FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE

Tuzlanski kanton

OPĆINA TUZLA

OPĆINSKO VIJEĆE

S VANREDNE SJEDNICE OPĆINSKOG VIJEĆA TUZLA ODRŽANE 13. marta 2014. GODINE U MALOJ SALI

BOSANSKOG KULTURNOG CENTRA S POČETKOM U 9,30 SATI

- SJEDNICI PRISUSTVUJE 30 VIJEĆNIKA

U Tuzli, mart 2014. godine

JOZO NIŠANDŽIĆ – predsjedavajući Općinskog vijeća Tuzla

Poštovani vijećnici, poštovani gospodine načelniče, poštovani obrađivači materijala, predstavnici

boračkih i nevladinih organizacija, članovi savjeta mjesnih zajednica, predstavnici sindikata, predstavnici

sredstava javnog informisanja, dragi gosti, dame i gospodo,

otvaram vanrednu, ujedno i tematsku sjednicu Općinskog vijeća Tuzla.

Konstatujem, da prema evidenciji Stručne službe Vijeća, sjednici prisustvuje 30 od ukupnog broja

vijećnika, što je dovoljno za punovažan rad i odlučivanje.

Za današnju sjednicu nije niko najavio svoj izostanak izuzev gospodin Mujić, kasni, stiže, znači

bit ćemo u kompletnom sastavu.

Današnju sjednicu smo zakazali sukladno članu 61. stav 4. Poslovnika Općinskog vijeća Tuzla.

Povod za ovu sjednicu su opravdani protesti građana, ali i pucnjava koja se desila u Tuzli 03. 03. 2014.

godine. Obavještavam javnost da je Kolegij Općinskog vijeća Tuzla kontinuirano zasjedao počev od 06.

02. 2014. godine, odnosno dan nakon opravdanih protesta građana ispred Vlade Tutzlanskog kantona.

Ozbiljno smo se pripremali za održavanje ove, ali i redovne sjednice Općinskog vijeća Tuzla,

koja bi trebala uslijediti danas po okončanju ove tematske sjednice. Vodile su se opsežne aktivnosti od

strane Kolegija Vijeća, jer je bilo neophodno obezbijediti materijale kako od strane općinskih službi, tako

i od strane organa policije i pravosuđa.

Uz druge materijale, koje su pripremili Općinski načelnik, Štab civilne zaštite Općine Tuzla, te

policijski i pravosudni organi i Kolegij Općinskog vijeća Tuzla će podnijeti informaciju o svom radu.

Ocjena Kolegija je da se na ovoj sjednici trebaju donijeti adekvatni zaključci ne samo u vezi sa

trenutnom bezbjednosnom situacijom, koja je ozbiljno narušena nakon niza događaja tokom februara i

marta, već i da se trebaju donijeti zaključci i pozvati nadležne organe vlasti da konačno preduzmu nešto

na otklanjanju uzroka teške ekonomske i socijalne situacije građana.

Za današnju sjednicu predlažem slijedeći:

D N E V N I R E D

1. RAZMATRANJE:

a) PROCJENE AKTUELNE SITUACIJE NA PODRUČJU OPĆINE TUZLA

b) INFORMACIJE O RADU KOLEGIJA OPĆINSKOG NAČELNIKA U PERIODU FEBRUAR - MART 2014. GODINE

c) INFORMACIJE O RADU KOLEGIJA OPĆINSKOG VIJEĆA TUZLA TOKOM FEBRUARA I MARTA 2014. GODINE

d) IZVJEŠTAJA O AKTIVNOSTIMA SLUŽBE CIVILNE ZAŠTITE I OPĆINSKOG ŠTABA CIVILNE ZAŠTITE U PERIODU OD 7. 02. DO 20. 02. 2014. GODINE

e) PRELIMINARNOG IZVJEŠTAJA O PRIČINJENOJ ŠTETI NA ADMINISTRATIVNOM OBJEKTU OPĆINE TUZLA

f) INFORMACIJE KANTONALNOG SUDA U TUZLI

g) INFORMACIJE OPĆINSKOG SUDA U TUZLI

h) INFORMACIJE POLICIJSKE UPRAVE TUZLA O BEZBJEDNOSNOJ SITUACIJI NA PODRUČJU OPĆINE TUZLA

Znači imamo ukupno osam dokumenata, odnosno pisanih materijala.

Pitam vijećnike ko je za ovakav dnevni red, molim da digne ruku? (31)

Za predloženi dnevni red glasao je 31 vijećnik što znači da nema niko ni protiv ni suzdržan, te je

jednoglasno usvojen slijedeći:

D N E V N I R E D

1. RAZMATRANJE:

a) PROCJENE AKTUELNE SITUACIJE NA PODRUČJU OPĆINE TUZLA

b) INFORMACIJE O RADU KOLEGIJA OPĆINSKOG NAČELNIKA U PERIODU FEBRUAR - MART 2014. GODINE

c) INFORMACIJE O RADU KOLEGIJA OPĆINSKOG VIJEĆA TUZLA TOKOM FEBRUARA I MARTA 2014. GODINE

d) IZVJEŠTAJA O AKTIVNOSTIMA SLUŽBE CIVILNE ZAŠTITE I OPĆINSKOG ŠTABA CIVILNE ZAŠTITE U PERIODU OD 7. 02. DO 20. 02. 2014. GODINE

e) PRELIMINARNOG IZVJEŠTAJA O PRIČINJENOJ ŠTETI NA ADMINISTRATIVNOM OBJEKTU OPĆINE TUZLA

f) INFORMACIJE KANTONALNOG SUDA U TUZLI

g) INFORMACIJE OPĆINSKOG SUDA U TUZLI

h) INFORMACIJE POLICIJSKE UPRAVE TUZLA O BEZBJEDNOSNOJ SITUACIJI NA PODRUČJU OPĆINE TUZLA

Mi prelazimo na realizaciju Dnevnog reda.

Pod tačkom jedan:

a) PROCJENA AKTUELNE SITUACIJE NA PODRUČJU OPĆINE TUZLA

b) INFORMACIJA O RADU KOLEGIJA OPĆINSKOG NAČELNIKA U PERIODU FEBRUAR - MART 2014. GODINE

c) INFORMACIJA O RADU KOLEGIJA OPĆINSKOG VIJEĆA TUZLA TOKOM FEBRUARA I MARTA 2014. GODINE

d) IZVJEŠTAJ O AKTIVNOSTIMA SLUŽBE CIVILNE ZAŠTITE I OPĆINSKOG ŠTABA CIVILNE ZAŠTITE U PERIODU OD 7. 02. DO 20. 02. 2014. GODINE

e) PRELIMINARNI IZVJEŠTAJ O PRIČINJENOJ ŠTETI NA ADMINISTRATIVNOM OBJEKTU OPĆINE TUZLA

f) INFORMACIJA KANTONALNOG SUDA U TUZLI

g) INFORMACIJA OPĆINSKOG SUDA U TUZLI

h) INFORMACIJA POLICIJSKE UPRAVE TUZLA O BEZBJEDNOSNOJ SITUACIJI NA PODRUČJU OPĆINE TUZLA

Obrađivači su: a) Općinski načelnik gospodin Jasmin Imamović; pod b) Kolegij Općinskog

vijeća, pod c) Stručna služba za poslove Općinskog načelnika i koordinaciju rada općinskih službi, pod d)

Služba civilne zaštite, pod e) Općinska komisija za procjenu šteta, pod f)

predsjednica Kantonalnog suda, gospođa Indira Hadžimehmedović, pod g) predsjednik Općinskog suda u

Tuzli (Muhamed Tulumović), pod h) Policijska uprava Tuzla.

Ja ću pozvati redom po ovom materijalu obrađivače materijala da se obrate ukoliko žele,

maksimalno do 10 minuta.

Pod a) ide PROCJENA AKTUELNE SITUACIJE NA PODRUČJU OPĆINE TUZLA, obratit će nam se savjetnik načelnika Općine Tuzla, gospodin Bahto Mekić. Bahto izvoli.

BAHTO MEKIĆ – savjetnik Općinskog načelnika za ekonomske odnose

Poštovano predsjedništvo, uvaženi vijećnici, mediji i gosti, kolege, ja vas sve pozdravljam. Za ovu prvu tačku dnevnog reda vi ste dobili pisanu informaciju, ja neću ići po tom materijalu kako je on napisan, predpostavljam da ste ga vi pročitali, nego ću u kratkim crtama samo iznijeti najbitnije detalje iz te informacije, kao i prijedlog mjera koje ću one najnormnije mjere pročitati sa ciljem da to bude podloga za donošenje odgovarajućih zaključaka na ovom Vijeću.

Kao uvod dat ću par napomena vezane za uzroke opravdanog nezadovoljstva građana. Pa ću u kratkim tezama to samo reči.

Ratom razorena privreda i ekonomija koja se sporo ili nikako oporavlja. Složeno

komplikovano i nefunkcionalno društveno-političko uređenje sa 14 parlamenata i vlada u BiH, dva entiteta i Brčko Distrikt, deset kantona u Federaciji, oko 500 poslanika, oko 170 ministara i oko 600 pomoćnika ministara itd.

Veliki broj razni državni institucija, agencija i slično sa velikim brojem posljednjih u javnom sektoru oko 170.000 zaposlenih u Federaciji BiH, u državnim institucijama BiH oko 22.000 zaposlenih, plus Republika Srpska i Distrikt Brčko kojeg ovde nisam posebno naglasio.

To ni daleko uspješnije ekonomije u svijetu ne bi podnijele.

Kompletan sistem i postupak privatizacije je pogrešan. Na sceni su nezakonita, pogrešno i nekontrolisana privatizacija preduzeća i njihove imovine. To prije svega napominjem raspodaja dobara, pljačke, otpuštanje radnika bez da im se povezuje radni staž, a o platama da i ne govorim. Stečajevi i na kraju likvidacija firmi.

Naravno da su ti novopečeni tajkuni imali u mnogim slučajevima političku podršku i zaštitu. Na žalost ni sudske institucije nisu blagovremeno djelovale, pa tako imamo slučajeve da se privatizacija u kojoj je bila očigledna pljačka ne procesuiraju, a ti se predmeti drže u ladicama pet do deset godina itd.

Velika korupcija na svim dijelovima rada i djelovanja. Velika nezaposlenost na TK iznosi preko 50%, u Federaciji preko 45%, dok je u općini Tuzla situacija znatno bolja, ali ne i zadovoljavajuća i ona se kreće od 35 do 38%.

Opće siromaštvo i veliki broj socijalnih slučajeva, sve u svemu situacija koja je vrlo teška, bez perspektive i vizije da će nam u budućnosti biti bolje.

Općine u Federaciji BiH svedene su praktično na nivo mjesnih zajednica sva privreda i druge

institucije za zapošljavanje, fondovi, i druge institucije su pod ingerencijom i brigom kantona i Federacije

BiH. Privreda, socijalno, penziono, ekonomska i monetarna politika, i druge poluge vlasti su u rukama

viših nivoa vlasti, dok se općine ne pitaju niti su nadležne za navedene oblasti.

Općine su zakinute za materijalna sredstva, jer im se od ukupnih sredstava sa nivoa Federacije po

zakonu vraća 8,5%, a u zadnjih nekoliko godina od tog iznosa se dijelom namiruju predhodno uzeti

krediti MMF, od kojih općine nisu dobile niti marke, a moraju učestvovati u njihovom vraćanju, pa ti

proceniti iznose za općine od 3,6 do 6,7%, dok izdvajanja za lokalne zajednice u evropskim zemljama

iznose oko 30%, a u Republici Srpskoj oko 20%.

Svjesni teške situacije i nedostatak prihoda u Budžetu Općine Tuzla na prijedlog Općinskog

načelnika, Općinsko vijeće Tuzla je je još 2009. godine, usvojilo Odluku o načinu ostvarivanja ušteda u

Budžetu Općine Tuzla, u cilju prije svega štednje kako bi spriječila mogući beficit, nelikvidnosti i

blokadu Budžeta.

Samo da napomenem bez troškova poslovanja ove uštede na platama, toplom obroku, paušalima

općinski vijećnika, regresu itd. Kretali su se od 5 do 50%. I za ovaj period 2009.- 2013. Godine uštede su

oko 7 miliona KM.

2. Mjere za poboljšanje stanja i stvaranja uvjeta za lokalni ekonomski razvoj

Kako bi spriječili zastoj u razvoju općine Tuzle, te u cilju prevazilaženja nastalih problema, prije

svega u ekonomiji, zapošljavanju i oživljavanju privrede, koji su potencirani u zadnjim opravdanim

protestima radnika i građana, predlažu se sljedeće mjere:

Pod a) Kratkoročne mjere.

Nastaviti sa mjerama štednje, a sredstva preusmjeriti prije svega na socijalno zbrinjavanje

ugroženih građana,

Iz rezerve Općinskog načelnika u najkraćem roku obezbijediti pakete za hranu radnicima koji su

ostali bez posla u privatiziranim firmama (Dita, Polihem, Poliolchem, Tuzla putevi, Hotel Tuzla, Guming

itd.) prema spiskovima koje su te sindikalne organizacije već dostavile i dobio sam vijest da je juče taj

postupak već krenuo sa realizacijom za nabavku ovih namirnica,

Općinski načelnik je već donio odluku za komisije koje su po zakonu obavezne, da svi članovi tih

komisija koji su uposleni u Općini nastave rad u istim, a da se odreknu svojih naknada u cijelosti, Da

napomenem komisije su prije dvije godine ukinute, odnosno ne plaćaju se.

Općinski načelnik je u stalnom kontaktu sa radnicima ugroženim privatizacijom, ugroženi radnika

privatizacijom i nastavit će borbu i pritisak prema višim nivoima vlasti da se njihovi problemi rješavaju u

prioritetu,

Općinski načelnik je već stupio u kontakt sa pravosudnim institucijama i nastavit će dalji rad,

kako bi te institucije predmete za nezakonitu i netransparentnu privatizaciju procesuirali u najkraćem

mogućem roku, a odgovorne kaznili, uz povrat nelegalno privatizirane imovine,

Odmah po formiranju Vlade TK, organizovati sastanak kako bi se od strane Općinskog vijeća i

Načelnika sa Vladom i Skupštinom TK tražila rješenja, po hitnom postupku, za probleme koji su između

ostalih naglašeni od strane radnika i građana Tuzle, prije svega mislim na rebalans Budžeta i sve ostale

mjere.

