UNIVERZITET U BANJOJ LUCI

PRAVNI FAKULTET

BANJALUKA

FUNDAMENTALIZAM-REAKCIJA NA GLOBALIZACIJU

Seminarski rad iz predmeta Sociologija

MENTOR: STUDENT:

mr Dragana Vilić Nenad Komjenović

Broj Indeksa:132/10

Banja Luka,Januar,2010.

1

SADRŽAJ

UVOD.........................................................................................................................................3

1. ŠTA JE GLOBALIZACIJA...................................................................................................5

1.1POSLJEDICE GLOBALIZACIJE...................................................................................6

2.FUNDAMENTALIZAM........................................................................................................4

2.1.FUNDAMENTALIZAM I POSTMODERNA..............................................................5

2.2. FUNDAMENTALIZAM U RELIGIJI..............................................................................6

2.3. RAZVOJ FUNDAMENTALIZMA I FUNDAMENTALIZAM U SAVREMENOM

SVIJETU…………………………………………………………………………………………10

ZAKLJUČAK……………………………………………………………………………………

14

2

UVOD

Posljedice razvoja svjetskog tržišta,duboko zadiru u kulture, identitete i životne stilove.

Globalizaciju ekonomskog djelovanja prate talasi ekonomske,političke,društvene I, na onu na

koju ćemo se posebno osvrnuti,kulturnu transformaciju. Pri tome se sigurno radi i o proizvodnji

kulturnih simbola – procesu koji se pak može primijetiti već duže vrijeme. To pokriva teza o

konvergenciji globalne kulture, te se naziva mecdonaldizacija u smislu ujednačavanja životnih

stilova, kulturnih simbola i transnacionalnih oblika ponašanja. Globalna kulturna industrija sve

više znači konvergenciju kulturnih simbola i životnih oblika. U njemu su lokalne kulture i

identiteti iskorijenjeni i zamijenjeni simbolima svijeta robe, koji potiču iz reklamnog dizajna i

dizajna imidža multinacionalnih koncerna. Koncerni koji ciljaju na vlast nad tržištem u

proizvodnji univerzalnih kulturnih simbola, na svoj način koriste neograničeni svijet

informacijskih tehnologija. Sateliti omogućuju savladavanje svih nacionalnih i klasnih granica i

usađivanje brižno smišljenog svijeta blještavila bijele Amerike u srca ljudi u svim uglovima

svijeta.Ta raširena teza o linearno rastućoj konvergenciji kulturnih sadržaja i infomacija kao

dijela koncentracijskih tendencija na svjetskim medijskim tržištima ne uzima u obzir paradokse i

3

ambivalentnosti koje je cultural theory teorijski obradila i empirijski istražila– dijalektiku

kulturne globalizacije. Kao što naglašava Roland Robertson, jedan od otaca teorije i istraživanja

kulturne globalizacije; kod globalizacije se uvijek radi i o lokalizaciji.Osnovni uvid glasi:

globalizacija ne znači automatski i jednostranu, jednodimenzionalnu globalizaciju. Već suprotno,

svuda dolazi do novog naglašavanja lokalnog. Globalizacija ne podrazumijeva samo de-

lokalizaciju već pretpostavlja re-lokalizaciju; proizlazi već iz same ekonomske računice, jer

globalne proizvodne kompanije i one koje prodaju njihove proizvode, moraju razviti lokalne

veze, tako što njihova proizvodnja prvo nastaje i stoji na lokalnim nogama, a drugo zato što i

simboli koji se mogu globalno prodavati moraju biti «izvučeni» iz sirovina lokalnih kultura koje

ostaju i razvijaju se živo, eruptivno i disparatno, kaže U. Beck; objašnjavajući šta je

globalizacija uopšte kao i globalizacija kulture.Svjetska politika ulazi u novu fazu, a intelektualci

nisu oklijevali namnožiti vizije onoga šta će se dogoditi – kraj istorije, povratak tradicionalnim

suparništvima između nacija-država i pad nacija-država pod suprostavljenim silama plemenstva i

