Filozofija Religije Kao Ontologija Neupitne Snage Moguće Objave

7/25/2019 Filozofija Religije Kao Ontologija Neupitne Snage Mogue Objave

1/24

1. FILOZOFIJA RELIGIJE KAO ONTOLOGIJA NEUPITNE SNAGE

MOGUE OBJAVE

Za sve znanosti postoji samo jedan filozofski temelj, to je primijetio ve Aristotel u svojoj

etvrtoj knjizi Metafizike (poglavlja I i IV) Iz navedenoga slijedi da unutar razliiti! znanosti

postoji jedan ogranak znanja, temelj, koji definira i odre"uje predmete svoga promatranja,

odre"uje strukturu tog o#jekta, to pretpostavlja svaka znanost, da je formalna naela znanja

koja proizlaze iz te strukture, te pokazuje kako postojanje i raznovrsnost znanosti nu$no

proizlazi iz same injeni%e da in ljudske aktivnosti &radi%ionalni naziv prvotne znanosti jest

Metafizika Iz toga slijedi tvrdnja' svaki filozofski pro#lem jest pro#lem prvotne znanosti

odnosno, metafiziki azliite znanosti temelje se na jednoj znanosti, koja odre"uje nji!ov

o#jekt, nji!ove funk%ije i nji!ove razliitosti te da je pro#lem izme"u dvije znanosti

metafizike naravi Metafizika sama izvorno postavlja taj odnos, jer kako je prva epistema,

ona sama daje postojanje njima Mnotvo znanosti mora rasti iz tog jednog jedinstvenog

metafizikog temelja

Iz postojanja mnotva znanosti proizlazi pro#lem nji!ovog jedinstva te ukazuje na te$inu

samog pro#lema odnosa izme"u dviju znanosti koji predstavlja najte$i, ali i najdu#lji nain

uranjanja u epistemoloki temelj svake pojedinane znanosti *pistemoloki pro#lem odnosa

razliiti! znanosti jest metafiziki pro#lem koji je sadr$ani u temelju svake znanosti

ponaoso#, te on sam odre"uje nji!ov vlastiti o#jekt i funk%iju te izme"u nji! uspostavlja svoj

spe%ifian odnos +ao to je epistemoloko pitanje ujedno i upit u prirodu znanosti kao

ljudske aktivnosti, time je ujedno nu$no i upit u samu ljudsku prirodu ro#lem u filozofiji

znanosti nije samo zadovoljenje nekodljive ljudske radoznalosti ve se tie naeg postojanja

kao ljudskog #ia, dakle taj pro#lem nije samo tra$enje metafizikog temelja ti! znanosti ve

ujedno i egzisten%ijalni upit u nau ljudsku prirodu

1.1. ODNOS IZMEU TEOLOGIJE I FILOZOFIJE RELIGIJE

ro#lem odnosa izme"u teologije i filozofije religije je metafizike prirode, iz ijeg temelja te

dvije znanosti izviru -ilozofija religije, prema +atolikoj kon%ep%iji, je znanje o pravom

odnosu izme"u nas i .oga, izme"u ovjeka i Apsoluta &omistika metafizika, znanje o .ogu,

ne vidi kao samostalnu znanost, ve kao unutarnji moment ope metafizike, ope ontologije

Za metafiziku, .og predstavlja apsolutni temelj svi! #ia i znanja o njima, i koji na nikoji

1


2/24

drugaiji nain ne mo$e #iti s!vaen rema &omi, .og je uvijek vi"en kao prin%ip kao i nae

znanje o njemu, nikada kao jasna tema neke isto ljudske znanosti Iz toga slijedi da je

metafizika s jedne strane, epistemoloki temelj filozofije religije kao znanosti/ a s druge

strane, znanost za kojom te$imo jest metafizike ona sama, koja tre#a poslu$iti kao temelj

0vdje nae pitanje o odnosu izme"u ti! dviju znanosti je u osnovi pro#lem antropoloke

metafizike koja ljudsku prirodu promatra na dva razliita naina'

1) 2ovjek je du! 3aoj prirodi pripada stajati pred nepoznatim .ogom, pred slo#odnim

.ogom, ije se znaenje ne mo$e u potpunosti spoznat niti njegova funk%iju u ovom svijetu

0dnos izme"u .oga i nas ne mo$e se utvrditi poevi od nas sami! 4amo to .og mo$e

odrediti Mi tre#amo uvijek imati na umu mogunost njegove o#jave

5) 2ak kao du!, ovjek je povijesno #ie 6akle, nije samo u naem #iolokom postojanju,

temelj naeg du!ovnog $ivota, ve se moramo okrenuti i prema povijesti roizlazi da smo po

naoj prirodi usmjereni prema povijesnom inu o#jave Ako je, u vr!ovnoj slo#odi, .og

odluio umjesto samoo#jave, ostati u tiini, mi #ismo dostigli vr! naeg du!ovnog i vjerskog

postojanja sluajui tiinu .oga

itanje o filozofiji religije postaje pitanje zato se ne mo$emo suzdr$ati okretanju metafizi%i,

to je metafizika, i kako metafizika vodi do .oga &eologija izvorno nije ljudsko djelo,ve

slo#odno sluanje samoo#jave .oga kroz .o$je ijei 7 svom prvom i izvornom znaenju,

teologija nije sustav valjani! izjava proizale iz ljudske misli, ve ukupnost #o$anskog govora

od .oga upuene nama ljudskom jezikom Mo$emo i moramo #o$ju rije integrirati u

totalnost ljudskog znanja, te tako postaviti teoloku znanost

+ada emo govoriti o epistemolokom vrednovanju teologije, mi emo tu samo pretpostaviti

sposo#nost sluanja .o$je poruke 0d samog poetka mi se#e ne pretpostavljamo kaoteologe, ve kao oso#e kojima je dana mogunost da #udu teolozi, ukoliko do nas do"e

slo#odna .o$ja poruka Mi smo u potrazi za jednom metafizikom iz koje su ove dvije

znanosti proizale' $elimo razumjeti odnos koji postoji izme"u nji!, ispitivanjem o

zajednikom korijenu -ilozofija religije raste iz metafizike/ to je sama metafizika, a

zakljuujemo kako #i se teologija tre#ala kon%entrirati na nae sluanje .o$je o#jave, kako #i

nas uputila ka pravom odnosu prema naem 4tvoritelju Metafizika, koja je ujedno filozofija

religije, mora priznati .oga kao onaj koji je slo#odan i nespoznat/ mora razumjeti ljudska #ia

2


3/24

kao oso#e koje, u svojem najintimnijem du!ovnom stanju $ive u povijesti/ mora nas usmjeriti

ka naoj povijesti mogunosti eventualne o#jave slo#odnog i nespoznatog .oga

2. POVEZANI PROBLEMI

Ako $elimo da filozofija religije potuje autonomiju i dostojanstvenost autentine teologije

otkrivenja, ne mo$emo oekivati da e uspostaviti prirodnu religiju, tj da e pozitivno i

detaljno odluiti o naoj povezanosti s .ogom &o mo$e samo postojati u pokuaju da

uspostavi na #azi ljudske naravi ono to zovemo epistemoloki temeljem za teologiju &o je

analiza ljudske oso#e kao su#jekta kojem je predstavljeno otkrivenje .oga i koji je po svojoj

istinskoj naravi, orijentiran prema pri!vaanju mogueg otkrivenja

-undamentalna teologija uglavnom djeluje na sljedei nain' 4pe%ijalna metafizika (prirodna

teologija ili teodi%eja) #i tre#ala prikazati egzisten%iju oso#nog, trans%edentalnog .oga

4ljedea fundamentalna teologija sama po se#i uspostavlja mogunost otkrivenja koje dolazi

od .oga okazuje, makar negativno, da mogu postojati misteriji, koje ne mo$emo s!vatiti

sami i koji mo$da sainjavaju mogui o#jekt za samoopravdanje .oga preko otkrivenja

3adalje, pokazuje da je fiziki i moralno mogue da nam .og otkrije takve misterije koji se

sla$u s naom ljudskom naravi samo do neke grani%e i pod odre"enim su uvjetima ak

neop!odni za ostvarenje toga 3a posljetku, taj prvi dio fundamentalne teologije o#janjava

da kroz proroko nada!nue .og mo$e prenijeti znanje ti! misterija poslani%ima #o$anskog

otkrivenja, i da .og mo$e i mora pomou uda predoiti injeni%u otkrivenja dostatno sigurno

i nesumnjivo za nas kojima je to namijenjeno

6rugi dio fundamentalne teologije pokuava predoiti da se takvo otkrivenje zapravo vejavilo u Isusu +ristu, i da se nastavlja o#javljivati i da je vjerno sauvano pomou 7iteljstva

