Glasnik 47 - Hrvatsko gra‘ansko drutvo Crne Gore-Kotor

GLASILO HRVATA CRNE GOREGodina VII Broj 47 Veljača 2009. Cijena 1 € ISSN 1800-5179

1200.procesija

3

Adresa: Zatvoreni bazen, Škaljari 85330 KotorTelefon: +382 (0) 32 304 232 Faks: +382 (0) 32 304 233E-mail: [email protected] http://www.hgdcg-kotor.orgŽiro-račun: 510-10418-20Osnivač: Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor

Predsjednik: dr Ivan Ilić Glavni urednik: Tamara PopovićUređivački odbor: Tripo Schubert, Marija Mihaliček, JoškoKatelan, Dario Musić Lektor: prof. Ljiljana Markić Fotografije:Foto Parteli, B. Pejović, S. Kordić

Dizajn&priprema: Radionica LCG Tisak: Grafo-Bale –Podgorica Naklada: 800 primjeraka Cijena: 1,00 euro

“Hrvatski glasnik”, Kotor, je upisan u evidenciju javnih glasila kod Republičkog sekretarijata za informisanje RCGpod rednim brojem 04/01-1828 od 31.12.2002. godine. Časopisu je dodijeljen međunarodni standardni broj za ser-ijske publikacije ISSN 1800-5179, koji je otisnut u gornjem desnom uglu korica. Časopis izlazi mjesečno.

Poštovani čitateljiNa dan zaključenja ovog broja, kada je zaokružen urednički i di-

zajnerski rad, u našu je redakciju stigao dugoočekivani odgovorpredsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća dr. Miroslava Marića.S osobitim zadovoljstvom ćemo Vam u cjelosti prenijeti njegovestavove. Nažalost, poštovani čitatelji, tek u narednom broju. Ali ne-ćete zamjeriti, mjesec čekanja pretpostavljam da Vas neće previšeomesti. Ionako smo dugo čekali, pa više od godine, na taj odgovor.

Istog dana stiglo je pismo gospođe Ljerke Dragičević. S obziromda je ostao slobodan samo ovaj prostor, koji se piše u posljednjičas, ustupam ga našoj cijenjenoj čitateljici, sa kojom ćemo imatizadovoljstvo da razgovaramo također u sljedećem broju, kao no-vom zastupnicom HGI u crnogorskom parlamentu.

“Poštovano uredništvo!Onog dana kada je bila veslačka regata u Kotoru; kada je na pla-

katu sa programom “Kotorskog karnevala'' ispred ulaza u starogradsko jezgro Kotora bilo smehuljka i neđelje, odnosno, onog da-na kada je kotorski maskenbal bio u Bečićima, u hotelu Splendid -baš onog dana bila sam u Kotoru i do ruku mi je došao Hrvatskiglasnik br. 46. Oduševio me članak urednice na strani br. 3, a po-sebno predzadnja rečenica: Jer što je svijet bez ljubavi i pravedno-sti, a zatim... Na strani 40 stari Kotoranin Romeo Fiorelli, 1902.g.u dijelu sa podnaslovom Preseljenje u Kotor, piše: „Ja sam Dubro-včane simpatizirao, jer sam uvidio da su oni svi do jednog patrio-ti za svoj rodni kraj, pa kroz to vrijeme dok sam ja boravio međunjima primio sam i ja u duhu onaj dubrovački patriotizam za mojrodni kraj, ali sve uzalud, jer kod nas nema patriota no samo sebi-čni ljudi.“

Što je patriotizam nego ljubav i pravednost, što? Što?Tek poslije ovih riječi gospodina Fiorelli-a, razumjela sam kako

to da uredništvo nije moglo doći do predsjednika Hrvatskog i Rom-skog nacionalnog vijeća i sa njima obaviti razgovor kao sa ostali-ma. Tek tada sam shvatila da papir sve trpi i da ljudi ne znaju te-žinu riječiju „ljubav“ i „pravednost“, te još dosta toga.

Drago bi mi bilo da ovo moje pismo objavite u HG i to ne zatošto sam ja jedna od osnivača HGD-a, već zato što imam potrebu daodreagiram na neke stvari, a ne da bude ono „Kupio sam te za siri jesti ću te za sir“, navodi se u pismu gospođe Dragičević.

Nećete, nadam se, zamjeriti što je izostalo moje uobičajenoobraćanje. Čitatelji su nam doista na prvom mjestu.

Vaša urednicaTamara Popović

TTRRIIPPUUNNDDAANNSSKKEE SSVVEEČČAANNOOSSTTII

1200. procesijaSTR. 4

11003377.. FFEESSTTAA SSVV.. VVLLAAHHAA

Sv. Vlaho i DubrovnikSTR. 20

DDUUBBRROOVVAAČČKKII BBIISSKKUUPP ŽŽEELLIIMMIIRR PPUULLJJIIĆĆ

Povijest je učiteljica istineSTR. 24

NNAACCIIOONNAALLNNII PPAARRKKOOVVII

KornatiSTR. 28

IIZZBBOORRII UU CCRRNNOOJJ GGOORRII

Zemljotresa neće bitiSTR. 44

GGOOSSPPOODDAARRSSTTVVOO

Konstruktor gradi autocestu STR. 48

4

Piše: Tamara POPOVIĆ

Danas želim biti znak po-vezanosti, znak zajed-ništva, vjerskoga i na-

rodnoga, između Zagreba iBoke i Zagreba i Kotora, rekaoje, među ostalim, u propovije-di uzoriti kardinal Josip Bo-zanić, nadbiskup i metropoli-

TTRRIIPPUUNNDDAANNSSKKEESSVVEEČČAANNOOSSTTII::OOBBLLJJEETTNNIICCAA SSVV.. TTRRIIPPUUNNAA

1200. procesijaU Kotoru je 13. veljače održanavanjska proslava Svetog Tripuna,zaštitnika grada, uz posebne počastipovodom jubileja 1200 godina oddolaska moćiju ovoga sveca u Kotor i1200 godina postojanja Bokeljskemornarice

5

ta zagrebački koji je predvodiomisu u kotorskoj katedrali.

Okupljene je u ime domaći-na pozdravio biskup kotorskimons. Ilija Janjić, a nazočnisu bili: mons. Marin Barišić,nadbiskup i metropolita split-ski, mons. Stanislav Hočevar,nadbiskup i metropolita beo-gradski, mons. Zef Gashi, na-dbiskup barski i primas Srbi-je, mons. Želimir Puljić, bi-skup dubrovački,

mons. Slobodan Štambuk,biskup hvarsko-bračko-viški,mons. Ante Ivas, biskup ši-benski, mons. Ivan Penzeš,biskup subotički, mons. LasloNemeth, biskup zrenjaninski,mons. Vjekoslav Huzjak, ge-neralni tajnik HBK i Fra Leo-

pold Rochmes, generalni taj-nik MBK.

Propitivanje identiteta uozračju aktualnih prilika teobrana dostojanstva životaneki su od naglasaka propovi-jedi kardinala Josipa Bozani-ća:

„ Kad je papa Ivan Pavao II.za svojega drugog pohoda Hr-vatskoj posjetio splitsku me-tropolitansku katedralu sv.Duje izrekao je snažnu rečeni-cu ‘Ovdje povijest ne šuti’.Upravo ta mi Papina misao uovom trenutku dolazi na pa-met dok stojim ovdje pred va-ma i s vama na ovaj veliki danu drevnoj katedrali sv. Tripu-na u kojoj povijest ne samo dane šuti nego gromko progova-

ra. Danas, ovdje u Kotoru,pred nama se na jedinstvennačin sažima, ali i događa po-vijest. Okupili smo se s razli-čitih strana kao vjernici i ho-dočasnici da proslavimo svet-kovinu sv. Tripuna, zaštitnikaovoga grada i cijele Kotorskebiskupije.

Ali ovogodišnja proslava usebi krije širu dimenziju slav-lja, jer se upravo ove godinenavršilo 1200 godina otkakoovaj grad ljubomorno čuvamoći sveca koji je postao nje-govim zaštitnikom i znakomraspoznavanja. Tisuću i dvje-sto godina! Što se sve slilo utaj dugi tijek vremena, kolikoli su se duboko razgranali ti-sućljetni korijeni? Crkve i sa-

6

mostani, kao i druga umjetni-čka dobra koja su preživjelado naših dana snažno svjedo-če o vjeri ovdašnjega čovjeka.Upravo me ta činjenica naovome svetom mjestu i naovaj svečani dan ispunja div-ljenjem.

Slavljenje spomena uvijek usebi sadrži dvije glavne sasta-vnice. Ponajprije se prisjeća-mo što se to vrijednoga u pro-šlosti dogodilo, a onda se od-mah pitamo što to znači zanas danas, kao i za buduć-nost koja je pred nama. Osvr-ćemo se pogledom unatrag, teiz slavnih događaja prošlosticrpimo snagu za svoje danas isutra. Jubileji su zato milosnovrijeme kad na neki načinprovodimo inventuru svojegaidentiteta vraćajući se uvijekna bistre izvore početaka cr-peći snagu za nove pokušaje ikrepkije korake.

Ići jedan drugome ususret

Bozanić je u svojoj homilijiistaknuo kako je pitanje iden-titeta danas od temeljne važ-nosti.

„A kad je riječ o identitetu,temeljno pitanje nije tko samnego zapravo komu pripa-dam. Nitko od nas nije otok isvi smo mi nakalemljeni naneki trs iz kojega crpimo živo-tne sokove.

U prvom redu za nas je toIsus Krist. Zajedništvo s Kri-stom uključuje još jednu bi-tnu odrednicu našega identi-teta, a to je Crkva.

Osim pripadanja Kristu i Cr-kvi svatko od nas je ukorije-njen i u konkretan narod. Sli-kovito je to, aludirajući na pr-ve stranice Biblije, izrazio je-dan hrvatski teolog i pjesnikrekavši kako je svaki čovjekstvoren od zemlje, ali od onezemlje na kojoj je rođen. Svi

smo mi dio jednoga naroda,koji ima svoj jezik, tradiciju,baštinu koju su nam namrlinaši pređi. Ovdje u Kotoru, uBoki, ta tradicija, to bogatstvoduha naših predaka veoma jeprisutno i vidljivo. Dovoljno jesamo pogledom obuhvatiti pa-noramu Boke kojom domini-raju crkveni zvonici. Oni naj-bolje svjedoče o katoličkoj i hr-vatskoj prisutnosti u ovome

kraju. I usuđujem se reći da-nas ovdje, misleći i na one ko-ji su bolna srca napustiti svo-je domove, da bi Boka i cijelaCrna Gora teško bili osiroma-šeni, kad bi nestalo Hrvata ikatolika iz ovoga kraja.

Draga braćo i sestre, neda-vni je rat zatrovao mnoge od-nose, ali mi vjernici ne želimotu stati i s time se pomiriti.Želimo liječiti rane, ići jedan


7

drugome ususret, širiti obzor-je povjerenja, dobrote i uza-jamnog poštivanja. U nekimse trenucima to može činitizahtjevnom zadaćom, ali midrugog nauka nemamo, nidruge istine ne poznajemo, jersmo Kristovi. U tom poštiva-nju drugoga, važno je bitisvjestan i vlastitoga identitetai vlastite pripadnosti, njeguju-ći zdravi ponos koji se ne po-

stavlja oholo iznad drugih, izdravo rodoljublje i domolju-blje koje ne isključuje i neugrožava nikoga, kao i zdravosamopouzdanje koje u slobodimirno očituje tko je, što je ikome pripada. U Boki ekume-nizam, ekumenski susreti islavlja imaju dugu tradiciju uvjernika i katoličke i pravosla-vne Crkve, što je znak identi-teta ovoga kraja. Ekumenska

nastojanja i međureligijski di-jalog s vjernicima islamskezajednice, put je, predragivjernici, na kojem treba po-stojano ustrajati i na početkutrećeg tisućljeća.

U svakom vremenu oni ko-ji iskreno žive po Božjim za-povijedima na neki načinbodu u oči, smetaju onimakoji vole uređivati svijet ponekim drugim zakonima.Stoga kršćanin u svako vri-jeme mora biti spreman nakriž i trpljenje, ali uvijek unadi.

Katolička baština Boke naosobit se način ogleda u sve-tim dušama koje su ponikleupravo u ovome kraju. Svinam oni svjedoče kako je ovazemlja plodno tlo svetosti i daljudi ovoga kraja imaju istan-čan osjećaj za Božje i sveto. Sponosom nam se valja danasprisjetiti sv. Leopolda Bogda-na Mandića, blaženih Gracijaiz Mula i Ozane Kotorske teslužbenice Božje Ane MarijeMarović. Zbog njih s pravomBoku nazivamo Zaljevom sve-taca, kojima se ponosi Katoli-čka Crkva i hrvatski narod.

Predraga braćo i sestre uKristu, čestitajući vam ovaj vi-soki jubilej 1200. obljetniceod prijenosa relikvija sv. Tri-puna iz Carigrada u Kotor, že-lim vas potaknuti i podržatina kršćanskom putu života isvjedočenja. Ugledajte se uvi-jek u svijetle likove svete povi-jesti Kotorske biskupije. Kristnas poziva i pokazuje namput, a sveci su nam izvrsniprimjeri na životnom putova-nju. Neka vas na tom putuprati njihov zagovor i zagovornaše nebeske Majke PresveteBogorodice Marije. Amen“.

U porti katedrale bili supredstavnici Bokeljske morna-rice i gradonačelnica KotoraMarije Ćatović, te visoki zva-ničnici: predsjednik Crne GoreFilip Vujanović, predsjednik

8

hrvatskog Sabora Luka Bebićsa suradnicima, predsjednikcrnogorske Skupštine RankoKrivokapić, crnogorski mini-star kulture, medija i sportaBranislav Mićunović, amba-sador Crne Gore u VatikanuAnton Sbutega,VeleposlanikRH u Crnoj Gori Petar Turči-nović, generalni konzul RH uKotoru Božo Vodopija, župa-nica Dubrovačko-neretvanske

županije Mira Buconić i za-mjenik županice Miše Galjufsa suradnicima, izaslanik gra-donačelnice Dubrovnika ĐuroMarket, predsjednik Zajedni-ce udruga hrvatskih dragovo-ljaca domovinskog rata TomKačinari, predsjednik Udrugehrvatskih dragovoljaca domo-vinskog rata Grada Dubrovni-ka Igor Žuvela, predsjednikUdruge dragovoljaca Hrvatske

ratne mornarice Želimir Či-zmić, delegacija Hrvatskoggrađanskog društva Crne Go-re: dr. Ivan Ilić, Tripo Schu-bert, Krunoslav Težak, Želj-ko Filičić i Tamara Popović,visoka delegacija KantonaSredišnje Bosne, predstavniciSrpske i Crnogorske pravosla-vne crkve, brojni hodočasnici ivjernici.

U čestitki gradonačelnice


9

Dubrovnika Dubravke Šuicekotorskom biskupu mons. Ili-ji Janjiću između ostalog sto-ji: „Neka Vas sv.Tripun čuva ineka bude s Vama toga, zaVas i sve Kotorane velikog da-na, dana kojega dodatno uve-seljava vaša predivna limenaglazba i toliko poznata Bokelj-ska mornarica. Neka Danodvjetnika Kotorskoga podariplemenitost svim svojim što-vateljima, a mir, zdravlje i sre-

ća toga dana, neka se prote-gne u beskraj svih dana.“Gradonačelnica Šuica je upu-tila čestitku i gradonačelniciKotora Mariji Maji Ćatović, uznajljepše želje jednom od naj-ljepših gradova Boke kotorskei Crne Gore.

Svečanoj svetoj misi pretho-dio je doček Bokeljske morna-rice na glavnim gradskim vra-tima i kolo sv. Tripuna na trgupred katedralom.

Uz počasne raporte odredaBokeljske mornarice iz Koto-ra, Tivta i Herceg Novog pred-vođene admiralom MilošemMiloševićem, te gradskihglazbi iz Kotora i Tivta, i poča-snom paljbom, odigrano jetradicionalno kolo mornariceispred katedrale.

Po tradiciji, na kraju u kolosu sa državnom i zastavomSvetog Tripuna, ušli admiralBokeljske mornarice, kardinal

10

Bozanić, Ćatović, Vujanović,Krivokapić i Bebić.

Nakon toga, ulicama Staroggrada prošla je procesija u ko-joj su po tradiciji moći svetogTripuna nosili članovi Bokelj-ske mornarice.

Delegacija Hrvatskog gra-đanskog društva Crne Gore injihovi gosti bili su nazočnisvečanom objedu čiji je doma-ćin bio biskup kotorski IlijaJanjić.

Promocija poštanskemarke

U povodu jubilarne godineSv. Tripuna promovirana je 3.veljače poštanska maraka

„Sveti Tripun u Kotoru - 1200godina“, koju su izdale pošteCrne Gore i Hrvatske.

U povodu ove promocije gra-donačelnica Kotora Marija Ća-tović je kazala kako je ovo za-jedničko izdanje poštanskemarkice još jedan simbol sura-dnje i bliskosti i potvrda uni-verzalnih vrijednosti koje naovaj datum i ovom prilikomznače prožimanje iskustava ucilju nastavka dobrih međudr-žavnih odnosa.

„Dvije poštanske upraveprepoznale su značaj obilježa-vanja ovog velikog jubileja ko-ji se odvija u ambijentu jed-nog izuzetnog kulturno povi-jesnog spomenika, najprepoz-natljivijeg simbola grada Ko-

tora, kazao je Vojin Grdinić,predsjednik odbora direktoraPošte Crne Gore, na svečanojpromociji. „Malo djelo kojeputuje velikim svijetom“, po-ručio je on.

„Cijeneći važnost međunaro-dne suradnje i izdavanje po-štanskih maraka sa javnimpoštanskim operatorima dru-gih država, Hrvatska poštanastoji podsticati i ostvarivatiprojekte međunarodne sara-dnje“, riječi su Andreja Sar-delića, koordinatora za uvo-đenje novih projekata Hrvat-ske pošte.

Biskup kotorski, Iilja Janjićje kazao da su ove markiceemisari po čitavom svijetu Tri-punu u čast.


