FRANJEVCI I GLAZBENA BAŠTINA CRKVE I SAMOSTANA NA …pobijeni.info/dokumenti/samostan/Brig/Glazbena-bastina.pdf · 401 Širokom Brijegu Sto godina nove crkve na FRANJEVCI I GLAZBENA

401

Širokom BrijeguSto godina nove crkve na

FRANJEVCI I GLAZBENA BAŠTINA CRKVE I

SAMOSTANA NA ŠIROKOM BRIJEGU

Mabić, S.Sažetak: U ovom članku autor upućuje na usku povezanost franjevaca i glazbene baštine Širokoga Brijega. Franjevce prikazuje kao glavne nositelje i predvoditelje glazbenih doga-đanja od samog nastanka Širokoga Brijega pa do godine 1945.Članak je postavljen kronološki od dolaska franjevaca na hercegovačko tlo pa do današ-njih dana. U tom povijesnom tijeku glazbenog stvaralaštva autor zorno prikazuje početke glazbenog stvaranja, njegov vrhunac i zalazak. Na početku je bila pouka samo u pjevanju (najvećim dijelom u gregorijanskom), a ne u sviranju, jer prvo glazbalo koje se spominje uopće u ovim krajevima u to vrijeme (osim narodnih glazbala: gusle, svirale, diple itd.) jest jedan stari violin od bosanskog franjevca fra Grge Kotromanovića, i taj jedini bio je dotrajao i nije bio za uporabu. Vrhunac stvaralaštva bile su tridesete godine dvadesetog stoljeća, a nagli zalazak bila je godina 1945.Franjevačka gimnazija, kao glavni pokretač i nositelj glazbenih događanja na Brijegu, ima-la je glazbenu zbirku koja je tridesetih godina brojila: 26 glazbala za puhački orkestar, 8 klavira, 2 harmonija, 28 glazbala za 3 tamburaška zbora, 14 tabela za zornu obuku, 939 glazbenih knjiga. Etnografska zbirka je imala preko 32 narodna glazbala. Pored pučkog pjevanja autor ukazuje i na zborsko pjevanje koje je bilo na zavidnoj razini. Postojao je: Mješoviti zbor koji je brojio 60 pjevača i Muški zbor sa 40 članova, pa onda Ženski zbor, Đački zbor, Trećarski zbor te Zbor društva “Sv. Cecilija” koje je osnovano 1931.Dolaskom partizanske vojske i komunističke diktature godine 1945. ovo sve umire i ne uspijeva se do danas oporaviti.

Ključne riječi: glazba, pjevanje, franjevci, Franjevačka gimnazija.

Podatci o autoru: Mabić, S.[tanko], Franjevački samostan Široki Brijeg, Ulica kardinala A. Stepinca 14, 88220 Široki Brijeg, Bosna i Hercegovina, [email protected]

fra Stanko Mabić

402 POVIJEST UMJETNOSTI

THE FRANCISCANS AND THE MUSICAL INHERITANCE

OF THE CHURH AND MONASTERY IN ŠIROKI BRIJEG

Mabić, S.Abstract: In this article, the author refers to the close connection of the Franciscans and the musical inheritance of Široki Brijeg. He presents the Franciscans as major performers and leaders of musical events from the very beginnings of Široki Brijeg up to 1945.The article is set in chronological order from the arrival of Franciscans to the Herzegovin-ian ground up to present days. In that historical course of musical creative work, the au-thor vividly shows the beginning of musical creativity, its peak and setting. In the begin-ning, lessons were only in (mostly Gregorian) singing and not instrumental performance of music, because the fi rst musical instrument ever mentioned in this area in that period (apart from folk instruments – the gusle1 , fl ute, double fl ute etc.) was an old violin of Bos-nian Franciscan, father Grgo Kotromanović, and even that only one was worn out and not for use. The peak of the creative work was in thirties of the twentieth century, while its sudden setting was in 1945.The Franciscan Gymnasium, as the major promoter and performer of musical events in Brijeg, had a musical collection that in thirties included: 26 instruments for the wind orchestra, 8 pianos, 2 harmoniums, 28 instruments for 3 tamburitza bands, 14 tables for hands-on training, 939 books on music. Its ethnographic collection contained over 32 folk instruments.Apart from the folk-singing in Široki Brijeg, the author also points to choir singing that was at the enviable level. There were the following: the mixed choir numbering 60 singers and men’s choir numbering 40 singers, then women’s choir, schoolboys’ choir, choir of pupils from the third grade, and the choir of “St. Cecilia” club founded in 1931.With the arrival of the partisan army and communistic dictatorship in 1945, all this died out and has not managed to recover until the present day.

Key words: music, singing, Franciscans, Franciscan gymnasium.

Author’s data: Mabić, S.[tanko], Franciscan Monastery Široki Brijeg, Ulica kardinala A. Stepinca 14, 88220 Široki Brijeg, [email protected]

1 one-stringed local folk fi ddle

403


UvodNe bismo nimalo pogriješili da smo umjesto postojećeg naslova stavili na-slov “Franjevci i glazbena baština Ši-rokoga Brijega” jer su sva glazbena događanja (izuzevši narodni, folklorni glazbeni izričaj), od nastanka Širokoga Brijega pa do 1945. povezana s fratri-ma, odnosno fratri su bili predvoditelji i nositelji tih događanja. S tim u vezi fra Radoslav Glavaš je, između ostalog, na-pisao i ove retke: “Nema naroda čija bi povijest i sudbina bila tako usko skop-čana ma s kojom institucijom kao što je prošlost hrvatskoga naroda kroz više stoljeća sa franjevačkim redom. Slavo-nija, Dalmacija a osobito Bosna i Her-cegovina to su zemlje o čijoj prošlosti od 4-5 stoljeća nije moguće ni stranice napisati, a da se ne susretneš s Franjev-cima, kao glavnim čimbenicima i nosi-teljima prvih uloga.”2

U istom kontekstu možemo također kazati da nema te povijesti ili kulturne baštine koja bi bila samo franjevačka jer sveobuhvatni duh sv. Franje, koji osvaja i ne čini ravnodušnim, progovara kroz njegove sljedbenike tako snažno da su njihova povijest i baština ujedno i na-rodna povijest i uljudba. Na poseban način to možemo kazati za povijest, nastanak i kulturu Širokoga Brijega

2 Jelenić, J., Kultura i bosanski franjevci, sve-zak 1., Sarajevo, 1912., str. 5.

koji i nastaje i rađa se kao zajednički plod franjevačkih ruku i ruku vjernoga puka. Prema tome, nemoguće je pisati o hrvatskoj povijesti i kulturi (u ovom slučaju glazbenoj kulturi) na ovim pro-storima a da to ujedno ne bude i po-vijest franjevačkoga duha i stvaranja, neprestanog rađanja i umiranja, stra-davanja i uskrsavanja, oduševljenja, ži-vota, zanosa i rada.

Sv. Franjo i glazba

Sveti je Franjo bio čovjek vedre, žive, kreativne i raspjevane mašte. Tu svoju urođenu sklonost za pjesništvo, pjeva-nje, scensku igru i kreaciju baštinio je od svoje majke. I nakon obraćenja te svoje darove ne pokapa nego ih daje na službu Gospodinu te sebe i svoje drugove naziva “Gospodnjim zabav-ljačima”. Pjesma ga prati kroz sav ži-vot. Kad bi u njemu proključala bilo kakva milozvučna melodija, izvana bi pjevušio francuski i zvuk božanskoga šapata, što ga je skrovito primao, pro-valjivao bi u klicanje na francuskom. Pjevao je i za vrijeme svoje bolesti. Kad je spoznao da mu se približilo vrijeme smrti, pozvao je k sebi dvojicu braće, i one s kojima je bio posebno blizak, te im rekao da zbog njegove skore smrti i budućeg života u radosti srca zano-snim glasom zapjevaju hvale Gospodi-

fra Stanko Mabić


nu. Čelano osobno jamči: “Pjevajući je dočekao smrt” (2Čel 214).3

Franjo voli izreći svoju radost zvu-kom. Pri tome kojiput čini geste koje bismo mi smatrali besmislenima. Če-lano pripovijeda: “Gdjekada bi, kao što sam vidio vlastitim očima, uzeo sa zemlje drvo te bi ga podržavao iznad lijeve ruke, a gudalo bi, napeto pomo-ću niti, držao desnicom i njime bi ga po guslama potezao preko drveta, a to bi izvodio prikladnim držanjem i francu-ski bi pjevao Gospodinu” (2Čel 127).4

“Sav je svoj unutrašnji osjećajni život izražavao u slikovitoj glazbi pri čemu je plesao.”5 Zato su ga ljudi rado slušali i gledali diveći mu se jer je svakim svo-jim pokretom i svakom svojom riječju pjevao pohvale Gospodinu. Na prvi po-gled to je bila zanimljiva scenska igra, ali on je tu svoju igru pretvarao u zbilju koju je živio.

S druge strane, Franjo se znao po-vlačiti i u osamu, u strogu askezu, pri-snu molitvu i tišinu pred Gospodinom iz koje je crpio nepresušno vrelo svoje inspiracije. Dok je tako ležao pritisnut bolešću u jednoj ćelijici od rogožine kod Svetoga Damjana, spjevao je Pje-

3 Usp. Montorici, G., Franjo Asiški učitelj ži-vota, Zagreb, 2002., str. 186.

4 Isto, str. 186.5 Kraus, A., Najčudniji luđak na svijetu, pre-

vela Ljerka Jovanov, u: Brat Franjo, 1 (2005.), str. 8-9

smu bratu Suncu. Budući da mu je taj stil apostolata bio na srcu, tražio je od braće da putuju zemljom, pjevaju Pje-smu bratu Suncu i propovijedaju po-koru. “I tako su pjevali, igrali i propo-vijedali, i na kraju je propovjednik, na način svjetovnih komedijaša (ioculato-res), trebao zamoliti nagradu riječima: ‘Mi smo Božji predstavljači; želimo da nas nagradite za pjesmu i propovijeda-nje kako biste ustrajali u pravoj pokori.’ I Franjo je tome dodao: ‘Što su braća drugo nego li radosni Božji predstavlja-či koji podižu i pokreću ljudska srca na duhovnu radost’” (OS 100).6

Franjo se znao uživjeti u psihu ljudi te je jasno osjećao da sama riječ odnosno propovijed ne obuzima potpuno ljud-sko srce. Zato je u naviještanju radosne vijesti iznimno cijenio glazbeni izričaj. Osobito je cijenio liturgiju sv. mise kao i liturgiju božanskog časoslova. Njegovi nasljednici, generali Reda, brinuli su se da bogoslužje posvuda bude jedinstve-no, pobožno i dostojanstveno.

“Franjo je u Pravilu postavio kratko sadržajno načelo: neka braća božanski ofi cij mole ‘secundum ordinem Sanctae Romanae Ecclesiae’, a Rimska je Crkva ofi cij uvijek obavljala s pjevanjem. Pje-vanje je bilo bitni element javnog časo-slova u koru. Iz pisma generalnom ka-

6 Nav. mj.

405


pitulu, Upute i način kako ćemo moliti časoslov i o načinu kako će braća pjeva-ti, jasno slijedi da se često i lijepo pjeva-lo za vrijeme liturgijskih čina.”7

Način Franjina života i njegova ra-spjevana duša, po kroničaru Reda Sa-limbeneu, privukla je mnoge znan-stvenike, umjetnike, skladatelje i vrsne pjevače, primjerice: Julijana iz Spayera, Henrika iz Pise, Vita iz Lucce i druge koji su poznavali sve tajne tadašnje glazbene umjetnosti. Tako upravi Reda nije bio problem od samoga početka osnivati škole u kojima bi se odgajali profesori za liturgijsko pjevanje.