+atolike 8rkve Ipak, fundamentalna teologija ne o#janjava #a do#ro, uzimajui u o#zir

nau du!ovnu prirodu, kako smo mi otvoreni prema proirenju naeg znanja, kako za to

postoji prostor u naem prirodnom sustavu, #ez da moramo priznati da to znanje samo po se#i

nu$no ostvaruje nau prirodu 4amo primjenjujui da z#og toga ili te injeni%e ili prepreke, mi

smo u nemogunosti dokuiti znanje koje je steeno otkrivenjem, ne otklanja tu potekou

3


4/24

Mo$emo gledati na isti pro#lem iz drugog kuta &radi%ionalna fundamentalna teologija ne

o#janjava jasno zato samo a priori, po naoj vlastitoj naravi, orijentirani prema ispunjenju

naeg znanja kroz jedno slo#odno otkrivenje 7 teoriji, ova je orijenta%ija o#janjena na

sljedei nain 0tkrivenje se de fa%to dogodilo Z#og nae sveukupne o#veze poslunosti

.ogu, imamo o#vezu pokoravati se .o$jim zapovijedima, otuda, u naem sluaju, pri!vaanje

#o$anskog otkrivenja vjerom &re#alo #i #iti mogue pronai temeljitije, a priori opravdanje,

ono koje logiki pret!odi uvjerenju da se otkrivenje de fa%to dogodilo &re#ali #i #iti u

mogunosti pokazati kada se o#raamo naoj o#vezi poslunosti, kao to to radimo s

potovanjem prema naoj vjeri u otkrivenje, da takva o#veza mo$e u osnovi a priori pripadati

nu$nim formama ljudske poslunosti .ogu i to mo$emo otkriti sami 4amo to mo$e dati

efikasnost stvarne zapovijedi, po kojoj .og mo$e nametnuti o#vezu vjerovanja

7o#iajena fundamentalna teologija o#raa veoma malo pa$nje na injeni%u da smo po naoj

prirodi upueni na povijest prije dokazivanja #ilo kakve povijesne injeni%e (prema tome je

u fundamentalnoj teologiji injeni%a +ristove poruke i injeni%a njegova uskrsnua kao

fundamentalnog uda, ta koja usidruje nau vjeru) moramo, poevi od ljudske naravi,

pokazati da je naa o#veza voditi #rigu o takvim povijesnim istinama

9o jedan od zadataka fundamentalne teologije je ustanoviti da smo mi u osnovi upueni na

povijest kao podruje unutar kojeg mi sami mo$emo ui u nau istinitu narav 4toga, mi

mo$emo rei da na zadatak osniva dio jedne idealne fundamentalne teologije, koji je

openito znatno zanemaren u praksi Mi smatramo po metafizikoj antropologiji ljudsku

oso#u kao #ie, koje u povijesti slua mogue otkrivenje .o$je 4poso#ni smo sluati .o$ju

poruku

Za mnoge protestantske filozofe religije sadr$aj religije, slavljenje, itd, mo$e #iti izra$en na

dva naina Za prvu grupu, to je tek o#jektiviranje religioznog stanja individuuma, kao

iskustvo vrijednosti, ili osjeaja potpune ovisnosti, ili svijest o opravdanju, itd Za drugu

grupu, to je rije $ivoga .oga, koji neogranieno sudi o svemu to je konano i ljudsko rvo

razmiljanje ima porijeklo kod 4%!leierma%!era i its%!la 0dr$alo se do danas i u

modernistikom djelovanju nastoji na!rupiti u katoliku teologiju 3astavlja s rastom u

povijesti religije i u svojoj tvrdnji da je kranstvo na istoj razini na kojoj su i ostale religije

6rugo razmiljanje potjee od dijalektike teologije .art!a, .runnera i nji!ovi! sljed#enika

:tovie, u konani%i, ove dvije struje se povezuju u jednu 0tkrivenje ; u kojoj god mjeri se

4


5/24

ova rije upotre#ljava ili mo$e jo #iti upotrije#ljena ; jest jednostavno neto korelativno

ljudskoj prirodi kao takvoj, samo se drugaije oznaava

3. OTVORENOST BITKA I LJUDSKE OSOBE3.1. SAMOPRISUTNOST BITKA

Metafizika je pitanje o #itku #ia kao takvog, i ono za!tijeva znaenje ) 0no mora za!tijevati #itak na takav nain da pitanje %ilja na #itak #ia, pravei distink%iju

izme"u #itka i #itaka

5


6/24

Metafizika istra$uje o svim #iima ukoliko jesu 0na istra$uje o #itku #ia kao takvi! 7

metafizikom pitanju o #itku mi prvo istra$ujemo o svim #iima kao takvim 0vo ukazuje na

to da je narav #itka znati i #iti poznat u izvornom jedinstvu 0vo emo nazvati samo

prisutnost #itka 3arav #itka je znati i #iti poznat u izvornom jedinstvu, drugim rijeima,

samoprisutnost svako #ie, kao mogui o#jekt znanja, ima na raun svoga #itka, odnosno

sutine, unutarnje odre"enje za mogue znanje o se#i i time za mogueg spoznavatelja

azumljivost je konstatirana kao odre"enje #itka 0vo unutarnje odre"enje svakog #itka za

mogue znanje je a priori i nu$na izjava &o je mogue jedino ako #itak i znanje tvore izvorno

jedinstvo .itak i znanje sainjavaju izvorno jedinstvo, to jest' naravi #itka pripada odnos

znanja s o#zirom na se#e I sa druge strane' znanje koje pripada osnovnoj konstitu%iji #itka je

samoprisutnost #itka

4. ANALOGIJA BITKA

.ie je znati, samoprisutnost #itka .ie ima unutarnju osvjetljenost za se#e &oma je #ez

sumnje #io uvjeren u injeni%u kako je #itak samoprisutnost #ia Ipak, u pravilu, volio je

govoriti o znanju o #iu i metafizi%i u vie formalnom nainu &aj nain naglaava kako #ie

ne mo$e #iti fiksirano ili vezano nego izra$ava njegov varija#ilni karakter 7 ovim i slinim

izjavama &oma potvr"uje dvije stvari' prva govori kako je kon%ept #ia fluktuirajui kon%ept

koji u svojoj univerzalnosti ne mo$e #iti sveden na odre"eni ili jednoznani smisao 4ljedea

tvrdnja govori kako unutarnje prosvjetljenje, stupanj u kojem je #ie poznato i u kojem

poznaje samo se#e, savreno odgovara varija#ilnosti tj promjenjivosti #ia +on%ept #ia je

analogijski, krenuvi od poetka gdje po prvi put primamo ideju o tome to #ie jest, to nas

vodi do znaenja #ia te njegove samoprisutnosti 4amoprisutnost se, po svojoj prirodi,

razlikuje od #ia do #ia 3adalje &oma prouava razliite stupnjeve #ia Materijalno #ie se

u izvjesnoj mjeri izrie u svojoj vanjskoj aktivnosti, tako pokazujui to je Ali ono to je tako

pokazano, manifesta%ija njegove osnove u njegovoj aktivnosti, ne ostaje s njim &o je

izreeno, ali se ne mo$e izjednaiti kao takvo s onim koji to izrie 0no upravlja jedino

drugima 4trogo govorei to pokazuje jedino drugima to je, i ostaje skriveno se#i Vie nije

osvijetljeno za se#e, nego samo zadruge 9edino se kod ljudski! #ia izri%anje vlastite esen%ije

6


7/24

u mislima i djelima vraa po prvi puta potpuno k se#i 7koliko kroz svoje razmiljanje i

djelovanje pokazujemo to smo, onda imamo znanje o se#i samima

3aoj osnovnoj naravi pripada ne samo to da mo$emo istra$ivati o #itku, nego i to da to

moramo initi Iz toga proizlazi da nismo apsolutna svijest, ve, pre%izno u naoj metafizi%i,trans%endentalna svijest, konani du!ovi 3ae metafiziko istra$ivanje ne impli%ira apsolutnu

svijest &akva svijest ne dolazi se#i u nama, ak ni u naoj trans%endentalnoj svijesti +ad

osjeamo da moramo istra$ivati o #itku, time pokazujemo ogranienost naeg du!a, na takav

nain, da samo pitanje otkriva da je #itak, po se#i, samoprisutnost, rasvijetljenost, izvorno

jedinstvo znanja i spoznaje .iti ovjek znai #iti apsolutno otvoren za #itak, ili, jednom

rijeju, ljudska oso#a je du! &rans%enden%ija prema #itku kao takom sainjava osnovnu

narav ljudskog #ia Mi postojimo u svijetu #ia koji su nai o#jekti Mi stojimo u okoliu nesamo kao njegov dio, kao njime determinirani/ #iti ovjek znai imati svijet, kojeg

suprotstavljamo se#i, od kojeg se odvajamo, u mislima i djelovanju Mi prosu"ujemo stvari,

tako to se aktivno #avimo njima Mi ne stojimo samo u nekom kognitivnom kontaktu sa

stvarima iz naeg svijeta, na nain za koji mo$emo pretpostaviti da $ivotinje stoje Mi

prosu"ujemo ono to znamo i postavljamo to kao odvojeno od nas, mi pretvaramo okoli

naeg psi!o#iolokog $ivota u o#jekt u naem svijetu Mi ne samo da osjeamo i

do$ivljavamo okoli, nego i izgovaramo sudove o svijetu i o pojedinanim o#jektima od koji!je nainjen Mi smo kao su#jekti suprotstavljeni o#jektima +ada mi znamo, ne samo da

postajemo jedno sa drugima u nekoj neutralnoj osnovi izme"u unutar i izvan, izme"u su#jekta

i o#jekta 0va ljudska samoopstojnost pokazuje se u svoj naoj aktivnosti, ukoliko je ljudska

okazuje su"enje 4vako su"enje upuuje neto poznato na o#jekt, referira predikat su#jektu

