FRANJEVCI SJEVEROZAPADNE BOSNE

7/31/2019 FRANJEVCI SJEVEROZAPADNE BOSNE

1/263


2/263

Fra Jurica ali Franjevci sjeverozapadne Bosne

Sken i OCR (Optical Character Recognition):

Marinko Orlovac10. rujna 2006.


3/263

Izdava:

HRVATSKO KULTURNO DRUTVO"NAPREDAK" SARAJEVO

PODRUNICA BIHA

Za izdavaa:HKD "NAPREDAK" BIHA

Urednik:Fra Jurica ali

Lektura i koretktura:Mr. Ivan Dujmovi

Recezenti:

Dr. Velimir BlaeviMr. Ivan Dujmovi

Fotografije pripremio iz starih albuma:Mato KlariPrijelom i ovitak:Sabiha airbegovi

Naslovna strana:

Fra Franjo Valenti

Tisak:SZR"biGraf BIHA

Za tiskaru:Sabiha airbegovi, graf. ing

Naklada:500 komada


4/263

Fra Jurica ali

FRANJEVCISJEVEROZAPADNE

BOSNE

Biha 2002.

Slobodno kopirati, ispisivati i distribuirati.

NIJE DOZVOLJENO TISKATI U KOMERCIJALNESVRHE, TJ. RADI PRODAJE!


5/263

Na osnovu miljenja Federalnog ministarstva nauke, kulture isporta, broj 02-15-13241/02 od 11. 03. 2002. godine, knjigaFRANJEVCI SJEVEROZAPADNE BOSNE, autora fraJurice alia oslobaa se poreza na promet proizvoda.

CIP Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

271.3(497.6):929929:271 . 3 (497 . 6)

Fra Jurica aliFranjevci sjeverozapadne Bosne/ Fra Jurica ali.-

(Fotografije Mato Klari). -Biha: HKD NAPREDAK,2002.- 262 str. : ilustracije; 21 cm

Bibliografske i druge ilustracije uz tekst

ISBN 9958-9431 .2-3

COBBISS/BiH - ID 10517510


6/263

FRANJEVCI SJEVEROZAPADNE BOSNE

PREDGOVOR

Kad govorimo o franjevcima sjeverozapadne Bosne,mislimo na redovnike sv. Franje, koji su roeni, uglavnomivjeli i radili na prostoru dananjeg distrikta Franjevakog

samostana u Petrievcu. Spomenuti prostor se stere pobanjalukom, gradikom, sanskom i bihakom okrugu. Toje veliko prostranstvo, koje jo od turskog vremenaudomljuje trovrsnu arolikost, koja predstavljamultireligioznu sredinu. U takvom ambijentu, na irokomprostoru od Prnjavora do Bihaa raali su se, ivjeli i radililjudi, koji su predvodili katolike zajednice vjernika. Oni

su u turskom periodu bili jedini predstavnici katolikogklera a u novije vrijeme rade zajedno s dijecezanskimsveenstvom i pripadnicima drugih redovnikih zajednica.

Ovdje predstavljamo pojedine franjevce, koliko namto povijesni izvori doputaju. Naime, franjevci su na ovimprostorima nazoni u predturskom periodu. Meutim, onjima /osim dvojice/, koji su ponikli na podruju

sjeverozapadne Bosne nemamo povijesnih podataka. Istotako, nisu nam dostupne spoznaje o franjevcima, koji su uprvom dijelu turske vladavine bili sinovi rodne grudeovoga dijela Bosne. Tek u 17. stoljeu nalazimo spomen nanekoliko domaih franjevaca a o preostalima - kojih jekudikamo vei broj - ne znamo nita odreeno. O

5


7/263

franjevcima 18. stoljea znamo neto vie a o onima iz 19.stoljea imamo dovoljno spoznaja, na temelju kojih osvakom pojedinom moemo dati osnovne biografske

podatke. Najsustavnije moemo predstaviti franjevce 20.stoljea, jer su nam vremenski najblii.

Imajui ovo u vidu, posve je razumljivo da u ovomprikazu donosimo spomen na franjevce sjeverozapadneBosne uglavnom s kraja 18., te tijekom 19. i 20. stoljea. Oonim iz 17. i veim dijelom 18. stoljea govorimo samofragmentarno, tek toliko, da im sauvamo spomen. Oskudni

izvori nam ne doputaju rei neto vie.Ovaj kraj i njegovi franjevci u velikom vremenskom

razdoblju turskog perioda bio je vezan uz Franjevakisamostan u Fojnici, koji ih je vezao svojom organizacijomna nivou kustodije. Tako vezani uz centralnu Bosnu,franjevci sjeverozapada nosili su karakteristike bosanskogujaka. Premda su te odlike i osobnosti vidno zastupljene nalikovima ovih franjevaca, ipak se na njima zapaajuposebnosti, koje se istiu u skladu s podnebljem ovog dijelaBosne.

Osim opih obiljeja, ovi franjevci su ivjeli urazliitim periodima, pa emo meu njima nai prekaljenogujaka iz turskog doba, koji je "nosio glavu u torbi"; onog iz

austrijskog perioda, koji je tek osjetio slast slobode, papoinje ivjeti i raditi u normalnim uvjetima; franjevcaizmeu dva svjetska rata, koji u punom zamahu sustavnoradi u pastvi i svom samostanu; onog iz perioda Drugogsvjetskog rata i poratnih godina, koji je na sebi iskusio sav

bijes i netolerantnost borbenog ateizma. Tu emo naicrkvenog dostojanstvenika, profesora, doktora, pukog

tribuna, gvardijana, upnika, kapelana i asnog brata. Nai

6


8/263

emo franjevce s priznanjima svjetovne vlasti, ponizne ianonimne redovnike u samostanu ili negdje na upi, temuenike, koji su ivot poloili na oltar Reda, Crkve i

naroda, ravnajui se prema svom vjerskom uvjerenju,oblikovanom u franjevakoj zajednici.

Na koncu proizae da je svaki franjevac ovog dijelaBosne zasebna storija ivljenog franjevatva, esto puta i unemoguim uvjetima. Storija franjevatva u njegovojmisijskoj dimenziji, jer je u pitanju rad misionara umisijskoj Bosni.

O mnogim iz te cjelokupne plejade nemamospomena. Takoer, nemamo mogunosti o pojedincima datiiscrpne biografske podatke, jer o njima imamo samospomen, s jednim ili nekoliko detalja iz ivota. No, i to jedovoljno, da ih zabiljeimo i ne dozvolimo da ostanu zastrtivelom zaborava.

7


9/263


10/263

I DIO

FRANJEVCI OD BANJE LUKE

Ovdje je rije o franjevcima, koji su rodom sprostora sadanjeg banjalukog dekanata. Pratei krozpovijest posljednjih gotovo 300 godina, nalazimo prilinobrojnu grupu onih redovnika, koji su se rodili i djelovali na

podruju grada i bliih sela, te onih udaljenijih, uivatanskom i imikom kraju. Zajedno s drugima, koji suiz ostalih krajeva Bosne dolazili na slubu, sluili sutadanje upe Ivanjsku, Banju Luku i lokalnu kapelanijuRakovac.

Kao svi ostali, i ovi franjevci imali su svojeposebnosti, po kojim su se prepoznavali. U sjeverozapadnojBosni imamo franjevce od Bihaa, iz Sanskog kraja, odGradike a ujake s ovih prostora jednostavno su zvaliBanjaluanima. Oni od Sanskog Mosta i Prijedora jo su ihodreenije nazivali. Pokojni fra Dane Brievac banjalukefratre je nazvao Zakrnjincima. S majdanskih visova,posebno od Stratinske gledali bi Krnjin, najvii vrh Kozare.

Znali su da se iza Krnjina, malo udesno steru imii,Ivanjska i skup ostalih katolikih sela, koja veu s Banjom

9


11/263

Lukom. Tako, za fra Danu i ostale majdanske fratre,franjevci s ovog podruja bili su oni za Krnjinom,

Zakrnjinci.

ao nam je to nije dovoljno rasvijetljena lokalnapovijest 17. stoljea, kad su uz Banju Luku postojaledrevne upe Dragoaj i Motike. Radi toga, ne moemoutvrditi identitet domaih franjevaca navedenog vremena arado bi ih vidjeli pridruene grupi ujaka iz kasnijeg

vremena, poevi od Velikog bekog rata, pa do naihdana. Iz prethodnog vremena imamo samo spomen na

nekoliko glasovitih franjevaca.

10


12/263

FRA MATO ABRI/+1755. /

Iz Ivanjske

Ovaj franjevac, koji je djelovao u najteim

vremenima turskog robovanja, rodom je iz Abria, sela uivatanskoj upi. Tu, na rodnoj grudi bio je upnik 1751-1755. godine, gdje je umro, obavljajui istu dunost 27.travnja navedene godine.

FRA NIKOLA ANI

Od Banje Luke

Najstarije poznato obitavalite Ania bili suDebeljaci pokraj Banje Luke. Tamo ih nalazimo u 18.stoljeu, pa zakljuujemo da je fra Nikola rodom iz

spomenutog mjesta. Nalazimo ga na slubi upnika uIvanjskoj 1761 - 1763. godine. Potom je bio upnik uBanjoj Luci, odakle je 1763. g. otiao na upniku slubu uStari Majdan. Odatle se 1771. vraa u Ivanjsku, gdje jenastavio sa upnikom slubom do 1775. godine.

11


13/263

FRA MARKO ANDROEVI/1861-1898./

Iz Banje Luke

Fra Marko spada u grupu sveenika, koji su se rano,u zreloj dobi preselili u vjenost. Rodio se u Banjoj Luci03. travnja 1861. godine. Oblaenje u odoru sv. Franje imao

je 23. listopada 1877. a sveano zavjetovanje 12. oujka1882., da bi - ispunivi sve uvjete kolovanja - postaomladi misnik 18. listopada 1883. godine.

Prema ustaljenoj praksi, tako mlad sveenik najprijeje sluio kao kapelan, pa tek onda, sa steenim iskustvomobnaao je upniku slubu u Ivanjskoj /1890-1893./ iSanskom Mostu /1893-1897./. Iz Sanskog Mosta dolazi zagvardijana u samostan na Petrievcu. No, tek to je prola

jedna godina njegovog gvardijanstva, ozbiljno je obolio.Kao aktualni gvardijan, opremljen svetim tajnama, umro je15. rujna 1898. godine u naponu snage, u 38. godini ivota,21. redovnitva i 15. misnitva. Pokopan je u katolikomgradskom groblju Misna Bata u Banjoj Luci.

FRA ANDRIJA ANUI

/+1815./ Iz Barlovaca

Fra Andrija je sveenik davnih vremena drugepolovice 18. i poetka 19. stoljea. Kao mjesto njegovogroenja u petrievakom Nekrologiju nalazimo da sepripisuje Ivanjska. Meutim, ovo mjesto se spominje u

smislu tadanje upne organizacije, pa moemo rei, da mu

12


14/263

je rodna upa Ivanjska a mjesto roenja Barlovci. Naime,tada su Anuii u banjalukom kraju obitavali samo uspomenutom selu. Godine 1810. nalazimo fra Andriju na

slubi kapelana u ivatanskoj upi. Narednu godinu danaobnaao je slubu upnika u Volaru /urkovac/ kodLjubije, odakle se opet vraa u Ivanjsku, gdje se spominjekao kapelan 1811. i 1812. godine. Bio je rtva velike kuge,koja je u Bosni poela harati 1813. godine. Sluei uRakitnom /Hercegovina/ obolio je od kune zaraze ' i umro04. kolovoza 1815. godine, daleko od Barlovaca i svog

banjalukog kraja.

FRA LADISLAV BAJI/1867-1893./

Iz Banje Luke

Ovaj mladi stasao je ujednog divnog redovnika, od kogase oekivao plodan rad u dugomivotu. Meutim, sudbina jedrukije htjela.

Rodio se u Banjoj Luci 22.

studeni 1867. godine. Franjevakihabit oblai 16. kolovoza 1883. ajednostavne zavjete polae godinudana kasnije. Teologiju je studirao

u Madarskoj, gdje ga nalazimo na studiju 1889. godine.Tamo je poloio i sveane zavjete. Iste godine primio je isakramenat sveenikog reda. Bio je vrlo sposoban i

"peste extinctus", Nekrologij samostana Petrievac.

13


15/263

prikladan za redovniko i sveeniko zvanje, tozakljuujemo iz injenice, da je tako mlad ostvario statuslektora filozofije. Uskoro je obolio od tuberkuloze, koja je

taj cvijet mladosti ubrala 8. listopada 1893. godine usamostanu franjevaca na Petrievcu. Pokopan je u grobljuMisna Bata u Banjoj Luci. Tada je imao samo 26 godinaivota, od kojih deset redovnitva i etiri misnitva. Svi sualili nad takvom njegovom sudbinom.

FRA FRANJO OD BANJE LUKE/ +1734./

Ovaj se franjevac spominje u prvoj polovici 18.stoljea. U Redu je imao status zavjetovanog asnog brata.Umro je u Fojnikom samostanu 27. prosinca 1734. godine.

