuspone, svoje svjetlosti, Kotortraje kao što traje i Crna Gora.U svom trajanju od milenijumaspojila je tu svoju mediteran-sku Duklju i gorštačku CrnuGoru. Sa takvim genima i takvedvije Crne Gore u sebi je rastao

i Don Branko Sbutega. Pravo jevrijeme da za takvog mirovnja-ka, borca za mir, toleranciju idostojanstvo čujemo salve Ča-jkovskog koje slave 13. jul idon Branka Sbutegu”, kazao jeotvarajući Don Brankove danemuzike u Kotoru Ranko Kri-vokapić, predsjednikcrnogorskog parlamenta.

Kotor art 2009. - Internatio-nal festival Montenegro čini nizkulturnih manifestacija: II Fe-stival Teuta – novi antički tea-tar, XVIII. Kotorski festival po-zorišta za djecu, VIII. DonBrankovi dani muzike, XII. In-ternacionalna smotra mode iKotor arteatar premijere.

Predsjednik Organizacionogodbora je ministar BranislavMićunović, Marija Ćatović,

10

prof. Ratimir Martinović,Branko Vukasović i VesnaMandić. Direktor Paolo Magellii producent Janko Ljumovićnapisali su u predgovoru kakoje ideja Kotor arta da vrati Ko-toru ulogu koja mu pripada.“Kotorart koji je začet kao festi-val glazbe zapravo je dio mišlje-nja i kreacije jednog od najve-ćih intelektualaca ovih prosto-ra, Don Branka Sbutege. Onnas je okupio, obavezao i inspi-rirao za jednu duboku raspra-vu koja nas je dovela do kona-čne formule festivala. Kotor ćebiti kulturni far koji svojimoriginalnim idejama, svojomhrabrošću, mora ponovo osvi-jetliti Mediteran“.

Pogorelićev koncert zapamćenje

U koncertnoj dvorani ko-torske muzičke škole, u okvirufestivala Kotor art - DonBrankovi dani muzike, hrvats-ki pijanist Ivo Pogorelić održaoje 17. srpnja koncert zapamćenje. Za ovu prigodu je izItalije dopremljen klavir marke“Stenvej” rentiran za ovajspecijalni koncert, kazao je Ra-timir Martinović, umjetnički di-rektor Kotor Arta, uz apel svi-ma koji odlučuju da ovaj klavirostane u Kotoru.

Zbog ogromnog interesiranjapublike, koncert je rasprodan,pa se organizatori nadaju da ćeu skorijoj budućnosti slavniglazbenik ponovo nastupitipred crnogorskom publikom.

Pogorelić je za resital na DonBrankovim danima muzike ucrkvi sv. Duha odabrao delaFrederika Šopena Nokturrno uE-duru i Sonatu u h-molu, za-tim Mefisto valcer Franca Lista,Tužni valcer Jana Sibelijusa ikompoziciju Noćni gasparMorisa Ravela.

Među sudionicima DonBrankovih dana muzike, kojiće biti završeni 11. kolovoza,bili su i flautista Claudi Ari-many, te violinisti Valery Ois-

trakh - unuk čuvenog DavidaOistrakha, gitarist EdoardoCatemario, pijanistkinjaGulsin Onay i mnogi drugi.

Produkcija festivala zastu-pljena je kroz četiri nastupaFestivalskog orkestra i koncertFestivalskog hora.

Don Brankovi dani muzikeobilježiće i dvije obljetnice ve-likih kompozitora - 200 godinaod rođenja Feliksa Mendel-sona, u katedrali sv. Tripuna, i250 godina od smrti Jozefa Ha-jdna - nastupom horniste Dar-iusza Mikulskog.

Promocija Bokeškogljetopisa

Hrvatsko građansko društvoCrne Gore organiziralo je pred-

stavljanje Godišnjaka Bokeškiljetopis 30. srpnja u Koncert-noj dvorani Muzičke škole „Vi-da Matjan“ u Kotoru, crkva Sv.Duha. O Ljetopisu su govorilimr. Jovan Martinović, direkto-rica kotorske Muzičke škole„Vida Matjan“ Marina Dulović ipovjesničar umjetnosti MarijaMihaliček. Tekstove je čitalaDragica Tomas, a voditeljicaprograma bila je Dubravka Jo-vanović. U programu su sudje-lovale klape Bisernice Boke iBokeljski mornari te učeniciškole „Vida Matjan“.

Mr. Jovan Martinović u uvod-nom je izlaganju podsjetio nasadržaj prvog Bokeškog ljetopi-sa, koji je odmah uspio dauvrsti ovu publikaciju u ple-jadu uspješnih znanstveno-

Pogorelić

11

kulturnih publikacija Boke Ko-torske. Martinović je upoznaonazočne i sa sadržajem drugogdijela prvog sveska „Ljetopisa“.

“Redakcija je na jednommjestu sabrala rasprave našihuvaženih stručnjaka, rasute postarijim i ponekad nedostupn-im edicijama, pa su takoreprintani članci don AntonaMiloševića „Bokeljska (Kotors-ka) mornarica“, don Pava Bu-torca „Osnutak opatije sv. Jur-ja – posveta crkve 1247. go-dine“, don Gracije Brajkovića„Najstariji slojevi pomorskognaselja Perast“, dr Antona Sti-jepova Dabinovića „Predaja Ko-tora Veneciji“, Miroslava Mon-tani „Arhiv pomoraca na sre-brnim pločicama“, don NikaLukovića „Štovanje Majke Bož-

je u kotorskoj biskupiji (sapovijesnim podacima)“, don IvaStjepčevića i Rista Kovijanića„Grčka slikarska škola“ te Vin-ka Đurovića „O konstrukcija-ma kuća od XVI. do XIX. vijekau Kotorskom zalivu i njihovimgraditeljima“, koje su na ovajnačin postale pristupačneširokom krugu čitatelja.

Pred nama je i drugi svezakdvobroj „Ljetopisa“, nešto man-jeg obima nego prethodni, ukome su tri autora: dr MilošMilošević, Tripo Schubert iIvana Antović obradili za-paženu temu „Glazbeni životKotora 20. stoljeća“, zatim je drStijepo Obad obradio „Hrvats-ka društva u Boki Kotorskoj doII svjetskog rata“, Anita Maži-bradić je napisala „Osvrt na

povijest Boke Kotorskepočetkom 19. stoljeća“, dok jemr Jovan J. Martinović dao„Prikaz i komentar djela„Catharus Dalmatiae civitas“Flaminija Cornera“. Nadalje jedr Lovorka Čoralić obradilaneiscrpnu temu „Iz prošlostiBoke – tragom iseljenikaHerceg Novoga u Mlecima, 15.-16. stoljeća“, a Stanko Piplovićprikazao „Katoličke bogoštovnegradnje u Boki Kotorskoj ti-jekom 19. stoljeća“. Slijedi raddr Miloša Miloševića „PatnjePerasta 1624. godine“, a dvo-broj „Ljetopisa 2-3“ zaključujerad Željka Brguljana „AndrijaMaurović – otac hrvatskog stri-pa“, objasnio je Martinović.

Povjesničar umjetnosti MarijaMihaliček kazala je kako kon-

PromocijaBokeškog ljetopisa

12

cepcija Bokeškog ljetopisa, po-lazi od namjere da sadržajemotkriva i znanstveno vrednujedruštvene, povijesne, kulturnepojave i ličnosti povezane saprostorom Boke Kotorske.

“Opredjeljenje redakcije darad hrvatskog povijesničaraStjepa Obada, naslovljen“Hrvatska društva u Boki Ko-torskoj do Drugog svjetskog ra-ta”, nađe mjesto u dvobroju 2-3 Bokeškog ljetopisa, pred-stavlja kontinuitet interesa zanedovoljno istraženu tematiku,koju su do sada najviše obrađi-vali don Anton Milošević idr.Miloš Milošević. Svakakotreba podsjetiti na značaj inici-jative, koju je pokrenulo prijenekoliko godina HGDCG, naprikupljanju podataka i arhivi-ranju fotografija hrvatskih kul-turno-prosvjetnih društava uBoki.

Ovaj rad “iz pera”poznatog is-traživača hrvatske povijestiXIX. stoljeća i dobrog poz-navaoca prošlosti Dalmacije,daje do sada najkompletnijiprikaz nastajanja i djelovanjakulturnih društava, hrvatskognacionalnog predznaka u BokiKotorskoj. Drugi rad koji ćuvam predstaviti posvećen jeAndriji Mauroviću, umjetnikukoji spada u onaj niz stvarala-ca zavičajno vezanim za Boku okojima se u kulturnoj i širojjavnosti u Crnoj Gori veomamalo zna. Činjenica dacjelokupno umjetničko stvar-alaštvo pripada korpusuhrvatske umjetnosti ne trebada umanji naš interes za tuizuzetnu umjetničku ličnost.Autor priloga „Andrija Mau-rović – otac hrvatskog stripa“je Željko Brguljan , sred-njoškolski profesor, slikar ipisac publikacija o pomorskoj ikulturnoj prošlosti Boke ko-torske”, kazala je Mihaliček.

O glazbenom životu KotoraXX. stoljeća isrpno je izlagaladirektorica Muzičke škole „Vi-da Matjan“ Marina Dulović,dok je odlomke iz Ljetopisa na-

dahnuto govorila legendarnakazališna glumica Dragica To-mas. Uspješnu promotivnu ve-čer, kojoj je nazočio i konzulRH u Kotoru Božo Vodopija,zaokružile su svojim nastupomklape Bisernice Boke, Bokeljskimornari i učenici Muzičke ško-le „Vida Matjan“, uz uvijek in-spirativan i originalan načinvođenja programa kotorskepjesnikinje Dubravke Jovano-vić.

Nastup klape FilipDević

Na Citadelli hotela Cattaro,nakon završetka radnog dijelaSkupštine Hrvatskog građan-skog društva Crne Gore, 24.lipnja nastupila je glazbenagrupa “Filip Dević” iz Splita, usuorganizaciji Hrvatske maticeiseljenika iz Splita, voditeljiceBranke Bezić Filipović.

Muška klapa «Filip Dević» os-novana je 1962. Prema mišl-jenju i kritike i javnog mnijen-ja, njihova interpretativna ost-

varenja nalaze se u samomvrhu kvalitetnih vokalnih ost-varenja klapskog pjevanja, ušto su se mogli te večeri uvjeri-ti svi posjetitelji na Citadelli.

Linđo na CitadelliProslavu Dana državnosti Re-

publike Hrvatske, koju je kon-zul Božo Vodopija organizirao19. lipnja na terasi Citadellahotela Cattaro, uveličao je na-stup

Kulturno umjetničkog dru-štva „Čilipi“.

Društvo je osnovano 1954.godine, pod nazivom kulturnoprosvjetno društvo „VladimirNazor“, na inicijativu grupe en-tuzijasta. Bilo je to u vrijemekada su se ljudi u Čilipimaokupljali ispred crkve i kada suosnivanjem društva željeli po-taknuti organiziranje kultunogživota u mjestu.

Njeguju tradicionalne vrijed-nosti Konavala, koje se i danasodražavaju kroz običaje i predi-vnu konavosku narodnu no-

KUD Čilipi

13

šnju, prepoznatljivu po svojojeleganciji i karakterističnomsvilenom vezu. Linđo, ples Du-brovačkog primorja, praćen je-dinstvenim zvukom ljerice, jenajatraktivniji dio njihovogprograma.

Klarinet festOd 26. lipnja do 2. srpnja

Gradska muzika Kotor, Inter-nacionalno udruženje ljubiteljamuzike – Beograd i ŠOSMO“Vida Matjan” organizirali suprvi Klarinet fest KOTOR 2009.posvećen klarinetisti prof. AntiGrginu

Tema Seminara bila je „Klar-inet XXI. vijeka – tehnika, lje-pota tona, pedagoški pristup“autora prof. Aleksandra Tasićai Ljubiše Jovanovića.

Klarinet fest je otvorila pred-sjednica opštine Marija Ćato-vić, koja je izrazila zadovoljstvošto je Kotor domaćin ovog do-gađaja, kao sjajan uvod u Ko-torsko kulturno ljeto.

U okviru Klarinet festa djelo-

vao je Združeni OrkestarskiTim-ZORT, koji je osnovan nainicijativu Internacionalnogudruženja direktora muzičkihškola u Kraljevu, Požarevcu,Smederevu, Pančevu i Beogra-du. Sa njima su radili DarinkaMatić-Marović, Nenad Petkovići Ljubiša Jovanović.

Članovi kvarteta “Nevski” Mi-loš Bjelica, Adam Bou i LukaDudić i Nikola Ulemek izveli suprogram “po mjeri” ovog in-strumenta - od “Pobjedničkogčočeka” Maljokovića, preko“Salta” Grgina i Bramsove “Ma-đarske igre”, do “Bumbarovogleta” Rimskog-Korsakova iMontijevog “Čardaša”, izazvav-ši poplavu biseva i aplauza.

U okviru festa održano je šestkoncerata i niz predavanja zapolaznike. Idejni tvorci, prof.Ljubiša Jovanović i Vlado Be-gović, izrazili su uvjerenje da ćeklarinet fest postati tradiciona-lna manifestacija.

Promocija monografijeakademika Ivanovića

U sali „Royal“ hotela Cattaro–bivšem francuskom teatru,održana je 23. srpnja promoci-ja knjige „Anagrami i kriptogra-mi u romanima Umberta Eka“akademika dr. Radomira V.Ivanovića, profesora Univerzi-teta. Organizator promocije je,prigodom pet godina rada, bilokulturno udruženje Dante Alig-hieri-Kotor.

U tom prostoru je za vrijemevenecijanske uprave 1762god.bilo skladište hrane za voj-ne potrebe, prvenstveno dvope-ka, soli i ostalog, a francuskeokupacione vlasti su 1810.potpuno preuredile prostor iuspostavili stalno kazalište, pr-vo u našoj republici. Zgrada je1904. prepravljena za potrebeVijećnice, a nakon potresa1979. kada je teško stradalapreuređena je u današnjemobliku za potrebe hotela „Cat-taro“.

Kulturno udruženje DanteAlighieri-Kotor se bavi organizi-ranjem kurseva italijanskog je-

Sa biskupom Janjićem

14

zika sa dobijanjem međunaro-dno priznatog certifikata o zna-nju jezika, organiziranjemstručnih usavršavanja iz itali-janskog jezika i kulture, orga-niziranjem izložbi, koncerata,promocija knjiga.

Uvodnu rijeć ispred udruže-nja održao je sekretar ing. An-dro Saulačić, u kojoj je kazaoda je želja organizatora bila daovu promociju održe u prosto-ru nekadašnjeg hrama kultu-re francuskog teatra. Osvrnuose na kulturni život Kotorakojeg pratimo kroz stoljećaveć od IX st. Od XVI. st. Kotorje imao i pjesnike BernardaPimu, Ljudevita Paskvalića,Kamila Draga, Iliju Zagurovi-ća, Ivana Bonu Bolirisa dopjesnika prošlog stoljeća Fra-na Alfirevića.

Osvrt na monografiju je dalaprof.Božena Jelušić iz Budve,koja je naglasila da je mono-grafija dr Radomira V. Ivanovi-ća posvećena pentalogiji tj.osvrtu na pet romana italijan-

skog nobelovca Umberta Eka,počev od „Ime ruže“ i predstav-lja unakrsno čitanje Ekovihestetičkih i umjetničkih ostav-ki.

O knjizi je zatim vrlo nadah-nuto govorio sam autor dr Ra-domir V.Ivanović, i završio sakonstatacijom da je ova promo-cija, u ovom prostoru, bila je-dna od najljepših večeri u nje-govom životu.

U programu su sudjelovali:trio na flauti studentica Muzi-čke akademije-Cetinje, solo gi-tara i klapa “Karampana” satamburaškim sasta-vom”Nokturno”iz Kotora.

Festival klapa uPerastu

Tradicionalni peraški VIII. fe-stival klapa održan je 31. sr-pnja i 1. kolovoza na trgu predžupnom crkvom Svetog Nikole.U programu je sudjelovalo 13klapa iz Crne Gore, Hrvatske,

Bosne i Hercegovine. Prva festivalska večer bila je

revijalna, a druga takmičar-ska, kada se za nagrade na-dmetalo pet crnogorskih iosam hrvatskih i bosanskihklapa u četiri kategorije (mu-ška, ženska i mješovita klapa,novokomponova klapska pje-sma): „Elektroprijenos“ Split,„Dalmacijavino“ Split, „Asavoće“ Podgorica, „Jedinstvo“Bar, „Lumbarda“ Korčula, „Li-ra“ Čapljina, „Tamarin“ Vra-njic, „Perlice“ Korčula, „Pu-talj“ Kaštel Šućurac, „Volat“Brač, „Kastel nuovo“ (muška imješovita klapa) Herceg Novi.

Stručni žiri dao je svoj sud iproglasio najbolje, a dodijeljenaje i nagrada publike. U muškojkonkurenciji pobijedila je klapaLUMBARDA sa Korčule, drugaje bila klapa „Asa voće“ iz Pod-gorice, a treća klapa „Elektro-prijenos“ iz Splita koja je osvo-jila i nagradu publike. U žen-skoj konkurenciji najbolja jebila klapa „Putalj“ iz Kaštel Šu-

Klarinet fest

15

ćurca, na drugom mjestu na-šla se klapa „Tamarin“ iz Vra-njica, a na trećem „Lira“ iz oko-line hercegovačkog grada Ča-pljine. U kategoriji mješovitihklapa najviše glasova dobio jehercegnovski „Kastel nuovo“.Za najbolju pjesmu Festivalaproglašena je pjesma „Gospeod škrpjela“ u izvođenju klape„Tamarin“ koja je jedna od četi-ri stvarane upravo za peraškumanifestaciju.