I ukoliko svaki sud tvrdi da je istinit, namjerava se na togod se predikat odnosi kao nezavisan

od ina su"enja 0znaava o#jekt kakav je u se#i 3a taj nain, kao su#jekt koji sudi


8/24


9/24

mo$da neop!odan jer e vratiti nae mogue iskustvo unutranje konanosti stvari i oso#a

koja su nam neposredno dana u znanju 3itavilo nee doi prije nega%ije, ali Vorgriff je

prema neogranienom ve u se#i uskraivanje konanog, zato to i toliko to kao stanje

mogunosti znanja konanosti je otkrio konanost dose$ui iznad svake konanosti 4toga, 6a

za ono to je neogranieno u se#i stvara nega%iju mogunosti, a ne o#ratno Mi tre#amo ne

priznati trans%endentno prema nitavilu koje prije i kao temelj sve nega%ije, #i sam otkrio

konanost postojanja ozitivna neogranienost trans%endentnog o#zora ljudskog znanja

pokazuje u se#i ogranienje svega to nije ispunilo taj o#zor 4toga to nije ?nita od niega?

ali je #eskrajno 4toga, na pro#lem mo$e #iti samo ovakav' da li to ?vie? od Vorgriffa

ukazuje na relativnu neogranienost #ia kao takvog, kao to +ant vjeruje, ili je apsolutna

neogranienost #ia kao takvog, stoga Vorgriff je otvoren podruju izvan podruja prostorno

vremenskog osjeaja intui%ije Ali ranije !ipoteze sadr$e kontadiktornost 3e kontradiktornost

izme"u sadr$aja pojma, kao to je #ila pojmovna i neposredna kontradiktornost izme"u

konanog i ideje %jelokupnog o#jekta ljudskog znanja Ali ovdje postoji kontradiktornost

izme"u ina koji je u izjavi konstatirao i sadr$aja izjave Mo$emo znati da je %jelokupni

o#jekt ljudskog znanja konaan ako dosegnemo izvan te konanosti 4 druge strane potonji

mo$da doista postoji, ali ne mo$e #iti spoznat kao takav Agent intelle%t je ?svjetlo? koje

pro$ima o#jekt 4tavlja unutar podruja #ia kao takvog, stoga otkriva kako da parti%ipiramo

#ie kao takvo 4 druge strane, razuman o#jekt koji dolazi tim putem radi to svijetlo, znajui o

#iu kao takvom, je neogranieno protezanje koje e isplivati u ljudskoj svijesti &a nam

dozvoljava da ispravno razumijemo i prona"emo jednostavno znaenje formalnog o#jekta

du!a 0#u!vaanje svi! o#jekata u !orizontu #ia kao takvog je esto nerazumljivo &o ne

znai to, prije nego to znamo same o#jekte, mi spajamo i! pod temeljnu toku &o znai da #i

oso#a #ila du! od poetka u na$em dinamizmu prema #iu kao takvom Mi za!vaamo same

o#jekte kao trenutke #eskonanog pokreta du!a Vidimo i! ispod !orizonta #ia kao takvog,

na iskazu koji je uvijek otvoren za apsolutno #ie .oga Zato &!omas mo$e istinski rei' svaznanja nas upuuju na znanje o .ogu u svemu to znamo Za &!omasa je kon%ept onaj koji

dolazi na kraju u svim naim znanjima Ali Vorgriff prema #eskonanom #iu je prvo stanje

naeg prvog kon%eptualnog znanja i u svakom takvom znanju .og je ve znan &e

jednostavne aluzije na putu u kojem su nae ideje razvijene prate tomiste 9o jednom, kao to

smo ve uinili u zadnjem poglavlju, moramo pitati' Zar nismo zalutali predaleko s nae

teme= 3a sredini smo filozofije i religije koja kao metafizika antropologija mora uspostaviti

mogunost otkrivanja o#raanja ovjeanstvu oeli smo s pitanjem' koje je #ilo nae prvometafiziko pitanje o #iu, o ljudskoj oso#i kao moguem su#jektu otkrivanja 0dgovor #i #io

9


10/24

da to pripada temeljnom ljudskom sastavu apsoluta koji je otvoren prema #iu kao takvom

reko Vorgriffa koji je stanje mogunosti o#jektivnog znanja i naeg samoodr$anja,

nadmaujemo prema istom #iu judska #ia su prva od ti! konanosti koja su otvorena za

apsolutno .iti ovjek je #iti du!ovan, $ivjeti $ivot dok neprestano dose$emo prema

apsolutnom, #iti otvoren prema .ogu I ta otvorenost prema .ogu nije neto to se mo$e

dogoditi ili ne mora &o je stanje mogunosti onoga to smo 4amo zato to nas to ini

ljudima' to je to smo uvijek spremni prema .ogu, #ilo da znamo ili ne znamo to oekuje

Mi smo uvijek #eskonano otvoreni prema krajnjem %ilju ; .ogu

6. SKRIVENOST BITKA PROBLEM I KAKO GA RIJE!ITI

3a %ilj je o#jasniti narav filozofije religije o%rtavajui je na temeljima tomistike metafizike

tako da mo$e #iti vi"ena kao ontologija ljudske oso#e kao #ia koje kroz povijest uti za

konanom o#javom 4 prvog aspekta naeg opeg pitanja o #itku, (svega) #itka kao takvog i

openito, izvedena su dva temeljna iskaza rvi je iskaz ope ontologije' 3arav #itka je znati i

da #ude prepoznat u svom izvornom jedinstvu 3azvali smo ga samoprisutstvo ili lumina%ija

#itka 6rugi je iskaz metafizike antropologije' -undamentalnoj ljudskoj naravi pripada a

priori apsolutna trans%enden%ija prema istom i jednostavnom #itku Z#og toga se ljudsku

oso#u naziva du!om Iz prvog iskaza slijedi uvid u osnovnu mogunost otvorenja (*r ffnung)

sveg #itka u rije Iz druge tvrdnje uvid da je #arem a priori ovjeanstvo otvoreno za svaku

vrstu znanja i ne ograniava opseg mogue o#jave 2ovjeanstvo je #eskonanost apsolutne

du!ovne otvorenosti za #itak 7 skolastikoj terminologiji ljudska narav, kroz formalan o#jekt

ljudskog du!a, ?kao da je #ila sve? 3e izgleda li to kao da svako od inteligi#ilni! #ia pada

#ez dosega nae trans%endentalne otvorenosti, na takav nain da je otvaranje #o$anskedomene, u koju nemamo pristup vlastitim moima, od poetka iskljueno :tovie, ?teologija?

govori o novoj o#jektivnoj ?otvorenosti? kroz unutarnje svijetlo milosti i vjere 0vo tako"er

izgleda kao da je postalo nemoguim na raun apsolutnog dometa nae prirodne ljudske

trans%enden%ije 7 skolastikoj terminologiji, o#java #i #ila mogua samo sa .o$jom

pomou, ali ta pomo #i #ila priznavanje ljudske naravi, tj nae esen%ijalne naravi kakvu i

mo$emo samo znati 0#java #i dola od .oga filozofa, a ne .oga A#ra!ama, Izaka i 9akova I

tre#alo #i #iti mogue, #arem u teoriji, mijenjati svaki sadr$aj o#jave u neko znanje koje #imoglo #iti izvedeno iz nae a priori ljudske strukture ili je #arem slijedi 0#java #i #ila

10


11/24

propedeutika samo filozofiji 7 @egelovskom smislu, #i #ila znanje apsolutnog du!a koji

prodire u ovjeanstvo na razini predstavljanja i koja se nu$no razvija u apsolutno znanje, u

kojoj konaan du! postaje svjestan svog jedinstva sa #eskonanim du!om u formi ideje 2ini

se da iskaz metafizie antropologije koji smo utvrdili kako #i nainili mjesta za moguu

o#javu impli%ira previe 2ini se da ukljuuje osnovnu ideju filozofije religije njemakog

idealizma, koju je imajui u vidu polura%ionalizam BCnt!era, @ermesa i -ros%!amera

Vatikanski sa#or formulirao kao sljedee' ?ovjeanstvo mo$e i mora samostalno kroz stalni

napredak dosei posjedovanje sve istine i do#rote? (6z 1DED) +ao to je ve spomenuto

ranije, ini se da ista tekoa proizlazi iz iskaza ope ontologije, #arem kada je uzet u vezi sa

iskazom filozofske antropologije Ako #itak po se#i nu$no znai i samoprisutstvo, unutarnju

lu%idnost (svjesnost) i reflek%iju nad so#om/ ako je #itak razumljiv do grani%e do koje je

#itak, ako nije #itak, nego samo ne#itak koji je mraan (nespoznatljiv), tada se ini da #i

#itak uvijek tre#ao #iti manifestiran sam od se#e, #arem za onaj #itak koji je o#daren

apsolutnom otvorenou prema svakoj samosvjesnoj stvarnosti, drugim rijeima, za du!