FRA JAKOV OD BANJE LUKE/+1747./

Spominjui ovog franjevca, izvori donose dvarazliita mjesta i datuma njegove smrti. Prema jednima,

umro je u Cresni 16. travnja 1747. a prema drugima uFojnikom samostanu 24. lipnja iste godine. Pomiljamo nadvije razliite osobe, ali najprije e biti da se radi o jednomfranjevcu, Jakovu Banjaluaninu.

14


16/263

FRA MATO OD BANJE LUKE/+1721./

U Nekrologiju Petrievakog samostana spominje seovaj franjevac, koji je udaren modanom kapi preminuo ufojnikom samostanu 5. prosinca 1721. godine 2.

FRA MIJO OD BANJE LUKE

Ovaj znameniti sveenik spominje se u drugojpolovici 17. i poetkom 18. stoljea, ponajvie u burnimvremenima Velikog bekog rata. Izvori donose razliiteoblike njegovog imena: Mijo, Miho i Mihovil. Pored ovogimena stoji jednostavno odreenje: od Banje Luke iliBanjaluanin. Meutim, dr. Andrija Niki poistovjeuje gas fra Mihovilom Radniem, kad u dokumentu od 1699.godine tvrdi: "Iz generalne uprave obavjetavajuKongregaciju da bosanska provincija dri u Napulju fraMiju od Banje Luke /Radnia/ za prokuratora3" .

Fra Mijo je bio sposoban, ovjek od povjerenja, radiega su mu povjeravane delikatne slube. Izvori gaspominju kao povjerenika Provincije u talijanskom gradu

Napulju. Tamo je skupljao milodare od dobroinitelja, kojisu ili na raun odijevanja franjevaca u Bosni. Osim toga,imao je neuobiajenu misiju otkupa zarobljenih 1692.godine. Naime, tamo je poslan, "kako bi otkupio subrau

2 "Matthaeus a Banja Luka ", Nekrologij samostanaPetrievac.

3

A. Niki, Regesta dokumenata propagandina arhiva u Ri-mu, Nova et Vetera, Sarajevo, svezak 1 -2., 1990., str. 297.

15


17/263

fratre od neprijateljskog /barbarskog/ ropstva, koji suzarobljeni dok su dijelili sakramente u Dalmaciji iMaarskoj. Nema druge nade za njihovo osloboenje osim

kranske dareljivosti4". U vremenu Velikog bekog ratadogaalo se i to, da su zarobljeni pojedini franjevci, temnogi Turci, koje bi Mletaka republika zaposlila kaorobove - veslae na galijama. Fra Mijo je imao misiju daradi na osloboenju subrae a i Turaka, jer ne dolikujekranima, da se tako postupa sa zatvorenicima.

U upravi Provincije fra Mijo je obnaao slubu

definitora 1699-1702. godine. U narednim godinamaspominje se kao gvardijan na Visovcu u Dalmaciji. Zbognaredbe da ni jedan franjevac, koji nije mletaki podanik nemoe obnaati slube u Dalmaciji, morao je napustitigvardijanstvo u spomenutom samostanu 1705. godine. UNekrologiju se spominje da je umro 11. svibnja 1719.godine u Kreevu.

Ve smo spomenuli, kako ga dr. Andrija Nikipoistovjeuje s fra Mihovilom Radniem. Da li se radi oistoj osobi? Boitkovi nas uvjerava da to nije ista osoba,kad tvrdi da se fra Mihovil Radni rodio u Kalou 1636.godine. Usput, spominje da je starinom od Olova. Ovakverazliite interpretacije ostavljaju nas u neodreenosti. Ipak,

sigurni smo da je u naznaenom vremenu ivio i radiougledni sveenik fra Mijo od Banje Luke.

4 A. Niki, Nav, dj., str. 283.

16


18/263

FRA AMBROZIJE BARII/+ 1800./

Iz Ivanjske

U 18. stoljeu Bariie nalazimo u Abriima uivatanskoj upi. Od ovoga roda potjee fra Ambrozije,kojega koncem 18. stoljea nalazimo u ulozi kapelana urodnoj upi. Prema Nekroloiju umro je u Travniku 16.sijenja 1800. godine.

FRA MATO BARTLI

Od Banje Luke?

Ako je ovaj franjevac rodom od Banje Luke, moraoje studirati u Italiji i tamo stei solidnu glazbenunaobrazbu. Napisao je kolsku knjigu za poetnike, podnazivom "Regulae cant. plani pro incipientibus", koja seuva u rukopisu u samostanu Kraljeve Sutjeske. Kao pisacdjela otkriva se u redcima odmah poslije naslova: "Fr.Matheus Bartli a Fels Dios, vel a Bagnaluca, scribat16875.". Uz gradivo za poetnike u sviranju i pjevanju, tu jepribiljeio razne napjeve: "Benedicamus Domino", TeDeum laudamus", "Te lucis ante terminum", "Si quaeris","Tota pulchra", "Szpaszi kraglyze" /"Salve regina"/...Lijepo iskieni inicijali u ovom djelu upuuju nas napomisao da je fra Mato imao smisla za umjetnost, pri emuse rado i uspjeno sluio slikarskim kistom.

5

J. Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, svezak I, Sarajevo1912., str. 244.

17


19/263

FRA ANEO BAI/1879-1925./

Iz Banje Luke

Fra Aneo Bai, krsnimimenom Ivan, rodio se u BanjojLuci 2. travnja 1879. godine.Gimnaziju zavrava u Guoj Goria bogosloviju u Livnu. Mladimisnik postaje 1902. godine.

Naredne etiri godine provodi uVisokom, gdje predaje povijest,hrvatski jezik, matematiku itjelovjebu. Godine 1906. odlazi

na Petrievac, na slubu kapelana i samostanskog vikara. Urazdoblju 1911-1916. nalazimo ga na dunosti upnika uStratinskoj. Daljih pet godina bio je upnik u Ivanjskoj,

odakle odlazi u urkovac i vodi tu upu 1921-1922. godine.U Sanskom Mostu sluio je 1908-1911. i 1923-1925. godine.Obolio je i umro na Petrievcu 12. svibnja 1925. u 46.godini ivota.

Fra Aneo je jedan od pokretaa i prvi urednikGlasnika sv. Ante, u kome je objavljivao manje lanke ipjesme. Kao profesor na gimnaziji u Visokom zauzimao seza izgradnju crkve sv. Ante na Bistriku u Sarajevu. Poznat

je i kao uvar naih starina.

18


20/263

FRA MARKO BENKOVI

V

Iz argovca

Postojbina Benkovia u starini bila je u gornjemdijelu argovca, negdje u Selitima i Kuljancima. Njihoveugledne rodovske zajednice spominju se tijekom 18.stoljea. Kod njih bi redovito odsjedali apostolski vikari,koji bi se - obilazei banjaluki kraj - s Crkvena navratilipola sata udaljenim Benkoviima. Od njihovog roda

potjee fra Marko, koga 1779. godine nalazimo na dunostiupnika u Ivanjskoj.

FRA MATO BENLI/oko 1609-1674./

Iz Banje Luke

Katolika Crkva u Bosni imala je mnoge sveteredovnike i sveenike, meu koje s punim pravomubrajamo fra Matu Benlia. O njemu moemo kazati svenajbolje. Bio je uzoran redovnik i crkvenivelikodostojanstvenik, ponos franjevake Bosne.

Mnogi kroniari i povjesniari spominju ovogeminentnog franjevca. No, najbolje od svih, temeljni prikazo njemu daje fra Nikola Lavanin u svom Ljetopisu, pa uizlaganju o fra Mati slijedit emo uglavnom njegove zapise.

19


21/263

kolovanje i slube

Fra Mato Benli roen je oko 1609. godine u Banjoj

Luci, od oca Jure i majke Kate iz Sole. Oboje potjeu izuglednih rodova: otac od Brajkovia a mati od Kulenovia.Krstio ga je fra Tomo Glavoevi u rodnoj Banjoj Luci.Osnove pismenosti uio je kod tadanjeg banjalukogkapelana fra Tome Ivkovia. Gledajui malog kako jebistar i estit, nasluuje da je pred njim svijetla budunost,pa jednom zgodom s pravom izjavljuje: "Ovo dite ima biti

velik ovik6". Po savjetu istog kapelana roditelji ga alju uFojniki samostan, gdje je postupno proao malosjemenite, novicijat a ini se i dvogodinje uenjefilozofije, jer je tu obukao habit sv. Franje i poloio zavjete,ime je postao lan franjevake zajednice. "Mudru knjigu"studirao je u Italiji, gdje je zareen za sveenika i kratko

vrijeme obavljao istu slubu. Potom se vraa u Provinciju ikroz pet godina obnaa slubu kapelana u Sarajevu,dokazujui se kao poletan mladi sveenik. Stjee titullektora i status vrsnog propovjednika, sve na temeljusteenog znanja, priroene talentiranosti i Bogom danoglijepoga glasa. Za njega tvrde da "bie straan u karanju,ljubak u ponukovanju, osobito za smiriti nesklade7". Usvakoj slubi pokazivao je izvrsno ophoenje. Godine1640. nalazimo ga u Fojnici, gdje vri gvardijansku slubu.Pet godina kasnije spominje se kao sarajevski upnik.Nekako u isto vrijeme /1644-1647./ obnaao je slubudefinitora, da bi ga subraa na kapitulu izabrala za

6 N. Lavanin, Ljetopis, IRO "Veselin Maslea", Sarajevo

1981., str. 242.7 N. Lavanin, Nav. dj., str. 242.

20


22/263

provincijala 3. svibnja 1649. godine. Preuzevi upravuProvincije odmah je zamolio Propagandu u Rimu da

bosanskim franjevcima dopusti na pojedinim mjestima

obnoviti samostane, koje su Turci popalili u prvimgodinama Kandijskog rata. Na temelju njegove zamolbeKongregacija je to i odobrila 9. kolovoza 1650. godine.

Beogradski biskup

Ovaj vrijedni redovnik nije dugo obnaao dunost

provincijalnog ministra. Providnost Boja htjela je da budeureen biskupskim dostojanstvom. Jo otprije, ljudi sunasluivali da bi on mogao biti kandidat za neko biskupskomjesto. Tako Sarajlije mole u Rimu 15. svibnja 1645.godine, da im Sveta Stolica imenuje fra Matu Benlia za

bosanskog biskupa. S vremenom, fra Mato e postatibiskup, samo ne bosanski, nego tamo gdje ga Crkva alje.U proljee 25. travnja 1650. godine Propaganda ga jedesignirala za beogradskog biskupa, to je papa potvrdio ukonzistoriju 27. veljae naredne godine. Biskupskoposveenje primio je u Olovu 25. lipnja iste godine aposvetu su obavili biskupi fra Marijan Maravi i fra PavaoPosilovi. Kako je propis da u posveti sudjeluju tri biskupa,papa je dispenzom ovlastio da taj trei bude provincijalnivikar fra Andrija Jajanin.

Kao novi biskup odlazi u Beograd 6. studeni 1651.godine, gdje ga katolici sveano primie, pogotovo oni izkolonija Bosanaca i Dubrovana. Tada u Beogradu nije bilomnogo katolika. Svega 840, od kojih njih 80 bili suDubrovani. U isto vrijeme, Beogradska biskupija imala je

21


23/263

34 upe, od kojih su deset opsluivali svjetovni sveenicidvadeset bosanski franjevci a etiri isusovci.

Stjecajem tadanjih okolnosti, fra Mato Benli kao

beogradski biskup dobiva iroke ovlasti. U tim burnim inesigurnim vremenima papa Inocent X. imenuje gaupraviteljem smederevske crkve i ovlasti ga da moepohoditi katolike u Slavoniji, Bakoj i Ugarskoj, timzemljama pod turskom upravom. Tu je doao u nelagodanpoloaj, jer Slavonija je pripadala bosanskoj biskupiji.Tenzije su rasle, pa je dolo do razmirica. Oglasilo se

sveenstvo Slavonije, Bake i Ugarske. U svojoj predstavcizagrebakom biskupu 1. kolovoza 1658. godine izrazilo jeelju, da vie vole beogradskog fra Matu Benlia, nego

bosanskog biskupa fra Marijana Maravia. S istomnamjerom obratie se Propagandi 12. rujna 1658. godine

veliki franjevci, te o. Tomo Horvat, generalni vikar uPeuhu. Na takve zamolbe Propaganda imenuje

beogradskog biskupa fra Matu 1659. godine upraviteljemCrkve u Slavoniji i Ugarskoj, premda nitko nije nijekaopravo da podruje izmeu Save i Drave pripada Bosanskoj

biskupiji. Zahtjevima onih, koji su ga cijenili ni to nije bilodosta. Austrijski car Leopold I. predlae ga papi 29.sijenja 1661. godine za bosanskog biskupa, zato su sezalagali i mnogi bosanski franjevci, koji su ga veoma

voljeli.Fra Mato je bio veliki dobrotvor, koji je podupirao

ureenje i obnovu crkava. "Za ivota to ga imadijaecrkvam i ubogim sve razdili8". Sabirao je priloge iromUgarske za obnovu Sutjeke crkve. Kako je u Beogradu1672. godine izgorjela crkva sv. Ivana Krstitelja, njegovim

N. Lavanin, Nav. dj., str. 243.

22


24/263

nastojanjem dobivena je potpora od Propagande, pa jespomenuta crkva obnovljena 1675. godine. Kako jeiznimno volio Bosansku provinciju i svoju brau u njoj,

prema dozvoli Propagande u oporuci ostavio je sva svojadobra reenoj Provinciji 7. srpnja 1673. godine.Rad skopan s opasnostima

Svoje dunosti savjesno je obavljao, na zadovoljstvoCrkve, Reda i svog naroda. U tekim situacijama nije senikada nikomu alio. Strano mu je bilo parnienje. Ni na

jedan sud nije prizivao, nikoga u Rim nije tuio. Kaosvijetli primjer bio je olienje bosanskog franjevca icrkvenog dostojanstvenika. Zagrebaki biskup PetarPetreti, u izvjeu koje alje u Rim 6. listopada 1659.godine, pie za fra Matu Benlia "da je poboan ovjek,tovalac Boga, ispovjedalac i opsluivalac sv. rimske ikatolike... vjere9".

