JEZINE ARTIKULACIJE, FONEMI; ALOFONI

Po uenju francuskoga strukturalista A. Martineta jezik je dvostruko artikuliran, tj. ralanjiv vee se jezine jedinice ne mogu dijeliti na manje. Rezultat 1. Artikulacije su MONEMI najmanji jezini znakovi jer imaju i izraz i znaenje. Monemi mogu biti : leksiki, tvorbeni i gramatiki.Martine tvrdi da ekonominost koja proizlazi iz dviju artikulacija omoguava da se dobije komunikacijsko sredstvo za opu upotrebu.

Svaki jezik ima dvostruku artikulaciju, jezici se razlikuju po nainu na koji analiziraju podatke iz iskustva (razliiti izrazi za boje, vrste snijega) te po nainu na koji iskoritavaju mogunosti koje im pruaju govorni organi.Popis monema, tj. morfema jednog jezika otvoren je popis, a popis fonema je zatvoren popis.Izraz jedinica prve artikulacije moe se ralaniti na slijed razlikovnih jedinica koje nemaju vlastito znaenje.

SAUSSUREOVE DIHOTOMIJE: jezik-govor, oznaenik-oznaitelj, sinkronija-dijakronija, sintagmatski-paradigmatski (os i odnosi), interna-eksterna lingvistikaGLAVNA ZADAA VEINE PORUKA PREMA JAKOBSONU usredotoenost na kontekst (referencijalna funkcija)

METODOLOGIJA STRUKTURALISTIKOG OPISA1. Jezini se opis temelji na objektivnim, znanstveno utemeljenim kriterijima2. Pri opisu vodi se rauna o jezinim razinama : a) fonoloka URO, fonem, b)morfoloka morfem, rije, sintaktika rije, reenica; leksika leksem, semantika semem.c) metoda supstitucije Dodaj mi kaput. /lutku/ ga/ ju. (odnos A/G, zamjena imenice ili zamjenice m.r. enskim)

FONEM = najmanja jezina jedinica koja nema znaenje, ali ima razlikovnu ulogu. Fonemi su LINEARNI (slijede u prostoru i vremenu). Fonem je najmanja jedinica na sintagmatskoj razini koja se ne moe dalje linearno dijeliti. JAKOBSONOVO POIMANJE FONEMA = fonem je skup simultanih obiljeja koja upotrebljava jedan jezik da bi razlikovao rijei razliita znaenja. Jakobson je spojio europski i ameriki strukturalizam. Doao je do unutarnjih razlikovnih obiljeja, koja se pojavljuju u svenjevima. Samo su unutarnja razlikovna obiljeja simultana, a sve ostalo (fonem, morfem, rije) je linearno. (MORFEM-najmanja jez.jedinica koja ima znaenje, RIJE-skup morfema kojem je pridrueno znaenje, SINTAGMA-cjelina od najmanje dvije punoznane rijei, REENICA-najmanja potpuna obavijest)

PRAVILA N. TRUBECKOGA KOJIMA JE FONETIKA ODIJELJENA OD FONOLOGIJE:1. Fonemi dva glasa koja ne mogu stajati u istoj fonetskoj okolini, a da ne doe do promjene znaenja rijei2. Alofoni dva srodna glasa koja ne mogu stajati na istom mjestu u rijei3. Slobodne inaice fonema glasovi mogu stajati u istoj fonetskoj okolini, a da ne doe do promjena znaenja.U mnotvu razliitih glasova prepoznajemo beskonanost glasova / konaan skup fonema i zato se moemo sporazumijevati.

Do broja fonema dolazimo metodom minimalnih parova. MINIMALNI PAR je svaki onaj par koji ine dvije jezine jedinice koje se razlikuju samo po jednom obiljeju. Temeljni odnos meu fonemima je odnos opreke, obiljeen prisutnou /odsutnou odreenoga artikulacijsko-akustikog obiljeja.Broj fonema nije jednak u svih hrvatskih jezikoslovaca (30/32). Razlike su u biljeenju fonema i slova : d, , lj, nj, r i ije.SUBMINIMALNI PAR su rijei koje se razlikuju po jednom fonemu i po naglasku (razlikuju se po 2 obiljeja; F alofon fonema f, y-alofon fonema h).

