401
irokom BrijeguSto godina nove crkve na
FRANJEVCI I GLAZBENA BATINA CRKVE I SAMOSTANA NA IROKOM BRIJEGU
Mabi, S.Saetak: U ovom lanku autor upuuje na usku povezanost franjevaca i glazbene batine irokoga Brijega. Franjevce prikazuje kao glavne nositelje i predvoditelje glazbenih doga-anja od samog nastanka irokoga Brijega pa do godine 1945.lanak je postavljen kronoloki od dolaska franjevaca na hercegovako tlo pa do dana-njih dana. U tom povijesnom tijeku glazbenog stvaralatva autor zorno prikazuje poetke glazbenog stvaranja, njegov vrhunac i zalazak. Na poetku je bila pouka samo u pjevanju (najveim dijelom u gregorijanskom), a ne u sviranju, jer prvo glazbalo koje se spominje uope u ovim krajevima u to vrijeme (osim narodnih glazbala: gusle, svirale, diple itd.) jest jedan stari violin od bosanskog franjevca fra Grge Kotromanovia, i taj jedini bio je dotrajao i nije bio za uporabu. Vrhunac stvaralatva bile su tridesete godine dvadesetog stoljea, a nagli zalazak bila je godina 1945.Franjevaka gimnazija, kao glavni pokreta i nositelj glazbenih dogaanja na Brijegu, ima-la je glazbenu zbirku koja je tridesetih godina brojila: 26 glazbala za puhaki orkestar, 8 klavira, 2 harmonija, 28 glazbala za 3 tamburaka zbora, 14 tabela za zornu obuku, 939 glazbenih knjiga. Etnografska zbirka je imala preko 32 narodna glazbala. Pored pukog pjevanja autor ukazuje i na zborsko pjevanje koje je bilo na zavidnoj razini. Postojao je: Mjeoviti zbor koji je brojio 60 pjevaa i Muki zbor sa 40 lanova, pa onda enski zbor, aki zbor, Trearski zbor te Zbor drutva Sv. Cecilija koje je osnovano 1931.Dolaskom partizanske vojske i komunistike diktature godine 1945. ovo sve umire i ne uspijeva se do danas oporaviti.
Kljune rijei: glazba, pjevanje, franjevci, Franjevaka gimnazija.
Podatci o autoru: Mabi, S.[tanko], Franjevaki samostan iroki Brijeg, Ulica kardinala A. Stepinca 14, 88220 iroki Brijeg, Bosna i Hercegovina, [email protected]
fra Stanko Mabi
402 POVIJEST UMJETNOSTI
THE FRANCISCANS AND THE MUSICAL INHERITANCE OF THE CHURH AND MONASTERY IN IROKI BRIJEG
Mabi, S.Abstract: In this article, the author refers to the close connection of the Franciscans and the musical inheritance of iroki Brijeg. He presents the Franciscans as major performers and leaders of musical events from the very beginnings of iroki Brijeg up to 1945.The article is set in chronological order from the arrival of Franciscans to the Herzegovin-ian ground up to present days. In that historical course of musical creative work, the au-thor vividly shows the beginning of musical creativity, its peak and setting. In the begin-ning, lessons were only in (mostly Gregorian) singing and not instrumental performance of music, because the fi rst musical instrument ever mentioned in this area in that period (apart from folk instruments the gusle1 , fl ute, double fl ute etc.) was an old violin of Bos-nian Franciscan, father Grgo Kotromanovi, and even that only one was worn out and not for use. The peak of the creative work was in thirties of the twentieth century, while its sudden setting was in 1945.The Franciscan Gymnasium, as the major promoter and performer of musical events in Brijeg, had a musical collection that in thirties included: 26 instruments for the wind orchestra, 8 pianos, 2 harmoniums, 28 instruments for 3 tamburitza bands, 14 tables for hands-on training, 939 books on music. Its ethnographic collection contained over 32 folk instruments.Apart from the folk-singing in iroki Brijeg, the author also points to choir singing that was at the enviable level. There were the following: the mixed choir numbering 60 singers and mens choir numbering 40 singers, then womens choir, schoolboys choir, choir of pupils from the third grade, and the choir of St. Cecilia club founded in 1931.With the arrival of the partisan army and communistic dictatorship in 1945, all this died out and has not managed to recover until the present day.
