FONETIKA I FONOLOGIJAGlasovi, fonemi i alofoniGLAS

najmanji odsjeak izgovorene rijei skup akustikih svojstava koji se opaaju i zovu se razlikovna obiljeja FONEM

jezina jedinica koja nema znaenja nema znaenje, ali bitan je za znaenje po tome to udruivanjem s drugim fonemima nastaju rijei razliita znaenja

Govornik hrvatskoga jezika razlikuje rijei brti i prti na osnovi njihova glasovnoga sastava. Niz r - a - t - i isti je u obje rijei, a razlikuju se glasovima b i p. ALOFON

glasovna inaica fonema

Izgovor glasa ovisi o pojedincu (tj. o govorniku) i o okolini u kojoj se glas nae. U hrvatskom standardnom jeziku akustiki se relativno jednostavno mogu razlikovati sljedei alofoni: [], [], [], [F], [] i []. Tako se na primjer fonem /n/ ostvaruje kao alofon [] ispred /k/ ili /g/: banka [bka]

Glasovi hrvatskoga standardnog jezikaNaslovnica

GLASOVI HRVATSKOGA STANDARDNOG JEZIKA Hrvatski standardni jezik ima 32 glasa u ulozi fonema. To su u fonolokoj transkripciji: /i, e, a, o, u, ie v, m, n, , l, , r, r, j p, t, k, b, d, g, c, , , , , f, s, h, z, / i: [i, e, a, o, u, ie v, m, n, , l, , r, r, i p, t, k, b, d, g, c, , , , , f, s, x, z, ] u fonetskoj transkripciji.

OPIS I PODJELA GLASOVA Glasovi hrvatskoga standardnoga jezika koji predstavljaju foneme opisuju se prema prema njihovim akustikim i artikulacijskim svojstvima. I. AKUSTIKA SVOJSTVA GLASOVA: vokalnost, umnost, kompaktnost, difuznost, gravisnost, akutnost, nazalnost, neprekidnost, zvunost, stridentnost i napetost. II. TVORBENA (ARTIKULACIJSKA) SVOJSTVA GLASOVA: GLASOVI I NJIHOVA ARTIKULACIJSKA SVOJSTVA

SAMOGLASNICI (OTVORNICI, VOKALI) U HRVATSKOM STANDARDNOM JEZIKU: Samoglasnici se po mjestu tvorbe dijele: 1. prema vodoravnom poloaju jezika u odnosu prema tvrdom nepcu

prednji: i, e, ie srednji: a stranji: o, u 2. prema stupnju uzdignutosti jezika prema nepcu

visoki: i , u srednji: e, o niski: a 3. prema poloaju usana

neutralan poloaj: e, i

iroko otvorena usta: a malo ispupene usne i okrugli, uski otvor: o, u Samoglasnik r za razliku od suglasnika r ima veu zvonkost i due traje pa ima vei broj treptaja. Po mjestu tvorbe samoglasnik r je nenepani, nadzubni glas kao i suglasnik r. Mukli, neodreeni glas va () nefonemski je vokal, koji se izgovara uz neslogotvorne glasove.

SUGLASNICI PREMA MJESTU TVORBE: 1. prema sudjelovanju pominih govornih organa: A) usneni: dvousneni (bilabijali): p, b, m zubnousneni (labiodentali): v, f B) jezini: prednjojezini: , , , , c, z, s, t, d, n, l, r srednjojezini: j, lj, nj, , stranjojezini: k, g, h 2. s obzirom na poloaj pominih govornih organa prema nepominima: A) ispred tvrdog nepca: usneni (labijali): p, b, m, v, f zubni (dentali): c, z, s, t, d, n nadzubni (alveolari): r, l B) na tvrdom nepcu nepanici ili palatali: prednjotvrdonepani: , , , stranjotvrdonepani: nj, lj, j, , C) iza tvrdog nepca mekonepani, velari: k, g, h SUGLASNICI PREMA NAINU PROLAZA ZRANE STRUJE (NAINU TVORBE): A) sonanti: nosni (nazali): m, n, nj treperavi (drhtavi, vibranti): r spiranti: v, j boni (laterali): l, lj

B) umnici:

zatvorni (praskavi, okluzivi): b, p, d, t, g, k poluzatvorni (sloeni, sliveni, afrikate): c, , , , tjesnani (frikativi): s, , z, , f, h SUGLASNICI PREMA DJELOVANJU GLASNICA bdgz bezvuni p t k s f c h zvuni