globalizma, među ostalima. Svaka od ovih vizija hvata aspekte stvarnosti koja dolazi. Ipak, sve

one previđaju ključni, zaista, središnji aspekt onoga što će globalna politika postati u

nadolazećim godinama.Pretpostavka je da temeljni uzrok sukoba u ovom novom svijetu neće biti

ni prevladavajuće ideološki ni prevladavajuće ekonomski. Velike podjele među ljudskom vrstom

i prevladavajući izvor sukoba biće kulturni. Nacije-države ostati će najmoćniji igrači u svjetskim

zbivanjima, ali glavni sukobi globalne politike pojaviće se između nacija i grupa različitih

civilizacija. Sukob civilizacija će dominirati globalnom politikom. u čitavom svijetu procesi

ekonomskih modernizacija i socijalnih promjena odvajaju ljude od starih lokalnih identiteta. U

većini svijeta religija se pokrenula popuniti ovu prazninu, često u obliku pokreta koji su označeni

kao “fundamentalistički”. Takvi se pokreti mogu naći u Zapadnom Hrišćanstvu, Judaizmu,

Budizmu i Hinduizmu, kao i u Islamu.S krajem Hladnog Rata, međunarodna politika izlazi iz

svoje zapadne faze, a njezino središte postaje interakcija između Zapada i ne-zapadnih

civilizacija i među ne-zapadnim civilizacijama. U politici civilizacija, narodi i vlade ne-zapadnih

civilizacija prestaju biti objekti istorije kao mete zapadnog kolonijalizma te se pridružuju

Zapadu kao njezini pokretači i oblikovatelji.Ipak,zapadne civilizacije su glavni oblikovatelji

svjetskog fenomena poznatog pod imenom globalizacija,a ne-zapadnim civilizacijama ostaje ili

da se prilagode ili da se suprotstave tom fenomenu.Kada je u pitanju ovaj drugi slučaj,jedna od

nuspojava I reakcija koje se javljaju kao otporna sila je fundamentalizam.

4

1. ŠTA JE GLOBALIZACIJA

Kako je Piter Versli 1984. napisao-“Ljudsko društvo sve do danas nije postojalo”,misleći na

društvo koje obuhvata čitav svijet,nastalo kao posljedica jedinstvenog sistema u okviru kojeg je

vremenom dolazilo do sve tiješnje uzajamne zavisnosti I koja danas obuhvata gotovo svakog

pojedinca.Taj globalni sistem nije sredina u kojem se razvija samo konkretno društvo jer državne

granice nisu nepremostive prepreke za društvene,političke I ekonomske veze sa drugim

državama I civilizacijama.Ove veze će se naročito ispoljavati u 20. vijeku,te će tako nastati sve

veći trend opšte međuzavisnosti svjetskog društva koji će se nazvati globalizacija.

Globalizacija označava dinamično-ekonomski, politički i kulturni proces koji je omogućen brzim

razvojem na poljima transporta i komunikacija, a koji je često vođen željom velikih korporacija

za osvajanjem novih tržišta. Globalizacija je kontroverzan proces.

Ekonomska globalizacija označava u prvom redu stvaranje i utvrđivanje pravila

jedinstvenog svjetskog tržišta sa slobodnim podstiče konkurenciju i razvoj. Protivnici sa

druge strane tvrde da velike multinacionalne korporacije koriste već zarađeni kapital da

onemoguće stvaranje konkurenata sa kojima bi morali dijeliti tržište.

-Politička globalizacija je tijesno vezana uz ekonomsku globalizaciju. Postojanje

jedinstvenog svjetskog tržišta smanjuje mogućnost nacionalnih država da direktno

podstiču razvoj vlastite ekonomije postavljanjem pravila koja daju prednost vlastitim

firmama. Mjesto donošenja odluka se prenosi iz državnih u međunarodne institucije čime

5

se smanjuje mogućnost ljudi da direktnim izborima predstavnika vlasti utiču na vlastiti

razvoj.

-Kulturna globalizacija je susret različitih svjetskih kultura i običaja. Protok robe,

kapitala i ljudi preko državnih granica nosi sa sobom i protok navika, običaja i kultura.