Dugoročne mjere.

Izgradnja novih poslovnih zona na općinskom zemljištu u kojim bi se obezbijedila osnovna

infrastruktura za poduzetnike (saobraćajnice, priključci za vodu, kanalizaciju, električnu energiju itd.

Usvojiti odluke i zaključke sa mjerama za nivo općine, kantona i Federacija kojima bi se zaustavilo dalje

produbljivanje krize, stabilizovala privreda i stvorile osnove za dalji razvoj.

Zadržavanje postojećih radnih mjesta i novo zapošljavanje treba biti glavni strateški cilj i dati

prioritet razvoju proizvodnih djelatnosti, kojima će se obezbijediti realizacija glavnog cilja.

Nastavak podrške poduzetnicima, a posebno u postojećem tehnološkom parku (BIT centar) i

novim tehnološkim parkovima i industrijskim zonama.

Razvoj lokalne infrastrukture u funkciji ekonomskog razvoja i povezivanje te infrastructure sa

regionalnom infrastrukturom, prije svega regionalnim cestama u BiH.

Prenamjena na postojećim neiskorištenim proizvodni kapaciteta i njihovo stavljanje u ponovnu

poslovnu funkciju poduzetnicima koji bi na tim prostorima otvarali nove pogone i širili poduzetnički

ambijent i zapošljavanje.

Druge mjere koje su vezane za naprijed navedene.

3. Izmjene zakona i pratećih akata

Nastaviti sa inicijativama za izmjenu pojedinih zakona kao i za donošenje novih zakona, u cilju

otklanjanja problema koji direktno utiču na smanjenu ili nikakvu investicionu aktivnost i zapošljavanje, a

to su prije svega slijedeći zakoni:

Izmjene i dopune Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Federaciji BiH. Ovim zakonom su

favorizirani određeni kantoni i općine, a Tuzla je oštećena po više osnova za značajna sredstva iz ovog

izvora finansiranja. Više puta smo to napominjali da zadnji šest godina Općina Tuzla je dobila nekih 35,

36 miliona maraka manje.

Izmjene Zakona o građevinskom zemljištu Federaciji BiH. Radi se o neefikasnom i

destimulirajućem zakonu, koji u značajnoj mjeri usporava razvoj i nove investicije.

Izmjene i dopune Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda poduzeća ostvarenog

korištenjem hidroakumulacionih objekata ili donošenje posebnog zakona radi obezbjeđenja

ravnopravnosti građana Tuzle i Kaknja sa građanima drugih gradova i općina na području Federacoke

BiH u kojima se nalaze elektro-energetski objekti.

Tražimo novi zakon ili izmjene i dopune postojećeg Zakona, kako bi Tuzla na ime tzv. „ekološke

naknade“ bila obeštećena za višemilionske iznose godišnje zbog zagađenja vode, zraka i zemljišta od

strane Termoelektrane, a sve u skladu sa praksama u Evropskoj uniji, Republici Srpskoj ili općinama u

Hercegovini gdje se ti zakoni primjenjuju. Da napomenem, to Vijeće zna, da je u zadnji tri, četri godine

više puta smo te zakone dostavili sa elaboratima prema Federaciji BiH.

Usvajanje inicijative, koja je podnešena 2007. godine i koja je nekoliko puta obnavljana, da se

Tuzla proglasi gradom, obzirom da ispunjava sve zakonom propisane uslove.

Donošenje novog Zakona o fondu TK za sanaciju posljedica eksploatacije soli/slanice u Tuzli.

Elaborat smo izradili sa pratećim analizom, kao i nacrt teksta zakona. I elaborate i tekst zakona smo

usaglasili sa svim strankama Kantona, skoro svim, odnosno strankama koje su u vlasti. Na žalost ovi

dokumenti na kraju nisu usvojeni, tražimo po hitnom postupku da se oni usvoje.

Izmjene i dopune Zakona o prometu nepokretnosti (problem restitucije i sl.), izmjene i dopune

Zakona o koncesijama, Zakona o zaštiti i spašavanju ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih

nesreća. Prikupljanje sredstva za izgradnju skloništa stoje ''zaleđena'' i ne mogu se u druge svrhe koristiti,

kao i drugi problemi vezani za ovu oblast, izmjene i dopune Zakona o javnim nabavkama i drugi zakonski

projekti.

Da napomenem, da za većinu navedenih zakona, uradili smo prijedloge sa obrazloženjima i u više

navrata ih slali višim nivoima vlasti, odnosno nadležnim institucijama da ih usvoji. Na žalost od toga još

ništa nije bilo.

4. Prijedlog mjera za više nivoe vlasti za ekonomski razvoj

Prije svega zakoni vezani za privatizaciju i stečaj poduzeća.

Pod jedan. Izmjene i dopune svih zakona i pratećih akata koji se odnose na privatizaciju kako bi

se izvršila revizija privatizacija, a u cilju poništenja nezakonitih privatizacija i vraćanja postojeće imovine

u državno vlasništvo i radnicima, kako bi se ta poduzeća ponovo pokrenula gdje god je to moguće.

Dva. Za privatizaciju u kojoj je imovina na razne načine prisvojena ili prodata, da se ista vrati u

posjed poduzetnicima, a vinovnici nečasnih radnji strogo kazne,

Tri. Donijeti zakon o nezastarijevanju krivičnih djela i drugih nezakonitih radnji u postupku

privatizacije,

Četri. Izmjene i dopune Zakona o stečaju, kojim bi se obezbijedili mehanizmi da ta poduzeća

ozdrave u postupku stečaja, i stave ponovo u funkciju. Sada imamo situaciju da u ovoj oblasti vlada

haotično stanje, pa tako imamo primjere da stečaj vodi jedna osoba, i to za pet do šest poduzeća, što je put

ka uništenju tih poduzeća i bogaćenje pojedinaca, a ne za ozdravljenje poduzeća. Na žalost tih primjera u

Tuzli imamo dosta.

Slijedeća mjera pod dva. Opravdani zahtjevi radnika kod privatiziranih poduzeća, rješavati

odmah od strane nadležnih pravosudnih institucija, kako bi se stalo u kraj daljim nepravilnostima, a

odgovorne grupe i pojedince sankcionisali uz oduzimanje nezakonito stečene imovine iz osnova

privatizacije. U slučajevima gdje nije moguće povrat imovine koja je prisvojena kroz pljačku, otuđenje i

sl. istu naplatiti od lične imovine tih grupa ili pojedinaca, Naravno uz prethodne izmjene zakona.

Utvrditi odgovornost zakonodavne vlasti, te resornih ministara u kantonima i Vladi Federacije

BiH, kao i nadležnim agencijama za nezakonitu ili nepravilnu privatizaciju. Posebno analizirati

povezanost organa i pojedinaca sa političkim grupama ili pojedincima, nadzor tokom privatizacije,

utvrditi jesu li ugovorima o privatizaciji zaštićeni interesi državnog kapitala i radnika, ukoliko nisu

ispoštovane sve odredbe i klauzule iz zakona i ugovora poduzeti odgovarajuće mjere.

Četri. Izvršiti rebalans kantonalnih i federalnih budžeta kako bi se prioritetno izdvojila sredstva za

materijalnu pomoć radnika koji su na Birou zbog pogrešne privatizacije, posebno kada je u pitanju

povezivanje radnog staža.

Pet. Tražimo od Vlade TK da izvrši rebalans budžeta i predvidi znatno više sredstava za

povezivanje staža, to sam već rekao,

Šest. Donijeti posebne mjere ekonomske politike na nivou nadležnih institucija (parlamenti i

vlade) da se ekonomski problemi, razvoj privrede, investicije, zapošljavanje, uvoz, izvoz i dr. stave u

apsolutni prioritet kako bi zadržali postojeća radna mjesta, pokrenuli postojeće fabrike gdje god je to

moguće i kreirali nova radna mjesta zapošljavanje radnika koji su na Birou.

Rasteretiti privredu (posebno realni sektor) od fiskalnih i parafiskalnih opterećenja, koja dolaze sa

svih nivoa državnog organizovanja.

Osam. Provesti reformu u poreskom sistemu kako bi se radikalno promijenio sadašnji sistem

poreza i doprinosa sa ciljem rasterećenja privrede, povećanja konkurentnosti i izvozne sposobnosti

domaćih firmi, bržeg privlačenja investicija (stranih i domaćih), bržeg osnivanja novih privrednih

subjekata, bržeg zapošljavanja i sigurnijeg finansiranja budžeta i socijalnih fondova. Ugraditi mehanizme

kojim bi se stimulisalo zapošljavanje i proizvodnja, dok bi se destimulisali potrošnja i uvoz.

Devet. Rezerve u rasterećenju privrede postoje na svim nivoima državnog organizovanja, od

državnog preko entiteskog nivoa do nivoa kantona, gradova i općina, i svako na svom nivou trebao bi

hitno pokrenuti mjere u tom pravcu.

Deset. Pokrenuti mjere i druge mehanizme u borbi protiv rasta nelikvidnosti privrednih subjekata,

te osloboditi dio zarobljenih sredstava u neriješenim dužničko-povjerilačkim odnosima, putem

multilateralne kompenzacije i sl.

Sa ovim i drugim mjerama ključni je faktor politička stabilnost, ostavio sam to namjerno zadnje,

iako je to pod broj jedan, politička stabilnost, nakon čega bi se povećao interes za investicije domaćih i

ino poduzetnika.

Ja se zahvaljujem na pažnji. Druge mjere imate u materijalu, ja sam samo dao akcenat na ove, po

mojoj procjeni, najvažnije.

Ovo bi trebalo da bude i nekakva podloga za donošenje zaključaka Općinskog vijeća. Hvala.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Hvala gospodine Bahto. Zamolio bi gospođu Svjetlanu Kakeš iz Stručne službe za poslove

Općinskog načelnika i koordinaciju rada općinskih službi da se obrati ovom Vijeću. b) INFORMACIJA

O RADU KOLEGIJA OPĆINSKOG NAČELNIKA U PERIODU FEBRUAR - MART 2014. GODINE.

SVJETLANA KAKEŠ – rukovodilac Stručne službe za poslove Općinskog načelnika

i koordinaciju rada općinskih službi

Hvala. Dobar dan. Srdačno pozdravljam sve vijećnice i vijećnike, predsjedavajuće. (JOZO

NIŠANDŽIĆ – Ja bi zamolio da samo pokušamo izbjegavati ono što piše u materijalu, ako ima nešto

sažeto, kratko.)

Hvala. Ja sam upravo s tim mislila i počet. Mislim da je informacija koju smo pripremili za ovu

sjednicu u ime Kolegija Općinskog načelnika, zaista iscrpna i da je obuhvatila sve aktivnosti koje je vodio

Kolegij Općinskog načelnika u ovom periodu.

Pobrojani su gotovo svi zaključci i večina mjera koje su poduzete od kako od 5. februara, od kako

su počela masovnija okupljanja građana, odnosno opravdani protesti.

Ja bi se samo vrlo kratko osvrnula i dodala možda nekih par informacija koje nisu sadržane u

ovoj inforaciji, tako da, pogotovo što je gospodin Mekić u svom izlaganju isto dao opštinu analizu stanja,

tako da smo mi i u samoj informaciji izbjegavali da se bavimo time, a naravno, predpostavljamo da će i

vijećnici i načelnik o tome govoriti.

Znači, iz ove informacije se vidi da je Kolegij još od 5. 2. odkako se vidjelo da su protesti, da će

postati masovniji i da se građani okupljaju ispred zgrade Vlade Kantona, Kolegij je odmah počeo sa

svojim zasjedanjem i odmah možda jedno od prvih tijela koje se oglasilo i koje je podržalo i izrazilo svoje

saosjećanje, odnosno razumijevanje za zahtjeve demonstranata koji su izneseni već prvog dana. To se

uradilo i preko sredstava informisanja, tako da je javnost upoznata o tome.

Znači, već od tog dana od 5. 2. ovdje su u informaciji nabrojane gotovo sve sjednice koje su

održane. Kolegij je bio u kontinuitetu, u stalnom zasjedanju, moglo bi se reči, evo kolege znaju da smo

7., 8. i 9. zbog poznati događaja zasjedali malte ne 24 sata. Da smo imali sjednice i u 23 naveče, i u 20 i u

jutarnjim satima da bismo poduzeli odgovarajuće mjere na zaštiti imovine. Zbog onoga što se desilo na

zgradi Općine Tuzla da bi zaštitili naročito dokumentaciju koja je od važnosti za obavljanje osnovnih

funkcija naše lokalne samouprave i da bi nakon što smo uspjeli da uđemo u zgradu da pokušamo, da bi

što bolje organizovali nastavak rada, odosno kontinuitet rada općinskih službi i organizaciju obavljanja

naših poslova.

Pored onoga, naravno i to je sve navedeno u ovoj informaciji. Ja bi samo napomenula, pored

ovoga što je navedeno u informaciji, da je Općinski načelnik, odnosno Kolegij održao je niz i desetine,

moglo bi se reči, radnih sastanaka sa rukovodiocima službi što sa svim rukovodiocima, što sa pojediim,

vezano za poduzimanje određeni mjera, prije svega, na organizaciji rada općinske uprave, ali isto tako na

pokušaju iznalaženja odgovora, odnosno reakcije na opravdane zahtjeve demonstranata.

Načelnik sa saradnicima je održao i niz sastanaka, što je isto jedna od reakcija na zahtjev

demonstranata, niz sastanaka, kako sa predstavnicima sindikata privatiziranih firmi i sa njima su

dogovorene konkretne mjere. O tome je govorio gospodin Mekić. Ja predpostavljam da će govoriti i

načelnik.