Bozanić i Ilić

11

Tripundanska večerNa Valentinovo, 14. veljače,

u organizaciji Hrvatskog gra-đanskog društva Crne Gore,održan je tradicionalni Tri-pundanski bal, u hotelu Teu-ta u Risnu zbog nedostatkaadekvatnog hotela u Kotoru.U programu su učestvovalipuhački kvintet SIMPLYBRASS iz Zagreba i VIS „LUN-GO MARE“ iz Kotora. Odlič-nom raspoloženju te večeridoprinio je sastav sa Korčule„KRATKI SPOJ“, te se zabavaprodužila do kasno u noć.

Kvintet SIMPLY BRASS 15.veljače održao je koncert uKatedrali Sv. Tripuna.

Razmjena poklona

Bozanić i Čizmić

12

Piše: Antun SBUTEGA(veleposlanik Crne Gore u Va-

tikanu)

Kako se Kotor nalazi stoljeći-ma na granici Istoka i Za-pada, njegov Svetac zaštit-

nik je postao simbol suživota i di-jaloga između konfesija, kultura inaroda, kao što je to danas i CrnaGora, u kojoj je mirni suživot osno-va stabilnosti i razvoja države.

U siječnju 809. godine vene-cijanski brod, koji je isplovio izCarigrada za Veneciju, plovio jeuz istočnu obalu Jadrana. Nje-gov najdragocjeniji teret su bilerelikvije Svetoga Tripuna.

Takav teret nije bio neuobiča-jen za venecijanske brodove to-ga vremena, jer su mletački tr-govci često prenosili relikvijesvetaca sa Istoka na Zapad.

Sveti Tripun je rođen 232. go-dine u gradu Kampsadi (sada-šnja Turska) od kršćanskih ro-ditelja i podnio je mučeništvoza vrijeme progona od cara De-cija, kada je, pošto je odbio dase odrekne kršćanske vjere, biomučen i ubijen 2. veljače 251.godine.


Priča o jednoj olujiSveti Tripun jepostao inspiracijaklera i vjernikaBiskupije,naročito onih kojisu postigli častoltara, tako da seBoka nazivazaljevom svetaca

13

Još u Srednjem vijeku, danSvetoga Tripuna je pomjerenna 3. veljače, zbog proslave Da-na Prikazanja Isusa u hramuili Svijećnice.

Prve crkve posvećene Sveto-me Tripunu datiraju iz VI. sto-ljeća i sagrađene su u Carigra-du.

Relikvije Sveca nikada nijesustigle na odredište. Jaka olujaje prisilila brod da potraži za-klon u Boki Kotorskoj, pristav-ši u luci Kotor, gradu koji suosnovali Rimljani. Kotorska Bi-skupija je osnovana u V. stolje-ću. Prvi Biskup o kome imamopodatke je bio Paulus, koji jesudjelovao na Koncilu u Kalce-

doniji 451. godine i u toku vi-zantijske vladavine Biskupijaje ostala pod crkvenom juris-dikcijom Rima.

Prema legendi sam je Svetacizazvao oluju, jer je izabraoovaj grad kao mjesto gdje ćepočivati njegove relikvije. Kadaje 13. siječnja brod stigao u Ko-tor, pobožni plemić Andrea Sa-racenis je kupio relikvije i sa-gradio crkvu posvećenu Sve-tom Tripunu, koju spominjecar Konstantin VII. Porfirogenitu “De administrando imperio”.Andrei Saracenisu dugujemo iprvo književno djelo u CrnojGori, u kome je, pored ostalog,

opisan i prijenos svečevog tije-la. Prema tradiciji, te 809. go-dine osnovana je i bratovštinapomoraca, najstarija na svije-tu, koja još postoji. Ova bratov-ština je imala, pored religioz-nog i socijalnog značaja, i obve-zu da opremi galiju i brani za-liv. I danas njeni članovi nosetradicionalne kostime i oružje,a prigodom svečanosti SvetogaTripuna plešu srednjevjekovnokolo, bogato religioznim simbo-lima.

Kako je grad napredovao ublagostanju, čije je izvor bilaprije svega pomorska trgovina ikako je pobožnost prema Sve-tome Tripunu stalno jačala,

građani odlučiše da podignuveliku katedralu posvećenuovom svecu, proglasivši ga za-štitnikom grada i Biskupije.

Crkva, u romaničkom stilu satri borda, je posvećena 1166.godine. Katedrala je više putarestaurirana, pošto je bila ošte-ćena u zemljotresima. Zadnjarestauracija, poslije zemljotre-sa iz 1979. godine je izvršena1987-2001. godine. I poredbrojnih intervencija, enterijerkatedrale je sačuvao svoju ori-ginalnu romaničku strukturu.

Ciborijum iznad glavnog olta-ra je sagrađen u romaničkogotskom stilu, a oltar je ukra-

šen sa zlatnom palom, djelomkotorskih zlatara. U relikvijarui riznici se čuvaju brojnaumjetnička djela i relikvije, po-red onih Svetoga Tripuna.

Od strane UNESKO-a, ovakatedrala je proglašena kultur-nom baštinom čovječanstva.Od vremena kada je sagrađenapredstavljala je duhovni i kul-turni centar grada i doživjela jekroz stoljeća, kao Kotor i CrnaGora uopće, mnoge dramatičnedogađaje, s obzirom da se nala-zi u regiji koja je izložena ne sa-mo seizmičkim potresima, već ipovijesnim turbulencijama.

Kult Svetoga Tripuna (zajed-nički pravoslavnim i katoličkimvjernicima) je raširen na Istokui na Zapadu. I u Rimu su, u X.i XI. stoljeću, bile podignutedvije crkve posvećene ovomSvecu, čiji je kult danas pose-bno jak u Adelfiji (Pulja-Italija).U Veneciji postoji renesansnacrkva Sveti Đorđe i Tripun, ču-vena po djelima Vitora Karpa-ćia, koji pored ostalog prikazaočudo Svetoga Tripuna koji jeoslobodio do demona kćer caraGorniana.

Sveti Tripun je postao inspi-racija klera i vjernika Biskupi-je, naročito onih koji su postigličast oltara, tako da se Bokanaziva zaljevom svetaca.

Kako se Kotor nalazi stoljeći-ma na granici Istoka i Zapada,njegov Svetac zaštitnik je po-stao simbol suživota i dijalogaizmeđu konfesija, kultura i na-roda, kao što je to danas i CrnaGora, u kojoj je mirni suživotosnova stabilnosti i razvoja dr-žave. Dakle, 1200. godišnjicaprenosa tijela Sveca je i prigodada se ojačaju tisućljetne vezeCrne Gore sa Svetom Stolicom:prvi crnogorski kralj Mihailo jedobio krunu od pape GrguraVII. 1077. godine, a knjaževinaCrna Gora je bila prva balkan-ska država koja je sklopilaKonkordat sa Svetom Stolicom1886. godine.

Kardinal Bozanić

14

Piše: mr.Jovan MARTINOVIĆ

Smičiklas, Codex, II, str.102,br.dok. 98; Farlat, Illyr. Sacr.,VI, p. 433;

Wemzel, Cod. Arpadianus VI.107;

Kukuljević, Codex, II, 73.* Ego malo ep(i)s(copus) dec-

laro, quod duodecimo annomei episcopat(us) cu(m)co(n)fr(atr)ib(us) n(ost)risepis(copis): Lazaro Albanensi,et cu(m) Martino Drivastensi,et cu(m) Ioh(ann)e ep(iscop)oDulcinensi, sacravim(us)eccl(esi)am s(an)c(t)i Tryphonisn(ost)ri ep(iscom)at(us),adiunctis abb(at)ib(us): Micha-hele abb(at)e /(1) sancti Johan-nis, et cu(m) Petro abb(at)e /(2)s(an)c(t)or(um) Sergii et Bachiet Joh(ann)e abb(at)e s(an)c(t)iSaluatoris Antibarensis, et Pe-tro abb(at)e s(an)c(t)i Michahe-lis Catarensis et Triphoneabb(at)e s(an)c(t)e Marie Bu-duensis,

et Petro abb(at)e s(an)c(t)i Pe-tri, et Joh(ann)e abb(at)es(an)c(t)i Georgii, et Georgioabb(at) s(an)c(t)i Salvatoris Ar-banensis, cum trib(us) alta-rib(us) quor(um) mediu(m) sa-craui ego Maio ad honore(m)s(a)n(c)ti Triphonis ets(an)c(t)or(um) mar(ti)r(um)

Primi et Feliciani; aliud altarea sinistro latare sacrauit La-zar(us) ep(iscopu) arbanensisad honore(m) beate Maries(an)c(to)r(um)q(ue) i(n)noc ent -(i)u(m) n(ost)ra v(on)ce ssione etvoluntate; a dextro videlicet la-tere sacrauit altare(m)Joh(ann)es

ep(iscopu)s dul(cinensis)n(ostr)a co(n)cessione et volun-tate ad honore(m) s(an)c (t) -or(um) ap(osto)lo r(um) ets(an)c(t)or(um) mar(ty)r(um)Joh(ann)is et Pauli.

Anno i(n)car(nationis)d(omi)ni n(ost)ri IHU XPImil(lesimo) C.LXVI,

I(n)dic(tione) XIII /(3),t(er)ciadecima cal(enda)s iulii,i(n) sede ap(osto)lica residentepapa Alexandro, imperantepiissimo et se(m)p(er)

Triumphatore Hemanuhele,duce existente Dalmacieatq(ue) Dioclie kyr Izanacio,q(ui) i(n) ede(m) dedicacio(ne)sua gratuita voluntate et beni-gnitate affuit, p(ri)ore Vita exi-stente in Cataro, Retrus Soa-censis elec(tus) i(n)t(er)fuit, etAndreas p(ri)or arbanensis,cum toto populo civitatis.

Prijevod:* Ja Malo episkop objavlju-

jem, da dvanaeste godine mogaepiskopata, sa našom sabra-

ćom episkopima: Lazarem Al-banskim, sa Martinom Dri-vastskim i sa Ivanom episko-pom Ulcinjskim, osvetismo cr-kvu Sv. Tripuna našeg episko-pata, uz pomoć opata: Mihaila,opata (arhimandritom) Sv. Ser-gija i Baha (na Bojani) i Iva-nom, opatom Sv. Spasa Bar-skog, i Petrom opatom Sv. Mi-haela kotorskog, i Tripunom,


Original na malojpergameni, nanekim mjestimaispravljen, nalazise u arhivuHrvatskeakademijeznanosti iumjetnosti uZagrebu

Posveta oltara

15

opatom Sv. Marije Budvanske,i Petrom opatom Sv. Petra /(4)i Ivanom opatom Sv. Georgija/(5), i Georgijem opatom Sv.Spasa Albanskog, sa tri oltaraod kojih srednji posvetih ja,Majo, u čast Sv. Tripuna i sve-tih mučenika Prima i Felicija-na, drugi oltar na lijevoj straniposveti Lazar episkop Albanskiu čast blažene Marije i nevine

dječice, po našem dopuštenju iželji; a desni naime oltar posve-ti Ivan episkop Ulcinjski, ponašem dopuštenju i želji, učast Sv. Apostola i Sv. Mučeni-ka Ivana i Pavla.

Gospodine od utjelovljenjaGospoda našeg Isusa Hrista1166, indikacije XIV,

Trinaestog dana kalendi jula(19. juna), na apostolskoj stoli-ci vladajućeg pape Aleksandra/(6), dok je vladao pobožni iuvjek pobjednik Emanuel /(7),dok je „duks“ /(8) Dalmacije iDioklije bio kir Izanak, koji jeovom posvećenju po svojoj lju-baznoj volji i dobrodušnostiprisustvovao, dok je u Kotorubio prior (knez) Vita, a PetarSvački bio izabran i Andrijaprior Albanski, sa čitavim na-rodom grada.

(Preveo takođe i: Miloševićdon Antun, Srednjevjekovnelatinske povelje i bule, i, Istori-ski zapisi, knj. III, sv. 1-2, Ceti-nje, 1949, str. 68).

Ova isprava pruža obilje po-dataka, ne samo o činu samogposvećenja katedralne crkveSv. Tripuna, najstarije u cjelinisačuvane episkopalne crkve naistočnoj obali Jadrana, već i ostrukturi gradskog društva,podijeljenog na plemiće (nobi-les) i pučane (populus),

Kao i preciznu dataciju (i po-red greške u vezi označavanjaindikacije), pošto se navode pa-pa Aleksandar III i vizantijskicar Emanuel Komnen, kao iupravnik (dux) teme Dalmacijei Dioklije, kir Izanacije, dok seod gradskih magistrata pomi-nje knez (prior) Vita, o kome ćebiti vise riječi kasnije. Posebnosu značajni podaci o strukturivisokih crvenih prelata, međukojima počasno mjesto zauzi-makotorski biskup Majo, kojiuz albanskog biskupa Lazara iulcinjskog biskupa Ivana vršiosvećenje tri oltara u Katedrali,dok tom svečanom činu prisu-stvuju i drivastski biskup Mar-

tin. Istovremeno su tu i opati(abbas, archimandrita) brojnihbenediktinskih samostana ilicrkava, kao naprimjer: Mihael,opat samostana (?) Sv. Sergija iBaha (na Bojani) onda Ivan,opat crkve Sv.Spasa u Baru,pa Petar, opat nedavno otkrive-ne benediktivne crkve Sv. Mi-haela u kotoru, te dalje Tripun,opat takodje nedavno otkriveneranohrišćanske bazilike i ka-snije benediktinske opatije Sv.Marije u Budvi, tačno datiranenatpisom iz 840. godine, zatimPetar, opat crkve i samostanaSv. Petra, najvjerovatnije opatbenediktinske opatije na otoči-ću Sv. Georgija pred Perastom,te konačno Georgije, opat crkveSv. Spasa u Albaniji, nepozna-te tačne lokacije.

Veoma je karakteristično dase uz uobičajni latinski izraz„abbas“ upotrebljava i odgova-rajući grčki izraz „archimandri-ta“ za starešinu benediktin-skog samostana, što ukazujena vrlo jak i prisutan vizantij-ski uticaj.

B i lj e š k e: 1. Prema Smičiklasu, „iznad

linije istom rukom dodato:„archimandrita“.

2. Prema Smičiklasu: „isto ta-ko“

3. Prema Smičiklasu: Indika-cija krivnjom notora pogrešna,mora biti XIIII“

4. Možda, stare benediktin-ske opatije Sv. Petra u koritupotoka Šuranj, koju je istraži-vao: Mijovil Pavle, Acruvium,Decatera, kotor u svetlu noviharheoloških otkrića, StarinarNS,

XIII-XIV, Beograd, 1960, str.39-47.

5. Možda na otočiću Sv. Đor-đa (Jurja) pred Perastom.

6. Papa Aleksandar III (1159– 1185. godine).

7. Vizantijski car EmanuelKomnen (1143 – 1180. godine).

8. Vidi listinu broj 1 i bilješku1.

16


Učlanku o proslavi pri-jenosa moći sv. Tripu-na u Hrvatskom gla-

sniku br. 46 umetnut je pa-sus koji ja nijesam napisao.Sporni pasus glasi: „Izasla-nici Crnogorske pravosla-vne crkve, čiji je metropolitMihailo osvjedočeni ekume-nist i prijatelj Hrvata i ka-toličke crkve, kao i ostalihvjerskih i nacionalnih za-jednica gospodin Bojan Bo-jović, prototojerej, i gospo-din Ivan Pajović, jerej“, na-vodi se u regiranju mons.Antuna Belana, upućenognašoj redakciji.

Sa gospodinom Belanom,koji za naš list ima samo rije-či pohvale, imamo iznimnodobru suradnju.

On je u svom dopisu POT-PUNO u PRAVU!!! Nama seomakla novinarski neoprosti-va greška. U želji da na vrije-me i što iscrpnije izvjestimohrvatsku, ali i ostalu javnost,o važnim događanjima veza-nim uz jedinstvenu obljetni-cu Sv. Tripuna, dogodilo seto da su se presložila dva tek-sta bez odvajanja.

Naime, tekst o pripadnicimaCrnogorske pravoslavne cr-kve, koji jesu pribivali Sv. mi-si 13. siječnja, trebao je bitipotpuno odvojen, tj. dat u bo-

ksu uz članak. Taj tekst je na-pisao naš počasni član i stal-ni suradnik Hrvatskog glasni-ka iz Dubrovnika, gospar Želj-ko Filičić, zauzeti ekumenist ineimar mira te bratskog pove-zivanja između krščanskogZapada i Istoka. Taj dragovo-ljac Domovinskog rata bio je,kako je kazao, „oduševljen či-njenicom da među svećen-stvom kršćanskog Istoka ima-de onih koji su na Kristovomtragu jedinstva, uvažavanja ibratske ljubavi bez obzira naprošlost, na različite tradicije isve ono što se ljudskim nači-nom ispriječilo na Kristovojstazi ljudske uzajamnosti iuvažavanja“. Posebno je biooduševljen njihovim prijatelj-skim odnosom spram hrvat-skog naroda i njegove tradici-je, pa je napisao tekst, molećime da ga uvrstim u Hrvatskiglasnik.

Njegov tekst je došao u po-sljednji čas, pred tisak i do-godio se grafički propust, ko-ji je mons. Belanu zasmetao ivjerojatno prouzročio štetu..

Budući smo svjesni da tonije bilo politički oportuno, teda je i osobno mogao trpjetinelagodu zbog toga, želimoistaknuti da nam je iskrenožao zbog tog propusta, makarbio i na tragu ekumenskihnastojanja zauzetih kršćana ihrvatskih branitelja.

Stoga molimo mons. Belana

da prihvati našu, prije svegamoju ispriku, ali i svi koje jeobjavljivanje teksta našeg su-radnika pod njegovim potpi-som moglo pozlijediti.

Osobno sam i profesionalnosretna što me zapala častuređivati Glasnik jedne ma-njine, s takvim povijesnim,vjerskim i kulturnim naslje-đem, kao što su Hrvati CrneGore. U dosadašnjem radumi je jedini cilj bio služiti isti-ni i afirmaciji te grane Hrvat-stva i ponosne komponentecrnogorske državnosti. Neiz-mjerno materijalno ali i du-hovno bogatstvo, kao i njihovpoložaj i doprinos društvu,potaklo me da se još višezauzmem za te ljude, za tuzajednicu, nego bi to zahtje-vao korektni profesionalniangažman.