Naravno, u onim tekim vremenima imao je velikihpotekoa s Turcima. Uz svakojake optube imputirali sumu da - prilikom kanonskih pohoda i dijeljenja sv. krizme -kao papin ovjek uhodi po turskoj zemlji. Radi takvihintriga bio je u stalnoj opasnosti, u kojoj je dva puta bioutamnien. U Temivaru ga okovana bacie u tamnicu. Umjestu Nijemci takoer su ga uhvatili Turci. Srijemskisveenici i narod javljaju u Rim 22. sijenja 1663. godineda su ga vezali, batinali, sputali u bukagije i zatvorili. Svojeosloboenje moe zahvaliti velikoj otkupnini, bez kojeTurci nisu obiavali putati iz tamnice.

9

J. Boitkovi, Kritiki ispit popisa bosanskih vikara iprovincijala, Beograd 1935., str. 79.

23


25/263

Radei u takvim uvjetima narueno mu jezdravstveno stanje. U svemu je bio velik, pa i u bolesti, ukojoj je pokazao veliku strpljivost. Smrt ga je zatekla u

Franjevakom samostanu u Velikoj /Slavonija/. Primivisv. sakramente i zazivajui Ime Isusovo blago je preminuou Gospodinu 30. sijenja 1674., u 65. godini ivota i 22.episkopata. Za svog biskupovanja krizmao je 60.000 osobai zaredio 145 sveenika. Pokopan je u istome mjestu, ucrkvi sv. Augustina, u grobnici, koju je dao jo za ivotanainiti.

Fra Mato Benli, redovnik i biskup, ovakvimivotom i zalaganjem predstavlja primjer pastira uKatolikoj Crkvi; lijep primjer ivljene vjere za katolike iinovjerce. Dostojan blage uspomene.

FRA PETAR BETUNAC/1863-1910./

Iz Banje Luke

Ovaj redovnik sve jedobro htio i zapoeo, ali mu uivotu sve nije ilo po planu.

Redovito bi sve drukije ispaloiz jednog jedinog razloga: malovie je volio dobru kapljicu.Zato je majka provincija BosnaSrebrena imala mnogo muke snjim, to su posebno osjealasubraa, koja su s njim ivjela.

24


26/263

Roen je u Banjoj Luci 20. veljae 1863. godine.Krsno ime bilo mu je Mato. U Red franjevaca stupa 12.studenog 1880. a sveane zavjete polae 6. rujna 1886.

godine. Dana 2. rujna 1888. zareen je za sveenika. Sluioje na Petrievcu, u Rami i drugim mjestima kao kapelan ilije obitavao jednostavno kao lan samostanske zajednice,bez zaduenja. Znamo da je vrio slubu upnika uStratinskoj 1900 -1904. godine. Katkad bi - pometen ljivo-

vom granom - daleko otiao. Najveseliji je bio za Uskrs, utravnju 1896. godine u samostanu na Petrievcu. S

"veseljem" je poeo na Veliki petak a zavrio tjedan danakasnije. Na fra Petar slavio je Uskrs na svoj nain, baciviu brigu i nespokoj gvardijana fra Franju Duljilovia.

S takvim nainom ivota nije doekao stare dane.Godine 1908. izgledao je kao sijedi starac u samostanu naPetrievcu. Umro je u Kraljevoj Sutjesci 29. studeni 1910. ,u 47. godini ivota.

FRA FRANJO BLAEVI/+1763./

Iz imia

U Nekrologiju Petrievakog samostana jasno stojida je rodom iz Ivanjske. Meutim, u ovom sluaju, to jesamo oznaka tadanje upne pripadnosti. Najvjerojatnije jerodom iz imia, koji su tada pripadali ivatanskoj upi a ukojima su starinom obitavali Blaevii. Sigurno se zna da

je 1761. sluio u upi Stari Majdan a potom 1762-1763.spominje se kao upnik Vodieva. Odatle odlazi u upu

Dobretii, gdje umire 27. kolovoza iste 1763. godine.

25


27/263

FRA IVAN BLAEVI

Iz imia

Vjerojatno je i ovaj franjevac rodom iz imia, izzaselka Blaevii. Spominje se kako u upnikoj slubi u

Vodievu nasljeuje prezimenjaka fra Franju 1763.godine. Te iste godine zavrio je sluenje u toj upi.

FRA JAKOV BLAEVI/1837-1895./

Iz imia

Sredinom 19. stoljea nalazimo spomen na ovogafranjevca. Tada se spominje kao mladi u odgojnimzavodima. Nakon toga, u drugoj polovici istog stoljeaslijedi njegovo djelovanje i zapaen rad. Imao je tu sreu dapreivi tursko robovanje, te da mirno ivi i radi jo 17godina nakon odlaska Turaka.

Ovaj sin Kozare rodio se 28. lipnja 1837. godine uimiima, u zaselku nastanjenom Blaeviima. UFranjevaki red ulazi 9. oujka 1853., nakon ega slijedi

godina dana novicijata i polaganje redovnikih zavjeta.Godine 1855. nalazimo ga u akovu, na studiju prvegodine teologije. Sveeniki red prima 22. sijenja 1860.godine. etiri godine kasnije nalazimo ga u svojstvukapelana u Fojnikom samostanu. Kao upnik sluio je vieupa: Volar, Bos. Gradiku, Stratinsku, Ivanjsku, Barlovcei Bos. Novi. Bio je predsjednik rezidencije franjevaca na

Petrievcu 1882-1883. godine. Inae, s ostalim franjevcima

26


28/263

s naih prostora uloio je mnogo truda u podizanjurezidencije, kasnijeg samostana na Dudiu.

Znaajan je njegov rad na Barlovcima, gdje je bio u

dva navrata: kao lokalni kapelan lokalne kapelanije 1879-1882. i kao upnik 1884-1886. godine. U prvom mandatu,u tek ustanovljenoj lokalnoj kapelaniji Barlovci zasveenika nije bilo stana. Nastanio se u ardaku Mustaj-

bega Kapetanovia, blizu groblja Bijeda. Tu je formiraoslubu, uredivi ardak za obitavanje i privremeni oratorij.Poto beg nije bio voljan prodati ardak s posjedom, fra

Jakov je 30. travnja 1880. kupio zemlju u Ramiima odmuslimanke Hate Kulenovi. Tu je kao upnik u svomdrugom mandatu sagradio solidan upni stan 1884. godine.Pored njega podigao je baraku, koja je sluila kaoprivremena crkva.

Posljednja njegova sluba bila je u upi Bos. Novi.Odreen je za prvog njenog upnika u vremenu samogosnivanja, 27. srpnja 1887. godine. I tu je trebalo zapoetisve iznova, kako bi normalno funkcionirala sluba u upnojzajednici. Ovu upu opsluivao je sve do svoje smrti, kojaga je zatekla 8. rujna 1895. godine. Umro je opremljen sv.sakramentima u 58. godini ivota, 42. redovnitva i 35.sveenike slube.

FRA FRANJO BRKI

Od Banja Luke

Ovaj franjevac djelovao je potkraj 17. i poetkom18. stoljea. Vjerojatno je tijekom Velikog bekog rata s

prostora sjeverozapadne Bosne preao na austrijski teritorij.

27


29/263

Spominje se kao poglavar franjevake rezidencije sv. AntePadovanskog u untiu kraj Petrinje, s kostajnike strane.Tu je sagradio novu zgradu rezidencije, to potvruje

slijedei iskaz: "Predstojnik mjesta p. Franjo Brki odBanje Luke pobrinuo se 1720. g. Da na ovom mjestuiznova podigne rezidenciju u obliku kvadrata te na dvakata, ija blagovaonica gleda prema jugu, a ispod nje senalazi podrum".10

FRA JAKOV BUMBARIz Barlovaca

Tada su Bumbari u banjalukom kraju obitavalijedino na podruju Barlovaca. Od njih potjee fra Jakov.Spominje se kao ivatanski upnik 1779. godine. PremaNekrologiju Petrievakog samostana umro je 9. kolovoza1781. godine.

S druge strane, gledajui knjigu inventaraivatanske upe i druge dokumente, nalazimo da je 1807.godine na istoj upi radio kao kapelan, da je umro u Jajcu9. svibnja 1811. godine. Ovo nas dovodi u dilemu: ili su todvije razliite osobe, ili je pogreka u Nekrologiju.

10 I. Straemanac, Povijest franjevake provincije Bosne

Srebrene, Matica Hrvatska, Zagreb 1993., str. 357

28


30/263

FRA MARIJAN BUMBAR/+ 1805./

Iz Barlovaca

U naoj Provinciji ostao je u uspomeni kao vrsnipropovjednik. Godine 1785. i 1786. nalazimo ga na slubikapelana u Ivanjskoj a 1803. slui kao upnik u GuojGori. Iste godine kajmekam mu je odobrio da moepopraviti guansku kapelu, koja je posve istrula. Kad ju jeobnovio, doao je vezir Beir-paa, pregledao uraeno i

oglobio ga s 800 groa.Neto mlai, takoer uveni franjevac Marijan

Jakovljevi bio je roak Bumbara. ini se da je ovajBumbar imao veliki utjecaj na mlaeg Marijana. Kaougledni roak i franjevac nadjenuo mu je svoje ime,pobudio mu interes i usmjerio u duhovnom zvanju.

FRA PETAR ORKOVI Mlai/1877-1936./

Od Banje Luke

Ovaj redovnik predstavlja

linost osebujnih vrlina. U njemu jeukomponiran izvrstan spoj snageduha, velike energinosti i prirodnenadarenosti. S tako velikimmogunostima i odmjerenou kroztridesetak godina prve polovice 20.stoljea bio je jedan od vodeih

ljudi u Provinciji, koji je inicirao i

29


31/263

ostvarivao velike pothvate na planu organizacije i izgradnjeredovnike zajednice.

orkovii su starinom iz Miija u dananjoj

imikoj upi. Obitelj iz koje je potjecao fra Petar odselilase iz spomenutog mjesta. Kao mjesto roenja ovogfranjevca s krsnim imenom Anto spominju se Motike iKumsale. ini se da je fra Petar roen u Motikama adjetinjstvo proveo u Kumsalama. Odatle je iao u osnovnukolu oo. trapista u Delibainom Selu. U franjevakojformaciji proao je redovito kolovanje: sjemenite,

novicijat i bogosloviju. Jednostavne zavjete polae 12.kolovoza 1897., sveane 16. rujna 1900. a za sveenika jezareen 20. srpnja 1902. godine.

Pouzdan u slubama

Svoju djelatnost - koja je bila raznovrsna - poinjekapelanskom slubom na Petrievcu. Godine 1905 - 1909.nalazimo ga u profesorskom zboru u Visokom, gdje predajelatinski, prirodopis i fiziku. Nakon takvog rada u odgojufranjevake mladei vodi rezidenciju na Bistriku uSarajevu, gdje poinje s gradnjom dananje crkve, poredkoje proiruje i dograuje samostan za potrebe bogoslovije.

Godine 1913 - 1919. obavljao je upniku slubu uBihau. Savjesno je i uredno vodio ovu upu u vremenuPrvog svjetskog rata, vremenu neimatine, gladi i kolere,to se i te kako osjealo u bihakom kraju. U prevratu i sumnoenim "zelenim kadrom" mudro je postupao i sauvaoupljane od moguih stradanja. Odlazei iz Bihaa,preuzima gvardijanstvo na Petrievcu, gdje se zadrava do

1923. godine. Nakon toga, dvije godine opet provodi u

30


32/263

Bihau vrei upniku slubu. Dalje slijedi vrijemenjegovih najveih aktivnosti i ostvarenja.