Takođe niz sastanaka sa predstavnicima nevladinih organizacija gdje su i oni iznijeli određene, pa

eto da tako kažem, svoje opservacije, pa čak i kritike i na rad općinskih organa, pa i mi smo već na za

naredni sastanak sa njima poduzeli odgovarajuće mjere, upoznali ih o tome.

Znači ne samo da je Kolegij Načelnika i načelnik naravno na čelu sa načelnikom izrazio

razumijevanje za zahtjeve građana i izrazio opravdanost njihovih zahtjeva i ambicija šta treba da se riješi

u narednom periodu, nego smo već poduzeli i odgovarajuće mjere koje su iz nadležnosti Općine i

općinskih službi, ali isto tako i određene mjere koje nisu direktno u nadležnosti Općine, isto to ja neću

ponavljati, rekao je gospodin Mekić, ali u smislu konkretnijeg i kako je načelnik to rekao na sjednici

Svečanoj sjednici 1. marta, glasnijeg zastupanja građana Tuzle u rješavanje njihovih opravdanih zahtjeva.

Jedna od konkretnih mjera koja je i navedena ovdje u infromaciji, ali evo nije u informaciji

sadržan rezultat šta se na kraju postiglo, jer i zaključak Kolegija je da se svi uposlenici, jer je to bio jedan

od zahtjeva demonstranata, da se svi uposlenici, odnosno državni službenici i namještenici odreknu

dodatnih primanja po osnovu rada u komisijama. Iako je, s obzirom da je to propisano Zakonom koliko

komisija treba i koje komisije treba da formira Općinski načelnik, odnosno Općinsko vijeće i pored toga

što je Zakonom su propisane i naknade, odnosno da ljudi koji rade, osobe koje rade u tim komisijama,

imaju pravo na naknadu. Zaključak na Kolegiju je bio da se preporuči, odnosno zatraži od svih uposlenika

da se odreknu tih naknada i moram reči da su se svi zaposlenici, bez ikakve reakcije, negativne na tako

nešto, potpisali te izjave, radi se o deset komisija koje je formirao što Općinski načelnik, što Općinsko

vijeće. Znači, komisije koje su propisane Zakonom. To je više od 60 uposlenika potpisalo izjave i imate

na stranici 10. Nabrojano koje su to te komisije.

Pored toga i donesena je Odluka da Komisija za tehnički prijem, odnosno da naknadu za rad

Komisije za tehnički prijem su umanjene za više od 50% što je i jedan dodatni stimulans za investitore,

odnosno za sve one koji otvaraju i grade objekte u našoj općini.

Cilj Kolegija Načelnika je bio da izrazi razumijevanje, da odgovori na zahtjeve što konkretnije i

što brže i što efikasnije. Mi ćemo naravno nastaviti na tome da radimo i imamo već smo načelnik je već

naložio i da se urade i dostave i analize članova uposlenika Općine u upravnim odborima, visina naknada

sa ciljem ušteda i na tom planu.

Evo ja ne bih, ja mislim da informacija sadržava dovoljno informacija o radu Kolegija.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Hvala Svjetlana. Za INFORMACIJU O RADU KOLEGIJA OPĆINSKOG VIJEĆA TUZLA

TOKOM FEBRUARA I MARTA 2014. GODINE je uvažena sekretar gospođica Mediha Nuhbegović.

MEDIHA NUHBEGOVIĆ – sekretar Općinskog vijeća Tuzla

Poštovane dame i gospodo, prisutni vijećnici i poštovani gosti, ja ću u dvije do tri minute da kežm

nešto što ne piše u ovom materijalu.

Dakle, nakon što su se desila prva masovnija okupljanja građana u našem gradu, Kolegij

Općinskog vijeća je odmah brzo i promtno reagirao, kao što to čini uvijek.

Dakle, od 6. februara ove godine, pa sve do danas, Kolegij Općinskog vijeća je bio u stalnom

zasjedanju. Već na prvoj sjednici Kolegija Općinskog vijeća svi članovi Kolegija, kojeg čine predstavnici

svih političkih subjekata u ovom Općinskom vijeću, su zaključili da će, kao što su to činili i ranije,

izkazati puno jedinstvo kada je u pitanju rješavanje važnih životnih problema građana.

Mi smo ovu sjednicu, kao što je u svom uvodnom izlaganju, rekao predsjedavajući Općinskog

vijeća dugo spremali. Spremali smo je iz razloga da imamo kvalitetne materijale, a vidite iz smog

dnevnog reda i materijala koji su vam prezentirani da jova problematika razmatrana sa više različitih

aspekata, dakle obrađivači materijala nisu se bavili samo posljedicama, opravdanih protesta izkazanog

nezadovoljstva građana, nego smo se bavili uzrocima i sačinili jedan prijedlog mjera i mogu reči dasu u

tom prijedlogu mjera, pored novih mjera koje se predlažu, predlažu i one mjere koje je Općinsko vijeće

predlagalo i ranije i upučivalo u vidu inicijativa prema višim nivoima vlasti Skupštini i Vladi Tuzlanskog

kantona, Parlamentu Federacije, Vladi Federacije, Vijeću ministara i Parlamentarnoj Skupštini Bosne i

Hercegovine.

Dakle, ono što ono što je najbitnije, a ja neću čitati zaključke koji su prezentirani u ovoj opštirnoj

informaciji jeste da je jedan od osnovnih zahtjeva kolegija Općinskog vijeća bio taj da se učini sve kako

od strane lokalne vlasti, tako i od strane viših nivoa vlasti, da se vrati povjerenje u institucije ove zemlje.

Dakle, svi mi zajedno trebamo graditi to povjerenje i mislim da se svi trebamo ugledati na

saradnju koja se ostvaruje kada je u pitanju zakonodavno, izvršna i sudska vlast u ovoj lokalnoj zajednici,

a to je Općina Tuzla.

Dakle, od prvog momenta mi smo dobivali blagovremeno informacije i od Policijske uprave

Tuzla, a evo, kao što vidite u prijedlogu materijala i od organa pravosuđa a u međusobnoj saradnji izvršne

vlasti tj. načelnika i Kolegija Općinskog vijeća mislim da ne treba posebno ni govoriti iako u ovom period

nije bilo sjednica Vijeća, moram reči da su i komisije intenzivno radile. Vi ste bili prisutni i svjedoci ste

da su od strane i komisija Općinskog vijeća redovno davana saopštenja za javnost.

Eto toliko da ne duljim. Hvala vam lijepo.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Hvala Mediha. Slijedeći izvještaj d) IZVJEŠTAJ O AKTIVNOSTIMA SLUŽBE CIVILNE

ZAŠTITE I OPĆINSKOG ŠTABA CIVILNE ZAŠTITE U PERIODU OD 7. 02. DO 20. 02. 2014.

GODINE podnijet će gospođa Ašćerić Nadira, Pomoćnik Načelnika za poslove Službe civilne zaštite i

ujedno načelnik Štaba, Opštinskog štaba Civilne zaštite. Gospođo Nadira izvolite.

AŠĆERIĆ NADIRA - Pomoćnik Načelnika za poslove civilne zaštite i

načelnik Opštinskog štaba Civilne zaštite

Evo ovako, ja ću kao i svi moji prethodnici, prvo pozdraviti prisutne, a onda u nekoliko rečenica

reči o aktivnostima Službe civilne zaštite i Općinskog štaba imajući na umu činjenicu da je manje više

vama svima već sve poznato šta se radilo u ovom periodu od 5. 2. na ovamo.

Već petog i 6. 2. Općinski štab civilne zaštite, na prijedlog Službe civilne zaštite je procijenio da

se događaju određene stvari u gradu Tuzli koji mogu izmaći kontroli, pa je iz tog razloga Služba civilne

zaštite odmah istog momenta preduzela preventivne mjere.

Provjerila pripravnost i spremnost formirani službi zaštite i spašavanja. To su Služba za

medicinsku pomoć, Vatrogasna jedinica Tuzla, zatim Komunalac, Vodovod i druga naša javna preduzeća

koja su u funkciji zaštite i spašavanja kada dođe do manjih ili većih prirodnih nesreća.

Ovaj dio koji se odnosi na procjenu i na nastanak preliminarne štete, ja ne bih obrazlagala a koja

ovuhvaćena ovim izvještajem iz prostog razloga što odmah iza mene će kolega predsjednik komisije za

procjenu šteta tačno i precizno informisati Općinsko vijeće, o svim vrstama i količini materijalne štete

koja je nastala na administrativnoj zgradi Općine Tuzla, tako da ću se skoncentrisati na ovaj dio koji je

dat u informaciji, a odnosi se na zaključke.

Ja moram reči da su sve službe zaštite i spašavanja u periodu trajanja ovih nemilih događaja 7. 2.

Izkazale punu odgovornost i spremnost gdje bi posebno istakla Profesionalnu vatrogasnu jedinicuf i Dom

zdravlja, odnosno službu Hitne medicinske pomoći.

A druge sktivnosti koje smo provodili kao Općinski štab, provodili smo paralelno sa Kolegijem

Općinskog načelnika jer moram napomenuti da su svi članovi Općinskog štaba ujedno i rukovodioci

općinskih službi, tako da su se ove aktivnosti dogovarale i u neprestalnom zasjedanju i poduzimale u

skladu sa zajedničkim zaključcima.

I pored toga, Općinski štab, vi znate da je 7. 2. Služba civilne zaštite provjeravajući pripavnost,

spremnost, te procjenjujući očekivane događaje, predložila Općinskom štabu, da predloži Općinskom

načelniku da donese odluku o proglašenju nesreće, a to je veliki požar koji se desio i na zgradi Vlade

Tuzlanskog kantona i na administrativnoj zgradi Općine Tuzla.

To se dogodilo u večernjim satima. Kada su predstavnici Kolegija Općinskog načelnika ili

članovi Općinskog štaba i rukovodioci općinski službi na sastanku održanom u Sportskom centru Mejdan

predložili, što je načelnik i učinio u kasnim večernjim satima, kada smo došli u priliku da se sa njim te

večeri sastanemo.

Služba civilne zaštite predlaže Kolegiju Općinskog načelnika i Općinskom vijeću da se u

narednom periodu izvrši analiza raspoloživih sredstava iz Budžeta Općine u 2014. godini na pozicija

Tekućeg održavanja zgrade, tekući rezervi i nabavke opreme, te da sagleda mogućnost unutrašnje

preraspodjele radi namirenja štete koja je nastala na objektu.

U cilju osiguranja neophodnih uvjeta za rad općinskih službi koristit će se i sredstva posebne

naknade u skladu sa članom 180. i 184. stav 1. tačka 6. Zakona o zaštiti i spašavanju, a u skladu sa

Odlukom o načinu upotrebe i korištenja sredstava za zaštitu od prirodnih i novih nesreća koje se ubiru u

procentu od 0,5% na lični dohodak radnika.

Ukoliko bi se u ovom periodu od dovođenja, privođenja namjene objekta, odnosno renoviraje

objekta, da bi se mogao obavljati normalne funkcije službi, obezbijedila sredstva po bilo kom osnovu od

viših nivoa vlasti, donacija ili bilo čega, ista će biti vraćena i korištena za namjene za koje su se

obezbijedila.

Nakon izrade konačnog izvještaja o procjeni šteta i u skladu sa prijedlozima Općinske komisije,

razmatrat će, evo konačan elaborate razmatrat će Kolegij Općinskog načelnika, Općinski štab, a usvojit će

ga Općinsko vijeće Tuzla, predložit će se da se od viših nivoa vlasti zatraže sredstva koja bi poslužila za

sanaciju štete nastale na objektu.

Osim toga, u stalnom razmatranju situacije na terenu i procjenama koje se vrše Općinski štab i

Kolegij Općinskog načelnika nastavljaju i dalje raditi u stalnom zasjedanju i kada se procijeni da je

situacija, obzirom da je izazvala zaista događajima na koje niti Općinski štab, niti Kolegij Općinskog

načelnika mogu utjecati, predložit će se donošenje Odluke o prestanku stanja veće nesreće. Ja bih toliko.

Pa.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Hvala Nadira. Oko e) PRELIMINARNOG IZVJEŠTAJA O PRIČINJENOJ ŠTETI NA ADMINISTRATIVNOM OBJEKTU OPĆINE TUZLA riječ ima gospodin Sead Smajlović, predsjednik Općinske komisije za procjenu šteta. Sejo izvolte.

SEAD SMAJLOVIĆ – predsjednik Općinske komisije za procjenu šteta

Dame i gospodo, pozdravljam sve prisutne. Ja ću nastojati da budem što kraći,

Pred sobom imate izvještaj. Navest ću neke osnovne stvari koje treba da ukažem, koje su proizašle iz ovog izvještaja.

Nakon nastanka požara u zgradi Vlade TK, a potom i u administrativnoj zgradi Općine Tuzla, Općinski štab Civilne zaštite Tuzla u proširenom sastavu, zajedno sa Kolegijem Općinskog načelnika, na vanrednoj sjednici održanoj istog dana 7. 2. 2014. godine, predložio je Općinskom načelniku da donese odluku o proglašenju stanja druge nesreće – veliki požar.

Donošenjem Odluke o proglašenju stanje druge nesreće (veliki požar), aktivirana je i općinska Komisija za procjenu šteta, koja je odmah zbog specifičnosti i raznovrsnosti oštećenja objekta Općine Tuzla i uz pomoć rukovodilaca općinskih službi, članova Općinskog štaba civilne zaštite, Kolegija Općinskog načelnika i direktora Zavoda za urbanizam, odredila prijedlog za formiranje stručnih komisija za procjenu štete.

Stručne komisije su odmah krenule sa radom i 12. 2. 2014. godine su dostavile svoj Izvještaj Općinskoj komisiji.

Ovim Izvještajem daje se preliminarna procjena štete nastale na objektu Općine Tuzla dana 7. 2. 2014. godine. Procjena se odnosi na građevinsko zanatske radove, fasadu, bravariju, instalacije ventilacije, instalacije grijanja, energetske instalacije i instalacije slabe struje, kancelarijski namještaj i informatičku opremu.

Prema prvoj preliminarnoj procjeni vrijednost štete pričinjene na objektu Općine Tuzla iznosi 974.242,41 KM.