Na festivalu uŠibeniku

Kotor i Boka tradicionalnonam nude toliko kulturnih de-šavanja, da često i ne stignemostići vidjeti sve što bismo htjeli.U sljedećem broju Hrvatskogglasnika osvrnućemo se na jošneke značajne manifestacije, teone koje se još trebaju održatido kraja ljeta 2009.

Na kraju spomenimo i jednoumjetničko gostovanje. U okvi-ru pratećeg programa 49. Me-đunarodnog dječijeg festivalau Šibeniku, grad Kotor supredstavili učenici Š.O.S.M.O„Vida Matjan“. Do suradnje jedošlo posredstvom organizato-ra Kotorskog fesivala pozorištaza djecu koji sa spomenutumFestivalom ima dugogodišnjusuradnju.

Koncert je održan u Šiben-skom kazalištu 24. lipnja uzsudjelovanje učenika: SedlakVanja - saksofon, BuljančevićRastko – klavir, Vrećo Vanja –solo pjevanje, Vasilije Gagović –kontrabas. Oni su se predsta-vili sa solističkim porgramima iu kamernim sastavima.

Na istom koncertu sudjelova-li su i učenici Glazbene škole izŠibenika sa odsjeka za klavir iviolončelo.Na press konferen-ciji nakon koncerta učeniciškole „Vida Matjan“ su dobiliznačajne pohvale i kompli-mente za svoje izvođačke spo-sobnosti.

Dogovoren je nastavak sura-dnje uz obostrano zadovoljstvo.

Festival u Šibeniku

Festival klapa

Promocijamonografije

16

BBOOKKEELLJJSSKKOO KKUULLTTUURRNNOO LLJJEETTOO::

Piše:Slavica KOSIĆ

Na hercegnovskoj kultur-noj sceni srpanj je zapo-čeo raspjevano. Petnae-

sto izdanje festivala Sunčaneskale „spustilo“ se ove godinesa Kanli kule, a za novu sce-nu poslužio im je glavni grad-ski trg, podno popularne Tore,odnosno Sat kule.

Trodnevni festival otvorio jeprogram dodjele Prinčevih na-grada pjevačima koji su poocjeni glazbenih redakcija ra-dio i televizijskih postaja, ali islušatelja u regionu, bili naj-

bolji u protekloj godini. Drugevečeri, naslovljenoj Nove zvije-zde, nastupili su još neafirmi-rani pjevači, a završni festival-ski program bio je izbor Pje-sme ljeta na kome su nastupi-le glazbene zvijezde iz regio-na, ali i iz Njemačke i Bugar-ske.

Lake note smijenio je festivalklasične glazbe. Od 10. do 20.srpnja održan je 26. međuna-rodni festival „Dani muzike“.U sedam festivalskih večeripublika je mogla da čuje eli-tna imena iz svijeta klasičneglazbe iz Crne Gore, Španije,Italije, Njemačke, Velike Bri-

tanije, Hong Konga, Srbije,Češke Republike. Nastupalisu na jednom od najljepših tr-gova u hercegnovskom Sta-rom gradu- Mića Pavlovića,koji zovu i Trg od glazbe, u cr-kvi Svetog Jeronima i u Dvo-rani Park.

Akcent je stavljen na kamer-nu glazbu, a prema obrazlože-nju umjetničkog direktora Fe-stivala, pijaniste Borisa Kra-ljevića, repertoar je bio istan-čano odabran, sa optimalnospojenom baštinom i suvre-menim, iskustvom i mladala-čkom energijom i entuzija-zmom, i međunarodne inter-

Glazba i lijepa riječu Herceg Novom

17

pretativne snage s domaćimizvođačima.

Muzičku feštu je otvorio Gu-dački trio Beaux Arts, a publi-ci su se predstavili i soprani-stica Nancy Yuen, pijanistiBoris Kraljević, Vladimir Do-mazetović, Laura Nocchiero iGabriell Orlando, SemjonŠmeljkov harmonika, flautist-kinja Anđela Bratić i KvartetVirtuosi di Praga, koji su sapijanistom Borisom Kraljevi-ćem zatvorili ovogodišnji festi-val.

„ Ako su festivali naš pogledu svijet, ali i naš izlog, ondasu i Dani muzike u Herceg-Novom, koje smo i ovog srpnjauspješno organizirali, našprozor koji je širom otvorenprema međunarodnoj kultur-noj sceni, ali i s ponosom gle-da i na umjetnička zbivanjanašeg bližeg okruženja”, ka-zao je umjetnički direktor fe-stivala Boris Kraljević po zavr-šetku izuzetno posjećenih fe-stivalskih programa.

Nakon glazbe, posjetiteljii sumogli da uživaju u pisanoj iizgovorenoj riječi. Peti putodržani su Dani knjižare SOkoji su i ove godine ponudilizanimljiv program. Predstav-ljen je turistički projekat Gradsa 100.001 stepenicom i petmotiva starog Herceg Novogna razglednicama, kao i prigo-dan pečat.

Posjetitelji su potom moglida se upoznaju sa najuzbu-dljivijom putopisnom avantu-rom ikad napisanom -Ekspe-dicija Kon Tiki. Knjiga ToraHejerdala je izuzetno svjedo-čanstvo o tome kako su šesto-rica nordijskih istraživača namalenom splavu od balze pre-plovili Tihi okean. I postaliplanetarni heroji.

Bokeška kužina, autoriceVlaste Mandić, „najluksuznijamediteranska kuharica naovim prostorima“, predstav-

18

ljen je kao sveobuhvatna, do-bro režirana mala predstava.

Tradicionalni hercegnovskiDani Knjižare So, koje je smnogo zanaja i dobrog „šuga“osmislio pisac Nikola Malović,bili su u znaku 130 godišnjiceod rođenja knjižara Jova Se-kulovića (1879 – 1950); 111 g.hercegnovskog knjižarstva (od1898) i 5 godina od obnoveklasičnog gradskog knjižar-stva (2004 – 2009).

Malović je osim knjižarstva,nastavio i tradiciju gradskogbokeškog izdavaštva.

„Pomorski život“ kapetanaVlada Ivelića iskustvena ježivotna priča jednog od po-sljednjih Bokelja koji je plo-vio na jedrenjacima, a kari-jeru okončao na parobrodi-ma – nakon punih 50 godinaplovidbe!

„ U izdavačkom smislu bilesu nam, i jesu, mediteranske

teme uvijek atraktivne. Ne mi-slim da ćemo od ovog koncep-ta odstupiti u godinama prednama. Tematski, more je uvi-jek atraktivno čitaocima. Ni-kad ga nema previše, i sve štose pojavi, rado je čitano“, ob-jašnjava Malović.

Pod motom „Birajte dru-štvo, družite se sa knjigama“,ovogodišnji Međunarodni sa-jam „Trg od knjige“ koji je obi-lježio kraj srpnja u Herceg No-vom, okupio je pisce i izdava-če iz Srbije, Bosne i Hercego-vine i domaćina Crne Gore.Iako je ponuđen zanimljiv ikvalitetan program, i naovom Sajmu, a to je stalna za-mjerka posljednjih godina,prisustvo crnogorskih stvara-laca bilo je marginalno.

U srpanjska kulturna deša-vanja koja su bila u znaku no-ta i pisane riječi, dobro seuklopila predstava Izdaja bri-

tanskog Nobelovca HaroldaPintera u izvođenju glumacaHercegnovskog pozorišta. Iz-daju je prevela i režirala Sla-đana Vujović, redateljica kojaposljednjih dvadeset godinaživi i radi u Londonu.

Priča prati sedmogodišnjutajnu ljubavnu vezu izmeđusupruge poznatog izdavača injegovog najboljeg prijatelja.Vjeruje se da je Izdaja djelo-mice zasnovana na detaljimaiz Pinterovog života. Prvi putaje prikazana u Nacionalnomteatru u Londonu 1978, a odtada je prevedena na mnogojezika i prikazivana širomsvijeta, u kazalištima i na fil-mu. Izdaja je premijerno izve-dena na Hercegnovskim tra-vanjskim kazališnim sveča-nostima ove godine, što je bi-lo je prvo predstavljanje ovedrame i ovog autora u CrnojGori.

19

Piše: Neven STANIČIĆ

Poštivajući objektivne financijskemogućnosti u Centru za kulturu Tivatovoga ljeta opredijelili su se za neophod-

no: očuvanje Festivala mediteranskog teatra,koji upravo ove godine završava prvi četvero-godišnji takmičarski ciklus i kvalitetu redovi-tog repertoara, nauštrb produkcije koja jeplanski odložena za iduću sezonu.

„ Pare i glazba“ na taj način usklađeni su bezvećih potresa, želje su na čekanju, a publika,ispostavilo se - na dobiti, jer su četvrte Purga-torije ujedno bile i najbolje do sada. Za to suse pobrinuli teatri: Gavella – Zagreb, sa “Snomivanjske noći” u režiji Aleksandra Popovskog,zatim Jugoslavensko dramsko pozorište izBeograda sa “Mletačkim trgovcem” EgonaSavina koji su i laureati u kategoriji najboljepredstave na Festivalu, pa Cantari TeatraliKoreja iz Leće (Italija) koji su sa svojim “Tro-jankama” osvojili specijalnu nagradu žirija zaumjetničku inovaciju, glumci DraganMićanović i Pero Kvrgić, nagrađeni u svojojkategoriji, ali i ansambli pozorišta BoškoBuha iz Beograda i koprodukcijske “Kasan-dre” Festivala Teuta, koji su na scenama Cen-tra za kulturu Tivat okupili preko 2.500 gleda-telja sa cijelog Crnogorskog primorja.

Kao “dobit” Tivćani knjiže i iskustvo da Fes-tival funkcionira i van okvira, do ove godineomeđenih festivalskih dana, pa je za očekivatida će već slijedeći biti razvučen na cijelo ljeto.

Bogat dramski program bio je obogaćenlikovnim dešavanjima, među kojima svakakotreba izdvojiti izložbe Nikole Žigona i JeleneKršić iz Beograda, te projekt “1+19” profesoracetinjske Akademije Branislava Sekulića i nje-govih bivših studenata, sada već afirmiranihautora koji trenutno predstavljaju gotovo

kompletnu kvalitetu domaće likovne scene.Sve u svemu, 29 programa u srpnju na

repertoaru Centra, zaokružilo je samo dioukupne kulturne ponude Tivta, kojoj usvakom slučaju treba dodati tradicionalnemanifestacije poput Lastovske fešte, ili kon-cerata u organizaciji Turističke i nevladinihorganizacija Tivta, prije svega Glazbeno prosv-jetnog društva od kojeg tek u kolovozu očeku-jemo pun doprinos, obzirom na početak obil-ježavanja 100. obljetnice rada i postojanja.

BBOOKKEELLJJSSKKOO KKUULLTTUURRNNOO LLJJEETTOO::

Tivat u znakuPurgatorija

20

Piše: Vladimir MARVUČIĆ

Od učenja na tuđim pogre-škama bolje je prihvaćatidobra iskustva drugih.

Unatoč stanovitim rizicima, kon-cept „pučke fešte“ pokazao senajzahvalnijim načinom otvore-nja ljetnih kulturnih zbivanja di-ljem onoga prostora koji možemonazvati „sredozemnim uljudbe-nim ozračjem“.

Pohvalno je što su barskikulturni djelatnici ove godineorganizacijski „iskoračili“, odr-

žavši svečanost otvorenja 22.Barskog ljetopisa u obličjumultimedijalnog igrokaza unu-tar velebnih zidina Starog gra-da.

Barani i brojni gosti imali su15. srpnja rijetku prigodu uži-vati u svim sastavnicama pri-morskog way of life, tako ne-shvatljivo, a temeljno progna-nom iz gradske zbilje. Bili su tevečeri na pjacama i kalamadrevnog Bara pučki ulični svi-rači, pjevači i glumci (histrio-ni), balerine, operne primado-ne, klape, zbor, limena glazba,

mažoretkinje, a sve je okonča-no krasnim vatrometom. Poh-valu zaslužuje i napor grad-skih i kulturnih djelatnika dase u razdoblju sveopće krize irecesije poglavito osloni na„domaće snage“, tj. na umjet-nike iz Bara, koji su ujednodokazali da su dorasli zahtjev-noj zadaći. Usprkos sustav-nom zatiranju i urbanističkojagresiji „extra muros“, Gradjoš uvijek (do kada?) pokazujeznake iznenađujuće izdržljivo-sti i životnosti.

Spomenimo najprije iznimno

BBAARRSSKKOO KKUULLTTUURRNNOO LLJJEETTOO::

Novi obzori

21

zanimljivu izložbu beogradskeumjetnice Mile Dragićević, teskupine mladih arhitekata saistoimenog fakulteta u Podgo-rici čija je inspiracija bilo tradi-cionalno sakralno i profanograditeljstvo ovih krajeva. Dokje umjetnica svoj doživljaj iska-zala kroz prekrasne mozaičneforme, arhitekti su svojim na-crtima suvremenih inačica,primjerice bokeljske, paštrov-ske ili crmničke kuće, ponudi-li nove obzore već znatno idej-no posustaloj graditeljskoj kul-turi.

U glazbenom programu ose-bujnim su se programimapredstavili pijanisti Nikola Vu-čković, Marija Ivanović i TomoStanić, gitaristica Irina Kuliko-va te barski akademski ženskizbor Antivari musica kojim ra-vna prof. Miro Kruščić.

Kazališni program će tijekomkolovoza doživjeti svoj vrhu-nac,a u dosadašnjem progra-mu nastupila su kazališta izBeograda, Užica i Tuzle sa svo-

jim glumačkim tumačenjimaHasanaginice, Čorbe od kana-rinca i Malog princa.

Književni segment pod nazi-vom „U sazvježđu poetike i du-ha“ započeo je predstavljanjempoznatog makedonskog knjiže-vnika Rade Silijana, aktualnogpredsjednika Matice makedon-ske, a tijekom srpnja i kolovo-za predstavit će se više knjiže-

vnika, publicista i znanstveni-ka iz regije, ali i šire.

U slijedećem broju retrospek-tivno ćemo komentirati cjelo-kupni program Barskog ljeto-pisa 2009, s osobitim nagla-skom na tradicionalno „mrša-vu“ hrvatsku kulturnu ponu-du u Gradu koji je povijesnoitekako zadužio pomenuti kul-turni prostor.

22

UKninu je 5. kolovozaodržana svečanost obi-lježavanja Dana pobje-

de i domovinske zahvalnosti,Dana hrvatskih branitelja i14. obljetnice vojno-redar-stvene akcije Oluja.

Svečanost je počela polaga-njem vijenaca na gradskomgroblju i podizanjem državnezastave na kninskoj tvrđavi.Nazočan je bio cijeli državnivrh - predsjednik RepublikeStjepan Mesić, predsjednicaVlade Jadranka Kosor, pred-sjednik Hrvatskog saboraLuka Bebić, ministar obraneBranko Vukelić, ministarunutarnjih poslova TomislavKaramarko, ministar obitelji,branitelja i međugeneracij-ske solidarnosti TomislavIvić i brojni drugi.

Istodobno s dizanjem drža-vne zastave, crkvena zvona uKninu zvonjavom su obilježi-la svečani trenutak podsje-tivši na dan prije 14 godinakada su pripadnici hrvatskihsnaga ušli u Knin, čime jezavršena vojno-redarstvenaoperacija "Oluja".

Središnja svečanost održa-na je na gradskom nogomet-nom stadionu, gdje su se po-strojile oružane snage, pri-padnici MUP-a i branitelj-skih udruga. Mesić, Bebić iKosor u toj su prigodi održa-li govore.

„ Još jednom bez kolebanjaosuđujem sve zločine počinjeu vrijeme Domovinskog rata.Bez obzira na to tko ih je po-činio i tko su bile žrtve,istaknuo je predsjednik Me-sić u svom govoru. Zločinje-ne počinjene pod krinkom

IIZZ RREEPPUUBBLLIIKKEE HHRRVVAATTSSKKEE II CCRRNNEE GGOORREEVVIIJJEESSTTII

ProslavaDana pobjedei domovinske

zahvalnosti

23

hrvatstva osuđujemo jošenergičnije jer oni bacajusjenu na pravednu i pleme-nitu borbu hrvatskih brani-telja i na njihovu žrtvu. Tomora biti jasno svakome uHrvatskoj i u inozemstvu.Ova Hrvatska nije sazdana

na zločinu, za razliku od je-dne druge tvorevine koja je uvrijeme Drugog svjetskog ra-ta uzurpirala hrvatsko ime“,zaključio je Mesić.

Podsjetivši kako u Kninuposljednji put govori u ulozipredsjednika države, Mesić

je rekao da je optimističanglede razvoja Hrvatske.

„Braniteljima dugujemovječnu zahvalnost jer beznjih ne bi bilo slobodne i de-mokratske Hrvatske. Naša jetrajna zadaća skrbiti za obi-telji stradalih, a posebno odjeci poginulih ratnika, reklaje među ostalim u svom go-voru Kosor te napomenulakako je važno da novi nara-štaji budu svjesni važnostiOluje, koja je omogućila za-vršetak rata, obnovu i ulazakHrvatske u NATO.

Bebić je pozvao da se neumanjuje ponos Domovin-skog rata nego da se njegovevrijednosti prenose na mlađenaraštaje. Hrvatska trebaući u EU, ali ne pognute gla-ve nego noseći toj Europisvoju tradiciju i povijest, ka-zao je Bebić.