GLASOVI

GLASOVI se tvore prolaskom zrane struje kroz govorne organe. Govorni organi mogu biti u razliitim poloajima, a zavisno o poloaju govornih organa glasovi se dijele u skupine glasova zajednike po tvorbenim obiljejima.3 skupine artikulacijskih organa : dini (plua, dunik), organi za glasanje (grkljan, glasnice i grkljanski poklopac), organi za govorenje; stvaranje zvuka (usna, usnena, drijelna i nosna upljina). Ako u njihovoj tvorbi sudjeluje usna upljina glasovi su labijalizirani.

GLASOVE dijelimo na : otvornici i zatvornici. OTVORNICI nastaju slobodnim prolaskom fonacijske struje kroz govorne organe (a, e, i, o, u i ie). ZATVORNICI nastaju prolaskom fonacijske struje kroz djelomino ili potpuno zatvorene govorne organe.

PODJELA OTVORNIKA (gledamo pomie li se jezik naprijed ili nazad ili miruje)a) prema vodoravnom poloaju jezika : prednji (i, e, ie), srednji : a, stranji : o,ub) prema okomitom poloaju s obzirom na nepce : visoki (i, u) najzatvoreniji, srednji : e,o, niski : ac) sudjelovanje usana u artikulaciji : labijalizirani /bemolni : o,u, nelabijalizirani : e,i, neutralan: a.

PODJELA ZATVORNIKA a) ZVONANICILIKVIDE (tekunici) : vibranti (r), bonici (l, lj), NOSNICI : m, n, nj, SPIRANTI : v,j.Piskavci : c, z,s. Umekani : t, d.

b) UMNICI1. PREMA NAINU TVORBEa) OKLUZIVI, PRASKAVCI ili ZAPORNICI : b, p, d, t, g, k. Govorni organi priblieni su toliko da stvaraju potpunu zaprjeku (pregradu) koja onemoguuje prolaz fonacijskoj struji, a otklanja se praskom ili eksplozijom. PREGRADU INE : usne (b,p), jezik i zubi (d,t), meko nepce (g, k).b) TJESNANICI; STRUJNICI ili FRIKATIVI : fonacijska struja probija se kroz tjesnac, to su : f (tjesnac ine usne, jezik i zubi), h (jezik i meko nepce), s i z (jezik i zubi), i (jezik i nepce), c)SLIVENICI ili AFRIKATI nastaju slijevanjem dvaju govornih pokreta u jedan (pokret kojim se stvara pregrada i pokret kojim se stvara tjesnac). Fonacijska struja nailazi na potpunu zaprjeku koja se uklanja tako da se stvara tjesnac te zrana struja prolazi trenjem stvarajui um. Slivenu zapreku ine : c (jezik i zubi), , , d, (jezik i nepce).

PREMA MJESTU TVORBEa) usneni : b, p,mb) zubnousneni : f,vc)zubnici /dentali : c, z, s, d, t, nd) desnici / alveolari : r, le) nepanici : , , , , d, , j, lj, njf) velari / jedrenici /mekonepani : k, g, h.

ZA ISPIT : KRITERIJI1.) Prolaz zrane struje (otvoren ili zatvoren)2.) Vrsta zapreke (potpuna (okluzivi), djelomina (tjesnanici), prvo potpuna pa se pretvara u tjesnac (slivenici), nema zapreke (otvornici) ) i kako se ona otklanja3. Koji organi sudjeluju u tvorbi, 4. Titraju li glasnice (zvuan ili ne)5. Ako ima dodatno obiljeje.

ULOGA KOJU FONEMI IMAJU U SLOGU :1. samoglasnici : slogotvorni fonemi (a, e, i, o, u , ie, samoglasno r)2. suglasnici : neslogotvorni fonemi . Slogotvorni mogu biti i glasovi l, n, m ( fascikl, dentlmen)

UNUTARNJA RAZLIKOVNA OBILJEJA

Najmanja artikulacijsko akustika obiljeja pomou kojih se meusobno razlikuju fonemi odreenoga sustava. Ta su akustika i artikulacijska obiljeja zajednika za dio fonema istoga sustava. Njihova prisutnost /odsutnost uvjetuje mogunost stvaranja minimalnih parova fonema.