Da bi se sačuvalo jedinstveno liturgij-sko pjevanje u svim krajevima gdje po-stoje i djeluju franjevci, godine 1230. na generalnom kapitulu u Asizu razdijeljeni su svim članovima kapitula antifonari s notama. Na temelju te franjevačke brige o liturgijskom pjevanju papa Grgur IX. povjerava Franjevačkom redu da popra-vi i uredi Rimski časoslov. “Papa Nikola III. (1277-1280) dokinuo je u Rimu sve antifonare, graduale i misale te naredio da se zamijene liturgijskim knjigama što ih upotrebljavaju franjevci. Pjevati kao što pjeva Rimska crkva značilo je pjevati onako kako pjevaju franjevci!”8

7 Milanović, A., Doprinos franjevaca crkvenoj glazbenoj umjetnosti u Hrvatskoj, u: Kačić, IX (1977.), str. 163.

8 Isto, str. 163.-164.

Dolazak franjevaca u hrvatske krajeve i njihov doprinos glazbenoj kulturiIako franjevci dolaze u hrvatske kra-jeve i osnivaju Hrvatsku franjevačku provinciju svakako prije 1232. godine, ne znamo jesu li iz tih južnih krajeva Hrvatske pohađali i današnju Hercego-vinu. Ali se sa sigurnošću može kazati da franjevci dolaze u hercegovačke kra-jeve pretežno iz Bosne. “Da bi očuvali narod od krivovjeraca došli su franjevci u Bosnu i u njoj postavili svoje stalno sjedište. Doveo ih je franjevački gene-ral Gerard Ot koji je 5. listopada 1339. uspostavio Bosansku franjevačku vika-riju, za vrijeme bana Stjepana II. Kotro-manića (1312.-1353.)”.9

Franjevci su u mnogočemu glavni nositelji duhovnog, kulturnog i umjet-ničkog života posvuda po Hrvatskoj, a posebno u Bosni i Hercegovini. “Do dolaska prvih Franjevaca u Bosnu i do osnutka bosanske vikarije kao sve gra-ne kulture, tako su i znanost i umjet-nosti bile na najprimitivnijemu stup-nju. Osim nekoliko liturgičnih knjiga, apokrifa i sv. Pisma, što su ga osobito patareni prepisivali i rado čitali, teško je bilo prije dolaska Franjevaca u Bosnu naći kakovo, ma i strano, a kamo li u Bosni pisano djelo, iz koga bi se zrcalila

9 Pandžić, B., Hercegovački franjevci, Mostar – Zagreb, 2001., str. 9.

fra Stanko Mabić


znanost, a još manje umjetnost, kojoj su patarenski nazori o slikama, kipo-vima i crkvama bili potpuno oprečni. S dolaskom prvih Franjevaca i s evo-lucijom njihovoga reda u Bosni, opaža se i u znanostima i umjetnostima neki pokret.”10 Franjevci su najviše brige po-svećivali bogosloviji, povijesti, fi lozofi ji i glazbi. Još se k tome mogu dodati pra-vo, liječništvo, govorništvo, slikarstvo i arhitektura.

Prije nego su Turci osvojili ove kra-jeve, zanatstvo, trgovina i glazba u Bo-sni i Hercegovini bili su na visokom stupnju. Glazbeni je život franjevaca bio usko povezan s obrednom glazbom Katoličke crkve.11 “Pjevanje je Franjeva-ca u bosanskoj vikariji uopće, a u Bosni i Hercegovini napose, kitilo liturgiju, koju su bosanski Franjevci svuda latin-ski rabili, ali tako, da su u Bosni dije-love, koji se na glas govori ili pjevaju: poslanicu, Evanđelje, vjerovanje itd. i latinski i hrvatski ili govorili ili pjevali. Pjevanje, koje su oni u bosanskoj vika-riji njegovali i rabili, bilo je Grgurevo. Nu pošto i ovo ima svojih varijacija, to su se po svoj prilici iz početka iz raznih pokrajina dolazeći Franjevci i raznim pjevom služili – svaki prema običaju svoje pokrajine. S toga i pjev, što se na-lazi u Misalu, koji potječe iz konca XIV.

10 Jelenić, J., nav. dj., str. 5.11 Usp. Milanović, A., nav. dj., str. 165.

ili iz početka XV. stoljeća i koji se nalazi u franjevačkome samostanu na Korču-li, bit će po svoj prilici samo varijacija pjeva nekih Franjevaca.”12

U popisima franjevačkih samostana Bosanske vikarije spominju se i samo-stani u Hercegovini: u Ljubuškom, Mo-staru i Konjicu, koji nastaju krajem 14. st.13 Stoga s pravom možemo kazati da je i u ovim samostanima u Hercegovini glazba bila na visokom stupnju.

Nakon turskog osvajanja Bosne (1463.) i Hercegovine (1482.) nastaju pravi vjerski progoni katolika. To se posebno osjetilo u 16. stoljeću kad su Turci porušili samostane u Hercego-vini, kao i ostale samostane po Bosni.14 Dok se u Europi razvijala renesansa, barok, bečka klasika, romanizam itd., u Hercegovini se nije čulo kroz tih “če-tiristo godina druge glazbe osim plača i jauka potištene raje”.15 Franjevci su sa svojim narodom u Bosni i Hercegovini kroz duga stoljeća, neprestano gledaju-ći i osjećajući smrt nad glavom, plakali, molili i narodnim jezikom po skrovišti-ma (misištima, hercegovačkim “kata-kombama”) pjevali. Iako je neprijatelj vjere palio crkve, samostane, liturgij-

12 Jelenić, J., nav. dj., str. 107.-108.13 Usp. Pandžić, B., nav. dj., str. 17.14 Isto, str. 23.15 Mandić, D., Iz hrvatske glazbene prošlosti,

prvi počeci glazbe u Hercegovini, u: Sv. Ceci-lija (odsad SvC), 5 (1916.), str. 155.

407


ske i glazbene knjige, ipak nije mogao zapaliti i uništiti duh sv. Franje koji je pjevao i kad je umirao.

Od dolaska Turaka na vlast do polo-vine osamnaestoga stoljeća u tim kraje-vima nemamo nikakvih dokumenata o crkvenoj glazbi. Zajedno sa zapaljenim crkvama i samostanima izgorjele su i liturgijsko-glazbene knjige. Fratri su iz samostana pobjegli, ali nisu zaboravili Hercegovinu nego su se i dalje brinuli za njezin duhovni i kulturni rast. Do-lazeći iz samostana Zaostroga, Živogo-šća, Imotskoga i Rame, brinuli su se za vjernike u Hercegovini. Poslije Bečkog rata brigu za Hercegovinu preuzima sa-mostan u Kreševu, a za duvanjski kraj samostan u Fojnici. “Župnici nisu imali stalna sjedišta nego su, najviše triput godišnje, išli od mjesta do mjesta da bi vjernici mogli obavit svoje vjerske duž-nosti i biti poučeni u kršćanskim istina-ma, a ostajali su kod vjernika, koji ih je zakratko mogao primiti.”16

O redovitom i normalnom školstvu tada se nije moglo ni govoriti. Pod turskom vlašću, u borbi za opstanak i skučenoj slobodi, franjevci nisu imali puno prostora i prilika da ostvare veli-ke uspjehe i ostave trajan spomenik na glazbenom polju. Postoji izreka da bez slobode i blagostanja nema ni umjetno-

16 Pandžić, B., nav. dj., str. 32.

sti (“Inter arma silent musae”). Ali i ono malo prilika što su imali, rado su kori-stili u razvoj te uzvišene umjetnosti, što se vidi iz njihove glazbene ostavštine.

U samostanskim školama, koje su manje-više bile po talijanskom uzoru, odgajaju se franjevci glazbenici. Ukoli-ko su prilike dopuštale, mladi franjevci su išli i u inozemstvo na studije bogoslo-vije i ostalih znanosti. Išli su u Makar-sku, Austriju, a najčešće u Italiju zbog bliske veze s Venecijom i Rimom. Iz tih zemalja i gradova prenosili su glazbeni i kulturni život u svoje krajeve. Iako su dolazili iz siromašne zemlje s niskim stupnjem kulture, nisu zaostajali u uče-nju za domaćim đacima, čak su se u pjevanju i isticali. “Sjetimo se samo fra Grge Kotromanića, Ljubasa i drugih, a osobito fra Tadije Tepeluka, koji je pje-vajući u Bolonji i Raveni svojim basom stekao opće priznanje. Dopisnik Zagre-bačkoga katoličkog lista veli, da su ga Talijani prozvali ‘pievcem bosanskim’ (il gallo Bosnese), nemogavši ga u pje-vanju nadjačati.”17

Poslije završenih studija sa sobom su donosili ne samo glazbeno znanje nego i liturgijske knjige i priručnike iz crkve-ne glazbene znanosti i umjetnosti. Ali, nažalost, požari crkava i samostana ni-štili su toliko toga. Zato su fratri neu-

17 Jelenić, J., Kultura i bosanski franjevci, sve-zak 2., Sarajevo, 1912., str. 585.

fra Stanko Mabić


morno prepisivali i uređivali kantuale (glazbene zbornike), u koje su katkada umetali i vlastite skladbe. Nisu žalili truda da svoja djela što bolje ukrase, urešavajući početna slova raznim boja-ma i slikarskom ornamentikom.18

Da je bosanske franjevce više zanima-la glazba negoli bilo koja druga umjet-nost, vidi se iz starih glazbenih ostataka po bosanskim samostanima koje požari nisu uništili. Tako u samostanu u Kra-ljevoj Sutjesci imamo knjigu teoretskih uputa sviranja i pjevanja Regulae canti plani pro incipientibus koju je napisao fra Mato Banjalučanin 1687. godine. Zatim valja spomenuti i Andriju Imoća-nina (poznatog kao ‘cantor praeclarus’), pa fra Marijana Aljinića koji je napisao knjigu liturgijskih napjeva.19 Tu je sva-kako neizostavni Veliki kantual koji je napisao fra Vice Vicić 1785. godine u samostanu u Fojnici. To je najvrjedniji glazbeni zbornik crkvenih popijevaka i misa iz prošlosti Bosne. “Spomenuti nam kantuali kazuju kako su franjevci sa sobom donosili glazbeno znanje i li-turgijske knjige iz Italije i marljivo pou-čavali svoju braću i vjernike u pjevanju kod svetih liturgijskih čina. Moderatores chori, voditelji pjevanja, ili kako ih na-rod zove korišti, poučavali su pjevanje

18 Usp. Milanović, A., nav. dj., str. 169.19 Usp. Jelenić, J., Kultura…, svezak 1., nav. dj.,

str. 247.

ne samo mlade franjevce nego i svjetov-ne mladiće. Potkraj turske vladavine i u školama su poučavali pjevati patriotske i narodne popijevke.”20

Franjevci i glazbena baština u Hercegovini

Glazbena baština u Hercegovini u “uskoj je vezi sa prosvjetnim i pastirskim radom časnih otaca franjevaca, osobito za tur-ske velesile, kada su oni bili jedini radni-ci na tom polju narodnog pridignuća”.21 Hercegovina je, kao i Bosna, živjela na periferiji ogromnog Turskog Carstva. Bila je pod utjecajem i Istoka i Zapada u svakom pogledu: kulturnom, umjetnič-kom, gospodarskom, itd. Budući da je bila daleko od Carigrada, koji bi možda i dao neke povlastice, lokalni upravitelji ostavljali bi i te škrte povlastice na papi-ru provodeći samo svoj zulum. Zato se ovdje ne može govoriti o bilo kakvom većem kulturnom udruženju pa tako ni glazbeno-pjevačkom, bilo crkvenom bilo svjetovnom. Vječiti strah od Turaka dopuštao je franjevcima da jedva obav-ljaju i najnužnije vjerske poduke i sakra-mente, a o manje važnim stvarima nije se tada moglo ni misliti. Zbog toga nije ni čudo da smo mi u Hercegovini zao-

20 Milanović, A., nav. dj., str. 170.21 Marić, B., Bilješke o crkvenim pučkim pje-

smama u Bosni i Hercegovini, u: SvC, 27 (1933.), str. 49-50.

409


stali u glazbi u odnosu na užu Hrvatsku, a Europu da i ne spominjemo.

Međutim, usprkos turskom progonu i zabrani vjeroispovijesti, po nekim se pjesmama može vidjeti da se pjevalo i za turskih vremena u crkvi i izvan crkve pokušavajući podići vjersku i nacional-nu svijest siromašnog naroda. “Ujaci” su hodali od sela do sela, sakupljali vjernike u pojedine kuće, učili ih kršćanskom na-uku, a nakon nauka, kao za odmor, učili ih pjevati pjesme: U se vrime godišća, Muka gorka Gospodina, Zdravo Tilo Isusovo itd. Sve su se te pjesme pjevale na jedan napjev, a najradije se pjevalo Zdravo Tilo Isusovo i najljepše je zvuča-lo ako ga “varošani sa svojim cifranjem” nisu iskvarili. Osim tih pjesama bilo je i popijevaka koje su franjevci donosili iz Italije, a narod ih je pjevao po svome. Fra Tadija Leko tvrdi da narod voli pjevanje, da ima dobar sluh i da je glazbeno nada-ren, no prilike su krive što je zaostao u crkvenoj glazbi.22

Za razliku od crkvenog i liturgijskog pjevanja koje je bilo zabranjeno, svje-tovna se pjesma više proširila u svim stranama domovine pa i u najtežim ča-sovima. Fra Tadija Leko (1919.) prouča-vao je svjetovno pjevanje našega puka i uvjerio se u dobar sluh, lijep ukus i velik

22 Usp. Leko, T., Nešto o narodnoj glazbi u Bije-lom Polju kod Mostara, u: SvC, 13 (1919.), str. 120.

repertoar svjetovnih pjesama našeg na-roda. Te se pjesme mogu svrstati u ra-zne vrste: “Neke pjevaju samo ženske, neke opet muški. Neke pjevaju u sijelu uvečer, druge su opet za kolo. Pastiri imaju svoje pastirske pjesme, koje pje-vaju samo u brdu, na selu ne.”23

Dakle, što se tiče glazbe i pjesama među narodom u pogledu glazbene baštine, “tada nije bilo pjesama nego junačkih i nešto lirske poezije, koja je pratila razne momente narodnog živo-ta. Bilo je još takozvano putničko pje-vanje (ono je ostalo do danas, a pjeva se većinom putnički, kad se vraćaju ki-ridžije iz vina; kad tko, osobito čovjek preko 35 godine, sam ide po noći; kad je kod crkve tola; na Božić kod kuće, i u svatovima. To putničko pjevanje sa-stoji se u svemu od terce i potresiva-nja glasom. Sevdalinka je bilo među muslimanima.”24

Uz pjevanje dolaze i pučka glazba-la: gusle, svirale, diple i tamburice koje predstavljaju instrumentarij posebne vrste.