Vrijedni fra Petar postaje provincijal franjevaca

Bosne Srebrene 1925. godine. U tri godine provincijalneslube mnogo je uinio. Najprije je postigao da sedjelokrug rada bosanskih franjevaca proiri na istok. UBeogradskoj nadbiskupiji franjevci su preuzeli slijedeeupe: Beograd, Kraljevo, Ni, Smederevo i abac a uSkopljansko-prizrenskoj Pe, Gloane, Zlokuane i Zjumu.Da bi olakao pastorizaciju i organizaciju tih upa, odluio

je sagraditi samostan u Beogradu. Kupio je pogodnozemljite i za nekoliko mjeseci podigao samostan, uz kojie se kasnije sazidati velebna i lijepa crkva. Uz ovaj centar

vezana je novoformirana upa sv. Ante Padovanskog. Timje obnovio negdanje djelovanje bosanskih franjevaca uBeogradu. Potom se poduzeo da Provincija izgradi konviktza vanjske ake u Visokom. Do zavretka svog mandataspomenutu zgradu je izgradio do polovice, ostavivinasljedniku da dovri zapoeto djelo.

ivotno djelo: nezaboravno nalije Petrievca

Zavrivi trogodinji mandat provincijalne slube,

opet preuzima upravu samostana na Petrievcu 1928.godine. Kako je prethodni gvardijan fra Anto Mainkovipripravio dosta materijala za gradnju novog samostana afranjevci sjeverozapadne Bosne /s mostarskim biskupomfra Alojzijem Miiem/ namaknuli prilina sredstva, fraPetar nije gubio vrijeme. Odmah se dao na gradnju i radeiuinkovito, ve u rujnu iste godine zgrada samostana je bila

pod krovom. Poetkom prosinca novi samostan je ve bio

31


33/263

useljen, to je s posebnom radou doivio teko bolesni,prethodni gvardijan fra Anto Mainkovi. Na blagdan sv.Ante Pustinjaka, 17. sijenja 1929. godine, pred mnotvom

naroda, koji se sabrao po dubokom snijegu, zdanje jeblagoslovljeno od strane trojice biskupa: fra AlojzijaMiia, fra Joze Garia i beogradskog nadbiskupa fraRafaela Rodia. Pod sv. Misom biskup Mii je naglasio,da su "redovniki samostani kule obrane i utoita svete

vjere, pa da e i ovaj novi samostan to biti, drei se one:sve za vjeru, Boga, narod i duu10". Kao domain, fra Petar

oznaava svrhu gradnje i postojanja ovog samostana: "Ovasveta kua je zgrada ljubavi i bratskog skladanja, te jeotvorena ne samo franjevcu, nego i svemu sveenstvu, bilioni namjernici ili doli da se duevno odmore, okrijepe; bilieljni savrenosti, ili okajnici. Kua je naa: bratska za

bratsko skladanje11".Nakon podizanja novog samostana fra Petrov

poduzetniki duh nije mirovao. Samostan je novi apostojea crkva je dotrajala. U proljee 1930. godine ruistaru i do kolovoza iste godine sazidao je i pokrio novucrkvu, ozidavi jedan toranj do vrha. Do polovice sijenjanaredne godine podignut je i drugi toranj, nakon ega jeslijedilo ureenje crkve. Za nepunih est mjeseciakademski slikar Franjo Martiny s grupom Ars sacra izPraga freskama prekriva plohe zidova i stropa crkve.Graditelj Missoni gradi oltar i propovjedaonicu od kamena

bihacita. Godine 1935. fra Petar nabavlja dva nova zvona,

10 B. Gavranovi, Povijest Franjevakog samostanaPetrievac i franjevakih upa u Bosanskoj Krajini, Dobri

Pastir 1959., str. 168.11 B. Gavranovi, Nav. dj., str. 168.

32


34/263

orgulje s 13 registara i uvodi elektrinu rasvjetu. Tako je sgospodarskim zgradama dogotovljen kompleks naPetrievcu, lijepi samostan i crkva, koji su kao jedinstveno

zdanje tako lijepo imponirali naem narodu. NovoizgraeniPetrievac skladno se uklopio u trolist naih samostana naprilazima gradu. S trapistikom Marijom Zvijezdom isestarskim Nazaretom davao je katoliki i evropski izgledBanjoj Luci.

Zauuje nas brzina i kratko vrijeme izvoenjaradova, koje je vodio fra Petar. Pod njegovim vodstvom za

nekoliko mjeseci izgraeni su novi samostan i crkva. Takoje radio u Beogradu, Sarajevu, Visokom i na koncu naPetrievcu.

Ovaj ovjek, predodreen za velika djela, nikad nijebio besposlen. Imao je i svoja sporedna zanimanja. Bio jevrsni urar, koji je u slobodno vrijeme popravljao satove.Prijatelji iz cijele zemlje obiavali su mu slati satove napopravak. Bavio se i pelama, koje je dobro uzgajao i samim izraivao stanita.

Fra Petar je uvijek bio u akciji i radu a godine ibolesti inile su svoje. Ve od ranije muila ga je anginapectoris, nakon ega je nadola eerna bolest. Najzad,pojavili su mu se neugodni irevi na vratu. Umro je od

modane kapi u banjalukoj bolnici 9. svibnja 1936. u 60.godini ivota, 40. redovnitva i 34. misnitva. Pokopan jedva dana kasnije u samostanskoj crkvi na Petrievcu, u

jednoj od dvije grobnice, koje je za ivota dao nainiti. Udrugoj pored njega, kasnije je pokopan biskup fra AlojzijeMii. Poslije zemljotresa njihovi posmrtni ostaci prenesenisu i pohranjeni na samostanskom groblju.

33


35/263

Razmiljajui o fra Petru, moramo dati priznanjenjegovoj osobi i djelu. Bio je znamenita, ozbiljna i duhovno

jaka linost. U velikim graditeljskim pothvatima je "

izravno ili preko svojih projektanata, unosio svojegraditeljske nadzore i ukus12". S velikim znanjem bio jedobar predava u odgojnim zavodima a zanimanje zainformativnu promidbu dokazao je pokreui glasiloFranjevaki vjesnik 1927. godine.

Stvarno, na fra Petar je vrijedan svakog divljenja ipotovanja. Poboan i neporoan franjevac, hrabra, odluna

i poduzetna duha, s nesalomljivom voljom i neobinovelikim znanjem i mudrou bio je markantna figura uredovnikoj zajednici i svome narodu. Na Petrievcu potresi druge okolnosti rue zdanja samostana i crkve. Podiu senova, ali nama svima je na srcu samostan i crkva u izdanjufra Petra orkovia. S takvim osjeajima meu nama, u

blagoj uspomeni nazoan je njegov duh.

PETAR ORKOVI Stariji/1810-1869./

Iz Miija

Ovaj fra Petar je sveenik, koji je ivio i radio u 19.stoljeu, potkraj turske vladavine. Rodom je iz Miija, udananjoj imikoj upi. Roen je negdje na obroncimaKozare 4. oujka 1810. godine. Kao kandidat zaredovniko zvanje oblai odoru sv. Franje 3. travnja 1827.,nakon ega provodi godinu probanata /novicijata/. Zavjete

12 Franjevaki Vjesnik, Visoko 1936., br. 5 - 6., str. 192.

34


36/263

polae 3. travnja 1828. a mladi sveenik postaje 19. svibnja1834. godine.

Sluio je po mnogim mjestima, ponajvie u

duvanjskom, livanjskom i ramskom kraju. Stjecajemokolnosti ili iz franjevake poniznosti gotovo cijelo vrijemeobavljao je dunost duhovnog pomonika. U takvomsvojstvu nalazimo ga u Rami, Duvnu, Ljubuniu,

Vidoima i Livnu. Znamo da je kratko vrijeme /1858-1859./ bio upnik u urkovcu. Umro je u samostanu naGorici kod Livna 5. travnja 1869., u 59. godini ivota i 42.

redovnitva.U redovnikoj zajednici i pastoralnom radu pokazao

se kao uzoran narodni ujak. On je tipini franjevac izturskog perioda. Kao neustraiv ovjek s Kozare - unemogunosti da uvijek podnese nepravdu - esto jedolazio u konflikt s Turcima. Iako im je smetao u njihovomnasilnikom ponaanju, bojali su ga se i potivali. Topotivanje od njih iznuivao je svojom odlunou,hrabrou i granajlijom /njegova puka srebrom okovana/.Tako, vrijeme prolazi a ostaje nam spomen na ovogestitog i odvanog franjevca s padina Kozare.

FRA NIKOLA GOLUB/1811. /Iz argovca

Ovaj franjevac iz argovakih Golubia i rodom odugledne obitelji Goluba ivio je i radio u drugoj polovici18. i poetkom 19. stoljea, u vremenu kad je i argovac

pripadao ivatanskoj upi. Bio je neumoran u

35


37/263

propovijedanju i pastoralnom radu po upama. Svuda jeostavljao dojam sabranog i ednog redovnika. Sluio je navie mjesta a od toga nam je tek neto poznato. Godine

1786. nalazimo ga na dunosti kapelana u Ivanjskoj. Nakontoga, obavljao je slubu gvardijana u Fojnici 1792. - 1793.i u Kraljevoj Sutjesci 1797-1799. godine. U upraviProvincije obnaao je dunost defmitora 1799-1802.;naredne godine spominje se kao upnik u Travniku, da biga u istom svojstvu vidjeli u Ivanjskoj 1807-1808. godine.Dvije posljednje godine proveo je u pokori i urednom

redovnikom ivotu. Smrt ga je zatekla 10. sijenja 1811.godine u Guoj Gori kod Travnika.

FRA BOSILJKO GUBO/1908-1960./

Iz Ramia

Ovo je jedan jednostavnifranjevac s prostora na domakBanje Luke. Skromno je ivio,vladao se i radio; u jednostav-

nosti franjevake karizme, kojaje davala peat njegovomredovnikom ivotu.

Fra Bosiljko je rodom izRamia, upa Barlovci. Rodio se 14. travnja 1908. godine uobitelji Guba, doseljenih iz ivatanskog kraja. Osnovnu

kolu uio je u Dragoaju, gimnaziju u Visokom a

36


38/263

bogosloviju u Sarajevu. Reen je za sveenika 1. 1. 1933.godine.

Obavljajui razne dunosti, sluio je u mnogim

mjestima, gdje god ga je uprava poslala. Kao kapelansluio je na Petrievcu, u Rami, Bugojnu, na Gorici kodLivna. upniku slubu vrio je u Novom eheru, Volaru,Ivanjskoj i Stratinskoj. Osim ovog rada u pastvi, nekovrijeme bio je prefekt u konviktu i profesor na gimnaziji uVisokom.

Nakon Drugog svjetskog rata zatvoreni su mnogi

sveenici. U veini sluajeva dovoljan razlog za zatvaranjebilo je saznanje, da je netko sveenik i da ga je netkoproizvoljno optuio. Takav sluaj bio je i s fra Bosiljkom.U procesu, u kome si kriv, to si iv osuen je nadugogodinju robiju, koju je izdravao u Zenici. Tamo jekao uen ovjek - na teajevima opismenjavanja - draopredavanja iz zemljopisa.

Vrativi se na slobodu, kao iskusni i prekaljeni ujak,nastavlja s pastoralnim radom. Starjeinstvo ga alje zaupnika u Stratinsku. Iscrpljen i shrvan tegobama, koje jepodnio u ratu i zatvoru, umire na toj upi od slabosti srca29. sijenja 1960. godine. Umire u svom narodu, kojeg jevjerno sluio, u 52. godini ivota, 33. redovnitva i 28.sveenike slube. Poslije izmoljenog opijela i ispraaja ustratinskoj crkvi, njegovi posmrtni ostaci prevezeni su naPetrievac, gdje je 31. sijenja iste godine pokopan usamostanskom groblju. Sprovod je vodio banjaluki biskupmons. Alfred Pichler, uz veliko mnotvo vjernika i prilianbroj sveenika.

Fra Bosiljko je bio dua puna franjevake

jednostavnosti, s dodatnim odlikama odlunosti, tonosti i

37


39/263

urednosti. Bio je vrstan propovjednik. Poznate su njegovedobro izraene propovijedi i koronske radnje. Imao jeuspjeha i u radu s mlaima, to svjedoi njegovo dobro

voenje organizacije katolike mladei.

FRA NIKOLA HADI

Iz Banje Luke

Ovaj ugledni banjaluki franjevac djelovao jesredinom 17. stoljea. U vodstvu Provincije igrao jezapaenu ulogu. Obnaao je visoku dunost definitoraProvincije 1655 - 1661, godine.

FRA DOMINIK IDAN/1911 -1936./

Iz Ivanjske

Fra Dominik je bio jedan mladi franjevac, ne isveenik, nego asni brat, s privremenim zavjetima. Rodiose u Taraevcu u Ivanjskoj 25. veljae 1911. godine. Nakon

novicijata 30. lipnja 1934. poloio je jednostavne zavjete.Poznat je kao jednostavan, poboan i neporoan redovnik.Obolio je od tuberkuloze i umro mlad 14. listopada 1936.godine na Petrievcu. Inae, prethodno je sluio usamostanu na Plehanu.