IZRAZ FONEMA : fon (znai glasovni ostvaraj) SADRAJ FONEMA : alijetet samosvojnost u odnosu na ostale jezine jedinice. URO treba promatrati u dvojanim (binarnim) odnosima. Dva fonema ulaze u opreku ako jedan sadri, a drugi ne sadri neko od razlikovnih obiljeja prisutnih u danom fonolokom sustavu.TO SU : vokalnost (i, e, ie, a, o, u), umnost (b,p,d,t,g,k), kompaktnost (k, g, ,), difuznost (i,u), gravisnost (p,b,f,v,m), akutnost (t,d,c), nazalnost (m,n,nj), prekidnost (f,s,,h,z,), zvunost ( b,d,g,z,), stridentnost (c,,), napetost (rj, i, ie).

Kod vokalnosti glasnice trepere, nema zapreke, kod umnika ima zapreke, kompaktnost (stranji dio usne upljine), difuznost (prednji dio usne upljine), gravisnost (usneni i stranjonepani glasovi), akutnost (zubi, desni, tvrdo nepce), nazalnost (zvuk prolazi kroz usnu i nosnu upljinu), neprekidnost (slobodan prolaz zranoj struji kroz usnu upljinu), zvunost (treperenje), stridentnost (zrana struja probija se kroz zidove tjesnaca), napetost (napetost miia govornih organa).

PROZODIJA (PONAVLJANJE)

PROZODIJSKE JEDINICE ili PROZODEMI : naglasak i zanaglasna duina. PROZODIJSKA OBILJEJA : silina, intonacija, trajanje.NAGLASAK : istodobni ostvaraj siline, intonacije i trajanja.RASPODJELA NAGLASAKA : jednoslone rijei silazni naglasci, dvoslone i vieslone rijei sva etiri naglaska na prvom slogu, troslone i vieslone rijei : uzlazni na srednjem slogu, naglasak ne moe biti na posljednjem slogu.ULOGA PROZODIJSKIH JEDINICA : opreke izmeu razliitih rijei (grad sa KS i DS), opreke izmeu razliitih oblika iste rijei (doao je do sela (KU), sela su mala (KS)).RIJEI S DVA NAGLASKA : dui superlativi priloga i pridjeva (najdalekovidniji), sloenice sa nultim spojnikom (Zagrebtekstil), polusloenice (spomen ploa).ODRAZ DUGOGA JATA : hrvatski jezik (jedan slog, jednosloan izgovor, jedan fonem i dugi naglasci)srpski jezik (dva sloga, dvosloan izgovor, tri fonema, kratki naglasci).

NAGLAENE RIJEI (samostalne, naglasnice, tonike) rijei koje imaju vlastiti naglasak. NENAGLAENE RIJEI (nesamostalne, nenaglasnice, atonike) nemaju vlastiti naglasak.Nenaglasnice mogu biti : prednaglasnice veu se za rije iza sebe, zanaglasnice (enklitike) veu se uz rije ispred sebe.PROKLITIKE : 1. Prijedlozi jednosloni : u, na, o, po, pri, za , od, do, dvosloni : meu, mimo, nada, poda, pokraj, preko, prema, oko; trosloni : umjesto, sa iz : izmeu, iznad, ispod; 2. Veznici a, i, ni, da, kad; 3. Nijena estica NE.

ENKLITIKE : 1. Zamjenike : nenaglaeni oblici osobnih zamjenica u genitivu, dativu i akuzativu, nenaglaeni oblici povratne zamjenice (se,si); 2. Glagolske : nenaglaeni oblici prezenta glagola biti i htjeti i aorista glagola biti , 3. Vezniko upitna estica LI.U nijenim reenicama s neodreenim zamjenicama prijedlozi razbijaju zamjeniku cjelinu i umeu se izmeu estice ni i zamjenice.POMICANJE NAGLASKA NA PREDNAGLASNICU : prednaglasnica ostaje nenaglaena ako se nae ispred rijei s uzlaznim naglaskom (bez nade), naglasak moe prijei na prednaglasnicu ako se ona nae ispred rijei sa silaznim naglaskom (grad u grad), Naglasak koji prelazi na prednaglasnicu moe biti : kratkouzlazni (ne znam) oslabljeno pomicanje KU dio siline predaje iduem slogu, kratkosilazni (u grad) neoslabljeno pomicanje silina se ostvaruje na prednaglasnici.