Key words: music, singing, Franciscans, Franciscan gymnasium.
Authors data: Mabi, S.[tanko], Franciscan Monastery iroki Brijeg, Ulica kardinala A. Stepinca 14, 88220 iroki Brijeg, [email protected]
1 one-stringed local folk fi ddle
403
irokom BrijeguSto godina nove crkve na
UvodNe bismo nimalo pogrijeili da smo umjesto postojeeg naslova stavili na-slov Franjevci i glazbena batina i-rokoga Brijega jer su sva glazbena dogaanja (izuzevi narodni, folklorni glazbeni izriaj), od nastanka irokoga Brijega pa do 1945. povezana s fratri-ma, odnosno fratri su bili predvoditelji i nositelji tih dogaanja. S tim u vezi fra Radoslav Glava je, izmeu ostalog, na-pisao i ove retke: Nema naroda ija bi povijest i sudbina bila tako usko skop-ana ma s kojom institucijom kao to je prolost hrvatskoga naroda kroz vie stoljea sa franjevakim redom. Slavo-nija, Dalmacija a osobito Bosna i Her-cegovina to su zemlje o ijoj prolosti od 4-5 stoljea nije mogue ni stranice napisati, a da se ne susretne s Franjev-cima, kao glavnim imbenicima i nosi-teljima prvih uloga.2
U istom kontekstu moemo takoer kazati da nema te povijesti ili kulturne batine koja bi bila samo franjevaka jer sveobuhvatni duh sv. Franje, koji osvaja i ne ini ravnodunim, progovara kroz njegove sljedbenike tako snano da su njihova povijest i batina ujedno i na-rodna povijest i uljudba. Na poseban nain to moemo kazati za povijest, nastanak i kulturu irokoga Brijega
2 Jeleni, J., Kultura i bosanski franjevci, sve-zak 1., Sarajevo, 1912., str. 5.
koji i nastaje i raa se kao zajedniki plod franjevakih ruku i ruku vjernoga puka. Prema tome, nemogue je pisati o hrvatskoj povijesti i kulturi (u ovom sluaju glazbenoj kulturi) na ovim pro-storima a da to ujedno ne bude i po-vijest franjevakoga duha i stvaranja, neprestanog raanja i umiranja, stra-davanja i uskrsavanja, oduevljenja, i-vota, zanosa i rada.
Sv. Franjo i glazbaSveti je Franjo bio ovjek vedre, ive, kreativne i raspjevane mate. Tu svoju uroenu sklonost za pjesnitvo, pjeva-nje, scensku igru i kreaciju batinio je od svoje majke. I nakon obraenja te svoje darove ne pokapa nego ih daje na slubu Gospodinu te sebe i svoje drugove naziva Gospodnjim zabav-ljaima. Pjesma ga prati kroz sav i-vot. Kad bi u njemu prokljuala bilo kakva milozvuna melodija, izvana bi pjevuio francuski i zvuk boanskoga apata, to ga je skrovito primao, pro-valjivao bi u klicanje na francuskom. Pjevao je i za vrijeme svoje bolesti. Kad je spoznao da mu se pribliilo vrijeme smrti, pozvao je k sebi dvojicu brae, i one s kojima je bio posebno blizak, te im rekao da zbog njegove skore smrti i budueg ivota u radosti srca zano-snim glasom zapjevaju hvale Gospodi-
fra Stanko Mabi
404 POVIJEST UMJETNOSTI
nu. elano osobno jami: Pjevajui je doekao smrt (2el 214).3
Franjo voli izrei svoju radost zvu-kom. Pri tome kojiput ini geste koje bismo mi smatrali besmislenima. e-lano pripovijeda: Gdjekada bi, kao to sam vidio vlastitim oima, uzeo sa zemlje drvo te bi ga podravao iznad lijeve ruke, a gudalo bi, napeto pomo-u niti, drao desnicom i njime bi ga po guslama potezao preko drveta, a to bi izvodio prikladnim dranjem i francu-ski bi pjevao Gospodinu (2el 127).4
Sav je svoj unutranji osjeajni ivot izraavao u slikovitoj glazbi pri emu je plesao.5 Zato su ga ljudi rado sluali i gledali divei mu se jer je svakim svo-jim pokretom i svakom svojom rijeju pjevao pohvale Gospodinu. Na prvi po-gled to je bila zanimljiva scenska igra, ali on je tu svoju igru pretvarao u zbilju koju je ivio.