Na inzistiranje mnogih čla-nova HGDCG-a, čitatelja na-šeg lista, te prijateljaHGDCG-a, Hrvata Crne Gorei hrvatske kulture, prihvatilismo suradnju i mogućnost


Nenamjernakombinatorika

17

da promoviramo jednu odbitnijih sastvanica hrvatskeposebnosti i kulturnih zna-čajki, a to je pripadništvo ka-toličkoj crkvi i odanost tojtradiciji. Naravno da smo uuredništvu uvažavali sve či-njenice koje se kao Božji bla-goslov nadaju ovoj maloj vri-jednoj zajednici, a to je osu-đenost na ekumenizam, za-jedništvo u Kristu i vjeri sadrugima i različitim.

Otuda i entuzijazam da pri-kažemo prije svega mladimnaraštajima svo bogatstvo ivrijednost ne samo kulturnenego i vjerske baštine katoli-ka i Hrvata u Crnoj Gori. Za-to se iskreno nadamo da će-mo i dalje surađivati na ovomvažnom zadatku na koristsvih ljudi dobre volje, s objestrane granice, ne dijeleći sezbog političkih ili ma kojihrazloga. Dakle razliku međukrščanima, kada je to i ne-utemeljeno, odričući pravopribivanja GOZBI JAGANJ-ČEVOJ pripadnicima i pred-

vodnicima vjerskih zajednica,samo zato što nisu poćudnepolitičkoj kombinatorici.

Najljepše zahvaljujemo nauviđavnosti mons. Belana uzčvrstu nakanu da se takva

greška više ne ponovi i kad jeurađena u kontekstu najbo-ljih namjera i svekrščanskihnakana. Još jednom zahva-ljujem na razumijevanju i su-radnji.

Susret gostiju HGDCG iz Dubrovnika sa pripadnicima CPC, Kotor, 8. veljače

18

Piše: Danica NIKOLIĆ

Ministar kulture, sportai medija Branislav Mi-ćunović razgovarao je

13. veljače u Vatikanu sa Nje-govom Ekselencijom Monsi-njorom Đanfrankom Ravazi-jem, ministrom kulture SveteStolice (monsinjor Ravazi jeujedno i Predsjednik papskogvijeća za kulturu, PredsjednikPapske komisije za kulturnadobra Crkve, PredsjednikPapske komisije za sakralnuarheologiju, te Predsjednikpapskih akademija).

To je bio prvi susret mini-stara kulture Crne Gore i Va-tikana u povijesti dviju drža-va.

Ministar Mićunović i Monsi-njor Ravazi su razgovarali osuradnji u oblasti zaštite i re-stauracije spomenika kultureCrne Gore, pomoći u prezen-

taciji kulture Crne Gore u ino-zemstvu, suradnji u okvirunaučnih istraživanja, suradnjiPapskih akademija sa akade-mijama u Crnoj Gori i mno-gim drugim temama.

Monsinjor Ravazi je naglasioda ovaj susret nije puka kur-toazija, već da je od izuzetnog

PPRRVVII SSAASSTTAANNAAKK MMIINNIISSTTAARRAA KKUULLTTUURREE CCRRNNEE GGOORREE II VVAATTIIKKAANNAA

Značajan susret

Na inicijativu ministra Mićunovića,Vatikan će se preko svogpredstavnika uključiti u obilježavanje1200 godina prijenosa moćiju Sv.Tripuna u Kotor

Značajan susret

Ravazi, Mićunović i Sbutega u Vatikanu

19

značaja za Svetu Stolicu. Uva-žavajuci sve osobenosti ka-rakteristične za Crnu Goru,Monsinjor Ravazi je ponudionekoliko konkretnih prijedlo-ga za zaštitu i revitalizacijuspomenika kulture.

Na inicijativu ministra Miću-novića, Vatikan će se prekosvog predstavnika uključiti uobilježavanje 1200 godina pri-jenosa moćiju Sv. Tripuna uKotor.

„Suradnja koji smo dogorilidanas je veoma značajna. Ovoje tek početak, ali će se veomabrzo razvijati u tri pravca –oblasti kulture u najširemsmislu, zaštite kulturnih do-

bara i u oblasti povijesti i ar-heologije. Ovo je veoma zna-čajno za nas. Crna Gora jestemala po teritoriji, ali je mnogoveća od Vatikana, rekao jeMonsinjor Ravazi.

Ministar Mićunović je ista-kao da je Crna Gora veomaposvećena svom multietni-čkom i multikonfesionalnomkonceptu, i da u tom smisluposebnu pažnju obraća i napoložaj Katoličke crkve u Cr-noj Gori.

„Veoma me je obradovaorazgovor o suradnji u oblastizaštite kulturnih dobara i su-radnji Papskih akademija saakademijama u Crnoj Gori.

Ovaj susret osjećam veomaprijateljskim i vjerujem da jeovo tek prva od prigoda darazgovaramo, a da ćemo dru-gu priliku imati uskoro u Cr-noj Gori”, rekao je ministarMićunović.

Ministar Mićunović i Monsi-njor Ravazi su posebno nagla-sili značajnu ulogu AntonaSbutege, crnogorskog amba-sadora pri Svetoj Stolici, uuspostavljanju i održavanjudobrih veza dviju država.

„Ambasador Sbutega ce idalje biti naša najvažnija to-čka oslonca u suradnji sa Cr-nom Gorom”, naglasio je Mon-sinjor Ravazi.

Sa proslave sv. Tripuna, 8. veljače

20

Piše: Don Toma LUČIĆ(rektor crkve sv. Vlaha u

Dubrovniku)

Sveci imaju svoje krepostii svoje specijalnosti.Imaju svoje štovatelje i

svoje pokrovitelje, a i sami supokrovitelji mnogim mjesti-ma, gradovima, zemljama ipojedincima. Neki od njihimaju i svoje gradove kao sve-ti Nikola barski, sv. Ambrozijemilanski, sv. Dujam splitski,sv. Tripun kotorski. Ovo na-pose vrijedi za jednog od njihkoji se samo u jednom Gradui pod jedinstvenim imenomSveti Vlaho slavi. To je sv.Vlaho dubrovački. Ime je izve-denica od armenskog imenaVlas i grčke varijante tog ime-na Vlasius, dok se u drugimkrajevima zapadnog kršćan-stva isto ime izvodi od latin-

ske varijante imena Blasius –Blaž.

Vlaho je rođen oko 260. go-dine u Armeniji, u gradu Se-basti. Danas je to turski gradSivas, stotinjak kilometarasjeverozapadno od Ankare.

Kao plemenita i fina duša iza-bire liječničko zvanje. Ima lišto ljepše nego li blažiti boli ividati rane ranjenima? Što jeizabrao to je s ljubavlju obav-ljao.

Oko 303. godine umire bi-

GGRRAADD SSEE OOKKIITTIIOO NNJJEEGGOOVVIIMM KKIIPPOOVVIIMMAA,, AASSVVEETTAACC NNAA SSRRCCUU DDRRžžII SSVVOOJJ GGRRAADD

Sveti Vlahoi DubrovnikVlaho je rođen oko 260. godineu Armeniji, u gradu Sebasti. Jeli sv. Vlaho izabrao Dubrovnikza svoj Grad ili je Grad izabraosv. Vlaha za svoga Parca, teškoje reći. Prava ljubav, očito,mora biti uzajamna

21

skup Sebaste. Puk i svećen-stvo jednoglasno za novog bi-skupa biraju liječnika Vlaha.Liječnik tjelesnih boli postajejoš bolji liječnik bolesti duša.Kao biskup revno obilazi svo-je vjerničko stado. Utvrđuje ihu vjeri i ljubavi prema rodu iotačkoj baštini. Zauzima se zaslabe. Hrani gladne. Liječi bo-lesne na duši i tijelu. Sve suto vrline koje će s Parcem (Pa-tron) doći u Dubrovnik. Većza života čini čudesne stvari.Umnaža kruh nekoj sirotici.Čudesno ozdravlja dječakakojemu je kost zastala u grlu.Ovo njegovo čudo temelj jeobredu grličanja koje se nanjegov blagdan obavlja diljemsvijeta. Žena neka s polumrt-vim djetetom na rukama dola-zi svetom biskupu. Kroz plačtraži pomoć i spas svog sina.Svetac je podigao oči k nebu.Izgovorio molitvu i djetetu daoblagoslov. Dijete se zakašljalo

i izbacilo kost iz grla. Od srećezbunjena majka ne zna kakozahvaliti za tako veliko do-bročinstvo. Svetac i to razu-mije. Šalje u hram zapalitidvije svijeće i neka to budezahvala Bogu. Od tada se ukršćanskoj tradiciji s dvjemasvjećama pod grlom moli za-govor Sv. Vlaha i daje blago-slov ustaljenom formulom: „Po zagovoru svetoga Vlaha,biskupa i mučenika oslobodiote Bog bolesti grla i svakogadrugog zla, u ime Oca i sina iDuha Svetoga Amen.“

U Dubrovniku se sveti Vlahoštuje već 1037 godina. Je lisv. Vlaho izabrao Dubrovnikza svoj Grad ili je Grad iza-brao sv. Vlaha za svoga Parca,teško je reći. Prava ljubav,očito, mora biti uzajamna.Grad se okitio njegovim kipo-vima sa svih strana, a Svetac,pak, uvijek na srcu drži svojGrad.

U početne veze Sveca s Du-brovnikom vodi nas jedna le-genda. Mlečani, ti vječiti rivaliDubrovčana, tražili su zgodnupriliku da šapa velikog lavastane na Dubrovačku zemlju.Prava je prigoda bila kad suna putu za Levant svratili uDubrovnik opskrbiti brodove iljude za daleko putovanje naistok. Brodovlje mletačkog la-va bilo je usidreno pred Gra-dom, a Grad, ne sluteći ništa,spavao je mirno. Jedini je ka-tedralni župnik Stojko dubo-ko u noć bdio i molio nad svo-jim pukom. Zaronjen u moli-tvu imao je viđenje. Dostojan-stven lik sijedoga starca, pro-duhovljenog lica, stajao jepred njim. Predstavio se: jasam Sourp Vlas - Sveti Vlaho,mučenik iz Sebaste u Armeni-ji. Došao sam vas obavijestitida vam je Grad u velikoj opa-snosti. Mletački vojnici poku-šavaju preko gradskih miraući u Grad i pokoriti ga. Javi-te to gradskoj upravi da oz-biljno poduzme obranu Gra-da.

Župnik to javlja upravi Gra-da. Brzo se raspoređuje voj-ska po gradskim zidinama.Najprije obranom, a onda na-padom uspijevaju otjeratimletačko brodovlje i vojsku.Nakon uspješno obavljenogposla, gradska uprava birasvetoga starca Vlaha za zaštit-nika svoga Grada. Bilo je to972. godine. Od tada rastekult sv. Vlaha po čitavoj Du-brovačkoj zemlji. Njemu učast grade se crkve. Prva je bi-la na ulazu u Grad s Pila.Druga, prekrasna romanička

bazilika s lužom, bila je namjestu današnje crkve s. Vla-ha. Izgorjela je u požaru. Naistom mjestu, samo drukčijeorijentirana, sagrađena je da-našnja barokna ljepotica, cr-kva sv. Vlaha.

U Dubrovniku se ništa nijezapočinjalo niti završavalo bezzaziva sv. Vlaha. Njegov je likbio na državnom pečatu i na

Bokeljska mornarica nosi baldakin u procesiji, festa 2007.

22

zastavi, na svakom brodu i nakneževom prstenu. Službenidokumenti obilježavali su senjegovim likom i imenom. Po-slanici male i slavne Republi-ke išli su na Istok i Zapad, kprijateljima i k neprijateljima,a uvijek ispraćani riječima:„Šaljemo vas u ime božje i uime svetoga Vlaha, zaštitnikai zastavnika našega!“ Pjesnicisu mu pisali pjesme, a skla-datelji njemu u čast skladaliuzvišene himne. I zaista, onošto Dubrovnik u srcu nosi imisli o svom Parcu može sesamo molitvom i pjesmom iz-reći. Nikola Petrović u 16. sto-ljeću piše molitvu u stihu:“ Ne daj, najveći Bože datvrđave ove nad kojim

Pomno stražarim, zla ikadapritisne kob!

Kriste, održavaj vazda sigur-nost zidina ovih

Da bi uvijek te moj slaviopuk!“

U 19. stoljećuMedo Pucić pun vjere i pono-sa zanosno pjeva sv. Vlahu:

„Sveti Vlaho, ti si nam jedinaI na kopnu i na moru dikaTi si ljubav, Ti si čast, istinaTi si prava sreća Dubrovni-

ka.“S ništa manje žara i ljubavi i

danas mladi ovoga vremenapjevaju dragom Svecu. Učeni-ca 5. razreda osnovne školeI.Šubić u svojoj pjesmi sveto-me Vlahu kaže:

Od davnina držiš Grad u ruciPrkosiš Ti vazda svakoj muciTi si moćna stijena od kame-

naVječno svjetlo za sva vreme-

na“.Stoljeća prolaze, ali feste

svetoga Vlaha u Dubrovnikune blijede. Iz godine u godinuslavlje je sve veće, svečanije iljepše. Festanjuli, trombonjerii glazbari postaju sve ljepšiokvir sadržaju Feste. Svečane

mise na otvorenom ispred ka-tedrale predvode kardinali,nadbiskupi i biskupi. Uspo-mene na neke od njih nezabo-ravne su. Pred sam početak IIsvjetskog rata slavlje je pred-vodio, onda velikan, danas joši blaženik, blaženi AlojzijeStepinac, kardinal i zagreba-čki nadbiskup. Stradunom jenosio relikviju glave sv. Vlaha.Taj prizor ovjekovječio je I.Dulčić na vitraju zapadnogprozora crkve sv. Vlaha. Sadase u procesiji nose i njegoverelikvije. Tisućgodišnje slav-ljenje sv. Vlaha 1972. predvo-dio je blage uspomene kardi-nal Franjo Šeper, prefektKongregacije za nauk vjere.Od čitavog hrvatskog i katoli-čkog puka obljubljeni kardi-nal Franjo Kuharić bio jegost više puta. Njegova Kristo-vim duhom nadahnuta riječizgovorena u jeku Domovin-skog obrambenog rata, dugo

Galjuf, Bebić i Ilić na festi sv. Vlaha

Filičić, Schubert i Galjuf, uoči procesije

23

će još odzvanjati u našim du-šama: „ Ako netko zapali tvo-ju kuću, ti njegovu sačuvaj,ako netko oskrvne ili ubijetvoga bližnjega, ti njegova ne-moj“.

Uza sve više barjaka i višeštovatelja sv. Vlaha Festa seotvara riječima himne:

„Sad razvijmo barjakPred oltar kleknimo sviProšlosti slavneNek danas ožive dni.“A na svršetku proslave u

Gradu i na Gorici sv. Vlahaspušta se svečev barjak s Or-landova stupa uz riječi poslje-dnje kitice iste svečane him-ne:

„ Uz barjaka vijorI zvona svečani zvukHimnu slobode davnePjeva ti harni puk“.Tako se slavi, i tako će se

vazda slaviti naša najljepšaFesta sv. Vlaha, i hoće akoBog da.

1037. festa Grad Dubrovnik 3. veljače je 1037. put svečanim euharisti-

jskim slavljem ispred katedrale i živopisnom procesijom grad-skim ulicama slavio dan svoga nebeskog zaštitnika svetogaVlaha. Uz pucanje Dubrovačkih trombunjera, predvođenibrojnim svećenstvom pod barjacima svojih župa i bratovštinaokupili su se hodočasnici iz Grada i sa svih stranaDubrovačke biskupije, ali i župa širom Hrvatske i susjednihzemalja kako bi odali počast dubrovačkom parcu. Svi su seokupljeni Dubrovčani poklonili “moćima”, relikvijama koje sečuvaju u riznici dubrovačke katedrale, a posebno “pelenicimaloga Isusa”, koja se kao najvrednija relikvija nosi podposebnim baldahinom. Bokeljska mornarica iz Kotora imalaje čast čuvati je i nositi na procesiji 2007.

Uza zvuke zvona svih dubrovačkih crkava dubrovačkim uli-cama krenula je nakon mise duga procesija hodočasnika. Uranim jutarnjim satima grupa od 50-ak Bokelja predvođenihLjerkom Sindik i Božidarom Šaltićem uputili su premaDubrovniku da bi nazočili svečanom misnom slavlju ipriključili se iseljenicima iz Boke u procesiji pod barjakomBokeljske mornarice.

U proslavi su sudjelovali članovi HGDCG, tajnik TripoSchubert, povjerenik za Hrvatsku Krunoslav Težak, počas-ni član HGDCG iz Dubrovnika Željko Filičić i urednicaHrvatskog glasnika Tamara Popović. Prethodnog dana, 2.veljače, predsjednik HGDCG dr. Ivan Ilić sa suprugom, i po-vjerenik za Hrvatsku Krunoslav Težak odali su počast pogi-nulim braniteljima Grada na Boninovu, te nazočili svečanojgradskoj sjednici.

I ove je godine HGDCG na proslavu pozvala gradonačelnicaDubrovnika Dubravka Šuica, kojoj su čestitke u povodu ve-like feste uputili dr. Ivan Ilić i crnogorski ministar kultureBranislav Mićunović. T. P.

Priznanje Terezi Kesoviji

24


Oče Biskupe, bili ste uKotoru prigodomproglašenja Katedra-

le Sv. Tripuna na razinupapinske bazilike, točnijebazilike minor. Možete linam reći nešto više o to-me, kako ste osobno doži-vjeli svečanost na kojoj stekoncelebrirali Sv. Misu iodržali zapaženu propovi-jed koja je odjeknula međuvjernicima?

- Drago mi je što sam mo-gao nazočiti svečanosti u Ko-toru kad je na sam dan dola-ska moćiju sv. Tripuna, 13.siječnja 2009. godine, kotor-ska katedrala proglašena‘malom bazilikom’. Velika jeto čast i za Kotor i njegovukatedralu, kao i za sve štova-telje sv. Tripuna čije se moćiveć 12 stoljeća časte u tomBožjem hramu. Iako je kišamogla omesti svečanosti, ko-torska je prvostolnica bilaprilično popunjena. Bokelj-ska mornarica koja je povije-sno, kulturno i vjerski veza-na uz svoga svetog zaštitni-ka, kao i katedralni mješovi-ti zbor učinili su da je dandolaska moćiju njihova za-štitnika svečano i lijepo obi-

lježen. Veseli me što kažeteda je moja prigodna propovi-jed naišla na pozitivan odjek.Pogotovu ako je to i mali ka-menčić u kontekstu velikogpovijesnog mozaika koji ovegodine obilježava Kotorskabiskupija.