Rekapitulacija preliminarne procjene štete data vam je na kraju ovog Izvještaja, a ja ću samo ukazati da se ona odnosi na građevinske radove sa 254.428 da ne čitam ove zareze KM.

Elektroinstalacije 187.709 KM. Mašinske instalacije 111.603 KM. Kancelarijski namještaj i informatička i druga oprema 420.500 KM.

Detaljan predmer i predračun radova za sanaciju po gore navedenim štetama nalazi se u arhivi Općinske komisije za procjenu šteta.

Ja bi toliko. Hvala lijepo.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Hvala Sejo. Ja bih sada zamolio našega uvaženog načelnika gospodina Jasmina Imamovića da se obrati ovom Vijeću. Izvolte načelniče.

JASMIN IMAMOVIĆ – Općinski načelnik

Dame i gospodo vijećnici, poštovani ovdje prisutni radnici naši obezpravljeni radnici preduzeća iz Tuzle, prisutni mediji, poštovani gosti, najvažnije je da u ovoj situaciji razumijemo zahtjeve građana. Prije svega radnika i nezaposlenih, ali i drugih građana.

Svi govore da su protesti opravdani. Međutim, mi moramo svojim radom i primjerom dokazati da razumijemo tu opravdanost i da razumijemo zahtjeve, pa i vapaj obezpravljenih ljudi i da poduzimamo konkretne mjere bez obzira na to, bez obzira na nadležnost, biti u funkciji zaštite i zastupanja svojih obezpravljenih građana.

Dakle svi zahtjevi ili skoro svi odnose se na vlade kantona, Vladu Kantona i Federacije, ali mi smo i prije upozoravali na nerad i štetnost kantona i kantonalne agencija za privatizaciju.

Vi znate da smo u sukobu deset godina s kantonalnom Agencijom za privatizaciju. Vi znate da smo zatekli i javnu imovinu građan Tuzle, javna preduzeća privatizirana. Vi znate da smo putem tužbi tu višegodišnju bitku dobili. I vratili vlasništvo na Vodovodu, Komunalcu i drugim javnim, Grijanju, preduzećima, građanima Tuzle i ovdje zajedno kako bi dalje spriječili da opet se neko zaleti da to, putem privatizacije, opljačka proglasili to javnim dobrima najvišim mogućim stepenom zaštite.

I ranije smo upozoravali na sporost pravosuđa, ali gdje su građanu građani koji su protestirali u pravu, Mujić telefonira, pa nismo to radili dovoljno energično, dovoljno uporno. Mi moramo biti daleko, daleko uporniji i energičniji i pošteniji u zastupanju prava obezpravljenih građana Tuzle.

Izvršne vlast koju vodim, pa i ovo Vijeće, mora saznati, iako su o tome trebali daleko više da znaju nadležni organi, kantonalne vlade u proteklih 15-tak, 20 godina. Organi pravosuđa.

Mi smo ovdje radili svoj posao. Bili zauzeti zaštitom imovine građana. Ono što nam je u opisu, u nadležnosti i Vijeću i Načelniku, iako, ali evo vidite da nisu, moramo saznati za svaki problem. Proanalizirati u narednim sjednicama i Kolegija Načelnika, ali i Vijeća svaku firmu kao da smo mi Vlada Kantona.

I radnicima i nezaposlenima pomoći da ostvare zahtjeve prema Kantonu, Federaciji, ali i prema Općini Tuzla. Ukazati dakle i sve ono prepoznati što bi se moglo danas odnositi i otkloniti kao problem.

Viši nivoi vlasti su u protekli 15, 20 godina vršili privatizaciju. Neke agencije su to uradile, neke su privatizacije odmah u startu nazakonite, neke su zakonite, ali nisu agencije pratile realizaciju ugovora i onda radnici se bune da nemaju prava, a onda dođe inspekcija po prijavi radnika i kaže da je sve kod tog novog vlasnika po zakonu i u redu, a pokaže vrijeme da ništa nije u redu.

Govorim o Kantonalnoj dakle inspekciji. Dakle, nisu vršili obavezu agencije, to je sigurno, najmanje je to, praćenje realizacije ugovora je li onaj novi vlasnik pošteno realizira taj ugovor.

Pravosuđe nije na vrijeme dizalo optužnice po prijavama, sud nije na vrijeme postupao po tužbama, spori su stečajni postupci o čemu su malo prethodnici govorili i postupci po tužbama.

A dopustilo se i nekim stečajnim upravnicima da rade šta hoće a i dobro da zarade.

Na čemu? Na toj, prije svega radničkoj muci, ali i muci svih građana Tuzle. Ranije vlade, kao i posljednja, naročito posljednja kantonalna Vlada nisu radili dobro i svojim radom su oštećivali i Općinu i radnike i došlo je do eksplozije bunta.

Iako se ne radi o nadležnosti Oćine, kao načelnik Tuzle, a i vi kao vijećnici svi u lokalnoj vlasti trebamo krenuti u ennergičnu borbu za prava građana Tuzle, posebno prava onih čija su prava ugrožena.

Dakle, radnika i nezaposlenih i drugih. U energičnu borbu protiv kriminala i korupcije.

Moramo dakle zastupati naše obezpravljene građane. Analiziramo stanje u svaom preduzeću i uporno, pametno, otvoreno i hrabro ih zastupajmo.

Primjenimo i nove mjere štednje. Mi smo ih uveli 2009. godine i preko 6.000.000 je ušteđeno, ali ove okolnosti ukazuju da moramo ići dalje u stezanju kajša i to će biti i danas tema na Vijeću a ja sam na

Kolegiju iznjeo sve ono što su govorili moji prethodnici i ići dalje i dublje, i dublje, ne ovom sjednicom završiti nikako, dakle mijenjati Program rada i Načelnika i Vijeća. Primjeriti ga aktuelnoj situaciji u primjenama mjere, dakle ovo je prvo Vijeće i Načelnika, onda idemo ka javnim preduzećima, javnim ustanovama itd. prema svemu onome što je do nas.

Od 99,9% demonstranata koji su demonstrirali iz opravdanih razloga treba odvojiti zanemarljivo malenu grupu pojedinaca koji su zloupotrijebili aktuelnu situaciju i 7. 2. podmetali požare, a nekolicina je, što se vidi na video snimkama dakle pljačkala imovinu, državnu imovinu.

To je narušilo sigurnost građana. U izvještaju iz trgovina ljudi su kupiliogromne količine brašna, konzervi itd. ulja, kao da je rat.

Ljudi su u panici. Kao što je onaj neki professor izjavio, dakle professor koji ima, koji polovan auto prodaje za 45.000 maraka, a već je kupio novi, koji predaje na nekoliko fakulteta, koji je bogatiji od svakog ovog vijećnika ili skoro svakog, znamo da je Alić dakle ima Fabriku za mesne prerađevine, od svakog ovog ovde vijećnika i svakog u mojoj izvršnoj vlasti pojedinačno.

On je rekao da su gorile simboli vlasti Kanton i Općina, a da sad treba da gori privatna imovina i to je prosto nevjerovatno i to je izazvalo paniku u gradu.

Ja ne mogu dopustiti kao Načelnik Tuzle da se građani Tuzle boje. I očekujemo, niti mogu dopustiti da se ovaj opravdani bunt koji je prilika, prilika da se stvari jednom u ovoj zemlji poprave i da ovdje bude više pravde, uprlja takvim postupcima i takvim rečenicama.

Jeri mate radnike koji godinama nemaju platu, koji sun a rubu gladi, a ništa oni sami nisu krivi i imate jednog bogataša koji zloupotrebaljava to. Dakle, moramo sačuvati čistotu ovih demonstracija od tih lovaca u mutnom.

Bilo je nekih naravno dobro situiranih koji su ratni profiteri, žive od Budžeta Općine i Kantona, pa kad sam ja došao i rekao da ne mogu oni živjeti od Budžeta Općine, nije to nadležnost Budžeta Općine, onda probali na izborima da se dočepaju tog Budžeta, pa kad u tom nisu uspjeli onda su probali da taj kritični dan iskoriste da se dočepaju budžeta i Općine i Kantona.

I radnici i nezaposleni i svi građani Tuzle trebaju zajedno da ih prepoznamo i da ih onemogućimo u tome.

Očekujemo dakle da organi pravosuđa i policije zaštite čistotu 99,9% protestanata od palikuća i lovaca u mutnom i da se vrati sigurnost u domove građana Tuzle.

Znate bila je velika opasnost recimo da se zapali zgrada Suda, a pripreljene optužnice i za Tuzlansku banku i za Ditu, ne bi ništa bilo od ovih postupaka. Vi znate da je došao novi predsjednik Suda, novi tužilac, da nisu oni to razvlačili, da ubrzavaju predmete. To da je izgorilo, nikada ne bi došlo do rekonstrukcije itd.

Dakle, neki su imali motiva da iskoriste opravdani bunt građana, da iskoriste tu gužvu i da u gužvi naprave probleme.

Više puta sam to rekao. Moj posao je da ponavljam. Dakle, svaki zaposleni treba da pruži ruku svakom nezaposlenom. Moramo biti socijalno osjetljiviji.

Ne možemo dopustiti ovom divljem liberalizmu da od nas napravi nemilosrdne ljude, a i mi prođemo pored nekoga ko leži na cesti, a ne pružimo pomoć.

Ne možemo uživatiu svojim platama, svom životu i mirno spavati, a naši sugrađani, prvi naši ssusjedi nemaju posla.

Ne možemo dopustiti da, evo vidim radnice Hotela Tuzla, ne možemo dopustiti da dođu nekakvi kao bogati Slovenci i da zlostavljaju naše radnice i radnike. Da izbace na ulicu i njih, evo recimoAmru, moju drugaricu iz Gimnazije i Peju. Pejo konobar od 92-ge branio ovaj grad, branio i taj Hotel i sad on da izađe na ulicu. To ne možemo dopustiti. Ni tim kapitalistima iz Slovenije. Pazite, Milošević je prvi pakt 91-ve potpisao sa Kučanom, samo da to znate. Samo da znate da su Slovenci na crnom tržištu kupovali certifikate, to su sve dobri ljudi, ali ja govorim o onima koji nisu bili dobronamjerni prema nama, ali vjerujte ni prema Slovencima. To su sada pune novine slovenačke o tome, iz tih slovenačkih novena saznajem.

Sad će nam tu doći neko i hajde mog ratnog druga i moju drugaricu iz Gimnazije ni krive ni dužne izbaciti na ulicu.

Oprostite što sam ličan, pa spominjem samo dvije osobe. A pri tome odvojiti neke ljude koji bi za plate štitili te iz Ljubljane i da onda mi ne znamo gdje ćemo.

Znamo mi gdje ćemo, mi ćemo na stranu obezpravljenih. Tu ćemo mi. Tu ću ja i tu će, jer budite sigurni i ovo Vijeće.

Neće, nema šanse da mi štitimo interes nekog tajkuna iz Ljubljane, a da ne štitimo naše sugrađane.

Mi moramo biti slobodniji i energičniji, moramo javnije prijavljivati svakog u koga sumnjamo za korupciju i za lopovluk, jer ako to mi ne budemo radili, a ljudi znaju da su žrtve prevare, onda će upirati u nas prstom, a mi nismo luk jeli ni luk mirisali u tome. ali neka upiru u nas prstom ako mi ne upremo prstom u prave lopove. To moramo raditi brzo.

Vidite, šta sad dalje? Ovdje su prijedlozi mjera, bit će i vaše diskusije, imat ćemo mi seriju sjednicu, nije ovo jedina sjednica gdje ćemo pričati o ovim problemima i aktuelnoj situaciji.

Ambasador jedne važne evropske zemlje, bio je u posjeti Općini Tuzla, i sad ja pripremio one podatke za Aidu, to bi trebala da radi Vlada Kantona, ali moramo raditi i mi i kažem ima 200 tu radnika obučenih, pretežno radnica, znaju da šiju obuću, ima šest šivaona, dajte nam nekoga donesite nam ovdje neki lom posao. Pa imamo u Inkubatoru u Lipnici se šije za Pradu, to je najskuplja žensa obuća na svijetu.

I on kaže, znam imam te podatke itd., ali vjerujte, nakon ovih nemira, proći će puno vremena, prije nego što ja firmama u mojoj zemlji budem smio da kažem da dođu ovamo.

Svijet je dakle su obišle slike kako zgrade gore. To je valjda bilo tako na ekranu, mi nismo to gledali dramatično. Jas am imao pozive mnogih, čak i nekih predsjednika država i gradonačelnika evropskih, izvan BiH, da mi nude ne znam azil, da mi nude porodicu da mi zbrinu itd. pa sam ja objašnjavao da to nije tako dramatično, da nema potrebe i ostalo, ali problem je dosta drupan. Kako dalje?

Mi smo uspjeli vi vidjeli ste kako su osvanuli na ekranima oni koji sun am Tuzlu ostavili onakvom kakva je bila, ja vas molim da se sjetite kakva je Tuzla bila 2001. godine, pa su oni nešto se pojavili nešto bi oni predlagali itd.

Uspjeli smo napraviti neko čudo s obzirom da općine Federacije imaju najmanji budžet u Evropi. I to je nevjerovatna razlika pazite, u RS-u prime 22% iz PDV-a sve općine Republike Srpske jer nemaju kantone. U Federaciji nakon MMF-a mi primamo od 4%.

RS 22%, općine federacije 4%. To je jedan nejverovatni raskorak između naših želja i želja naših građana i naših mogućnosti. A evropski prosjek je između 20 i 35%.

Zato mi uporno, ovo Vijeće nekoliko puta, daj da se ukinu ti kantoni, ne može se ekonomski opstati dok se oni ne ukinu. Ja nisam predlago ukidanje kantona kao Ustavne kategorije, neka ostane kao ustavna kategorija, neka ostane kao teritorija, neka mu ostane nešto nadležnosti, ali da se ukine ko država. Ima Ustav, ustavotvornu Skupštinu, sve ima. Svaki kanton u Federaciji de jure je isto kao Republika Srpska. Potpuno isto. Samo nema vojsku. Nema ni Republika Srpska vojsku. Sve je isto. Pravno.