Čestitke premijerki Jadranki Kosor

Predsjednik Vlade Crne Go-re Milo Đukanović na Croa-tia Summitu u Dubrovniku

24

10. srpnja čestitao je Hrvat-skoj na veoma značajnoj ulo-zi u regionu, na ulozi promo-tera stabilnosti na Zapad-nom Balkanu. “Takođe, če-stitam i hrvatskoj premijerkiJadranki Kosor na hrabrompreuzimanju funkcije u jed-nom teškom trenutku za svedržave, uz očekivanje da ćenastaviti sa odgovornim i us-pješnim vođenjem vladinihposlova. Koristim priliku dazahvalim doktoru Ivu Sana-deru na pozitivnoj ulozi kojuje imao za vrijeme vođenjaVlade Hrvatske, doprinosećiuspješnim evropskim ievroatlantskim integracija-ma regiona u cjelini”, kazaoje, između ostalog, Đukano-vić.

Dan državnostiCrne Gore

U Crnoj Gori 13. srpnjaproslavljen je Dan državno-

sti. Predsjednik Crne GoreFilip Vujanović poručio je dase taj dan obilježava u godiniu kojoj Crna Gora slavi 131.obljetnicu stjecanja državnenezavisnosti, tri godine odnjenog referendumskog ob-navljanja i 68 godina od veli-kog antifašističkog ustanka.

" Vrijednost slobode i drža-vne nezavisnosti sudbinskije spojila, zašto da ne vjeru-jemo, dva najveća datumaCrne Gore, objedinivši ih ujedinstven datum, 13. jul",rekao je crnogorski predsjed-nik i dodao da je treći povije-sni datum za Crnu Goru, 21.svibanj 2006. godine, kada jereferendumom obnovljenanezavisnost Crne Gore.

Vujanović je na prijemu uPlavom dvorcu na Cetinjuporučio da Crna Gora sa slo-bodarstvom, antifašizmom iskladom odnosa naroda ivjera koji, kako je rekao,opet u njima ima svoje izvo-rište, pristupa europskim i

euroatlantskim integracija-ma sa ciljem da potvrdi mo-dernu građansku državu.

Svečana akademija održa-na je u selu Ravni Laz u Pi-perima.

Unaprjeđenjesuradnje

Program suradnje hrvatskogMinistarstva znanosti, obra-zovanja i športa i crnogorskogresora prosvjete i nauke, tre-balo bi da unaprijedi sura-dnju dvije zemlje u oblastimanauke i obrazovanja, priopće-no je nakon što su taj doku-ment 9. srpnja potpisali crno-gorski ministar prosvjete inauke Sreten Škuletić i vele-poslanik Republike Hrvatskeu Crnoj Gori Petar Turčinović.

Programom je definirano da,u skladu sa raspoloživim fina-ncijskim sredstvima, i naosnovu principa reciprociteta

25

i uzajamnosti, dva ministar-stva mogu da podrže do desetzajedničkih znanstveno-istra-živačkih projekata, i to onihkoji se financiraju kao nacio-nalni. Predviđena je i sura-dnja u oblasti obrazovanja,kako osnovnog i srednjoškol-skog, tako i visokog. U oblastivisokog obrazovanja, Progra-mom je predviđena dodjelastipendija studentima iz CrneGore i Hrvatske.

Turčinović je kazao kako seovim Programom suradnjaCrne Gore i Hrvatske „sa na-čelnih točaka spušta na vrlokonkretne“.

„Obrazovanje i znanost sujedina dugoročna strateškaprednost obje zemlje, kojanam omogućava da u neka-kvoj zajednici zemalja imamoistaknuto mjesto i da na te-melju obrazovanja osiguramokvalitetu života naših ljudi“,poručio je on.

Katarina Fučekponovno ravnateljica Prema prijedlogu Vlade RH

Upravni odbor Hrvatske mat-ice iseljenika imenovao je 16.srpnja Katarinu Fuček rav-nateljicom HMI-a. KatarinaFuček već je bila na čelu HMI-a i to u od travnja 2006. do si-ječnja 2008, tako da se njendolazak može smatrati ipovratkom na staro radnomjesto. Dosadašnja rav-nateljica Danira Bilić koja jegodinu i pol vodila HMI vraćase na prijašnju dužnost uHrvatskom olimpijskomodboru.

I sastav Upravnog odboraHMI-a doživio je određenepromjene. Novi predsjednikUpravnog odbora postao je dr.Ivan Bagarić, saborski zastup-nik i predsjednik saborskogOdbora za Hrvate izvanHrvatske, a novim članomOdbora imenovan je i HrvojeSalopek, glavni urednik mje-sečnika HMI-a 'Matica'.

26

Ničija snaga i moć nisu u broju (moć mase), ne-go u više puta spomenutoj antropološkoj moći.Dakako, postoji i ona institucionalna moć. Ona

ide s naslova karijerizma, brojčane premoći, auto-matizma, mehaničke raspodjele utjecaja. To je onazlokobna i pogubna moć, koja vrišti i poziva na tzv. je-dinstvo (koga, čega, u čemu?), ne definirajući preciz-no razloge i forme toga jedinstva.

Ako se želi spoznati rezultate pojedinih susta-va vrijednosti i društvenih modela, treba stvarradikalizirati do kraja. Tako imamo, po Hrvatetraumatično iskustvo dvaju monolita (ili barempokušaja uspostavljanja) iz neposredne prošlo-sti. Jedno je totalitarno, ultranacionalističko,ustaško jedinstvo koje je završilo na “Bleibur-gu”. Pod tim pojmom podrazumijevamo cijelukatastrofu koja je trajala ne samo tih svibanj-skih dana u tom austrijskom zagraničnom mje-stu, već traje i danas. Drugo iskustvo katastro-fe s naslova tzv. jedinstva je višedesetljetna od-mazda totalitarne boljševičke diktature i veliko-srpsko posezanje na suptilne i manje suptilnenačine za hrvatskim kulturnim i gospodarskimstečevinama.

Te dvije katastrofe i danas vode monologe, gla-sne, bučne i nesnosne do boli, s vrlo neizvje-snim posljedicama, ako ih ne zaustavi antropo-loška moć s naslova kulture, čije predvodnike izorovjesnike vidim u hrabrim ljudima okoHGDCG-a te njihovom odvažnom, često intuitiv-nom, vizionarskom nastupu u trajnom dijaloguizmeđu podrijetla i moderniteta, između domo-vine i matice. Čudim se otkuda im toliko ustraj-nosti u njegovanju dijaloške svijesti!?

No, dobro, što onda činiti s onom drugom, in-stitucionalnom moći, njenom silom? Ta sila jeuvijek i jedino privilegija temeljnih zajednica i tologikom samoga broja. No, čim prije temeljna,većinska zajednica shvati i sebi prizna da je i zanju institucionalna moć, nažalost, prečestoisključiva, pogubna, pa ispravno pokuša razu-

mjeti pravu narav i htijenja antropološke moći,to bolje za nju. Jer ako se prisjetimo Fromma injegove postavke da je „moć sile i njena poslje-dična agresija u stvari slabost“ bit će nam jasnokoliko se stvari brzo okrenu u vlastitu suprot-nost.

Eto, skoro pa franjevačko (Kristovo) načelo„snaga kroz slabost“. Ovako gledanje na stvari ina život, te na dinamiku političkoga modernite-ta 21. stoljeća, Hrvatima Crne Gore jamči opsta-nak kroz trajanje, aktiviranje i održanje na živo-tu fonda sjećanja, ali i kreativno stvaranje novo-ga. Dakle, jamči interaktivni suživot u domovinii njegovanje dijaloške svijesti s drugima, prijesvega svojom maticom.

Usuprot tome, institucionalna moć, često vul-garna i bahata, one koji se povedu za njom, vo-di karijeristički slijepo do samonegacije, dopraznine u sebi i oko sebe. Vodi do pustopoljinenerealnih ambicija i pogrešnih ciljeva, ali i do“selbsthasse” kako smo se već dotakli toga feno-mena. U svakom slučaju, do nestanka u bilo ko-joj varijanti, asimilacije ili samoizgona, tj. emi-gracije s lažnom nadom u povratak, pri čemu sepostaje služnik raznim agenturama, interesima,dakle uvijek i iznova zahvalni pijun manipulaci-je za nečiste namjere.

Kad se sve dobro izanalizira, postaje jasno daje prednost u antropološkoj nad institucionalnojmoći, kulturnim nad političkim modelom, da jeizlaz u interakciji nad diktatom. U tom pogleduženski princip okupljanja i suradnje je jači i po-voljniji za opstanak brojčano malih zajednicanego „junačenje“ muškoga principa nadmeta-nja, koje prečesto vodi u isključivost i agresiju.Jer, ne zaboravimo i ponovimo još jednom, u ži-votu nema „ili-ili“, sve je „i-i“. Tako je Svevišnjipostavio stvari, pa tako valjda treba i biti.

Povodeći se za tim spoznajama, dolazi se doneprijeporne činjenice da ako se jednu manjin-sku zajednicu želi rasturiti, treba joj podvaliti

IIDDEENNTTIITTEETT NNAAŠŠ SSVVAAGGDDAAŠŠNNJJII

Kvadratura krugaPiše: Željko Filičić

27

IDENTITET NAŠ SVAGDAŠNJI 33..političku stranku. Bez obzira na program, dobreželje i namjere, političke stranke su uvijek par-cijalne, interesno usko orijentirane i motivirane,a to je luksuz većinske zajednice. Među tom ve-ćinom manjina može ravnopravno sudjelovati uorganiziranju društva i života, dakle egzistenci-je, štiteći svoj opstanak, samo ako je s većinom,a ne protiv nje. Ipak, samo ako unutar te većinedjeluje odlučno dijalogom i pozivanjem na civili-zacijske dosege detektira svoje interese i inzisti-ra na njima.

Politička opredjeljenja su, pak, stvar svako-ga pojedinca ponaosob. Teškim društvenimpitanjima (abortus, EU itd.) važnim za drža-vu, bave se stranke shodno svojim opredjelje-njima i programima, koji se grade iz svjeto-nazora, a unutar jedne zajednice je mnogosvjetonazora i nikako mi nije jasno kako tostaviti pod jednu kapu, a da to ne odvede udiktaturu, pa zvali je mi jedinstvom, a to –kao što smo vidjeli – neizbježno vodi u kata-strofu.

Na manjinskim je zajednicama da se izbore zaopstanak, da uščuvaju i prošire za dimenzijunovoga iskustva fond sjećanja, a to se radi krozudruge koje se opredjeljuju za antropološkumoć s naslova kulture. Sapienti sat (pametnomedosta)!!!

Kad manjinskoj zajednici pođe za rukom dase pozitivno i kreativno nametne većini koja juprepoznaje i priznaje, kako je to u posljednjevrijeme slučaj u Crnoj Gori, automatski se eli-miniraju katastrofalne nesagledive posljediceekskluzivističkoga nametanja identiteta bilokoga prema bilo kome. Naime, eliminira se onazlokobna kvadratura kruga, nerješiva zaekskluzivne zastupnike ekskluzivnoga “ili-ili”modela, koji bi tako rado isključili sve njima ne-poćudno iz svoje vizije zajednice, istodobno po-zivajući na neka nemušta jedinstva, ne obja-

šnjavajući oko kojih se vrijednosti treba oku-pljati, oko kojih moralnih načela, oko kojih eg-zistencijalnih problema, ne postavljajući priori-tete, ne poštujući redoslijede, ne prepoznajućiprobleme, ne nudeći odgovore i rješenja nanjih. Ne razmišljajući kreativno i poticajno, nečineći ništa, oni galame nadmećući se u vulgar-nosti, projicirajući svoju nečistu savjest i svojnerad u vrhunaravne vrijednosti jedne zajedni-ce. Dakle, galama i bahate uvrede umjesto dija-loga i bogatstva u različitosti, zauzeća oko jedi-noga vrijednog cilja: SADRŽAJNO VRIJEDNEOPSTOJNOSTI. A nju ipak – kao što smo vidje-li – nudi antropološka moć s naslova kulture, ane bahatost i autoritativnost institucionalnemoći.

Dakle, Hrvatima Crne Gore želim da zasade iuzgoje jedan rascvjetani i razlistani vrt (đardin)s tisuću cvjetova, tisuću boja i mirisa. Da uspi-ju u dijalogu s drugima očuvati svoje dvostrukobiće, taj od Boga im dosuđeni dualitet, s jednestrane povijesne nacionalne zajednice, a s dru-ge strane modernitet političke nacije, koja se ži-vi kao domovinska zadanost. Dakle načelo “i–i”.

Želim im uvijek i iznova da nastoje na izgrađi-vanju antroploške nasuprot institucionalnojmoći, jer jedino tako mogu naći izlaz iz začara-noga kruga, jer jedino ta formula nudi efikasnueliminaciju jalove kvadrature kruga uz postavkeekskluzivizma i opstanka istovremeno, koji sepo sebi isključuju i u većim, negoli u manjim za-jednicama.

Pomno, oprezno, marljivo i ustrajno treba taj“đardin” obrađivati i redovito zalijevati, njegova-ti. Sve ostalo je megalomanija, pustopoljina ne-realnih težnji, ambicija, egoističnih, karijeristi-čkih nastupanja i ponašanja. To nas vodi mesi-janstvu pojedinaca koji bolesno teže institucio-nalnoj moći. A mesijanstvo neizbježno daje pu-stopašna sjemena.

SKALARADIOKotor

Nezavisni radio, Stari grad,Trg od oružja, 85330 Kotor

PPRREEDDSSTTAAVVLLJJAAMMOO NNAACCIIOONNAALLNNEE PPAARRKKOOVVEE CRNE GORE I HRVATSKE

28

Piše: Marko ZornijaPhoto: Joso Gracin

Nepredvidljivost krša i djelovanje vodeočituje se već na samom početkuovog prekrasnog krajolika. Potok

Krčić od svog vrela i relativno kratkog tokazavršava 22 metra visokim Topoljskimbukom ili Krčićem. Logično bi bilo zaklju-čiti da se tu nastavlja Krka, odnosno da jeKrčić samo njen prvi dio. Ali u podnožjuovog zimi bučnog, a ljeti suhog slapa, krijese pravo vrelo Krke. Ispod Krčića protječepodzemna rijeka koja na površinu izlazibaš na tom mjestu. Kroz špilje u koje seulazi negdje oko sredine Topoljskog bukamoguće je doći do te podzemne rijeke i su-sresti se s roniocima koji su zaronili u kr-ško vrelo.

Dalje Krka nastavlja teći kroz 75 ki-lometara dug i živopisan kanjon, pa-dajući 242 metra, preko sedam sedre-nih barijera, od kojih je Skradinskibuk s padom od 46 metara najvećasedrena barijera u Europi.

Sjeverna granica NP zapravo počinjenizvodno pola kilometra nakon Kni-na.

Od izvora do Bilušića buka, prvogod sedam sedrenih slapova, rijeka Kr-

ka 16 km teče vijugavim ali mirnimtokom koji se probija kroz kanjon ši-rine od 60 do 200 metara. Današnjiizgled Bilušića buka i vodotoka izmi-jenjen je u četiri navrata miniranjemsedrenih barijera radi sprječavanjapoplava u Kninskom polju. Iako okr-njen, slap je i danas vrlo bučan i priv-lačan jer je jedini na kojemu nemautjecaja energetskog iskorištavanjavode i preko njega se cijele godine pre-lijeva ukupni dotok rijeke Krke.

Dva kilometra nizvodno od Bilušićabuka, na izlazu iz kanjona, Krka seproširuje u 400 m široko i 1300 mdugo Ćorića jezero (Bjelober, Brljan-sko jezero). Nastalo je podizanjem se-drene barijere slapa Brljana. Voda je-zera prelijeva se preko slapa ukupnevisine 15,5 m samo za visokih voda,jer je na početku sedrene barijere iz-građena betonska brana, a na lijevojstrani Brljanskog jezera prokopan jetunel koji odvodi vodu do hidroelek-trane “Miljacka”.

Između Brljanskog jezera i Manojlo-vačkog slapa nalaze se s desne straneostaci rimskog vojnog logora Bur-num, dok su s lijeve strane ostaci sta-rije ilirske gradine.

Nacionalni park Krka prostire se na 142četvorna kilometra, od kojih 25,6 otpadajuna vodenu površinu. Od podnožja Dinarekod Knina, gdje izvire, pa do Šibenskogkanala, predstavlja jedan odnajzanimljivijih krških fenomena

PREDSTAVLJAMO NACIONALNE PARKOVE CCRRNNEE GGOORREE II HHRRVVAATTSSKKEE 66..

Krka

29

30

Nizvodnije Krka na svom pu-tu na udaljenosti od oko tri ki-lometra u veličanstvenom ka-njonu tvori tri slapa: Manojlo-vački slap, slap Rošnjak i Mi-ljacka slap. Manojlovački slapnajviši je i po mnogima najljep-ši na Krki. Sastoji se od nizasedrenih barijera ukupne visi-

ne 59,6 m s glavnim slapom vi-sine 32,2 metra. Slap je duga-čak oko 500, a širok oko 80metara. Od sedrenih tvorevinana Manojlovcu su najviše za-stupljene brade te špilje i polu-špilje. U podnožju slapa vidljivisu ostaci mlinica. Slap je, kao iBrljan, u toplom dijelu godinedulje od šest mjeseci, suh i be-životan jer mu vodu uzimaakumulacija obližnje hidroe-lektrane “Miljacka”. U razdo-blju visokih voda slap se zaglu-

šujuće obrušava u dubinuobavijen velom satkanim odbezbrojnih kapi u paleti dugi-nih boja. Jednom kad posjeti-telj vidi raskošnu ljepotu slapanosit će ga u sebi kao jednu odnajdojmljivijih prirodnih ljepo-ta.