38


40/263

FRA MATO IDANOVI/1766./

Iz Ivanjske

Fra Mato spada u grupu ivatanskih franjevaca, kojisu ivjeli u 18. stoljeu. Zavrivi studij bogoslovije izaredivi se za sveenika u Italiji, ostao je u jednomtamonjem strogom samostanu. Vratio se u Bosnu iposvetio pastoralnom radu po naim upama. StarjeinstvoProvincije povjeri mu slubu upnika u Banjoj Luci, gdje je

sluio dvije godine. Potom je sluio u rodnoj ivatanskojupi. Zduno se dao na rad, pokazavi veliku ljubav premapovjerenom mu stadu. I pored turske opasnosti, uredovnikim haljinama bosonog je obilazio vjernike poputzvijezde i u najudaljenijim selima, ne marei ni za kiu, niza snijeg, ni za blato, ni za ljetnu vruinu. S novcem nijehtio imati nikakve veze. Mjesto njega raun o novcu vodio

je koji svjetovni ovjek, da mu podmiri ivotne potrebe. Nenapunivi ni dvije godine upnikovanja u Ivanjskoj oboli,ne toliko od truda i napora, koliko od strogog ivljenja.Kako je sveto ivio, sveto je i preminuo u Gospodinu 27.sijenja 1766. godine. ini se da ga je smrt zatekla ususjednoj Banjoj Luci, dok je pokopan na Lauu 13. FraMijo Batini biljei ovaj dan a u Nekrologiju kao dannjegove smrti naznaen je 15. sijeanj iste godine.

13 "in antiquissimo coemeterio penes Banjamlukam dicto

Lau locum sepulturae habuit", Nekrologij samostanaPetrievac.

39


41/263

FRA BORIS ILOVAA/1893 -1971./

Iz Ivanjske

U plejadu velikih iznamenitih franjevaca s ovogpodruja moemo ubrojiti i ovognepokolebljivog Ivatana. Fra Boris

je ostao u uspomeni kao jedanodvani redovnik, koji se nije bojao

potekoa i opasnosti, s kojim se uivotu susretao. Na sve je mudrogledao i pun vjere ivio Bogomdani ivot.

Fra Boris je roen u abarima, upa Ivanjska 20.rujna 1893. godine. Potjee iz obitelji Mate i Lucije r.Valenti. Na krtenju dadoe mu ime Mile. Iz istokatolike sredine, kakvu ini ivatanska upa, potekla sumnoga duhovna zvanja. Slijedei takve primjere, mali jeMile izabrao duhovni poziv. Redovniko odijelofranjevakog kroja obukao je 15. srpnja 1911. godine uGuoj Gori. Nakon provedene godine novicijata, studirateologiju u Sarajevu. Najprije polae jednostavne zavjete16. srpnja 1912., potom i sveane 14. srpnja 1915. godine.S teolokim studijem i poloenim zavjetima pristupasakramentu sveenikog reda, kojeg mu \6. srpnja 1916.godine podjeljuje banjaluki biskup fra Jozo Gari. Istogljeta Ivanjska je imala neponovljivo slavlje: trimladomisnika slavila su svoj jubilej istog ljeta. Pored fraBorisa, slavili su jo roak fra Pavo Ilovaa i fra Luka

Tei. Pred mnotvom naroda svoj trojici propovijedao je

40


42/263

fra Franjo Valenti zvani Kuzman. Sutradan, nakon MladeMise, etajui s fra Bosiljkom Ljevarom i sjemenitarcimanamjeravao je preplivati Vrbas ispod Predgraa. Poeo se

topiti. Na sreu, prihvate ga gimnazijalci Grgi i Kezi,izvuku na obalu, te tako, bez posljedica proe ta njihovapustolovina.

U prvim godinama svoje sveenike slubepredavao je hrvatski jezik u sjemenitu u Visokom. Uvijekraspoloen, nasmijan, toan i paljiv ostavljao je lijepdojam kod aka, pa su ga posebno voljeli i cijenili. S te

dunosti odlazi za tajnika tadanjeg mostarskog biskupa fraAlojzija Miia. Tamo je ostao dugo vremena, kaokonzistorijalac i ekonom biskupije. Poslije smrti biskupaMiia lijepo je radio u pastvi, posebno vodei stratinskuupu u poratnom vremenu. U dva navrata bio je upnik uBihau /1946 - 1948. i 1954 - 1955./. U opoj hajci nacrkvene slubenike optuen je 1947. godine za odravanje

veza sa umnjacima. S takvim obrazloenjem odveden jena Jurjev-dan u Mostar na ispitivanje. Iako mu nijedokazana nikakva krivnja, amio je u sarajevskom zatvorusve do kolovoza iste godine.

Kao jednog od vodeih franjevaca subraa su gaizabrala za provincijala, koju slubu je obavljao 1955 -

1961. godine. Kad je zavrio provincijalnu slubu, vratio sena Petrievac. Tu je mirno ivio, pomaui subrai upastoralnom radu. Godine 1966. proslavlja zlatomisniki

jubilej u krugu brojne subrae i mnotva naroda upetrievakoj crkvi. Nakon potresa 1969. godine odlazi uFojniki samostan, jer na ruevnom Petrievcu nemamjesta za ovjeka u mirovini. Usput, lijei se u fojnikom

termalnom sanatoriju. S tekim sranim oboljenjem i jakim

41


43/263

reumatizmom vraa se na Petrievac i umire 18. kolovoza1971. godine. Dva dana kasnije ispraen je od velikog brojasveenika, subrae, . sestara i vjernika na samostansko

groblje, gdje je poloen pored asne subrae, fra AlojzijaMiia, fra Petra orkovia, fra Marijana Jakovljevia...

Fra Boris Ilovaa je bio izvanredan ovjek u svakompogledu. Uvijek je ostajao uspravan, odvaan i nesalomljiv.U razgovoru s blinjim uvijek za sugovornika prihvatljiv,odan, spreman sasluati, razumjeti i pomoi. ivotni putmu je bio teak i trnovit, ali nikad nije pokazao da mu je

teko, pa ni onda, kad je pod stare dane morao napustitipotresom razvaljeni Petrievac. Obnaajui visoke slube,pokazao se ozbiljnim, pouzdanim i uspjenim ovjekom,koji je savjesno vodio biskupijske i provincijske poslove. Uvjernosti svom franjevakom pozivu, bio je spremanpreuzeti svaku ponuenu dunost, ne gledajui kakvo jenjeno znaenje i teina. Zato, nakon asno obavljeneprovincijalne slube otii na teko opsluivanu i zabaenustratinsku upu, za njega je bila normalna stvar. Po tojspremnosti izjednaavao se s fra Marijanom Jakovljeviem.

Fra Borisa se dobro sjeam kao starca. Bijele glave,sa tapom u ruci. On i fra Bosiljko Ljevar, asne glavesrebrnih vlasi etaju dvoritem i putem kroz njivu prema

Motikama. Pored njih livada i klasje. Identini likovi spoznate slike Gabrijela Jurkia.

42


44/263

FRA PAVO ILOVAA/r. 1893./

Iz Ivanjske

O ovom sveeniku nema-mo sve osnovne podatke. Rodiose 4. oujka 1893. godine uIvanjskoj. Na krtenju roditelji sumu dali ime Mile. Gimnaziju jeuio u Visokom a novicijat u

Guoj Gori. Mladi misnik postaje1916. godine. Bio je jedan odtrojice mladih franjevaca, koji suistog ljeta slavili Mlade Mise u

Ivanjskoj. Godine 1919. nalazimo ga na slubi kapelana uJajcu a 1924 - 1925. bio je upnik u Vitezu. Od tada se nespominje kao lan provincije Bosne Srebrene.

FRA VELIMIR ILOVAA/1907 -1976./

Iz Ivanjske

U biti svakog bosanskogfranjevca je da voli svoj Red,zemlju i narod. Ove tri odrednicezamjetne su u ivotu fra VelimiraIlovae. Naalost, sudbina ga jeistrgla iz rodnog ambijenta iodvela ga drugim putem.

43


45/263

Kao nejednaki blizanac rodio se 28. rujna 1907.godine u abarima, u ivatanskoj upi. Njegovi roditelji,Jozo i Rua r. Duilo na krtenju dadoe mu ime Mile.

Osnovnu kolu uio je u Ivanjskoj a gimnaziju u Visokom ina irokom Brijegu. U Fojnici oblai franjevaki habit istupa u novicijat o Petrovdanu 1927. godine. Filozofiju iteologiju studira u Sarajevu. Sveane zavjete polae 1931.godine na Petrievcu a sveeniko reenje imao je na

blagdan Svih Svetih 1933. godine. Nakon reenja nuenesu mu velike mogunosti. Kao mlad i perspektivan

franjevac upisao se na studij povijesti na Filozofskomfakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirao 1940. godine.Studirao je s prekidima, jer je istovremeno obavljao slubeu pastoralu i Redu. Godine 1934 -1937. nalazimo ga nadunosti kapelana na Petrievcu a naredne dvije godineobavlja slubu tajnika Provincije. Tijekom Drugogsvjetskog rata bio je profesor u Visokom 1940 -1941., te

kustos Etnografskog muzeja u Banjoj Luci 1941 - 1945.godine. U opoj hajci na sveenike i sve vjersko na koncusvjetskog rata nije se smio vratiti iz Zagreba, pa je ostao uHrvatskoj i naredne tri godine sluio kao duhovnipomonik u Bikupcu. Drugovi ga nisu ostavili na slobodi,pa je u St. Gradici, Zenici i Mitrovici proveo sedamgodina. Iz kaznione izlazi 1955. godine i slui na vie upaZagrebake nadbiskupije. Iako se zavrila njegovaKalvarija, nije doekao dane spokoja. Godine 1957. dobio

je exklaustraciju, to je jo vie povealo njegovuneodreenost i neizvjesnost. Ovakvo njegovo stanjezabrinjavalo je i starjeinstvo Provincije. Ono mu je 1961 -1962. ponudilo izbor: vratiti se u provinciju ili sesekularizirati. Zbog uvaavajuih okolnosti nije se vratio u

44


46/263

Bosnu, pa je juridiki prestao biti lan provincije BosneSrebrene, premda je u srcu nosio franjevatvo i svojuBosnu. U nizu slubi po upama Zagrebake nadbiskupije

posljednja mu je bila u mjestu Gue, iz koje odlazi umirovinu. Nastanio se u Sisku. Iako ve teko bolestan odupale zglobova, pomagao je mjesnom upniku, kad god jemogao. Umro je 3. lipnja 1976. godine. Pokopan je nasamostanskom groblju na Petrievcu.

Kakav je bio fra Velimir Ilovaa? Tjelesnoslabunjav i mrav, ivahan u ophoenju, obdaren

elokventnou. Bio je skroman i veseo, susretljiv i prijatansugovornik, radi ega je bio cijenjen i potovan. Jako je

volio svoju zemlju i Crkvu. Svojim radom u svojstvuredovnika i kasnijim odravanjem veza s pojedinimfranjevcima dokazivao je da mu je franjevatvo na srcu.

Kao ovjek knjige i otra pera, suraivao je umnogim glasilima. Spisateljstvom se poeo baviti kaogimnazijalac, piui u akom listu Cvijet. Poslije toganastavlja i pie u Glasniku sv. Ante, Kalendaru sv. Ante,Spomenici klasine gimnazije u Visokom, Franjevakomvjesniku, Hrvatskoj prosvjeti, Hrvatskoj strai, Obzoru,Razvitku, Danici, Novom dobu, Dobrom Pastiru, GlasuKoncila... U objavljenim tekstovima naziru se ulomci

bosanske i franjevake povijesti. Pie o jubileju biskupaMiia i Garia, fra Vidu Miljanoviu, Hrvojevom gradu uKotoru, ilirskom preporodu u Bosni, Gospi Olovskoj, sv.

Anti, franjevakim misijama ...U dopisima, koje je slao pojedinim franjevcima

ogleda se koliko je u sebi imao duhovnosti bosanskogfranjevca, koliko je volio Bosnu a koliko mu je sudbina

prijeila i prisiljavala da na voljeno gleda iz prikrajka.

45


47/263

Uvijek je mislio na rodnu grudu. Sukladno s takvimopredjeljenjem, esto se potpisivao s imenom Mile ispodBobije.

FRA MARIJAN ILII/+ 1758./

S Petrievca

Sredinom 18. stoljea Ilii su obitavali na

Petrievcu. Poto se spominje da je od Banje Luke,vjerojatno od ovog roda potjee i ovaj franjevac naestarine. Spominje se da je vrio upniku slubu u BanjojLuci 1753 - 1754., nakon ega je sluio u Kotor Varou,gdje je umro 5. prosinca 1758. godine.

FRA TOMO IVKOVI/oko 1576 -1633./

Iz Banje Luke

Evo jo jednog znaajnog bosanskog franjevca, kojije visoke crkvene dunosti spojio s franjevakom

karizmom. ivio je u ono burno doba, u vremenu tekihdana za katoliki narod pod turskom upravom, kad jeobavljanje dunosti pastira dua bilo skopano s velikimopasnostima. Svojim ivotom i angamanom davao jedoprinos ouvanju katolike vjere i svoga naroda. Kadasagledamo njegov ivot, rad, vrijeme i prilike u kojima jedjelovao, izlazi na vidjelo veliina i znaaj franjevca i

46


48/263

biskupa Tome Ivkovia, kao velikana Crkve naegpodruja.