3ajvei #itak, isti #itak, mora uvijek #iti ve manifestiran za nas, #arem u mjeri u kojoj smo

mi du! i postajemo jo vie du! rema tome, o#java ne #i #ila nita vie nego naa

spiritualiza%ija, koja polako napreduje prema unutarnjem zakonu ljudske naravi kao takve

.og #i po naravi uvijek #io onaj koji je manifestiran i otkriven 0#java ne #i nikako mogla

#iti slo#odna aktivnost .oga, poto #o$anska svijetlost uvijek ve nu$no svijetli i osvjetljava

svaku ljudsku oso#u ?3edostupno svijetlo? se ini kao kontradik%ija, jer svijetlo po se#i

nu$no zrai u svim smjerovima do koji! mo$e doi &o donosi pro#lem za kransku

antropologiju i metafiziku +ako da o#jasne ljudsku narav na takav nain, #ez da ili poriu

nau trans%enden%iju prema #itku kao takvom ili unutranju lu%idnost #itka, a da ljudska

trans%enden%ija ne anti%ipira sadr$aj slo#odne o#jave= jeenje pro#lema e pokazati kako

slo#odna samomanifesta%ija slo#odnog oso#nog .oga ostaje mogua unato injeni%i da ta

slo#odna o#java mo$e #iti upuena #iu koji je sposo#an per%ipirati je &re#amo pronaielemente takvog rjeenja kod razmatranja drugog i treeg aspekta naeg poetnog pitanja 3a

preostali zadatak e materijalno razmatrati sa analizama drugog aspekta naeg poetnog

metafizikog pitanja 0vaj drugi aspekt naglaava injeni%u da u pro#lemu #itka zaista

postavljamo pitanje 3e samo da mo$emo istra$ivati o #itku (prvi aspekt), nego moramo

istra$ivati o njemu (drugi aspekt) &o je pro#lem koji sada moramo ukratko razmotriti 3a prvi

pogled se mo$e initi kao da se #eskonanost .o$jeg #itka supotvr"uje u Vorgriff (datost u

perspektivi ljudske spoznaje, u nama, prije #ilo koje pojedinane spoznaje, izvoran polet du!akoji ini da !orizontom uma i volje natkriljujemo sve iskustvene predmete s nji!ovim

11


12/24

tastvima) to je dovoljno za o#jasniti zato je .og esen%ijalno 3epoznat za konanog du!a I

kako ogranienost ljudskog du!a postaje evidentna, kao to smo prikazali injeni%om da se

mora pitati o #itku, analize druge tvrdnje #i #ile gotove .ilo #i dovoljno rei da ak i kao

du!, ljudska narav je konana 2injeni%a da se (moramo) pitamo o #itku, da imamo potre#u

postavljati si pitanja je dovoljan dokaz ogranienosti pitao%a kao takvog 3aa apsolutna

trans%enden%ija kao du! otkriva #eskonanost Ali ta #eskonanost #itka stoji otkrivena jedino

u neogranienom dosegu Vorgiffa 4ada Vorgiff ne predstavlja #eskonanost u se#i, samo

supotvr"uje #eskonanost kao krajnje usmjerenje (Forauf#un) neogranienog kretanja

(un#egrenzten .eGegung) du!a kojeg zovemo Vorgriff 4 druge strane, Vorgriff se doga"a i

znamo za njega jedino kao stanje mogunosti pojmovnog znanja konani! o#jekata 4lijedi

kako znamo za .o$ju neogranienost jedino u povezanosti sa ogranienim #iima

". SLOBODNI SLU!ATELJ

rva tvrdnja nae metafizike antropologije ka$e da je oso#a du! tj, da mi posjedujemo

#eskonanu trans%eden%iju (otvorenost) za #ie kao takvo 4toga naoj unutarnjoj naravi

pripada da stoji pred .ogom kao i raspon naeg mogueg znanja koji od poetka ne ukljuuje

zakon koji iskljuuje apriornu mogunost spoznavanja odre"enog o#jekta isto #ie je ve

poznato ne samo kao konano #ie nae apsolutne trans%eden%ije, nego i kao iznimno

slo#odna volja koju nosi slo#odno #ie Manifestira se slo#odno i oso#no kroz slo#odna

djelovanja na svojim stvorenjima 0va slo#odna i oso#na manifesta%ija ne dolazi do kraja sa

stvaranjem konanog du!a &ako je apsloutno #ie, usprkos svojoj otvorenosti za

tras%eden%iju konanog du!a, stvarnost koja je u se#i nedosti$na, koja se slo#odno manifestira

ili uti, kao .og mogue o#jave kroz #o$anske rijei, .og nu$ne o#jave kroz rijei ili tiinu4tajanje pred .ogom, temeljni stav ljudskog postojanja je uvijek na kraju stajanje pred

slo#odnim .ogom u jo uvijek neispunjenim i nesagledivim mogunostima #o$anske slo#ode,

tako i stajanje pred .ogom koji djeluje u prolosti, pred .ogom o#jave &ako smo doli do

nae druge ope doktrine #ia (o apsolutnom #iu)' prije nego to je konano, apsolutno #ie

je slo#odno #ie

12


13/24

4ada moramo odgovoriti na daljnja pitanja' :to nam analiza naeg opeg pitanja o #iu pod

njegovim drugim aspektom govori o naoj naravi= Za oekivati je da,pro#lem ope ontologije

razmotren u pred!odnom poglavlju, nam ima neto za rei o ovoj naravi

+ao ljudi, mi smo #ia koja se, kao ogranieni du!, pitamo i moramo se pitati o #itku, stojeipred neogranienim .ogom, potvr"ujemo nau slo#odu tako to postavljamo pitanje o #itku,

te moramo, dakle, uzeti u o#zir #o$ansku neogranienost Z#og te neogranienosti .og mo$e

manifestirati oso#ni lik te pokazati #o$ansku narav koja ne mo$e #iti otkrivena apriori u

nekom drugom ponaanju &i zaklju%i iz prolog poglavlja daju nam nekoliko podataka za

analizu ovjekove naravi 7 povezanosti s njima tako"er otkrivamo da se pojavljuju, u sr$i

naeg konanog znanja o #iu, pose#ito apsolutnom #iu, nu$na samovoljna afirma%ija naeg

vlastitog #itka .ie se otvara za ljudski du! kroz i u samovoljnom odnosu prema samomese#i 3e u smislu da nae znanje o #itku tre#a pred!oditi slijepom podsti%aju i volji, nastalo

nerazumno i samo nakon dolaska do neke spoznaje ili do Hdu!a? koji e ostati zatvoren u

svom poelu #ez da ikad #ude u mogunosti uiniti ga prozirnim (translu%id)

+ao ljudi mi nu$no potvr"ujemo luminosit #itka, zato mi nu$no pretpostavljamo potvrdni

stav prema se#i, kao i to nu$no prezentiramo se#e kao o#jekt znanja i u inu Mi nu$no

pretpostavljamo potvrdni stav prema nama samima, z#og toga ,ak i kada mislimo i u inu

ka$emo 3e sami se#i, mi i dalje potvr"ujemo se#e kao #itak, zato u samom inu pori%anja mi

i dalje pretpostavljamo se#e kao mogue o#jekte u samom inu, kao #ie Ali u nu$nom stavu

prema nama samima mi potvr"ujemo se#e kao konano, kao ne pore%ivo, kao kontigen%iju