Ovo bi ukratko bio glazbeni izraz narodne kulture koji, koliko u instru-mentalnoj toliko i u vokalnoj pojavi, predstavlja glazbeni život sa svojim vla-stitim izražajem.

23 Isto, str. 121.24 Leko, T., Hercegovački franjevci i crkvena

glazba, u: SvC, 19 (1925.), str. 18.

fra Stanko Mabić


Dolazak fratara na Široki Brijeg Iako u velikom strahu od Turaka i u velikom siromaštvu, hercegovački se franjevci godine 1844. odjeljuju od bo-sanskih i svoj svećenički pomladak 19. svibnja iste godine prevode iz Kreševa na Čerigaj, a već 1848. useljavaju u no-vosagrađeni samostan na Širokom Bri-jegu. Sa sobom su ponijeli neuništivi, vedri i raspjevani duh sv. Franje i fra-njevačko iskustvo što su ga baštinili od braće franjevaca iz Bosne. Na samom početku odmah osnivaju novicijat kao i školu za svoje kandidate. Zbog manj-ka profesorskog kadra škola nije mogla imati sve predmete, ali glazba, odnosno pjevanje, neprestano se podučavalo od samog osnutka škole 1844. pa do njezi-na dokinuća 1945. Franjevci i njihovo starješinstvo znali su, naime, da je glaz-ba jedan od glavnih pokretačka u buđe-nju rodoljubne svijesti te su se, usprkos siromaštvu, od samog početka brinuli za glazbenu izobrazbu svog pomlatka. Osim toga, imalo svečana liturgija ne-zamisliva je bez svečanijeg pjevanja. Toga je bila svjesna franjevačka upra-va sa Širokoga Brijega kad naređuje da za pjevanje mise trebaju biti prisutna barem četiri pjevača koji znaju lijepo pjevati.25

25 Arhiv Hercegovačke franjevačke provincije Mostar, SK SV. 2, fol. 145.

U razdoblju od 1856. do 1865. godine iz Bosne dolaze franjevci glazbenici da bi poučili đake u pjevanju. Tako dola-ze fra Blaž Petrović i fra Mijo Guja (fra Anđeo Nuić26 spominje još fra Grgu Kotromana27 i fra Grgu Škoru). Oni u Hercegovini ne ostaju dugo pa kustos fra Petar Kordić28 šalje molbu bosan-skom provincijalu fra Miji Gujiću29 i on

26 Nuić, fra Anđeo, u svojoj Kronici piše: “Ka-zuju mi fratri da je fra Grgo Kotroman(ović) najprije pjevao muzičnim načinom na Širo-kom Brijegu. Poslen njega bio je za koristu metnut fra Grgo Škoro; slabo se je razumio u glasbu, ali je imao lijep glas.” Vasilj, S., “Glaz-ba u Hercegovini”, posebni otisak iz zborni-ka Kršni zavičaj 18 (1985.), str. 62.

27 “Službeni zapisnik Bosne Srebrene još 1829., nalaže upraviteljima franjevačkih horova, da svake nedjelje barem po jednoć sakupljaju mladež i poučaju je u Grgurevu pjevanju. U Shematizmu pak od 1836. u familiji fojnič-koga samostana nalazi se i fra Grgo Kotro-manić, kao upravitelj hora i učitelj mladića u pjevanju. U isto su vrijeme i druga dva samostana imala svoje upravitelje horova, pa su bez sumnje i ovi ne samo horovima upravljali, nego i mladež u pjevanju poduča-vali. 1857. defi nitorij Bosne Srebrene naleže upraviteljima horova da svake sedmice po dvaput ili barem svakoga petka poslije pod-ne školsku mladež poučavaju u pjevanju” – preuzeto iz: Jelenić, J., Kultura…, svezak 1., nav. dj., str. 581.

28 Petar Kordić bio je glazben čovjek. U franj. redodržavnom arhivu u Mostaru čuvaju se kratke (19 str.) ali pomnjivo izrađene na la-tinskom jeziku: Regulae Cantus Gregoria-ni Fr. Petri Kordich ab Hercegovina Cl. ST. Phae. Romae 1845. Usp. Mandić, D., nav. dj., str. 156.

29 Arhiv Hercegovačke franjevačke provincije Mostar, SK SV. 7, fol. 261.

411


mu šalje fra Ivana Katavića, člana kre-ševskog samostana, vješta u gregorijan-skom pjevanju. Ali, zbog bolesti, i on ne ostaje dugo. Umire 1868. u Imotskom.30 Dakle, jedini pravi učitelj pjevanja (u prvom redu gregorijanskog) u Herce-govini, od osnutka sjemeništa 1844. pa do njegova preseljenja na Humac 1870., bio je fra Ivan Katavić, član kreševskog samostana.

Prvi hercegovački fratar koji stječe glazbeno obrazovanje bio je učenik Iva-na Katavića fra Anđeo Nuić. Završava u Rimu studij teologije i četverogodišnje poduke u klaviru, orguljama i nešto u gregorijanskom pjevanju. Na Široki se Brijeg vraća 1874., ali tu ostaje samo godinu dana. Po vlastitom svjedočenju, na glazbenom planu nije mogao ništa posebno učiniti jer nije imao ni jedan glazbeni instrument pa je sve ostalo samo na pjevanju. Nedostajala su mu najnužnija pomoćna sredstva - klavir i harmonij. Jedino što je zatekao bio je stari violin fra Grge Kotromanovića, a i on je bio polomljen te više nije bio za uporabu.

Iz rečenog nije teško zaključiti da se nije moglo puno postići na polju glaz-benog obrazovanja. Iako je bilo glaz-beno sposobnih ljudi koji su njegovali crkveno pjevanje, nedostajalo je glaz-

30 Usp. Leko, T., Hercegovački franjevci…, str. 18.

benih instrumenata bez kojih se ne da ni zamisliti veće glazbeno djelovanje. Stoga je sve bilo odveć jednostavno i početnički.

Stanje crkvene glazbe u Hercegovini krajem turske vladavine i početkom austrougarske vlasti

S pravom se može ustvrditi da je za crkveno pjevanje u Hercegovini na sa-mom početku najviše zasluga imao fra Anđeo Nuić. Iako je imao tek srednju glazbenu stručnu spremu, uspio je pje-vanje u Hercegovini podići na viši stu-panj. Njegovo se ime veže uz nabavu prvog harmonija i glasovira u Hercego-vini. Mora mu se priznati da je u ono vrijeme učinio mnogo, pogotovu ako se uvaži da je on prvi u Hercegovini počeo ozbiljnije gajiti pjevanje i glazbu.

Uz fra Anđela su i ostali fratri, koji su se većim dijelom školovali po Italiji, donosili sa sobom neke talijanske na-pjeve pa i same tekstove koje bi prevo-dili na hrvatski i melodiju prilagođavali tekstu. Tako je “o. Rafo Barišić u Italiji prema jednoj talijanskoj pjesmi spjevao svetootajstvenu pjesmu; najvjerojatnije i napjev ishitrio. Ta se pjesma i danas u samostanima pjeva samo tada, kad samostanska obitelj ide po večeri u cr-kvu pozdraviti Presveti oltarski sakra-

fra Stanko Mabić


menat. Pjesma glasi: Ponizno se teb´ klanjamo…

Svakim utorkom poslije adoracije pjevalo se do g. 1880. Si quaeris mira-cula u čast sv. Antunu Paduanskom, a od te godine pjeva se hrvatski po pre-vodu Fra Luke Begića i to oboje na na-pjev: Ako tražiš čudesa”.31

Mise su se u ono doba pjevale po ne-kom posebnom bosansko-hercegovač-kom napjevu koji je po svoj prilici pre-nesen iz Italije.32 Nije poznato jesu li se mise pjevale tada i po gregorijanskom koralu, osim nekih dijelova u mrtvačkoj misi.33

Ipak krajem turske vladavine, koja je bila sve korumpiranija, popušta stegov-no-fundamentalni obruč oko iscrplje-nog naroda pa se sredinom 19. stoljeća počinje osnivati “tu i tamo po koje pje-vačko udruženje i to marom franjevaca i nekih odlični rodoljuba, koji su imali austrijsko podaništvo, te im turska ca-revina nije mogla ništa naškodit”.34

31 Isto, str. 18.32 Nekoliko bi se župnika sastalo kad je u kojoj

župi proštenje i onda su pjevali taj napjev jer nisu znali koralnoga nego samo taj. Taj se napjev pojavljuje i kod samostanskih misa. Posve nestaje istom 1915. godine, a na njego-vo mjesto dolazi tradicionalni koral.

33 Usp. Leko, T., Hercegovački franjevci…, str. 18.34 Adamčik, B., Postanak i izvedbe nekih pje-

vačkih zborova u Hercegovini, u: SvC, 25 (1931.), str. 134-135.

Poslije turske dolazi austrijska vlada-vina (1878.). S njom dolazi sloboda na vjerskom, ali ne i na narodno-prosvjet-nom polju. Sve što je bilo narodno, na-cionalno, nije nailazilo na odobravanje austrijske vlasti koja je željela germa-nizirati ovo područje kao i čitavu Hr-vatsku. Buđenje narodne svijesti bila bi velika zapreka tom planu. Ali bez obzi-ra na sve te teškoće, uvjeti za glazbeno stvaranje, kako u crkvenoj tako i u svje-tovnoj domeni, bili su neusporedivo bolji nego za vrijeme Turaka.

Glazbeno buđenje Širokoga Brijega

Prva velika proslava (u glazbenom kao i svakom drugom smislu) na Širokom Brijegu bila je 22. i 23. srpnja 1896. kada se slavila pedesetogodišnjica postanka Hercegovačke franjevačke provinci-je. Tom prigodom iz Mostara je došlo

Glazbari sa Širokog Brijega, 1930.

413


Narodno glazbeno pjevačko društvo, sastavljeno od pjevača (muškoga, žen-skoga i mješovitoga zbora) i svirača (li-mena glazba), sa svojim zborovođom g. Vinkom Šubirom. Dolazio je svijet, ne samo širokobriješki nego iz cijele Her-cegovine. Radoslav Glavaš piše da se samostanski gaj razlijegao od pučkog pjevanja i veselja.35

Doček biskupa na Mostarskom blatu također je bio veličanstven i dojmljiv. Uz razdragane konje te uz “pjevanje, svirku i skakanje na konjima dopra-tiše ga do samostana, putem od sat i pol hoda. Tek što se ugledao presv. gosp. biskup sa svojim društvom, za-počela je zvonjava zvona, neprekidno pucanje mužara a glazba Narod. pj. društva izišla preda nj i pratila ga do samostana”.36 To je bilo pravo narodno slavlje gdje se igralo narodno kolo, čulo umjetno i pučko pjevanje, pa sviranje limene glazbe iz Mostara oko koje se natiskalo silno mnoštvo da bude što bliže i vidi ta glazbala koja se narodu učinila “kao njeko čudovište”.37 To je bio pravi i veličanstveni dolazak svijeta iz mnogih krajeva Hercegovine, u velikim povorkama na konjima, uz svirku, di-

35 Usp. Glavaš, R., Spomenica pedesetogodi-šnjice hercegovačke franjevačke Redodržave, Mostar, 1897. str. 181.

36 Isto, str. 182.37 Isto, str. 183.

ple, svirale, pjevanje i pucanje kubura. Možemo kazati da je to bila prva za-bava koja se dala pred jednostavnim hercegovačkim pukom, koji takvo što za turskih vremena nije mogao ni slu-titi. Zato se nije čuditi što je narod tu zabavu primio sa silnim očekivanjem i iznenađenjem.

Službeni program38 bio je vrlo bogat u oba dana proslave, a narod je burno

38 Program svečanosti pedesetogodišnjice osnutka hercegovačke franjevačke redodr-žave: Svečanost na Širokom Brijegu 22. i 23. srpnjaPrvi dan svečanosti u srijedu večer 22. srp-nja:U 7 sati koncert glazbe “Narodnoga glazbe-noga pjevačkoga društva”. U 8 sati rasvjeta oko samostana i bacanje vatrometa. U 9 sati zabava, priređena od “Narodno. glaz. pjevač. društva”uz slijedeći raspored: 1. Bosiljevac: “Živjela Hrvatska”, pjeva muški

zbor.2. Vilhar: “Bojna pjesma”, pjeva muški zbor.3. Badalić: “Naša osveta”, krasnoslovi gđica J.