Ovaj proces kod različitih ljudi često izaziva različite reakcije. Neki smatraju uticaj nove

kulture pozitivnim razvojem koji obogaćuje postojeću kulturu dok drugi u novoj kulturi

vide prijetnju utvrđenim vrijednostima i pravilima.

Globalizacija se karakteriše kroz:

Intenziviranje društvenih veza širom svijeta, i to tako da veoma udaljena mjesta bivaju

povezana u toj mjeri da događaji u jednom mjestu mogu biti uzrokom ili posljedicom

događaja u nekom drugom, koje je stotinama kilometara udaljeno, i obrnuto.

Najveća ekonomska i društvena promjena još od industrijske revolucije.

Proces porasta veza između društava i problema.

Proces kojim se intenzivira konkurentnost na tržištu.

Pokretanje snaga svjetskog tržišta i ekonomsko slabljenje država.

1.1. POSLJEDICE GLOBALIZACIJE

Nacionalne države su premale za velike i prevelike za male probleme.Erozija nacionalne

države, npr. Evropska Unija ; države Unije su svoje nadležnosti prenijele nadnacionalnim

organizacijama pa je tako stvoren euro koji je postao simobl monetarne unije i novac koji se

koristi u svim zemljama Evrope.‘‘Društveni otpad’’, npr. radnici u Indiji zarađuju manje nego u

Evropi, njihova je plata mala (jeftina radna snaga), tada poduzeća prijete sindikatima

preseljenjem u zemlje jeftine radne snage što može biti i pogrešna odluka jer cilj nije da se samo

6

proizvodi, već da proizvodi budu što bliže tržištu.Globalizacija stvara jaz između bogatih i

siromašnih tako što se velike i moćne privatne firme spajaju i šire, dok se mala preduzeća gube i

nestaju u globaliziranju poslova koje rade.Na isti taj način stvaraju se milioneri koje je teško

kontrolisati jer zbog svog ulaganja kapitala žele još više, traže, kupuju, prodaju.Uništavanje

okoliša postojalo je kao i nepravedna raspodjela i prije globalizacije, ali je globalizacija zaoštrila

ove probleme pa danas postoji globalno zagđenje vazduha, uništavanje prirodnih

ljepota.Ugrožavanje kulturnog I nacionalnog identiteta malih naroda u kojima preovladava

tradicionalno društvo,takođe je jedna od posljedica globalizacije.Po Hantingtonu upravo

pripadnost određenoj kulturi I civilizaciji biće izvor budućih sukoba. Kulturni identitet

predstavlja sintezu, a ne puki zbir svih duhovno-kulturnih tvorevina, djelatnosti i procesa,

ukupnost datih i traženih odgovora na bitna ljudska pitanja i potrebe određenog socio-kulturnog

prostora i vremena. kulturni identitet je struktura (ne kao konglomerat) svih konkretnih

čovjekovih materijalnih i duhovnih tvorevina, vrednosti, simbola, oblika duha (mit, religija,

umjetnost, filozofija i nauka), te modela ponašanja i procesa.Ugrožavanje lokalnih identiteta se

nerijetko manifestuje kroz pojavu I porast fundamentalizma.

2. FUNDAMENTALIZAM

u čitavom svijetu procesi ekonomskih modernizacija i socijalnih promjena odvajaju ljude

od starih lokalnih identiteta. U većini svijeta religija se pokrenula popuniti ovu prazninu, često u

obliku pokreta koji su označeni kao “fundamentalistički”. Takvi se pokreti mogu naći u

zapadnom hrišćanstvu, Judaizmu, Budizmu i Hinduizmu, kao i u Islamu.(lat. fundamentum -

osnova) jeste način mišljenja u kome se određena načela smatraju za suštinske istine koje, bez

obzira na njihovu sadržinu imaju nepromenljiv i neprikosnoven autoritet. Supstancijalni

fundamentalizmi imaju malo ili ništa zajedničkog osim što njihove pristalice obično pokazuju

ozbiljnost i vatrenost koje proističu iz doktrinarne čvrstine. Iako se obično dovodi u vezu

sa religijom i doslovnom istinom svetih spisa fundamentalizam se susreće i u političkim

doktrinama. Štaviše i za liberalni skepticizam može se reći da sadrži fundamentalno verovanje da

sve teorije treba dovesti u pitanje. Iako se termin često koristi pejorativno da bi označio

nefleksibilnost, dogmatizam i autoritarizam, fundamentalizam može da izrazi i nesebičnost i

odanost načelima.