GLASOVNE PROMJENE JOTACIJA Jotacija je glasovna promjena u kojoj stapanjem (nepalatalnoga) suglasnika s glasom j nastaje novi (palatalni) suglasnik. Jotacija je i glasovna promjena u kojoj se izmeu usnenih glasova p, b, m, v i glasa j umee l pa nastaju nastaju suglasniki skupovi plj, blj, mlj, vlj. Ovo se umetnuto l naziva i epentetsko l. t+j cvijet cvijee k+j plakati plaem c+j micati miem d+j sagraditi - sagraen s+j disati diem h+j gluh glui z+j kazati kaem g+j vagati vaem n+j nj kamen kamenje l+j lj spaliti spaljen p+j plj snop snoplje b+j blj rob roblje m+j mlj grm grmlje v+j vlj mrav mravlji SIBILARIZACIJA Sibilarizacija je promjena velara k, g, h ispred vokala i u sibilante c, z, s u nekim oblicima rijei: k, g, h c, z, s /_i Sibilarizacija se provodi:

1. U dativu i lokativu jednine imenica enskoga roda: ruka ruci, knjiga knjizi, snaha snasi. 2. U nominativu i vokativu mnoine imenica mukoga roda: vojnik vojnici, biljeg biljezi, grijeh grijesi. 3. U dativu, lokativu i instrumentalu mnoine imenica mukoga roda: vojnik vojnicima, biljeg biljezima, grijeh grijesima. 4. U 2. licu jednine imperativa: rekoh reci, legoh lezi. PALATALIZACIJA Palatalizacija je promjena velara k, g, h ispred vokala e i i u palatale , , u nekim oblicima rijei: k, g, h , , /_e, i Palatalizacija se najee provodi: 1. U vokativu jednine imenica mukoga roda: vojnik vojnie, plug plue, duh due. 2. U prezentu nekih glagola: peku peem, strigu striem. 3. U 2. i 3. licu jednine aorista nekih glagola: rekoh ree; digoh die. 4. Ispred pojedinih sufiksa: -(a)n muka muan; dug duan; suh suan -i rak rai; krug krui; trbuh trbui -etina ruka ruetina; knjiga knjietina; trbuh trbuetina -ina vojnik vojniina; koveg koveina; trbuh - trbuina -ica ruka ruica; draga draica; juha - juica -je otok otoje; iprag ipraje; orah - oraje -ni mrak mrani; knjiga knjini; sluh - sluni -ak dah daak -ke naopako naopake. Palatalizacijom se naziva i promjena glasova c, z u , : zec zee, knez knee; srce sran JEDNAENJE PO ZVUNOSTI Jednaenje po zvunosti dogaa se kada se jedan pored drugoga nau dva suglasnika razliite zvunosti pa se radi lakega izgovora izjednauju tako da oba postanu ili zvuni ili bezvuni, i to na nain da se prvi prilagoava drugome. Po zvunosti se ne jednae sonanti: m, n, nj, j, l, lj, r, v. zvuni b d g z d

bezvuni p t k s f c h Z + B= BB obezvuivanje b p vrabac vrapca d t otpadak otpatka

g k bogac bokca z s sklizak skliska teak teka sme smekast B +Z = ZZ ozvuivanje p b top tobdija t d svat svadba k g burek buregdija s z glas glazba za duu zadubina d svjedoiti svjedodba JEDNAENJE PO MJESTU TVORBE Jednaenje po mjestu tvorbe dogaa se kada se u rijei jedan do drugoga nau dva glasa koja se tvore na razliitim mjestima u usnoj upljini. Jednaenje po mjestu tvorbe obuhvaa glasove s, z, h i n, prema pravilima: s + , , lj, nj = + , , lj, nj nositi nonja z + d, , lj, nj = + d, , lj, nj voziti vonja h + , = + , orah orai n + b, p = m + b, p prehraniti prehramben. Odstupanja: suglasnici s i z ne prelaze u i na granicama morfema (sljubiti, razljutiti) te kada se nau ispred nj i lj koji su nastali stapanjem glasova l i n s j od dvoglasnika (snijeg snjegovi, slijep sljepilo). Jednaenje po mjestu tvorbe esto se provodi nakon nekih drugih glasovnih promjena, primjerice jotacije (grozd + je groze groe) ili jednaenja po zvunosti (raz + etvoriti rasetvoriti raetvoriti). NEPOSTOJANI SAMOGLASNICI: A, E Nepostojani samoglasnici su oni koji se javljaju izmeu zadnja dva suglasnika u nekim oblicima imenica i pridjeva, dok se u nekim oblicima gube. Samoglasnik a se gubi: 1. U svim padeima jednine i mnoine mukoga roda osim nominativa jednine i genitiva mnoine, te akuzativa jednine za neivo: N jd. dvorac G jd. dvorca D jd. dvorcu ali G mn. dvoraca. 2. U odreenom liku pridjeva mukoga roda i u mnoini pridjeva i zamjenica: neodr. sklizak odr. skliski neodr. jd. sklizak neodr. mn. skliski zamjenica m.r.jd. takav mn. takvi. 3. U enskom i srednjem rodu neodreenoga lika pridjeva i zamjenica: sklizak skliska sklisko takav takva takvo. Samoglasnik e se gubi u nekim kajkavskim toponimima i prezimenima: akovec akovca; Gubec Gupca.