Slijedei iskaze povjesniara i ljetopisaca, nalazimo

da se fra Tomo Ivkovi rodio oko 1576. godine. Premajednima, rodio se u Fojnici, prema drugima u SlavonskojPoegi. Meutim, s dovoljno sigurnosti moemo tvrditi damu je rodno mjesto Banja Luka, to jasno svjedoiFermendin: "S. 1617. Hoc anno fuit minister Provincialisfr. Thomas Ivkovich de Bagnaluca14". Proizlazi, da je BanjaLuka mjesto njegove dugogodinje slube, grad u kojem je

due odsjedao, pa drimo da je tu ugledao svjetlo dana.

Uspon do biskupskog dostojanstva

Jo kao djeak opredijelio se za duhovni stale,imajui za primjer domae franjevce, koji su objedinjavaliredovniki i pastoralni vid djelovanja. Tako se od malihnogu pripremao u Fojnikom samostanu za duhovnozvanje. Filozofske i teoloke nauke studirao je u Brescii uItaliji. Nakon zavrenog studija i sveenikog reenjaslijedi 25 godina sveenikog rada. Prema fra Benignu aGenua, o tome znamo da je osam godina obavljaokapelansku dunost u Banjoj Luci 15. Ovo doneklepotvruje Lavanin, kad pie o fra Mati Benliu, da je kaodijete "...uio...knjigu kod o. f/ra/ Tome Ivkovia, tadakapelana banjalukoga a posli biskupa skradinskoga16".Nakon kapelanske slube najvjerojatnije je obavljao

14 E. Fermendin, Chronicon, str. 31.15 "...cappelano otto anni a Banja Luka", E. Fermendin,

Acta Bosnae, str. 34.16 N. Lavanin, Nav. dj., str. 242.

47


49/263

dunost upnika, mogue i gvardijana. Obnaajui takveslube mogao je biti definitor i kustos Provincije 17. Slijedio

je njegov dalji uspon. Subraa u Redu dva puta su mu

izglasala povjerenje, izabravi ga za provincijala BosneSrebrene. Prvi put obavljao je tu dunost 1616 - 1619.godine, / prema nekima 1617 -1620./ a drugi put je izabran1625. godine. Kaemo izabran, jer je uskoro promaknut nanovu biskupsku dunost. Naime, spomenuti generalnipovjerenik Reda fra Benigno a Genua 5. rujna iste godinepredlae ga za biskupa u Skradinu. U predstavci ukratko ga

opisuje: "Il fra Tomaso Hivckovich al presente ministra didetta provincia /Bosna Arg./, d'eta di anni 52, di religione32, buon predicatore..."18 . Dakle, ovjek u zrelimgodinama sveenitva i redovnitva, vrsni propovjednik.Ve 27. listopada iste godine papa Urban VIII. imenuje gaskradinskim biskupom, nakon ega je slijedila posveta.Posvetio ga je u splitskoj katedrali mjesni nadbiskup SforzaPonzani, uz asistenciju makarskog biskupa fra BartolaKaia i trogirskog Miroslava Jordana. S titulom biskupa uSkradinu stekao je i pravo na slubu administratoraBosanske biskupije. Tako je obavljao biskupsku slubu udijelu Dalmacije, cijeloj Bosni i ravnoj Slavoniji, koja jetada bila u sklopu Bosanske biskupije. Tada je Fojnica bila

biskupsko sjedite, u kojem je i novi biskup stolovao, ali serado zadravao i u rodnoj Banjoj Luci.

17 "Il fra Tomaso Hivcovich...nella religione have havutomolti officii e dignita, ciae: diffinitore, custode", E.

Fermendin, Nav. dj.,str. 374.18 E. Fermendin, Acta Bosnae, str. 374.

48


50/263

Pastirska sluba

U kanonskim pohodima, koje je poduzimao 1626 -1630. godine obilazio je katolike upe na irokomprostoru od mora do Drave. Istom prigodom ostavio je usvojim zapisima prvi sistematiniji popis upa, iz kojeg semoe nazrijeti stanje katolika 20-tih godina 17. stoljea.Kako biljei broj krizmanih, indirektno govori o brojnomstanju katolika na istim prostorima. Prilikom ovih pohoda u

sjeverozapadnoj Bosni obiao je slijedea mjesta:Banja Luka, u dva navrata, krizmao 254 krizmanika.Dragoaj, u tri navrata, krizmao 418 krizmanika.Motike, u dva navrata, krizmao 417 krizmanika.Bukovica, krizmao dva puta u istom pohodu 124krizmanika.

Vodievo, krizmao tri puta u jednom pohodu 1114

krizmanikaProara, krizmao dva puta u jednom pohodu 291krizmanik.Noiko, krizmao 160. krizmanika.Lijeve, krizmao 270 krizmanika.Laktai, krizmao 63 krizmanika.Ljubija, krizmao 132 krizmanika.

Dragotin /uz rijeku Sanu/, krizmao 440 krizmanika.

Preminue i udan sprovod

ini se da je od napornog obilaenja velikihprostranstava tijekom kanonskih pohoda obolio, pa je 1631.i 1632, godine morao mirovati, najvjerojatnije u Fojnici.

49


51/263

Kad se zdravstveno stanje donekle popravilo, godine 1633.polazi u sjeverozapadnu Bosnu, da obie tamonje upe.Meutim, iskrsla je potreba da sa starjeinstvom provincije

i makarskim biskupom fra Bartolom Kaiem izvidi i rijeineki aktualni problem. Sastanak je zakazan u Fojnici.Biskup fra Tomo prekida kanonski pohod i polazi premanaznaenom mjestu sastanka. Zdravstveno stanje mu sepogora, pa se svrati u Lunu kod Jajca. Poto mu je stanjepostalo kritino, opremljen je svetim sakramentima. Takopripravljen oekivao je ovaj primjerni biskup okonanje

svog mukotrpnog i plodnog rada. Na smrtnom asu, kaoizraz ive vjere i pouzdanja, od njega su se ule rijei Ameni Isus. Nazoni su pripovijedali da se soba / cella /potreslaprilikom njegovog preminua, koje se dogodilo 17. lipnja1633. godine.

Preminulog biskupa Ivkovia dolo je ispratiti izLune vie sveenika: fojniki gvardijan fra AndrijaTomanovi, fra Lovro Bilavi, fra Matija Jaki, fra

Andrija Rumboanin, fra Luka Glavoevi i fra PavaoObojanin. Nismo sigurni kamo su ga ponijeli pokopati: uFojnicu ili crkvi sv. Ivana Krstitelja u Podmilaju. Kad sukrenuli s biskupovim posmrtnim ostacima, navalili suokrutni Turci na povorku, te spomenute franjevce odvelipred kadiju u Jajce. Bacili su ih u tamnicu, zbog laneoptube, da je pokojni fra Tomo dobio blago od pape. Tada

je nastala neviena situacija: oni su u tamnici, bez novca inavodnog biskupovog blaga a tijelo crkvenogdostojanstvenika lei nepokopano na putu. Tek kad supozajmili 160 talira i dali kadiji, osloboeni iz tamnice,mogli su pokopati tijelo umrlog biskupa, po svemu sudei u

Podmilaju.

50


52/263

Ogledalo i prvolik ispovijedajuih vjeru Isusovu

Izvori biljee da je studij fra Tome Ivkoviaocijenjen najviim priznanjem, summa cum laude. ininam se, da cijeli njegov rad moemo okvalificirati istimakademskim izrazom. U tekim vremenima, kad Turci nisutrpjeli nita kransko, on se znao nametnuti svojomupornou, taktinou i poniznou. Obavljajui savjesnosvoju slubu, dobrim primjerom i naukom19, bio je drag

vjernicima i zapaen meu inovjercima. Kako je roen idugo godina radio u Banjoj Luci, tadanjem sjeditubosanskog ejaleta, poznavao je prilike i ljude, stvarajuitrajne veze i prijateljstva. Zato su ga Turci u vladajuimkrugovima cijenili kao neporonog predstavnika katolikevjere. Cijenili su ga i na Porti. Na njegovo traenje izdao jesultan Murat IV. ferman 1626. godine, u kojem se za

Ivkovia izmeu ostalog kae, da je ogledalo i prvolik/prototypus/ ispovijedajuih vjeru Isusovu 20. Stvarno,lijepo priznanje od strane vladajuih inovjeraca. Takvopriznanje mogao je postii samo onaj, koji je uzorno ivioEvanelje, bio apostol ogrnut velom franjevake vjernosti,

jednostavnosti i postojanosti na tlu tadanje otomanskeBosne. S ovakvim pristupom imao je na srcu dobrobit i

ouvanje svoga naroda i katolike vjere u njemu, u emu jenesumnjivo dao veliki doprinos. Preuranjenom smru

19 "...quali officii ha lodevolomente esercitato con buonsempio e dottrina...", E. Fermendin, Nav. dj., str. 374.

20 M. Nedi, Stanje redodrave Bosne Srebrene poslije padakraljevstva bosanskoga do okupacije, akovo 1884., str.26.

51


53/263

nestao je s bine burne bosanske prolosti naeg naroda, alibrojni izvori uvaju njegovu blagu uspomenu. Spomen nafranjevca, provincijala i biskupa, kojeg su resile odlike

velikana, sina rodne grude, iji nas spomen podsjea naasnu slavu nae starine.

FRA ANDRIJA JAJEVI/+1764. /

Iz Ivanjske

Ovaj franjevac potjee od starog i uglednogivatanskog roda Jajevia. Spominje se kao upnik u

Vodievu 1744 - 1760. godine. Prema Nekrologiju, umro jekao stariji i islueni sveenik 10. studenog 1764. godine uFojnikom samostanu. Negdje u izvorima spominje se i fraPetar, pa je mogue da su postojala dva franjevca s ovimprezimenom.

FRA JAKOV JAKOVLJEVI/+1811./

Iz Ivanjske

Pored ve dva uvena Marijana, u povijesti naeprovincije spominje se jo jedan Jakovljevi. UNekrologiju Petrievakog samostana nalazimo spomen naJakova Jakovljevia. Rodom je iz Ivanjske. Umro je mlad,kao zavjetovani bogoslov u Travniku 8. 9. 1811. godine.

52


54/263

FRA MARIJAN JAKOVLJEVI mlai/1880 -1943./

Iz PrijeanaTragajui za podacima o

pojedinim franjevcima, pogotovoonim iz davnine, naemo se usituaciji, da imamo tako malomaterijala. Nemamo dovoljno

podataka, pa o njima nemamo toposebno rei. Kad je rije o fraMarijanu Jakovljeviu, stvari stojedrukije. ovjek ne zna odakle bi

poeo. Svet sveenik i redovnik, ovjek od povjerenja navisokim dunostima, koji je mnogo pisao i bio ivaenciklopedija. Tako znaajan ovjek ostavio je dubok trag

u povijesti Provincije tijekom prve polovice 20. stoljea.Osim toga, kako je ivio u blioj prolosti, o njemu jesauvano obilje podataka.

kolovanje i slube

Ovaj glasoviti franjevac potjee iz obitelji, koja se

doselila u Prijeane kod Banje Luke. Prema kazivanju fraAlojzija Atlije, Jakovljevii su se tu naselili iz Sasine.Starinom su se zvali Popovii. Rodio se 23. veljae 1880.godine, primivi na krtenju ime Mile. Osnovnu kolu uio

je kod oo. trapista u Delibainom Selu. Odatle odlazi usamostan Gua Gora, gdje zavrava gimnaziju. U Red sv.Franje stupa 16. kolovoza 1898. godine. Zavrivi novicijat

53


55/263

studira teologiju u Kraljevoj Sutjesci /1899 - 1901./ i Rimu/1901 - 1903./. Sveano se zavjetuje 21. rujna 1902., nakonega je slijedilo sveeniko reenje 29. rujna 1903. godine,

ime je Provincija dobila mladog i perspektivnogredovnika. Dodue, ovim nije zavren put njegovogusavravanja. Iako su se nizala zaduenja, s odlinimuspjehom poloio je stroge ispite 4. i 5. kolovoza 1904.godine a kasnije je naao vremena da ode u Svetu Zemlju istudiozno prouava biblijsku povijest.

Odmah je po sveenikom reenju imenovan

duhovnim pomonikom na Petrievcu. Tu se nije dugozadrao. Na proljetnom kongresu definitorija Provincije1904. odreen je za predavaa na Teologiji u Sarajevu. Ovuslubu je poeo u rujnu iste godine a zavrio u kolskoj1911 - 1912. godini. Tada je dobio novo zaduenje;imenovan je katehetom na vioj djevojakoj koli i uosnovnim kolama u Banjoj Luci. Pet godina predavao jena tim dravnim kolama, da bi se 1917. zahvalio i opetprihvatio ulogu predavaa na Bogosloviji 1917 - 1919.godine. Potom je pet godina obavljao slubu upnika uBihau, gdje je predavao vjeronauk i svjetsku povijest udravnoj gimnaziji. Godine 1923. po trei put dolazi naBogosloviju, gdje predaje do 1934. godine. Osim to jepredavao studentima, bio je 1923 - 1932. ravnateljBogoslovije.