7

Glavna obilježja fundamentalizma su:

Nastoji ljude uvjeriti u vlastitu autentičnost

Apsolutni autoritet – lišen svakog kritičkog propitivanja

Vlastiti identitet nalazi suprotstavljajući se svakoj tradiciji koja ugrožava njegov autoritet

Druge pristupe prosuđuje kao pogrešne

Ne povlači se iz svijeta, već teži promjenama svijeta namećući mu svoju istinu

Mogućnosti za pravi dijalog – gotovo i nema

Fundamentlizam se najjasnije prepoznaje kroz napade na liberalizam,posebno protiv

pluralizma i relativizma

‘Sveti rat’ – borba za istinu

2.1. FUNDAMENTALIZAM I POSTMODERNA

Fundamentalizam nastaje i kao sporedna strana postmoderne  i kao društvena pojava

danas je u porastu.Kao takav predstavlja neizvjesnost i haos pluralističkog postmodernog svijeta

– plodno tlo za jačanje raznih oblika fundamentalizma.

Postmoderna – donosi dvije osnovne i suparničke ideologije:

Nesposobnost preuzimanja ma kakve obaveze ili vjere u bilo šta

Poticanje vjerovanja u neupitnu istinu jednog jedinog specifičnog pogleda

Fundamentalizam se danas  nudi  kao  rješenje  krize  koju  nosi  modernizacija

(kao utočište , sigurnost,  orijentacija).

2.2. FUNDAMENTALIZAM U RELIGIJAMA

Fundamentalizam se parazitski naslanja na druge ustaljene religijske tradicije,a neke od

osnovnih karakteristika su:

Hrišćanstvo-Razne sekte i kultovi koji se oslanjaju na hrišćanstvo (fundamentalistički

duh na senzacionalistički način) Hrišćanstvo .Hrišćanski fundamentalisti smatraju

biblijski Stari Zavjet i Novi Zavjet nepogrešivim i istorijski tačnim. Američki istoričar

8

George G. Marsden pokušao je definirati hrišćanske fundamentaliste kao "militantne

antimodernističke protestantske evanđeliste".

Judaizam -Hasidski Židovi - snažan fundamentalistički pokret

-Ograničenja uloga žene

-Tajno duhovno znanje, mistična tradicija – samo rijetki imaju pristup

Mnoge židovske sekte vjeruju da Tanakh (hebrejska Biblija) ne može biti shvaćena samo

čitanjem, već treba biti nadopunjena usmenom predajom Tore i zapisima koje

sadrže Mishnah, Talmud, Gemara i Midrash kao tradicijski izvor istine. Ortodoksni

Židovi smatraju te tekstove svetim, božanskim i nepogrešivim; prenesenim suštinski tačno od

riječi do riječi.

Budizam 

Jedna od japanskih škola budizma, Nichiren koja ima nekoliko sekti smatra da su sve druge

forme budizma jeretičke.

Dalaj Lama se također slaže s činjenicom da u Budizmu postoje "ekstremisti i fundamentalisti"

koji ne mogu čak ni prihvatiti ideju o mogućem dijalogu.

Hinduizam

Hinduizam kao konglomerat raznih religijskih tradicija, sadrži široku lepezu filozofskih gledišta i

uopšteno je smatran doktrinarno tolerantnim prema varijantama Hindu i drugih vjerovanja. Dok

se hinduizam smatra religijom, Hindutva je kovanica nastala 1923.g. koja označava militantni

pokret čija je glavna politička ideologija Hindu nacionalizam.