Možete li nam pobliže ob-jasniti značenje i važnostodluke Sv. Oca Pape da timčinom počasti jednu staru iuglednu Biskupiju, ali na-žalost zbog nepovoljnihokolnosti posljednjih stoti-njak godina sve malobroj-niju?

- Odličja su se uvijek do-djeljivala ‘starima i zaslužni-ma’. Istina, u vremenu broj-nih sportskih natjecanja isportskog mentaliteta oni sedaju i mlađima. Ali, u sluča-ju kotorske katedrale, na-slov ‘bazilike’ je zasigurno

dodijeljen kako zbog ‘časnestarosti’, tako i zbog ‘zaslugâvjernosti’. To je zapravo ionaj osjećaj koji posjetiteljima kad ulazi katedralu sv.Tripuna: strahopoštovanjepred svakim kamenom koji jeugrađen u taj Božji hram idivljenje pred skladom njezi-nih dimenzija i ljepotom nje-zinoga sklada. Kad u Dubro-vniku želimo nekoga pohvali-ti, onda velimo ‘da je skla-dan’. A skladnost i bitnaodlika kulture izražena uonom klasičnom ‘unum, ve-rum, bonum, pulchrum’ kojise prožimaju i umrežuju. Če-stitam i obnoviteljima koji sutaj sklad uspjeli sačuvati iprigodom nedavne detaljneobnove.

Među vjernicima Vaše Bi-skupije, ali i među katolici-ma Crne Gore, uživate

IINNTTEERRVVJJUU:: DDUUBBRROOVVAAČČKKII BBIISSKKUUPP MMSSGGRR.. ŽŽEELLIIMMIIRR PPUULLJJIIĆĆ

Povijest jeučiteljica istine

Stara je mudrost govorila kako je‘povijest učiteljica života’. Neka nasona nauči da je ona i ‘učiteljicaistine’ koja je jedina kadra oslobađatiljude od ideologija i predrasuda iučiniti ih dobrim susjedima igraditeljima bolje i ljepše budućnosti

25

ugled čovjeka promišljenihinicijativa i dobrog propo-vjednika, jednom riječjuzauzetog pastira. Kako vi-dite opstanak brojčano ma-lene katoličke i hrvatskezajednice u Boki? Iako jebrojčano mala, ta zajednicaje izuzetno agilna i odlučnau očuvanju svojeg identite-ta i svoje baštine, vjerske isvjetovne. U to ste se i sa-mi mogli uvjeriti jer ste ra-do viđen gost u našoj sredi-ni prilikom značajnih do-gađaja. Ima li prostora daVaša Biskupija i Grad Du-brovnik dodatno pomognetoj mukotrpnoj borbi op-stanka?

- Iako je, kako velite, zajed-nica Hrvata u Boki Kotorskoji Crnoj Gori malobrojna, dra-go mi je čuti da je agilna iodlučna čuvati svoju baštinui svoj identitet. To je zapravo

ono po čemu smo prepozna-tljivi i po čemu će nas i ubu-duće drugi prepoznavati. Toje naše ime i prezime u sklo-pu drugih kultura i naroda.Kad se sutra bude formiralavelika zajednica europskihnarodâ ‘bez granicâ i puto-vnicâ’, naša ‘osobna karta’bit će naša vjerska i kultur-na baština. Dubrovnik je kaoi Kotor kroz stoljeća bio pre-poznatljiv ‘grad s dušom’. Atakvi će nadam se i ostati ka-ko bi sadašnjim i budućimpokoljenjima prenijeli onošto su im njihovi preci namr-li, a oni s ponosom i zahval-nošću primili. Relativna bli-zina ovih dvaju gradova upu-ćuje ih jedne na druge da su-rađuju i međusobno se pot-pomažu, na kulturnom, od-gojnom, vjerskom, ekonom-skom i svakom drugom po-dručju.

Dubrovačka i KotorskaBiskupija su na našim pro-storima takorekuć grani-čne, još od vremena rasko-la, prema crkvama kršćan-skog istoka, a od 15. stolje-ća i prema islamu. Kako vi-dite njihovu ulogu u eku-menskim nastojanjima,kreće li se i kako na tomplanu. Može li u tome bitimakar od male pomoći na-še iskustvo gdje su u mje-šovitim brakovima Crno-gorke odgajale uvjereneKatolike i ponosne Hrvate,uz uvažavanje obaju tradi-cija. Mnogo je takvih pri-mjera u prošlosti ali i u sa-dašnjosti, unatoč nesklo-nim i ponekad okrutnimokolnostima.

- Dobro ste primijetili da sunaše dvije biskupije, Kotor-ska i Dubrovačka, stoljećima

Biskup Puljić na festi sv. Vlaha

26

bile na raskršću s kršćanimapravoslavne vjere, kao i spripadnicima islama. Našisu očevi u duhu one narodne‘tuđe poštuj, a svojim se di-či’, ostali vjerni svojoj tradi-ciji. U duhu te vjernosti, re-kao sam, naslov ‘bazilike’ ni-je samo čast za katedralu ukojoj se rado okupljate i li-turgiju slavite, nego je topriznanje i toj malobrojnojskupini katolika koji su vrločesto u teškim i nepodnošlji-vim okolnostima ostali vjer-ni. Ni njima, kao uostalom ninjihovu zaštitniku mladomTripunu nije nedostajalo nikušnje, ni teškoća. Zato samu nedavnoj propovijedi re-kao: ‘ako je Tripunovo vrije-me, kao i nedavno doba naci-stičkih i komunističkih pro-gona rađalo kršćane mučeni-ke, na pomolu je doba kojeće u slobodi i demokracijitražiti zauzete svjedoke iuvjerene Kristove učenikekoji će bez straha davatisvjedočanstvo za njega’. Utom kontekstu otvara se ši-

roko i plodno polje ekumen-ske suradnje s vjernicimapravoslavne vjere. Lijepo je,stoga, bilo što su crkvenipredstavnici pravoslavlja na-zočili svečanostima u častsv. Tripuna, te pozdravljalizvonima i kandilima njegovesvete relikvije. Sveci nas po-vezuju ne samo s nebom, ne-go i međusobno u ‘ovoj suz-noj dolini’ na zemlji. Valja imse samo moliti i osluškivatinjihova nadahnuća i poticajekoji su uvijek usmjereni zanaše dobro.

I za kraj, što možete po-ručiti katolicima Crne Go-re, napose Hrvatima, aliostalim Crnogorcima kojisu im bili i ostali bliski i unajtežim vremenima, tepomagali i pomažu kolikomogu da ponosno žive svojidentitet i radosno ispovi-jedaju svoju Vjeru. Međumnoštvom u Katedrali biloje i pravoslavne braće, kojisu došli iskazati svoje po-štovanje i pokloniti se veli-

koj tradiciji. Što biste, pak, poručili

onim drugima koje još vodizazor prema kršćanskimvrijednostima.

- Već sam u odgovorima naindirektan način verbaliziraoi određene poruke koje sunadam se razumljive i prih-vatljive. Istina u ozračju ne-davnih ratnih godina i stra-šnih stradanja ljudi i razara-nja kuća i crkava u mojojDubrovačkoj biskupiji, teškoje izricati neke poruke kojene bi mogle biti krivo ili ne-dobronamjerno protumače-ne. Rat je poguba ljudskenaravi, pisao je naš velikidum Marin Držić, čiju smopetstotu obljetnicu rođenjaprošle godine kroz razne kul-turno književne manifestaci-je proslavili u Dubrovniku idiljem Hrvatske, a u toj pro-slavi nije izostao ni Kotor. Uratu nitko ne dobiva. Svi sugubitnici. Drago mi je, stoga,čuti da su brojni Crnogorcibili blizu Hrvatima u tim ‘lu-dim godinama’. Neki su se ijavno i kritički očitovali u po-gledu ratovanja Crne Gore, aneki su se osobno i ispričalizbog toga što su njihovi zem-ljaci sudjelovali u ratnim po-hodima na Hrvatsku. Čini mise ipak, da se na planu priz-navanja istine iz nedavnihratnih zbivanja premalo uči-nilo. Dobro je što institucijedviju država uspostavljajuveze na više razina koje ćepomoći da se ratne rane zali-ječe. No, ne smije se pri tomezanijekati ili zataškavati po-vijesna istina, ili pak omalo-važiti njezina ratna težinapoznatim pojednostavljenimizričajem ‘tko nas bre zava-di’. Stara je mudrost govorilakako je ‘povijest učiteljica ži-vota’. Neka nas ona nauči daje ona i ‘učiteljica istine’ kojaje jedina kadra oslobađatiljude od ideologija i predra-suda i učiniti ih dobrim su-sjedima i graditeljima bolje iljepše budućnosti. Biskupi Puljić i Janjić

27

Piše: prof. Marina BASTAŠIĆ

Barokni grad. Grad umjetnosti. Grad kojiplijeni pažnju svakoga posjetitelja.Smješten u sjeverozapadnome dijelu Hr-

vatske, glavno je središte Varaždinske župani-je, s preko 50 000 stanovnika.

U doba carice Marije Terezije, od 1767. dovelikoga požara 1776, bio je i središte tadašnjevlade, odnosno glavni grad Hrvatske, a prvi seput spominje kaoGarestin 1181. go-dine, te 1209. po-staje slobodnimkraljevskim gra-dom.

Danas je Varaždinjedan od najrazvije-nijih gradova Repu-blike Hrvatske. Izra-zito je kulturno, po-litičko i gospodar-sko središte, a nje-gov brzi i kvalitetnirazvoj rezultirao jetime da je sam gradVaraždin grad part-ner mnogim svjet-skim središtima po-put Trnave, Ptuja,Auxuerrea, BadRadkersburga...

Ono što Varaždinosobito karakterizi-ra jest njegova spo-menička i umjetni-čka baština – to je „najbarokniji“ hrvatskigrad, ali ima vrijednih palača, crkvi i kapela izrazdoblja gotike, renesanse te postbaroknihrazdoblja. Time je jedan od hrvatskih gradova– kandidata za upisivanje na listu svjetske ba-štine UNESCO-a.

Ulice stare jezgre pune su iznimno vrijednihpalača, od kojih se posebno ističu palača Dra-šković (u kojoj su se održavali i sabori), Grad-ska vijećnica, palača Patačić, palače Erdödy iKeglević. Osobito su vrijedni franjevački, ur-

šulinski, kapucinski i samostani ostalih cr-kvenih redova, a u nekadašnjemu isusova-čkom samostanu danas je jedan od varaždin-skih fakulteta, ali i sjedište Varaždinske bi-skupije.

Iz godine u godinu, već tradicionalno, Varaž-din je domaćin „Baroknih večeri“ – glazbenemanifestacije koja nas vješto vraća u razdobljegracioznosti glazbe, plesa i kostima.

„Barokne su večeri“ započele davne 1970.godine, te su s vremenom postale i priznatom

svjetskom kultur-nom manifestaci-jom, a ujedno i dije-lom turističke po-nude grada Varaždi-na.

Posjetite li ovajgrad, zasigurno ćetebiti oduševljeni nje-govom gastro ponu-dom. Domaća hr-vatska kuhinja iz-mamit će od vas po-tražnju za duplomporcijom. Mirisno,hrskavo, mekanopecivo – Varaždinskiklipić – gastro jesimbol ovoga grada.

Ukoliko ste „tanki“s vremenom, tu jeza vas najstariji va-raždinski restoranbrze hrane Šanjekna Trgu slobode, a sdruge pak strane,

ako vam je vrijeme naklonjeno i odlučili ste gaprovesti u zalogaju dobre domaće kuhinje,vrata svojih restorana vam otvaraju „Zlatnaguska“, „Angelus“, „Zlatne ruke“, „Tilia“...

Energija koja vlada ovim gradom, uz gosto-ljubivost mještana te nezaobilazne gastro ikulturno-umjetničke ponude, zasigurno ćeostaviti neizbrisiv trag svakome posjetitelju, amiris svježe pečenih klipića ponukat će vas dase uvijek iznova vraćate najbaroknijemu hr-vatskom gradu.

UUPPOOZZNNAAJJMMOO HHRRVVAATTSSKKEE GGRRAADDOOVVEE:: VVAARRAAžžDDIINNSSKKAA žžUUPPAANNIIJJAA

Varaždin

28

Piše: Marko ZORNIJA

Kornatska otočna skupinajedinstvena je ne samo naJadranu, nego i na cijelom

Sredozemlju. Na površini oko300 km2 nalazi se 140 otoka,otočića i hridi, ukupne površinekopna oko 63 km2. Protežu se udužinu 35 km, a najveća širinaarhipelaga je 14 km.

Po otoku Kornatu, najvećemu skupini, na koga otpada64% ukupne površine kopna,

Kornate su mnogi spominjali,ali ipak je o njima najljepšeriječi izrekao George BernardShaw: “Posljednjeg danaStvaranja Bog je poželiookruniti svoje djelo i stvorio jeKornate, od suza, zvijezda idaha”

PPRREEDDSSTTAAVVLLJJAAMMOO NNAACCIIOONNAALLNNEE PPAARRKKOOVVEE CRNE GORE I HRVATSKE

Kornati

29

čitava skupina dobila je i na-ziv. Zbog osobite ljepote i je-dinstvenog prirodnog bogat-stva 1980. godine jugoistočnidio Dugog Otoka sa zaljevomTelašćicom i cijela skupinaotoka proglašeni su naciona-lnim parkom. Godine 1988.granica NP se revidira te seisključuje dugootočko podru-čje i proglašava parkom priro-de. I na koncu 1997. godine iz-mjenama Zakona o NP Korna-tu, utvrđuje se današnja gra-

nica NP, koja obuhvata 21 800ha, sa 89 otoka, otočića i hridi.Otočje u parku proteže se udva usporedna niza, koja sepoklapaju pravcu pružanja Ja-dranske obale. Prvi niz čineotok Kornat, Vela Smokvica, teMrtenjak, dok vanjski otočniniz smješen ka otvorenom mo-ru sačinjavaju brojni manjiotoci i hridi. Geološki, ovi otocisu gotovo u cjelosti izgrađeniod rudistnih vapnenaca, štonaglašava njihovu uslojenost,

čija debljina varira od 10 cmdo 3 m, pa je uočljiva i sa veli-kih udaljenosti, a to pridonosineponovljivom krajoliku.

Okršenost na otocima je veli-ka, pa se mogu naći sve formekrša, šrape, ponori, vrtače, ja-me, špilje, te mala krška poljapokrivena plodnom crvenicom.Budući da nema vegetacije, za-pravo je jako siromašna, vidlji-vi su nabori nastali tekton-skim pokretima i erozijom, štokrajoliku daje još jednu speci-

PREDSTAVLJAMO NACIONALNE PARKOVE CCRRNNEE GGOORREE II HHRRVVAATTSSKKEE

Kornati44..

30

fičnost. Sa jugozapadne straneotoka smještenih ka otvore-nom moru formirale su se kru-ne, odnosno odsječene liticenad morem.

Sjeveroistočna obala Kornataje teško pristupačna, pa se uNP ulazi kroz dva ulaza: Opat,između rta Opat i otoka VelikaSmokvica i Proverse, izmeđuDugog Otoka i Kornata. Prijeotprilike tisuću godina ovogprolaza nije ni bilo. Dugi Otoki Kornat bili su jedinstvenokopno. Danas je Mala Proversaprodubljen i označen pomorskiprolaz.

Iako od Šibenika do Zadrapostoje mnogi izletnički brodo-vi koji Vas mogu dovesti doKornata, onaj “pravi” dolazakje sa Murtera. Još ako stesrećnik pa upoznate izvornogKornatara, ili kako se u lokal-nom nazivlju govori Kurnata-ra, osigurali ste uvjete za pot-puni užitak na ovim otocima.U povijesti, Murterini koji suneraskidivo povezani sa Kor-

natima, i koji su uglavnom vla-snici nepokretnosti na njima,na otoke su dolazili svojim ka-rakterističnim brodicama, po-kretanim veslima ili latinskimjedrom, koje tim brodicamadaju karakterističan i prepoz-natljiv oblik. No, obični posjeti-telji uglavnom dolaze suvreme-nim jedrilicama ili turističkimbrodovima. Između vanjskihotoka i Velikog Kornata skorosvaka vala osigurava sigurnosidrenje broda ili vez na mulu.Svakako, odmah pored mulasu i restorani u koji pružajusvježu, tek ulovljenu ribu.Osim restorana i boravka nabrodovima, moguće je unajmi-ti smještaj, u autentičnomokruženju dopunjen luksuzomelektričnog osvjetljenja sa so-larnih panela ili mini vjetroe-lektrana. Također, i vodoop-skrba je prilagođena suvreme-nom životu, pitka voda je do-stupna u stambenim objekti-ma, iako korištena iz starihgušetrni, od kojih je najveća

ona u selu Kravljačica. U okvi-ru NP nalazi se na otoku Veli-ka Panitula ACI marina koja usezoni smjesti veliki broj jedri-lica.

Osim užitaka na jedrenju iliobilaskom sa mora izletničkimbrodom, nacionalni park semože obići i šetnjom po kopnu.

31

Na Kornatu su označene i ure-đene staze kojima se može obi-ći gotovo cijeli otok. Svakako,jedna od najposjećenijih stazaje ona koja od Vruje ili Kravlja-čice upućuje na najvišu točkuKornata, vrh Metlina, inačenajvišu točku cijelog arhipela-ga. Sa njega se pruža prekra-

san pogled na skoro cijeli arhi-pelag. U podnožju brda nalazese najpoznatije kornatske ru-ševine: utvrda Tureta i apsidacrkve Svete Marije, u čijem jesredišnjem brodu sagrađenacrkvica Gospe od Pohođenja ilikako je Kurnatari zovu Gospaod Tarca. Ovako izabrano mje-sto u blizini jednog od najvaž-nijih kornatskih polja Tarac iliTaračko polje stoljećima je bilovažno strateško mjesto.