GLASOVNE PROMJENE

1. MORFONOLOKE : sibilarizacija, palatalizacija, jotacija, nepostojano a, nepostojano e, navezak, vokalizacija, prijevoj, prijeglas, razjednaenje, kraenje ije u je, duljenje je u ije, duljenje kratkoga je2. FONOLOKE : jednaenje umnika po zvunosti i mjestu tvorbe i ispadanje glasova.PREMA SMJERU VRENJA : 1. PROGRESIVNE : prijeglas (kralj kraljem), razjednaenje (Be Beom), progresivno jednaenje po zvunosti (mozak mozga), progresivna sibilarizacija (micati maknuti).2. REGRESIVNE : ostale.

JEDNAENJE ZATVORNIKA PREMA MJESTU TVORBEjednae se umnici s, z, h i zvonanik n zatvornici1. s > ispred , , lj, nj z > ispred d, , lj, njmisao miljupaziti paljivistiti iistitiarati iaratiOdstupanja: S i z ne jednae se po mjestu tvorbe kada se nau ispred lj i nja) koji stoje na poetku drugog dijela sloenice (izljubiti, razljutiti...)b) koji su nastali stapanjem l i n (nastalih kraenjem dvoglasnika) s j (ozljeda, snjean, pobjesnjeti, razbjesnjeti se...)2. h > ispred , ()orah > oraidrhtati > drhem, drem3. n > m ispred b, pOvo se jednaenje u pismu biljei samo u izvedenicama; imbenik, zelemba, stambeni, prehrambeni..., ne biljei se u sloenicama iji prvi dio zavrava s n-,a drugi poinje s b- ili p- (izvanbrani, stranputica, jedanput...)

JEDNAENJE UMNIKA PO ZVUNOSTI

OSNOVNA PRAVILA1. Ako je prvi umnik zvuan, a drugi bezvuan, zvuni e umnik postati bezvuan, i to tako da se zamijeni svojim bezvunim paromb > p rob *robstvo > ropstvo d > t sladak *sladka > slatka2. Ako je prvi umnik bezvuan, a drugi zvuan, bezvuni e umnik postati zvuni tako da se zamijeni svojim bezvunim paromp > b top *topdija > tobdijat > d svat *svatba > svadba

Fonem koji se neutralizira naziva se arhifonem ostvaraj fonema koji nastaje neutralizacijom kakve opreke, npr. opreke po zvunostiMorfonem alomorf nastao kao rezultat fonemske alternacije ili asimilacije (ruk-/ruc-/ru)Jednaenja su redovita u govoru, dok se u pismu ne biljee uvijek.

Provoenje jednaenja po zvunosti:Na granici rijei provodi se u govoru, ali se u pismu ne biljei: kod kue [kotkue] pred kolom [pretkolom]Na granici morfema provode se u govoru i pismu (odstupanja propisuje pravopis) *nadkriliti > natkriliti*odhraniti > othraniti* svakdanji > svagdanji*sgnjeiti > zgnjeiti - pretposljednji, raskinuti, iskopati

ODSTUPANJA (samo u pismu, ne u govoru):Zvuni umnik d ostaje nepromijenjen: u sloenicama ispred c, , , s, (odcijepiti, odepiti, odunuti, predsjednik, odsjek, odetati, oduljati se) Zbog isticanja osnove rijei d i t ne prelaze u svoje zvune parnjake ni ispred c i k u imenicama na dac, -dak, -tac, - tak (-tka) (usp. Pravopis!) u sloenicama s ispod- i iznad- (ispodprosjean, iznadprosjean) u drugim sloenicama zbog jasnoe, u suprotnom bi izgubile znaenje (podtekst, predturski, odtok) u rijeima stranog podrijetla, kao i u novijim sloenicama (Habsburgovci, adhezija, jurisdikcija, postdiplomski, Zagrebfilm)Unutar osnove rijei jednaenje se provodi u govoru i pismu:hrbat hrpta; redak retka; laac laca; obrazac - obrasca