Islam

-Suštinski fundamentalističko porijeklo

-Ograničavanje ženske uloge u društvu

9

-Šerijatsko pravo umjesto svjetovnih zakona

-Izrazito protivzapadnjački stav

Muslimani vjeruju da je Allah otkrio tajnu vjeroispovijesti svom posljednjem zemaljskom

proroku Muhamedu. Islamski ekstremizam kojeg se često naziva islamskim

fundamentalizmom obuhvata :

-Muslimani bi trebali cijeli svoj život posvetiti i uskladiti sa doslovnim tumačenjem svojih svetih

zapisa Kur'anu i Hadithu.

-Individualno ili kao dio grupe koja zagovara i propagira islamizam, političku ideologiju koja

teži da državne sekularne zakone nadomjesti islamskim šerijatskim zakonom, muslimani bi se

trebali maksimalno angažirati.

Za razliku od liberalnih pokreta unutar islama, žestoko su im suprotstavljeni konzervativni

pokreti kao selefizam i vehabizam.

2.3. RAZVOJ FUNDAMENTALIZMA I FUNDAMENTALIZAM U

SAVREMENOM SVIJETU

U novijoj istoriji Zapada, nastankom modernog doba i snaženjem moderne, te pojavom

protestantske religije kao jedne od propratnih pojava prodora moderniteta u katoličko

hrišćanstvo, postepeno se razvijaju suprotnosti i suprotstavljanje između hrišćanstva i

modernizma. Ova konfrontacija posebno je izražena među protestantima, jer ovo religijsko

učenje više korespondira sa modernitetom pa su i veliki filozofi utemeljitelji nove filozofske

misli, poput Kanta i Hegela, mahom bili protestanti.Konfrontacije između modernog mišljenja i

protestantske vjere posebno su se intenzivirale tokom posljednjih decenija dvadesetog stoljeća i u

tom razdoblju profiliraju se tri osnovna toka mišljenja:

1. Liberalna teologija, čiji pobornici vjeruju kako je religija u potpunosti racionalna kategorija i

kao takvu je treba “osavremeniti”.

10

2. Kao reakcija na ovakvu interpretaciju religije nastao je drugi tok mišljenja prema kojem treba

sačuvati hrišćanstvo i odbaciti ono što je novo i moderno i hrišćanska religija mora biti onakvom

kakva je bila na samom početku. Modernitet i sve moderno je satansko i mora se anatemisati i

tražiti utočište kod Boga. Prema pristalicama ove interpretacije, hrišćanstvu su određena

temeljna (fundamentalna) načela i hrišćanska religija treba oživjeti upravo vraćanjem tim

načelima.

3. U međuvremenu došlo je i do pojave trećeg toka mišljenja - prema kojem je nužno čuvanje

hrišćanske tradicije i ortodoksije, ali ne treba zaboraviti ni na modernitet.

Za fundamentaliste svih religija Sveto Pismo (ili sveti spisi bilo kojeg naziva) se smatraju

autentičnom Božjom riječi ili riječi bogova njihove religije i niko ih nema pravo promijeniti ili

osporiti. Misiju širenja svoje istine smatraju kosmički važnom. Sebe vide ne samo kao

zaštitnike različitosti doktrina, već i kao vitalni princip, način života i spasenje. Fundamentalisti

vjeruju u doktrinu da je Bog artikulisao svoju volju kroz riječi proroka, kako bi sljedbenici

takođe imali tačan i pouzdan zapis o Otkrivenju. Skloni su bukvalnom tumačenju svetih spisa,

striktnom poštivanju propisanih zakona, za razliku od liberalnijih teologa koji drevne zapise

tumač ealegorijski ili metaforički.Ideal svih fundamentalističkih pokreta je društvo sve

obuhvatno usredotočeno na strogo definisani religiozni način života u svim svojim aspektima.

Beskompromisni fundamentalistički "zid vrlina" koji utapa u masi individualne identitete, nije

podignut samo protiv drugih religija, nego i protiv svoje vlastite, ako je moderna, liberalna i

sekularna.