Soldo.4. Vilhar: “Himna hrvat.-slovenske omladi-

ne”, pjeva mješoviti zbor. 5. Gj. Eisenhutf: “Tko je naš?”, pjeva muški

zbor. Drugi dio svečanosti izvedena je vesela igra u 3 čina od J. Jurkovića “Kumovanje”Na sam dan svečanosti 23. srpnja 1896.: U 6 sati u jutro svira glazba “Narod. Glaz. Pjev. Društva”.U 8 sati počinje svečana pjevana sv. misa. Govori narodu u crkvi o. redodržavnika. U 10. sati otkriće prigodnog spomenika, obavljeno po presvijetlom biskupu Paškalu Buconjiću, uz pucanje mužara.

fra Stanko Mabić


pljeskao i oduševljeno klicao svakom nastupu naizmjeničnog pjevanja muš-kog i ženskog zbora te sviranja glazbe. Osobito im se svidjela Badalićeva pje-sma Naša osveta koju je veoma vješto krasnoslovila gđica. Jelka Soldo i silno je djelovala osobito na seljake koji nisu ni pomisliti mogli “kako ona ženska znade lijepo govoriti na obranu našega hrvatskoga prava i jezika”.39

Iz ove se proslave vidi da Široki Brijeg nije bio u stanju sam sa svojim snagama glazbeno osmisliti neku veću svečanost. Te godine bila su formirana tek dva razreda velike gimnazije. Iako je postojao predmet pjevanja i iako su đaci sigurno pjevali i nastupali sa svo-jim profesorima glazbe na misama i svojim internim priredbama, ipak ništa više i značajnije u tom vremenu nisu bili u stanju postići. Iz dopisa što su ga slali u list Osvit može se vidjeti da su se dosta svečano i glazbeno obilježava-le određene proslave kao Kraljev dan, svetkovine sv. Franje itd.40

Poslije fra Ivana Katavića i fra An-đela Nuića dolaze drugi predavači pje-

a) Govor odbora predsjednika ili mu za-mjenika.

b) Hrvatska koračnica, svira glazba.c) Blagoslov spomenika.U 12 sati objed pozvanicima u samostanu.U 3 sata poslije podne zahvalnica u crkvi

39 Glavaš, R., nav. dj., str. 184.40 Usp. Osvit, broj 68, god. II., 1899.

vanja koji su poučavali đake i višegla-snim skladbama. Ne samo crkvenim i liturgijskim nego i svjetovnim. Tako su nastupali i javno s hrvatskim narodnim pjesmama i razveseljavali puk na mla-dim i zlatnim misama te drugim sveča-nostima.41 Među profesorima spominju se fratri Anzelmo Čulina, Bože Ostojić, Veselko Milas, Karlo Ivanković, Ferdo Jukić, Stjepan Hromić i Ilija Rozić.

Godine 1902. đaci dobivaju tam-buraški zbor s kojim rade Ilija Rozić i Stjepan Hromić.42 Već 1904. godine, na zaključnom godišnjem ispitu Gimnazi-je, svoj je program vrlo lijepo odsvirao ovaj đački tamburaški zbor “koji je oso-bito izvježban od g. Konrada Chausora, mjesnoga žandarskoga stražmeštra”.43 Te iste godine spominje se svečana akademija koju su priredili gimnazijalci za svetkovinu Bezgrješnog začeća bla-žene Djevice Marije. Iz samog sadržaja akademije44 vidi se već velik glazbeni

41 Usp. Osvit, broj 86. god. II., 1899.42 “U gimnaziji na Širokom Brijegu i Franje-

vačkoj teologiji u Mostaru kroz dugo vre-mena djelovali su tamburaški orkestri Far-kaševog sistema. Skromnih dimenzija, ali su bili radost mladih u tim ustanovama. Bilo je kasnije svećenika koji su se u vođenju puč-kog pjevanja po župama znali lijepo posluži-ti bisernicama i bračevima iz tih orkestara.” Vasilj, S., nav. dj., str. 62.

43 Osvit, broj 54. god. VI. 1903.44 “Franjevački gimnazijalci na Širokom briegu

dne 8. prosinca 1904. obdržavali su akade-miju u slavu bezgriešno začete bl. Djevice

415


Marije sa sliedećim razporedom: A) Pro-slov: fra Miroslav Matijević, direktor gimna-zije; b) Zaziv: pjesma sastavljena od fra Mile Miloša, profesora gimnazije, deklamirana od Stanka Surkovića, učenika IV. gimnazi. razreda; c) Tamburaški zbor: Karišik ma-rijanskih pjesama po fra Stjepi Hromiću, profesoru, sviraju gimnazijalci; d) Dokaz bezgriješnoga Začeća B. D. Marije sa po-vjestnicom od fra Branislava Buntića, držan od Jure Čuture, učenika V. gimn. razreda; e) ‘Dignaretete’, po Pier Batisti, pjeva solo uz pratnju haromonija fra Blaž Jerković, profe-sor; f ) Molitva Hrvata: Pjesma od fra Mile Miloša, deklamira Ivan Ramljak, učenik II. gimn. razreda; g) O najsvetija, zbor pjeva četveroglasno; h) Dvije pjesme, svira Stanko Jurković; i) ‘Obrambo’ sa pratnjom, pjevaju dvoglasno fra Blaž Jerković i fra Stjepo Hro-

pomak kako u pjevanju (dvoglasnom, troglasnom i četveroglasnom) tako i u sviranju. U izvješću što ga donosi Kr-šćanska obitelj od instrumenata navodi se samo harmonij i tamburaški orkestar. Ne navodi se na kojem je instrumentu profesor Hromić odsvirao Fantaziju ili na kojem se instrumentu svirala prat-

mić, profesori; j) Fantazija; svira Hromić; k) Karišik hrvatskih pjesama, udara tam-buraški zbor. Akademija je u svem najljep-še izpala. Proslavi su između ostalih gosta prisustvovali mnp. o. Angjeo Nuić i p. Fra Skender Musić, tajnik.” Kršćanska obitelj, br. 12, god. V., 1904., str. 200.

fra Stanko Mabić

Limena glazba, gimnazijalci (A. B. Šimić s fl autom u drugom redu, prvi zdesna)


nja za pojedine pjesme. Može se, dakle, samo nagađati da je tada već postojao glasovir, što ne mora iz navedenoga značiti.

Fra Veselko Milas dolazi za učitelja pjevanja godine 1907. Najviše je radio na poboljšanju pjevanja i u tome je do-brano uspio. Ali bez obzira na uspjeh, trud i rad s đacima, dobiva ukor iz provincijskog starješinstva zbog sla-bog uspjeha iz pjevanja. Fra Veselko prosvjeduje protiv toga ukora jer kako je moglo doći do prosudbe pjevanja

kad nije bilo javnog i komisijskog is-pita. Stoga se odriče svakog pjevačkog i glazbenog predavanja u gimnaziji na Širokom Brijegu.45 Milasa od g. 1909. do 1910. zamjenjuje fra Eugen Tomić.

Da su gimnazijalci voljeli i bili vrlo aktivni u glazbi i književnosti, vidi se i iz toga što su godine 1910. osnovali društvo Polet s dva odjela: književnim i glazbenim. Književni je odjel imao svoj listić Ruža, a glazbeni pjevačko-

45 Arhiv Hercegovačke franjevačke provincije Mostar, SP. SV. 29, fol. 226.

Limena glazba, seoski mladići

417


tamburaški zbor uzeo je ime Borak. Održavali su svoja sijela s vrlo biranim sadržajima.46

Malo prije dolaska fra Sebastijana Leske godine 1911. fra Didak Buntić i fra Stjepan Hromić naručili su glazbu (Blechmusik) za Gimnaziju. Ta glazba nije, nažalost, postigla svoga cilja, ne-što zbog vječite izmjene đaka, a nešto zbog jakosti instrumenata.47

Reforma glazbe na Širokom Brijegu

Istom po dolasku fra Sebastijana Le-ske za profesora glazbe 1911. možemo govoriti o temeljitijoj reformi pjevanja i glazbe na Širokom Brijegu. Lesko je glazbene nauke završio u Fontanellatu (Borgo s. Donino). Prvi je u Hercego-vini počeo raditi u cecilijanskom duhu. Radio je na usavršavanju svih spomenu-tih društava, a osobitu brigu posvetio je bogoslovima koje je nastojao podučiti u koralnom i fuguralnom pjevanju.

Pored đačkog zbora, koji postaje sve bolji i bolji, s đacima redovito održava i koncerte na glasoviru. Nigdje se ne spominje kad je nabavljen prvi glaso-vir,48 ali fra Tadija Leko spominje da

46 Usp. Kršćanska obitelj, br. 2, god. XI., 1910., str. 38.

47 Usp. Adamčik, B., nav. dj., str. 172.48 U Arhivu hercegovačke franjevačke pro-

vincije Mostar (SP. SV. 31 stara oznaka 233) nailazimo na podatak da 30. 11. 1910. provin-

đaci nisu znali što bi na klaviru uči-li dok nije došao fra Sebastijan Lesko. Tek ih je on upoznao s Beyerom, Cle-mentijem, Kuhlauom, Dussekom, Mo-zartom, Haydnom i drugima. Kad su đaci dobili potrebne upute u glasoviru, fra Sebastijan je svoju pažnju posvetio pučkom, građanskom, umjetnom i ko-ralnom pjevanju. Za njega se može reći da je bio uspješan u svakoj glazbenoj grani. Koralne mise “De angelis et de requie” đaci pjevaju već godine 1913. Nakon godinu dana sve su ljepše mise na đačkom repertoaru. Veći broj đaka već je 1913. sviralo Clementijeve, Da-bellijeve i Dussekove sonatine. Na za-bavama su uvijek izvođene po jedna ili dvije pjesme četveroglasno.49

Zbor, kao i priređivanje koncerata na glasoviru, redovito se održavao na ve-like svetkovine, razne prigode (dolasci biskupa ili nekih drugih velikodostojni-ka) kao i na đačkim zabavama. Posebno valja spomenuti narodno veselje koje se održavalo na dan ispita pučkih škola što se provodio jednom godišnje. Glazba je i tu bila neizostavni dio sadržaja.50

cijalat javlja tvrtci Trautwein iz Beča da će im se na rate ispatiti račun za piano. Pretpo-stavlja se da je ovaj piano nabavljen za širo-kobriješku gimnaziju.

49 Usp. Leko, T., Hercegovački franjevci…, nav. dj., str. 47.-48.

50 Prve pučke škole u Hercegovini s analfabet-skim tečajevima otvorili su franjevci. Zaslu-gu za te škole svakako su u prvom redu imali

fra Stanko Mabić


Usprkos teškim ekonomskim prili-kama i nestašici glazbenika i glazbala, franjevci su davali što su mogli. Fra Ve-selko Milas piše godine 1915. da je cijela Hercegovina tada brojila 130.000 kato-lika te da je imala 50 župa s preko 100 svećenika. I cijela ta Hercegovina od crkvenih glazbala imala je samo jedne orgulje i tri harmonija i dvanaest oso-ba koje su se znale služiti tim crkvenim glazbalima.51

franjevački gimnazijski profesori na Širo-kom Brijegu na čelu sa svojim direktorom o. fra Didakom Buntićem. Godine 1915. od Franjevačke gimnazije na Širokom Brijegu u opsegu od 25 kilometra unaokolo zbog tih je tečajeva skoro svako čeljade, malo i veliko, znalo čitati i pisati. Sustav po kojem su o. Di-dak i drugi profesori podučavali prosti puk posve je jednostavan. Oni su prvo u svakom selu izvježbali nekoliko muške i ženske čelja-di koja su se pokazala najuspješnijima pa bi ih javno imenovali za učitelje i učiteljice za dotično selo, da podučavaju, a oni bi dolazili mjesečno i vodili nadzor. Godišnje bi se svi učenici i učitelji u određeni dan imali sastati na Širokom Brijegu i javno polagali ispit. Na ispit bi dolazili obično biskup, predstojnik i mnogi drugi. Ispitni dan zvao se narodno slavlje.

Ovakav ispit održan je na Širokom Brijegu drugi dan Duhova, tj. 24. svibnja 1915. kod franjevačkog mjesnog samostana. Nakon ispita bila je pučka misa za vrijeme koje su pjevane razne nabožne pjesme i Zdravo Ti-jelo Isusovo. Za vrijeme biskupova boravka i pri njegovu odlasku o. Sebstijan Lesko sa svojim je pitomcima odsvirao nekoliko kra-snih pjesama njemu u čast. Usp. “Hercego-vački Franjevci na polju pučke prosvjete”, u: Naša Misao, Sarajevo, 1915., str. 102.-104.