Tako da je to njihovo jačanje, uništavanje i Federacije i BiH i svakog grada i svake općina a svi građani tu žive. Gdje nam je sad izlaz?

Jedini je izilaz u izmjeni Zakona o izdvajanju dijela dobiti. Jas am ponovo, vjerovali ili ne, prije onog 7-og trebalo je dakle negdje oko 12-tog da bude na Vladi Federacije taj Zakon koji je zajednički prijedlog načelnika Tuzle i Kaknja.

I kad je ono počelo da gori, ja sam prvo na to pomislio. Radi se o 9.000.000 godišnje. To su za nas nevjerovatne pare. I to pare koje mogu da se koriste i za komunalnu gradnju, ali i za zapošljavanje i za socijalne namjene. Dakle, radi se o poboljšanju života građana.

I to je nešto što ja guram tri godine, i taman kad sam izguro ono, međutim, nastavio sam ja to gurati zajedno sa načelnikom Kaknja. Ima dakle izlaz.

Samo da taj Zakon bude. Ima izlaz iz ove situacije. Neće biti zaustavljen razvoj Tuzle, a mi ćemo prema ovim našim ljudima, radnicima imati dovoljno para da pomognemo i zakonskog prava da pomognemo. Imaju neke stvari koje se ne smiju finansirati, s obzirom na nadležnost Općine, ali može dakle i ne samo njima nego i nezaposlenim. Jer tu je Tuzla žrtva diskriminacije i Kakanj.

Dakle, prosto nevjerovatno u Republici Srpskoj naknadu primaju, ako kod njih postoje hidro i termoenergetski objekti ta općina prima naknadu. Recimo Ugljevik dobije koji proizvede tri put manje struje nego Tuzla, preko 5.000.000 godišnje.

A u Federaciji samo Hercegovina dobije. Tomislavgrad, Livno, Prozor Rama, Mostar, Jablanica, Konjic.

Bosna ne dobije. Tuzla i Kakanj. To je školski primjer diskriminacije i evo sad blizu smo toga, vjerujte ako se taj Zakon donese da ćemo tražiti neku svečanost, neku proslavu toga, jer to je siguran put u budućnost Tuzle.

Šta je drugo jedna istovremeno i velika prijetnja i velika prilika. Molim vas, tužba Općine Tuzla za slijeganje protiv subjekata Hemijske industrije.

Dakle, štete su nastale, postoje štetnici i u Tuzli i u Lukavcu. Tužba je to stara i blizu je presuđenje to je blizu 100.000.000 maraka. Ako ta presuda dođe, bit će uništena hemijska industrija, ali i mogućnost Tuzle da naplati štetu.

I evo mora da znate, dakle, od sad će biti ovako. Bio sastanak sa kamerama ili bez kamera, a ja ću da kažem građanima, šta je na tom sastanku bilo. Neću ja da nosim tu muku i taj bol i ostalo.

Imali smo, bojimo se dakle da ne dođe ta presuda. Ne smijemo povući tužbu jer onda bi ja bio kriv za oštećenje imovinskog interesa Općine za 100.000.000, pa mislim prije bi podnjeo ostavku nego povuko tužbu. Ali mi smo smislili rješenje. Zamolili smo Sud da ne presuđuje jer je na putu poravnanje. I pripremili smo zakon, najviše smo kolega, moj savjetnik ekonomski Bahto Mekić i ja radili na tome, zajednička komisija Kantona i Općine i pripremili smo zakon po kojem bi se to nama vraćalo 20-tak godina, a moglo bi da vrate oni koji duguju, a da ih to ništa ne boli, dakle negdje bi to bilo 0,5% iz Budžeta Kantona, to bolan nije ništa, to je jedan milion ipo da oni, za ovoliku štetu, ovoliki grad i za tu svu hemijsku industriju million ipo odvoje.

I svi tako tako i Lukavac koji hoće da se izvuće, dakle tamo Soda radi, a Tuzla tone. Dakle i ovdje što bi sad to bila ova Šišađama firma Turska.

I vidite sada ne smije čovjek imati predrasude. Ja nemam nacionalne predrasude itd. Ali meni se čini da sam tad imao predrasude da li je neko iz tuzli ili je iz neke druge općine, računajući da će Tuzlak svaki da zalegne za ovaj prijedlog koji je dobar, šteta se naknađuje, hemijska se industrija ne ugrožava i sve bude lijepo.

I mi smo tada imali sastanak u Vladi Kantona Bahto Mekić i ja i imali smo konsenzus što se tiče Kantona,

a ona je Igor Rajner spriječio tog, savjetnik premijera.

Naprosto nisam od njega očekivo. Jas am se na tom sastanku osjećao kao neko ko je primio

snažan udarac s leđa. Pravu izdaju svega onoga što je tuzlansko.

I Bahto Mekić zna, neko se čudi što su ljudi tako žestoko demonstrirali, pa ja sam u tom Kabinetu

što je Čaušević Sead jedva dočekao i rekao evo vidiš Tuzlaci nisu usaglasili.

Pa ja sam tad imo napad bijesa koji je bio odraz jedne moje potpune nemoći, a ja ne trpim das am

nemoćan. I neću to oprostiti ni Čauševiću ni Rajneru. I već sad tražim dakle sastanak sa mandatarom.

Nadam se da ćemo se vidjeti brzo. Da kažem to je nama to prioritet i nama je to prioritet onih 6.000.000

što je po presudi Elektroprivrede pripalo Tuzli 6, 3 Živinicama i 3 Lukavcu. Dan am odmah te pare

prebace.

Da ne zlostavljaju više ovaj grad. Dakle postoji izlaz. Ovaj zakon. Ovo moramo imati sinergiju,

da znate, moramo to zajedno otići kod ovoga mandatara da se ovaj zakon odmah donese. to njih ništa ne

košta. 1.500.000 na 360.000.000 za glavni grad Kantona. Oštećeni grad.

Za ljubav svim tim fabrikama i sve to ste razumjeli da ne ponavljam. Moramo tu imati sinergiju.

Moramo biti otvoreni, energični i izboriti se za naša prava.

Od Vlade Federacije dakle tražimo taj zakon o izdvajanju dijela dobiti. Tražimo Zakon o

građevinskom zemljištu, a ima jedna odredba smeta nam, ta je odredba u zakonima svim u Evropi, ta je

odredba bila 50 godina u zakonima BiH i Visoki predstavnik je nametnuo Zakon i onda Federacija i sva

tri entiteta imaju pravo dag a private pa dag a mijenjaju. U RS-u su ga izmijenili, a nama veže ruke i ne

možemo snažnije krenuti u iskorak i da nudimo pod povoljnim uslovima poslovne zone itd. a sve na

planu zapošljavanja. Drže ruke, ako ne postupiš po Zakonu eto ti krivične prijave.

Dakle to su ta dva, jedan i ovaj kantonalni vezano za ovo tonjenje i za ovu presudu i to je ono što

moramo raditi danonoćno. Jas am rekao pravobraniocu da brže, sud je nastavio suđenje, neće više da čeka

kantona, ali sam ja rekao Pravobranilaštvu da brže piše pismo da kaže s ovom se Vladom nismo nagodili,

evo ide nova Vlada, pa da malo sud to se strpi, nedo nam bog da dođe ta presuda.

A da mi budemo jedinstveni da ubijedimo Vladu u taj, u taj zakon. Oprostite ukoliko sam bio

opširan. Zahvaljujem se na pažnji.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Hvala načelniče. Obavješten sam da nema predstavnika Kantonalnog suda nema. Predstavnika

Općinskog suda? Je li ima? Nema. (JASMIN IMAMOVIĆ – Mogu li da opravdam predsjednika Suda

općinskog?) Izvolte.

JASMIN IMAMOVIĆ

Sa čovjekom sam razgovarao, zamolio me da ga opravdam, ali ja sam zaboravio.

Ima predsjednik Općinskog suda jeste, neko je rekao u Sarajevu. Ima jako važan sastanak u

Sarajevu sa Visokim sudskim i tužiteljskim vijećem i zamolio me da ga opravdam da ne može doći na

ovu sjednicu, govorim o predsjedniku Općinskog suda Muhamedu Tulumoviću.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Hvala. Sad pozivam načelnika Policijske uprave Tuzla gospodina Vladu Kovačevića. Vlado

izvolite. Znači, h) INFORMACIJA POLICIJSKE UPRAVE TUZLA O BEZBJEDNOSNOJ SITUACIJI

NA PODRUČJU OPĆINE TUZLA.

VLADO KOVAČEVIĆ – načelnik Policijske uprave Tuzla

Zahvaljujem se. Pozdravljam gospodina predsjedavajućeg i sve ostale prisutne.

h) INFORMACIJU POLICIJSKE UPRAVE TUZLA O BEZBJEDNOSNOJ SITUACIJI NA

PODRUČJU OPĆINE TUZLA mi smo dostavili cjelovitu. Ja neću ponavljati one stvari koje su izrečene

tu. Reči ću nekoliko stvari koje su obilježile ovaj period u ovih zadnjih 30-tak dana.

Vama su poznati ovi događaji koji su se dogodili 5., 6. i 7. Poznate su vam i posljedice. Rekli smo

i uvjetne razloge zašto je došlo do toga i zašto je to nastupilo.

Želim da istaknem da je znači u narednom periodu u kontinuitetu, svaka dva, tri dana dolazilo do

okupljanja prosvjednika na raznim lokacijama i da je to svako naredno okupljanje bilo, da kažem u duhu

demokratske tolerancije.

Okupljanje koje bi trebalo da bude prilikom svakih takvih najava nije dolazilo do narušavanja

javnog reda i mira, nego su prosvjednici na sasvim jedan zakonski i legalan način izražavali svoja

nezadovoljstva.

Ono što želim da istaknem da je prilikom ovih prosvjeda značajan broj policijskih službeika

povrijeđen, određeni broj se nalazi i danas na bolovanju. Mi smo u konačnim procjenama, nakon ovih

prosvjeda morali štititi određene objekte itd. neke to radimo i danas.

Ono što bi takođe apelirao za eventualno buduće prosvjede, na sve ljude, na sve organizatore koji

to čine i rade, neka to rade u duhu Zakona o javnim okupljanjima. Neka tu ne bude nikakve sile, nikakve

nasile, neka oni svoje rekli smo svi smo se usaglasili sa tim svoje prosvjede izkazuju na jedan način koji

je demokratski imislim da u zadnji mjesec dana i nismo imali nekih većih problema kada je u pitanju taj

vid prosvjeda.

Najveći broj okupljanja desio se ispred zgrade Vlade i Skupštine Tuzlanskog kantona i mi smo

imali juče određeni broj okupljanja, imamo i naredni dana i ne očekujemo tu neke velike probleme.

Ono što bih uputio apel prema svim ljudima koji se okupljaju, oni moraju znati da policija mora

raditi sukladno zakonu, određenim zakonskim normama. I ja bi molio sve ljude koji se ubuduće budu

okupljali da to rade u skladu sa demokratskim principima.

Vjerujte mi smo policija ove društvene zajednice, ovoga grada i ovoga Kantona i ovoga naroda.

Nemamo mi vjerujte, nama je jako teško doći u sukob sa našim građanima po bilo kom osnovu. Ako ste

imali priliku da vidite jednu fotografiju iz Sarajeva, jednog policajca. Ta fotografija je obišla kompletan

svijet kad on plače, plače iz razloga što je morao da dođe u sukob sa svojim građanima.

A oni su objektivno prosvjedovali i tražili svoja prava. To treba da bude pouka svima nama. mi

svi trebamo na bilo kojoj razini da damo doprinos da stanje ovo dovedemo na jednu normalnu razinu.

Svako od nas u bilo kojoj instituciji ima obavezu dad a svoj doprinos da bi stanje došlo na jednu

zadovoljavajuću razinu.

Mi smo angažovanjem naših snaga, ja vam sad da ne govorim taj segment, danonoćno mi smo

morali angažovati naše kapacitete itd. Prekovremeni rad. Ono što se pokazalo kao nedostatak je manjak

materijalno-tehničkih sredstava. Mi ćemo u narednom periodu kroz izmjnu zakonske regulative, kroz

izmjenu Zakona o unutarnjim poslovima, Zakonu o policijskim službenicima, Pravilnika o unutrašnjoj

organizaciji i sistematizaciji najvjerovatnije praviti transformaciju određenog dijela naših policijskih

snaga i tražiti i od Skupštine i od buduće Vlade da nam u tom segment pomogne kada je u pitanju

materijalno opremanje. Mi smo išli prema određenim zahtjevima prema određenim načelnicima uprava i

općinskim vijećima da nam se u tom segment pomogne.

Mi smo planski pristupali i američkim i sa svim drugim agencijama za sprovedbu zakona i stanja

sigurnosti dovedemo na što zavidniji nivo. Naravno da su svi ovi događaji izazvali određenu dozu, pa da

kažem eto i određenu dozu straha svih ljudi, svih normalnih ljudi, kod građana, kod naše djece. Naša

djeca gledaju svako veče sada dnevnik i govore, šta se to događa.

Vjerujte mi, ja sam roditelj, kao največi dio vas i vidim da su i djela animirana u problematiku

kad vide ovakve neke negativne konotacije itd.

Kada je u pitanju ovaj događaj od 3. 3. ovde u skladu sa zakonskim propisima izvršen uviđaj sa

nadležnim kantonalnim tužiteljem. Tu su zajednički djelovali Sektor kriminalističke policije i Odjel

Policijske uprave. Napravljen je uviđaj. TU je došlo do upotrebe vatrenog oružja pri čemu su dvije osobe

ranjene na području u neposrednom dijelu Tržnog centra Sjenjak.

Osobe su zbrinute na Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla. Jedna osoba je već puštena na

kućno liječenje. Priroda povreda je u donjem dijelu ekstremiteta, znači nije ni jedna osoba nije životno

ugrožena.