PRIJEGLAS Prijeglas je zamjena samoglasnika o samoglasnikom e iza palatala i skupova t, d: 1. u nominativu jednine imenica srednjeg roda: polje, godite 2. u instrumentalu jednine imenica mukog i srednjeg roda: ruem, poljem 3. u umetku za tvorbu duge mnoine imenica mukoga roda: ruevi, hrutevi. Prijeglas se ne provodi u instrumentalu jednine imenica koje u slogu ispred nastavka imaju samoglasnik e (je jeom), u imenica enskoga roda (pralja praljom) te u posuenica, bez obzira na samoglasnik pred nastavkom (gauo gauom). Isto tako, prijeglas se ne provodi u sloenica sa spojnikom -o- (duobrinik, a ne duebrinik!). VOKALIZACIJA Vokalizacija je zamjena suglasnika l samoglasnikom o na kraju rijei i na kraju sloga. Zamjena l s o provodi se: 1. u mukome rodu glagolskoga pridjeva radnog: pisao pisala; vidio vidjela 2. u nominativu jednine imenica mukoga roda: posao posla, kabao kabla 3. u mukom rodu pridjeva: zao zla, mio mila 4. ispred sufiksa -ba: seliti seoba 5. u oblicima imenica na -l(a)c osim u nominativu jednine i genitivu mnoine: etelac G jd. eteoca, N mn. eteoci, G mn. etelaca. Suglasnik l se ne zamjenjuje s o na kraju dugoga sloga (blnica, stlnjak), u umanjenica sa sufiksom -ce (ogledalce) te u nekih imenica s l na kraju kratkoga sloga (molba, alba). GUBLJENJE GLASOVA Kada se dva jednaka suglasnika zbog glasovnih promjena ili tvorbe rijei nau u rijei jedan pored drugoga, jedan se gubi. raz + estiti raestiti raestiti od + dijeliti odijeliti. Udvojeni suglasnici se piu: 1. u superlativu pridjeva na j: najjai, najjednostavnije 2. u nekim sloenicama radi lakeg razumijevanja: naddravni, superrevizija. ISPADANJE GLASOVA Ispadanje glasova odnosi se na glasove d, t i s. Glasovi d i t ne piu se: 1. ispred glasova c i : otac oca, oev, sudac suca, suev 2. ispred sufiksa tina: gospodin gospotina, Buzet buzetina

3. u skupovima st, t, zd, d, ako iza njih slijedi bilo koji suglasnik osim r i v: nuda nuni, borilite borilini. Glasovi d i t piu se : 1. u stranim rijeima: azbestni, protestni 2. u tvorenicama na -ski: sportski 3. u tvorenicama na -stvo: narodstvo 4. u skupu -stk u imenica enskoga roda izvedenih od imenica mukoga roda na -ist: laburist laburistkinja Glas s ne pie se u sufiksu -ski iza glasova , , s, : ribiki, plemiki, bjeloruski, plemenitaki. ALTERNACIJE IJE/JE/E/I/ Alternacije ije/je/e/i/ dogaaju se u rijeima u kojima je nekada bio glas koji se naziva jatom. Da je u nekoj rijei bio jat, a ne trofonemski slijed ije (kao u rijei higijena), vidimo usporedbom ekavskoga, ikavskoga i ijekavskoga izgovora: stena stina stijena mleko mliko mlijeko videti viditi vidjeti. Za rijei bez vidljivoga postanka treba nauiti koji se oblika jata u njima javlja. U ostalim oblicima te rijei te izvedenicama u kojima je duljina sloga nepromijenjena, ostaje isti refleks jata: smjer smjera, smjerovi, smjernica, usmjeren, smjerokaz Promjene mogu nastati u dva sluaja: 1. ako se kratko je dulji 2. ako se slog s dvoglasnikom krati. 1. Duljenje kratkoga je a) kratki slog je se dulji u ije: u tvorbi nesvrenih glagola od svrenih. U glagolskoj imenici tvorenoj od nesvrenog glagola takoer ostaje ije: zapovjediti zapovijedati zapovijedanje. Izuzetak su glagoli koji u osnovi imaju rijei mjera, mjesto i sjesti. Oni uvijek imaju je: zamjerati zamjeriti; nasjesti nasjedati; namjestiti namjetati. ispred sufikasa -e i -lo: umjeti umijee sjesti sijelo b) kratko je se dulji u dugo je:

u genitivu mnoine imenica: mjesto mjesta ispred dvaju suglasnika od kojih je prvi l, lj, n, r, v: dospjeti dospjevi; praznovjerac praznovjerni u sloenicama s glagolom mjeriti: brzinomjer u imenica odmila i njihovim izvedenicama: djedo u izvedenica na -je: proturjean proturjeje c) e i i se takoer mogu produljiti u ije e se dulji u ije u tvorbi nesvrenih glagola od letjeti i lei, u sloenicama sa -zreti te u imenica izvedenih od glagola s prefiksom pre-: lijetati, dolijetati, prelijetati; lijegati, zalijegati; sazrijeti, dozrijeti; prijekor, prijenos i se dulji u ije u tvorbi nesvrenih glagola od glagola liti: lijevati, dolijevati, prelijevati 2. Kraenje sloga s dvoglasnikom Dvoglasnik se krati u je kada na njegovo mjesto dolazi kratki slog: cijel cjelina; mlijeko mljekara. To se dogaa: kod imenica srednjeg roda s nejednakoslonom promjenom: dijete djeteta u dugoj mnoini imenica kojima se ne mijenja naglasak u jednini: svijet svjetovi, ali lijek lijekovi! u genitivu mnoine s nepostojanim a imenica enskoga roda na -ijevka: pripovijetka pripovjedaka, ali pripovijetki! u komparativu i superlativu pridjeva: lijep ljepi najljepi u prvom slogu sloenica sa spojnikom -o- i u prvom djelu sloenice ispred naglaska: cjevovod, sjenokoa u nesvrenih glagola na -ivati, -avati koji su tvoreni od svrenih glagola s -ije: zamijeniti zamjenjivati ispred nekih sufikasa, npr.: -ota, -oa, -urina, -ance, -ence, -ace, -ece, -ina, -ad, -ar(a), telj, -i, -i, -a, -ar, -a, -ica, -l(a)c, -ica, -iljka, -ulja, -ua, -ba, -ite, -arija, -enje; -ovit, -evit, -an, -ahan, -ast, -kast, -cat, -it, -iv, -ljiv ljepota, sljepoa, zvjezdurina, djetece, brjei, mjenja, zvjezdica; pjeskovit, bjelkast Dvoglasnik se krati u e iza r u suglasnikom skupu, s time da je pravilan i oblik s je: pogrijeiti: pogreka/pogrjeka drijebe: drebeta/ drjebeta; drebad/drjebad brijeg: bregovit/brjegovit sprijeiti: spreavati/sprjeavati grijeh: grean/grjean; greniji/grjeniji suglasnik + r + ije suglasnik + r + e/je

Dvoglasnik se krati u i ispred o nastalog vokalizacijom (bilo u nastavku, bilo unutar rijei) i j: dio dijela; dijeliti dioba; smijeh smijati se. I je se krati u i u istim sluajevima: vidjela vidio; smjeti smijem tedjeti tedionica Dvoglasnik se krati u u prezentu, imperativu te pridjevu radnom i trpnom: umrijeti umrem, umri, umro

Naglasak u hrvatskome standardnom jezikuNaglasni sustav hrvatskoga standardnog jezika sastoji se od etiriju naglaska: kratkouzlazni: (na) kratkosilazni: (ka) dugouzlazni: (rka) dugosilazni: (zlto)

U prozodijske se jedinice hrvatskoga jezika osim ovih etiriju naglaska ubraja i zanaglasna duina (). Postoji pet osnovnih pravila o raspodjeli naglaska u hrvatskome standardnom jeziku: 1. Jedna rije moe imati samo jedan naglasak. 2. Jednoslone rijei mogu imati samo silazne naglaske (k, l). 3. Na unutarnjem slogu vieslonih rijei mogu stajati samo uzlazni naglasci (prijatljstvo, posditi). 4. Na prvom slogu vieslonih rijei mogu stajati sva etiri naglaska (na, ka, rka, zlto). 5. Na zadnjem slogu vieslonih rijei ne moe stajati naglasak, osim pojedinih usklika (opl, oh). Neke rijei nemaju svoga naglaska. Takve se rijei nazivaju nenaglasnicama ili klitikama i izgovaraju se zajedno s rijeju ispred ili iza sebe kao jedna izgovorna cjelina. Rijei koje se nalaze iza naglaene rijei i s njom se izgovaraju kao jedna cjelina zovu se zanaglasnice ili enklitike. Mogu biti: 1. glagolske: nenaglaeni oblici prezenta pomonih glagola biti i htjeti (sam, si, je, smo, ste, su; u, e, e, emo, ete, e), te nenaglaeni oblici aorista glagola biti (bih, bi, bi,