NEPOSTOJANO APostanak se nepostojanog a vee uz redukciju ili refleks poluglasa. Ope je pravilo da poluglas u jakom poloaju daje "a", ali se vokalizirati moe i poluglas u slabom poloaju, i to: kada redukcijom poluglasa nastaje skupina teka za izgovor (magla, dan, daska, staklo...) analogijom zbog drugih povijesnih razloga.DIJAKRONIJSKI POGLED1. Na granici prefiksa i osnovnog morfema, poluglas je uvijek u slabom poloaju, ali moe dati a radi lakega izgovora: obaveza / obveza razapeti / raspeti izagnati / izgnati sabor / zbor 2. Na granici osnovnog i sufiksalnog morfema poluglas je bio u jakom ili slabom poloaju te prema tomu i daje a ili . Tako nastaju razlike izmeu nominativa jednine i ostalih padea:- u imenicama sa sufiksima ac, -ak kon-ac / kon-ca ma-ak / ma ka - u pridjevima sa sufiksima -ak, -an (vitak, zgodan) - u zamjenicama i zamjenikim pridjevima) na -av (sav, ovakav)3. U genitivu mnoine zadralo se nepostojano a suprotno pravilima u suvremenom jeziku. Takvo je nepostojano a tradicijsko G mn. zavravao je na poluglas, a kasnije na . "A" se zadralo kao refleks jakoga poluglasa i kada je G mn. dobio nastavak a:momak6 > momak > momaka4. "A" se reflektira i na mjestima sekundarnog poluglasa kada bi redukcijom, a ne refleksijom poluglasa nastala skupina teka za izgovor: *mrtv, *ognj, *mozk. Sekundarni se poluglas pojavljuje i u rijeima stranog podrijetla.

SINKRONIJSKI POGLEDDEFINICIJA: "A" koje postoji samo u nekim oblicima rijei izmeu dvaju zavrnih suglasnika, a nema ga u drugim oblicima iste rijei alternacija "a" i fonoloke nule. Nepostojano a umee se izmeu dvaju zavrnih suglasnika i "razbija" suglasniku skupinu. Od toga pravila odstupaju:1. rijei stranoga podrijetla koje zavravaju na suglasnike skupove -ks, - kt, -nt, -rt, -pt i sl. (keks, akt, bent, koncert, koncept...)2. rijei hrvatskoga podrijetla koje zavravaju na -st, -t, -zd,-d (dud,most,mot)3. G mn. imenica koje u N jd. imaju a; nepostojano se a umee, iako suglasnika skupina nije zavrnaNepostojano a ima ulogu dodatnog morfolokog sredstva, morfonologizirano je, pokazuje razliku izmeu G jd. i G mn. Tomu u prilog govore i imenice koje u N jd. nemaju a, a u G mn. ga imaju: koncerata, koncepata...

NEPOSTOJANO SE A POJAVLJUJE U SLJEDEIM OBLICIMA RIJEI:1. N jd. i G mn. imenica mukoga roda na : magarac, magaraca Odstupanja! imenice stranog podrijetla koje u N jd. imaju nepostojano a, u G mn. mogu imati a, ali ne moraju (keks, akt, talent...) 2. G mn. imenica enskoga roda na a: dasaka, djevojaka Odstupanja! - kod imenica stranog podrijetla: sintagma, palma, forma - kod nekih imenica hrvatskoga podrijetla: bajka, varka, sjenka 3. - N jd. pridjeva mukoga roda: dobar, pametan 4. - N jd. zamjenica i zamjenikih pridjeva na -av (sav, takav, svakakav) 5. - N jd. glavnoga broja jedan 6. u prvom licu prezenta (svrenog) pomonog glagola biti: jesam...