51 Usp. Milas, V., “Naši dopisi”, u: SvC, 10

Godine 1920. na Široki Brijeg dola-zi fra Tadija Leko koji zamjenjuje fra Sebastijana Lesku i podiže glazbenu izobrazbu na još veći stupanj. Često se javlja svojim dopisima u časopisu Sveta Cecilija. Napisao je i svoj prvi dojam po dolasku na Široki Brijeg u kojem spo-minje da je crkva velika i lijepa ali još nedovršena. Orgulja nema; samo har-monij, i to prilično slab. Budući da je poslije fra Sebastijana Leske bila stanka od godinu dana, odmah se dao na po-sao i počeo uvježbavati pjevački zbor koji su sačinjavali gimnazijalci. “Njegov je zbor pjevao svake nedjelje i blagdana na đačkoj misi, na svibanjskim pobož-nostima, devetnicama i drugim prigo-dama.”52 Po riječima Tadije Leke, zbor je odmah prve godine izvodio i teže vi-šeglasne skladbe.53

Što se tiče njegova rada u Gimnazi-ji, u poduci đacima imao je na raspo-laganju četiri klavira i dva harmonija, a za instrumentalnu glazbu dvadeset i dva instrumenta vojničke glazbe i tam-buraški zbor. Sedamdeset je učenika podučavao sviranju klavira, a pjevanje

(1916.), str. 51.-52.52 Adamčik, B., nav. dj., str. 172.53 “Svaki dan pjevamo koralnu misu. Na veće

blagdane izvodili smo ove mise: Faist: Vier-te Messe i Mitterer: Missa SS. Cordis Jesu (dvoglasno), Deschermeier: Missa B. M. V. De Lourdes i Gruber: Missa ih hon. S. Pauli (troglasno)”. Leko, T., “Široki Brijeg u Herce-govini”, u: SvC, 15 (1921.), str. 65.

419


je poučavao u svih osam razreda. Na kraju dodaje kako su đaci više odušev-ljeni instrumentalnom glazbom negoli pjevanjem.54

Nakon godinu dana rada u Gimnaziji, i uopće na Širokom Brijegu, Leko posti-že zavidan uspjeh ne samo u Gimnaziji s đacima nego i s varošanima Širokoga Brijega, te u pjevanju sa seljačkim dje-vojkama i s djecom iz osnovne škole. Đaci su dosta vremena posvećivali vjež-banju klavira i harmonija. Tko je htio svirati na proslavama i većim svetkovi-nama, kad su inače nastupali, morao je temeljito proučiti glasovirske početnice pa kasnije etide, sonatine, itd.55

Dvije godine kasnije, tj. 1924., Leko piše svoj godišnji glazbeni izvještaj iz kojeg se dade uočiti velik napredak u

54 Isto, str. 65.55 “Koji hoće da svira klavir, mora temeljito

proučiti Beyer. Klaviervorschule. Poslije: Le-moine, Etude enfantines; Clementi i Diabe-lli; sonatine itd. Kod pjevanja se služimo naj-više s Hrv. crkv. pjesmaricom. Vilharovom pjesmaricom. Hadrovićevom Hosannom a i drugim zbirkama. Mise pjevamo većinom koralno. Na veće svetkovine izvodimo: Des-chermayer, Missa B. M.V. de Lourdes (dvo-gl), Gruber, Missa s. Pauli (trogl.) Faist, Vier-te Messe (dvogl.) Od drugih pjesama pjevali smo: Hvali Sion (četverogl.) Tantum ergo od Hribara, Hallera, Witta (četverogl.) Ave Maria od Gross-a. Veseli se o Mario od Hri-bara (četverogl.) Srcu Isusovu od Hladnika (četverogl.). Još drugih pjesama mnogo pje-vamo ali većinom jednoglasno i dvoglasno.” Isto, str. 66.

glazbi, kako u pjevanju tako i u sviranju. Širi se repertoar zborskih višeglasnih i zahtjevnijih skladbi. Koncerti na glaso-viru bogatiji su i zahtjevniji, praksom postaje višeglasno pjevanje u proce-sijama s pratnjom puhačkog orkestra, uvodi se obligatna nastava glasovira i pjevanja za sve razrede gimnazije po jedan sat tjedno.56

56 “Na Božić smo četveroglasno pjevali: Des-chermayer: Missa (Mater misericordiae), Dugan: Veselje ti navješćujem, Narodi nam se i Svim na zemlji.

Na Uskrs: ‘Haec dies’ (Zangl), Regina coeli (Kolander) i Veseli se, o Marijo (Hribar).

Na Tijelovo: Hvali Sion (četveroglasno s pratnjom truba u procesiji), Širom svijeta (Schubiger).

Na Vel. Gospojinu: Missa primitia (dvogl. Bosiljevac) Zdravo Marijo dvogl. (Manojlo-vić) i Ave Maria četverogl. (Zajc).

Na Bezgriješno začeće: Pozdravlajmo te (Rihar), Marijo, o mili glas, Kraljice Hrva-ta, Lauretanske litanije, (Piere Battista da Falconara) Missa B. M. Virginis de Lourdes dvoglasno, drugo sve četveroglasno.

Na nedjelje i druge svetke pjevamo iz Vil-harove i Novakove zbirke misne i svetootaj-stvene pjesme. Hrv. crkv. pjesmaricom slu-žimo se kad jednoglasno kod pučkih misa pjevamo.

Kod raznih zabava, što ih đaci priređuju, izveli smo mnogo četverogl. pjesama (Zajc, Vilhar, Sattner, Novak, Ocvirk, Lisinski, Vo-dopivec, Hubad, Muhvić i Ferjančić). Na klaviru četveroručno: C.M. Weber: Jubel-Ouverture. Mendelssohn: Cornelius-Mars-ch, Schumann: Julisu Caesar i neke stvari od Griega. (str. 94.)

Škol. Godine 1923./24. na želju potpisanog i o. direktora dr. Čuturića uveli smo za IV, V, VI, VII i VIII. razred osim pjevanja po jedan sat nedjeljno i klavir obligatno.

fra Stanko Mabić


Vrhunac glazbenog stvaralaštvaKao što je smrt iznenada odnijela mladi život glazbenika fra Brune Raspudića u 28. godini života, tako isto odnosi i ži-vot mladoga i poletnog glazbenika fra Tadije Leke u 31. godini života. Poslije smrti fra Tadije Leke, na njegovo mjesto dolazi godine 1927. fra Branko Marijić. Ali prošlo je skoro godinu dana od fra Tadijine smrti a da se nije na područ-ju pjevanja i sviranja skoro ništa radi-lo. Pjevanje i sviranje su nazadovali, a gubio se i onaj zanos za glazbu. U fra Tadijino je vrijeme svaki đak pitomac morao znati barem nešto odsvirati na glasoviru.

Fra Branku Marijiću poslije te duže stanke nije bilo lako nastaviti. Morao je ponovno buditi oduševljenje za glazbu i ljepotu pjesme u svojim predavanji-ma i razgovorima. To mu je, međutim, prilično i uspjelo, što se vidjelo po na-pretku đačkoga zbora. Naime, tambu-raški je zbor bio uvježban vrlo dobro, a na klaviru je gotovo svaki đak savladao početnicu Bayera.57

S napredkom i uspjehom kod đaka sasvim sam zadovoljan, ali s pučkim pjevanjem ne mogu biti, dok se kor ne uredi.” T. LEKO, “Široki Brijeg u Hercegovini”, str. 94.-95.

57 “Božićne smo pjesme pjevali: Kyrie eleison, Svim na zemlji, Radujte se narodi, Veselje ti najvešćujem, Jurve zlatno, Narodi nam se, Veseli se Majko Božja (dvog. Ocvirk).

Uskrsne: O na stran gorke suze vaj, Kraljice neba raduj se, Isuskrst nam slavni, Regina

Ovdje svakako treba spomenuti i veliki trud i rad u pogledu pučkog pje-vanja i glazbenog opismenjavanja. Na tom polju ponajviše se založio i imao uspjeha fra Arkanđeo Nuić, profesor na Gimnaziji. Počeo je prvo s trećari-ma koji su onda u crkvi za vrijeme mise predvodili pjevanje i na taj način učili puk novim popijevkama. Svoj samo-stalni koncert, odnosno javni nastup, imao je pučko-trećarski pjevački crkve-ni zbor pod vodstvom fra Arkanđela Nuića uoči Nove godine 31. XII. 1929. u prostorijama osnovne škole. Da bi za-bava što bolje uspjela, zboru su pritekli u pomoć seoski svirači s mjesnom cr-kvenom glazbom, kojom je ravnao fra Branko Marijić, profesor na Gimnaziji. Zabava je imala dvostruku svrhu: ma-terijalnu (nabava zborskog harmonija) i moralnu koju je istakao voditelj dr. fra

coeli i još neke. Na devetnicama i kod svibanjske pobožno-

sti: Zdravo Marijo (dvogl. V. Manojlović), Od tebe ljepše (četv. Dr. Karl May), Majko Marijo (četverogl. Hribar), Ave Mario (četv.Zajc), O pruži mile ruke (četv.), Lijepa si Ma-rijo (dvogl.), O najsvetija (četv.), U rajskom cvate vrtu (dvogl. Hladnik) i još neke iz ”Ho-sanna”. Zatim smo pjevali: Do nebesa (četv.), Isus k sebi nas poziva (četv.), Panis angelicus (četv.), Presv. Srcu Isusovu (dvogl. Canjuga), Svemožni Bože (četverogl. Rusan), “Tantum ergo” (četverogl.). Od litanija bile su na reper-toaru jedne jednoglasne, dvoglasne (harm. O. Kolb) i dvoje četveroglasne (Kumpf, He-gedić).” Adamčik, B., “Široki Brijeg, dne 20. decembra 1928.”, u: SvC, 23 (1929.), str. 29.

421


Arkanđeo Nuić. Rekao je, naime, da on želi u katoličkom duhu pomoću crkve-nog pjevanja ujediniti cijeli puk širo-kobriješke župe da u crkvi zajednički služi Bogu i da mu složno hvalospjeve pjeva i u isto vrijeme da Široki Brijeg bude uzorom ostalim župama u šire-nju i podizanju glazbene kulture među pukom.58

Svakako treba spomenuti i djelova-nje orlovskog društva pod nazivom Hr-vatski katolički orao.59 Osnovala ga je

58 Usp. Pučka božićna zabava na Širokom Brijegu, u: Narodna sloboda, br. 1., 1930., str. 1.-2.

59 “Jedna od važnih pojava vjerskoga živo-ta kod hrvatskih katolika bilo je djelova-nje društva Hrvatski katolički orao. Iako je poput meteora zasjalo i nestalo, ovo je društvo ostavilo za sobom trajan i svijetao trag… Orlovska društva pojavila su se kod Čeha i Slovenaca početkom 20. stoljeća. Izvana promatrana, reklo bi se da im je cilj gajenje tjelovježbe, jer su se i time bavila i to je javnost osobito zapažala. No, glavni njihov zadatak bio je: očuvati vjeru mla-dih ljudi pred žestokim nasrtajima njezi-nih protivnika. Bili su to ondašnji liberali, doslovno prevedeno: slobodoumni ljudi, a stvarno – protuvjerski nastrojeni novina-ri, pisci i političari… U Češkoj i Sloveniji vjernici su svoju obranu vjere kod mladeži spojili s njegovanjem tjelovježbe, jer je ona tada neodoljivo privlačila mladež a i sama je po sebi plemenita i mladim ljudima kori-sna i potrebna… Orlovstvo kod Hrvata ka-sni je plod toga pokreta: pojavilo se kod nas tek nakon I. svjetskoga rata (1922. i 1923.). Unatoč nepovoljnim prilika ono se uskoro zatim razvilo u snažan, dobro organiziran pokret po svim hrvatskim krajevima pa tako i u Bosni i Hercegovini… Išlo se za tim

1925. ili 1926. seljačka mladež na Širo-kom Brijegu.60 Pored ostalih aktivnosti posvećuju se i glazbi i poučavanju nota, koje su članovi brzo naučili. Godine 1927. dobivaju 25 instrumenata, a već 1928. javno nastupaju pod vodstvom fra Branka Marijića. Sudjeluju u pro-

da orao bude samosvjestan i ponosan zbog toga što je katolik i što je Hrvat. Tome su služile manifestacije; povorke jednoliko i li-jepo obučenih mladića i djevojaka sponta-no su izazivale u njima samima samosvijest a kod gledatelja poštovanje, pogotovo kad je mimohod pratila limena glazba... Zami-sao orlovstva oduševljeno su prihvatili svi hrvatski biskupi a tako i mnogi svećenici… Orlovi su bili u punom zamahu svoga ra-zvoja kad je, zbog političkih prilika u kra-ljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, i njima kao i mnogima drugima došao kraj. Nacionalne napetosti u državi dosegle su svoj vrhunac ranjavanjem i ubojstvom hrvatskih politič-kih predstavnika u beogradskoj skupštini sredinom godine 1928. Kralj Aleksandar smatrao je da se teško stanje u državi može nekako izliječiti ako se dokinu sva nacio-nalna društva i sve nacionalne stranke pa je proglasio svoju diktaturu. Tako je počet-kom 1929. nestao i Hrvatski sokol i Hrvat-ski katolički orao: odsele je mogao postojati samo Jugoslavenski soko. Orao ipak nije netragom nestao. Prestalo je ono što je za to društvo bilo nebitno: vježbanje tijela i vanjske manifestacije a ostalo je ono što je bitno vježbanje duha. Mnogi su orlovi pri-hvatili apostolat molitve i postali članovi križarskog bratstva i sestrinstva.” Gavran, I., “Kratak ali snažan let, Hrvatski katolički orao”, u: Putovi i putokazi (IV), niz članaka o našoj prošlosti, Sarajevo – Zagreb, 2003., str. 196-201.