bismo, biste, bi) 2. zamjenike: nenaglaeni oblici linih zamjenica (me, mi, te, ti, ga, nj, mu, je, joj, ju, nju, nas, nam, vas, vam, ih, im, se, si) 3. upitna estica li. Rijei koje se nalaze ispred naglaene rijei i s njom se izgovaraju kao jedna cjelina zovu se prednaglasnice ili proklitike. Mogu biti: 1. prijedlozi: svi jednosloni (u, o, na, po, pri...), neki dvosloni (meu, mimo, nada, poda, pokraj, preko, prema, oko), svi prijedlozi sloeni s prijedlogom iz- (izmeu, iznad) 2. neki veznici: a, i, ni, da, kad 3. nijena estica ne. Prednaglasnica ponekad moe primiti naglasak, i to kad se nae ispred sloga na kojem je silazni naglasak: znm n znm.

MORFOLOGIJAMORFEM

najmanja jezina jedinica koja ima svoje znaenje izrazu je pridruen sadraj izraz morfema zove se MORF MORFOLOGIJA

znanstvena disciplina koja prouava morfeme dio gramatike koji se odnosi na prouavanje vrsta rijei i njihovih oblika

VRSTE MORFEMA (s obzirom na poloaj, znaenje i ulogu ili funkciju) A) MORFEMI PO POLOAJU: 1. PREFIKSALNI MORFEM (PREFIKS) ILI PREDMETAK, (oznaka P)

morfem koji se dodaje s lijeve strane korijenskog morfema 2. KORIJENSKI MORFEM (KORIJEN), (oznaka R)

morfem koji nosi temeljno leksiko znaenje rijei sve rijei istog korijena ine PORODICU RIJEI (lijek, ljekarnica, lijenik) 3. SUFIKSALNI MORFEM (SUFIKS) ILI DODATAK, (oznaka S)

morfem koji se dodaje s desne strane korijenskog morfema tzv. NULTI MOREM prefiksalni i sufiksalni morfemi nazivaju se AFIKSALNIM MORFEMIMA (lat. affigere pribiti, dodati) 4. INFIKS ILI UMETAK

morfem (sufiks) koji je umetnut izmeu osnove i nastavka (sinovi sin + ov + i) B) MORFEMI PO ZNAENJU: 1. LEKSIKI MORFEM

morfem koji nosi cjelovito leksiko znaenje rijei (znaenje koje se odnosi na stvarnost bez obzir na kontekst) svi leksiki morfemi zajedno ine OSNOVU 2. GRAMATIKI MORFEM (NASTAVAK)

morfem (sufiks) koji nosi gramatiko znaenje rijei C) MORFEMI PO ULOZI ILI FUNKCIJI: 1. TVORBENI, RJEOTVORNI ILI DERIVACIJSKI MORFEM

morfem koji slue za tvorbu, izvoenje ili derivaciju novih rijei rjeotvorni morfemi dodaju se na rjeotvornu osnovu funkciju rjeotvornih morfema imaju afiksi, stoga se razlikuju tri osnovna naina izvoenja novih rijei: prefiksalna tvorba (iz + rod) sufiksalna tvorba (rad + nik) prefiksalno-sufiksalna tvorba (pred + rad + nik) 2. OBLIKOTVORNI, FLEKSIJSKI ILI RELACIJSKI MORFEM

morfem koji slui za tvorbu novih oblika funkciju oblikotvornog morfema ima gramatiki morfem ili nastavak oblikotvorni morfem dodaje se na oblikotvornu osnovu (radnik + , radnik + a, radnik + u) SLOBODNI MORFEM morfem koji u reenici moe stajati samostalno (sin, govor) VEZANI MORFEM morfem koji u reenici ne moe stajati samostalno (pro-, -ov) MORFEMSKA I MORFOLOKA ANALIZA

ralanjivanje rijei na morfeme po poloaju naziva se MORFEMSKA ANALIZA predradnik = pred + rad + nik +

P

R

S

S

ralanjivanje rijei na osnovu i nastavak naziva se MORFOLOKA ANALIZA predradnik = predradnik + osnova nastavak

ALOMORFI

isti morfem u svim oblicima neke rijei razliiti morfi ili izrazi istog morfema nazivaju se ALOMORFI (izgovorne varijante ili inaice morfema)