Kilometar nizvodno od Ma-

nojlovačkog slapa, gdje je ka-njon sve dublji i uži, nalazi seskriven u nedirnutoj prirodinajniži slap Rošnjak (Sondo-vjel, Šundovi). Sastoji se od je-dne stepenice široke oko 40 mi visoke samo 8,4 m. Jedini jeslap na kojemu zbog nepristu-pačnosti nikada nisu postojalemlinice. Rošnjak, iako netak-nut ljudskom rukom, na doh-vatu samo oku, oskvrnut je utoplom dijelu godine nedostat-kom vode koja se odvodi do hi-

droelektrane “Miljacka”. U raz-doblju visokih voda vrlo je lijepu svojoj jednostavnosti i nedo-stupnosti. Najljepši je pogledna slap s ruba kanjona, na ce-sti prema hidroelektrani “Milja-cka”, kada se bjelasa u izmagli-ci na dnu gotovo dvije stotinemetara dubokoga slikovitogakanjona. Mističnost prizora injegova nedostupnost vjeroja-tno su razlogom zašto je narodovaj jednostavni, jednostepeni-časti slap nazvao Oltarom.

Oko kilometar nizvodno odRošnjaka nalazi se Miljackaslap. Sastoji se od tri veće ibrojnih manjih stepenicaukupne visine 23,8 m, stije-šnjenih u koritu rijeke izmeđuvisokih stijena obraslih bujnimsubmediteranskim raslinjem.Vodama rijeke Krke ovdje se uizvoru Miljacki pridružuju voderijeke Zrmanje. Izvor Miljackaizravna je veza između Zrmanjei Krke i jedinstven je hidrogeo-loški fenomen. Podno slapa, nadesnoj obali rijeke, nalazi senekoliko urušenih mlinica i vo-dozahvat za Kistanje, a na lije-voj je obali hidroelektrana “Mi-ljacka”. Nizvodno od Miljackaslapa Krka naglo skreće premajugu, probija se između strmihkanjonskih strana do manasti-ra Krka ili Sv. Arhanđela gdjese širi tvoreći pitomu riječnudolinu.

Izlazeći iz doline, Krka na-stavlja put kroz strmi kanjonprema Roškom slapu. Roški

31

slap ime je dobio po gradiniRog čiji tragovi danas nisu vi-dljivi. Početak barijere čini nizmalih kaskadica (u naroduzvane “Ogrlice”), a sredina jesastavljena od brojnih rukava-ca i otočića. Kanjon se u ovomdijelu širi kao lijevak. Najvećaširina barijere iznosi 450 m,dužina oko 650 m, a ukupnavisinska razlika je 25,5 metara.Glavni slap je na kraju barijere,gdje se Krka u širokoj lepezi 15m duboko ruši u Visovačko je-zero. Od sedrenih oblika ovdjenalazimo špilje, brade, prago-ve, barijere i čunjeve. Čunjevi

se javljaju u podnožju glavnogslapa i specifičnost su Roškogaslapa. Na desnoj je obali 1910.godine izgrađena protočna hi-droelektrana “Roški slap”. Pre-ko slapa prelazi cesta, koja jeove obale povezivala još od rim-skih vremena. Na obje stranerijeke stoje ruševine mlinica.Na sreću, na lijevoj - drniškoj -strani i danas se može vidjetiveći broj izvornih aktivnih mli-nica, stupa za obradu vune ivaljavica za pranje sukna.

Mlinice imaju veliko kultur-no-povijesno značenje kao spo-menici ruralnoga graditeljstva igospodarske prošlosti, a s obzi-rom na primarnu djelatnost ipučki izraz smatraju se i etno-loško-etnografskim spomeni-kom. Za posjetitelje Roški slapje osobito zanimljiv sa svojomkanjonskom vegetacijom i bo-gatstvom biljnih vrsta na kon-taktu toplih i suhih te vlažnih isjenovitih staništa. Nizvodnood Roškog slapa rijeka je na je-dan kilometar do ulaza u viso-ki kanjon zvan “Među greda-ma” mirna i ujezerena.

Na izlazu iz kanjona prostirese Visovačko jezero. Jezero je

najveće proširenje rijeke Krkena koje se nizvodno nadovezu-ju potopljeno ušće rijeke Čikolei slapište Skradinski buk.

Otok Visovac na istoimenomjezeru na kome se nalazi fra-njevački samostan, već stolje-ćima čuva bogatu knjižnicu ibotanički vrt.

Skradinski buk je poslje-dnja, sedma i najduža sedre-na barijera na rijeci Krki. Rastsedrene barijere prouzročio jeujezerenje rijeke Krke do Ro-škog slapa i tri kilometra do-njeg toka rijeke Čikole, tvorećitako jednu od najneobičnijih inajljepših pejsažnih slika Na-cionalnog parka “Krka”. Preko17 stepenica Skradinskog bu-ka, raspoređenih na 800 me-tara dužine, posljednji put senakon 49 km svoga puta pre-ma moru bučno prelijevajuzajedničke vode rijeka Krke iČikole. Širina slapa je od 200do 400 m s ukupnom visin-skom razlikom od 45,7 meta-ra.

Ubrzo nakon Skradinskogbuka prestaju granice NP, iakoKrka nastavlja svojim tokomprema Šibenskom kanalu.

32

Piše: Marija NIKOLIĆ

Brdo Vrmac u Boki Ko-torskoj istovremeno dijelitivatski i kotorski zaljev,

odnosno spaja teritorije općinaTivat i Kotor. Na padinamaVrmca su nastala naselja kojasu prethodila onima na obali.Naselja, Gornja Lastva Bog-dašići, Petkovići, Đurđevo brdodanas administrativno pri-padaju teritoriji općine Tivat, aStoliv je u općini Kotor. Sva ovanaselja su u prošlosti bilaekonomski zaokružene cjeline iimala su razvijen kulturni i so-cijalni život.

Njihovi nekadašnji stanovnicisu bili pripadnici autohtonoghrvatskog življa. Danas su svaruralna naselja na brdu Vrmacsasvim napuštena i u ruinama,nekadašnji njihovi stanovnici injihovi potomci rasuti su poBoki i svijetu. Slabljenjemmeđusobnih veza nestajuobičaji, zaboravljaju se napjevi,plesovi i igre koji su u izravnojvezi sa običajima. Istovremeno,usprkos velikom dragocjenomkulturnom naslijeđu koje je uprošlosti stvarao hrvatski živaljBoke, uprkos zemljopisnojblizini, poznavanje prošlostiBoke među građanimaHrvatske, posebno mlađimgeneracijama, je na niskoj razi-ni. Također, istraživanja idokumenovanje nematerijalnekulturne baštine hrvatskogživlja u Crnoj Gori nijeprovođeno ni od crnogorskihstručnjaka ili neke institucije,te je ono manje više nepoznatoi u samoj Crnoj Gori (za razlikuod onoga materijalnog blaga o

kojem se, zbog njegove očigled-nosti, zna više).

Kulturno zavičajno udruženjeNapredak iz Gornje Lastvemeđu najvažnijim misijama

svojega djelovanja ima upravoočuvanje i njegovanje kul-turnoga naslijeđa što je uizravnoj vezi sa očuvanjem na-cionalnog identiteta Gornje

AAKKTTIIVVNNOOSSTTII KKZZUU NNAAPPRREEDDAAKK IIZZ GGOORRNNJJEE LLAASSTTVVEE

Očuvanje baštineU svrhu očuvanja nematerijalnekulturne baštine hrvatskog življa,KZU Napredak Gornja Lastvapokrenulo iznimno značajan projekt:Terensko istraživanje običaja,napjeva i plesova u selu GornjaLastva i drugim naseljima tivatskog ikotorskog zaljeva u Boki Kotorskoj

Manifestacijeu Gornjoj Lastvi

33

Lastve i ljudi koji potječu iz nje.Pojedini članovi Udruženja suamaterski istraživali svoju tra-diciju i ostvarili nekoliko izložbina tu temu. Obzirom da je tobio rezultat njihove osobnezainteresiranosti i afiniteta, ane njihove profesije, ova su is-traživanja i projekti rađeni am-aterski i nisu dokumentovani.

Odsjek za etnologiju Filozof-skog fakulteta u svojem nas-tavnom programu ima teren-sku nastavu u okviru koje suistraživani običaji različitih re-giona i mjesta u Hrvatskoj.Skoro je tiskana knjiga ‘’NaKrivom putom’’ u kojoj su pub-licirana istraživanja na po-dručju Senjskog bila i Krivogputa naseljenog primorskimBunjevcima. Ideja da se ovaterenska nastava iskoristi zaistraživanje u Boki kotorskojrođena je tijekom prealizacijeprojekta ‘’Pčela, med i vosak utradicijskoj kulturi Dalmacije’’koji je KZU Napredak orga-nizirao 2007. u suradnji sa et-

nologinjom Dinkom Đeldum iEtnografskim muzejom iz Spli-ta. Tako su se na zajedničkomposlu našli KZU NapredakGornja Lastva, kao nositelj pro-jekta, te Filozofski fakultet za-grebačkog Sveučilišta i Institutza etnologiju i folkloristiku izZagreba kao njegovi stručni re-alizatori.

Projekt pod nazivom Teren-sko istraživanje običaja, napje-va i plesova u selu Gornja Last-va i drugim naseljima tivatskogi kotorskog zaljeva u Boki Ko-torskoj, se odvijao u periodu od13. do 22. svibnja ove godine.Cilj ovoga projekta je da seterenskim istraživanjem istručnom obradom priku-pljenih podataka zabilježi itako spasi od zaborava nema-terijalna kulturna baštinahrvatskog življa Boke kotorske.

Istraživane su tematskeoblasti: svadbeni običaji;godišnji običaji; obitelj i lokalnazajednica; migracije, etno-muzikologija; crkveno pjevanje;tradicijski plesovi; druga et-nokulturološka građa – sve suto teme kroz koje se ispoljavaidentitet zajednice bokeljskihHrvata. Terenskim radom suobuhvaćena naselja: GornjaLastva i Donja Lastva, Lep-etane,Tivat, Mrčevac, Bog-dašići, Kavač, Bogišići, Krašići,Stoliv, Prčanj, Muo, Kotor, Do-brota i Perast.

U istraživanju su sudjelovali:voditeljica Projekta dr. sci. Mi-lana Černelić, izv. prof. te Ti-hana Rubić i Marijeta Ra-jković, asistentice s Odsjekaza etnologiju i kulturnuantropologiju Filozofskogfakulteta Sveučilišta u Zagre-bu; diplomirani etnolog MarioKatić; troje studenata s Odsje-ka za etnologiju i kulturnuantropologiju Filozofskogfakulteta Sveučilišta u Zagrebu- Lea Vene, Matija Dronjić iBojan Mucko; dvoje suradnikaInstituta za etnologiju i folk-loristiku u Zagrebu: dr. sci. IvaNiemčić i mr. sci. Joško Ćale-

ta te suradnik Odjela za et-nologiju i kulturnuantropologiju Sveučilišta uZadru dr. sci. Goran PavelŠantek, doc.

Glavne projektne aktivnostisu bile: terenska istraživanja –razgovor sa sadašnjim inekadašnjim stanovnicimanaselja na Vrmcu i u ko-torskom i tivatskom zaljevu ti-jekom kojih su bilježena njiho-va kazivanja; sakupljanjepisanih dokumenata, starih fo-tografija i drugih fakata; ton-sko snimanje kazivanja; ton-sko i notno zapisivanjecrkvenih i pučkih napjeva i nji-hovih riječi; bilježenjekamerom plesnih koraka; fo-tografsko bilježenje susreta imjesta, stvaranje fotodoku-mentacije; istraživanje građekoje posjeduju državne icrkvene institucije Matičniured u Tivtu, Biskupija kotors-ka i biskupijski Arhiv, župniuredi u lokalnim župama); pos-jeti lokalnim muzejskimzbirkama i razgovor sa nji-hovim stručnim osobljem

Tijekom rada, obavljeni surazgovori sa više od 40 kazi-vača i uspostavljen je kontaktza daljnju suradnju s etnolozi-ma na području Boke Ko-torske.

Benefite ovoga istraživanja ćemoći koristiti više tazličitihciljnih skupina:

- Hrvatski živalj, posebnomladi u Boki kotorskoj -Stvaranjem dokumentacije,kulturno blago će biti očuvanoali se istovremeno stvara i os-nov za njegovo obnavljanje –mladi ljudi dobivaju pisanematerijale iz kojih će moći učitii čuvati sjećanje na svojuprošlost.

- Građani i stručna javnost uHrvatskoj - Istraživanjeprovode mladi ljudi iz matičnedržave, te se na taj način i oniupoznaju sa kulturnombaštinom svoga naroda izvandomovine, svoja saznanjaprenose drugima

34

- Zainteresirana stručnajavnost u Hrvatskoj, Crnoj Gorii drugdje - Dokumentaciju ćemoći koristiti i svi drugi zain-teresirani eksperti i običnigrađani u Crnoj Gori i Domovi-ni.

Jednom dokumentovana izabilježena nematerijalna kul-turna baština postaje osnov zanjezino naučno, muzeološko,medijsko i svako drugo pred-stavljanje kako u Crnoj Gori iHrvatskoj tako i drugdje; zadaljnje izučavanje; za folk-lorno obnavljanje i predstavl-janje kako u umjetničkomsmislu tako i u turističkojprimjeni. Rezultati istraživan-ja će biti pohranjeni u odgo-varajućim arhivima uHrvatskoj i u Crnoj Gori a bićei publicirani i tako dostupniširoj stručnoj i laičkoj javnosti

Logistički centar projekta bi-la je Gornja Lastva. U GornjojLastvi je organizirana ishranasudionika projekta i kazivanjapojedinih kazivača koji su

dolazili u Gornju Lastvu. Tijekom trajanja projekta

odnosno istraživačkog rada,pored tema koje su istraži-vane, otkrivene su i nove temekoje bi tek trebale biti istraži-vane. Neke od ovih tema suporodni i pogrebni običaji,procesije, poklade, etnokul-turni identitet bokeljskihHrvata... Projekat će biti nas-tavljen u proljeće 2010. is-traživanjem ovih tema kako biukupna nematerijalna bašti-na hrvatskog življa Bokezabilježena i predstavljenakroz već spomenute načine.Nematerijalna kulturna bašti-na radi svoje prirode uvijek jemanje vidljiva pogotovo kadaje broj onih kojima pripada ikoji je stvaraju tako mali i dis-perzan u prostoru poputhrvatskoh življa Boke. Samimtim ona je uvijek podložnabržem nestajanju od one ma-terijalne, a njezino postojanjeodnosno nestajanje je u najt-ješnjoj vezi sa postojanjem ili

nestajanjem skupine koja jestvara. Imajući u vidu brojhrvatskog življa u Crnoj Goridanas i tendenciju njegovogstalnog opadanja, bilježenje idokumentovanje nematerijal-nog kulturnog blaga imaposebnu vrjednost te je ovajprojekat višestruko značajan.Broj onih koji su kazivali i vol-ja kojom su to radili govori dasu ljudi svjesni dragocjenostiovoga projekta.

Projekat je mogao biti ost-varen zahvaljujući podršciVeleposlanstva i GeneralnogKonzulata RepublikeHrvatske u Crnoj Gori, te uzsuradnju Regionalnog Zavodaza zaštitu spomenika iz Koto-ra, Općine Tivat i Biskupijekotorske. Realiziran je uz fi-nacijsku podršku Ministarst-va znanosti, obrazovanja išporta Republike Hrvatske iuz veliki volonterski angaž-man pojedinaca iz svih mjestau kojima se istraživanjeprovodilo.

Zoran i Marija Nikolić prigodom jedne od aktivnosti udruge

Piše: prof. Marina BASTAŠIĆ

Šibenik je smješten u Šiben-skom zaljevu, i to uz poto-pljeno ušće rijeke Krke u

Jadransko more. Sjedište jeŠibensko-kninske županije.

Zovu ga još i Krešimirovimgradom, jer se pretpostavljada je u Šibeniku živio hrvats-ki kralj Krešimir, kada jesagrađena utvrda sv. Mihovila(danas sv. Ana), koji danasponosno pozdravlja s vrhakatedrale sv. Jakova.

Prostor oko Šibenika nasel-jen je od starijeg kamenog do-ba, a ono što izgradnjuŠibenika

čini osobito specifičnom jestčinjenica da nije grad kojeg susazidali Grci i Rimljani, već suga Hrvati izgradili u praznomprostoru između preživjelihromanskih naselja.

Ovaj je grad najprepoz-natljiviji po već spomenutojkatedrali sv. Jakova, koja za-uzima i

mjesto na UNESCO-voj listizaštićene baštine.

Dva su velika čovjeka za-služna za njezinu ljepotu ikulturno-povijesnu vrijednost– Juraj Dalmatinac, koji ju jegradio do svoje smrti, i NikolaFirentinac, koji ju je dovršio.Trobrodna bazilika s tri ap-side, kupolom i svodom čineje jedinstvenom građevinomgotičkih i renesansnih formi.S kupole katedrale sv. Mihovil(zaštitnik grada Šibenika)ponosno i dostojanstveno poz-

dravlja svakog posjetitelja.Nezaobilazna je krstionica –sa statuama proroka,cjelovitim likovima anđela teglavom Boga Oca. Ovaj na-jveći šibenski biser svaki putiznova mami ulazak, a pogledkoji nudi ispred svojih vratijugarancija je za ponovni posjetŠibeniku.