PRIJEGLAS

PRIJEGLAS : promjena jednog samoglasnika u drugi pod utjecajem glasa ispred njega.-povijesno postoje 3 prijeglasa, prvi najvanijiPRVI PRIJEGLAS : o prelazi u e iza nepanika c, t, d i r (pritevi, dudevi), DRUGI PRIJEGLAS : zamjena staroga jata glasom i ispred o i j (htio, smio).Oblici rijei u kojima se prijeglas ostvaruje u suvremenom hrvatskom jeziku:1.- instrumental jednine imenica mukoga rodamaem momkompanjem nosomnovcem zecommorem aromODSTUPANJA : imenice na -ar mogu imati dva nastavka (om i em), imenica put bez prijedloga em, s prijedlogom om, preneseno znaenje em, u mnoini ovimaRAZJEDNAENJE odstupanje od prijeglasa, distaktna promjena (samoglasnici nisu u dodiru).Ako je ispred nepanika e iza je om (jeom)imenice na -telj ne podlijeu razjednaenju (prijateljem) Ako je ispred nastavka vie od dvaju slogova isto nema disimilacije (petrolejem,ravnateljem)

2. duga mnoina imenica mukog roda alterniraju infiksi -ov/-ev:kraljevi cvjetovipanjevi tipovizeevi umovioevi hrastovi

Prijeglas se ostvaruje i u dugoj mnoini imenica m.r. (kraljevi, oevi), imenicama srednjeg roda (poljem), zamjeniko pridjevna sklonidba mukog roda (smeem). V i I imenica .r. ga ne provode (duo, ruo), imenica kukavica

KRAENJE I DULJENJE JATA

Glas jat u hrvatskom standardnom jeziku odrazio se na nekoliko naina : dvoglasnik ije (bijelo, mlijeko) kratko je (djed, vjetar) dugo je (djedo, vjernost) e (vremena) i (ivio, vidio) nita (mrtav)PRAVILA ZA IZGOVOR I PISANJE REFLEKSA JATA : 1. u rijeima bez vidljivog postanka, jat se pie kao ije ili je prema tomu je li slog dug ili kratak2. u rijeima iji je postanak vidljiv, a one tijekom promjene oblika ne mijenjaju duinu sloga koji nosi ije /je, ne mijenja se ni pisanje ije /je.

PRAVILA O KRAENJU SLOGA S DVOGLASNIKOM : u prednaglasnom poloaju nesvreni glagoli na -ivati, -avati izvedeni od svrenih, u izvedenicama s naglaskom na sufiksu urina, -ovit, -ina, -ota, -oa; u sloenicama s naglaskom na spojniku (zvijer zvjerokradica).Kod tri uzastopna duga sloga, prvi se krati u sljedeim oblicima : genitiv mnoine imenica popridjevljeni glagolski prilozi sadanji (sljedei, slijedei) u komparativu i superlativu

VOKALIZACIJA, PRIJEVOJ I ZIJEV (HIJAT)

VOKALIZACIJA : zamjenjivanje l sa o na kraju sloga i na kraju rijei (tovatelj tovaoca).PRIJEVOJ : promjena korijenskog samoglasnika nastala pod utjecajem naglasnih promjena (danuti disati dah).ZIJEV (HIJAT) : otvor usta to nastaje pri izgovoru dvaju ili vie otvornika koji stoje jedan do drugoga (nauiti, zaorati, neugodno, pooim).NE UKLANJAJU ZIJEV: glagolski pridjev radni, rijei stranog podrijetla, brojevi (jedanaest), tamo gdje je slogotvorno l dalo u (pauk)NAVEZAK pojavljuje se u sklonidbi pridjeva odreenog oblika

PRAVOPIS (DODATNA LITERATURA)

PET LEGITIMNIH AUTORSKIH PRAVOPISA :1. Stjepan Babi, Boidar Finka, Milan Mogu (1994., kolska knjiga) jedino od ima odobrenje Ministarstva kulture i prosvjete za uporabu u kolama2. Ani, Sili (2001., Novi Liber i kolska knjiga),3. Mogu, Ham, Babi (2005., kolska knjiga) od Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta dobio je preporuku za uporabu.4. Badurina, Mianovi, Markovi (2007., Matica hrvatska)5. Mogu, Babi (2011., kolska knjiga).1