VRSTE: A) DJELOMINO RAZLIITI:

nauk = na + uk + nauci = na + uc + i nauiti = na + u + i + ti B) POTPUNO RAZLIITI (SUPLETIVNI ALOMORFI):

klela kunem ovjek ljudi ja mi alomorfi jednoga morfema kojima se pridruuje isti gramatiki sadraj i koji se mogu pojaviti u istoj okolini zovu se DUBLETE dobr + og = dobr + oga

do pojave alomorfa dolazi zbog glasovnih promjena osnova u kojoj se pojave alomorfi zbog neke glasovne promjene zove se ALOOSNOVA (inaica ili varijanta osnove)

VRSTE RIJEI:

IMENICE

rijei kojima se imenuju bia, predmeti i pojave prema leksikim obiljejima imenice odreujemo s obzirom na:

1. opseg znaenja: OPE sva bie, predmeti ili pojave iste vrste (djevojica) VLASTITE tono odreeno bie, predmet ili pojava (Petra) ZBIRNE skup istovrsnih bia, predmeta ili pojava koji se uzimaju kao cjelina (momad) 2. ovjekov dodir s onim to znae: STVARNE ILI KONKRETNE za opipljiva bia i predmete (knjiga, raunalo, stol) ili bia i predmete koji nisu opipljivi, ali se zamiljaju kao da postoje ili kao da su nam nadohvat ruke (aneo, mjesec) NESTVARNE ILI APSTRAKTNE za neto nestvarno, neopipljivo: radnju, osobine, osjeaje, stanja, fizike i duevne moi, prirodne i drutvene pojave (ljubav, bol, radost, san) 3. stupnjevanje po veliini: DEMINUTIVI ILI UMANJENICE (ptiica, knjiica) AUGMENTATIVI ILI UVEANICE (ptiurina, knjiurina) 4. stupnjevanje po osjeajnoj vezi: HIPOKORISTICI ILI ODMIL(N)ICE PEJORATIVI ILI POGRDNICE Posebnu skupinu ine RADNE IMENICE znae radnju, stanje, zbivanje i rezultat radnje (enja, uenje, borba, jurnjava, plovidba, pobjeda) GRAMATIKA OBILJEJA IMENICA A) ROD: muki, enski i srednji imenice na -a koje znae muku osobu u jednini su mukog roda (vojvoda je stigao), a u mnoini mukog (vojvode su stigli) i enskog (vojvode su stigle) roda neke imenice na -ica koje znae i muku i ensku osobu mogu biti i mukog i enskog roda (ovaj/ova izdajica, lutalica, propalica) neke imenice na -lo koje oznaavaju muku osobu mogu biti i srednjeg i mukog roda (ovaj/ovo gunalo)

imenice na -e su srednjeg roda, iako znae muku ili ensku osobu (mome, djevoje) imenice bol, glad, ar, splav i svrbe mogu biti i mukog i enskog roda imenica doba srednjeg je roda, a kao imenica enskog roda upotrebljava se samo u glazbenoj terminologiji B) BROJ: jednina i mnoina uz brojeve dva, tri, etiri i oba u N,A i V dolazi DVOJINA ILI DUAL (oblik koji je za muki i srednji rod jednak G jednine, a za enski rod N mnoine) PLURALIA TANTUM imenice koje imaju samo oblik za mnoinu, iako znae jednu stvar (gae, vrata, naoale) C) PADE: nezavisni: N, V i zavisni ili kosi: G, D, A, L, I neke imenice za razliite padee imaju isti oblik ta se pojava naziva GRAMATIKA HOMONIMIJA ILI SINKRETIZAM (G, D, L, I radosti) SKLONIDBA (DEKLINACIJA) IMENICA

N tko? to? G koga? ega? D komu? emu? A koga? to? V o! oj! L (o) kom (e)? (o) em? I (s) kim? (s) im?