Fundamentalisti savremenu tehnologiju posmatraju potpuno utilitaristički, ne

razumijevajući vezu između te tehnologije i modernizma kao načina mišljenja. Zato oni

proklinju modernu, ali istovremeno maksimalno koriste njene plodove. Ili pokušavaju savremena

naučna dostignuća koja se temelje upravo na modernizmu dovesti u vezu sa religijom.U

fundamentalizmu, kao svojevrsnom formalizmu, religija se ograničava na njenu spoljašnju

dimenziju, vjerski zakon i niz pravnih propisa. Prvi naziv za hrišćanski fundamentalizam bio je

evanđelizam, tj. vjerovanje u izvornost Svete Knjige, što je bilo osnovna parola fundamentalista.

No, oni pod knjigom misle na spoljašnjost - egzoterijsku dimenziju Svete Knjige. Fundametalisti

pozivaju na povratak tradiciji, ističući kako je u novom dobu ona izložena potpunom razaranju. S

11

obzirom na njihovo površno formalističko razumijevanje religije, fundamentalisti tradiciju

razumijevaju kao formalni vjerski zakon i korpus propisa svoje religije, odnosno zbir suvoparnih

religijskih načela bez imalo duha u sebi. A ono što je nasuprot tradicionalnog svijeta je

modernizam. Za fundamentaliste „pošast" modernizma usmjerena je isključivo na njihov vjerski

zakon. fundamentalisti imaju sasma ekskluzivistički pristup i samo svoju religiju smatraju

pravom. Za fundamentaliste prioritet svih prioriteta je „promijeniti - ispraviti društvo i njegove

članove" Zato, kada govore o religiji, oni, ustvari, misle na ideologiju zasnovanu na vjerskom

zakonu, a kada kažu vjerski zakon, uglavnom misle na izvršavanje propisa i sankcija koje im on

nalaže. Ratobornost i sklonost nasilničkom pristupu toliko su izraženi među fundamentalistima

da u medijima na Zapadu ove odrednice nalazimo kao njihove suštinske osobenosti.

Politički gledano najznačajniji moderni fundamentalizam je bez sumnje islamski. Postao

je poznat zahvaljujući islamskoj revoluciji 1979, koja je dovela do stvaranja islamske republike

pod ajatolahom Homeinijem (1900—1989). Zatim se postepeno širio po bliskom istoku, u

severnoj Africi i u delovima Azije. Iako je iranski šiitski fundamentalizam doveo do vatrenog

posvećivanja i ubjeđenja, opšte gledajući islam je sredstvo za ispoljavanje antizapadnjaštva i to

kao antipatija prema neokolonijalizmu zapadnih sila i pokušaj da se suprostavi širenju tolerancije

i materijalizma. Ovo se najjasnije odrazilo u talibanskom režimu u Avganistanu 1997 —

2001. Islamski fundamentalizam posebno je bio uspješan u iskazivanju težnji gradske sirotinje u

zemljama u razvoju, koje su do sedamdesetih godina dvadesetog veka veoma često bile

privučene socijalizmom bilo u islamskom ili marksističko-lenjinističkom odliku.

Kako pripadnici islamskog fundamentalizma shvataju,proces “širenja istine” mora

započeti unutar islamske zajednice,zatim se proširiti na svijet.Kako bi se pobijedilo bezboštvo

može biti nužno nastaviti džihad  protiv nevrernika i moguće pribjegavanje svetom ratu. Krajnji

cilj ljudskog djelovanja mora biti uspostavljanje Božjeg zakona nad čovječanstvom i privođenje

kraju protivljnja između muslimanskog i nemuslimanskog stanovništva. Samo umni pojedinac

može ostvariti uzajamnu podršku, solidarnost i zajednički smisao. Čini se kako su

fundamentalisti ponovno izgradili i ojačali islamski identitet nasuprot kapitalizmu,socijalizmu i

nacionalizmu.

12

Šahova Bijela revolucija pokrenuta 1963 pokušala je modernizovati ekonomiju i društvo.