7koliko potvr"ujemo se#e nu$no, naa egzisten%ija je #ez o#zira na kontigen%iju, neto

neiz#je$no za nas, neto to nas mora zauzeti, osjeaj neeg apsolutnog 7nato kontigen%iji,

ono ne podnosi odluke #ia, prema naem iz#oru izme"u 6A ili 3*/ ono podi$e apsolutnu

tvrdnju do afirma%ije/ ono ovisi !oe li #iti pri!vaeno i od#ijeno, i uvijek namee afirma%iju

+oliko .og slo#odno voli kao stvaratelj konanog, toliko e .og razumjeti konanost usvojoj lju#avi 7 tom svjetlu #aena je i podignuta prema svjetlu postojanja +oliko god .og

voli konanost toliko ju daje u svjetlu istog #ivstovanja Zato ne postoji drugi nain

dijeljenja tog svjetla 4!vaanje slo#odnog #ivstvovanja dolazi jedino iz lju#avi

13


14/24

#. MJESTO SLOBODNE PORUKE POJA!NJAVANJE PITANJA

Bdje je u ovjekovoj egzisten%iji, ovjeka kao #ia koje oslukuje za moguim otkrivenjem

.oga, tono mjesto na kojem moramo stajati da #ismo ga uli, ukoliko e se zapravo dogoditi

ili se dogodilo= 7 kojem smjeru da se okrenemo da oslukujemo mogunost .o$jeg

otkrivenja ili da #udemo pogo"eni tiinom .o$jom= 6a sluamo unutar nas sami!= 6oga"a li

se otkrivenje u istoj unutranjosti du!a= 7 zanesenosti ili ekstazi due, odnesenoj van

svemira i vremena svjetovnosti u sfere iznad svi! pojavnosti i slika, za nijemo te#ikate#i od

du!a ka du!u= Ili je mjesto .o$jeg otkrivenja mrana unutranjost osnovnog raspolo$enja,

osjeaja, u ijoj #eskonanoj e$nji #eskonano govori= Ili gdje drugdje u to%i poten%ijalnog

.o$jeg otkrivenja u nama= Izgleda da #ismo mogli napomenuti jo mnoge mogunosti koje,

za povrni pregled, #i mogle #iti razmatrane kao takvo mjesto 4vaka filozofija religije nije

nita drugo do pokuaj govorenja gdje #i ovjeanstvo tre#ali ekati na susret s .ogom, gdje

mo$emo nai naeg .oga rvo, mjesto mogueg .o$jeg otkrivenja ne #i tre#alo #iti

odre"eno na nain da ograniava od samog poetka mogunosti takvog otkrivenja 3e #i

tre#ao #iti smiljen na nain da #i nam mogao rei a priorni sadr$aj tog #o$anskog otkrivenja

9er u tom sluaju otkrivenje #i #ilo ve o#jektivni duplikat nae ljudske religijske dispozi%ije

0vo je osnovna pogreka svake moderne filozofije religije, #ilo da se ra%ionalistiko

otkrivenje razmatra drugim imenom za kojeg ra%ionalistiki autonomni ljudski du! mo$e

znati o .ogu samom po se#i, ili sa 4%!leierma%!erom ova je dispozi%ija zamiljena kao

osjeaj krajnje ovisnosti, ili u 0ttovom smislu, kao iskustvo msterium tremendun et

fas%inosum ili na #ilo koji drugi nain 4vaki od ovi! trendova uvijek odluuje, u funk%iji

odre"ene religijske dispozi%ije i iskustva, odozdo, u funk%iji ljudske prirode, to #i se moglo

smatrati kon%eptom mogueg otkrivenja 4 tog gledita kritiki ispituje sadr$aj odre"eni!

povijesni! otkrivenja, te u odre"enim sluajevima neke stavke tog otkrivenja su eliminiranezato to se ne sla$u sa sadr$ajima otkrivenja koja su postavljena a priori, ili zato to ne

za!tijevaju posljednje, te se stoga smatraju neva$nima 0no to smo gore naveli prisiljava nas

da ve od#ijamo takav kon%ept mjesta mogueg otkrivenja .iti ljudsko #ie znai #iti

trans%endentan prema #iu (#eing) kao takvom 4lijedi iz toga da smo otvoreni za sva #ia

4toga, ili je ve posjedujemo i otkrivenje onoga to je i uvijek o#jelodanjeno nije mogue ili

izriito radi te apsolutne trans%enden%ije, ne mo$emo posjedovati pret!odno pravilo to #i

moglo ili to #i tre#alo #iti otkriveno .iti otvoren za sva #ia je ne #iti u mogunosti, po se#i,odrediti, putem ogranienja, to se mo$e smatrati moguim o#jektom otkrivenja, a to ne

14


15/24

Moramo ostati otvoreni za sva #ia .udui da ne posjedujemo sva #ivstvovanja (#eing),

ostaje nam samo druga mogunost 0#zirom na njegovu neogranienu trans%enden%iju,

mjesto mogueg otkrivenja ne mo$e za du! sadr$avati a priori zakon za mogunosti to se

otkriva 9o se jedna posljedi%a mora uzeti u o#zir Manifesta%ija neeg nepoznatog mo$e se

pojaviti na dva naina' ili je prezentirana u svom vlastitiom ja ili neko znanje vlastitog

posredovanja u svijetu, gdje je svijet isprva uzet u smislu zamjenikog znaka onoga to nije

dano samo po se#i 7toliko to je ljudska priroda apsolutna otvorenost du!a kao du!a, stoga

je otvorena i za isto, apsolutno #ie (#eing), mogunost otkrivenja kroz se#eotkrivenje

vlastiti! o#jekata u %ijelosti je is%rpljena samo ako smo vidjeli apsolutnog .oga istovremeno

u .ogu samome 4toga, sve dok na .og ne da neposrednu se#emanifesta%iju, uvijek moramo

uzeti u o#zir mogunost otkrivenja tog istog .oga u ijei (ije u gore navedenom smislu)

4toga, sve dok nam nije dana neposredna vizija .oga, uvijek smo u sutini, na raun vlastite

naravi, oni koji oslukuju rije .o$ju, oni koji moraju raunati na mogunost otkrivenja .oga

koja se sadr$i, ne u neposrednoj prisutnosti .oga samoga kao onoga koji je otkriven, ve u

komunika%iji zamjenikim znakovima pri emu druga stvarnost ukazuje na onog koji e tek

#iti otkriven Ali to je uope ljudska povijest= 3e smijemo defini%iju dati samo tako

Znaenje ljudske povijesti tre#alo #i nam postati jasno iz ispitivanja nae povijesnosti usred

nae trans%enden%ije 4voju povijesnost ne mo$emo uspostaviti samo kroz empiriko

zapa$anje, niti gomilanjem konkretni! injeni%a Moramo s!vatiti povijesnost kao neto to

pripada naoj osnovnoj naravi 4ve dom to ne uinimo, mo$emo si zamiljati, upravo radi

nae du!ovne naravi, da postavimo se#e, kao du!, iznad nae povijesti i na taj nain je se

oslo#odimo, te tako iskljuiti povijest od samog poetka kao mogue mjesto otkrivenja +ao

du! posjedujemo apsolutnu mogunost pokuati staviti se#e iznad nae povijesti, ali ne i

uspjeti u tome &ako moramo pokazati da je okretanje prema naoj povijesti unutranji

trenutak nae du!ovne naravi Ako uspijemo u tome, tako"er emo pokazati da je mjesto

mogueg .o$jeg otkrivenja, naime, naa otvorenost za sva #ia kao takva, isto tako nu$nopostavljena unutar ljudske povijesti &ako"er se moramo zapitati kako slijedi da iz osnovne

naravi ljudske trans%enden%ije same po se#i stojimo u povijesti kao du!, da naa povijesnost

nije samo neto to nam se desi uz ostale stvari, ve je ona neto za to mi izriito tre#amo #iti

du!, kao i otvoreni za .oga rema tome razumijemo da takav podu!vat mo$e zapoeti samo

tamo gdje je naa trans%enden%ija sama po se#i postala vidljiva' sa opim pitanjem o #iu

(#eing)

15


16/24

$. LJUDSKA OSOBA KAO MATERIJALNO BIE

3ae poimanje znanja poinje pokazivati tekoe u mogunosti znanja o drugim, odvojenim

#iima, samo kad pretpostavimo da je potonje prvi o#jekt znanja Ako #ie znai

samoprisutnost i ako saznavanje nije nita vie od samoprisutnosti #ia njegova

samorefleksija onda izgleda kao da, od poetka i u prin%ipu, prvo to je znano za #ilo kojeg

spoznavatelja mora #iti njegova vlastita #it judsko znanje je re%eptivno znanje, to je

injeni%a koju smo utvrdili rvi o#jekt takvog znanja jest ono to stoji izvan i od njega je

razliito/ prisutno je se#i samo po sezanju u znanju od drugog i putanju tog o#jekta da ga

susretne 7 mogunosti je vratiti se se#i samo po istupanju iz se#e u svijet koji je neto drugo