U šetnji Šibenikom gotovona svakom kutu pozdravit ćevas pokoja povijesna veličina,pa se nemojte čuditi ukolikose ponovo susretnete s ve-likim Faustom Vrančićem, ilipak Antunom Vrančićem, amože vas pozdraviti i naš prvimoderni historiograf DinkoZavorović. Zasigurno ćete čutii pokoji stih Šižgorićeve Elegi-je o pustošenju šibenskog pol-ja, čiji se grob upravo nalazi ukatedrali sv. Jakova.

Vaše će putovanje ovim di-

vnim dalmatinskim gradomuveličati i skladateljskaličnost šibenskog glazbenogživota, Ivan Marko Lukačić,koji će se zasigurno dotaknutikoje od svojih baroknih sklad-bi.

Nemojte zamjeriti što vasovaj put nisam usmjerila naneke gastro ponude. Ima ih,itekoliko. To ću ostaviti vamada se snađete i pronađete.Nikako se ne smije zaboravitijoš jedan biser ovog kraja – Na-cionalni park Krka, čiji slapovičvrsto, dostojanstveno, pobje-donosno šume stihove Lijepenaše. Posjetite Šibenik, dajtesebi priliku upoznati

njegove ljepote. I ne zaboravite, to je grad

koji je upravo pružio prilikudjeci, te već tradicionalnoodržava Međunarodni dječjifestival.

35

UUPPOOZZNNAAJJMMOO HHRRVVAATTSSKKEE GGRRAADDOOVVEE:: ŠŠIIBBEENNSSKKOO--KKNNIINNSSKKAA ŽŽUUPPAANNIIJJAA

Šibenik

36

Piše: Dubravka JOVANOVIĆ

Na klupi ispred kažota -ka-menog kioska (danas in-formativnog punkta turis-

tičke organizacije) kod glavnihgradskih vrata u Kotoru, kad zala-di ljeti oko sedam ura sjedi i otpoz-dravlja sugrađanima šjor Roko.Starina sa štapom raduje se, kaže,vaporima što fišćaju pod rivom ifureštima što u stari Kotor ulazekad ispred njega parlaju na višejezika.

U avgustu do godine stotunižete, meštre?

„ Rođen sam 1910. na sveto-ga Roka, pa su mi po svecu daliime šnjorina, ma slabo čujemali fala Bogu razumijem. Još imogu, pa i na štap, jedan điruvatit Kotorom mojim.

Stari i mladi koji vam pravedruštvo na dežurnoj klupi,Marko, Joško, vam pomažu,isprate vas do kuće. Ali svivas poznaju. Meštar Roko - izna se.

„ Rođen sam na Muo, a nazanat sam pošo u Kotor. Bio jestrog i human moj učitelj,Aleksandar Nesmeskal. Šestrazreda je bilo u Osnovnoj školina Muo. Onda se nije zboriloosnovna škola, nego pučkaškola. Bio sam slabo hranjenuslijed nemaštine. Sjećam se,bio sam u drugi razred i učiteljme pitao računicu. Ja nisamznao, pa me uhvatio za ruku i

pri klupi udario. Neko jegunđao otraga, to mi je bio pol-ubrat, stariji od mene pošto mise otac dva puta ženio. Gunđaoje, a učitelj kaže: Digni se nanoge. Zašto gunđaš? Brat jeodgovorio: On je došao gladanu školu, a vi ga bijete.

Stavio ga je kod table, a menepustio. Sutri dan me zoveučitelj u portun od škole, doniomi je vreću fadžole, krtole ipašte. Bio je Božić. Ni do danastaj gest nijesam zaboravio.

Dao mi je otpusnu svje-dodžbu da idem na zanat zabrijača. I ja sam pošao.

Ko vam je bio prvi meštar?„ Prvo sam bio pošao za

šustera, pošto sam bio pod pri-tiskom brata, da brijači nema-ju posla. I onda sam pošao zabrijača kod Tripa Grinera, napjacu Svetog Tripuna, gdje je

sada kafana Trezor. Dvokratno se onda radilo.

Ujutru rano na rabotu, upodne na objed kod njega do-ma pa odma opet na rabotu.143 skalina sam činio s pjaceŠkaljarske do gore do Kaštela.Nosio sam sić vode koji mečekao prazan, dolje na dnoulice i svako jutro kad dođem sMula pješke, ponesem sić vodemeštru skalinima doma, i opetu podne kad pođem na objed.Onda vode nije bila po kuća-ma, nego se nosila sa pompigradskih.

I završili ste zanat. Kadaste se osamostalili?

„Osamostalio sam se ’45. kadsam otvorio radnju.

Đe je bila vaša butiga?„Na raskrsnicu na Šuranju.

Preko puta Šmita. Otole su meuzeli u brijačku zadrugu i otole

PPRREEDDSSTTAAVVLLJJAAMMOO:: NNAAJJSSTTAARRIIJJII ČČLLAANN HHGGDDCCGG IISSUUDDIIOONNIIKK II.. SSKKUUPPŠŠTTIINNEE DDRRUUŠŠTTVVAA

Šjor RokoNiskog rasta, toplog osmjeha nadobroćudnom koštunjavom licu,uredno podšišan i obrijan. 99-godišnji Šjor Roko Luković, najstarijiKotoranin, najstariji član Hrvatskoggrađanskog društva Crne Gore isudionik I. Godišnje skupštinedruštva 2001. Tekst koji slijedi danje u autentičnom bokeljskomizričaju, bez lektoriranja

37

sam penzionisan.Meštre Roko, kakav je bio

nekada život u vašoj brijačni-ci. To je bilo kultno mjesto,đe su se okupljali ljudi. Je libilo ćakula- „u male“, pjesmešoto voće?

„Šegrtski vrlo teško. Onda jebilo puno brandži, zanatlija.Pun Kotor je bio samo zanatlijai šegrta. Šegrti, đeca su samatražila đe će se zaposliti. Ondasu molili gazdu oće li ga uzetna zanat. Ali što ćete, vladali suškopacuni. Ako samo krivopogledaš ošamari te, odmaškopacun. Bila je velika disci-plina nad šegrtom.

A u vašu butigu kakva je bi-la disciplina? Ko vam je svedolazio?

„ Dolazili su radnici. Onda jebilo radništvo u Kotor. Svudase čuo čekić, mašina.

Zanatski grad. Dosta zanatli-ja i obalskih radnika je bilo,jerbo su dolazili teretnibrodovi, donosili hranu predRivu. Krcali su na kare a karesu vukli konji do Njeguša. UNjeguše su ih čekali s Cetinja,prihvatili robu, a Kotoraniizlazili na trg.

I ovi koji su bili kočijaši, prešlisu poslije u šofere kad su izašlikamioni.

Kamioni nijesu bili na gume-na kola nego gvozdena. Kad jeprolazio autni teret preko Mu-la, kako su kuće uz put, treslesu se od gvozdenih šina odkamiona.

S malo nostalgije govorite ostarom Kotoru, o užancama iljudima. Koga ste sve šišali,brijali, kakva je bila atmos-fera?

„ Baš moj gazda Tripo Griner,

imao je elitu mušterija, ko-torske činovnike, profesore isve bolje mušterije, tako da mekasno pustio da radim. Nego jeuzeo tamnicu, zatvor u Kotoru,po nižoj cijeni. Bila je licitacija,koji će brijač uzeti da brijezatvorenike u zatvor. I moj gaz-da je uzeo tek da bi mene puš-tio da radim da u zatvoru dabrijem zatvorenike.

Da se tako učite?„ Tako sam učio zanat. I nje-

ga sam brijao. I dobijao škopa-cun ako bih ga malo posjekao.A škopacuni su onda jeftinibili.

Vi ste onda bili gospodin.Brijači su bili gospoda, ljudikoji su se voljeli, omiljenimeštri.

„ O, kako ne. Šala je bilo. Mojgazda se zvao Griner. A to je bi-lo austrijsko prezime. Pisalo jena njegovu firmu na tablupoviše vrata Gruner, dvijetačke na U, čitalo se Griner. Ato znači zelen, grin, po austrijs-ki, po njemački grin, pa su gazafrkavali, šjore ili mušterijeGrin Zelenčić.Kad sam počeo šišat, onda mepuštio gazda da šišam svemušterije, i bile su zadovoljne.

Što ste više voljeli, dašišate ili da brijete?

„ Jednako, jerbo sam želio danaučim taj zanat. Na taj zanatme uputio učitelj.

Brijačnice su uvijek bilamjesta gdje se prve ćakule ču-ju, novitadi sve freške.

Ujutro bi mušterija došla ipitala u brijačnicu ke nova, ilispjega brijaču što je ona čulanovo i tako dalje, onda brijačpriča mušteriji dalje i evo radiostanica tada, možda pretečaradio Skale danas.

Je li bio bićerin da se popi-je?

„ Ne, ne, zborilo se „u subotubrijač brije, u neđelju sve popi-je“. To su prakticirali stari bri-jači. Bila je kafana Dojmi. Kras-na, kulturna, lijepa, e sinko ne-ma je takve niđe više - što su

Bicikl jedino prijevozno sredstvo šjor Roka

38

dobili kvanto pilja tanto maco. A što je Vas održalo tako

zdravim u pamet, pa i unoge. Vi lijepo idete, istinauz pomoć štapa?

„ Više sam bio gladan nego si-tan, mogu vam reći. A ponekadsam ribao, jer sam živio naMuo u gnijezdo ribara. Zvaome patron, gazda od mrežeVlado Petović da idemo.

I u pola noći sam pošao doOravca i batili smo bandu. Tusmo lovili ribu jer je onada bilopuno ribe, puno gavica. Gavicesu žene solile.

Imalo je 4-5 konoba rib-arskih, koje su solile u bareleribu. Italijani su dolazili i kupo-vali tu ribu u barele. Bilo je viševrsta ribe. Tunova, trupa ipalamide i cipola. Ali cipoli suse ovamo lovili, jer su se mri-jestili, najviše pod Bojanu ri-jeku. A dolazila su ribarna jatapod Puč đe je danas bolnica, itu su se mriještila.

Muljani su kao ribari od togaživjeli, većina. To je bilo rib-arsko mjesto. Trebali su vaditdozvolu za ribat na Lučkukapetaniju. Jedno jutro, a to jebilo za vrijeme Austrije, nijesuse prijavili, nijesu pitali zadozvolu, nego su pošli sami iopkolili veliko jato ribe.

Ali kapetan od porta je poslaopilota sa nožem da okine lanju,tako se zvao konop koji držimrežu, plutača. Kad se okinekonop, mreža bi se rasparala.Onda su morali da vade mrežuvanka u barku, i riba je osta-jala slobodna.

Ipak su oprostili i interesiralise koliko je ribe bilo u mrežu ikoliko bi odprilike mogli dobitipara, fjerina, fjerini i krune subili. Ribari su kazali kolikoodprilike i država. Austrija jedala svakome kao da su ribuulovili i prodali.

Dakle, sjećate se vremenapod Austrijom. Četiri caraste promijenili.

„ Da, da prvo, ja mislim da jeto bilo za vrijeme Balkanskogarata, imao sam ga u sliku do-ma na Muo, gdje sam živio,gdje sam se rodio u tu kućurodnu 35 godina.

Karlo četvrti. Velika slika,povećana. Onda je bio FranjoJosip, pa Petar prvi, pa kraljAleksandar prvi, pa Tito, paHitler pa dalje ovi do u današn-je vrijeme.

Da li je bilo fešte u staro vri-jeme, u doba staroga Kotora,karnevalskih svečanosti?

„ Nego kako, svi su bili odfešte, i stariji ljudi ozbiljni, i bi-

lo je njih dosta. A sada je sve topomrlo. Veliki razmak, prazni-na je gospođo moja. Velika jepraznina između sadašnjihmojih godina, a moji vrsnici,prijatelji su mi pomrli.

Imate li ijednog prijatelja izvašeg vremena?

„ Ne, ima 20, 30 godina da sumi svi pomrli, tako da samsamac. Nije me sin napuštio,svaka mu čast i nevjesti. Lijepome paze, pažljivi su, molim muboga za zdravlje, svijema nji-ma.

Da se vratimo feštama. Štoste voljeli?

„ Maškarade. A ne pitajte,kakve maškarade su bile, i di-vertili smo se. Sve, što vamkažem, ozbiljni ljudi. Komandamjesta je bila kod Katedrale svTripuna i do nje Gimnazija. Ko-mandant mjesta je bio Srbi-janac. Zvao se Cukavac. Dao jejedne prilike za maškaraduMuljanima robu i daske da na-prave odijela, a žene su tamoblizu kuće crkovne na Muo iz-gorjele pluto, da bi dobili crniprah sa kojim su nac pitu-ravale kao crnce, nas 30, policu i rukama, tako da niđe bi-jelo nije bilo.

Piturali su vas?„ E, u crno. A imali smo na

glavu fes crveni, bijelu bluzu iplave gaće. I to je značilo kaomaska da porobite s Mula –Kotor. Kao tobož napad gusarapreko mora na grad.

Kotorani su nas dočekali izTabačine. Jedan Muto poimenu Tripo Moškov je bio nji-hov komandant vojske. Oni suse popeli poviše vrata od gradai bacali na nas kao bombice. Avrata su bila dolje zatvorenagvozdena od grada, tako danismo mogli ući.

Onda smo stali ispred vratadok su otvorili. Ali onda su senekako sjetili da nas prevare idošao je jedan čovjek i rekao dane bismo slučajno štogođ uzelida pojedemo. A ta hrana daizvinete, zvala se đilapa, to se uapoteku uzimalo za proliv. To

Sa suprugomRozom

39

smo čuli i nijesmo uzimali. Za maškaradu uzeli bi noćne

posude, bokarić, unutra usulipivu i senf naokolo gore narubu posude. A unutra ćevap-čići, kobasice male. Tako, uzeobi kobasicu, pomazao poonome senfu i umočio u pivu!

Tako smo se krasno zabavljalii galioštine činjeli. E, e, ko-torske čuvene maškarade. Toje bila komedija. Ali su se djecamnogo plašila od nas crnijeh.

I danas, karnevalisti suzadržali bokarić, sa kobasi-com i senfom i pivom, kaosvoj simbol maškarade. Vol-jeli ste fešte, voljeli ste pjes-mu, da li ste voljeli žene?

„ Ja to nijesam nikada bio. Nepušač, ne u kafane, nego podmajčinom disciplinom. Kućirano i rano na rabotu cijelidan. Onda nije bio zakon o rad-njama, do 1933 godine, negosu radnje držali otvorene izatvore kad su htjeli. Prematome, ja kao šegrt, bio samdan, noć kod gazde i nijesamimao kad za galioštine.

A je li bilo vremena zaljubav?

„ Bilo je plesova svake subote,

na Muo, u Škaljare, u Dobrotu.Muo, društvo je imalo 40muških pjevača. Muški hor,kakvi hor, kao grom. Bilo jemladosti, bilo svega. Sve je tounazad 30 godina pomrlo.Nego mi je žao što sam ja ostaoovako. I Dobrota je imala pje-vačko društvo, zvalo se „Zora“,Škaljari-„Sastanak“.

Općinu je imao Muo i Prčanj.Pod Prčanjom je bio Stoliv, podKotorom je bio Grbalj i Tivat či-ni mi se.

Sjećam Vas se pred krajradnog vijeka kao brijača ukotorskoj bolnici.

„ Jes, radio sam u bolnici kaobrijač i to mi je zavedeno upenziju i ono što sam radio ubrijačku zadrugu.

Voljeli su Vas sigurno iljekari i osoblje, a i pacijentikojima ste pomagali.

„ O, prosto im bilo. Neki suhtjeli da mi plate, nisam htionikada uzet.

Kako danas živite. Noge vassluže, pamet izvanredno.Vidim, neko vas je lijepoošišao?

„ Ošišala me Šantićka. To mije blizu poći i naučio sam se

kod nje. A, ko mene još gleda,mene više niko ne gleda.

Kako , kada vas i mlađivole, evo na klupi vazdaimate društvo?

„ Kod njih sjednem kod Mar-ka i Joška, s njima progovorim,jerbo nemam progovora ni sakim. A najteže mi je, duša meboli, što su bili ovi ratovi. Nijese lijepo žalit, ali rat učini sve.

Koliko je Kotor ostao KotorVaše mladosti?

„ Kotor je lijepo uređen. Ovetrgovine mogle bi plasirat usred Pariza ili Berlina.

A što vam smeta, što vamse ne sviđa?

„ Ne sviđa mi se što je prazangrad što se tiče vojske. Bilo je umoje doba četiri roda vojske.Gimnazija, pučka škola, žens-ka trgovačka škola, nautika,ima je i danas.

Bilo je puno vojske, ženili suse oficiri, bilo je života. Bilo jepjesme, na svaki kraj se čula.Dvojica se nađu, odma zapje-vaju. Ja nisam pjevao, nemamsluha.

A u moje mjesto, tamo gdjesam se rodio među pjevačima iribarima, bilo je oko 40mladića, pjevači kao grom.

Što Vi danas preporučujetemladim ljudima, kako davole ovaj grad?

„ Svaka čast predsjedniciopćine, uredila je grad, pravadomaćica, dobro redi grad. Pazii prima. Žao mi je čut neke kri-tike ali ona, puno radi. Svakajoj čast.

Mladi u Kotoru treba da pazesvoj grad, da ne lome izloge, dane voze brzo.

Da se prilagode redu, upravom smislu kulturi, da sene događaju nevolje svakod-nevno u saobraćaju. Nego dapaze što rade.