S druge strane Metline nalazise magazinova škrila, najvećakamena ploča na Jadranu. Doovog mjesta se takođe dolaziplaninarskom stazom. Magazi-nova škrila je posebna vrstaklizišta, gdje je “paket” vapne-nca skliznuo po svojoj litološkiistovrsnoj podlozi. Uzrok ovojpojavi vjerojatno leži u nekompotresu. Planinareći ili šetaju-ći po Kornatu, ili ostalim otoci-ma svakako ćete sresti stadaovaca, koje se slobodno krećutražeći hranu na škrtoj zemlji.Kada dođe vrijeme striženja,

Kurnatari hvataju ovce, vrlospretno se krećući po kršu ka-ko bi ih okružili. Nakon stižnježivotinje će ponovno biti slobo-dne. Osim njih, također subrojna krda tovara, slobodnihu potrazi za hranom. Zanimlji-vo je susresti par starih tovarakoje je krdo odbacilo i koji ra-do prilaze ljudima tražeći hra-nu. U nacionalnom parku po-stoje stroga pravila, kako bi sezaštitila autohtonost biljnog iživotinjskog svijeta, a nadzor-nici NP imaju velike ovlasti, tesu kazne za njihovo nepoštiva-nje jako visoke.

Utiske sa Kornata jako je te-ško prenijeti, oni se trebajudoživjeti. Ako boravite na Kor-natima mjesec dana, prilikomodlaska shvatićete da je potre-ban još jedan za posjetiti onošto ste preskočili, a kada bu-dete imali priliku za ponovniposjet opet neće biti dovoljnovremena. Kornati začaraju po-sjetitelja i vežu ga zauvijek zasebe.

32

Priredio:Dario MUSIĆ

God. 1922 prigodom vjenčanja Nj.Vel.Kralja Aleksandra, voštena tvornicaGagrizza-Depoppe u Kotoru izradila

je 5 svijeća, i to dvije za Kralja i Kraljicu,dvije za kumove i jednu za Patrijarha. Svi-jeće su bile izrađene na intalj, izrezan rel-jef sa lišćama naranče. Po srijedu i po dnubile su okovane sa srebrenim prstenomširine oko tri centimetra. Da se ove svijećeprenesu u Beograd, morao sam ja izraditišatulj, tapiciran u modri svileni pliš. Napoklopcu je bio izrađen u zlato ju-goslavenski grb. Svijeće su bile duge 50centimetara.

Karneval na CetinjuGod. 1925 bio sam pozvan na Cetinje od

odbora da dođem da im organiziram popod-nevnu zabavu zadnjeg dana poklada i da imnačinim Karnevala. Ja sam sve to uradio pokotorski.

Na Cetinju je to bilo veliko iznenađenje, jer tonisu nikada vidjeli. Jedan Crnogorac rekao mije: Sreća ti se veselila, što si nas ovakorazveselio, a kažem ti pravo da na Cetinje nijebilo ovoliko naroda ni kada je bio kralj Alek-sandar.

Uvečer sam bio pozvan od odbora na ples uSlobodni dom, kao i na večeru. Sutradan saodborom otišao na izlet u Podgoricu. Te istegodine umrla mi je sestra Verginia ud.Warsndorf u Taisch Bon, a bila je dobro uda-ta za blagajnika vojne Geni Direkcije, ali joj sedogodila velika nesreća radi gubitka muža idva odrasla sina i to kroz šest godina. I radinjezine velike žalosti umrla.

U manastiru Sv. PetraPrije dolaska kralja Aleksandra bio sam poz-

vat na Cetinje kod Vladike Dožića, da se u sa-lon od manastrira uradi 24 poltrone i 2 kana-pea. Tu sam radnju prihvatio i uredu završio.Radnja je bila od komisije pregledana i menepošteno platili.

RROOMMEEOO FFIIOORREELLLLII:: PPRRIIČČAA JJEEDDNNOOGGVVRREEMMEENNAA GGRRAADDAA KKOOTTOORRAA 55..

Romeo Fiorelli (1870 – 1958), građaningrada Kotora, kroničar svojeg doba, usvojim je zapisima sačuvao od zaboravamnoga obična i značajna događanjatoga vremena. „Hrvatski glasnik“ uzodobrenje obitelji Fiorelli, prvi ječasopis koji će u nastavcima prenijetiKroniku grada Kotora, gledanu idoživljenu očima građanina RomeaFiorellia. Priloge prenosimo izvorno,bez ispravljanja i lektoriranja, kako bičitateljima predočili pučki govor onogavremena

Nesložnost Bokelja

33

Što sam volioVolio sam glazbu, kazalište, plesove i istori-

ju kao i putovanje. To su za mene bilisportovi, za drugo nisam mario. Volio sam unedjelju i u svečane dane ići u Crkvu, te samih poštovao. U svečane dane nebi radio, noslučajno ako bi morao koju radnju dovršiti.Uvijek sam radio da izađem pošteno kraju.Svakome sam dolazio u susret, ono što sammogao. Uvijek sam gledao da se pratim saboljim od mene. Svakome sam gledao ugodi-ti. Držao sam se skladno. Volio sam uvijekmoj rodni kraj i zato sam se u njemu povra-tio. Dragovoljno bi dao siromahu milostinju,jer sam i ja u djetinjstvu bio siromah, pak toja ne mogu da zaboravim.

Godine 1934 umro mi je brat Pavao u Senju,koji je bio mogućan i dobro me pomagao. Takosu naša familijarna romantična imena dovrše-na, Giulia, Paolo i Verginia umrli, ali je Romeoostao.

Senj – Zagreb

Dana 26 lipnja 1938 god. otišao sam u Sen-ju da posjetim sinove mog brata, kojih do tadanisam vidio. U njihovoj vili sam bio dobročašćen, te sam one dane uživao kao grof.Zadržao sam se 15 dana i krenuo preko Suša-ka u Zagreb da posjetim mog najstarijeg sinaTripa. U Zagrebu sam fino prošao jer sam biou društvu Kotorana koji su me dočekali ipogostili i zadovoljan sam se vratio preko Spli-ta u Kotor. U Zagrebu sam bi kao gost 8 danau Vilu Tonći kod gosp Dr. Josipa Jadlovski.

Izabran u odbore i upraveU odbore: 9 siječnja 1903 sjajna akademija i

ples Hrvatske radničke zadruge.10 kolovoza 1903 veliki revanširani izlet

Dubrovčanima.12 srpnja 1905 izlet u Dubrovnik prigodom

blagoslova Sokolske zastave.15 veljače 1905 veliki internacionalni sjajni

ples uz veliko začuđenje.18 i 19 rujna 1909 prigodom jubileja 110

god. opstanka Bok. Mornarice.13 veljače 1910 veliki sjajni bal, pare za

34

hotilion Hrvatske Bokeljske Zadruge.4 lipnja 1911 izlet u Dubrovnik sa

Hrvatskom Bokeljskom glazbom.14 veljače 1912 Maskirani ples Hrvatske

radničke zadruge.3 svibnja 1914 Veliki koncert sa darovima

Hrvatske bokeljske glazbe.24 rujna 1924 primanje zastave i dekoracije

dar Kralj. Aleksandra Bokeškoj Mornarici.Rujna 1926 izlet u Dubrovnik prigodom

Hrvatskog Kulturnog slavlja.4 studenog 1928 otkriće spomen ploče

Hrvatskom Kralju Tomislavu.3 do 6 srpnja 1930 Velike manifestacije

poblaženja Blažene Ozane.22 kolovoza 1931 izlet u Split sa Građan-

skom glazbom.I svake godine prilikom proslave Sv.

Tripuna.U uprave : Građanska glazba, Hrvatska

Bokeljska glazba, Društvo Lovćen, Hrvatskaradnička zadruga, Grobište, Karneval.

Nezahvalni prema pok.roditeljima

Kada sam poslije 10 godina došao u Kotor,moja je prva sveta dužnost bila da dođem pos-jetiti grobište. Kada sam uljegao u njemu imaosam što vidjeti. Trava je pokrila grobove ikriževe, a ovce i krave pasu po groblju. U onajčas mi se pričinilo da su živine pokopane i usebi rekoh, gdje ste Kotorani da ste ovakogroblje zapustili (Eto kako Vam izgleda grobljetako vam izgleda grad). Ja sam odmah promis-lio da bi se morao postaviti jedan Odbor za ure-đenje grobišta. Ja sam bio počeo urgirati, alikako je groblje bilo pod Upravom crkvenevlastito se rastezalo, pak je prošlo mnogo god-ina badava. Kada se je 1923 god. postavilodruštvo Lovćen, gledalo se da ga dadu društvui daće ga oni urediti, ali opet se rastezalo i opetprošlo nekoliko godina. Napokon god. 1934 seformirao Odbor za groblje. Kad se groblje ure-dilio tj. ono što se dalo urediti, predložio samnekim veleposjednicima što im je otacpokopan, da bi bilo pravo da ocu podignuspomenik. Ja sam to uradio sam da bi segroblje poljepšalo. Eto odgovora koji su mi dali,te jedan mi reče u zemlju ili u more to je sve is-to, a drugi da je to ludo potrošiti toliki novac zaspomenik. Eto nezahvalni sinovi prema ocukoji uživaju stečeno od oca.

Kotor – Dubrovnik II

Kada je Jugoslavija išla u rat 6 travnja 1941došli poviše Kotora Njemački i Talijanskiavioni i počeli bacati bombe, te smo pretrpjelistraha do kapitulacije Jugoslavije. Iza kapitu-lacije Italije opet gori strah u dane 14 i 15 ru-jna 1943, izvan grada velika borba Talijani ipartizani protiv Njemaca. Dana 15 rujna u 5sati poslije podne Talijani su se predali

Kotor leži na mrtvoj tačkiOpis nemarnosti za uređenje svog grada.Radi tvrdoglavaca, nesložnosti i odgađanja,

35

grad Kotor kroz 50 godina nije napredovao kaodrugi gradovi, radi pomanjkanja sloge, žrtvo-vanja i patriotizma. Za ovo Vam pružam sli-jedeće dokaze:

• God. 1893 Erzeg Rainier, zapovjednikcjelokupnog austrijskog domobranst-va(Landwer), naredio je da općina Kotorskamora sagraditi vojarnu za Bokeški bataljon.Općinsko vijeće je odbilo. Dubrovčani kad suto čuli, a već je bila vojarna za svoj bataljon ugradnji, otišla je u Beč jedna deputacija kodErzeg Rainiera, napomenom da će Dubrovač-ka općina sagraditi vojarnu za Bokeljskibataljon. I tako 1896. Bokeški bataljon je

prešao u Dubrovnik, u tuđi grad a sve to radinerazumjevanja i krivice ondašnjeg općinskogvijeća.

• God. 1896 došla je u Kotor jedna privatnakomisija iz Beča, da izabere zemljište za grad-nju jednog reprezentativnog hotela, a naročitoim se svidjela pozicija gdje je naknadnosagrađen hotel Slavija, ali vlasnik Stevo Radi-vović nije htio zemljište ni za kakove novce daproda. Komisija je otišla u Dubrovnik isagradila reprezentativni hotel Imperial. Opetradi tvrdoglavosti i nepatriotizma izgubili smogradnju tog hotela.

• God. 1898 parobrodarsko društvo

Kralj Aleksandar I u Kotoru 1925.

36

Ugarsko- Hrvatsko predložili Općini kotorskoj,da im dodijeli zemljište na obali da sagradehotel. Općinsko vijeće odobrilo, ali sa uvjetimada u hotelu mora biti službeni jezik hrvatski, ida se u hotelu ne smije prodavati kafa. Društ-vo nije moglo pristati na ove uvjete i odbili suda sagrade hotel. Ovo je drugi izgubljeni hotelradi nepatriotizma koji nisu željeli dobra nigradu ni građanima, a sve to da sačuvaju ličneinterese pojedinaca.

• God. 1904 Dalmatinsko Namjesništ-vo tražilo je od Općine kotorskezemljište za gradnju bolnice. Kakose vijeće sa ovim nije moglo sla-gati, načelnik Mato Radimiritraži da se bolnica gradi uDobroti, a Dr. AdamVerona na Prčanju. Nekivijećnici u Kotor, a bilo jeometanja i sa stranenekih drugih bokeljskihopćina, pa kako se nijenašlo složno rješenjeNamjesništvo jeodgovorilo općini: Ka-da Vi Bokelji budetesložni i odlučite gdjeće se bolnica sagra-diti javite nam.Napokon 1913 palaje odluka da se bol-nica sagradi nazemljištu zvanoRakite, ali prije negošto se počne graditibolnica, da se sagradivodovod. Tako je dana5 decembra 1913došao namjesnik Ath-ems i na svečani načinje postavljen temelj ka-men vodovoda na obali uprisutnosti vlasti. Eto radinesloge i odugovlačenja,prošlo je devet godina, nas-tao Prvi svjetski rat i tako izgu-bili bolnicu.

• Godine 1913 Dalmatinski Nam-jesnik, kada je otišao da posjetiBiskupa Uccellinija, rekao mu je izmeđusvih dalmatinskih biskupa on ima najlošijistan. Na ovo je biskup odgovorio a šta ja mogukad mi ne daju boljega. Namjesnik ga je upi-tao dali u blizini crkve ima kakvo mjesto, pakće mu on sagraditi biskupsku palaču. Biskupmu je pokazao na trg Sv.Tripuna one

ruševine, a on mu je obećao da će iz Zadraposlati inžinjera, da izmjeri teren i da se učininacrt palače.. Tako je i bilo, inženjer je došaoi nacrt izradio. Međutim godine 1914 sezaratilo Austrija je nestala, a nova biskupskapalača nije sagrađena.

• God. 1913 Bečko društvo za turističku pro-pagandu za Dalmaciju u dogovoru sa opći-nom, koja je bila odobrila zemljište i gradnjuhotela, trebalo je započeti gradnju hotela, poš-

to je prethodno inženjer na terenu naobali učinio nacrt. Ali radi početka

rata god. 1914, hotel se nijesagradio, i tako je nestao i treći

hotel.• God. 1916 kada je austri-jska vojska okupirala CrnuGoru i zauzela Lovćen,Država je dala naređenjevojničkim inžinjerima danačine plan nacrtanovog grada u Rakite.Grad se imao zvati Ko-tor drugi (Cattarozwei). Nacrt je biodovršen 1917, a ko-jom prilikom sam ga ija lično vodio. Već jepočeo pristizati i ma-terijal i započetigradnja, a radnja seimala započeti 1918god. Austrija jepropala a sa njom iizgradnja Kotora dru-gog.• God 1882 Austrija

je zvala Bokelje u vo-jsku, te po ugovoru saBokeljima , iste nije

imala pravo zvati. Ugovorje bio sačinjen 1814 god.

Radi toga Ljubo Jovanovićsa ostalim pobjegne u

Beograd. S vremenom LjuboJovanović postade Ministar

Srpske Vlade. Iza preokreta bio jeimenovan kao Ministar Ju-

goslavenske Vlade. Godine 1923 došaoje u Kotor poslije 40 god, da posjeti svoj

rodni kraj, te je od građana bio sjajno dočekani preporučili mu u vezi gradnje željezničke Jad-ranske pruge koja je trebala da prođe izmeđuCrne Gore i Kotora. Ljubo Jovanović se odmahzauzeo za gradnju te željezničke pruge i da ćegradnja započeti 1928 god. Amerika je bila po-

Vladika GavriloDožić

37

sudila novac za tu svrhu, ali su nestali novci ipruga nije sagrađena a sve to nazadak i za-puštenje naših krajeva.

• God. 1925 kada je Nj.Vel. Kralj Aleksandardošao prvi put da posjeti Kotor, ponudio jebiskupu Uccelliniju, da ćemu sagraditi novumodernu palaču. Biskup mu je na to odgovo-rio ovim riječima : Vaše Veličanstvo ja Vam za-hvaljujem, ali neću radi mene da mlada drža-va toliko troši.

• God. 1937 na terenu gdje je Austrija imalagraditi bolnicu, Jugoslavija je bila počela dagradi gimnaziju. Kada je temelj bio izgrađen ipotrošeno milion dinara, radnja se zaustavila,radi toga jer se tu nalazio tvornica sapuna.Kada se prije toga imala tu graditi bolnica, ni-je postojala tvornica sapuna, jer setvornicasagradila iza preokreta. Zašto vlasti nisu prijevidjele da to mjesto nije poželjno za graditigimnaziju. To su uvidjeli kada su se temeljipočeli graditi i potrošilo se badava. Takvi lju-di su morali biti kažnjeni. I tako izostala grad-nja gimnazije.

• God.1938 Ministar pošte i telegrafa dajenaređenje da se u Kotoru sagradi poštanskazgrada, i da se općina pobrine za teren. Poš-tanska zgrada se imala graditi na obali, gdje jebio austrijski Bauhof. Načelnik Jovović jedan

od najvećih tvrdoglavaca, isistirao je da sepošta sagradi na poljani iza centrale a to je vr-lo nepodesno mjesto jer zimi za vrijeme velik-ih kiša i poznatih poplava, bilo bi nemogućedoći do pošte ni sa strane grada ni sa straneobale. Drugi tvrdoglavac, neki dopisnik GlasaBoke, koji mi nije poznat ali sumnjam koji jenapisao je u listu jedan članak i to baš u vezigradnje pošte i naglasio da položaj gradnjepošte na mjesto gdje je prije bio Bauhofnikako ne odgovara, jer da bi ta zgrada skrilagradske zidine, te i kad bi se gradnja tu i za-počela da bi trebalo srušiti kafanu Dojmi imarket. Tako ova dva tvrdoglavca su razlogomuzročnici što se gradnja za pune tri godine ni-je započela, a u međuvremenu buknuo i Dru-gi svjetski rat, pak izgubili i poštanskuzgradu. Pitam se kakvu kaznu zaslužuju oviljudi.

• God. 1941 u aprilu po dolasku Italije, Ko-tor bi se bio podigao u građevinama, jer smose uvjerili da su radnje uvelike bile započele.Ali radi njihovog ponašanja, prema građanimai seljacima, a mi se na to nijesmo naučili gle-dati takva zlodjela i nismo mogli trpjeti tunepravdu. U mjesecu rujnu 1943 otišli su, štosmo i željeli i nas ostavili u miru .

nastavlja se….

38

Piše: dr. sci Lovorka ČORALIĆ

Doba prvih desetljeća XVIII.stoljeća može se držati vrlonepovoljnim za područje

Barske nadbiskupije i njegova ka-toličkoga žiteljstva. Iako je početaktoga stoljeća obilježio znameniti Pe-raštanin Vicko Zmajević, bar-ski nadbiskup od 1701. do1713, zaslužan za brojne inici-jative na poboljšanju položajakatoličkoga stanovništva na to-me području, opće stanje - jošviše naglašeno njegovim odla-skom na čast zadarskoga na-dbiskupa – nije barskim katoli-cima davalo previše nade u iz-gledniju budućnost. Kao i na-kon svakog mletačko-turskograta i neuspjelih mletačkih voj-nih akcija poduzimanih u ciljuoslobađanja Bara, i okončanjerata od 1714. do 1718. godineje ostatku barskoga katoličko-ga žiteljstva donijelo samo novastradanja.