60 Usp. Orlovsko slavlje, u: Narodna sloboda, broj 20., god. VIII., 1926.

fra Stanko Mabić


cesijama, misama, proslavama i, na-ravno, svojim posebnim skupovima.61 Tako je bilo veliko orlovsko slavlje, orlovska akademija, na Brijegu 1928. gdje su sudjelovala društva iz Mostara, Čitluka, Međugorja, Služnja, Humca, Kruševa, Dretelja, Mokroga, Dobrko-vića i Imotskoga. Akademija se uvijek otvara sviranjem orlovske himne, koju je ovom prigodom odsvirala orlovska glazba iz Imotskog, i završava Lijepom našom, koju je odsvirala orlovska glaz-ba sa Širokoga Brijega. Program je bio vrlo sadržajan i bogat. Tom prigodom koncert je imala orlovska glazba iz Imotskoga.62

U listu Narodna sloboda također pronalazimo izvješća o đačkim prosla-vama i zabavama koje su se redovito održavale na Bezgrješno začeće blaže-ne Djevice Marije. Tako su 8. XII. 1930. godine priredili svečanu akademiju svi đaci: klerici, internisti i eksternisti.63

61 Adamčik, B., Široki Brijeg…, str. 29.62 Usp. Orlovsko slavlje na Širokom Brijegu, u:

Narodna sloboda, br. 37, god. X., 1928.63 Kad se franjevci nisu mogli osloniti na dr-

žavnu vlast, i sami su se počeli baviti škol-stvom onako kako su to mogli i kako su prilike dopuštale. Gimnazija na Širokom Brijegu imala je “od svoga prvoga početka (tj. od god. 1844.) značaj čisto svakoga dru-goga redovničkoga sjemeništa, naime uzgoj i naobrazbu podmlatka za svoj vlastiti red. Od ovog se je rigoroznog shvaćanja odustalo tek god. 1903., kad su na predavanja bili pri-pušteni i vanjski đaci ili eksternisti. Moramo

Program akademije sadržavao je razna predavanja, zatim pjevanje, deklamaci-je i sviranje. “Sve točke izvedene su vrlo lijepo i nazočni gosti su odnijeli najljep-še dojmove s akademije. Posebno treba istaći točke pjevanja, od kojih su neke i ponavljane. To je zasluga prof. glazbe o. Branka Marijića.”64

Već godine 1931. postoji veliki mješo-viti zbor od preko 40 pjevača koji ima velik broj odličnih glasova. Pored ovog mješovitog zbora također postoji i zbor trećoretkinja koji je osnovao i uvježbao dr. fra Arkanđeo Nuić. Iz njega će ka-snije izrasti ženski zbor. Budući da su trećoretkinje s velikim oduševljenjem i radošću dolazile na probe pjevanja, nije bio velik problem uvježbati ih u jedno-glasnim, dvoglasnim i višeglasnim pje-

ipak istaknuti, da je uvijek bio glavni uzrok osnutka ove gimnazije narodno prosvjetlje-nje… stoga je god. 1903. i 1908. redovničko starješinstvo sporazumno s gimnazijskim ravnateljstvom odredilo, da mogu u bude-će ovaj zavod pohađati ne samo redovnički kandidati, nego i svi drugi, koji samo htjed-nu. U prilog tome govore i analfabetski te-čajevi, koje je iznajprije na Širokom Brijegu zaveo god. 1912. gimnazijski ravnatelj O. Di-dak Buntić, a odatle su ih ostali po provinciji presadili.” (Dragičević, P., “Osnutak i razvoj današnje franjevačke gimnazije na Širokom Brijegu”, u: Prvi izvještaj Franjevačke velike gimnazije na Širokom Brijegu, objavljen na kraju škol. god. 1918.-1919., Mostar, 1919., str. 3.-4.)

64 Đačka zabava na Bezgrješno začeće, u: Na-rodna sloboda, br. 48., 1930., str. 3.-4.

423


smama. Ubrzo je na repertoaru imao “dosta veliki broj božićnih, uskrsnih, misnih, svetotajstvenih, Marijinih i drugih pjesama. Pjeva svake svetkovine za vrijeme pučke mise”.65

Te iste godine (1931.) osnovano je i Ce-cilijino društvo.66 Iako se u Hercegovini dosta kasno osniva to društvo, hercego-vački fratri glazbenici (fra Sebastijan Le-sko, fra Tadija Leko, fra Bruno Adamčik, fra Branko Marijić i dr.) odavno sudjelu-ju u aktivnostima toga društva na svome terenu kao i svojim dopisima i skladba-ma za časopis Sv. Cecilija. Do osnivanja Cecilijina društva došlo je zahvaljujući većim dijelom seoskoj limenoj glazbi na Širokom Brijegu. Budući da se uvidjelo da limena glazba, koja je nabavljena još 1911. godine, nije za đake, fra Branko Ma-rijić uspijeva nagovoriti seoske mladiće

65 Adamčik, B., “Postanak i izvedbe…”, str. 174.66 “Cecilijanski pokret je organizirano nasto-

janje započeto u posljednjoj trećini XIX. st. oko obnove katoličke crkvene muzike. Cen-tar je pokreta Cecilijansko društvo, prozva-no tako po sv. Ceciliji, zaštitnici muzike. Cilj je pokreta pročišćavanje i produbljivanje crkvene muzičke prakse prema liturgijskim ideološkim, historijskim i estetskim kriteri-jima.” (M. Enciklopedija I, 1971, 309.) - Dok je reforma kod Nijemaca bila već u punom zamahu, obnova crkvene glazbe počinje kod nas Hrvata tek potkraj 19. st., pokreće se ča-sopis Sv. Cecilija, a 1907. osniva se u Zagre-bu Cecilijansko društvo koje postaje matica za sva područna društva. Usp. Špralja, I., “Povijest crkvene glazbe Crkve u Hrvata”, u: Crkvena glazba, Zagreb, 1988., str. 193.

da počnu vježbati. “Vježbalo se marlji-vo i došlo do toga, da je mogla glazba i javno nastupiti ne samo kod crkvenih svečanosti, nego i na raznim zabavama na Širokom Brijegu, Ljubuškom, Tomi-slavgradu i u bližnjim župama.”67 Glaz-bari,68 iako su svi seljaci koji po cijeli dan kopaju, ipak se usprkos svemu žrtvuju i dolaze na pokuse. “Starosni sastav je bio šarolik te se mogao naći dječarac od če-trnaest godina uz obiteljskog muža kako idu u korak. S druge strane, gotovo sto-postotno su bili težaci koji su trebali dva puta tjedno ostaviti motike, da bi pošli na probe na Brijeg. Treća proba se odr-žavala nedjeljom prije pučke mise od 8-10 sati.”69

Požrtvovnost ovih seoskih svirača, njihova marljivost, shvaćanje i napre-dak zadivili su sve nazočne. Ta, dosta je znati da neki od njih moraju preva-liti sat i pol hoda dok dođu na probu,

67 Osnutak Cecilijina društva na Širokom Bri-jegu, u: SvC, 25 (1931.), str. 227.

68 Mokro: Ante Ćeškić, Mate Nakić, Bože Ba-rać, Luka Slišković, Marko Slišković, Bože Slišković, Stanko Prskalo, Jago Penavić, Mate Jelić - Pavkušić, Pero Šušak - Burić, Frano Šušak - Burić, Ljupko Marušić - Kitić, Mate Marušić - Kitić, Mirko Marušić - Ja-njćetović, Gojko Jelić; Turčinovići: Grgica Bubalo, Ivan Bubalo, Ikača Bubalo, Stipan Bilać; Široki Brig: Vlado Buntić, Mirko Pe-navić, Ilija Šaravanja, Tonćo Penavić. – Po-datke uzeo od gosp. Nikole Sliškovića, sina pok. glazbara Luke Sliškovića.

69 Slišković, N., Seljačka limena glazba na Š. Brijegu, u: Kršni zavičaj, 11 (1978.), str. 39-40.

fra Stanko Mabić


a tako isto kad se vrate kući, ali ipak eto ih uvijek u određeni sat kod vjež-baonice! Već 1929. imali su svoje javne nastupe kojima su oduševljavali sve nazočne.

Godine 1930., uoči Bezgrješnoga za-čeća blažene Djevice Marije, priredili su glazbeni momci iz okolice lijepu i uspjelu svoju prvu samostalnu zabavu pod vodstvom fra Branaka Marijića, profesora Franjevačke gimnazije. Nau-čili su priličan broj crkvenih i profanih komada na limene i drvene instrumen-te. Na tim priredbama glazbari su do-bivali i materijalne dobrovoljne priloge koji su se koristili za održavanje glazba-la. U izvješću Narodne slobode stoji da se “glazba pokazala kako u svemu – što je naučila – može već parirati sa svakom drugom”. Dalje piše: “Ali ne znam, čiji mar treba više pohvaliti: Oca Branka ili naših glazbarskih momaka. Kao da su se natjecali u revnosti. Toliko su veče-ri, toliko svečanih dana za to utrošili. Gdje se ne gleda na materijalnu platu, gdje rade ideali, tamo sve drukčije ide – sve uspješnije. Osobito lijepi koma-di lijepo odsvirani i svima već omiljeli prije Stoj Borovička (Stolc) i Hrvatskoj (koračnica).”70

70 Zabava seljačke crkvene glazbe na Širokom Brijegu, u: Narodna sloboda, br. 48., 1930., str. 3-4.

Pored sviranja limene glazbe, koja već uspješno djeluje, fra Branko je htio imati i pjevanje, tj. zbor koji bi bio u sklopu društva. Tako dolazi do osni-vanja Glazbenog društva “Sv. Cecilija” 25. X. 1931. Pravila društva su, uz malu preinaku, uzeta iz matice u Zagrebu. “Da je zanimanje za novo društvo veli-ko, vidi se po tom, što se je još isti dan upisalo u društvo 115 članova, među tima 30 izvršujućih. Nakon skupštine održao je mjesni nadžupnik preč. o. Tomo Zubac lijep govor, u kojem je istaknuo vrijednost crkvene glazbe za odgoj naroda i njezine ljepote. Druš-tveni se odbor ovako konstituirao: predsjednik o. Tomo Zubac, nadžu-pnik; potpredsjednik Stjepan Galić, trgovac; tajnik Mirko Penavić; blagaj-nik Mirko Markotić; vođa glazbe o. Branko Marijić, njegov zamjenik o. Bono Jelavić; arkivar Božo Slišković i odbornici: Jukan Alpeza, Nikola Pr-skalo, Stjepan Bilać, Ivan Bubalo, Mar-ko Zovko, Marko Zadro i Frano Ma-tijević. Revizorima su izabrani: Šimun Buntić i Jozo Penavić.”71

Kasnije, kad je predsjednik o. Tomo Zubac otišao na Čerin za župnika i slavio 25. godišnjicu misništva (3. VIII. 1934.), njemu u čast sudjelovala je i limena glazba sa Širokoga Brije-

71 Osnutak Cecilijina društva na Širokom Bri-jegu, u: SvC, 25 (1931.), str. 228.

425


ga. Nisu imali nikakva prijevoza, nego su išli preko brda pješice tri sata da iskažu zahvalnost svom nekadašnjem predsjedniku.72

“Glazbeno društvo S. Cecilija na Širo-kom Brijegu održalo je na 12. XII. 1934. god. svoju drugu glavnu skupštinu. Iza-bran je novi odbor s ovim članovima: o. fra Bruno Adamčik, pretsjednik; dr. Jure Grubišić, potpretsjednik; Franjo Matije-vić, tajnik; Rade Penavić, blagajnik; o. fra Bruno Adamčik, vođa glazbe; dr. o. fra Bono Jelavić, zamjenik glazbenog vođe; Nikola Prskalo, Marko Zadro, Drago Pe-navić, Mate Nakić, Pero Draškić i Ivan Slišković, odbornici; Stjepan Galić i Ši-mun Buntić, revizori.”73

Društvo sv. Cecilije tako je nastavljalo svoj rad u kontinuitetu svirajući i u crkvi (božićne pjesme i prilikom drugih ve-ćih blagdana i svetkovina) i izvan crkve u procesijama i priredbama crkvenog i svjetovnog karaktera. Obično bi posli-je mise izvan crkve odsvirali nekoliko marševa. Nastupali bi ne samo u svom mjestu nego i u Ljubuškom, Čerinu, To-mislavgradu, Mostaru, itd. “Najčešće se putovalo kamionom. Na Čerinu se svi-ralo na Svetog Stjepana, a išlo se pješice preko Buhova. Uz taj put je vezana i zgo-da: kada su počeli svirati preko Buhova, djeca se razbježala i poslije se čulo kako

72 Usp. Adamčik, B., Široki Brijeg, str. 47.73 Iz Cecilijina društva, u: SvC, 28 (1934.) str. 175.

se govori o Božjim rajskim trubama kako zovu.”74 Nastupali bi samostalno, ali i u suradnji s Hrvatskim kulturnim društvom Napredak. Glazba Društva sv. Cecilije ili širokobriješka limena glazba “prestala je djelovati u okvirima franje-vačkih kompetencija svršetkom drugog svjetskog rata”.75 Kroz čitavo to vrijeme sudjelovala je na svim zabavama i svet-kovinama koje su se slavile na Širokom Brijegu kao i na sprovodima. Na njiho-vim zabavama znao je zapjevati tada poznati hercegovački tenor g. dr. Jakša Milković, odvjetnik iz Stoca. U sklopu Društva već djeluje Mješoviti zbor Sv. Cecilija koji nastupa na svim progra-mima Društva. Osim sviranja i pjevanja Društvo sv. Cecilije je održavalo i razna poučna predavanja.76

Pored Društva “Sv. Cecilija” i đaci su svake godine izvodili svoj obligatni go-dišnji javni koncert, koji je bio dobro po-sjećen. Postojala su “dva pjevačka zbo-ra, đački i mješoviti koji preko školske godine sudjeluju na školskim misama i gimnazijskim priredbama. Zborovi su izvodili koralne i religiozne napjeve, no i moderne kompozicije domaćih i stranih autora. Zborovođa i dirigent je u počet-ku bio fra Branko Marijić glazbeni teo-

74 Slišković, N., nav. dj., str. 41.75 Vasilj, S., Glazba u Hercegovini, str. 61.76 Usp. Naši dopisi: Široki Brijeg, dne 18. sep-

tembra 1935., u: SvC, 29 (1935.), str. 166.

fra Stanko Mabić


retičar i učitelj pjevanja, a asistirao mu i kasnije ga zamijenio fra Bruno Adam-čik, pijanist, dirigent i kompozitor.