Tako su oslabljene temeljne strukture tradicionalnog društva. Nakon mnogih previranja došlo je

do radikalizacije islamskog režima, došlo je do „pročišćavanja“ društva i postavljanja posebnih

vjerskih sudija za različite prestupe(preljuba,homoseksualnost). U Islamu, kao glavnom primjeru,

religija i država spojeni su u jedno. Muslimanima je car bog, a državni vladar njegov namjesnik

na zemlji, tako da je i neprijatelj države, naravno, državni i vjerski neprijatelj.Teško je objasniti i

islamske poglede razvijene u doticaju sa zapadom, a protiv njega, ali možemo slobodno reći

kako oni vide zapad kao neprijatelja, Evropljane i Amerikance kao dekadentne osobe i moralne

bezbožnike čiji utjecaj treba minimalizirati svim raspoloživim sredstvima. Stoga se i javljaju tzv.

šehidi, samoubice koji sudjeluju u islamskom džihadu, a kojima je po tom sudjelovanju

zagarantovano mjesto u Džennetu (raju). Tim činom ujedno podižu ugled svojih porodica i

obezbjeđuju im novčanu pomoć. Religija, kao što vidimo, utiče na terorističko djelovanje, ali ne

religija kao takva, već religijski duh spojen s nekim drugim ciljevima.

Među najistaknutijim sukobima koji se mogu pripisati fundamentalističkoj

nepopustljivosti,je Izraelsko-arapski spor koji još uvijek predstavlja opasno žarište u svijetu.Za

racionalnu osobu,kakva god je posrijedi vjerska orijentacija,bliski istok ilustruje ambis u kojem

se fundamentalistička politika pokazuje kao potpuno nerazumna.Monoteizam,(kojem pripadaju I

Jevreji,I hrišćani I muslimani),podrazumijeva vjerovanje u jednog boga-Jehova,Sveto trojstvo I

Alah.Ali kada je u pitanju tumačenje božje volje,ili namjere,njegovi samoproklamovani

sljedbenici usvajaju različite stavove.Fundamentalizam I terorizam danas predstavljaju goruće

probleme savremenog društva,I sve češće su tijesnoj sprezi. Terorizam je korištenje ozbiljnog

nasilja protiv lica ili imovine, ili pretnja korištenjem istog nasilja da se zastraši ili prinudi država,

javnost ili bilo koji deo javnosti, u cilju da se promovišu politički, socijalni ili ideološki ciljevi

Najspektakularniji od svih fundamentalističko-terorističkih zločina, bio je  otmica tri

putnička aviona od strane islamskih  militanata 11. Septembra 2001., pripadnika al-kaide, čiji je

glavni vođa Saudijska disident Osama bin Laden. Gotovo 3.000 ljudi je  poginulo kada su se

avioni zabili u Svjetski trgovinski centar u New Yorku i Pentagon u blizini Washingtona. Taj

zločin je bio klasični primjer "propagande djelom": slika implodirajuće  zgrade, simbola

zapadnog kapitalizma, je ugravirana u javnoj  svijesti kao ikona islamističkog terora ili

otpornosti na Američku hegemoniju.Ali šta je to što je navelo ove ljude da se žrtvuju u ime

13

“prave islamske ideologije?”Pri razmatranju ovog pitanja veoma je važan pojam kulturnog

identiteta.

Religiozni fundamentalizam,je  glavni izvor sukoba od kasnih 1980-ih I početkom

1990-ih,kada je došlo do pada Berlinskog zida i raspada Sovjetskog Saveza, što je dovelo do

kraja hladnog rata s pratećim efektima u Aziji,Africi I LatinskojAmerici.  Lokalni faktori,

uključujući I etnicitet i nacionalizam, izbili su u prvi plan. Ali čini se da je religija,kao izvor

motivacije I identiteta,zamijenila stare ideologije kao što su Marksizam-Lenjinizam,nacional-

socijalizam I anti-kolonijalizam kao principijelne izazove svjetskog poretka baziranog na

hegemonističkoj moći.