U sklopu proučavanja povije-

sti Barske nadbiskupije uXVIII. stoljeću neizostavno va-žno mjesto odnosi se na prou-čavanje djelovanja njezinih na-dbiskupa, vodećih predstavni-ka Katoličke crkve na tome po-dručju. U ovom prilogu biti ćeriječi o Matiji Štukanoviću izPerasta, čelniku barske crkveod 1722. do 1743. godine.

Obitelj ŠtukanovićMatija Štukanović odvjetak je

ugledne peraške obitelji koja –poput njihovih znamenitih su-građana (i rođaka) Zmajevića –potječe iz “kazade” Peroevića.Njegov otac – trgovac, pomoraci ratnik Tripo – istaknuo sekao mletački časnik u Morej-skom ratu (1684-1699), a po-sebno je bila zapažena njegovauloga pri zauzimanju Herceg-Novoga (1687). Godine 1689.zapovjednik je mletačke po-strojbe koja ratuje sa Osmanli-jama na području Crmnice;

1690-1691. godine ratuje u Al-baniji te protiv hercegovačkihOsmanlija na trebinjskoj boji-šnici. Zaslužan je za zauzima-nje Klobuka 1694. godine te je

BBAARRSSKKII NNAADDBBIISSKKUUPP MMAATTIIJJAA ŠŠTTUUKKAANNOOVVIIĆĆ ((11772222--11774433..))

Nedovoljanangažman

Štukanović formalno obnašaočast barskoga nadbiskupapunih dvadeset godina.Tijekom toga vremena, nesvojim odabirom većstjecajem okolnosti, nikadanije kročio na tlo dodijeljenemu nadbiskupije

39

imenovan prvim vojnim upra-viteljem toga područja. BratTripa Štukanovića bio je Mati-ja, također zapaženi peraški tr-govac i pomorac, a kao načel-nik Perasta zabilježen je 1664.godine. Održavao je dobre vezes crnogorskim i hercegovačkimplemenima i njihovim vođama:iz 1665. datira pismo koje muje uputio knez Stjepan Vlaste-linović iz Nikšića te u kojemuga moli da se kod mletačkihvlasti zauzme za hajduke kojisu ratovali na strani RepublikeSvetoga Marka. Matijina sekćer Jelena udala za Krstu(Krile) Zmajevića, brata na-dbiskupa barskoga Andrije ioca ruskog admirala Matije tebarskoga i zadarskog nadbi-skupa Vicka Zmajevića. Na tajsu način te dvije moćne bokelj-ske obitelji postale tijesno po-vezane, što će se u velikoj mje-ri odraziti na njihove zajedni-čke istupe u javnom životu Pe-rasta i Boke.

ŽivotopisMatija Juraj Štukanović, sin

ratnika i pomorskoga poduzet-nika Tripa, rođen je u Perastu

1682. godine. O ranim godina-ma njegova života, kao i o ško-lovanju i počecima karijere, ne-mamo podrobnijih saznanja.Znano je da se Matija, kao idrugi članovi njegove obitelji,spominje 1709. godine u kon-tekstu nemilih događanja u Pe-rastu (ubojstvo Vicka Bujovi-ća). Kao obnašatelj svećeničkeslužbe, Matija je zarana imaopotporu uglednog crkvenog do-stojanstvenika Vicka Zmajevi-ća. Već 1709. godine Zmajevićga je, prigodom svojeg boravkau Rimu, preporučivao za svognasljednika na barskoj nadbi-skupskoj stolici. Nakon što jeVicko Zmajević 1713. godinepostao zadarskim nadbisku-pom Matija je – najvjerojatnijeuz zagovor potonjeg – imeno-van barskim nadbiskupom.Tada je, iz nedovoljno poznatihrazloga, Štukanović odbio po-nuđenu nadbiskupsku čast teje Barsku nadbiskupiju preu-zeo Egidije Quinto, do tada bi-skup Sappe u Albaniji. Kroz toje vrijeme Štukanović bio akti-van u pastoralnom radu na bo-keljskom području, a 1714.imenovan je opatom Sv. Jurjapred Perastom. Godine 1722.(1. VI.) Matija Juraj Štukanović

izabran je za barskoga nadbi-skupa. Iznova predloženu častnije odbio te je na nadbiskup-ski tron posvećen u siječnju1723. u crkvi Sv. Nikole u Pe-rastu.

O samom Štukanovićevomnadbiskupskom djelovanju ni-je nam sačuvano mnogo poda-taka. Usljed otegotnih okolno-sti djelovanja na području Bar-ske nadbiskupije, tada u sasta-vu osmanlijske države, Štuka-nović je rezidirao iz zavičaja(povremeno odlazeći u Budvu),a njegovo je sjedište bila obitelj-ska kuća Štukanovićevih u Pe-rastu. Iz historiografije preuze-ti, ne baš opsežni podaci, kazu-ju da se Matija Juraj Štukano-vić može držati učenim duho-vnikom svojega doba. Znano jei da se bavio književnim ra-dom, ali nam konkretniji lite-rarni opus nije sačuvan.

Umro je u rodnom Perastu,dana 13. XII. 1743. godine.Njegova se grobnica, prema iz-ričitoj nadbiskupovoj želji, na-lazi u crkvi Sv. Marka u Pera-stu, a natpis koji je ondje ukle-san bio je osobni odabir oporu-čitelja.

Formalna častPeraštanin Matija Štukanović

formalno je obnašao čast bar-skoga nadbiskupa punih dva-deset godina. Tijekom toga vre-mena, ne svojim odabirom većstjecajem okolnosti, nikada ni-je kročio na tlo dodijeljene munadbiskupije. U međuvremenuje, kako je to navedeno u uvo-du, katoličko žiteljstvo toga po-dručja proživljavalo teške godi-ne, boreći se za svoj opstanak.Nakon Štukanovića, a uvaža-vajući želje barskih vjernika danjihov sljedeći čelni duhovnikbude zavičajem sa osmanlij-skog teritorija, barskim je na-dbiskupom imenovan MarkoLukić (Deluchi, Luchi) iz okoli-ce Bara, čime otpočinje jednonovo doba u povijesti Barskenadbiskupije.

Piše: Vlasta MANDIĆ

TONE: I kada ti kažem sve jebilo tako. Ja sam ti stojala izakantuna, i otvorila uši i oči. Svesam ti spjegala, do u tanke, ka-ko je bilo.

Mare: Ma baš smo obadvijeprave ludače. Kiša pada li pada,a mi dvije vodimo parlatinu podlumbrelin. Amo, jadna ne bila,sjesti u kafić. Osjećaš li ti Toneda su ti mokre noge?

TONE: Ao, voda mi je došla dokoljena, a da nisam ni osjetila.Ma, rekle smo samo na minut.

Mare: Koji minut?! Evo stojimouru i po.Već je i Gurdić nabujao,ispred sv. Tripuna izviru potoci,na vrata od grada more se izlilo,palo nebo na zemlju, evo će igrad.

TONE: Bogami se ne sjećamda je kiša ovako padala, bez pre-stanka već mjesec dana. Ne mi-riše mi ovo na dobro. Da nećeopet zemljotres?

Mare: Muči, jezik pregrizla! Za-dnji put kada je treslo lišo smopasali. Ko zna što nas čeka? Na-sipaju more đe god kome trebaproširenje, rivu nakrcali sa koli-ma, obala se oburdava, rijekenanose kamenje, a niko ne čisti.

TONE: Ma, svaka ti je na mje-sto. Jesi li viđela koliko je dugotrajala plima. More se danima iz-livalo od Šuranja do Markata. Iplima nije više što je bila. Dolazi-la je svako malo. Zamisli da namintra cunami. O kako bi se poda-vili ko miševi. Kako bi se trčalouz brdo, na sve bande.

Mare: Nemoj mi više kukati,nego ajmo neđe sjesti, pa ću ti iostalo sve špijegat.

TONE: Sve je krcato. Rabota liovaj narod išta? Nema slobodnekalijerge.

Mare: Šjor Bepo, možemo li

kod vas sjesti?Bepo: Može Mare, ima tri slo-

bodna mjesta. Dođite. Sada ćearivat i šjora Laura.

TONE: Mare, ja ti ne bi sjela saLaurom. Od nje nećeš moći doćido riječi.

Mare: Što te briga, neka samoparla, a mi ćemo vatat talase,ala maka.

TONE: Hvala moj šjor Bepo,pravi ste kavalir. Ajde, Mare sje-di.

Bepo: Šjora Laura, samo štonije arivala. Pošla je na jednu še-dutu u podružnicu slobodnihgrađana. Sama se pozvala, jer jojje kako kaže prekipjelo.

Mare: To je nešto veliko, kadase šjora Laura makla sa svoga fi-nještrina i učinjela đir do po-družnice. Čim otvori finještrinnjoj sve novitade sam dolaze.Prosto uleću. Svakoga zaustav-lja, ispituje, vižitaje i žensko imuško.

Bepo: Dobro zborite. Juče ječula za veliku novitad, skonfuž-jala se, skočio joj je pritisak. Ipored svega jutros je uranila ipošla u podružnicu da održiekspoze. Ma što bi to moglo bit?

TONE: Eno je dolazi. Koliko jeinfotana, obalila je gvantijerujadnome kamarijeru. Eno, još gasramoti da je on kriv. Bogamiudrit će ga lumbrelinom.

Bepo: Šjora Laura, oli vas jeufatila furija.

Laura: Dabome furija, negošto. Furija! Danas će me kolpat.Alo, kamarijere, jedan rožulin dadođem k sebi. Brzo, brzo, svasam žnervana.

TONE: Kalmaj Laura, niste setamo, valjda, pobili. Što je to ta-ko strašno, o čemu se radi?

Laura: Prvo, o čemu se radi jeda ste vas troje i svi ođe što ladeprovu i krmu takve krepaline,meškini, injoranti, i tako dalje

redom. Nikad vas nema na pra-vo mjesto.

Bepo: O, sada smo se počeli ivrijeđati. Dano guknite šjoraLaura. Baš ste pravi đavo od že-ne.

Laura: Imate pravo. Ja samđavo, a vi sve božiji anđeli. Lau-ra ima dobru žbatulu, stalnoparla, stalno se nešto buni, pod-špicaje. Ma nemoj. A đe ste vi ju-tros šjor Bepo, a? Stalno đirajetepo Kotoru i okolo, a danas kadase odlučuje o najvažnijoj stvariza naš mili i premili Kotor, nemavas. Ni vas dvije. Svi ste se larga-li. Kao nije to vaša stvar, a i bićekako odluče. E, ne može to tako!Đe ste fetivi Kotorani.

Mare: Sada kada si nas dobroizbručila, ispričaj nam o čemu seradi.

Laura: Samo da popijem rožu-lin.Oh, oh, sada mi je laknulo.Šjor Bepo, kao fetivi Kotoranin,trebalo bi da se sjećate, barem,iz priče vaše matere, talijanskogprefekta, koji je, svojevremeno,živio u vila Firenci, u parku odSlavije.

Bepo: Sjećam se, sjećam. Pri-čala mi je baba. Bio je lijepi mo-ro, visok, zalizane kose, vazda umonturu - pravi talijanski lju-bavnik. Sve kotorske gospođe igospođice su bile zaljubljene unjega. A i mojoj babi bi se zasija-le oči, kada je pričala o njemu.

Laura: E to je taj okupator,perfin, i ženskih srdašaca. Zami-slite, sada se pojavio njegovunuk, veliki talijanski bogatun ioće da gradi velike hotele u parkod Slavije. Oće da investira uKotor, a sve u ime uspomena isjećanja na svoga đeda.

Mare: O, kako je to lijepo. Si-gurno mu je đede pričao kako jenaš Kotor i Boka prelijepa, i datakve ljepote niđe nema. Kolikosam samo ljubavnih apuntame-

KKOOTTOORRSSKKEE BBOOTTUUNNAADDEE

Furija

40

nata učinjela u park od Slavije.Sve su generacije tamo činjelepraksu.

Bepo: Pridodajem se i ja šjoraMare. Ne mogu ni izbrojat kolikosam zvijezda izbrojio sjedeći oko-lo fontane u parku Slavija: Au-strijanke, Englezice, Njemice, odsvake vrste. O moj bože!

TONE: O kako ste se u čas raz-niježili. Vidi se da gledate špan-ske serije. Mare, samo mi još po-čni pjancikat.

Bepo: Šalu na stranu nije to posrijedi. Oli neznate da živimo udoba globalnih investicija. Nasvaki kantun ove naše planetegrade se novi gradovi, hotelskikompleksi, perfin se grade i novaostrva. Gradi se ispod mora, navrh brda pa sve do pod oblake.Sve se radi zbog profita. Para pa-ru čini. Tu ti nema ni uspomena,ni sjećanja a kamoli sentimenta.

Laura: O, šjor Bepo, vi se inđe-njajete i u ekonomiju, ko bi reko.I to na planetarnom nivou. Dun-kve, nemam ni ja ništa protiv dase ulaže i gradi. Moramo trčat savremenom. Dosta smo bili umi-dani, abandonani i nerazvijeni.Ali!?

Mare, TONE: Što ali? Oli imajoš nešto? Reci, reci.

Laura: Taj picolo Talijan, ne-znam mu ni ime, oće da sruši vi-lu Firencu i hotel Slaviju. Imaideju da gradi novi, moderan ho-tel sa 1000 kreveta.

TONE: To ti je skoro više sobanego nas Kotorana.

Laura: E, bome, pošto je tomali teren za tako veliki zalogaj,on oće da se proširi na bandu odmora.

Bepo: Nećete mi, valjda, rećida oće oduzeti od mora.

Laura: Baš to. Oće oduzeti odmora.

TONE: Koje sam samo batinedobila, kada sam bila mala.Svako ko bi me vidio da bacamkamen u more dao bi mi dvije-triprdeljuske. Ako bi došla domaplačući mater bi mi dodala jošdvije-tri i rekla - ruke mu se po-zlatile. To to je bila uzanca odljubavi za ovo naše malo more.

Mare: Vidim ja da oće da raz-vuku ovi naš mali Kotor, našumalu rivu i obalu, kao žvakaću

gumu. Ma, ne može biti veći ne-go što je. Ionako se cijela obalazapačala sa novim velikim kuća-ma. Da baciš štikadent, ne bi ganašla koliko je gusto i zbijeno.

Laura: Zato sam ja jutros ura-nila i pošla tamo đe treba. Ovapriča, ovako, šoto voće, ništa neznači. Trebaš imat onu stvar igotovo.

Bepo: Tako nafumani, što steim rekla, heroino kotorska?!

Laura: Ono što ste im vi treba-li reć, i još štošta. Dala sam imideju od bota. Je li nas dragi Bogopkolio i poklopio sa velikim br-dima i zbog toga nemamo negomrvicu zemlje, okolo-naokolo, uzobalu? Jes! Je li zato nemamodovoljno sunca i čini se velikaumideca? Jes! Imamo li kakvopolje da se može, kon tuta la for-ca,/ kao u Budvu/ graditi. Ne-mamo! Ovo su dovoljni argu-menti da se prihvati moja ideja.

Bepo: Evo ćemo vam početi ipljeskati. Samo guknite tu veli-čanstvenu ideju.

Laura: Dobro ste rekli veličan-stvena. Dunkve, od Troice pa svedo Prčanja treba ošišat iliti gaskratiti Vrmac. Inače što će namVrmac?! Niko ne ide gore, kao daga i nema. Danas postoji meha-nizacija koja u čas smrvi cijelobrdo. To smo se uvjerili na pri-mjeru Morinja. Lijepo, kon gušto,malo, po malo lomit brdo i bubu-lje surgavat u more. Počet odGurdića pa prema Lanterni naPrčanj, a s druge bande do Opa-renovog brijega u Dobrotu. Tajdio mora nam je najuži i neće bi-ti velike štete da ga saldamo.

Mare: Laura, ti to činiš komen-dije?

Laura: Ne vidite u budućnost,šinjore moje. Kao prvo Muljani-ma će se otvoriti veliki biznis. Po-čet će ulagati u ribarske koče, jerće u čas moći arivat do Ponteoštre i na otvoreno more. Bit će,finalmente, ribe. Ajde, recite mikada su zadnji put bili na otvo-reno more? Ja ću vam reć. Prije150 godina. Drugo, moći ćemoodmah početi graditi velike hote-le, sa kockarnicama sa golf tere-nima, podvodnim restoranima,marinama, bazenima, garaža-ma, sve đusto kao u Dubai.

TONE: Bogami si porebambila.Ja ovo ne mogu više slušat. Ide-mo doma Mare, zagoret će namobjed.

Bepo: Sve vas slušam, šjoraLaura. Ima u toj vašoj ideji nekeveličanstvenosti. To je vizija III.Milenijuma.Vi ste proročica.

Laura: Pa ovaj Talijan je rekaoda će nam napraviti hotel kao uDubai. To se može samo učinjetovako, da se more salda. Meneodmah prođe neka milina, krozživot, kada promislim što ćemosve imat. Napokon ćemo imatveliku salu za naše maskenbale.Imat ćemo i veliku, novu rivu daprima ove fantom brodove od 15spratova. Dobit ćemo lungo ma-re u jednom komadu.Vidite li vida je, danas, sve veliko. I hoteli,i brodovi, mostovi i tako redom.Došla je ura da i Kotor postaneveliki city.

Bepo: Ako vam prihvate ideju,finalmente, ćete se obogatiti. Dotada i ja vam idem doma.

Laura: Ajte doma, meškini, fa-rabuti, dizgracijati, maškalconi.Spavajte, dokle život mimo vaspasaje.

Tako smo nekad zborilikalijerga – stolicaala maka- besplatnožnervan – nervozanrožulin – liker od ružekrepaline – anemičnižbatula – jezičinapodšpicavat - podbadatđiravat – šetati selargati – udaljiti sefetivi – pravimoro – crnomanjastmontura – uniformaperfin – čak

apuntament – sastanakpjancikat – plačkadunkve – dakleumidano – vlažnoabandonan – napuštenprdeljuska – šamarnafuman – ljutsaldati – popločatidizgracijati – nesrećnicifarabut - mangupmeškini – slabićimaškalcon - bitanga

41

42

Piše: prof. Marina BASTAŠIĆ

Prije samih radnih obveza,moralo se svakako protu-mačiti božićnu priredbu,

koja se održala 21. prosinca 2008.Riječ je o priredbi koju su polaznicihrvatske dopunske škole izvelinavedenoga datuma u crkvi sv.Roka u Donjoj Lastvi. Ono štoposebno veseli, jest da su upripremi, ali i samoj izvedbi, sud-jelovali svi polaznici škole.