Uzimajući tu cjelokupnu situaciju, da će to uznemiriti jedan određeni dio javnost, znači MUP

Tuzlanskog kantona Sektor kriminalističke policije u suradnji sa Odjeljenjem kriminalističke policije

Policije uprave Tuzla su sačinili operativni plan zajedno sa nadležnim postupajućim tužiteljem. Deset

ljudi radi danonoćno na tome.

Prikupljaju se određene informacije. Vrši se obrada video nadzora, snimaka, uzimaju se izjave

svjedoka, očevidaca itd. provjeravaju se određene aktivnosti i na drugim područjima i na drugim

dijelovima, ne samo na području Tuzlanskog kantona, nego i na području drugih kantona, ako hoćete i na

području drugih država.

Vrše se tu određena vještaćenja, izvršen je pregled tri vozila, angažovani su eksperti Federalne

uprave policije koji su izvršili određene ekspertize sa aspekta utvrđivanja mehaničkih oštećenja na dijelu

vozila u kome su se nalazile povrijeđene osobe.

U budućem dijelu, a kažem vam sve u saradnji sa postupajućim tužiteljem obavit će se određena

dopunska vještaćenja kao što su balistička, kao što su biološka, izvršit će se i određene pretrage određenih

elektronskih uređaja. Gdje ćemo mi, vjeroavatno na bazi tih činjenica, dobiti određene pokazatelje koji će

nas usmjeriti u kome dijelu policija treba dalje ići i voditi istragu.

Ono što je ovdje jako bitno, neovisno od ovih događaja i jednoga i drugoga i trećega, mi ćemo u

narednom periodu sve ono što je u nadležnosti policije, što je zakon definirao, kroz naše aktivnosti, kako

samostalno na nivou Policijske uprave i MUP-a i Sektora krim policije tako i u saradnji sa postupajućim

tužiteljem, poduzeti sve druge mjere i radnje koje su na fonu stvaranja što boljih uvjeta sigurnosnog

ambijenta.

Naravno kroz provođenje određenih akcija gdje policija to po zakonu može uraditi, to su određeni

pretresi, opservacije terena, ograničenog kretanja na određenom prostoru, kontrole itd.

I budite ubijeđeni ukoliko budemo imali potporu, a vjerujem da je imamo, jer je u ovom je to

segmentu do sada izkazano i od Općinskog vijeća i od buduće Vlade i Skupštine da ćemo mi u dogledno

vrijeme stanje sigurnosti na ovom kantonu dovesti u jednu zadovoljavajuću razinu.

Vi morate biti svjesni činjenice da smo mi kroz ove događaje naše kapacitete usmjerili u drugom

smjeru, da nismo mogli djelovati u onoj mjeri u kojoj se to očekivalo kada je u pitanju stanje kriminaliteta

itd. itd.

Ne bi vas opterečivao tom činjenicom, ali kada biste uzeli statističke podatke onda bi vi vidjeli da

za ova dva mjeseca uporedna januar i februar u odnosu na porethodnu godinu da mi imamo dosta

zadovoljavajuće pokazatelje stanja i po javnom redu i miru i stanje kriminaliteta i broja otuđenih

putničkih vozila i svega onoga što predstavlja stanje sigurnosti.

Gospodine predsjedavajući ja se ispričavam ako sam vam oduzeo vrijeme, malo više vremena

nego što je to predviđeno, hvala vam.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Nema problema. Ja predlažem jedan zaključak oko ovoga. Ja predlažem da raspravu vodite

globalno po svim tačkama znači dnevnog reda, od ovim podtačkama, a sekretar Vijeća će objediniti i

sistematizovati zaključke sa ove sjednice, a glasat će se pojedinačno o svakoj podtački. Ako se slažete

poslije izlaganja predsjednika klubova, ako budu želili predstavnici sindikata da se obrate, da im pružimo

mogućnost. Ali poslije izlaganja predsjednika klubova. Ko je za ovaj prijedlog, molim da digne ruku?

Hvala. Ima li neko protiv? Suzdržan?

Konstatujem jednoglasno da smo prihatili taj prijedlog.

Za sada imamo prijavljena tri predstavnika kluba. Prva se javila gospođica Azra Gazibegović,

Socijaldemokratska partija, drugi je gospodin Mensur Alić, Tuzlanska alternative, a treći Mirnes

Ajanović, Bosanska stranka. Ja sam tako kako su se javljali. Azra izvolte.

AZRA GAZIBEGOVIĆ – vijećnik Socijaldemokratske partije

Hvala predsjedavajući. Poštovani predsjedavajući, načelniče Općine Tuzla, poštovane koleginice

i kolege vijećnici, gosti, predstavnici obezpravljenih radnika, mediji, sve vas srdačno pozdravljam.

Nezadovoljstvo građana je opravdano, nastalo usljed teške ekonomske i socijalne situacije koju u velikoj

mjeri determiniše nezaposlenost prije svega mladih ljudi, ovo slobodno mogu reči iz razloga što i Klub

vijećniksa SDP-a večinom ima nezaposlene mlade ljude, te i oni koji su ranije bili zaposleni, pa su zbog

procesa tranzicije privatizacije ili su ostali bez svog zaposlenja ili je njihova firma dovedena u stečaj.

Građani su tokom protesta sasvim jasno izrazili svoje zahtjeve koji se uglavnom tiču osnovnih

ljudskih prava kao što su mogućnost zapošljavanja, funkcionalan system socijalne zaštite, vladavinu prava

i efikasan sistem pravosuđa.

Tokom protesta sva tijela općinski vlasti, pogotovo ona najodgovornija kao što su Kolegij

Općinskog načelnika, Kolegij Općinskog vijeća, Štab i Služba civilne zaštite, radili su dakle konstantno.

Materijal koji smo imali priliku prvo čuti jeste procjena aktuelne situacije na području općine

Tuzla sa prijedlogom mjera i on zaista sadrži bitne činjenice koje su u velikoj mjeri dovele do

nezadovoljstva građana Bosne i Hercegovine, a pogotovo nezadovoljstva građana Federacije Bosne i

Hercegovine.

Iz informacija o radu Kolegija Općinskog načelnika i Kolegija Općinskog vijeća vidljivo je

koliko je sjednica održano i koje su to sve zaključci koje smo mi donosili.

Zahvalila bi se svim predsjednicima klubova bilo da oni dolaze iz pozicije ili opozicije koji su

izkazali svoje jedinstvo, visok stepen razumijevanja i tolerancije i dakle na jednoj od prvih sjednica bili

izkazali jedinstvo dakle i bili smo u stalnom zasjedanju od početka februara.

Ono što se nalazi u materijalu procjene aktuelne situacije jeste da je Općina Tuzla dala poseban

značaj razvoju i ekonomskom samoodrživosti općinskih javnih preduzeća ili ustanova, te izgradnju

objekata za potrebe svih građana, posebno u komunalnoj infrastrukturi.

Agencija za privatizaciju Tuzlanskog kantona je bez pitanja i bez saglasnosti Općine privatizirala

tuzlanska javna preduzeća prije svega to se misli na Vodovod, Grijanje, Komunalac i tadašnja kantonalna

Vlada i kantonalna Agencija za privatizaciju nisu htjele poništiti takvo nelegalnu privatizaciju u kojoj su

bila uključena i javna dobra.

Općina Tuzla je bila primorana da pokrene tužbe i u dugotrajnom sudskom procesu od oko deset

godina tu imovinu je rukovodstvo naše Općine uspjelo vratiti u vlasništvo Općine i njenih građana.

Moramo tražiti odgovornost svih koji su činili nezakonite radnje. Ne smijemo se libiti pozvati na

odgovornost svakoga ko je ikada učinio bilo koju nezakonitu radnju.

Mi kada smo, kada su završeni Lokalni izbori i kada je bila prva sjednica Općinskog vijeća

konstatovali tada da je ovo jedan od najmlađih saziva Općinskog vijeća ikada.

Ja ne znam da li i koliko je nas mladih bilo punoljetno u tom momentu kada se vršila ova

nelegalna privatizacija i mi zaista ne želimo da preuzmemo odgovornost oni koji su tada radili nelegalnu

privatizaciju, ali trebamo da vidimo šta je ono što mi možemo da činimo danas.

U ovim postupcima dakle ne smije biti nedodirljivi za organe pravosuđa. Općinsko vijeće Tuzla i

Općina Tuzla su se uvijek borili i nastavit će s tim da sva imovina komunalni preduzeća bude javno

dobro, odnosno vlasništvo svih građana Općine Tuzla što mi imamo i danas slučaj.

Kada su u pitanju firme za koje su odgovorni i nadležni viši nivoi vlasti, a mi Općinsko vijeće

Tuzla ili kao Općina nismo mogli zakonski zaštititi pozivamo na odgovornost sve koji su doprinijeli da

se preduzeća pljačkaški privatizuju i tražimo od nadležni organa pravosuđa da ove predmete stavi u

prioritete.

Opravdane zahtjeve uvažavamo i zajedno sa građanima i naš Klub vijećnika SDP-a će insistirati

na odgovornosti svi onih koji su zaista i odgovorni.

Podsjećamo da su i ovo Općinsko vijeće, ali i prethodni sazivi Općinski vijeća, kao i Općinski

načelnik kontinuirano upozoravali na pogubnost privatizacije, na kompleksnost i neefikasnost postojećeg

pravnog sistema.

Desetine različiti inicijativa su upučene sa naše strane ka višim nivoima vlasti sa ciljem da se

zaštiti javna imovina, da se pravni sistem učini efikasnim, ali zaista nisam sigurna koliko su oni uvažili

sve te naše inicijative.

Kako ne bi ispalo da svu odgovornost prebacujemo na druge i kako mi nismo sami čuli glas

naroda Klub vijećnika SDP-a smatra da izvršna vlast Općine Tuzla i Općinsko vijeće Tuzla s obzirom da

za večinu problema nemamo stvarne nadležnosti ipak možemo još konkretnije i glasnije zastupati i

interese a i prava naših građana.

Pogotovo onih koji su najviše pogođeni aktuelnom situacijom. Tu prije svega dakle mislimo na

radnike privatizirani preduzeća, nezaposlene i socijalne osjetljive kategorije i kao zaključak predlažem da

napravimo izmjenu Programa rada Općinskog vijeća i da isti proširimo sa temama koje se tiču ove

problematike.

Mi u Klubu SDP-a smatramo da osjećaj sigurnosti građana Tuzle nije zadovoljavajući. Dakle,

potrebno je da se mijenja zakonska regulative kojom će se dati veće nadležnosti policiji, odnosno

općinskoj upravi policije u domenu bezbjednosti i javne sigurnosti.

Dakle, potrebno je da se mijenja zakon jer policija i općina nemaju nikakav zakonski okvir za

saradnju kao što je glasio jedan od zaključaka Kolegija Općinskog vijeća da treba vratiti povjerenje

građana u policiju i institucije vlasti, a to se može postići samo predanim radom, trudom i stalnim

dijalogom uposlenika i izabranim na određene funkcije.

Šta je radilo ovo Općinsko vijeće, ali i raniji sazivi Općinskog vijeća Tuzla i izvršna vlast Općine

Tuzla od 2009. godine, mi smo kao zakonodavno tijelo zajedno sa izvršnom vlasti bilo jedno od rijetki

koje je na osnovu Zakona o uštedama Federacije usvojilo Odluku o načinu ostvarivanja ušteda Općine

Tuzla.

Ovom Odlukom od 2009. godine obuhvaćeni su dakle i vijećnici, a i uposlenici Općine Tuzla,

gdje su primanja i za uposlenike i za vijećnike smanjena od 5 do 50%.

Ukupan iznos ušteda iznosi od oko preko 6.000.000 i na ovaj način smo omogućili stabilnost

općinskog budžeta, odnosno ostvarivanje svih javnih funkcija iz naše nadležnosti.

Predlažem da sastavni dio zaključaka budu i mjere za poboljšanje stanja i stvaranja uvjeta za

lokalni ekonomski razvoj u okviru materijala kojeg smo dobili a koji se zove procjena aktuelne situacije

na području općine Tuzla sa prijedlogom mjera. Hvala.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Hvala. Gospodin Mirnes Ajanović, predsjednik Bosanske stranke. Izvolte gospodine Ajanoviću.

MIRNES AJANOVIĆ – vijećnik Bosanske stranke

Pozdrav svima, posebno gostima koji su, eto, i često već s nama.

Ja danas govorim u ime BOSS-a, Tuzlanske alternative, SBiH-a i nezavisnog kandidata

Husejnagića radi ekonomičnosti i čestitam im na hrabrosti da prihvate se i da stanu iza riječi koje ću ovde

izgovoriti.

Ali da ne bi bilo tereta i drugima, dakle sve ono ako nešto kažem dobro nek ide njima, a ako nešto

budem istakao što je negativno, teško, problematično bilo kakav način smatramo problematičnim to je

teret moj i BOSS-a da ne bi bilo bilo kakvog nesporazuma ili bilo čega jer se ovdje mora govoriti o

uzrocima.

Prva tačka procjena aktuelne situacije. Pa, govori se o svemu gdje su uzroci stanja? Pa i ono što

građanima smeta. Svaki političar koji se probudi ujutro prvo što mu na um padne jeste da kaže da su

protesti bili opravdani.

Da li su opravdani? Jesu. Ljudi gladni, bez posla, bez ičega, na ivici egzistencije. Jesu li bili

potrebni? Jesu.

A sjećate se koliko puta smo pjevušili uz ono Balaševićevo krivi smo mi što su pucali, što su sve

to uradili. Dobro je to čovjek rekao, davno nekada pa sam ja to preformulisao u ime BOSS-a i na plakatu

napravio preokrenuto „krivi ste vi“ pa su me ljudi pitali, pa ko to mi, kaže jer niko ne želi da bude kriv.

Danas ni većina političara ne želi da bude kriva za ovo što se desilo radnicima bez obzira što su

bili negdje u vlasti, opoziciji, pa šutili, sakrili se ili slično.

I niko ne želi da bude kriv. Krivi su svi i vlast i opozicija pa i ja, što kao državni neprijatelj kada

sam upozoravao, galamio, vikao i slično, kada su građani govorili on se svađa tamo po parlamentima,

pusti ga ba, ovakav, onakav. Šta se imaš svađat? Ne svađam se za sebe.