Šjor Roko Luković na krajurazgovora poljubio je rukuspisateljici ovih redova i naklo-nio se gosparski. Svakodnevno,na ulazu u stari Kotor, meštarRoko će vam reći “dobar dan”ili otpozdraviti sa “dobra vi

Sa unukom Joškom

Priredio: Dario MUSIĆ

Frano Bašić i Andrijana: Bilo je to u jesengodine 1877, sa desne strane KinaVukovića, stanovao je pri zemlji u podru-

mu, zvatom po mletačkom dijalektu »L’Ortana«Frano Bašić, zvani Finister, sa svojom ženomAndrijanom. Frano je bio po zanimanju noćnizlatar (? = čuvar). U taj podrum vidjele bi se višeputa u noćne ure ulaziti neke sumnjive ženskepokrivenog lica, a najviše u pokladno doba.

Jednu večer, u kasnu uru noći, opazio jejedan profesur da je u L’Ortanu uljegla jednaženska, ali je nije poznao, i tada je otišao dapozove svoje prijatelje, koji su na to davno vre-bali, a to su bi sledeći – tri profesora: Jakšić,Strukel, Pilić, dva činovnika: Radman i Peržić,upravnik Poreznog ureda Burić, trgovac Finzii apotekar Martinelli. Tada su počeli da kuca-ju na vrata da im Frano otvori, i tada se razvi-la komedija:

Frano Bašić i Andrijana Stano quisti nell’Ortana

Senza esser distrubati,Ma professori, impiegatiNjima ne daju mirno stati!

Za večerom bili sjeli,Ide Finzi, Martinelli,I ghe batte sulle porte, E il Frano fuori sorteCon amata sua consorte

E quei altri dei cantoniI ghe molava i scarezzoni,Jadan Burić koji smuhaI ostade bez klobuka,Već u njemu malo duha!

Izlazi Frano i stane vikati:Jeste li vi gomnari ili impjegati!?Scampa il Radman per Sant’Anna,Tutti gli altri per la Carampana, E adrio l’Andrijana.

Con un bastone nella manoIn aiuto del suo Frano,Koji je Strukela stigo bio

RROOMMEEOO FFIIOORREELLLLII:: PPRRIIČČAA JJEEDDNNOOGGVVRREEMMEENNAA GGRRAADDAA KKOOTTOORRAA 88..

Po istoričnim knjigamai kalendarima, po putusačuvanih listova,plakata, i rasporeda,po pričanju moje babei moje dobropamćenje, oddjetinjstva sabrao,sastavio i uredio,sljedeće uspomene

Odlomci iz povijesti

40

I po hrbatu ga zamlatioI na tle se prevalio.

Ali opet sva sramotaI od naših puliciota,Che i ascolta i Assessori,Che i se sconde per i cantoniLasciando in pace i mascalconi!

Peržić brižan ne zna kuda,Šilić viče neka trče:Ascoltate i miei cosigli,Voi di qua veri figli,E salvatevi perigli.

Jakšić Jovo così grassoCorre megio di un tasso,Ferdi vecchio come la campanaEl sa svigna per CarampanaCon aiuto dell’Andriana.

Che la ziga a tutta gola,Ovo je djeci lijepa škola, Che i se impara dei signori,Educati professoriE communali assessori.

Ma se il povero ZanattaAlla sera un po el canta –Ni jedan stražar ne ide spati

Dokle njega ne uhvatiI u tamnicu ga predati!

E per ora non vado avanti,Vi saluto tutti quanti,Appellandomi al vostro onoreE di parlare di vero cuoreA voi, educati professori!

Impiegati assessori,Negozianti, gran signori,Farmacista per i dolori!Dite mi se ho il raggioneA criticarvi in questa staggione?!

Jedna tajna osoba, koji je tu večer pratio ovukomediju, napisao je ove stihove o događajimau L’Ortani. I trećeg dana cijeli grad doznao odove aristokratične komedije.Cattaro nella stagione di autuno 1877.

41

Sjajni internacionalni radnički ples

U mjesecu siječnju godine 1907. kotorskaaristokracija bila je priredila sjajni ples, te subili pozvati činovnici, trgovci i stranci, samoradnici nijesu imali pristup, a još manje up-rave radničkih društava.

Za radnički stalež ova injurija od gospodeprama radnicima je djelovala kao velika uvre-da, i domislili su kako da im se osvete. Istuvečer tog aristokratičnog plesa, radnici su sesakupili na I-vi kat gostione »Alla Campana« ipočeli vijećati šta se ima raditi radi uvrede iponiženja prema radnicima. Antun Ilić, po-duzetnik, je bio predložio da se korporativnopođe u »Dojmi« demonstrirati. BogdanKaluđerović, zlatar, kaže da to ne bi bilo častza nas za nas radnike, jer bismo se pokazaliprema aristokraciji kao ništavci, i tada bi onidobili pravo da reču zašto nisu nas pozvali.Franćesko Homen, urar, predlaže da seiazbere Odbor od 12 lica i to: 4 Hrvata, 4 Srbai 4 autonomaša, i da se priredi veliki, sjajni,internacionalni Radnički ples, i da pokažemošta gospoda mogu da učinu bez nas, a što mimožemo da učinimo bez njih. Jednoglasno sviprisutni pristali na prelog gosp. F. Homena.Svi radnici oduševljeni na čelu sa Odborom,počelo se raditi u veliki mah, kako da se taj

ples sjajniji uredi. Ples je imao da bude 15.vel-jače 1907. godine, imalo se vremena za radititri sedmice i radilo se svi složno kao braća.

Kićenje u »Dojmi« i u aleju je sljedeće. Salakafane je bila dekorisana u festune, lovor vi-jence, okolo zida drveni trofeji i na svaki poje-dini alati svih zanata. Loža je izgledala kaoproljeće putem raznovrsnog cvijeća na sta-blićima. Nakit izvan kafane: na cijelu dužinualeje bile su postavljene sa lijeve i desnestrane lance sa barjacima. Od lance do lancefestuni lovorike i veliki pitari zelenila i baluna.Prolaz aleje je bio od lance do lance učinjenearkade od gvožđa, okićene sa lovorikama, sarasvjetom tri čoke od gas acetilene, i to je iz-gledalo kao tunel. Od vrata grada pak dokafane dugi tapić, to su bili posudili Upravavojničkog kupatila, po njemu posuto cvijeće.Sve ove radnje radnici su izvršili besplatno.

Ples je počeo u 9 sati. Odbor je čekao ple-sačice na vrata grada i vodio ih u kafanu. Od-bor je bio odjeven u svečano crno odijelo,rukavcice i kravata bijeli. Svi ostali u na-jboljim sjajnim odijelima. U 12 sati po običajuje bila večera, u 2 sata ponovio se ples. U 3sati nije više bilo ni hrane ni pića, no samo lik-era, i to pred zorom je nestalo. Ples je dovršiou 7 sati u potpunome skladu i redu, i pokaza-lo se aristokraciji da i radnici se znaju pon-ašati skladno i da znaju plesati »quadrillu«.Bile su pozvane samo tri ličnosti grada:

42

Park Franja Josipa pred kafanom Dojmi, 1905.

poglavar, predsjednik Suda i načelnik, a li-ječnici su bili jer i oni rade s alatima. Na ovomplesu su prisustvovali dva trgovačka putnikaiz Trsta, i to poznati za Kotor Ivan Bernardinis,koji se svake godine u pokladno doba nalaziou Kotor. Pričao predsjedniku Odbora da se jenjegov drug iznenadio naći se između radnikau takvim njihovom ponašanju. Bernardinismu je odgovorio: Zato sam ja izabrao doć uKotor za moj posao u pokladno doba, jer samse uvjerio da se u njemu dobro zabavljam i či-ni mi se da sam ja Kotoranin! Kada je aris-tokracija doznala za rezultate plesa, navalilina bivši njihov Odbor da nijesu morali pos-tupiti tako sa radnicima, jer da se od njihimade više puta potrebe. A ta potreba je bilazato što su se približavali izbori.

Dječje nahodišteNa malom trgu Sv. Josipa, pod upravom

providura Ivana Giusto, sagrađeno je godine1769. dječje Nahodište, ona ista zgrada đe sesada nalazi Općinsko kupatilo.

Pri zemlji đe se sada nalazi prozor, bio je iprije ali mnogo manji. Prozor je bio otvoren ,bez staklenih telera i bez škura. Na gornji idolnji prag bilo je postavljeno po jedno okrug-lo gvožđe po deset santimetara dužine, i u tadva gvožđena perna postavljen na noge drvenisanduk, urađen na šest ćoškova sa vratima,

bojadisan u boju crveno tamno. Taj se san-duk okrćao na ona dva perna i zvali su ga:Tajni sanduk. To je bio učinjeno za nezakoni-tu djecu. Po noći donijeli bi dijete i postavili biga u taj sanduk iz vanka, bez uljesti u kuću,i zazvonili na zvonce, a ona koja bi donijeladijete otišla bi ća. Babica bi iznutra kućeokrenula sanduk i izvadili bi dijete, tako senije znalo čije je to dijete. U Nahodište bi tadjeca stajala par mjeseci, i tada bi došle Kon-avojke i odnijele bi ih u Konavle. Od Državeprimale su za svako dijete 6 forinti mjesečnodokle dovrši 6 godina. Ta djeca bi ostala un-aprijed u te obitelji i pod njihovim prezi-menom. Sva ta djeca su se krstila na ka-toličku vjeru. Pravoslavna crkvena vlast seodazvala da se između te nezakonite djecenalaze i djeca koja pripadaju pravoslavnojvjeri, i onda se promijenio zakon. Sanduk sedigao i tada se moralo po zakonu dijete pre-dati babici i zapisati čije je dijete, a tajnanestala. Onda su pravoslavnu djecu nosili poselima poviše Ercegnovoga. Pod jugosloven-skom državom, Nahodište je prešlo izvan gra-da, u kuću Stefanović, i tu bi se djeca podigla.Providur Ivan Giusto bio je na Šuranj podigaobolnicu godine 1769, đe se sada nalazi Kasar-na, poviše vratima natpis. Austrija je godine1822. ogradila bolnicu na Puč, a onu na Šu-ranj pretvorila u kasarnu, i zvala se Špitalkasarna.

43

Nekada dječje nahodište, kasnijeOpćinsko kupatilo, danas izgleda ovako

U 86. godini, u svome domuu Rockefellerovoj ulici 27 uZagrebu, umrla je 6.kolovozajedna od najznačajnijih javnihi političkih osoba u novovjekojhrvatskoj povijesti, SavkaDabčević-Kučar. Mrtvozornikje konstatirao prirodnu smrt,zatajenje rada srca.

Otišla je žena koje su semnogi s nostalgijom sjećali iprizivali tada, još krajemolovnih osamdesetih, dok su“Prljavci” pjevali “Zadnju ružuhrvatsku”.

Kad bi se čitala štura povi-jest Hrvatske, činilo bi se da jeSavka Dabčević bila i ostala –epizodistica. Stoga što je poli-tički trajala jako kratko, u dvanavrata – sedamdesetih idevedesetih godina prošlogstoljeća. S obzirom na kariz-mu i dugovječnost poštovanjakoje je, premda zabranjena,uživala ona dva desetljeća“hrvatske šutnje” u cijelomsvom narodu, jasno je da jenjezina “epizoda” duboko us-ađena u emocije Hrvata.

Kao najmoćnija osobahrvatskoga rukovodstva1969. (predsjednica CK SKH),nakon pada zlogukog Alek-sandra Rankovića osjetila jeda se Titov jugoslavenskirežim počeo mijenjati. S parti-jskim kolegama Mikom Tri-palom, Dragutinom Harami-jom, Srećkom Bijelićempostaje predvodnicom novogstava Hrvatske premaslužbenom Beogradu. “Kud

su otišle naše devize... ri-jekom bez povratka!” kličeSavka i dobiva podrškujavnosti.

Savka i drugi željeli su is-praviti tu nepravdu, željeli suda se hrvatskim novcem gradi– Hrvatska. Sedamdesetihpočinje izgradnja autocesteZagreb – Rijeka, Savku pratemediji i ona postaje nacional-na liderica. U Hrvatskoj sestvara nacionalni pokret, isti-na nejedinstven, no jak. Vri-jeme je to koje će se poslijenazivati Hrvatskim proljećemili maspokom (masovnimpokretom). Savka pokušavapreko partijskih struktura,dakle legalnih mjesta, izguratiredefiniranje jugolsavenskefederacije. Činilo se da u tomeima i podršku jedinog i naj-jačeg tadašnjeg lidera – Josi-pa Broza Tita. No, kako jepokret jačao (i na scenu stiza-li manje poznati Vlado Goto-vac, Dražen Budiša, IvanZvonimir Čičak, Marko Vesel-ica, Franjo Tuđman), anarogušenost Beogradapostajala prevelika, režimodgovara totalitarno.

Prekida se taj dvogodišnjiuzlet građanskih sloboda,misli i kritike, a protiv golemenacionalne energije Hrvatakreće policijska represija i pri-tisak svih službi aparata. Kra-jem 1971. Savku smjenjuju,uskoro izbacuju iz partije, re-da radi zapošljavaju na tri go-dine u Republičkom sekretar-

ijatu za financije i onda tjera-ju u prijevremenu mirovinu.O Savki se, sve do 1990, nijesmjelo javno ni prozboriti.

Na Ekonomskom fakultetuu Zagrebu u međuvremenunije bio sačuvan nikakavpisani trag da je ikada tamoboravila, radila sa studenti-ma, pisala znanstvene radove.

Savka Dabčević-Kučar rođe-na je 6. prosinca 1923. na Ko-rčuli. Zanimljiva je podrijetla:otac joj je potomak starebokeljske pomorske obiteljibrodovlasnika i kapetana. Kaobrucoš filozofije, 1895. sudjelo-vao je u Zagrebu u spaljivanjumađarske zastave i dobio –kaznu zabrane studiranja.Poslije je službovao po Dal-maciji, te se oženio MarijomNovak.

Savka je žensku realku za-vršila u Splitu, a 1943. odlaziu partizane, šalju je u zbjeg uEl Shattu u Egiptu. Nakon ra-ta upisuje se na Ekonomskuvišu školu, odlazi i na studij uSSSR, do Rezolucije Inform-biroa. Nastavlja studirati uZagrebu, a 1950. već biva bi-rana za asistenticu naEkonomiji, za predmet politič-ka ekonomija. Godine 1951.udaje se za diplomiranog in-ženjera rudarstva AntuKučara. Dobivaju dvije kćeri,

SSJJEEĆĆAANNJJEE SSaavvkkaa DDAABBČČEEVVIIĆĆ –– KKUUČČAARR (( 11992233-- 22000099))

Odlazak ružehrvatske

44

U rodnom Mulu, nadomakKotora, umro je 27. srpnjaprof.dr. Josip Riđanović. Odpokojnog prof. dr. Josipa Ri-đanovića oprostio se dr. Mi-lenko M. Pasinović.

„ Tek što je stigao na odmoriz Zagreba u kome je živio iradio, počev od studentskihdana na Prirodno matemati-čkom fakultetu- grupi Geo-grafija, na kojem je diplomi-rao 1953. Po završetku voj-nog roka, 1954.godine, po-staje asistent na istoimenojgrupi Prirodno-matemati-čkog fakulteta, a 1965. godi-ne izabran je za docenta. Zaredovnog profesora izabranje 1978. Za to vrijeme usavr-šavao se u nekoliko navratau Njemačkoj kao stipendistprestižne Humboltove sti-pendije kod profesora Bidelaa kasnije i kod profesora Kel-lera.

Njegova velika ljubav pre-ma rodnom kraju krunisanaje doktorskom disertacijom„Orjen – prilog poznavanjureljefa primorskih krškihplanina“. Potreba strukeuputila ga je na izučavanjeproblema i značenje vode ugeografskom kompleksu, nesamo sa naučnog već i stru-čno – praktičnog aspekta. Či-tav svoj naučni opus posve-tio je vodi.

Njegovo djelo HIDROGEO-GRAFIJA, izdano 1979. u Za-grebu, predstavlja izuzetanznanstveni doprinos prouča-

vanju voda. Svojim prilogomPostanak i izgled Bokokotor-skog zaljeva, Riđanović jedao značajan stručni dopri-nos monografiji Kotor.

Težak je bio Jozov životniput. Život ga nije mazio nizdravstveno ni radno...

Ni nedavna smrt njegovesupruge, nije ga mogla spri-ječiti da ne posjeti rodni Muoi prisustvuje svetoj Misi zadan Svete Ane. Rekao mi je:„Došao sam da se oprostimod Mula“. Osjećao je to du-boko u sebi. I eto, danas, nataj dan svetom Misom, svi seopraštamo od Joza.

I Jozo je poput mnogih Mu-ljana čeznuo za morem, ma-kar da ga vidi, da ga gleda,da sa njim priča. I more muje bila sudbina. Smrt je na-šao u njemu. Simbolika kojase ne bi mogla režirati.

A i zbog čega bi? To znajusvi koji su poznavali Joza.“

PPRROOFF.. DDRR.. JJoossiipp RRIIĐĐAANNOOVVIIĆĆ ((11992299--22000099))

45

jedna završava kemiju, drugadoktorira fiziku. Već kao pro-fesorica, ranih šezdesetih, do-biva Fordovu stipendiju i bo-ravi godinu dana u SAD-u iFrancuskoj.

Nakon sloma Hrvatskogproljeća morala se klonitijavnosti, no obiteljski se družis “proljećarima”, privatno.Kad se počela razgrađivati Ju-goslavija, Savka se u prom-jene uključuje vrlo oprezno.Gotovo nevoljko (smatrala jeda još treba malo pričekati)pridružuje se političkoj alter-nativi (na poziv HSLS-a iHKDS-a), ali kao nestranačkaosoba, i sudjeluje na prvimdemokratskim izborima kaokandidatica Koalicije naro-dnog sporazuma.