O pjevačkom zboru valja još poseb-no dodati da je on bio šesteroglasan i da je gajio repertoar kakav bi mu mo-gli pozavidjeti tadašnji mnogi zborovi u zemlji. Repertoar je, osim rečene sa-kralne glazbe, obuhvaćao još i nadasve rodoljubne pjesme, te pjesme i kompo-zicije narodnog bogatstva u obradi na-ših glasovitih glazbenika: Krste Odaka, Žganeca, Kuhača i dr. Da je kojim sluča-jem ovaj zbor imao pravoga menadžera kakvi postoje danas, on bi se bio mogao mjeriti s naprednijim zborovima u dr-žavi i zacijelo bi osvojio viši položaj”.77

Fra Bruno Adamčik u svojim je go-dišnjim izvještajima o glazbenim doga-đanjima na Širokom Brijegu redovito spominjao cjeloviti program đačkog godišnjeg koncerta kao i programe pri-likom ostalih priredaba kroz godinu. Uvijek bi dodavao svoje komentare o dobrim i kvalitetnim izvedbama, što se može posebno vidjeti u časopisu Sv. Cecilija. Iz njih vidimo bogatstva glaz-benog rada i života na Brijegu.78

77 Tomašević – Koška, J., Istina o ubijenoj gi-mnaziji, Zagreb, 1997., str. 76.-77.

78 “Prigodom euharističnog kongresa, koji se je ovdje lanjske godine na svetkovinu Kri-sta Kralja održao, izveli smo na polnoćci Vilharovu: ‘Hrvatsku misu’ (mješoviti đački zbor). Pučku misu imao je peuzv. Biskup.

O. A. Mišić, na kojoj je veoma lijepo pjeva-la misne pjesme ‘Marijina kongregacija’ iz Tomslav-grada. Uvečer bila je đačka akade-mija, te mimo ostale točke muški đački zbor otpjevao je ‘Ave verum’ od Mozarta i ‘Kri-stu Kralju’ od s. M. T. Fosićke. ‘Menuet’ od Beethovena za violinu i klavir veoma dobro je izveden.

Dne 8. XII. 1933. bila je đačka akademija u čast Bezgriješnog Začeća B. Djev. Marije. Mimo predavanja i deklamacije izveo sam ‘Budi Majko’ (mješoviti zbor i bariton solo A. Radica), a dok nam je sa svojim lijepim i ugodnim baritonom Petar Rudan otpje-vao ‘Ave Maria’ Jo. Rheinberera, uz pratnju harmonija. Tamburaški zbor otsvirao je je-dan komad, a violina i klavir također jednu skladbu.

Kao svake godine, tako i ove godine dali su nutarnji đaci svoju godišnju zabavu na dan 4. II. Od glazbenh stvari otpjevao je muš-ki zbor nutarnjih đaka: Vodopivec: ‘Žabja svatba’ i Vilhar: ‘Bojna pjesma’, a dječji zbor, Dobronić: Na Gorenjskom je fl etno, i Bajuk; Fantje se zbirajo. Još su izvedena dva koma-da četveroručno na klaviru (Diabelli), a dva otsvirao je tamburaški zbor. Sve su točke izvedene na opće zadovoljstvo publike.

Nedjelju dana kasnije imalo je hrv. kult. društvo ‘Napredak’ svoju godišnju zaba-vu, te je mjesni mješoviti zbor izveo Matz: Napretkova himna, Novak: Bog i Hrvati, a glazba ‘Sv. Cecilije’ otsvirala je nekoliko ko-mada. Svim glazbenim točkama ravnao je dr. o. Bono Jelavić. Zbor je malobrojan te se prigodice sastavi i pjeva. Radi se, da se osnu-je stalan zbor.

Na dan 4. III. bilo je svečano sijelo prigodom 20-godišnjice osnutka đačke organizacije u konviktu. Uz lijepa predavanja dvojice se-niora muški zbor je konviktoraca otpjevao Vilhar: Bog i Hrvati, a đački zbor, Špoljar: Sadila Dimka i Duneranke te pop M. Cur-ković: Zovem Te dan i noć, ispjevao je solo P. Rudan uz pratnju klavira. Jedan komad sviran je na violini i klaviru i R. Eilenberg:

427


Među klericima i nutarnjim đacima, uz crkveno pjevanje, posvećivala se ve-lika pažnja i koralu. Đaci pjevaju svako jutro koralnu misu, a klerici samo na svetkovine.

Postoje dva tamburaška zbora, a mnogi uče i klavir. Za nutarnje đake klavir je bio obligatan.

Jozo Tomašević – Koška, vanjski đak širokobriješke gimnazije, opisuje u svojoj knjizi Istina o ubijenoj gimnaziji život pitomaca konvikta vanjskih đaka

Petersburger Schlittenfahrt, četveroručno na klaviru.

Na dan 18. III. bila je proslava 1900-godišnji-ce ustanovljenja presv. Euharistije. Svečanu sv. misu imao je prof. dr. Svetozar Petric uz asistenciju, pa sam ovom prigodom izveo misu Jos. Deschermeiera: Missa octava (če-tveroglasni muški zbor uz pratnju harmoni-ja), op. 42. te P. Piel: ego sum panis (sopran i bariton uz pratnju harmonija); Lučić: Blago-slovljen budi Bog, a dok je baritonista P. Ru-dan otpjevao Kolbov ‘Adoro Te’ uz pratnju harmonija.

Kod drugih prigoda izvadjali smo još: Lijepa si Marijo (dvogl.), Majko naša rajska slavo (dvogl.) fra A. Canjuga), Off ertorium (dvo-gl.) iz ‘Missa primitia’ od Bosiljevca, Mlado-misniku (muški četveroglas) od Foerstera.

Mješoviti zbor broji 60 pjevača, a muški 40. Mimo zborno pjevanje posvećujem osobitu pažnju jednoglasnom skupnom pjevanju na đačkim misama i blagoslovima, te mi dobro i uspijeva. Gotovo svi đaci pjevaju te ori či-tava crkva, a i narod se tome privikuje i su-djeluje u pjevanju. Ponajveći broj pjevamo pjesama iz pjesmarice ‘Virgini Matri’ No-vakove pjesmarice i priloga ‘Sv. Cecilije’.” B. Adamčik, “Široki Brijeg, dne 21. III. 1934”, u: SvC, 28 (1934.), str. 55.

(eksternista). Pored ostalog navodi da među aktivnostima tih đaka svakako treba ubrojiti pjevanje i sviranje. Od-mor se koristio najviše za šport, ali su tu bile i razne sekcije, sviranje na gla-soviru, u tamburaškim sastavima ili na nekim pučkim instrumentima, probe i pjevanje u zborovima, pripremanje programa pjevača-solista za nastupe na godišnjim svečanostima kao i nastupi u crkvi itd. Školu klavira vodili su profe-sori Bruno Adamčik i Branko Marijić, a radili su po tada najsuvremenijim pri-znatim metodama. Uspješniji učenici nastupali su u programu godišnje sve-čanosti kao solisti ili uz pratnju svojih

fra Stanko Mabić

Župni zbor sv. Cecilije, 1984.


profesora. Pjevački zbor je nastupao u crkvi za vrijeme prigodnih obreda ili svetkovina kao i na godišnjim svečano-stima i đačkim priredbama. Pjevajući šesteroglasno ili četveroglasno, zbor je bio na zavidnoj razini i s priznatim uspjehom.

Program đačkog godišnjeg javnog koncerta za 1934. godinu također je bio vrlo bogat i raznolik. Valja napomenuti da se ne radi o glazbenoj školi nego tek o gimnaziji. Ali po glazbenim progra-

mima i koncertima koje su izvodili đaci mogli bi ravnopravno stati, posebno u pjevačkom smislu, uz bok osnovnih glazbenih škola.79

79 “Program koncerta: 1. Deschermeir: Sanctus iz ‘Missa octava’ op. 37., pjeva muški zbor; 2. Pavelić: Kraljici ljiljana – deklamira A. Ne-vistić; 3. Verdi: Il trovatore; Beethoven: me-nuett; T. Seidl: Eili, Eili, klavir i violina, fra Bruno Adamčik i Ante Radica; 4. Vilhar: Boj-na pjesma – pjeva muški zbor; 5. E. Adamič: Koncertno kolo II. B. M., Križ polka – svira Tamburaški zbor; 6. Frajat: Biljana platno beleše; Kondor: Stari Ciganin – pjeva solo

Veliki zbor sv. Cecilije, 2003.

429


Profesor fra Baruno Adamčik, pored svih dužnosti u školi i u crkvi, imao je vremena i volje ići i privatno u Lišticu podučavati đake klaviru.80 Što se tiče pučkog glazbenog opismenjavanja i su-djelovanja na svetim misama, fra Bruno Adamčik je uredio malu pjesmaricu za narod i đake i dao je tiskati u Hrvatskoj tiskari F. P. Mostar (cijena 3 D). Pje-smarica je sadržavala sve pjesme koje su se pjevale kroz godinu u crkvi i na svečanostima.81 Pored te pjesmarice na raspolaganju su bile i ostale pjesmari-ce: Hrvatski crkveni kantual, Novako-va pjesmarica Virgini Matri, glazbeni prilozi časopisa Sv. Cecilije, vatikansko izdanje Kyriala, Crkvena pjesmarica, Pjevnik, Hadrovićeva pjesmarica Hosa-nna, Vilharova pjesmarica itd.

uz pratnju klavira A. Radica; 7. Šantić: Po-bednik – deklamira Kuzmić; 8. Đorđević: Na Kosovu – pjeva muški zbor; 9. Bajuk: Fantje se zbirajo; Špoljar: Duneranke – pjeva dječji zbor; 10. Z. Grgošević: Kolo – pjeva muški zbor: 11. Eilenbert: Petersburger Schlittenfa-hrt – 4-ručno na klaviru sviraju o. Fra Bruno Adamčik i Rene Marčić; 12. Vodopivec: Ža-bja svadba – pjeva muški zbor; 13. Diabelli: Sonataine I. – 4-ručno na klaviru O. B. i A. Nevistić; 14. Lisinski: Brodar – pjeva mješo-viti zbor; 15. B. B.: Budi Majko – pjeva mje-šoviti zbor, bariton solo A. Radica. Koncert je veoma dobro bio posjećen, a sve točke bile su na veliko zadovoljstvo izvedene.” Adam-čik, B., “Naši dopisi - Široki Brijeg, dne 30. I. 1935”, u: SvC, 29 (1935.), str. 47.

80 Usp. Tomašević – Koška, J., nav. dj., str. 128.81 Usp. Adamčik, B., Naši dopisi - Široki Brijeg,

dne 30. I. 1935., str. 47.

ZaključakIz ovog kratkog povijesnog pregleda lako se može zaključiti da je nositelj glazbenih kao i ostalih kulturnih doga-đanja na Širokom Brijegu do 1945. go-dine bila Franjevačka klasična gimna-zija sa svojim fratrima profesorima. Njezine začetke valja tražiti već u 1844. godini, a razvoj se može pratiti sve do 1945. U trenutku kada Gimnazija dobi-va pravo javnosti (1918.), u njoj već od tridesetih godina glazbu predaju ško-lovani i diplomirani glazbenici. Godine 1935. fra Branko Marijić postiže gra-dus doktora muzikologije u Ljubljani, a 1939. fra Bruno Adamčik diplomira glazbu u Bratislavi.

Učenje glasovira za unutarnje đake bilo je obvezujuće, tako da je na klaviru gotovo svaki đak svladao početnicu Baye-ra. Uz glasovir, solfeggio i pjevanje moglo se fakultativno učiti i harmonij, violina, tamburice i puhački instrumenti (limeni i drveni).