Djeca su s osobitim zaniman-jem izrađivala božićne ukrase,plakat, oslikavala platno kojeje poslije poslužilo kao paravanispred i iza kojega se odigravaoigrokaz, te su se maksimalnopotrudila uvježbati pjevanjetradicionalnih hrvatskihbožićnih pjesama. U skladu stime, učenici su izveli pjesmu„Radujte se, narodi“, u sklopu

DDOOPPUUNNSSKKAA ŠŠKKOOLLAA HHRRVVAATTSSKKOOGGAA JJEEZZIIKKAA

Prijateljstvokao pokretač

Nakon zimskih praznika, dopunskaškola hrvatskoga jezika nastavila jerad i u drugome polugodištu školskegodine 2008/2009.

43

igrokaza, te „Veselje ti nav-ješćujem“, kod koje je zbortrubom pratio učenikVjekoslav Vučinović.

Ovom su priredbom učenici usvakome smislu riječi oduševilipubliku koja se toga trenutkanašla u crkvi sv. Roka. Ovombih prilikom istaknula i to da jesvojom recitacijom pjesme „Ubožićnoj noći“, najmlađi po-laznik škole, Branko Artić, na-građen itekako velikimpljeskom.

Ovom božićnom priredbomdjeca su iskazala svojukreativnost, zainteresiranost,ali i ozbiljnost i odgovornost ti-jekom same pripreme. Uspjelasu unijeti duh Božića u svakosrce, ali i pokazati kako je za-jedništvo i prijateljstvo ipakpokretač svega.

Neposredno nakon izvedbepriredbe, djeci su uručeni

božićni darovi, koje je svojomdonacijom omogućila Hrvats-ka građanska inicijativa, kojojse ovim putem i zahvaljujem,kao i don Ivi Čoriću, koji namje omogućio prostor, ali prire-dio i prigodni domjenak.Priredbu je fotografijamapopratila Ljerka Sindik izHGD-a, podružnica Tivat, ko-joj također zahvaljujem nasuradnji. Najljepša hvala svimroditeljima koji su sve svojeobveze stavili u drugi plan ipomogli oko svega. Ovime jehrvatska dopunska škola do-bila samo lijep poticaj zadaljnji rad, te sukladno tomeobećaje još jednu priredbu zakraj školske godine te jošjedan nezaboravan susret!

No, nažalost, moram is-taknuti da i nije sve tako sja-jno! Naime, u prošlome je bro-ju već spomenut vidljiv pad

djece što se polaženja nastavetiče. Jeste li se ikada zapitališto je smisao ove nastave?Smisao je, prije svega, očuvan-je identiteta hrvatskoga jezikana prostorima Boke, ali isuradnja i prijateljstvo, i zeml-je iz koje su vaši korijeni(Hrvatska) i zemlje u kojojživite (Crna Gora). Smisao jeupoznati kulturu i baštinu Re-publike Hrvatske, s naglaskomna ono što je ostavilo osobittrag ovdje u Boki.

No, najvažniji je smisao svegaspomenutom suradnjomstvoriti jedan međusobanodnos koji će nositi ime ljubavi,prijateljstva i mira. Ne zabo-ravite tko ste, i njegujte jezik ikulturu zemlje iz koje dolazite ione u kojoj živite. To je porukakoju vam šalje Hrvatska dop-unska škola! Ne dopustite dase ugasi!

44

IIZZVVAANNRREEDDNNII PPAARRLLAAMMEENNTTAARRNNII IIZZBBOORRII UU CCRRNNOOJJ GGOORRII 2299.. OOžžUUJJKKAA

Zemljotresaneće biti

Analitičari procjenjuju da će Demokratska partijasocijalista, Socijaldemokratska partija, Hrvatskagrađanska inicijativa i Bošnjačka stranka, pod nazivomKoalicija Evropska Crne Gora – Milo Đukanović, i ovajput imati će ubjedljivu većinu

45


Građani Crne Gore izaći će29.ožujka na izvanredneparlamentarne izbore.

Dogovor o njihovom održava-nju godinu i pol ranije od pred-viđenog postignut je izmeđuvladajuće koalicije i oporbe uo-či crnogorskog referenduma oneovisnosti 2007. kao jedan oduvjeta njegova održavanja.

Istog dana će biti održani i iz-bori za gradonačelnike HercegNovog i Tivta, te lokalne parla-mente u Nikšiću i Budvi.

Zastupnici su prihvatili iz-mjene Ustavnog zakona po ko-jima će sadašnje izborno zako-nodavstvo vrijediti dvije godi-ne, što znači da će biti održaniprema postojećem Zakonu oizboru zastupnika i vijećnika.

Na posljednjim parlamentar-nim izborima, održanim pot-

kraj 2006. godine, koalicijaDPS-SDP uvjerljivo je pobijedi-la osvojivši apsolutnu većinu uparlamentu. Analitičari procje-njuju da iznenađenja neće biti

– Demokratska partija socijali-sta, Socijaldemokratska parti-ja, Hrvatska građanska inicija-tiva i Bošnjačka stranka, podnazivom Koalicija Evropska

46

Crne Gora – Milo Đukanović, iovaj put imati će ubjedljivu ve-ćinu, s obzirom na neslaganjaunutar oporbe, rascijepljenostsrpskog bloka na dvije liste saukupno pet stranaka i dvijekoje će nastupiti samostalno–ukupno sedam, te podjele Po-

kreta za promjene, doskora ja-ke oporbene stranke, na dvadijela, PZP i Demokratski cen-tar koji se ujedinio sa Liberali-ma.

Zanimljivo je kako se saanalitičarima prvi puta slažu isami oporbeni lideri.

- Plašim se da ćemo doživjetiizborni debakl, ocijenio je liderNarodne stranke PredragPopović.

Neki analitičari smatraju da niujedinjenje cjelokupne oporbene bi bilo jamstvo njihova even-tualna uspjeha na izborima.

Kotor

Bar

Tivat

47

- Fenomen izbornog zemljo-tresa uvijek može da se desi,ali mislim da je ovoga puta tovrlo nerealno. Iako će oporba,naravno, pokušati da na izbo-rima prođe najbolje što može,mislim da će se mnogo više bo-riti za pozicioniranje na politi-čkom spektru Crne Gore, negoza vlast, smatra dekan Fakul-teta političkih nauka prof. drSrđan Darmanović.

Đukanović je u svojim nastu-pima uvijek isticao kako suHrvati u Crnoj Gori, uprkossvim teškoćama, pokazali zre-lost, odgovornost i toleranciju isudjelovali u stvaranju dobro-susjedskih i prijateljskih odno-sa sa Hrvatskom.

„ Koalicija Evropska CrnaGora drži se načela multietni-čke demokratije kao magistral-nih u vlastitom političkom pro-gramu. U skladu sa uvjere-njem da je kulturni razvitakCrne Gore bitan podjednakokao i ekonomski, kroz multi-kulturalnu državnu strategijui kulturnu politiku osmišljenuna ideji o evropskom poveziva-nju, pokazaćemo posebnu bri-gu za očuvanje baštine, otvore-nost prema kulturi različitosti ipodsticati individualno stvara-laštvo“, poruka je Đukanovića.

Sigurnost za obje države

„Prekogranična suradnja Hrvatske i Crne Gore je sve inten-zivnija. Dogovor dviju država o načinu rješavanja pitanja Prev-lake dobar je putokaz za prevladavanje sličnih problema u re-giji“, ocijenili su crnogorski premijer Milo Đukanović i hrvatskiministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko prigodomsusreta 19. ožujka u Podgorici.

Đukanović je izjavio da ukupna suradnja Crne Gore i Hrvat-ske, pa i suradnja policija dviju država, može biti primjer zasusjedne zemlje. Naglasio je da učinkovita borba protiv krimi-nala i korupcije, koji se javljaju u svim društvima u tranziciji,zahtijeva regionalnu suradnju. U tome su policije dviju državaostvarile zapažene rezultate.

Karamarko je istaknuo zadovoljstvo intenzivnom suradnjoms crnogorskom policijom i izrazio spremnost da Hrvatska i na-dalje pruža svu potrebnu pomoć Crnoj Gori u procesu euroat-lantskih integracija.

Prethodno se Karamarko se sastao sa svojim crnogorskimkolegom Jusufom Kalamperovićem.

„Mafija, organizirani kriminal nema granice, ne poznaje po-djele i brzo nalazi zajednički interes i potrebu za suradnjom.Na tom tragu, da ne bismo išli za njima, mi udružujemo našeanalitičke kapacitete, razmjenu informacija, a po potrebi i za-jedničke operacije“, rekao je Karamarko.

Karamarko je istaknuo kako je sigurnost najvažnija za sta-bilnost države, a potreba za sigurnošću prekogranična te sto-ga sigurna Crna Gora znači i sigurniju Hrvatsku i obratno. Ka-lamperović je kazao da je s Karamarkom razgovarao i o potpi-sivanju sporazuma o dvojnom državljanstvu te da će taj dogo-vor biti brzo i lako postignut. Na sastanku su bili i ravnateljidviju policija Vladimir Faber i Veselin Veljović.

Đukanović i Karamarko

48

Hrvatski konzorcij kojipredvodi splitski Kon-struktor, a u čijem sus-

tavu je i Institut građevinarstvaHrvatske, prvorangirani je natenderu za izgradnju autocesteod Bara do Boljara, do sada na-jvrijednijeg projekta u povijestiCrne Gore. Čestitku jeneposredno nakon objavljivanjaove vijesti uputio hrvatski premi-jer Ivo Sanader.

Direktor predstavništva Kon-struktora za Crnu Goru Milo-rad Pustahija kazao je zaHrvatski glasnik da su uložili

puno truda da daju najboljuponudu.

“Konkurencija je bila veomajaka, te je ovo veliki uspjeh idokaz visokih dometahrvatskog graditeljstva i Kon-struktora. Ovaj će posao, na-jveći u Jugoistočnoj Europi,ujedno mnogo značiti za dobreodnose dviju zemalja,Hrvatske i Crne Gore”, kazaoje Pustahija.

Konstruktor je za kompletnuautocestu naveo neto sadašn-ju vrijednost od 2,77 milijardieura, od čega bi sudjelovanje

države bilo 1,74 milijarde eura.Za glavnu dionicu buduće

autoceste od Podgorice doMateševa Konstruktor jeponudio cijenu od 910 miliju-na eura, uz sudjelovanjedržave od 603 milijuna eura.To praktički znači da će državau narednih 30 godina za tajdio plaćati po oko 20 milijunaeura godišnje.

Crnogorski ministar sao-braćaja, pomorstva i teleko-minikacija Andrija Lompardefinitivno je siguran da će Cr-na Gora imati autocestu.

„Izuzetno smo zadovoljniciframa koje su dostavljene uponudama i nije bilo izne-nađenja“, kazao je Lompar.

Država, kako su podsjetili izVlade, ima već osiguranih 100milijuna eura koje je dobila odprodaje državnog udjela uTelekoma Crna Gora.

Lompar je na pitanje kako seobjašnjava velika razlika u ci-jeni između prvorangiranog idrugorangiranog ponuđača,odgovorio da se ona pojavila ugodišnjoj cijeni troškova održa-vanja autoceste, očekivanjapovratka uloženog novca, alida je postojala i razlika u cijenijedne dionice.

Autocesta od Bara do Boljaradužine je 169,2 kilometra. Natrasi je planirana gradnja 42tunela i 92 mosta i vijadukta.

GGOOSSPPOODDAARRSSTTVVOO

Konstruktorgradi autocestu

Konstruktor izgradio dionicu Mioska Kolašin

49

Sciljem unapređenja gospo-darske suradnje Hrvatske iCrne Gore u Podgorici je 12.

оžujka osnovan Hrvatski poslovniklub Crna Gora.

“Hrvatski poslovni klub Cr-na Gora osnovan je radirazmjene informacija, iskus-tava i ideja između gospo-darskih subjekata koji djelu-ju u Crnoj Gori, razvojaekonomske suradnje izmeđuCrne Gore i Hrvatske, naroči-to putem poticanja trgovine iinvesticija”, naglasio je Dani-jel Kocijan, prvi predsjednik ovog Kluba sasjedištem u Kotoru. On je također izvjestio daje bilateralna gospodarska suradnja s 50 mil-ijuna dolara u 2000. godini prošle godinenarasla na 180 milijuna dolara. No, on smatrada ima još mnogo prostora za unapređenje tesuradnje.

Veleposlanik Republike Hrvatske u Crnoj Goridr. Petar Turčinović smatra da će suradnjadviju zemalja iz sada dominantno trgovinskerazmjene doći na veću razinu, kao što su zajed-

nički projekti i zajednički izlas-ci na treća tržišta.

I direktor crnogorske Agenci-je za prestrukturiranje i stranaulaganja Branko Vujović kažekako ohrabruje dobra suradn-ja dva susjeda na svim polji-ma.

Čelnik predstavništvaHrvatske gospodarske komoreu Kotoru Damir Pinjatić jepak ocijenio da je osnivanjeHrvatskog poslovnog klubakruna gospodarske suradnjedviju zemalja: “Mislim da broj

ljudi koji su danas bili nazočni na ovoj Skupšti-ni dovoljno svjedoči o interesu i potrebi icrnogorskih i hrvatskih gospodarstvenika dameđusobno razmjenjuju iskustva, rade posao ina kraju, što je u suštini cilj svega ovoga, ost-varuju dobar profit.”

Osnutku poslovnog kluba nazočili su i pred-stavnici Hrvatskog građanskog društva CrneGore, predsjednica Podružnice Podgorica dr. Sv-jetlana Zeković i dopredsjednik dr. MihailoKuliš.

Osnovan poslovni klub

INA otvorila postaju u Tivtu

Kocijan

50

Priredio: Tripo SCHUBERT

Sastanak Upravnog odbora 27. 12. 2008. održana je XII. sjednica

Upravnog odbora Hrvatskog građanskog dru-štva Crne Gore. Pored razmatranja financij-skog izvješća za studeni, raspravljalo se o ak-tivnostima između dvije sjednice, sa akcentomna posjetu djece naših članova i njihovih pri-jatelja iz Crne Gore Dubrovniku. Sa njima je,pored rukovodstva društva, bio i ministar kul-ture Crne Gore Branislav Mićunović. Pored to-ga, vrijedno pažnje je i potpisivanje Ugovora zaplaćanje zakupnine prostora za Podružnicu odstrane gradonačelnika Herceg Novog DejanaMandića.

Usvojen je prijedlog plana aktivnosti društvaza 2009. godinu, koji je dan podružnicama naupoznavanje i dopunu.

Božićni domjenak27. 12. 2008. u prostorijama Hrvatskog gra-

đanskog društva Crne Gore održan je Božićnidomjenak, kojemu su nazočili, pored članovaUpravnog odbora i Podružnica, članova redak-cije Hrvatskog glasnika i Nadzornog odboradruštva, Biskup kotorski msgr. Ilija Janjić, za-

mjenik županice DNŽ Miše Galjuf, predsjednikUdruge hrvatskih dragovoljaca domovinskograta Grada Dubrovnika Igor Žuvela i konzulRH u Kotoru Radojko Nižić.

Posjet ministra kulture 27. 12. 2008. ministar kulture u Vladi Crne

Gore Branislav Mićunović je u prostorijamaHrvatskog građanskog društva Crne Gore raz-govarao sa čelnicima HGDCG, predsjednikomIvanom Ilićem i tajnikom Tripom Schubertom,uz nazočnost zamjenika županice DNŽ MišeGaljufa i predsjednika Udruge hrvatskih dra-govoljaca domovinskog rata Grada Dubrovni-ka Igora Žuvele, o aktivnostima tijekom 2008.godine i planovima društva za 2009. godinu.

Revijalna utakmica09. 01. 2009. u organizaciji Podružnice Hr-

vatskog građanskog društva Crne Gore Kotor iVaterpolo Akademije Cattaro održana je revi-jalna međunarodna utakmica ženskih ekipaJUG iz Dubrovnika i CATTARO iz Kotora.

Sastanak Podružnice Kotor12. 01. 2009. Održan je sastanak Upravnog

odbora Podružnice Kotor. Pored tekućih pita-nja vezanih za članstvo, povjerenike, članari-nu i drugo, razmatran je prijedlog Upravnogodbora HGDCG o aktivnostima za 2009. godi-nu.

Jubilarnoj Tripunovoj godini Podružnica ćedati svoj doprinos organiziranjem tradiciona-lne Tripundanske večeri u hotelu Teuta u Ri-snu 14. 02, na dan sv. Valentina. Pripreme suu tijeku i članstvo će blagovremeno biti obavi-ješteno o svim detaljima.

Sjednica Admiraliteta13. 01. 2009. održana je svečana sjednica

Admiraliteta Bokeljske mornarice, sa kojomsu započete aktivnosti u godini velikog Jubile-ja -1200 godina postojanja. Sjednici je ispredHrvatskog građanskog društva Crne Gore na-zočio Slobodan Vičević, član Upravnog odbora.Društvo će dati svoj doprinos ovom jubileju,postavljanjem biste Vladislavu Brajkoviću, hr-vatskom velikanu pomorskog prava i admira-lu Bokeljske mornarice, u zajednici sa Nacio-nalnom zajednicom Crnogoraca Hrvatske i Bo-

Priredio: Tripo SCHUBERT

Sastanak podružnice Bar28. 1. 2009. održan je sastanak podružnice

HGDCG Bar. Na sastanku se raspravljalo otekućim pitanjima, organiziranju hodočašća uDubrovnik u povodu svečanosti Sv. Vlaha i uKotor, na proslavu Sv. Tripuna, kao i opronalaženju adekvatnog prostora za rad Po-družnice, kojega bi trebala plaćati OpštinaBar.

Dan Grada Dubrovnika2. 2. 2009. na poziv gradonačelnice

Dubrovnika Dubravke Šuice svečanosti je na-zočio predsjednik HGDCG dr. Ivan Ilić. Položioje vijenac poginulim braniteljima Dubrovnikana groblju Boninovo i sudjelovao u radusvečane sjednice Gradskog vijeća. Dr. Ilić sesastao se i sa Lukom Bebićem, predsjednikomhrvatskog Sabora. Tog dana dao je intervju zaradio Dubrovnik.