PRIDJEVI Pridjevi su rijei kojima se izrie svojstvo predmeta ili pojava. Pridjevi suzuju opseg znaenja rijei kojima se pridijevaju, a to su najee imenice. Po znaenju se pridjevi dijele na opisne, gradivne i posvojne. OPISNI (KVALITATIVNI) PRIDJEVI izriu osobine i odgovaraju na pitanje kakav. Izriu tvarna (prirodna, fizika, materijalna) i netvarna (misaona, duhovna, psihika) svojstva. Na primjer: sladak, topao, ut, pametan, alostan GRADIVNI (MATERIJALNI) PRIDJEVI izriu tvarnost, od ega je to napravljeno. Na primjer: zlatni, drveni, eljezni POSVOJNI (POSESIVNI) PRIDJEVI izriu pripadanje. Odgovaraju na pitanje iji. na primjer: bratov, gospodski, majinski, vuji Pridjeve je po znaenju mogue podijeliti na samo dvije skupine; opisne i odnosne. Opisni su isti kao i u trodijelnoj podjeli, a odnosni izriu odnose koje predmeti, bia ili pojave imaju prema kojemu drugom predmetu oni obuhvaaju posvojne i gradivne i neke opisne (one koje izriu prostor i vrijeme). GRAMATIKA SVOJSTVA: pridjevi imaju posebne oblike za rod, broj i pade po nainu kako odreuju imenicu, oblici pridjeva mogu bit odreeni i neodreeni NEODREENI oblik pridjeva kazuje promjenjive osobine onoga to znae imenice i odgovaraju na pitanje kakav. u jednini se sklanjaju kao imenice (imenika promjena) N star, G stara, D staru, A star(a), V star, L staru, I starim u mnoini se sklanjaju kao odreeni pridjevi N stari, G starih, D starim(a), A stare, V stari, L starim(a), I starim(a) neodreeni oblik pridjeva nemaju: neki neizvedeni pridjevi (jarki, arki) pridjevi koji zavravaju na -i (brijai, kupai) pridjevi koji odreuju imenicu s obzirom na poloaj u prostoru i vremenu u kojem se nalazi ili iz kojeg dolazi ono to ona znai (desni, juni) u neodreenom obliku pridjev stoji kada je: dio imenskog predikata (eir je lijep.) dio atributnog skupa tzv. G svojstva (medvjedii dobra srca) u slubi predikatnog proirka (Poslije toga postao je zloest.) posvojni pridjevi na -ov, -ev, -ljev, -in ODREENI oblik pridjeva upotrebljava se kada se pridjevom izrie stalna osobina predmeta, odnosno kada se odreuje izmeu vie stvari razliitih osobina ona o kojoj se govori.

sklanjaju se po pridjevsko-zamjenikoj deklinaciji jednina m. r. : N stari, G starog(a), D starom(u), A stari/starog(a), V stari, L starom(u), I starim mnoina m. r. : N stari, G starih, D starim(a), A stare, V stari, L starim(a), I starim(a) dulji padeni oblici (s navescima) upotrebljavaju se: kada je pridjev u reenici bez imenice (Pijanomu se i vlak sklanja.) kada sljedea rije poinje istim ili slinim zatvornikom (bijeloga goluba) kada je uz imenicu vie pridjeva posljednji je krai (hrvatskoga knjievnog jezika) odreeni pridjev se upotrebljava: kada je ispred njega neka pokazna zamjenica (ovaj lijepi al) kada je pridjev dio vlastitog imena (Dugi otok) kada je pridjev dio strunog termina (pravopisni problem) kada pridjev zavrava na -i, -ji, -nji, -nji, -ski/ki kada je pridjev u komparativu ili superlativu (bolji, boljeg) KOMPARACIJA PRIDJEVA Samo opisni pridjevi se kompariraju kroz tri stupnja: pozitiv, komparativ, superlativ. KOMPARATIV tvori se nastavcima: -iji > topliji, stariji, labaviji -(j)i > krui, sui, skuplji (jotirani); vrui, krnji (nejotirani) -i > samo tri pridjeva: laki, meki, ljepi supletivne oblike imaju: dobar bolji, zao gori, malen manji, velik vei neki pridjevi imaju dvojne oblike: istiji/ii, ljeniji/ljenji, slaniji/slanji, dulji/dui SUPERLATIV tvori se o komparativa prefiksom naj-: najbolji, najjai, najvei PRAVOPISNA PRAVILA: 1. posvojni pridjevi na -ov, -ev, -ljev, -in izvedeni od vlastitih imena piu se velikim slovom (Markov, Petrin, ehovljev) 2. odnosni pridjevi na -ski, -ki, -ki, -ki izvedeni od vlastitih imena piu se malim slovom (hrvatski, paki, matoevski) 3. odnosni pridjevi od stranih imena: a. pridjevi od osobnih imena piu se izgovorno (ekspirovski) b. pridjevi od zemljopisnih imena piu se izvorno i izgovorno (newyorki, njujorki)

4. u komparativu i superlativu krati se ije (ljepi, rjei, bljei) BROJEVI Brojeve dijelimo na:

glavne brojeve: brojeve koji izriu tonu koliinu neega (jedan, dva, tri itd.) redne brojeve: brojeve koji izriu koje je to po redu (prvi, drugi, trei itd.) glavni brojevi mogu biti jednolani (npr. jedan, pedeset, milijun dakle sastoje se od jedne rijei) i vielani (dvadeset devet, tisuu petsto etrdeset osam dakle sastoje se od dviju ili vie rijei) jednolani brojevi dijele se na osnovne od 1 do 10, zatim sto ili stotina, tisua, milijun, milijarda, bilijun itd. i na izvedene od 1 do 19, desetice od 20 do 90 (dakle dvadeset, trideset, etrdeset, pedeset itd.)