Kriv sam ja što nisam bio jači, što nisam počeo tuć bukvalno, gotovo još tako možemo reći one

što su bili na vlasti a koji su mi prijetili sa 120 kg mišića i slično, ali nikada nisu smjeli efektivno vratiti u

direktnom kontaktu.

Ali krivi su i građani što su šutili i trpili i prihvatili privatizaciju pa i na kraju nisu htjeli da izađu

glasati, postali moderni. Danas je sramota ne glasati, pardon, sramota glasati.

Trebalo je da bude tačno neispravno sramota je ne glasati, ali je danas sramota izaći i reči javno,

ja ću izaći na izbore.

Imate li i jednog, malo tiše vi sa druge strane ako mogu vas zamoliti. Čuje se već do ovamo, a

ako ništa pričaćemo svi i onda nije problem. (JOZO NIŠANDŽIĆ - Malo, malo, molim vas tiše. Nećemo,

nećemo, samo izvolite. Ja bi molio zaista da budemo mirni kad.). ako nešto treba nek izađe napolje nek se

konsultuje. Čuje se na mikrofon pa zato.

Jel ima ko od vas da je čuo od građana da će i prije ovih protesta izaći na izbore javno da je to

rekao? Nema.

Nema takvog u Bosni i Hercegovini koji bi se usudio da bude nemoderan i da kaže ja ću na

izbore. Većina neću ba ni izaći, a onda za njim svi ostali pa neću ba ni ja, pa neću ni ja u pravu si.

I šta onda da očekujemo ako pustimo da vladaju isti, da se ne mijenja ništa, da glasačka mašina

vladajućih stranaka koja je vrlo jaka, brojni ljudi su interesno vezani za ove jake političke stranke koje

imaju ogromnu moć, ogroman novac, mogućnost postavljanja ljudi kroz razne institucije.

To je glasačka mašina. Siguran. I sigurno biračko tijelo. Vladajuće stranke znaju u broj koliko će

izaći njihovih ljudi da glasa da bi zaštitili svoje pozicije. I ako se građanin ne suprotstavi tome i ako ne

izađe na izbore da glasa protiv te glasačke mašine njegovo neglasanje je indirektno glasanje za tu vlast jer

se nije suprotstavio.

Sjedio kod kuće, pustio da opet pobijede. Zato imamo 40% ljudi na izborima. 60% ne glasa. Tih

60% je bilo na ulicama, dio njih.

Upravo ti koji ne glasaju, neko od njih je možda pogriješio, ali jednom, dvaput, triput ako

pogriješi šta možeš očekivati? Tako da o potrebi, opravdanosti i slično i teretu svega ovoga treba otvoreno

reči da treba da nosimo teret svi.

Radnici, sigurno ne svi, ali dio koji je prevario radnike, pa dio sindikalaca koji je manipulisao

radnicima mora da odgovara. Radnici su vjerovali vlasti, pogotovo sindikalnim predstavnicima.

Vjerovali su kad im dođe sindikalac i kaže, kolega nama je interes, mi treba da budemo dioničari,

privatnici, hajmo te naše certifikate da mi to njima damo, prodamo pa da s tim certifikatima raspolažemo

firmom. Ljudi su to prihvatali. Šta će?

Uslovno rečeno neuk, dođe mu neko kome vjeruje, ko ga je postavio na mjesto da ne govorim

opet da ne bude pogreške, ne svi sindikalci, a bili ih je mnogih.

Ja sam imao priliku da u duelu budem sa takvim ljudima, bezobzirnim pljačkašima. Brutalno su

prevarili svoje radnike, prijatelje, ostvaili ih bez egzistencije u koje sam upirao prstom, imenom i

prezimenom, koji su me prozivali da ja sam protiv radnika, kasnije su bukvalno, bez pretjerivanja ubijali

te ljude, plaču njihove porodice. O tome niko ne govori danas.

Hajmo malo smiriti, da problematizujemo. 98-me je krenula privatizacija. 97-me je najavljena.

Šta je ko odradio od radnika ili bilo ko da spriječi to, bilo koji političar?

Niko. Definitivno niko! Tada su manipulisali. Hajmo da budemo vlasnici svojih stanova, kako

kažu radnici.

Svakako je vlasnik po osnovu do sada i svega i svačega. Daćemo vam certifikate pa vi otkupite

stanove, da budete vlasnici stanova, a usput i certifikate vojne i ostale da otkupite fabrike i kroz to su

dobro, savršeno izmanipulisali ljude.

Hajmo mi da bi otkupili svoj stan, takav je zakon, propisi i slično, tad su ih prevarili prvi put i tad

je krenulo sve.

I niko nije progovorio. Jesmo mi, jesam i ja progovorio. 98-me plakat je bio fabrike radnicima.

Nedajte, propast će, uništit će, pokrast će, logika je, certifikat koji ne vrijedi ništa.

Ne može biti logičan način kupovina firme jer se može manipulisati, prodavan je po 50% nižoj

vrijednosti, ali niko o tome nije htio voditi računa. Od 98-me do danas, do 5. februara niko!

Ima i čestitih privatizacija. Ima i privatizacija gdje su ljudi dosta zadovoljni, ali takva je trebala

biti svaka.

Napraviti firmu da radi i dajte prodajte je na tržištu za pravu vrijednost, za novac, ne za certifikat

pa da svi imaju koristi od toga, i radnici. Nijedna firma se nije smjela prodati za certifikat.

Novac da. Ali ne, uništi preduzeće. Smanji mu potpunosti vrijednost pa ga još prodaj za

bezvrijedni papir. Ko je kriv? Kriva je Opština.

Bježimo danas svi nije Opština kriva. Jeste. Najodgovornija u Državi je Opština Tuzla,

najodgovornija za pljačkašku privatizaciju. Odavde je sve krenulo, iz ove opštine.

Mi smo najviše krivi. Tuzla, Opština, vijećnici, načelnik, definitivno! Bez pardona. Pričamo o

Kantonu, Federaciji, Državi. Ne. Iz ove opštine je krenulo pljačkaško privatizacijsko zlo definitivno.

Sve što je moglo je privatizovano, sve su privatizovali. Krili su. Ja sam pokazivao za ovom

govornicom Centralno grijanje u istom danu djeluje i kao Javno preduzeće i kao Dioničarko društvo.

Računa šest i u Bijeljini račune otvara. Nisu čak ni govorili javnosti jesu li privatni ili javni. Nego

kad im odgovara u nekim okolnostima su javni, a kad im ne odgovara privatni i tako sve ostale

privatizovan (nerazgovjetno izgovorena riječ). Čuli ste maločas. Koleginica je rekla.

Sve što je moglo se privatizovati je privatizovano. Tada sam bio državni neprijatelj. Nema šta mi

nisu radili. Tada kada su smjenivali oni iz OHR-a, tada su tražili vijećnici da se meni zabrani političko

djelovanje od OHR-a.

Dopise slali, potpise slali, nema šta se nije radilo, najgori sam. Nema od onog lud, budala,

ovakav, onakav, zatvorite ga, spriječite ga, zabranite i njega i BOSS.

I eto, djelovalo se, radilo se, upozoravalo, a mi smo uništili 100.000.000 koje je mogao napraviti

Rudnik soli, Rudnik kamene soli koji je čvrste strukture,

Mogu li reči bilo kad u životu tešku riječ ili neću, neću nikad niti sam izgovorio nešto što je gruba

kvalifikacija nekoga.

A evo mogu reći monstrumi, privatizacijski, politički su zatvorili, pustili vodu u njega, narušili

strukturu Rudnika, bezbijednost građana Tuzle, svega i svačega. Zašto?

Da bi mogli uvoziti so iz Tunisa i profitirati na tome. 100.000.000 procjene sam donosio od

direktora Rudnika koji je bio tada u to vrijeme da može Rudnik napraviti.

Ne, nije ih interesovalo jer to nije bio lični interes. Da ne govorim o bilo čemu drugom, pa i ovim

pokretima danas koje imamo. Pa upravo su ti ljudi koji su napravili tu privatizaciju, sada su ti koji se

organizuju da se bore, koga, sebe.

Pa prvo sebe moraju okačiti javno na stub srama. A ja ne mogu da vjerujem da sam to vidio ovih

dana.

Grupa koja je upravo napravila pljačkašku privatizaciju i krenulo iz Bosne to zlo pljačkaško hoće

danas da se bore za prava građana.

Kao isti oni koji su u okviru demonstracija zloupotrijebili, manipulisali, upotrijebili, htjeli ih u

lične interese upotrijebiti plenume i organizacije i politiku i radnike i demonstrante i sve ostalo.

Strašno je šta se događalo. Puno je ovde i tema je problematična kada govorimo o uzrocima. Puno

je razloga šta treba reći, ukazati, kritikovati, ali mi je satisfakcija kroz sve što smo prošli, maltretiranja od

brojnih medija, građana koji su nas maltretirali, opet da naglasim.

Čuj, kaže, on se svađa s njima tamo na Vijeću, u Parlamentu. Ja loš što se svađam, što

suprotstavljam se vlasti koja kroji mehanizme šta god hoće mogu raditi, naredit novinarima piši protiv

njega šta god hoćeš, kleveći, laži, radi.

Pa u državi ne postoji advokat ili advokati ili grupa advokata koja je uradila više od mene

predmeta po pitanju slobode izražavanja i zaštite ugleda i časti. Svi kada bi se sastavili advokati u Bosni i

Hercegovini, nemaju predmeta koliko sam ja odradio.

Braneći i sebe od kleveta i sve sam dobio sporove. Ni jedna jedina riječ, a bile su bezbrojne

klevete, nema šta nisam, od dezertera do bilo čega, ne znam šta su mogli izmisliti.

Slikaju tuđe vozilo na parkingu, kažu ovo je njegovo, da je kapitalista, tajkun, pokro, ukro od

radnika, boraca.

Nema šta nisu uradili i manipulisali. Ni jedna jedina riječ na sudu nije prošla kao istina. Sve je

palo, sve.

Zahvaljujem se tim ljudima. Imam sad ogromno iskustvo. Nijedan advokat nema takvo iskustvo i

takvu praksu.

Satisfakcija, da se vratim, jeste i brojna izvinjenja načelnika Jasmina Imamovića. Zaista mi bude

neugodno ovako kada razgovaramo o okolnostima, predlažemo djelovanje, kako građanima poboljšati

uslove života u gradu jer sad imamo obaveze.

Prihvatili smo da budemo sastavni dio ove zakonodavne vlasti. Imamo više, rekao sam već prije

iz kojih razloga da bi zaštitili grad od određenih uticaja koji su bili tada se usmjerili ka gradu, vrlo

negativni i naravno prvi uslov je bio da se radi efikasnije i radilo se.

500 tačaka je bilo u protekloj godini na ovim sjednicama vijeća, 622 materijala je razmatrano. Od

toga preko 20, 30% su bile tačke koje su bile na Kolegiju koje nisu išle na Vijeće, koje smo mi razmatrali

kao vijećnici zajedno djelujući, dakle kao i pozicija i opozicija.

Ali, evo ta izvinjenja načelnika, ničim izazvan kaže, kritikovao sam te, pa čak nekada i napadao,

a bio si upravu. I za ovu situaciju i za onu okolnost, pa i za neke službenike opštinske, za brojne situacije

gdje sam tad bio na meti, jer prozivan. Evo zadovoljstvo mi je danas, evo načelnik je tu, da način

djelovanja koji je promijenio i rad ovog Vijeća ulaskom i nas u sastavni dio zakonodavne vlasti je

razultiralo i tim da na drugačiji način gledamo stanje stvari, da se drugačije odnosimo prema kritici, da je

ne shvatamo kao neprijateljski atak nego kao sugestiju kako može biti bolje.

I zato imamo danas, pogledajte ovu procjenu aktuelne situacije sa prijedlozima mjera koja je

izrazito dobro napravljena.

Neka bilo ko kaže kakvu primjedbu šta ovde ne valja. Malo su se desilo sa ovim protestima,

protestantima, to je prosvijetlilo sve nas. Ljudi drugačije u potpunosti gledaju na ovo stanje. Bolje

razmišljaju.

Ne troši se energija na, uslovno rečeno, šlajdramo u mjestu jer to je zakonski zabranjeno ako

vozilom na takav načim krenete da škripe točkovi, prekršaj. A u nas vrište točkovi a stoji auto u mjestu,

troši gume a ništa ne radi, troši gorivo.

Okrenite efikasno, efektivno, da ono što ste naumili da uradite kako treba. Ovo je u najkraćem dio

i evo još jednu situaciju kada sam govorio o sindikalistima koji su brutalno prevarili radnike, oni su

saučestvovali u pljački radnika.

Evo jedne ću navesti, a brojni ih je takvih. Brojni koji se sada pretvaraju da nisu to što jesu, da

nisu u politici a bili su u politici kada im je bilo dobro, uzimali su a sada štite radnike i slično na raznim

nivoima u Bosni i Hercegovini pa počev recimo od glavnog sindikata u Bosni i Hercegovini gdje evo

ovdje u Tuzli da ljudi bore se da pokušaju promijeniti stanje, da jedna te ista lica i dalje rade za vlast i

protiv interesa radnika.

Ali, ja sam jednom doživio upravo zahvaljujući tim sindikalistima da mi bukvalno, da mi građani

radnici ono psuju od reda sve, vrište uaa urlaju na mene i da sam morao proći kroz špalir od oko otprilike

pet stotina radnika. Kao najgori kriminalac.

Nije jednostavno. Nimalo nije jednostavno. Kad dolazite u Parlament i vidite masu bar od pet

stotina ljudi ljutih, već galame, vrište, svašta imaju u rukama, vi morate proći do Parlamenta ili pobjeći.

Nema drugog.

A bitna je sjednica, zato je se i došlo. I to nikad neću zaboraviti. To ću uvijek nositi kao ožiljak,

opomenu, da čovjek mora svoje djelovanje uvijek uskladiti na način da ne doživi to. Nije jednostavno,

nimalo nije jednostavno.