No, ta je politička opcija zato vrijeme, i stoga što je novihrvatski “maspok” punoizravnije i odlučnije poveo dr.Franjo Tuđman, bila za novuHrvatsku premlaka i koalicijane osvaja vlast. Savka kasni,no 1990. osniva Hrvatskunarodnu stranku (HNS). Go-dine 1992. sudjeluje na pred-sjedničkim izborima, no dobi-va tek 6 posto glasova (Tuđ-man 60 posto). Dvije godineposlije, 1994, povlači se upolitičku mirovinu.

Da, možda je Savka Dabče-vić-Kučar uistinu bila “epi-zodist”. Ali kakav! Takav da jeza hrvatsku javnu scenu odtada pa sve do sada ostala –zadnja ruža hrvatska. U tedvije, kratkotrajne “epizode”gromoglasno se čula, pose-bice od 1969. do 1971. kad sunjezine riječi i riječi njezinihsuradnika ostale duboko us-ađene u osjećaje i pamćenjenacije. Vjerojatno je i zbog to-ga “hrvatska šutnja” ipak i bi-la pobijeđena i prekinuta udevedesetima.

Večernji list

More kaosudbina

46

Priredila: prof. Marina BASTAŠIĆ

Ljudstvo i ljudskostMožda ne bi bilo „zgorega“

pozabaviti se ovim terminima,osobito u današnje vrijeme.Ljudstvo je bilo sinonim zaljudskost, plemenitost, čovječ-nost, duševnost, humanost,međutim ima i drugih znače-nja. S ljudstvom u drugomsmislu imaju obično problemapojedinci. Svakome je ljudstvoideal prema kojemu težiti. Štoviše pojedinaca u kojem naro-du ostvari što veći stupanjljudstva, to je taj narod sretni-ji, plemenitiji. Ljudstvo se ujednom smislu može prevoziti,

izvoziti, uvoziti, ali u drugomese smislu može samo izgrađi-vati. Stoga, manje ga uvozimo,izvozimo, ali ga sve više izgra-đujmo i nadograđujmo,

jer će ubrzo, čini se, ishlapiti.

Je li vam jezik kratakili krotak?

Često je upravo dobro danam jezik bude kratak, a kat-kada je i šutjeti zlato! No, danam jezik bude kratak, mora-mo ga često i krotiti – paziti štogovorimo. Tako jezik kroće-njem postaje krotak. Nažalost,mnoge se vrline zaboravljaju,pa tako i krotkost. Sasvim jeuobičajeno izraziti se da netkoima dug jezik, i da nekome tre-ba skratiti jezik. No, mišljenja

sam da bismo se svi trebali po-truditi, i ma kako teško bilo,vratiti se onoj staroj: „Krotakjezik, pamet zdrava, srce čisto,djela prava!“ I eto nam još jed-nog ljudstva i ljudskosti.

Vrijednosni papiri –vrijednosnice

Eh, da, danas je takvo vrije-me da su nam i vrijednosnicepostale neophodne! Da, dobroje dok ih se ima! U hrvatskomjeziku, osobito u stručnoj ter-minologiji, postoji težnja da seod dvočlanih naziva izvode jed-nočlani. Tako se počelo doga-đati i s terminom vrijednosnipapiri, i počela se koristiti riječvrijednosnica. To sve govori uprilog bogatstvu i raznolikostihrvatskog jezika, međutimipak je u spomenutim termini-ma najvažniji korijen riječi –vrijednost!

Jeste li znali…Jedan od najpoznatijih Ši-

benčana, Faust Vrančić, nijesamo autor Rječnika pet naj-uglednijih europskih jezika iz1595. godine. Prva tehničkaotkrića hrvatskih znanstveni-ka upravo su vezana uz imeFausta Vrančića. Njegov naj-poznatiji izum jest padobran,kojeg je isprobao u Veneciji.Istina je da je Leonardo da Vin-či prvi imao zamisao o tome,međutim, on je napravio samogrubu skicu, piramidalnogoblika, dok je Faustov pado-bran bio pravokutnog oblikakakvi su i danas.

Osim padobrana značajna jei konstrukcija mlina kojeg po-kreću morske mijene, žičara, aiznio je i novu konstrukcijumetalnih mostova. U svezi s ti-me, njegovo najpoznatije djelojest Machinae novae (Nove na-prave) iz 1625. ili 1616. godi-ne.

UUČČIIMMOO HHRRVVAATTSSKKII

47

� Imate riječ

U prošlom broju (50/51)pročitali smo izvješće uredni-ce Tamare Popović sa Godiš-nje skupštine HGDCG kojase održala u Kotoru24.6.2009. Novinarsko izvje-šće, kako se već piše sa ova-kvih skupova, međutim, jabih se osvrnuo na jednu či-njenicu koja je po meni veo-ma interesantna i značajna.Kao sudionik tog skupa za-pazio sam, za razliku odprethodnih godina, da jeskupu prisustvovalo nekoli-ko mlađih osoba u dobi od 8pa do 15 godina u pratnjisvojih roditelja ili baka i dje-dova, što me prijatno iznena-dilo i razveselilo. Svijetla to-čka u mračnom tunelu, da lije to početak buđenja nacio-nalne svijesti u Hrvata, da li

se to u hrvatskoj mladeži po-krenuo nacionalni osjećajpripadnosti ovoj maloj hrvat-skoj zajednici? Možda su nji-hovi najbliži – roditelji, bake,djedovi, shvatili da ova našazajednica neminovno ali brzonestaje sa ovih prostora i daje krajnje vrijeme da se neštoučini za njen opstanak. Da lismo shvatili da je jedino rje-šenje našeg opstanka buđe-nje nacionalne svijesti kodnaših sinova, kćeri i unuka.

Ispred mene sjedjela je sasvojom bakom djevojčica. Ci-jelo vrijeme Skupštine pomnoje pratila što se događa okonje i nešto crtala na komadi-ću papira. To mi je privuklopažnju i nakon završetkaSkupštine zamolio sam dje-vojčicu i njenu baku da mi

pokažu što je ona to crtala.Ono što sam vidio emotivnome je dirnulo i veoma razve-selilo jer je djevojčica Ivonanacrtala radno predsjedni-štvo Skupštine. Njena bakaTonka Pepđonović iz Bara do-vela je svoju unuku Ivonu od8.5 godina na Skupštinu data djevojčica osobno doživi tajdogađaj i da shvati tko je onai kome ona to pripada. I nesamo to, baka Tonka i unukaIvona sa članovima Podružni-ce HGD iz Bara prisustvovalisu u kasnim večernjim sati-ma na Citadeli hotela Cattarou Starom gradu prigodnomglazbenom ugođaju klape Fi-lip Dević iz Splita koje je or-ganizovala središnjica dru-štva u povodu održavanjaGodišnje skupštine.

Maloj Ivoni nije bilo dosa-dno i nije tražila od bake daide kući, što bi bilo normalnoza njenu dob, već je sa veli-kom radoznalošću i intereso-vanjem pratila što se događaoko nje i često svojoj baki po-stavljala neka pitanja na ko-ja je baka na svoj način da-vala odgovore. Možda je toza nekoga nevažna stvar, alimene je to veoma dojmilo idalo nade da ipak nije sve iz-gubljeno.

Zato pogledajmo skupa ka-ko je naša mala Ivona svojeviđenje sa Skupštine prenije-la na komadić papira (8x8cm) koji nije samo crtež napapiru već nešto što sa rado-šću budi nadu u kod većinenas koji želimo i očekujemobuđenje naše hrvatske na-cionalne svijesti.

Dario Musić

Radno predsjedništvo Skupštine kako ga je vidjelaIvona Pepđonović

Da li da se nadamo?

Piše:Vlasta MANDIĆ

Lucija: Mali, diži se iz koćete!Evo je batila 11-ta ura, a ti jošspavaš.

DIANA: Mama, pusti ga, ne-ka još spava. Umoran je.Jutros je u 4 ure lego.

Lucija: Dokle ćeš ti njegapuštat da čini što ga je volja?Niti da je rabotao do 4 ure.

DIANA: Majko, druga su vre-mena. Sve se promjenilo, ništaviše nije isto, pa ni djeca.

Lucija: Dobro zboriš. Ali istoga probudi pa provjeri može listojat na jednu nogu, kakve sumu oči i zapliće li mu jezik.

DIANA: Ma što ti sve ne padana pamet. Znaš da je naš maliodličan đak, dobro vaspitan i izdobre famelje.

Lucija: Ti su ti danas naudaru, kako bi se modernoreklo – rizična grupa. Nego,kako te volja, ti si mu mater.Digni ga, treba nešto da mi po-mogne.

Goran: Sve sam čuo. Fala tibaba, lijepo si me kalendala.Sva sreća da sam oguglao, jerje svako jutro ista štorija.

Lucija: Srećo babina, strahme danas od svega. Nije danaslako đecu podizat. U moje vri-jeme najveća briga mi je bila dami đeca ne odvale vrh od palcaili da se đe ne porežu. Ala da,promjenit ću ploču. Pošto simi ti odličan đak treba da minešto pomogneš.

Goran: Vazda, djevojčice mo-ja.

Lucija: Ma koji si ti fakin.Slušaj, prošli put kada smoono formirale Žensku vladu is-pod palme došla nam je šinjora

Laura i održala prediku.Oprala nas je, altroke, lavan-dere sa Gurdića, da me i sadastid. Pitala nas je o Bokeljskojmornarici i niko ništa, kršteno,nije znao.Ona šempijana Đoveje rekla kako im je jedini posaoda igraju kolo na dansv.Tripuna i kako onaj mali Be-gović, maestro, figura doklemaše rukama.

Goran: Pa kako ti ja tu mogupomoći?

Lucija: Valjda učite u školi onašoj slavnoj prošlosti. ŠinjoraLaura će nam danas doći iodržati lekciju o mornarici.Moram se i ja pripremit.

Goran: Malo ti mi o tome uči-mo. Mi smo ti okrenuti premasvijetu, prema Evropi. Danas tije vrijeme od kompjutera, in-terneta, big brothersa, face-booka.

DIANA: Što se čudiš majko.Djeca koja su se rodila poslijezemljotresa nisu skoro 10 god-ina ulazila u naš Kotor. A kadasu počela ulazit trgovi su dobilinova imena - Trg od Portobela,Trg od Trezora, Trg od Pasterie,Trg od Cezara i tako redom.Nekada je Kotor imao preko 30crkava, a sada ima oko 50-akšto kafea, restorana, picerija,barova i sl. Što ti to govori?!

Lucija: Sve pošlo u đavola.Nema mi druge idem do ko-torskog arhiva, a vi se snalaziteza objed.

Marijeta: O, dobar dana Lu-cija. Čas sunce, čas kiša pa seučinjela velika apa. Prosto samizašla malo rešpirat freške ari-je. A ti, đe si zabrzala?

Lucija: Zvala me mala od To-nine, koja radi u kotorskiarhiv, da dođem do nje. Ima

nešto da mi pokaže.Marijeta: Kada si se već

uputila tamo možemo zajedno.Ajdemo, neka i meni pokaže,ha,ha!

Lucija: Marijeta, je li me ovooči varaju. Vidim li ja dobro? Ušalu od arhiva sjede Ane, Bepai Đove, a ispred njih brdo knji-ga.

Marijeta: Daj da ja vidim.Bogami jest. Študiraju libra.Ane čita, Bepa obrće listove aĐove zapisuje. Samo ne znamšto ih to interesa? Da nisu up-isale postdiplomske študije?

Lucija: Študenti, ke nova!Kako vam ide istraživanjearhivske građe? Na koji ste foj?

BEPA: Pssst... Luce, oli si namarkat. Ovdje se govori šotovoće, ovo ti je kulturna inštitu-cija.

Marijeta: E, ti ćeš nas naučit,ko da mi ne znamo. Nego, oklevi ovdje?

ĐOVE: A okle vi ovdje?Lucija: Prekinite, ala da.

Nećemo praviti finte kada sveznamo zašto smo ovdje. Naposao. Svaka neka uzme pojednu knjigu i pročita po 10stranica. Imamo uru vremena.Poslije zajedno krećemo ispodpalme na šedutu. Šinjora Lau-ra me avizala da danas dolazida nam špijega ostatak oBokeškoj mornarici. Ruke narabotu!

BEPO: Što će reći, šinjoraLaura, da ste već otvorili škura.Uranili ste, kojim povodom?

LAURA: Baš ste kuriozan svi-jet, moj Bepo. Imam dva povo-da. Prvi je ovo divno ljetnjejutro. Ma, kako ovi narod možeprespavat ovakvu ljepotu. Sveje kalmo, pitomo. Para mi kao

KKOOTTOORRSSKKEE BBOOTTUUNNAADDEE

Kako vam je drago...

48

drugi dio

da se i samo jutro, poslijenoćnog sna, umiva laganomrosom i udiše morski freškin-pomiješanih mirisa - osušenihmorskih algi sa mirisom rascvi-jetalih magnolija, žukve, ruz-marina i lavande.

BEPO: Ja bi u taj ranojutarn-ji parfem dodao i miris mušul-ja, karagoja i druge morskespize koju ogoli ljetna oseka, aprvi zraci sunca prevare, te sena čas otvore, sve dok ih prvivalovi od maestrala ne zatvore.Tada ispuste mirise znanesamo onima čija duša iz moraizranja. Takva vam je i mojaduša.

LAURA: Jo, ne zovu vas uza-lud kotorski gardelin.Vi stepravi poeta. Koji sentimenti! Nemože to svako.

BEPO: Šjora Laura, vi ste meinspirisali.Vi ste jedna grandežena.

LAURA: Dobro, dobro, nemo-jte mi sada komplimentat. Sadću vam reć i drugi povod.

BEPO: Koji?!LAURA: Onomad, prije

sedam dana pozvale su me šin-jore koje su osnovale Ženskuvladu pod palmom sa parolom- Da nam sva četri ćoška odkuće stoje drito - a sve sa cil-jem zaustavljanja globalneekonomske krize.

BEPO: Koji uzvišeni motiv!LAURA: Jes, da nisu injoran-

ti i kukumari. Nemaju znanjani ideje. Ne znaju skoro ništa ogradu u kojemu žive, perfin nio Bokeljskoj mornarici. Danassam ima zakazala šedutu.

BEPO: Imate pravo. Danas,ko je pametan prodaje znanje,a oni drugi prodaju snagu.Evropa prodaje znanje, a sveono drugo „na snagu“ guraprema jugu. Pametno, neće lju-di više da šporkavaju ruke.

LAURA: E, to, baš to. Mi jes-mo mali grad ali imamo punogodina. Imamo veliko kulturnonasljeđe, kulturno blago i valjaga počet prodavat za dobrešolde. Nego, nemojte me uvlačitu diskusijon. Iscrpit ću se sa

vama pa mi neće ništa ostat zaone innjorante i kukumarice.Adio vam šjor Bepo!

BEPO: Neka im je Bog na po-moći!

LAURA: Jeste li sve na broju?Dakle možemo nastavit tamođe smo stale prošli put.

Lucija: Dobro ste nasočetkali u prošlom foju odHrvatskoga glasnika, pa smose za ovaj foj dobro potkovale.Ane, oli ti prva uzet riječ?

Ane: Oću, ja ću prva. Bra-tovština kotorskih pomoraca iliti ga naša Bokeljska mornari-ca ove 2009. slavi 1200godinaod svojega osnivanja, a svi mislavimo i toliko godina oddolaska moći našega mučenikasv. Tripuna. Bratovština je u tadavna vremena osnovana dapomaže svoje članove pozajmi-cama novca, savjetima, plani-ranjem unosnih poduhvata,povlašćenom prodajom brod-skih potrepština. Pomagala jeu slučaju bolesti, stradanja namoru, starosti, udaje kćerki, ilibilo kakve bijede, a naročito uslučaju stradanja na moru, štoje pomorce-pučane kuražilo ina dalja, opasnija, ali unosnijaputovanja.

ĐOVE: Sve je to uticalo naekonomsko snaženje pomora-ca, pa su oni ulagali svoje parene samo u pomorske poduh-vate, nego u izgradnju kuća,kupovinu zemljišta, davanjepara na kamate, zajmove što jesve uticalo na opšti napredak.

LAURA: Dosta, dosta. Znam,to ste pročitale iz knjige Kotor-ska mornarica od našega dr.Slavka Mijuškovića. To je velikinapredak i za svaku pofalu.Nego, imate li kakvu ideju, ne-ki zaključak?

Đove, Bepa: Pa, ovaj, neznamo, kako, na što misliš?

Laura: Mislim na naše poto-pljeno pomorstvo, na našupokojnu Jugooceaniju. Mislimna naše pomorce. Koliko smoih samo štampali kroz po-morske skule. Na hiljademornara, kapetana, ofićijala,

kormilara. U oni ludi mome-nat, kada je sve pošlo da fondo,ko je mislio na njih.

Ane: Bogami niko. Ni mojKrsto dvije godine nije se mo-gao ukrcat ni na jednu kom-paniju.

Lucija: Obadva moja zeta suodila sadit krtolu na Njegušeda se preživi.

ĐOVE: A moj sin Mato jedvase ukrcao u gomilu sa Poljaci-ma, Rusima, Filipincima, nanekakvu sumnjivu kompaniju.

LAURA: Tu sam vas čekala.Utaj jadni momenat od našegapomorstva đe je bila Bokeškamornarica?