Festa Sv. Vlaha3. 2. 2009. festi Sv. Vlaha u Dubrovniku na-

zočili su Tripo Schubert, tajnik i Tamara

Popović, urednica časopisa Hrvatski glasnik.Također su bili sudionici na svečanom ručku,koji je priredila gradonačelnica. Tijekom bo-ravka u Dubrovniku vođeni su razgovori sa

predstavnicima DNŽ o predstojećim aktivnos-tima.

Podružnice HGDCG iz Bara i Tivta orga-nizirale su posjet hodočasnika sa tri autobusasvetkovini Sv. Vlaha. Božidar Šaltić, član Po-družnice Bar, dao je intervju za RadioDubrovnik.

Promocija poštanske marke3. 2. 2009. predstavnci HGDCG pozvani su

na svečano predstavljanje zajedničkog izdanjaprigodnih maraka Hrvatske pošte i Pošte CrneGore „Sv. Tripun u Kotoru-1200 god.“

Natječaj4. 2. 2009. HGDCG konkuriralo je na nat-

ječaj Ministarstva kulture, sporta i medijaVlade Crne Gore projektom iz oblasti izdavašt-va.

Intervjui6. 2. 2009. urednica Hrvatskog glasnika

Tamara Popović je imala intervju na radijuRaguza, a tajnik HGDCG Tripo Schubert naradiju Imotski.

Sastanak podružnice Podgorica6. 2. 2009. održan je u prostorijama Vele-

poslanstva sastanak Podružnice HGDCG Pod-gorica. Na dnevnom redu su bila izvješća oBožičnom domjenku i financijskom poslovan-ju za 2008. godinu. Izabrana je dr. SvjetlanaZeković kao predstavnik HGDCG za predsto-jeću Skupštinu Društva Crnogorsko-Hrvatskog prijateljstva „Ivan Mažuranić“, kojaće se održati na Cetinju. Jurica Žarković je iz-abran za predstavnika u organizacionomodboru Hajdučko-jatačkog udruženja Žabljak.Također se raspravljalo i o rješenju prostoraza rad Podružnice.

Posjet delegacije BiH7. 2. 2009. delegacija Kantona Središnja

Bosna-Travnik, u sastavu: Greta Kuna, min-istrica prosvjete, znanosti i športa, sa po-moćnikom Zoranom Matoševićem i direktori-

51

keljskom mornaricom.

Posjet biskupu Janjiću21. 01. 2009. delegacija Hrvatskog građan-

skog društva Crne Gore, sa Željkom Filičićemiz Dubrovnika, počasnim članom društva, po-sjetila je biskupa kotorskog Iliju Janjića i raz-govarala o predstojećim svečanostima u Tri-punovoj godini i međusobnoj suradnji, koja sedo sada odvijala na obostrano zadovoljstvo.

Počeo redizajn22. 01. 2009. sa dizajnerskim timom podu-

zeća Trony iz Kotora započeta aktivnost na re-dizajnu i tehničkim inovacijama postojećegsajta društva.

Sastanak Upravnog odbora23. 01. 2009. održana je XIII. sjednica

Upravnog odbora Hrvatskog građanskog dru-štva Crne Gore. Razmatrano je financijsko iz-vješće za prosinac. Raspravljalo se o raspodje-li sredstava Fonda manjina i o radu HNV.Odlučeno je da se uputi protestna nota Mini-starstvu za zaštitu manjinskih prava zbogmanjkavosti koje su se ispoljile u radu Fondai mogućih posljedica po manjinske zajednice.Pored toga, članovi su obaviješteni o pripre-

mama za organiziranje Tripundanske večeri.

Sastanak Podružnice Kotor23. 01. 2009. održan je sastanak Podružni-

ce HGDCG Kotor. Razgovarano je o organizira-nju Tripundanske večeri koja će se održati 14.veljače u hotelu Teuta u Risnu.

Na lodama27. 01. 2009. na poziv Biskupskog ordinari-

jata i Bokeljske mornarice predstavnikHGDCG je nazočio lodama i ceremoniji smjenemalih admirala u Admiralitetu.

Susret sa Primorcem27. 01. 2009. predsjednik HGDCG dr. Ivan

Ilić razgovarao je sa ministrom znanosti, obra-zovanja i športa u Vladi RH Draganom Primor-cem.

Sjednica Podružnice Bar28. 01. 2009. održana je 59 sjednica

HGDCG Podružnica Bar. Razmatrano je pita-nje iznalaženja prostora za rad Podružnice ko-jeg bi financirala Općina Bar, organiziranjuhodočašća za odlazak na proslavu sv. Vlaha iGodišnje skupštine društva koja bi se trebala

KRONIKA DRUŠTVA

ma osnovnih škola, posjetila je ured HGDCG.Razgovorima su nazočili prof. Marina Bas-tašić, prof. Ljilja Markić i Tripo Schubert.

Vanjska proslava Sv. Tripuna8. 2. 2009. u jubilarnoj Tripunovoj godini

sveto misno slavlje u bazilici Sv. Tripuna jepredvodio kardinal Josip Bozanić. Nakon miseodržana je procesija ulicama i trgovima Koto-ra, u kojoj je bio i barjaktar Božo Usanović sazastavom HGDCG.

Luka Bebić, predsjednik Sabora RH, nazočioje proslavi Sv. Tripuna i za vrijeme boravka uKotoru primio je predstavnike HGI, HGDCG iHNV i zadržao se sa njima u kraćem razgov-oru.

Skupština na Cetinju8. 2. 2009. održana je na Cetinju Skupština

Društva crnogorsko-hrvatskog prijateljstva„Ivan Mažuranić“, u nazočnosti brojnih uzvan-ica i delegacije Crnogoraca iz Osijeka i Pri-morsko goranske županije. Ispred HGDCGSkupštini je nazočila dr. Svjetlana Zeković,predsjednica Podružnice Podgorica, koja je iz-abrana za potpredsjednika ove NVO, osnovane1996. godine. U rujnu će se održati „Dani kul-ture Ivana Mažuranića“ i postaviti spomenobilježje.

Posjet voditeljice HMI Rijeka8. 2. 2009. Vanja Pavlovec, voditeljica odjela

HMI u Rijeci, nakon završetka svečanosti pos-jetila je HGDCG. Sa njom je razgovarao DarioMusić o programima suradnje u 2009. godini.

Tin Ujević i Crna Gora 11. 2. 2009. Nacionalna zajednica Crnogo-

raca Hrvatske organizirala je u Zagrebu pro-mociju knjige crnogorskog književnika PavlaGoranovića „Tin Ujević i Crna Gora“, koju suizdali zajedno sa Hrvatskim građanskim dru-štvom Crne Gore.

Do sada neistražene prisne veze Tina Ujevićai Crne Gore tema su Goranovićeve knjige. Tinje utjecao na crnogorske pisce što je vidljivo izbrojnih tekstova u crnogorskoj periodici, a Ni-

kšić je odabrao za mjesto izdanja “Auta nakorzu”.

Knjiga sadrži uvodni esej autora, reprintzbirke “Auto na Korzu”, Ujevićeve radove ob-javljene u crnogorskim časopisima te bogat iz-bor tekstova o pjesniku crnogorskih autoraobjavljenih između 1929. i 2006. godine.

Ti tekstovi o Tinovu pjesništvu uvijek govoreu superlativima, naglasio je, predstavljajućiknjigu Krešo Bagić. Iznimka je negativna kriti-ka “Auta na korzu” koju je s ideoloških pozici-ja napisao Milovan Đilas.

52

Tripundanski bal14. 2. 2009. tradicionalni Tripundanski bal

održan je i ove godine u hotelu Teuta u Risnu.

Tripundanski koncert15. 2. 2009. HGDCG je u povodu završetka

Tripundanskih fešta organiziralo koncert ubazilici Sv.Tripun puhačkog kvinteta SIMPLYBRASS iz Zagreba, kojega vodi naš sug-rađanin Rudi Homen. Nakon svete mise fan-fare su označile spuštanje zastave Sv.Tripuna, a zatim je održan koncert. Na progra-mu su bila djela: Anonymus-Sonata iz „DieBankelsangerlieder“,J.S.Bach-My Spirit BeJoyful i Allegro assai iz Brandenburg Suite,T.Albinoni-Sonata „Sv.Marko“, A.Holborne-Koral, I. Mac Donald-Sea Scetches i crnačkeduhovne kompozicije.

Posjet Bandićevog izaslanika15. 2. 2009. dr. Ivan Ilić je u uredu HGD-

CG razgovarao sa izaslanikom MilanaBandića, gradonačelnika grada Zagreba, mr.sc. Dragutinom Palašekom. Dogovoreno je re-aliziranje preuzetih obveza i aktivnosti do kra-ja godine.

IPA forum 17. 2. 2009. u sklopu aktivnosti za real-

iziranje EU IPA programa prekograničnesuradnje između Hrvatske i Crne Gore, uMediteranskom zdravstvenom centru Igaloodržan je Forum, na koji je pozvan i pred-stavnik HGDCG. Tripo Schubert je predložionekoliko projektnih ideja i upoznao više po-tencijalnih partnera iz Hrvatske. Programprekogranične suradnje se odnosi na period2007. do 2013.

Sastanak Školskog odbora20. 2. 2009. u Tivtu je održan prvi sastanak

školskog odbora u novom sazivu, kojemu nisunazočili dr. Miroslav Marić i don Ivo Čorić.Tema sastanka je bila dalja održivost dop-

unske nastave u Kotoru i Tivtu. Situacija jealarmantna, s obzirom da nastavu posjećujeveoma mali broj djece. Izraženo je nezado-voljstvo zbog neangažiranja političke stranke ihrvatskog vijeća, institucija koje bi mogle barfinancijski pomoći. Također je veoma čudnoda Hrvatsko nacionalno vijeće nije podržaloprojekte iz domena dopunske nastave iraspoloživa sredstva opredijelio za druge sub-jekte, koji ne pripadaju hrvatskoj zajednici.Dogovoreno je poduzimanje niza aktivnostikako bi se postojeća situacija prevazišla i nas-tava omasovila.

Natječaj Općine Herceg Novi20. 2. 2009. Podružnica HGDCG Herceg

Novi je kandidirala jedan projekt iz oblasti za-štite životne sredine.

Sabor u Makedoniji22. 2. 2009. održan je Sabor Zajednice

Hrvata u Republici Makedoniji, kojem je sud-jelovalo dvjesto članova Zajednice i gosti:predsjednik Sobrania RM Trajko Veljanovski,načelnik u MVP-EI-samostalne službe zaHrvate u inozemstvu i kulturu Petar Barišić,

veleposlanik RH u RM Ivan Kujundžić, DaniraNakić Bilić, ravnateljica HMI, dr.sc.IvanBagarić, Zdenka Babić Petrićević, predstavni-ci konzulata RH u Skopju i Bitoli, predstavnikMNR Saško Todorovski, rukovoditelj Sektora

KRONIKA DRUŠTVA

53

za dijasporu, predstavnici Katoličke crkve,Ljubinko Biskupović član Upravnog odboraHrvatskog građanskog društva Crne Gore.Ovaj svečani skup uveličali su prijatelji ZHRM,predsjednici udruga etničkih zajednica u RM.

U svečanom dijelu Sabora, nakon što je zborDobra volja izveo hrvatsku i makedonskuhimnu pod ravnateljstvom maestra LjubomiraBrangjolice, nazočne je pozdravila predsje-dateljica ZHRM mr.sci. Snježana Trojačanec,koja je istakla kako je ZHRM najbrojnija udru-ga građana, sa više od 1229 članova, koja pos-toji već 13. godina što je dokaz ozbiljnosti ikontinuiranog rada. Uspjela je okupiti velikibroj Hrvata koji žive u Makedoniji. Osim uSkopju, djeluje preko ogranaka u Štipu, Bitolii Ohridu-Strugi, a uskoro i u Kumanovu idrugim gradovima diljem Makedonije. Zajed-nica radi na očuvanju hrvatskog identiteta,preko izučavanja hrvatskog jezika, kulturnihmanifestacija i njegovanja drugih hrvatskihosobitosti.

„Osnovna zadaća ZHRM kao krovne udrugeHrvata u RM i nadalje će biti jačanje, preko ot-varanja što većeg broja podružnica, sa većpostojećim udrugama koordinirati rad, a kaoimperativ je konkretna suradnja sa udrugamaHrvata u susjednim zemljama, umrežavanjeistih i rad na zajedničkim projektima, no pritome ne smijemo zaboraviti skrbiti o Hrvatimau RM”, naglasila je gđa Trojačanec.

Dodijeljene su plakete i zahvalnice članovi-ma Zajednice za izvanredne zasluge. U poz-dravnom obraćanju Ljubinko Biskupović jepodsjetio nazočne na dobru suradnju našadva Društva od prvih dana osnivanja, uz željuda tako bude i ubuduće.

Posjet biskupu Janjiću24. 2. 2009. delegaciju školskog Odbora

dopunske nastave, u sastavu: prof. MarinaBastašić, Silvio Marković i Tripo Schubert,primio je mons. Ilija Janjić, Biskup Kotorski,kojega su članovi delegacije upoznali sa prob-lemima dopunske nastave, tražeći da seBiskupija angažira u cilju omasovljenja nas-tave. Biskup je obećao pomoć i pozvao profe-soricu da prisustvuje Koroni na zasjedanju uožujku, gdje bi se, uz nazočnost svih župnika,pokušalo pronaći rješenje.

Natječaj2. 3.2009. HGDCG je kandidiralo veliki broj

projekata iz različitih oblasti na raspisane nat-ječaje od strane Ministarstva financija, kul-ture, turizma i Skupštine Crne Gore. Takođerje kandidiralo jedan projekt , zajedno sa part-nerom iz Hrvatske, na natječaj Ministarstvaznanosti, obrazovanja i športa.

Čestitke24. 12. 2008. svima poslovnim partnerima i

institucijama HGDCG je čestitalo Božić i NovuGodinu. 2. 2. 2009. društvo je uputiločestitke za Dan Grada Dubrovnika i njihovogzaštitnika Sv. Vlaha.

Knjige u LondonuNa zahtjev OKTOIH iz Podgorice, uputili smo

po jedan primjerak svih naših izdanja Slavis-tičkom Centru u Londonu.

Osnovan Klub mladihMladi Hrvati, kao pripadnici zajednice ovog

naroda koji živi u domovini Crnoj Gori, nećezaboraviti svoj jezik i kulturu i nastavit će onošto su započeli njihovi preci, rečeno je na os-nivačkoj sjednici Kluba mladih Hrvatskoggrađanskog društva Crne Gore.

U planu aktivnosti HGDCG za 2009. znača-jno mjesto zauzima projekt rada sa mladimakoji predstavljaju okosnicu budućeg radadruštva. U tom smislu upućen je poziv na

54

adresu velikog broja mladih za nazočnost os-nivačkoj Skupštini, koja se održala21.2.2009. u Kotoru.

Tajnik HGDCG Tripo Šubert, podsjetio je na

rad društva koje danas ima oko 1500 članovai podružnice u Podgorici, Baru, Tivtu, Kotoru iHerceg Novom.

Skupštini je nazočio i povjerenik HGDCG zaHrvatsku iz Dubrovnika, Krunoslav Težak ipočasni član iz Dubrovnika Željko Filičić, kojisu se obratili mladima. Formirano je koordi-naciono tijelo koje ima zadaću izrade amand-mana za izmjenu Statuta Društva, izrade pro-grama rada i rješenja kadrovskih pitanja. Začlanove koordinacionog Odbora su izabrani:

1. Po jedan član iz svake Podružnice: JuricaŽarković iz Podgorice, Selma Krstović iz Tivta,Sanja Crnić iz Herceg Novog, Vlado Marvučićiz Bara i Anita Cuca iz Kotora.

2. Od strane središnjice HGD CG: DanijelaVulović, Ljubo Biskupović, Ljiljana Markić iTripo Grgurević.

Član novoformiranog kluba Tripo Grgurevićkazao je da je HGDCG za osam godina posto-janja prošla trnovit put, postavši most izmeđudviju kultura, država i tradicija.

“Ali, kao što roditelji svoju djecu moraju daizvedu na pravi put, sav trud svih članova biobi uzaludan ako nas mlade ne bi usmjerili is-tom onom stazom kojom su oni krenuli. Zatomi mladi moramo odlučno krenuti i bez sta-janja završiti ono što su oni započeli”, kazao jeon.

U pozdravnom pismu predsjednika HGDCGIvana Ilića, ističe se potreba za očuvanjemsamosvijesti hrvatske zajednice u Crnoj Gori,gdje je ovaj narod danas priznat i poštovan.

“Lijepo je kad te prepoznaju i priznaju. Lije-po je kad te štuju i uvažavaju. Lijepo je bitiHrvat ili imati hrvatske korijene. Po mami ilitati, baki ili djedu, sve jedno samo neka seprepozna taj osjećaj.

Nije uvjek bilo lako, nije ni danas ako sepustiš da te događaji nose, da te stihijaodnese.

Svemu unatoč, mi stariji postavili smotemelje i tvog dostojanstva, izgradili smo poš-tovanje, izvojevali uvažavanje susjeda, sug-rađana i svih s kojima volimo i gradimo svojudomovinu Crnu Goru.

Istom ne dopuštamo zaboravu da izbrišespomen hrvatskog imena i korijen tvojesamosvijesti.

Mi te trebamo! Trebamo tvoju mladost zbogsvoje mirne starosti, trebamo tvoju svježinu,tvoj polet, tvoje ideje, tvoju energiju. Trebamotvoje dijelo zbog kojeg će mo i dalje ponosnokročio ovom zemljom.

Ti si naše sutra, jamac opstojnosti Hrvatskogimena i crnogorskoj domovini , da žive uskladu i međusobnom podupiranju. S tobomćemo urediti naš mali dio svemira kako na-jbolje znamo i umijemo”.

Predstavnik Ministarstva znanosti i obrazo-vanja RH prof Marina Bastašić, koja vodi dop-unsku nastavu na hrvatskom jeziku u Tivtu iKotoru, rekla je da jezik predstavlja domovinui da čuva identitet, ukazavši na loše efekteglobalizacije.

Urednica Hrvatskog glasnika TamaraPopović pozvala je na suradnju u uređivanjulista.

55

Documents

Glasnik 47 - Hrvatsko gra‘ansko drutvo Crne Gore-Kotor