Oblici brojeva 1. Glavni brojevi Od glavnih brojeva sklanjaju se jdan, dv, tr i tiri: m. r. N jdan G jdnog, jednoga A =N ili G V =N I jdnm . r. jdna jdn jdnu =N sr. r. jdno jdnog, jednoga =N =N

D jdnom, jednomu, jednome jdnj jdnom, jednomu, jednome

L jdnom, jdnomu, jdnome jdnj jdnom, jdnomu, jdnome jdnm jdnm

Broj jedan moe imati mnoinu i tada stoji uz imenice koje znae jedan predmet ili skup koji po bilo emu pripada zajedno. Tada broj jedan znai: isti (mi smo jednih godina); neki (jedni sjede, jedni stoje) skup/par (imenice koje su pluralia tantum i one koje u mnoini ine cjelinu: na kui su samo jedna vrata, kupila sam jedne ljestve, jedne su arape poderane). Kao dv sklanjaju se ba i badv, a bje i badvije sklanjaju se kao dvje. m. i sr. r. . r. NAV dv G dvju DLI dvma dvje dvj dvjma

Brojevi tr i tiri imaju iste oblike za sva tri roda:

NAV tr G

tiri

trj etirj

DLI trma etirma, tirima 2. Redni brojevi prvi, drugi, trei, stoti, tisui, hiljaditi, milijunti, milijardni

imaju oblike odreenih pridjeva kod brojeva sedam sedmi, osam osmi nepostojano a

3. Zbirni brojevi dvoje, troje...

tvorba: osnova glavnog broja + nastavci -oje/-ero (osim broja etiri koji ima drugu osnovu) N., A., V. dvoje, G. dvojega (dvoga), D., L., I. dvojemu (dvome, dvojima, dvoma) oblici koji u D, L, I zavravaju na -im(a) zapravo su oblici brojevnog pridjeva!!

4. Brojevni pridjevi dvoji, troji, etvori, osmori...

tvorba: sufiksom -oj, -er i -or, a imaju oblike kao odreeni pridjevi U mnoini: N. dvoji / dvoja / dvoje, G. dvojih, D. dvojima, A. = dvoje / dvoja /dvoje, L.=D., I.=D. u mn. rabe se uz pl. tantum (petora kola) i uz imenice koje znae par ili skup (troje rukavice = tri para)

5. Brojevne imenice dvojica, obojica, trojica, etvorica... pedesetorica

tvorba: nastavkom -ica slue kad se broje mukarci imenica uz njih je u genitivu mnoine Poredak: lina zamjenica uvijek stoji ispred i tada je u genitivu mnoine kad je brojevna imenica u N., G., A., V. (N. nas trojica, G. nas trojice, A. nas trojicu, V. vas trojica) u istom je padeu kao i brojevna imenica kad je br. imenica u D., L, I. nama trojici

6. Brojevni prilozi desetak, petnaestak, dvadesetak...

tvorba: nastavak -ak znae priblinu koliinu imenica uz njih > u G.mn. (desetak kua)

Pisanje vielanih brojeva 1. Mogu se samo nizati bez veznika: osamdeset devet, dvjesta pedeset tri, milijun esto tisua sedamsto esnaest. 2. Moe se izmeu svakog lana stavljati veznik -i, ali to je rjee: est stotina i osamdeset i tri, tisuu i dvjesta i ezdeset i etiri. 3. Moe se samo zadnji lan povezivati veznikom -i: est stotina osamdeset i tri, tisuu osamsto pedeset i dva PAZI! U novanim se dokumentima cijeli broj obino pie kao jedna rije: tisuuosamstosedamdesetpet PRILOZI

prilau se drugim (obino punoznanim) rijeima da ih poblie odrede

Prilozi izriu: 1. okolnosti u kojima se vri radnja ili zbivanje, ili traje stanje: a) mjesto: Kamo je otiao? Ondje je neto palo. b) vrijeme: Kada se to dogodilo? Ovaj vlak vozi samo nou. c) nain: Bilo nam je lijepo na moru ove godine, kao i inae. d) uzrok: Zato si to napravio? Uinio je to namjerno. 2. stupanj osobine (uz pridjeve i priloge izvedene od pridjeva) ili jakost radnje (uz glagole) Neobino brzo stigli su do svoga odredita. Donekle me iznenadio veliki broj poklona. 3. neodbrojenu koliinu: Mnogo je snijega palo ove zime. Mnogo sam ih izgubio tijekom selidbe. 4. O potvrdnim, pokaznim i odnosnim prilozima: npr. nekoliko tjedana, mnogo ljudi