Ane,Bepa, Đove: Niđe!Laura: Da je samo neko mis-

lio glavom bio je tren da se ob-novi prava uloga Bokeškemornarice. Prvo,u kompjuterpopisat sve bokeljske pomorcesa svim podacima. Drugo,povezati se sa svim poznatimsvjetskim kompanijama i treće,napraviti foj od pergamenta,nešto kao počasna matrikulaili ti ga štogod drugog, pa navrh utisnut slavni pečat, paostali podaci o bratovštini,njenoj tradiciji od 1200 god.,njenoj svetoj zadaći krozvjekove, njenom statutu (saču-vanom) iz 1463god. kada se jošnije ni znalo za Ameriku. Natakav foj upisati ime i podatkenašega pomorca kao dokazoklen je, što je i od koga je. Pati onda vidi kako bi se sve kom-panije grabile za njih. Cartacanta!

Ane: Bravo ti ga šinjora Lau-ra! Ne bi rekli da dolaze saBalkana.

ĐOVE: Onda bi i naši po-morci vratili dobro sa dobrim iBokeljska mornarica biojačala financijski i razvijalasvoju vjekovnu svetu dužnost,a pomorstvo bi se brzo reku-peralo.

Laura: Ne bi samo figurala,vratila bi se u život. Više vamneću reć ni jednu ideju.Mućnite, finalmente, svojomglavom!

49

50

Priredio: Tripo SCHUBERT

Radionica NDC Montenegro29.6.2009. Nansen Dialog Centar Montenegro

organizirao je radionicu uz podršku Fondacije In-stituta za otvoreno Društvo za predstavnike manji-na i lokalne samouprave općina Tivat i Kotor.

Tema radionice je bila “Integracija manjina u cr-nogorsko društvo”. Ova radionica je imala za cilj daidentificira probleme sa kojima se susrijeću pri-padnici manjinskih naroda na lokalnoj i naciona-lnoj razini, a u svezi implementacije odredbi Usta-va i Zakona o pravima manjina i Strategije Vladinepolitike za integraciju manjina.

U radu je sudjelovao tajnik HGDCG Tripo Schu-bert, koji je ukazao na problem u svezi zagaranti-ranih mandata u parlamentu, načina formiranjanacionalnih Savjeta i sistema raspodjele sredstavaiz Fonda za financiranje manjina.

Zajednica Italijana2.7.2009. Svečanom otvaranju kancelarije Za-

jednice Italijana Crne Gore u Kotoru nazočio jepredstavnik HGDCG Tripo Schubert. Sa Zajedni-com Italijana HGDCG ima dobru suradnju i podu-darnost u mnogim projektima.

Tiskanje monografije Dobrota3.7.2009. višemjesečni rad na obradi materijala

o pomorskoj i kulturnoj povijesti Dobrote XVI-XXst. autora Antuna Tonka Tomića, završio se dogo-vorom o tiskanju sa firmom DPC iz Podgorice, kojaje ovlašteni zastupnik Grafotiska-Grude.

Izložba Mija Adžića

3.7. 2009. na poziv našeg počasnog člana MijaAdžića iz Splita, izaslanstvo HGDCG: Tripo Schu-bert, Dario Musić i Tamara Popović, posjetilo je iz-ložbu u Plavom Dvorcu na Cetinju “45 godinaumjetničkog rada Mija Adžića” koja predstavlja re-trospektivu kazališne scenografije 1964-2009. Do-govorena je postavka ove izložbe u Kotoru u orga-nizaciji HGDG i Općine Kotor.

Seminar za učitelje

4-12.7.2009. na seminaru za odgojitelje, učiteljei nastavnike hrvatske manjine u inozemstvu i hr-vatskog iseljeništva, koji se održao u Primoštenu,od strane HGD CG upučena je Sandra Pasković, asa njom je bila i profesorica dopunske nastave nahrvatskom jeziku u Tivtu i Kotoru, prof. MarinaBastašić.

Na stručnom skupu koji je organizirala Agencijaza odgoj i obrazovanje sudjelovali su vrsni preda-vači iz oblasti hrvatskog jezika i književnosti, kul-turno povijesne baštine grada Šibenika, kulturnebaštine i stanovništva Hrvatske, glazbenog obrazo-vanja i hrvatskih narodnih plesova.

“U jutarnjim satima, rad je bio organiziran u obli-ku radionica, a u večernjim satima smo imali pre-davanja. Pored svakodnevnih aktivnosti, išli smo uobilazak grada Šibenika, kao i na cjelodnevni izletu NP Krka, kada smo i posjetili srednjovjekovnigrad Skradin.

Svakako,ovaj stručni skup je bio koristan i za-nimljiv. Nakon večernjih predavanja bilo je vreme-na za druženje i razmjenu iskustava i ideja sa ko-legama”, kazala nam je učiteljica Sandra Paskovićnakon povrataka iz Primoštena.

51

KRONIKA DRUŠTVAHrvatski poslovni klub

10.7.2009. predstavnik HGDCG Jurica Žarkovićsudjelovao je u radu zasjedanja Hrvatskog poslov-nog kluba, na kojemu je kao gost govorio dr. IgorLukšić, potpredsjednik Vlade CG za međunarodnuekonomsku saradnju, na temu: Crnogorski privre-dni sistem, njegov trenutni položaj i mjesto u svi-jetlu aktuelne svjetske ekonomske situacije. Sa-stanku su nazočili veleposlanik RH dr Petar Turči-nović sa suradnicima, gradonačelnica Kotora Mari-ja Ćatović, predsjednik Hrvatske gospodarske ko-more u Crnoj Gori Damir Pinjatić i brojni uglednigospodarstvenici.

IPA projekti10.7.2009. nakon sudjelovanja na Forumima za

traženje partnera, koji su se održali u Igalu i Du-brovniku, a u okviru Programa prekogranične su-radnje HRVATSKA-CRNA GORA 2009-2013, odlu-čili smo našu projektnu zamisao realizirati sa dvi-je NVO iz Dubrovnika i to: DUNEA d.o.o., regiona-lna razvojna agencija Dubrovačko neretvanske Žu-panije i Nvo Općina Dubrovačko Primorije. Prvi sa-stanak je održan u Dubrovniku, na kojemu su odstrane HGDCG sudjelovali Tripo Schubert, TamaraPopović i Krunoslav težak.

Dubrovačke ljetnje igre10.7.2009. predstavnici HGDCG nazočili su sve-

čanom otvorenju 60. Dubrovačkih ljetnjih igara.(opširnije str.4)

Povjerenstvo raspodijelilosredstva

17.7. 2009. Povjerenstvo za kandidiranje proje-kata radi dodjele financijske potpore hrvatskimudrugama u Crnoj Gori na završnoj sjednici 16. sr-pnja 2009. odobrilo je sredstva u ukupnom iznosuod 15.000 eura.

Kako je saopšteno iz Veleposlanstva RepublikeHrvatske u Crnoj Gori, Povjerenstvo je utvrdilo dasu ispunili uvjete i dobili sredstva:

- Glazbeno prosvjetno društvo Tivat: 1500 euraza dvije monografije društva i 1250 eura za Smotrupuhačkih orkestara

- KZU Napredak Gornja Lastva: 900 eura za pro-jekt Terensko istraživanje običaja, napjeva plesovau selu Gornja Lastva i drugim naseljima tivatskogi kotorskog zaljeva

- Hrvatska krovna zajednica: 3100 eura za Uče-šće na drugom Europskom prvenstvu hrvatskihnacionalnih manjina

- Hrvatska krovna zajednica i HKUD Ljudevit Gaj:1500 eura za Monografiju

- Hrvatski dom 1893 i NVO Krašići: 1100 eura za

Hrvatske web novine- Hrvatsko građansko društvo Crne Gore: 600

eura za projekt Nestankom jezika gasi se i nacija,750 eura za projekt Prezentacija kulturnog naslje-đa u Padovi, 3500 eura za Hrvatski glasnik i 800eura za projekt Dječja ruka suradnje.

Mihaliček član žirija25. i 26.7.2009. član redakcije Hrvatskog gla-

snika, povjesničar umjetnosti Marija Mihaliček,posredstvom HGDCG sudjelovala je kao član žirijau umjetničkoj koloniji „Mandrač”.

Promocija Bokeškog ljetopisa

30.7. 2009. Hrvatsko građansko društvo CrneGore organiziralo je predstavljanje Godišnjaka Bo-keški ljetopis u Koncertnoj dvorani Muzičke škole„Vida Matjan“ u Kotoru, crkva Sv. Duha. O Ljeto-pisu su govorili: Jovan Martinović, Marina Dulovići Marija Mihaliček. Tekstove je čitala Dragica To-mas. Voditeljica programa bila je Dubravka Jova-nović, a u programu su sudjelovale klape Biserni-ce Boke i Bokeljski mornari te učenici škole „VidaMatjan“.

www.hgdcg.orgObavještavamo sve zainteresiraneda je nova web adresa Hrvatskoggrađanskog društva Crne Gore

www.hgdcg.org

52

KRONIKA DRUŠTVA

23.7. 2009. Izaslanstvo Hrvatskog građanskogdruštva: predsjednik dr. Ivan Ilić, tajnik TripoSchubert i urednica Hrvatskog glasnika TamaraPopović posjetili su Radio Dux na poziv v.d. direk-tora Miroslava Marušića.

Marušić je upoznao delegaciju HGDCG sa tehni-čkim detaljima u svezi emitiranja programa i pla-novima za dalji rad.

Prostorije radija su u Donjoj Lastvi, i za sada seemitira 24-satni eksperimentalni program na fre-kvenciji 97,4 preko predajnika na Vrmcu koji si-gnalom pokriva područje Tivta i Kotora. U planu jeproširenje, te je u tijeku procedura dobivanja doz-vole za repetitor na Obosniku, što bi značilo pokri-venost područja Herceg Novog, dakle Boke i šire.

Predsjednik HGDCG dr. Ivan Ilić poželio je us-pješan rad i puno slušatelja i izrazio nadu da ćeRadio Dux biti partner u promociji aktivnosti dru-štva, o kojima će ovaj elektronski medij biti ure-

dno obavještavan.„ Prostora za suradnju ima dosta. Imamo i vrlo

interesantan projekat, susret urednika glasila ma-njinskih zajednica, koji je prošle godine pokrenu-la urednica Hrvatskog glasnika. Ti susreti bi tre-balo da postanu tradicionalni, u koje Radio Duxmože biti aktivno uključen“, predložio je dr. Ilić.

Marušić je istakao da prihvaća poziv za sura-dnju, siguran da će na ona biti relaizirana na ko-rektan način.

Tajnik HGDCG Tripo Schubert i urednica Hrvat-skog glasnika Tamara Popović govorili su o detalji-ma suradnje u razmjeni marketinških i ostalih sa-držaja ova dva medija.

Osnivači Radia Dux su Hrvatsko nacionalno vi-jeće i Hrvatska krovna zajednica, te su sastankunazočili predsjednik HNV Miroslav Marić i pred-sjednik Krovne udruge Dux Croatorum Mato Kr-stović.

Zašto ovoliko upitnika u naslo-vu? Odgovor je jasan: mnogo ne-poznanica i mnoga pitanja u sve-zi stvaranja i rada radio postajeDux.

Već duže vrijeme nam je nago-vještavano i pratimo projekt kojije pokrenulo Hrvatsko naciona-lno vijeće Crne Gore – otvaranjehrvatskog radija, radija naciona-lne manjine Hrvata Crne Gore.Nešto vrlo važno, povijesno, doskora nezamislivo za ovu našumalu hrvatsku zajednicu.

Zahvaljujući dobrosusjedskimodnosima dviju država Crne Gorei Hrvatske, Hrvatsko nacionalnovijeće Crne Gore uspjelo je u svo-joj namjeri, da i mi imamo našeradio valove na ovim prostorima.Sa veseljem i radoznalošću samočekivao prvo emitiranje hrvatske– naše radio postaje.

Njen početak rada najavio jeurednik Miroslav Marušić koji jebio pozvan na Skupštinu HGDCGu Kotoru 24.06.2009. Na iznena-đenje svih, urednik se s par reče-nica obratio obavještavajući nasda počinje s radom Radio DUX i

na kojoj frekvenciji. Ništa detalj-nije, ništa o osnivaču, programuradija, što znači ime Radio DUXi još mnogo toga ostalo je nepoz-nato.

S radoznalošću počeo sam slu-šati naš Radio DUX. Na frekven-ciji 97.4 najavljuju da je u ekspe-rimentalnoj fazi, što je potpunorazumljivo, ali odmah mi je bilouočljivo da voditelj nikad ne spo-minje hrvatski Radio DUX, većsamo Radio DUX. Razmišljam,nije valjda opet nešto u igri što sepokriva hrvatskim a ne želi se ta-ko djelovati. Nedugo zatim u cr-nogorskom tisku Vijesti od29.06.2009. u prilogu StartovaoRadio Dux, V.D. direktor radijaMiroslav Marušuć izjavljuje:

“ Iako je ovo medij čiji je osnivačHNV CG, mi nećemo praviti pro-gram samo za ovdašnju hrvatskupopulaciju, već za sve slušaocedobre volje za koje ćemo se na tr-žištu boriti kvalitetom i objektiv-nošću”.

Moje negodovanje i razočarenje,zar nam to HNVCG (osnivač Ra-dio DUX-a) prezentira. Radio po-

staju za opću upotrebu, komerci-jalnog karaktera, kojih na ovimprostorima ima skoro svako većemjesto. Zar nam je to dala Hrvat-ska da se na našoj postaji ne ka-že ili ne smije najaviti hrvatski ra-dio – Radio DUX. Gospodo sa ra-dija DUX, predstavite nam se davidimo tko to vodi taj Radio, akoje hrvatski a trebao je biti, da ču-jemo koji su vam programi, emi-sije, vijesti, teme. Da vidimo da liste interesantni za hrvatsku po-pulaciju ili ste stali u red lokalnihstanica, pa nam je svejedno kojućemo postaju slušati. Bili ste napoduci u Zagrebu, vjerujem dasu vas usmjeravali i učili kakotrebate djelovati na području kojipokrivate vašim frekvencijama.Veoma me interesira da li će ra-dio postaja Radio DUX emitiratiprogram na hrvatskom jeziku. Bitću strpljiv, možda je moje razoča-renje prerano, uvjerite me u su-protno, da Vam mogu javno česti-tati i zahvaliti na trudu.

Vaš strpljivi slušateljiz Kotora

Dario Musić

Radio DUX???

Radio Dux na 97,4

�

53

Časopis bez granica Časopis Hrvatski glasnik, izdavača Hrvatskog građanskog dru-

štva, jedino je glasilo Hrvata Crne Gore. Bavi se temama važnimza život hrvatske zajednice u Crnoj Gori: političkim, gospodar-skim, društvenim, kulturnim, povijesnim... ali je i u stalnoj misi-ji povezivanja dvaju država, Hrvatske i Crne Gore.

Distribuira se na kioscima u Crnoj Gori, a putem pretplate sti-že u Hrvatsku, Europu, Australiju, SAD...

Otvoreni smo za suradnju, sugestije i dobronamjerne primjedbe. Nastojimo da svaki sljedeći broj uradimo bolje i kvalitetnije, sa

raznolikim i zanimljivim sadržajem. Budite i dalje s nama, šaljite Vaše priloge, budite i Vi jedan od

kreatora našeg i Vašeg lista!Pretplatite se!

GLASILO HRVATA CRNE GORE

NARUDŽBENICAOvim neopozivo naručujem primjeraka "Hrvatskog glasnika"

Ime i prezime/naziv tvrtke

Ulica i broj

Grad Poštanski broj Država

Tel/fax

Datum

E-mail

Potpis/pečat

54

PRODAJNA MJESTAHrvatski glasnik možete kupiti ispred katedrale sv. Tripuna, naKamenom kiosku i sljedećim prodajnim mjestima Bega pressa:

Podgorica:Ivana Vujoševića, kućicaMomišićiPC Kruševac- SvijetCentar - maloprodajaNjegoševa ulica - Globus

Bar: Trafika SDKKostrača

Ulcinj: Bulevar- maloprodaja

Budva: Prolaz - maloprodajaSpas - maloprodaja

Tivat: AnjaPantomarketSturiDraganaMaprenat

Cetinje: Pazar, maloprodaja

Kotor: PantomarketRiva kod kamenog kioska

Herceg Novi: Tažeks - BijelaMješovito 33Grbo MNMKnežević CompanyPantomarket CentarKnjižara So

Risan: Centar

Financijska sredstva za pripremu i tiskanje osiguravamo zahvaljujući donatori-ma i sponzorima, među kojima su INA Crna Gora, Ledo Montenegro, Turističkazajednica Grada Zagreba, AdriaMar, Split Ship Management, Podravka, Radio

Kotor, Radio Skala…

Ukoliko ste zainteresirani za suradnju,kontaktirajte nas na tel: +382 32 304 232, +382 69 700 720,

ili e-mail hgd-kotor@t-com.me

PRETPLATITE SE!Za Crnu Goru:

18 eura18 eura

Za Hrvatsku:

180 kuna

Za inozemstvo:

24 eura

na žiro račun 510-10418-20

Crnogorska komercijalnabanka

na kunski račun23600001101667657,Zagrebačka banka d.d.,Poslovnica Dubrovnik

Vukovarska 7,20 000 Dubrovnik

na devizni račun HR7723600001101667657,Zagrebačka banka d.d.,Poslovnica DubrovnikVukovarska 7, 20 000

Dubrovnik

Ovu narudžbenicu i kopiju uplatnice pošaljite na adresu izdavača:Hrvatsko građansko društvo Crne Gore, Zatvoreni bazen Škaljari, 85330 Kotor, Crna Gora

Pretplatiti se možete i u Uredu HGDCG u Kotoru

55