+ako mo$emo razrijeiti ovu tekou= jeenje e nam dopustiti adekvatnije razumijevanje

ljudske #iti &o se, stoga, u %ijelosti poklapa sa smjerom naeg istra$ivanja .itak, realnost,

aktualnost, kako to mo$emo skolastiki sroiti, ne stoji u nama samo u se#i, ve je s

Hdrugim? 9asno je da misteriozni Hdrugi? kojeg smo dosad za!vaali na vrlo formalan nain,

ne mo$e sam #iti #ie, intenzitet #itka Inae ne #i mogao pridonijeti rjeenju nae tekoe'

kako se u ljudskom #iu samorefleksija #itka u se#i pretvara u mogunost imanja druge

realnosti kao neega prvo znanog= &ime to Hdrugo? mora #iti realnost Ali, ne #ie i nita

znano u se#i jer, kao takvo, reflektiralo #i o se#i/ #ilo #i temelj znanju o se#i a ne znanju o

drugom &o Hdrugo? je, dakle, mogunost #ia koja s jedne strane #iva realnom i stvarno

razliitom od #itka (od aktualnosti), a s druge strane, kao puka mogunost, nije #ie koje

mora po se#i #iti samoprisutno u znanju .iti ovjek, dakle, znai #iti prazna neodre"ena

mogunost #itka, stvarno razliita od njega &o je ono to tomistika metafizika naziva

materijom

.it ovjeka je #iti re%eptivno znanje na takav nain da nae znanje o se#i, naa kognitivna

samosu#zisten%ija, #iva derivirana uvijek i nu$no iz istupanja u svijet i iz dosezanja neeg

drugog od nas drukijeg to konstituira prvi o#jekt naeg znanja Zakljuili smo da ljudsko

#ie mora #iti jedno od ti! #ia iji #itak je takav od prazne mogunosti #ivanjem drukijim

od samog se#e emijske materijalnosti je potpuno drukija 6ua je forma materije (Anima

forma materiae)

16


17/24

1%. LJUDSKA OSOBA KAO POVIJESNI DUH

Materijalno #ie je ono koje je uvijek usmjereno prema potpunom ostvarenju svoji!

mogunosti, z#og tog svojeg unutarnjeg kretanja uvijek te$i prema #udunosti 4 o#zirom na

mogue determina%ije, ija istodo#na ostvarenja mogu konstituirati ostvarenje materije

neogranienog poten%ijala, krajnji is!od svi! mogui! ostvarenja materije je uvijek odgo"eno

ili nije dano istodo#no 8jelovito ostvarenje svi! mogunosti materijalnog #ia je mogue u

nasljedovanju idueg unutarnjeg pokreta 6rugim rijeima' #ie je vremenito Vremenitost se

ovdje misli u onom pravom smislu, ne kao vanjska mjera stvari, ve kao unutarnja prote$nostsvi! #ia u se#i u ostvarenju nji!ovi! %jeloviti! mogunosti +ao ostvarene, te mogunosti ne

mogu odma! odrediti #ie oto je #ie materijalno, ove mogunosti su propadljive i

dinamino svrene u odnosu prema drugoj mogunosti koja e i! zamijeniti 4toga moramo

rei da je materijalno #ie u svojoj sutini vremenito 0vim putem smo ustanovili tri

odre"enja materije' 0dre"enje da neto to je isto se mo$e neprestano ponavljati &o #itno

odre"enje sastava #ia, omoguuje #iu njegovu unutarnju prostornost i vremenitost 7vidjeli

smo da ljudsko znanje, za koje je #itno naglasiti da je re%eptivno znanje, je takvo z#og #itkamaterije Z#og te unutranjeg spoznaje naeg znanja, nae #ivovanje je od materije 7 tome

pogledu smo mi materijalna #ia omou tog du#ljeg pogleda u prirodu materije nailazimo

na metafiziku kon%ep%ije ljudske prirode

.iti ovjek znai #iti jedan u mnotvu ljudi Mi se #itno nalazimo unutar prostora i vremena

6o sada je naa esen%ija kao takva, u #iti #it materije, i to je stvarnost koja po tome prin%ipu

mo$e #iti identino reprodu%irana A ovjek kao individuum je u prin%ipu jedinstven i

neponovljiv ljudsko #ie ne mo$e nikada #ezgranino opse$no, i u jednom vremenu, ostvaritisva svoja svojstva koja ima kao mogunosti materijalnoga #ia Z#og toga o#raati se ostalim

#iima kao pripadni%ima nae vrste, to svatko ini kao partikularni individuum , nije neto

neva$no, ve govorimo o mnotvu ljudski! #ia, ovjeanstvu koje se jedino kao %jelovito

mo$e oitovati, i to oitovanje je esen%ijalno dano svakoj oso#i du#oko unutar nai!

mogunosti, ali samo kao mogunosti Mi smo u stvari ljudi samo unutar ovjeanstva +ada

ka$emo da #iti ljudska oso#a nu$no znai #iti jedan od mnogi! nae vrste, zajedno u prostoru

i vremenu za!valjujui naoj zajednikoj unutarnjoj #iti,ustvari znai ' Mi smo povijesna #ia,unutar zajednikog osjeaja ljudske povijesti Iznad se#e smo ve, u pravom i #itno irem

17


18/24

smislu, nadodali povijesnost u ljudskoj aktivnosti Mi smo zaista povijesni jer smo mi oni koji

djelujemo slo#odno, ak i u naoj trans%enden%iji prema .ogu, odakle odre"ujemo nau vezu

sa apsolutnim 3aravno, ovaj trenutak pripada iskljuivo ljudskoj povijesnosti Autentine

povijesnosti ima jedino tamo gdje je jedinstvenost i nepredvidljivost slo#ode Iako se priroda

mjenja i podvrgava kretanju, ona nema prave povijesti, zato to sve faze njenog pokreta, iako

njeni smjerovi mogu #iti promjenjivi, su #itni trenut%i i posljedi%a poetnog ustroja i stoga su

primjer sveopeg zakona Ima povijesti tamo gdje je jedinstvenost i originalnost uspijevaju

nad #itkom samo u pret!odnome sluaju ili predmetu reda Ima povijesti tamo gdje je

slo#oda judska oso#a je povijesno #ie 0vo za nas nije vie samo rezultat promatranja

akumula%ije razliiti! injeni%a koje su kasnije spojene zajedno Ve je to uvid u #it, ije

elemente razumijemo kada su izvedeni iz svoje originalne poetne toke u svojoj nu$nosti i

unutarnjoj vezi rije nego to stavimo sve ove podatke u rela%iju s pro#lemom filozofije

religije, moramo nadodati par opaski na ova razmatranja rva se tie rela%ije izme"u naeg

istra$ivanja i &omistike ontologije 4vatko tko je poznati sa potonjom pro#lematikom nee

imati pro#lema sa priznanjem da se naa deduk%ija sla$e sa tom ontologijom

11. DUH I POVIJESNOST& BITAK I POJAVNOST

+ao ljudi, mi ne uvi"amo neogranieni doseg naeg %jelokupnog #ia na nain da mo$emo

anti%ipirati spoznaju, poevi od odre"enog temelja znanja koje #i nam u skladu s naom

prirodom #ilo dostupno a priori judska otvorenost za #itak ne proizlazi iz pret!odno

navedene su$eno ograniene otvorenosti koju mi znamo unutar svoje prirode, omoguujui

nam na taj nain spoznaju neki! o#jekata poput nae vlastite #iti &rans%enden%ija se nama

otvara kad spoznajemo o#jekte koji su nam dani izvana pokazujui se sama po se#i 0vajedinstvenost nae du!ovne prirode i trans%enden%ija #ile su polazna toka kad smo zakoraili

u ljudsku povijesnost &o znai da povijesnost nije vlasnitvo koje #i tako"er pripadalo nama,

koji smo tako"er du! u vremenu ije je o osnovnom elementu same trans%endentalne

du!ovnosti ovijesnost je dakle proistekla iz spe%ifine ljudske du!ovnosti .udui da za nas

konane i prijemljive du!ove postoji osvjetljenost #ia jedino u svjetlu materijalne

stvarnosti, mi se okreemo prema #iu kao takvom samo kada se okreemo materijalnom

#iu, no okreemo se prema .ogu (Ausgang zu Bott) samo onda kada ulazimo u svijet(*ingang in die Felt) &o se z#iva u onoj mjeri u kojoj nam je dan pristup .ogu u naoj a

18


19/24

priornoj strukturi u o#liku du!a, odnosno u onoj trans%enden%iji koja pripada jedino nama kao

#iima, stoga #ismo u toj refleksiji i navraanju na se#e mogli slo#odno rei' jedino

iskoraivi u svijet (Auske!r), mo$emo unii (*inke!r) u se#e i susresti se sa svojim #iem i

.ogom +ada u tom kontekstu govorimo o materijalnim stvarima, ovaj se kon%ept ne #i

tre#ao ograniavati na #ia, koja ve prema svojim osjetilnim kvalitetama, sudjeluju u

posredovanju s naim vanjskim podra$ajima 0vaj kon%ept o#u!vaa sve ono to nam u

odre"enom trenutku mo$e #iti dano kao prijemljivo znanje koje spoznaje pojedini o#jekt

4toga ne mislimo samo na izvanjske osjetilne o#jekte, nego i na nas ukoliko za!vaamo same

se#e u naoj konkretnoj singuralnosti, spoznavajui te o#jekte i #avei se s njima 4ve ovo

#ismo mogli svrstati pod jedan nazivnik, a to je Hsvijet?