Radi bolesti srca povlai se iz kruga predavaa steologije 1934. i postaje upnikom u Ivanjskoj, gdje sezadrava do polovice svibnja 1936. godine, kada preuzimaupravu samostana i upe na Petrievcu. Dne 25. travnja1937. izabran je za provincijala Bosne Srebrene, koju

dunost obnaa do 10. prosinca 1939. godine. Nakon svih

54


56/263

odgovornosti i optereenja, koje nose visoke slube, odlaziu mirniji ivot u samostanu na Petrievcu, gdje vri dunostduhovnog pomonika. Ujesen 1940. kratko e otii u

irnie zamjenjivati upnika, da bi 1941. preao u Biha,gdje je imenovan povjerenikom za pravoslavne ucazinskom kotaru. Ovu je dunost obavljao sve do svojesmrti 1943. godine.

Osim ovih redovitih slubi, obavljao je posebnemisije, kojim se zaduuju osobe velikog povjerenja uCrkvi. Te posebne slube bile su sljedee:

- Metar u Bogosloviji 1904 - 1906. godine;- Prosinodalni ispitiva u Banjalukoj biskupiji 1913 -

1917. godine;- Sudac enidbenog tribunala u istoj biskupiji 1916 - 1919.

godine;- Definitor Provincije 1931 - 1934. godine;- Kustos Provincije 1917 - 1919. godine;- Predsjednik rezidencije na Bistriku u dva navrata, 1926 -

1928 i 1932 - 1934. godine;- Generalni povjerenik i pohoditelj Provincije sv. Jeronima

u Dalmaciji 1931. godine;- Pohoditelj kod . sestara klanjateljica u Budaku 1941.

godine.

Rad i znaaj

Fra Marijan je ovjek, koji je mnogo i portvovanoradio. Sukladno sa svojim umnim mogunostima, taj rad jebio raznovrstan i osebujan: rad u pastvi, u odgojnimzavodima, spisateljska i urednika djelatnost, obavljanje

visokih dunosti... Svakako, svi ovi vidovi njegovog rada

55


57/263

spojeni su s osnovnim redovnikim i sveenikimusmjerenjem.

Prije svega, fra Marijan je bio redovnik. Uzoran,

savjestan, kakav se pokazao u svim slubama, koje su mu uRedu povjerene. Svojom skromnou, jednostavnou iurednou bio je olienje uzornog bosanskog franjevca.Takav se pokazao kao voditelj Provincije, odgojiteljmladei; takav je bio u pastoralnom radu.

Kao sveenik uivao je veliki ugled u Redu i Crkvi.Veliko povjerenje u njega imali su u upravi Reda i sam

biskup fra Jozo Gari. Zato ga nalazimo na povjerljivimfunkcijama pohoditelj a provincija i suca u dijecezanskomcrkvenom sudu. Vrline vrijednog sveenika pokazivao jekao pastoralni radnik u svojstvu kapelana i upnika.

Dugo godina proveo je kao profesor i odgojitelj naTeologiji, gdje je ostavio izvanredan dojam. Generacijefranjevaca sjeaju ga se kao vrijednog predavaa, kojiumije predati znanje mlaima, koji su od svestranog iuenog fra Marijana mogli mnogo nauiti. Istovremeno jeodgojno djelovao. Primjernim redovnikim ivotom zornoim je prikazivao ljepotu franjevakog poziva.

Ljude, koji poznaju fra Marijana, zauuju njegovevelike intelektualne mogunosti. Bio je pravi erudita, iva

enciklopedija u habitu sv. Franje. Ipak, na irokom poljuznanosti bitno opredjeljenje bila mu je Biblija. Poloivilektorski ispit, dugo godina bio je profesor biblijskihznanosti na Teologiji u Sarajevu. Prouavajui Bibliju,marljivo je uio orijentalne jezike. Poduzeo je i studijskoputovanje u Svetu Zemlju, da bi to bolje upoznao biblijskamjesta i povijest objave. Tako uen, bio je dragocjen

predava na dravnim kolama u Banjoj Luci i Bihau.

56


58/263

ovjek s ovako golemim znanjem mnogo je pisao iobjavljivao. Suraivao je u Serafskom perivoju, Naojmisli, Franjevakom vjesniku i Bogoslovskoj smotri. Neko

vrijeme bio je i urednik Glasnika sv. Ante. U ovimglasilima objavljivao je vrijedne znanstvene i popularneradove. U arhivi ostavio je svoje zabiljeke iz vremenaboravka u Svetoj Zemlji, rukopise biblijskog sadraja ipropovijedi.

Povjerenik za pravoslavne u cazinskom kotaru

Jedna dosta tuna, ali asna i humana epizoda uMarjanovom ivotu jest rad s pravoslavnim u cazinskomkotaru. Tamo su bila pravoslavna sela Vrela, Osredak iGata. U tekim vremenima Drugog svjetskog rata, kad seesto vodila borba za opstanak, muno" je bilo uspomenutim selima. Njihovi mjetani kod tadanjih vlasti

voeni su kao prelaznici a u biti i dalje su bili pravoslavni.Jednostavno, bili su krani. Tadanje vlasti i KatolikaCrkva traili su za njih rjeenje. Pomiljali su na slanjegrkokatolikog sveenika. Meutim, stvari su se odvijalesvojim tokom. Nekako 1941. godine grupa pravoslavnih iztih sela dolazi upniku fra Viktoru akiu u Biha smolbom, da jedan od franjevaca doe k njima, da se tamostalno nastani, kako bi imali kakvu - takvu sigurnost. Izbor

je pao na tek prispjelog Marijana, koji je spremno poao snjima. Nastanio se u koli u Osredku a u tamonjoj crkvi,pred ikonostasom obavljao je Slubu Boju, odravaovjeronauk i s njima vjebao crkveno pjevanje. Podnjegovim vodstvom pravoslavni su uzeli udjela u tjelovskoj

procesiji u Bihau 1942. godine. Mjetani tih sela lijepo su

57


59/263

prihvatili fra Marijana i brinuli se o njemu. Zadovoljan snjima, lijepo pie: "Bog upravo udno pomae. Nita nedobivam u novcu, nikakve plae, niti ubirem od naroda. Ali

me oni lijepo dre, te sam prezadovoljan21". S druge strane,u tako nestalnim okolnostima fra Marijan je imao mnogopotekoa da mjetane spomenutih sela sauva odistrebljenja, jer su zaista bili u okruenju, u kakvom se podratnom psihozom dogaaju pogromi.

Potkraj 1942. godine u bihaki kraj dolaze partizani.Iako potuju fra Marijana, dovode pravoslavnog sveenika.

No, mjetani odbie s obrazloenjem: "Mi imamo svoga fraMarijana". Situacija se mijenjala a potekoe za fraMarijana i povjereni mu narod su ostajale. Pred poetaketvrte ofenzive fra Marijan je slubeno bio na putu. Radi

borbi nije se mogao vratiti u ta sela, pa se zadrao uBihau. Naavi se u beznadnoj situaciji, narod tih selapoe masovno u odstup prema Bos. Petrovcu. Negdje naMedenom Polju sustignu ih Nijemci. Tu im se pridruio ifra Marijan, pa im pomagao da se vrate svojim kuama. Natom putu mnogo su stradali od hladnoe, pogotovo djeca,kojoj su se od dugog putovanja otvarale rane po nogama.Da nevolja bude vea, pojavio se i tifus. Fra Marijan ih jezbrinjavao, kako i koliko je mogao. Trgao je svoj habit iotrgnutim krpama previjao im rane22. Na Petrovakoj cestiBranka opia fra Marijan je inio humana djela, za koja

21 Dopis fra Marijana Jakovljevia fra Borisu Ilovai 28.travnja 1942., Arhiv samostana Petrievac.

22 Iz sjeanja fra Bosiljka Ljevara: "Fra Marijan je parao

svoje tunike, da im zavije rane", Kronika upe Biha, str*39.

58


60/263

se nije smjelo uti u javnosti, nego samo za borbeni stav ipatnje onih, koji su natjerani od neprijatelja.

Nesebinim radom i zalaganjem, fra Marijan je

svojim pravoslavnim tienicima bio pravi milosrdniSamarijanac. I sam ubog i skroman, nije mnogo imao. Dok

je bio odsutan i mjetani odstupili prema Bos. Petrovcu, svatri sela su porobljena. Opljakano je i ono malo imetka, to

je fra Marijan osobno posjedovao i za crkvu namaknuo.Vrativi se u Osredak, bio je pravi siromah sv. Franje. On imjetani ta tri sela ostali su bez igdje iega. Zauzimao se

kod vlasti, traei za njih kakvu potporu. U toj potraziotiao je na put bez povratka. Smrt ga je odvojila od njih anjegovim nestankom mjetani tih sela izgubili su istinskogprijatelja i skrbnika.

Neoekivana smrt

ivei skromno u tekim uvjetima i izlaui seopasnostima tijekom rata, fra Marijan je naruio svojezdravlje. No, nije imao predaha. Trebalo je traiti pomo zamjetane spomenutih sela. im su prestale borbe u

bihakom kraju, poetkom travnja 1943. godine, doao jeu samostan na Petrievcu. U kakvom stanju i s kojom

namjerom, opisuje fra Dane Brievac, koji se tada zatekaou samostanu: "Pred kojih petnaest dana svoje smrti doao jeiz Bihaa, sav satrven, izmuen i tako mrav, da ga gotovonije bilo prepoznati. Iza 2 - 3 dana ode u Zagrebintervenirati za svoje upljane, premda smo mu svi govorilida ne ide, jer je vrlo slab. Vratio se je posl. 3 - 4 dana, teistog dana - nediljom navee - ode sa veere, koje nije ni

dovrio, u sobu i legne u krevet. Potpuno opremljena u

59


61/263

slijedeu srijedu odvedem ga u bolnicu, a nakon 7 dana, uutorak u 11 sati prijepodne u mojoj prisutnosti i uprisutnosti don Nikole Tojia ispusti svoju svetu duu23".

Umro je 16. travnja 1943. godine. Na zadunici usamostanskoj crkvi i sprovodu na groblju franjevaca naPetrievcu bili su nazoni svi sveenici iz samostana iokolnih upa, . sestre vinkovke i klanjateljice, te mnogo

vjernika iz banjalukih upa.

Boji ovjek

Uz spoznaju da je fra Marijan bio eminentniredovnik i neporoan sveenik, uen i verziran u mnogimpodrujima znanosti, ponajbolju ocjenu o njemu dao jepravoslavni knez iz sela Osredak. Susrevi se nakonzavretka rata s cazinskim advokatom dr. AntonomGroznikom, iskreno je kazao: "Dragi doktore, mislim dasam fra Marijana dobro poznavao i mogu rei da je bioBoji ovjek. On je dobro znao komu slui i tko mu jeGospodar. Tjerao je samo Boju politiku24". Da, znamenitifra Marijan Jakovljevi vodio je samo Boju politiku.Takav je bio on, ponos provincije Bosne Srebrene ifranjevaca na sjeverozapadu Bosne.

23 Dopis fra Danijela Brievca fra Borisu Ilovai, Arhiv

samostana Petrievac.24 Kronika upe Biha, str. 40.

60


62/263

FRA MARIJAN JAKOVLJEVI Stariji/1780 -1853./

Iz Banje Luke

Tragajui za podacima o ovom redovniku,sagledavajui ih i uobliavajui u biografiju, pred namaizranja lik iz starih turskih vremena 19. stoljea. Likujaka,skromnog i svetog redovnika, koji je proveo cijeli svojivot ravnajui se prema trapistikom pravilu ora et labora.U svojoj krepkoj spodobi objedinjavao je bitne

karakteristike sveenika franjevca u Bosni. Uvrtavamo gau plejadu onih, koji su u franjevakom habitu predstavljaliCrkvu u Bosni u prvoj polovici 19. stoljea. Rekli bismo,nae gore list, s podruja sjeverozapadne Bosne.