S druge strane, Franjo se znao po-vlaiti i u osamu, u strogu askezu, pri-snu molitvu i tiinu pred Gospodinom iz koje je crpio nepresuno vrelo svoje inspiracije. Dok je tako leao pritisnut boleu u jednoj elijici od rogoine kod Svetoga Damjana, spjevao je Pje-
3 Usp. Montorici, G., Franjo Asiki uitelj i-vota, Zagreb, 2002., str. 186.
4 Isto, str. 186.5 Kraus, A., Najudniji luak na svijetu, pre-
vela Ljerka Jovanov, u: Brat Franjo, 1 (2005.), str. 8-9
smu bratu Suncu. Budui da mu je taj stil apostolata bio na srcu, traio je od brae da putuju zemljom, pjevaju Pje-smu bratu Suncu i propovijedaju po-koru. I tako su pjevali, igrali i propo-vijedali, i na kraju je propovjednik, na nain svjetovnih komedijaa (ioculato-res), trebao zamoliti nagradu rijeima: Mi smo Boji predstavljai; elimo da nas nagradite za pjesmu i propovijeda-nje kako biste ustrajali u pravoj pokori. I Franjo je tome dodao: to su braa drugo nego li radosni Boji predstavlja-i koji podiu i pokreu ljudska srca na duhovnu radost (OS 100).6
Franjo se znao uivjeti u psihu ljudi te je jasno osjeao da sama rije odnosno propovijed ne obuzima potpuno ljud-sko srce. Zato je u navijetanju radosne vijesti iznimno cijenio glazbeni izriaj. Osobito je cijenio liturgiju sv. mise kao i liturgiju boanskog asoslova. Njegovi nasljednici, generali Reda, brinuli su se da bogosluje posvuda bude jedinstve-no, pobono i dostojanstveno.
Franjo je u Pravilu postavio kratko sadrajno naelo: neka braa boanski ofi cij mole secundum ordinem Sanctae Romanae Ecclesiae, a Rimska je Crkva ofi cij uvijek obavljala s pjevanjem. Pje-vanje je bilo bitni element javnog aso-slova u koru. Iz pisma generalnom ka-
6 Nav. mj.
405
irokom BrijeguSto godina nove crkve na
pitulu, Upute i nain kako emo moliti asoslov i o nainu kako e braa pjeva-ti, jasno slijedi da se esto i lijepo pjeva-lo za vrijeme liturgijskih ina.7
Nain Franjina ivota i njegova ra-spjevana dua, po kroniaru Reda Sa-limbeneu, privukla je mnoge znan-stvenike, umjetnike, skladatelje i vrsne pjevae, primjerice: Julijana iz Spayera, Henrika iz Pise, Vita iz Lucce i druge koji su poznavali sve tajne tadanje glazbene umjetnosti. Tako upravi Reda nije bio problem od samoga poetka osnivati kole u kojima bi se odgajali profesori za liturgijsko pjevanje.
Da bi se sauvalo jedinst