Vorgriff predstavlja trans%enden%iju du!a, to je nadila$enje du!a u kojem spoznajemopojedinane predmete zato to, u odre"enom smislu, mi i prije spoznavanja mo$emo sagledati

na apslutni raspon predmeta koje spoznajemo &ako"er smo pokazali da ta trans%enden%ija

nije puko nadila$enje prema konanom krugu mogui! predmeta, niti nadila$enje prema

nitavnosti, nego se radi o trans%endiranju prema istom #itku koje u se#i nema nikakvi!

intrinzini! ogranienja 9asno je da se Vorgriff ne #i tre#ao s!vaati kao nero"ena ideja #ia

kao takvog, niti kao intui%ija neke odre"ene ideje #ia ili kao .o$jeg istog #itka &o naj#olje

dokazuje teza koja ka$e da je ljudsko znanje u #iti prijemljivo Ako #ismo Vorgriffpromatrali u svjetlu pret!odno navedeni! tvrdnji, ovjeanstvom #i zavladalo znanje koje je

potpuno neovisno od prijemljive osjetilne spoznaje pojedinani! stvari u svijetu, potpuno

neovisne od onoga to nam se u svijetu pojavljuje 4toga, #udui da Vorgriff nije apriorna

spoznaja predmeta, nego nain, odnosno ponaanje koje je potaknuto naom vlastitom

prirodom te je u tom smislu apriori, u kojem mi s!vaamo taj pojam u odnosu na predmete

koji su nam dati aposteriori, zapravo apriorni nain spoznavanja onoga to se pojavljuje kao

aposteriori 3e radi se o intuitivnoj, odnsono samostojnoj spoznaji #ia kao takvog, nego

anti%ipa%iji (Vorgriff) #ia, a koje je mogue samo kroz spoznavanje pojavnoga

12. LJUDSKA POVIJESNOST MOGUE OBJAVE

ojam #ia nije ni #lizu statini!, prazni! i #esmisleni! openitosti 0d svoje prazne

univerzalnosti ono posjeduje unutarnju dinamiku prema %ijelosti #ia (to je znaenje analogije

19


20/24

u kon%eptu #ia), zato to sama po se#i raste iznutra prema #ogatijem sadr$aju, a ne kroz

vanjske utje%aje koji su do#iveni negdje drugdje &ako postaje mogue, da pustimo kon%ept

#ia zajedno sa svojim trans%endentalnim odre"ivanjima, da raste po strani, sve dok ne #ude

zaustavljen od strane nega%ijske dinamike u odre"enom trenutku, to #i oznailo odre"eni

vanzemaljski intenzitet #ia 0d poetka je ovakva pozitivna %jelina takvog kon%epta #ia

uvijek dolazila od o#jave, te i dalje dalje ovisi o njoj, te je uvijek potre#no okrenuti se prema

o#javi u ovom irenju kon%epta, uz pomo nega%ije, do razine nadzemaljskog #ia +ada

#ismo mogli ovu situa%iju izraziti geometrijskom slikom, rekli #ismo' zamislimo podruje

dano u svojoj %ijeloj prote$nosti, zatim odre"eni segment %ijelog ovog podruja, u kojem

odre"ene toke mogu #iti do!vaene voljom i #iti odma! odre"ene, neovisno od drugi! 7

tom sluaju, mogue je iz ti! toaka, definirati i utvrditi sa sigurnou svaku drugu toku

%ijelog podruja, kroz njegov odnos prema drugim odma! dostupnim i znanim po se#i

tokama 7 naelu svako #ie mo$e #iti determinirano u funk%iji onoga to se pojavljuje 0va

determina%ija se mo$e odvijati samo kroz nega%iju &o ne znai da mi mo$emo sami odrediti

stvarnost na takav nain, da mo$emo samostalno poznati svako #ie u njegovoj unutarnjoj

mogunosti ili ak u njegovom stvarnom postojanju 4 druge strane, ve smo ustanovili da

vanzemaljsko #ie ne mo$e u svojoj stvarnosti #iti dano re%eptivnom znanju Ako uzmemo

sve u o#zir, dolazimo do zakljuka da vanzemaljsko #ie mo$e #iti dano konanom du!u kroz

rije 6akle rijei vie nema, kao to je to #ilo u ranijoj fazi naeg istra$ivanja, gdje je #ila

namijenjena samo kao neka vrsta zamjenskog znaka, ali kao kon%eptualnog znaka du!a

3ega%ija kao takva se mo$e dogoditi samo u rijei, to naravno nije isto to i fonetski zvuk

4toga, svako vanzemaljsko #ie se mo$e s!vatiti kroz rije 4 jedne strane, rije ne s!vaa

#ie u se#i/ s druge strane, kroz nega%iju, koja samo mo$e pretpostaviti da je sposo#na

determinirati u funk%iji onoga to otkriva svako #ie, ak i ono koje se nikad ne pojavljuje

4toga, ako se uvijek odnosi na o#javu, ljudska rije mo$e #iti nain u kojem svako #ie mo$e

#iti otkriveno 7koliko se ljudska rije odnosi na kon%ept u kojem kroz nega%iju predstavljavanzemaljsko #ie, mo$e se, kada govori o vanzemaljskom .ogu, otkriti ovjeanstvu

postojanje i unutarnju mogunost takvog #ia 4toga, mo$emo sa$eti tri nae tvrdnje koje

slijede ovako' ak u o#javi samoj, vanzemaljsko #ie nam mo$e otkriti ljudska rije, kao

nositelj kon%epta takvog #ia, izvedenog kroz nega%iju o#jave

20


21/24

13. NU'NOST OSLU!KIVANJA OTKRIVENJA (REVELATION) U

POVIJESTI

0tkrivenje (o#java) je mogue .itak je isijavajui i ovjek stoji apsolutno otvoren prema

njemu 3ije istina da se o#java uvijek ve dogodila, za apsolutni #itak je apsolutna slo#oda i

djeluje neovisno u odnosu na ovjeanstvo dok mi sami slo#odno odluujemo o konkretnom

nainu nae otvorenosti prema .ogu Mjesto gdje se takva o#java mo$e dogoditi jest naa

povijest ovijesna o#java u svijetu mo$e, u ljudskoj rijei, o#znaniti slo#odnu rije .oga

o#jave Mi smo povijesna #ia, u i z#og nae trans%edentne otvorenosti da #udemo takvi, to

nas tjera da se o#ratimo .ogu te stoga i moguoj o#javi 6a #i stali pred #itak kao takav

moramo se okrenuti o#javi Ve smo istaknuli da o#java ne znai samo jedno ; osjetilni

o#jekt vanjskog iskustva, ve %jelovitost #ivstvovanja u svijetu, koje tako"er sadr$i povijest

ovjeanstva, i, utoliko to smo ljudi unutar ovjeanstva, tako"er i povijest ovjeanstva

4toga, okretanje k povijesti nije neto to mo$emo iza#rati Z#og nae spe%ifine ljudske

du!ovnosti, ono nam je ve pret!odno nametnuto 0dvajajui se svijesno od nae povijesti

dovelo #i nas do unuranje kodradik%ije sa naom vlastitom prirodom, ne samo u mjeri u

kojoj je posjeduje #ioloki aspekt, ali s o#zirom na njegov du!ovni aspekt 4vaki puta kada se

okreemo o#javi, koje je esen%ijalno za svo ljudsko znanje, tako"er se okreemo neemu to

je uvijek ve povijesno, od o#jave, #arem kao injeni%a u ljudskom $ivotu kao takvom, jest

injeni%a koja se doga"a samo jedanput 4toga svaki o#lik ra%ionalizma, kao pokuaj da se

ljudsko postojanje uzdigne iznad povijesti mora #iti od#ijeno kao neljudski, i stoga u

nedostatku potovanja prema ljudskom du!u Ako moramo #iti du!, to je mogue samo ako

se okrenemo ka o#javi, ne mo$emo #iti zaokupljeni (zainteresirani) veom i ispunjenijom

moguom o#javom, u konanoj totalnosti o#jave +ako se o#jave poveavaju u raznolikosti i