Glazbena zbirka brojila je: 26 glaz-bala za puhački orkestar, 8 klavira, 2 harmonija, 28 glazbala za 3 tamburaš-ka zbora, 14 tabela za zornu obuku, 939 glazbenih knjiga a etnografska zbirka brojila je preko 32 narodna glazbala.82

82 Franjevačka klasična gimnazija s pra-vom javnosti u Širokom Brijegu, Izvje-štaj za školsku godinu 1939-40, Mostar 1940., str. 32.

fra Stanko Mabić


Pored pučkog pjevanja na Širokom Brijegu svakako valja spomenuti i zbor-sko pjevanje koje je bilo na visokom stupnju. Postojao je: Mješoviti zbor (brojio je 60 pjevača), zatim Muški zbor (40 pjevača), pa onda Ženski zbor, Đač-ki zbor, Trećarski zbor, te Zbor Društva “Sv. Cecilija”, koje je osnovano 1931.

Suvišno je spominjati da je koralno (gregorijansko) pjevanje bilo na zavid-nom stupnju.

Sve to naglo prestaje živjeti godine 1945. kada Široki Brijeg osvaja “Narod-nooslobodilačka vojska” i na vlast dolazi Komunistička partija. Uništene su gi-mnazijske arhive i zbirke, a fratri pobi-jeni. Profesor glazbe fra Bruno Adamčik stradao je na bleiburškom putu, a dr. fra Branko Marijić protjeran u emigraciju, bez mogućnosti povratka u domovinu.

U godinama poraća fratri su nepre-stano bili izloženi progonima, psihič-kim kao i fi zičkim, zatvorskim kaznama i montiranim političkim procesima. U tim i takvim uvjetima, pod komunistič-kom diktaturom, nije se moglo puno napraviti. Ipak rijetko je bio koji fratar a da nije imao neko skromno glazbeno znanje. Stoga je i kroz ta teška vremena pjevanje i sviranje bilo prisutno u misa-ma (posebno svečanijim ili tzv. pjeva-nim misama). Fratri su, pored sviranja i pjevanja, znali tu i tamo okupljati i pjevačke zborove (dječje zborove kao i

zborove odraslih koji su većinom pje-vali jednoglasne ili dvoglasne pučke popijevke u liturgijskim slavljima). Tu posebno valja istaknuti fra Božu Buba-la, fra Inocenta Penavića, fra Andriju Kordića i fra Kamila Milasa.

Godine 1964. (20. prosinca) na Široki Brijeg dolaze i nove orgulje. Orgulje je izradila orguljarska radionica Heferer-Faulend iz Zagreba. To su pneumatske orgulje s kombiniranim registrima. Montirane su i prvi put su zasvirale na misi polnoćki (24. 12. 1964.).83 Orgulje su vrlo ugodna i mekana zvuka i mogu poslužiti u pratnji pučkog pjevanja kao i za manje zahtjevne koncerte, ali su ipak premale (9 registara) za crkvu na Širokom Brijegu.

Krajem šezdesetih godina na Široki Brijeg dolazi s. Maristela, prva školo-vana glazbenica (diplomirana crkvena glazbenica) poslije rata i postiže u krat-kom razdoblju (1970.–1975.) zavidan rezultat kako s malim tako i s velikim crkvenim zborom. Ali, na žalost, posli-je njezina uspješnog, ali kratkog borav-ka na Brijegu, nije se nastavilo s kvalite-tom koju je ona postavila.

Istom 1978., kad za zborovođu dolazi s. Bibijana Ćurlin, diplomirana crkvena glazbenica, liturgijsko se pjevanje na Brijegu počinje dizati na veću umjet-

83 Usp. Kronika kuće i crkve na Širokom Bri-jegu.

431


ničku razinu. Kao krunu svog rada sni-mila je sa svojim mješovitim zborom Sv. Cecilija84 godine 1984. marijanske višeglasne pjesme na nosač zvuka. Od tada pa do danas ne prestaje u našoj cr-kvi na Brijegu, s više ili manje uspjeha, djelovati mješoviti zbor. Pored velikog crkvenog zbora Sv. Cecilija djeluje i

84 Član toga zbora bio je i profesor Ante Sliško-vić, koji je 1967. god. diplomirao na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Izdao je 1999. zbirku duhovnih skladbi Širokobriješka zvona (11 skladbi za mješoviti četveroglasni zbor).

mali crkveni zbor Gospini slavuji kao i zbor Franjevačke mladeži (FRAMA).

Kronološki poredak nastavnika glazbe na Širokom Brijegu od 1844. do 1945.

Prvo navodim kronološkim redom (bez navođenja godine) predavače glazbe, odnosno pjevanja, od samog početka pa do godine 1907. jer se tek od te go-dine može točnije odrediti kad je koji predavač (točno koje godine) predavao na gimnaziji. Dakle, od samog početka

fra Stanko Mabić

Kronološki poredak od 1907. do 1945.

Ime nastavnika

Godina predavanja Predmet Voditelj zbirke

Fra Veselko Milas 1907. – 1909. pjevanje, sviranje

Fra Eugen Tomić 1909. – 1910. pjevanje, sviranje

Fra Sebastijan Lesko 1911. – 1919. pjevanje, sviranje, latinski gimnastika čuvar glazbene

zbirke

Fra Tadija Leko 1920. – 1926. pjevanje, sviranje čuvar glazbene zbirke

Fra Branko Marijić 1927. – 1932. kompozicija, povijest glazbe, pjevanje

i sviranje, vjeronauk, crtanječuvar glazbene zbirke

Fra Bono Jelavić 1932. – 1935. teologija, vjeronauk, crtanje, pisanje,

pjevanje, gimnastikačuvar glazbene zbirke

Fra Arhanđeo Nuić 1935. – 1937. latinski, grčki, francuski, pjevanje čuvar glazbene

zbirke

Fra Branko Marijić 1937. – 1940. glazbena znanost, pjevanje,

dirigiranje, klavir, fi zika, njemački

čuvar glazbene zbirke i čuvaretnografske zbirke

Fra Bruno Adamčik 1940. – 1945. kompozicija, glazbena znanost,

glasovir, pjevanje čuvar glazbene zbirke


spominju se sljedeći predavači glazbe po kronološkom redu:

Fra Blaž Petrović, fra Mijo Guja, fra Grgo Kotromanović, fra Grga Škaro, fra Ivan Katavić (ovo su bosanski fra-njevci koji su dolazili iz Bosne pouča-vati pjevanje mlade fratre na Čerigaju i na Širokom Brijegu). Prvi među her-cegovačkim franjevcima koji je stekao glazbeno obrazovanje i počeo predava-ti glazbu (pjevanje) na Širokom Brijegu bio je fra Anđeo Nuić pa onda slijede: fra Anzelmo Čulina, fra Bože Ostojić, fra Karlo Ivanković, fra Ferdo Jukić, fra Stjepan Hromić i fra Ilija Rozić.

Literatura

Kraus, A., Najčudniji luđak na svijetu, prevela Ljerka Jovanov, u: Brat Fra-njo, 1 (2005.).

Milanović, A., Doprinos franjevaca cr-kvenoj glazbenoj umjetnosti u Hrvat-skoj, u: Kačić, IX (1977.).

Arhiv Hercegovačke franjevačke pro-vincije u Mostaru.

Adamčik, B., Naši dopisi - Široki Brijeg, dne 30. I. 1935, u: SvC, 29 (1935.).

Adamčik, B., Postanak i izvedbe nekih pjevačkih zborova u Hercegovini, u: SvC, 25 (1931.).

Adamčik, B., Široki Brijeg, dne 20. de-cembra 1928, u: SvC, 23 (1929.).

Adamčik, B., Široki Brijeg, dne 21. III. 1934, u: SvC, 28 (1934.).

Marijić, B., Bilješke o crkvenim pučkim pjesmama u Bosni i Hercegovini, u: SvC, 27 (1933.).

Pandžić, B., Hercegovački franjevci, Mostar – Zagreb, 2001.

Mandić, D., Iz hrvatske glazbene proš-losti, prvi počeci glazbe u Hercegovi-ni, u: SvC, 5 (1916.).

Franjevačka klasična gimnazija s pra-vom javnosti na Širokom Brijegu, Prvi izvještaj Franjevačke velike gi-mnazije na Širokom Brijegu, objav-ljen na kraju škol. god. 1918.-1919., Mostar, 1919.

Franjevačka klasična gimnazija s pra-vom javnosti na Širokom Brijegu, Izvještaj za školsku godinu 1939-40, Mostar, 1940.

Montorici, G., Franjo Asiški učitelj ži-vota, Zagreb, 2002.

Gavran, I., Kratak ali snažan let, Hrvat-ski katolički orao, u: Putovi i putoka-zi (IV), niz članaka o našoj prošlosti, Sarajevo – Zagreb, 2003.

Špralja, I., Povijest crkvene glazbe Crkve u Hrvata, u: Crkvena glazba, Zagreb, 1988., str. 193.

Jelenić, J., Kultura i bosanski franjevci, svezak 1., Sarajevo, 1912.

Tomašević – Koška, J., Istina o ubijenoj gimnaziji, Zagreb, 1997.

433


fra Stanko Mabić

Kronika kuće i crkve na Širokom Brijegu.

Kršćanska obitelj, br. 12, god. V., 1904.Kršćanska obitelj, br. 2, god. XI., 1910.M. Enciklopedija I, Jugoslavenski leksi-

kografski zavod, Zagreb, 1971.Slišković, N., Seljačka limena glazba na

Š. Brijegu, u: Kršni zavičaj, 11 (1978.).Naši dopisi: Iz Cecilijina društva, u:

SvC, 28 (1934.).Naši dopisi: Osnutak Cecilijina druš-

tva na Širokom Brijegu, u: SvC, 25 (1931.).

Naši dopisi: Široki Brijeg, dne 18. sep-tembra 1935, u: SvC, 29 (1935.).

Osvit, broj 54. god. VI. 1903.Osvit, broj 68, god. II., 1899.Glavaš, R., Spomenica pedesetogodiš-

njice hercegovačke franjevačke Redo-države, Mostar, 1897.

Vasilj, S., Glazba u Hercegovini, poseb-ni otisak iz zbornika Kršni zavičaj, 18 (1985.).

Leko, T., Hercegovački franjevci i crkve-na glazba, u: SvC, 19 (1925.).

Leko, T., Nešto o narodnoj glazbi u Bi-jelom Polju kod Mostara, u: SvC, 13 (1919.).

Leko, T., Široki Brijeg u Hercegovini, u: SvC, 15 (1921.).

Đačka zabava na Bezgrješno začeće, u: Narodna sloboda, br. 48., 1930.

Hercegovački Franjevci na polju pučke prosvjete, u: Naša misao, Sarajevo, 1915.

Orlovsko slavlje na Širokom Brijegu, u: Narodna sloboda, br. 37, god. X., 1928.

Orlovsko slavlje, u: Narodna sloboda, broj 20., god. VIII., 1926.

Pučka božićna zabava na Širokom Bri-jegu, u: Narodna sloboda, br. 1, 1930.

Zabava seljačke crkvene glazbe na Širo-kom Brijegu, u: Narodna sloboda, br. 48, 1930.

Znanstveno-stručni skup / The scientifi c-expert symposiumSto godina nove crkve na Širokom Brijegu / One hundred years of the new church in Široki Brijeg20. lipnja 1905. - 20. lipnja 2005. / 20 June 1905 - 20 June 2005

Zbornik radova / Proceedings

Nakladnik / Published byFranjevački samostan Široki BrijegTh e Franciscan Monastery Široki Brijeg

Za nakladnika / For the publisherfra Branimir Musa

Uredništvo / Editorial boarddr. Ivo Čolakfra Vendelin Karačićdr. Antun Karaman

Urednik / Editordr. Ivo Čolak

Fotografije / PhotosKruno Hrkać i drugi

Lektor / Language editorfra Vendelin Karačić

Prijevod na engleski / English translationGoran ŠamoDanijela KožulIvana Medić

Raunalna obrada i prijelom / Computer processing and layoutDamir ZadroBožo Penavić, prof.

Tisak / Printed byFram-Ziral, Mostar

Naklada / Edition1500 primjeraka / 1500 copies

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

726.54(497.6 Široki Brijeg)”1905/2005”(091)

ZNANSTVENO-stručni skup Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu (2005) Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu : 1905.-2005. / Znanstveno-stručni skup Sto godina nove crkve na Širokom Brijegu, 20 lipnja 2005 ; [prijevod na engleski, English translation Goran Šamo, Danijela Kožul, Ivana Medić ; fotografi je, photos Kruno Hrkać i drugi]. - Široki Brijeg : Franjevački samostan ; Mostar : Građevinski fakultet Sveučilišta, 2006. - 555 str. : ilustr.

Tekst na uporedo hrv. i engl. jeziku. - “... skup, koji je održan ... 20. lipnja 2005. ...” -> Proslov. - Bibliografi ja i bilješke uz tekst

ISBN 9958-9170-4-1

COBISS.BH-ID 15229702

Documents

FRANJEVCI I GLAZBENA BAŠTINA CRKVE I SAMOSTANA NA …pobijeni.info/dokumenti/samostan/Brig/Glazbena-bastina.pdf · 401 Širokom Brijegu Sto godina nove crkve na FRANJEVCI I GLAZBENA