ZAKLJUČAK

Huntington iznosi kako su velike političke ideologije 20. stoljeća liberalizam,

socijalizam, anarhizam, korporativizam, marksizam, nacionalizam, fašizam i hrišćanska

demokratija proizvod zapadne civilizacije. Niti jedna druga civilizacija nije stvorila neku

znatniju političku ideologiju. Zapad, pak nikad nije stvorio veću religiju. Sve su svjetske religije

proizvod nezapadnjačkih civilizacija i u većini slučajeva, nastale su prije zapadne civilizacije. A

sad svijet izlazi iz svoje zapadnjačke faze, te su na zalasku ideologije koje su obilježavale kasnu

zapadnu civilizaciju. Njihovo mjesto zauzimaju vjerski i drugi, na kulturi utemeljeni oblici

pripadnosti i predanosti. Razdvajanje vjere od međunarodne politike (Vestfalski mir, 1648)

jedinstveni je proizvod zapadne civilizacije, i primiče se svom kraju, te će religija sve

vjerojatnije prodirati u međunarodne poslove. Huntington navodi kako je jedan istaknuti indijski

musliman predvidio 1992. da će “slijedeća konfrontacija sa Zapadom zacijelo poteći iz

muslimanskog svijeta. Borba za novi svjetski poredak počet će upravo s pohodom islamskih

nacija od Magreba do Pakistana”.Huntington takođe smatra da je islam još više od hrišćanstva,

apsolutistička vjera. Naime, islam spaja vjeru i politiku, te povlači oštru granicu između onih u

Dar-al Islamu i onih Dar-al herbu.

  Rast civilizacijske svijesti pojačan je dvostrukom ulogom Zapada. Na jednoj strani,

Zapad je na vrhuncu moći. Međutim istovremeno, a možda i kao posljedica toga, među ne-

zapadnim civilizacijama pojavljuje se fenomen povratka korijenima. Sve se više može čuti

14

spominjanje trendova okretanja prema unutra i “Azijanizacije” u Japanu, kraja Nehruova

naslijeđa i “Hinduizacije” Indije, sloma Zapadnih ideja socijalizma i nacionalizma i stoga “re-

Islamizacije” Srednjeg Istoka, a sada i rasprava o pozapađivanju protiv Rusijanizacije u zemlji

Borisa Jeljcina. Zapad se na vrhu svoje moći suočava sa ne-Zapadom koji sve više ima želju,

volju i sredstva da oblikuje svijet na ne-Zapadne načine.

Središnja osa svjetske politike u budućnosti će vjerovatno, kao u frazi Kishorea

Mahbubanija, biti sukob “Zapada i Ostalih” i u odgovoru ne-zapadnih civilizacija na zapadnu

moć i zapadne vrijednosti.  Vjerovatno je kako će ti odgovori biti kombinacija tri oblika. Na

jednoj krajnosti, ne-zapadne države, poput Burme i Sjeverne Koreje, pokušati će voditi politiku

izolacije, kako bi svoja društva izolirali od zapadnog proboja ili “korupcije” te će se, u stvari,

isključiti iz sudjelovanja u globalnoj zajednici pod zapadnom dominacijom. Međutim, cijena

ovoga je visoka i malo je država koje su se odlučile isključivo na tu opciju. Druga alternativa,

ekvivalent “hvatanja priključka na željezničku kompoziciju” u teoriji međunarodnih odnosa,

pokušaj je priključenja Zapadu i prihvaćanja njegovih vrijednosti i institucija. Treća je

alternativa pokušaj “uravnotežavanja” Zapada razvijanjem vlastite ekonomske i vojne snage te

protivzapadnom suradnjom sa drugim ne-zapadnim društvima, uz istovremeno čuvanje

urođeničkih vrijednosti i institucija; ukratko, modernizacija, ali bez pozapađivanja.

15

LITERATURA:

Huntington, S.P.; „Sukob civilizacija“; Izvori, Zagreb, 1998. Giddens , Anthony (2005.),Sociologija,Ekonomski fakultet,Beograd Beck, Ulrich; Što je globalizacija?; Vizura, Zagreb, 2001. Fundamentalism,a very short introduction,(2007.), Oxford University

Press

16