#roju, to je konanost du!a, postaje u njima sve jasnije' kao takav, prote$e se tako i izvansvijeta 4ada o#java, koja je u se#i najdu!ovnija, jest samo ovjeanstvo

0 .ogu, isto, apsolutnom #itku' s o#zirom na svako konano #ie, isto #ie stoji u u

njegovoj potunoj osvjetljenosti kao krajnje slo#odno #ie Za nau filozofju religije to znai

da .og pred kojim stojimo u svojoj trans%eden%iji, je onaj koji je slo#odan Mogunosti .o$je

slo#ode nisu is%rpljene slo#odnim stvaranjem konanog du!a 4toga, u #o$anskoj slo#odi,

.og stoji pred nama kao ono najdu#lje sakriveno, kao samoo#java nama u otvorenosti nae

21


22/24

trans%eden%ije samo kada i ukoliko .og slo#odno !oe &ako mi uvijek i sutinski stojimo

pred .ogom mogue o#jave koji slo#dono mo$e pokazati ili sakriti #o$anske mogunosti

0 ovjeanstvu' unutar ljudske trans%eden%ije spram istog #itku .oga javlja se do#rovoljan

stav 7toliko to je na slo#odan do#rovoljni stav prema vrijednostima, konaan ili s!vaenkao konaan, reagira na !orizontu pod kojim znamo i $elimo (Gill) nae vrijednosti, na to

mo$emo gledati kao da konkretan forma nae trans%eden%ije je uvijek istovremeno i in nae

slo#odne odluke Za nau filozofiju religije to znai da kao konaan du! naa otvorenost za

slo#odnog .oga mogue o#jave nije isto teoretski ineres ravnodune du!ovnosti, ali je, kao

takav, slo#odna odluka, religio 7 se#i je ve nae slo#odna popustiljivost (ielding) prema

tom .ogu slo#odne o#jave &ako mo$emo sa$eti opva dva zakljuka drugog dijela u jednu

reeni%u' judska oso#a kao konaan du! stoji u slo#odnoj odlu%i pred slo#odnim .ogommogue o#jave

14. ZAKLJU*AK

7 prvom smo se poglavlju prvenstveno i neposredno posvetili odnosu izme"u filozofije

religije i teologije ristupili smo mu s epistemolokog gledita 7vidjeli smo od poetka da

teologija, u +atolikom smislu te rijei, vi"ena kao sluanje oso#ne o#jave vr!unski

slo#odnog i nedokuivog (trans%endentnog) .oga ovjeanstvu, ne mo$e #iti svedena pod

djelovanje ovjeanstva ve da uvijek poiva na injeni%i postojanja .o$je ijei 0sim

teologije, sve su ostale znanosti istinski govorei antropologija 9edino teologija postoji

upravo z#og .o$je o#jave ovjeku 3o, gledajui teologiju kao %jelinu, istina je da mo$emo

vidjeti njezine dvije strane' s jedne jednostavno sluanje .o$je poruke, a s druge sistematsko

o#janjavanje onoga to smo uli prema slu$#enim gleditima, koje spada u samu sferu

ljudske du!ovnosti *pistemologija teologije s!vaene na ovaj nain morala #i naravno

odgovoriti na #rojna druga pitanja' mogunost i znaenje takvog intelektualnog sistematskog

ralanjivanja .o$anske poruke,ogranienja takvog pot!vata i njegove metode, odnos prema

teologiji u njezinom drugom znaenju i tako dalje 0 prirodi #ia kao takvog' .ie je

samoprisutnost .ie kao takvo, u opsegu u kojem posjeduje #itak, je osvjetljeno i

spoznatljivo Za nau filozofiju religije ovo doprinosi uvidu da svaka stvarnost, razmatrana

unutar se#e, mo$e #iti poten%ijalni predmet otkrivenja u smislu da nijedno #ie, po se#i, ne

22


23/24

mo$e se oitovati u znanju 0 ljudskoj prirodi' .iti ovjek znai #iti du! Mi smo

trans%eden%ija prema #itku kao takvom 7 svakom sudu, svaki puta samodostatno #ie

poznaje predmet, stoga u svakoj aktivnosti, mi pose$emo za #itkom kao takvim 4toga mi smo

ljudi zato to smo trans%edentni #itku kao takvom 3aa otvorenost nije relativna/ ne prote$e

se samo na odre"eno podruje stvarnog ili mogueg 0na je neograniena Za filozofiju

religije to znai' mi, kao du!, naim najdu#ljim #iem uvijek se pozivamo na apsolutni .o$iji

#itak .itak kao takav za nas, kao du!, predstavlja krajnju i temeljnu osvjetljenost 0 .ogu,

isto, apsolutnom #itku' s o#zirom na svako konano #ie, isto #ie stoji u u njegovoj

potunoj osvjetljenosti kao krajnje slo#odno #ie Za nau filozofju religije to znai da .og

pred kojim stojimo u svojoj trans%eden%iji, je onaj koji je slo#odan 0 ovjeanstvu' unutar

ljudske trans%eden%ije spram istog #itku .oga javlja se do#rovoljan stav 7toliko to je na

slo#odan do#rovoljni stav prema vrijednostima, konaan ili s!vaen kao konaan, reagira na

!orizontu pod kojim znamo i $elimo (Gill) nae vrijednosti, na to mo$emo gledati kao da

konkretan forma nae trans%eden%ije je uvijek istovremeno i in nae slo#odne odluke Za

nau filozofiju religije to znai da kao konaan du! naa otvorenost za slo#odnog .oga

mogue o#jave nije isto teoretski ineres ravnodune du!ovnosti, ali je, kao takav, slo#odna

odluka, religio 7 se#i je ve nae slo#odna popustiljivost (ielding) prema tom .ogu

slo#odne o#jave 0 moguoj o#javi .oga razmatranoj u se#i' takva o#java je mogua, i

doga"a se, ako se dogodi, u ljudskoj rijei koja, kao jedinstvo pojavljivanja i trans%edentalne

otvorenosti du!a prema #iu kao takvom mo$e, kroz nega%iju, #iti znakom za apsolutno sve,

ak i vanzemaljsko #ie I ta ljudska rije koja otkriva .oga je povijesni doga"aj unutar ope

povijesti ovjeanstva Za nas' 0#zirom da smo du! i stoga moramo uzeti u o#zir mogue

otkrivenje (revelation) slo#odnog .oga, i utoliko to mo$emo #iti du! samo kao povijesna

#ia, moramo se okrenuti ka povijesti ovjeanstva, kako #i se mogli stastati u njeguvu

(.o$jem) moguem otkrivenju 4 jedne strane, naa filozofija religije kao temeljna teoloka

antropologija ustanovljava pozitivnu ljudsku re%eptivnost za #o$ansku o#javu, u smislu da tare%eptivnost nije samo negativna dijalektika posljedi%a niti samo kritiki sud svega to je

ljudsko i spada u unutarnji ljudski svijet 4 druge strane, ta re%eptivnost nije takva da #i u

odnosu na nju o#java #ila samo drugi naziv za uro"eno za!tijevanje ispunjenja te religijske

re%eptivnosti, a .og samo nu$an im#enik tog ispunjenja 4toga .og jo uvijek mo$e zaista

govoriti, a mi s druge strane, mo$emo uti tu rije .o$ju, koju nismo sposo#ni samostalno

s!vatiti, na nain da ju zaista razumijemo 3aa su razmiljanja pokazala da ispravno

zamiljen Hintelektualizam? (koji ljudske oso#e smatra slo#odnim povijesnim du!ovima, kojiu Hsvijetu? moraju provoditi Jvollzie!enK spiritualiza%iju koja nas vodi prema apsolutnom

23


24/24

du!u) ne predstavlja toliku opasnost od pretvaranja otkrivenja u unutar ljudsko doga"anje,

koje spada u ljudsku prirodu, koliko to predstavlja filozofija religije koja osjeaje, iskustva i

sline fenomene ini sreditem religije Ako smo povijesni du!ovi pred slo#odnim .ogom,

tako"er smo otvoreni prema pozitivnom ispunjenju naeg podlo$nog poten%ijala kojeg, kao

du!ovi, nu$no posjedujemo 0tkrivenje ne mora nu$no #iti samo kritiki sud svega to je

ljudsko, neto to se uvijek samo nalazi iznad svijeta, to nikad ne mo$e postati Htijelom? ve

je uvijek samo trn u tom tijelu 3o, s druge strane, mo$emo i moramo pri!vatiti .o$ju

slo#odnu o#javu kao neoekivanu i nezaslu$enu milost, kao Hpovijest?, koja se ne nalazi

suprotstavljena prirodi ve uvijek nadilazi prirodu

Documents

Filozofija Religije Kao Ontologija Neupitne Snage Moguće Objave