Rodio se u Banjoj Luci 16. travnja 1780. godine uuglednoj obitelji. Batini tvrdi da je rodom od Varcara, tonije posve bez osnove. Naime, majka mu je iz spomenutogmjesta, rodom Iveka, sestra poznatog franjevca Mate Iveke.S druge strane, Jakovljevii su rodbinski bili povezani srodom barlovakih Bumbara, od kojih je potekao rjeiti fraMarijan Bumbar, po kome je ovaj Jakovljevi dobio ime.Poslije oeve smrti, ujak fra Mato Iveka ui malogMarijana itati i pisati, te ga alje u Fojniki samostan da sekoluje kao franjevaki pitomac. Redovniki habit oblai uKraljevoj Sutjesci 26. rujna 1796. a sveane zavjete polae25. rujna naredne godine. Slijedilo je dalje njegovousavravanje. Godine 1798. starjeinstvo ga alje na studijgovornitva i filozofije u Zagrebu, to je s uspjehomzavrio. Nakon toga odlazi u Italiju, gdje izuava teologiju iredi se za sveenika. Kao mladi misnik vraa se u rodnu

Bosnu, gdje kao vrijedan i poletan sveenik poinje s

61


63/263

pastoralnim djelovanjem. Najprije slui kao kapelan uTuzli, Lipnici i Guoj Gori. Godine 1811. postavljen je zaodgojitelja franjevake mladei u Fojnici, koja se

pripremala za redovniki stale. U burnim i kunimvremenima 1813 -1824. godine obavljao je slubu sekretarabiskupa fra Augustina Miletia, gdje se dokazao uspjenimi snalaljivim, posebno onom prilikom, kad je svoga

biskupa 1824. godine zamjenjivao u Rimu, jer ovaj zbogstarosti nije mogao poi na tako daleki put. Tu se dokazaokao ovjek povjerenja, kojemu se mogu povjeriti

odgovorne dunosti. Radi zasluga i ugleda kojeg je stekao,ponueno mu je dostojanstvo biskupa sv. Sofije i

Apostolsko namjesnitvo u Filipopolju 25. Skroman, odansvojoj zemlji, Provinciji i mjesnoj Crkvi nije prihvatioponuenu biskupsku ast. Nakon toga, sluio je kao upnikna Kupresu 1825 - 1827. godine. Ve starijeg fra Marijananalazimo 1833. godine kao upnika u Uskoplju /Gornji

Vakuf/. Te godine zapao je u velike neprilike, nepravednooptuen pred turskim vlastima. Naime, neki Mujo, velikapijanica, opije se, zavali u snijeg i u njemu smrznut umre.Njegov otac baci krivnju na katolike, spoitavajui da senesretni Mujo opio u upnom podrumu i da su ga kraniizbacili na snijeg da se smrzne. Kadija proslijedi sluaj do

vezira a ovaj alje povjerenika u Uskoplje, da dotjeraupnika i prvake skopaljskih katolika. Ve starom fraMarijanu namijenjeno je zatvaranje u zloglasni turskizatvor. No, tu se dokazala ljubav i potovanje ufranjevakoj zajednici. Da ne ide stari fra Marijan, ponudiose mladi, fra Marijan unji, jedan od najboljih njegovih

25

Glasnik Presv. Srca Isusova, XI, br. 10., listopad 1902., Zagreb, str.183.

62


64/263

uenika. Smjelo ode u Sarajevo, gdje je pritvoren 18mjeseci. Hrabro je i razborito branio stvar krana i svogauitelja, dokazavi njihovu nevinost.

Godine 1840. fra Marijan je upnik u Ljubuniu a1844. nalazimo ga u istom svojstvu u ukliu. Naavi se u

jeku Bariieve afere, iste godine odlazi iz uklia uFojniki samostan, gdje se 1852. godine spominje kao bivikustos Provincije, biskupov tajnik i prefekt franjevakemladei u sva tri samostana 26. Nakon krae bolesti umro jeu istom samostanu 10. prosinca 1853. u 74. godini ivota i

40. redovnitva.Kakav je bio fra Marijan Jakovljevi? Prema

pisanim izvorima moemo dokuiti njegove odlike ifizionomiju. Kao pojava, bio je "visoka uzrasta i uspravan,pun junake snage i otvorena ela, mila pogleda, obuen

vazda isto" 27. Bio je jednostavan i radin franjevac, koji jejednako uspjeno i s ljubavlju radio obine i odgovorneposlove. U vremenu boravka u Fojnici, u samostanskom

vrtu zasadio je i nakalemio mnogo plemenitog voa. Da jemnogo manualno radio, svjedoe mnogi dijelovinamjetaja, izrezbareni oltari, uramljene slike, uvezaniudbenici i molitvenici, to je lijepo obnavljao i uvao odpropadanja.

Njegovim zalaganjem poboljan je sustavkolovanja franjevake mladei. Proveo je reformufranjevakih gimnazija u Bosni. Osobno je napisaoprirunike za najvanije predmete: gramatiku, poetiku,retoriku, filozofiju i drugo, to znai, da je izvrsno verziran

26 Vidi: Schematismus almae provinciae Bosnae Argentinae

MDCCCL, str. 22.27 Glasnik Presv. Srca Isusova..., str. 209.

63


65/263

u mnogim naunim granama. Kao svet redovnik i rjeitpropovjednik uvjerljivo je tumaio nauk vjere, baziran naBibliji, svetim ocima i crkvenim saborima. Poslije njegove

smrti sabrane su i objavljene njegove propovijedi,ponajvie zaslugom akovakog biskupa Strossmayera.Tiskane su u Zagrebu 1861. i 1862. godine, pod naslovomHrvatske propovijedi, svrstane u tri sveska:- Kreposti, molitve i Apostolsko vjerovanje:- Boje i crkvene zapovijedi;- Sakramenti.

Tako jednostavan sin sv. Franje, tako uen i ugledanmeu subraom, crkvenim dostojanstvenicima i u narodu.

Voljen od svih, ostaje u dinoj uspomeni franjevakeBosne. On, fra Marijan Jakovljevi senior.

FRA IVAN FRANJO JUKI/1818 -1857./

Iz Banje Luke

Ivana Franju Jukiasusreemo kao markantnufiguru u kulturnim i politikim

gibanjima zemlje Bosne uetrdesetim i pedesetim godi-nama 19. stoljea. Bio je ovjeku franjevakom habitu, sin ovezemlje, vizionar osloboenja inaprednog ivota; estoneshvaen u drutvu, koje jo

nije bilo zrelo za radikalne

64


66/263

promjene. Iako se njegove ideje tada nisu ostvarile, kaosvijetli lik ostavio je duboki trag u povijesnim zbivanjimasvoga vremena u Bosni. Mnogi su o njemu pisali i

objavljivali. Mi emo se ovdje pozabaviti samo osnovnim,to je najbitnije za ovog velikana: njegov redovniki isveeniki poziv, zauzimanje za obespravljene, san oosloboenju iz turskog ropstva, te nastojanje oko kulturno -prosvjetnog uzdizanja svoga naroda.

kolovanje i stradanje radi ideala

Juki se rodio u Banjoj Luci 8. srpnja 1818. godine ulatinskom dijelu grada, koji se tada zvao Gola Mahala.Dananja ulica na tom prostoru nosi Jukievo ime. Otac muse zvao Jozo, po zanimanju kujundija a majka Klara r.Ivaki, rodom iz imia. Inae, Jukii su rodom izHercegovine, iz mjesta Tihaljine. U popisima katolikogpuanstva nalazimo ih naseljene u Ivanjskoj, odakle seobitelj iz koje potjee, skuila u Goloj Mahali. etiri dananakon roenja krstio ga je kapelan fra Franjo Dobreti iuveo u matinu knjigu pod imenom Ivan. Banjalukiupnik, fra Franjo Sitni poui djeaka u osnovamapismenosti i kao kandidata za duhovno zvanje 1830. godinealje u Fojniki samostan. Tu oblai odoru sv. Franje 1835.i zavrava godinu dana novicijata, dodavi krsnom imenuono redovniko Franjo. Iste godine odlazi na studijfilozofije u Zagreb, gdje se upoznaje s idejama ilirskogpokreta. Godine 1837. odlazi studirati teologiju uVeszprem u Madarskoj. Pod uticajem ilirizma, u njemu seraa misao o osloboenju Bosne od Turaka. Noen tim

mislima, s tri subrata /fra Jakovom Baltiem, fra Blaem

65


67/263

Josiem i fra Bartolom Kovaeviem/ naputa studij uVeszpremu, te preko Gradike i Banje Luke dolazi uBosnu. Njihovi stariji, vidjevi tu mladost s idejama, koje

se kose sa surovom stvarnou, uoavaju svu teinusituacije. Dirljiv je i pouan bio razgovor umnog iopreznog fra Marijana unjia s Jukiem. To je ujedno bioi ukor zrelog ovjeka nepromiljenom mladiu:- Moj Frano, tvoja majka oika da te ugleda kako misu

govori, a ti da udari u bunu, uinio bi da te mati ugledagdje god na vjealima.

- Ugodno je i asno umrijeti za domovinu.- Nije asno, nego glupo sebi i drugima pribavljati propast.

Ne znajui to e s tom neobuzdanom mladou,starjeinstvo Provincije alje Jukia i drutvo u Dubrovnik.Kako i tu nisu mirovali, uprava ih alje dalje od Bosne, uItaliju. No, oni nisu bili voljni ii tamo zavravati studij. Namukama su i Juki i Provincija. Nakon tako kratkogboravka u Dubrovniku, zadrava se u Fojnici, akovu iVeszpremu, pa tako da se izrazimo, u hodu zavrava studijteologije. Dne 9. listopada 1842. godine javlja fra BoniPeriiu da je u Senju zareen za sveenika. Kao mladimisnik obavljao je kapelansku slubu u Kraljevoj Sutjesci,Ivanjskoj, Fojnici, Docu i Varcaru /Mrkonji Grad/.Doavi u ovo zadnje mjesto 1849. godine, otvara i vodipuku kolu. Kroz cijelo vrijeme pratio je prilike i zbivanjau Bosni. Uviao je, kako se u jadnom poloaju nalazikatoliki dio stanovnitva, kojeg u ovako nesigurnimvremenima, punim nasilja, svatko pljaka i razgoni. Zato sestavlja u ulogu narodnog tribuna. U prvom susretu s Omer -paom Latasom lijepo je ocrtao takvo stanje u nekoliko

rijei:"Gospodaru, ti hoe kavu od nas, a mi komad prohe

66


68/263

nejmamo28". Dakako, Juki je shvatio da glavnu ulogu utim domaim previranjima ima Omer- paa Latas. Veuise s njim, dobivao je novu, posebnu viziju Bosne, drukiju

od one, koju je imao desetak godina ranije. Naime, on jeoekivao i zauzimao se da ban Jelai i Latas skrojesudbinu Bosne. Dakako, i ovo je bila neostvariva zamisao.Omer - paa Latas - umirujui Bosnu za sultana - imao jedruge, posve dijametralne poglede budunosti Bosne, bezseparatizma, u granicama Otomanskog carstva. Uostalom,ni Turskoj, ni Austriji nije ilo u prilog stvaranje nekog

jezgra suverenosti Bosne. Tu se raziao s Latasom, nakonega su slijedile optube i njegovo uhienje. U Sarajevu jeJuki priveden 17. sijenja 1852. godine i zatvoren uvojarni ulagina hana. Ve je bio loeg zdravlja, pa su galijeili u vojnoj bolnici. Oajan i klonuo duhom, u dubokojdepresiji i rastrojenosti, pokuao je sebi oduzeti ivot, 16.oujka 1852. godine 29. U sarajevskom zatvoru Juki je biodo 3. svibnja iste godine, kad je odveden u Carigrad. No, utoj nesrei imao je i neto sree. Zauzimanjem austrijskogposlanika Prokesch Ostena, nakon petnaest dana puten jena slobodu, pod uvjetom, da se ne smije vratiti u Bosnu.Zadrava se u Rimu i Splitu, da bi se 1854. pojavio kodbiskupa Strossmayera u akovu, koji mu je povjeriokapelaniju u Trnavi i Drenju. Muku muei s kamencem,

28 J. Balti, Godinjak od dogaaja i promine vrimena uBosni 1754 -1882., Sarajevo, "Veselin Maslea", 1991.,str. 162.

29 "Na 16. i. m. u ikindii jam delirus tentat sibi mortem

inferre", M. Nedi, Dnevnik, voen u Opem zagrebakomkoledaru za 1851. godinu.

67


69/263

odlazi 1856. godine u Be na lijeenje. Vade mu jedankamen iz mjehura a od drugog umire 20. svibnja 1857.godine. Za njega, koji je toliko volio svoju zemlju, ne bi

prema onoj Preradovievoj: "U tvom polju, daj migroba...". Pokopan je dva dana kasnije u bekom grobljuSt. Mara, u skupnoj grobnici, koja se nalazi nekih estmetara od Mozartova groba. Grob mu je oznaen eljeznimkriem, bez njegova imena, s natpisom: "Des menschenZiel".

Spisateljska djelatnost

Njegov ivot bio je osebujan, pun prevrata i straginim zavretkom. Nita manje nije osebujna i znaajnanjegova spisateljska djelatnost. Mnogo je putovao, biljeioi pisao, pa je imao to objavljivati. Sve to je pisao,uglavnom je objavljivao u Zagrebu. Osim pojedinanihradova, objavljenih u raznim glasilima, sam je pokrenuoizdavanje asopisa pod imenom Bosanski prijatelj. Prvuknjigu ovog asopisa objavio je 1850. a drugu narednegodine. Od mnogih objavljenih radova, u Bosanskom

prijatelju ili pojedinano, navodimo one najvanije:1. Zemljopis i Povjestnica Bosne je njegovo kapitalno djelo,

nastalo kao rezultat njegovog dugogodinjeg rada, siscrpnim i dosta pouzdanim podacima. Vrijednost ovogdjela tim je vea, to je to prvo djelo takve vrste, pa nije

bilo neeg slinog, ime bi se autor mogao posluiti.2. Putovanja:- Iz Dubrovnika preko Hercegovine u Fojnicu;- Po Bosni 1842;

- Povratak u Bosnu 1842;

68

Documents

FRANJEVCI SJEVEROZAPADNE BOSNE