I sad čujem zvuk bijesa radnika protiv mene. A zašto? Zato što sam vodio višemjesečnu

kampanju u Parlamentu Federacije da spriječim privatizaciju Energopetrola. Zato što sam 2005. godine

podnio svim institucijama prijave od Finansijske policije, MUP-a, Tužilaštva državnog, Federalnog,

Kantonalnog, Đona Teatela tada državni tužitelj bio tad popularan, OHE-a, OSCE-a, svih, svima sam

dostavio dokaze o namjeri pljačke Energopetrola, o tome da će radnici ostati bez svoje imovine.

O tome da će se firma koja vrijedi stotine miliona maraka privatizovati za 11.000.000 maraka. O

tome da ćemo ostati bez državnog distributera nafte i biti u nemogućnosti da spriječimo ovo radikalno

divljanje cijena goriva jer država se ne može više suprotstaviti, to je bio jedini distributer nafte u Bosni i

Hercegovini.

Danas da imamo tog distributera može otkupiti veće količine goriva, postaviti cijenu goriva na

dvije marke ili niže, ali pošto nemamo mogućnost da se suprotstavimo čak je Vlada jednom razmišljala,

nedavno, da iznajmi neke pumpe benzinske, da bi mogli spustiti cijenu, pokazuje se koliko je bilo

pogubno privatizirati Energopetrol.

Ali ostavimo to, interes svih nas, svih građana koji su oštećeni time, radnika. Tada su radnici po

nalogu tadašnjeg direktora Namika Bušatlića morali biti na ulici.

Morali su pred Parlamentom bukvalno urlati na poslanike da bi spriječili Odluku Parlamenta da

se ne dozvoli privatizacija Energopetrola. I što je zanimljivo, nisu uspjeli. Bez obzira što sam ja prošao

kroz to, shvatio sam da nema odustajanja. Znao sam šta je u pitanju, znao sam da su ljudi morali izaći.

Ko je smio od tih ljudi ne bit danas tu, ili tada tu na tom protestu. Šihtarica je radila, moraš se

potpisati, ako nisi i ako nisi slikan nema više posla.

To su uradili i na taj način su sindikalci zloupotrebljavali radnike, ljudi koji su trebali biti bedem

radnicima od ovih koji su ih trebali opljačkati jer su radili za ove pljačkaške mafijaše.

Pustili su radnike da budu opljačkani. Toga ima i ovdje kod nas u Tuzli, ne kažem da nema.

Ovdje je bilo potrebno, direktno imenom i prezimenom progovorit će se o tim ljudima koji sada željele da

budu ponovo zaštitnici građana, ne svih, nekih da bi opet tajkunskoj političkoj mafiji omogućili da rade

isto to.

Kada nisu uspjeli onda, rade sada ponovo, ima i toga. Tada su sindikalisti, eno pogledajte boss.ba

snimke Energopetrol protiv mene, odnosno ja protiv Energopetrola. Sindikalisti su bili tad bili

najradikalniji da se proda Energopetrol.

Raskrinkavao sam, ne govorim o imenima, nisu više ni bitni, ko god želi neka pogleda imaju

snimci na RTV TK, Fejs tu fejs (FACE TO FACE) i ostali gdje sam raskrinkavao i iznosio sam, otprilike

ovoliko je dosije Energopetrol koji posjedujem sa svim materijalima, o tome ću vjerovatno putem press

konferencije iduće sedmice.

Treba pokazati i ukazati. I čestitke ovaj put javno tužiteljici Sabini Sarajlić, tužiteljici Kantona

Sarajevo. Mlada, kako kažu opjevali mladi pa ludi. Nekad sam i ja bio mlad, ali ovo drugo, o tom po tom,

tumačio kako ko hoće.

Pa čak sam i u razgovoru s njom, jer smo bili u kontaktu i donosio sam dodatne dokaze kada je

sad u ovoj zadnjoj fazi bilo pripremanje optužnice za ove raznorazne kriminalce, ovih devet ljudi.

Ali to nisam mogao reći u javnosti, jer istraga je bila u toku pa da bi pokušali spriječiti njihov

uticaj. Isto sam joj rekao odakle joj hrabrost da se usudi i da uzme takav predmet pa da ga radi.

Ali evo čestitka, hvala joj. Poziv svim tužiteljima, pa i ovim našim na isti način kao i tužiteljica

Sarajlić, pokrenite optužnice, podignite optužnice, a sudije da ih prihvate.

Načelnik je istakao u ovim svim okolnostima koje je evo i naveo. Ovo Vijeće je zastupalo radnike

u brojnim situacijama, Komisija za zaštitu ljudskih prava je imala stalne kontakte, međutim ovi su bili

gore ne osjetljivi. Njih to ne interesuje.

Uopšte nisu željeli reagovati. Sada već drugačije razmišljaju. Velika i ogromna prednost protesta

jeste promjena načina razmišljanja svakog političara, svakog građanina, sindikalca, nadam se, pa i svakog

radnika.

Treba nastaviti sa djelovanjem na način da političari boje se stava javnosti. Do sad se nisu bojali.

Straha ima i kod građana zbog ovog svega što se događalo.

Ali političari ipak imaju ožiljak kojeg će nositi, ožiljak straha. I dobro je to. I zaista, evo više puta

smo isticali danas smanjenje ovlasti Kantona.

Trenutno se ne mogu ukinuti. Razne grupacije pa evo i s Plenuma svaka čast većini u Plenumu, a

bilo ih je zaista nekoliko koji su po mom mišljenju zloupotrijebili taj Plenum u cijenu svojih ličnih

interesa i svega se događalo.

Tražili su odmah hajmo ukinuti kantone, napraviti opšti haos. Kako? To je ustavna kategorija,

valja promijeniti Ustav.

To će trajati prilično dugo. Ljudi su došli na demonstracije zbog toga što kaže neko, naravno rekli

su praznog frižidera, ili kaže zbog onog maslaca što mi samo stoji u frižideru i traženje mnogo čega šta

drugog. I samo napravilo još goru stvar.

Tako da ovlasti smanjenja, smanjenja ovlasti Kantona je moguće. Prebaciti na opštinu, i to je

moguće. I onda polako redukovati i onda ćemo doći do prirodnog procesa redukovanja broja kantona,

regija. A ne odjedanput sve. Ne može.

Ovaj prvi akt je dobar. Evo kao dokaz šta još trebamo uraditi, imamo situaciju, ne znate niste

imali priliku da prema zadnjem izvještaju 2013. godine o prihodima PDV-a 5.000.000.000 je ubrano od

PDV-a prošle godine. 750.000.000 ide državi. Entitetima i Federaciji, Federaciji dvije milijarde i 640.

Ukupno entitetima 4 milijarde i 142, Federaciji 2.000.000.000, ogromne su sume teško je razmišljati o

tome. Čim počnem govoriti (nerazgovjetno izgovorena riječ)

2 milijarde i 640 je u Federaciji, za Federaciju je 2 milijarde 140.

500 je vanjski dug, 500.000.000. Ukupno Federacija dobije sama kao ona 770.000.000. Kantoni

milijardu i sto. Od ovih što ostane 2.000.000.000 za Federaciju, milijardu i sto uzmu kantoni.

Naravno ne treba to gledati globalno, imaju i plate uposlenici, zdravstveni radnici, policija i

slično koji je ogroman broj onog svega kabineta, sekretarica, vozača, skupih automobila.

Pa obezbjeđenje članova Predsjedništva, Željka Komšića, Izetbegovića i Radmanovića je milion i

po bilo prošle godine. Milion i po maraka za obezbjeđenje. Čega se boje? Političar kojem treba

obezbjeđenje ne treba biti političar. Doviđenja!

Nemaš šta bit ako ne smiješ izać na cestu bez obezbjeđenja. Treba donijeti odluku i zaključak,

zabrana obezbjeđenja političarima. Što će mu deset ljudi oko njega? Čega se to oni boje? Napast će ih

neko? Ako se boje što će u politici?

Ako on nije narodni političar, ne smije izaći pred narod, kuća, drugi poso, nek traži azil, nek radi

šta hoće. To je strašno šta imamo, kakvu imamo situaciju. Ali od ovih 5.000.000.000; 180.000.000 ide za

opštine. A onda od toga mi dobijemo 8,4 mi u Federaciji, a 24 % opštine u Republici Srpskoj.

Tuzla dobije 9 i po. (Jozo Nišandžić: I manje.) Sad još manje, pa da radikalno manje. 9.000.000

ne možemo dobiti zbog ove ekološke naknade, evo načelnik se bori i svi mi koji idemo i dajemo svoje

angažmane. 6.000.000 su nam ukrali za presude suda. I kradu nam milione zbog toga što Tuzla ne može

biti grad.

Tuzla jeste na koljenima. Da ne bude zabune ono kada sam rekao o onom strašnom pljačkanju od

strane načelnika i sve one privatizacoijske pljačke, to je ono vrijeme onog bivšeg načelnika.

Trebalo je puno vremena da i aktuelni načelnik shvati šta se sve događa pod dojmom svega onoga

što je smtarao da je to bio redovan rad i da su ljudi savjesni i moralni, ali danas imamo promijenjenu

situaciju.

Već mnogo u zadnje vrijeme, odnosno ovaj period otkako smo mi u ovom dijelu te zakonodavne

vlasti i vršimo taj pozitivni uticaj na promjenu stanja u Opštini, stanje ide ka boljem. I vjerujem da će ići

dalje još mnogo više.

Ovaj drugi dio, Kolegij načelnika je dao svoj izvještaj, ovo ću reći kraće. Nažalost, citira se

premijer Čaušević, Čaušević nije odmah razumio opravdane proteste, zahtjeve i nije na vrijeme podnio

ostavku.

Zanimljivo je. Prvi dan 5-og nije ni tražena ostavka, niko nije ni pomislio niti progovorio, nit je

napisano nigdje i objavljeno bilo da se traži ostavka premijera.

Samo razgovor sa radnicima i predstavnicima, odnosno organizatorima. Tada je to bila hajd sada

neformalna grupa Udar.

Sjećate li se naveče Televizije Kantona u sedam sati kada su ljudi pohapšeni neki bili i slično,

Premijer izađe i kaže ja bih kao razgovorao sa radnicima al ja neću sa ovim drugim da razgovaram i

nisam htio da razgovaram.

E, sutra smo imali stanje haosa. Sutra je bilo više hiljada ljudi pred zgradom. To je prouzrokovalo

tad opravdani revolt građana u potpunosti.

Nije razumio, nije shvatio, a tad je već sve što je radio, radio kasno. I desilo se šta se desilo. Na

drugoj strani načelnik govori da je on čak, njegova namjera bila čak i prije zakazane sjednice da pokuša u

toku vožnje nagovoriti Čauševića na ostavku. Tačno je to. Ja sam svjedok.

Bio sam petog odmah nakon protesta, tačno ujutro kao predsjednik Komisije za zaštitu ljudskih

prava u stalnom kontaktu sa načelnikom. Poslao sam zahtjev za održavanje vanredne sjednice Kolegija

kako bi dobili stanje stalnog zasjedanja Kolegija jer je bilo evidentno da će se svašta događati u gradu.

Ipak su ovdje došli ljudi iz drugih opština. kantonalna vlast, Tuzla je dio tog, tog ambijenta, bez

obzira što je i kantonalna vlast bila podstanar u zgradi koja je bila vlasništvo radnika.

Ali ovog dijela sam svjedok, ovo je bilo deset do četiri, razgovor imao sam sa načelnikom. Kada

smo išli Aldin Širanović i ja na Televiziju Kantona, tada smo razgovarali i ja sam zatražio od načelnika i

stav načelnika je bio da po svaku cijenu tražimo, naravno i od onih koji su njemu nadređeni i Čauševiću

samom po političkoj liniji, ali da se nazove Čaušević, da mu se sugeriše da da ostavku.

To je bilo 7-og. Uz naravno konstataciju, stradat će grad i da se javi u Televiziju, direktno da

pošalje se poruka da ne ide dalje, stradat će i Opština. Tad još uvijek Opština nije bila na udaru.

I dogovorili smo s načelnikom, da načelnik nazove Čauševića da od njeg traži da se javi u

emisiju. I dolazi Aldin u emisiju i poziva premijera, dajte ostavku, spasite grad. Naravno uz pozive

građanima da ne pale, jer to nije bila niti namjera, da ne ugrožavaju živote policajaca, drugih života i

slično.

Pa i policiji da prilikom upotrebe sile, mada tad sedmog je sve bilo gotovo, ali i petog se moglo

drugačije djelovati od strane policije.

Ali razumljive su okolnosti bile i šta ćemo sad? I Aldin poziva premijera i u međuvremenu kada

je izašao Aldin trebao sam ja ući u studio javlja se premijer i kaže eto ako je do njega i ako to rješava on

će dat ostavku.

I ulaskom mene u studio opet pozivam, apelujem, nema ako je, gotovo je, ostavka, inače, grad

ode, odosmo svi.

I javlja se čovjek u studio i daje direktno ostavku. I tada komandir specijalne policije je skinuo

šljem, izašao pred građane i rekao evo bilo je na televiziji, zaustavite se.

Ostavka je data. Ali je bilo kasno za opštinu. Opština je zapaljena. Iako je policija bila, branila,

pokušala. I dobili smo iscrpne izvještaje šefa specijalne policije gospodina Kormana, ali nisu mogli

zaustaviti.

Očito, bilo je organizovano. Ljudi su došli organizovano da pale, da uništavaju dokumentaciju.

Htjeli su napraviti nešto više.

Moje mišljenje evo da ga kažem, sve što se događalo u najkraćem imao sam priliku da budem

direktno prisutan u svemu tome jer sam bio sa licem koje je organizator tog dodatnog dijela podrške

radnicima, Aldinom Širanovićem.

Od prvog dana kada smo saznali da su uhapšeni radnici, bili su ovdje ja mislim neki sindikalisti

koji su bili tada pritvoreni. Komisija za ljudska prava je bila u stalnom kontaktu sa policijom. Bili smo i

kod načelnika, kod njegovih službenika, u MUP-u, u Tužilaštvu bukvalno smo tražili te ljude.

Čitav šesti dan smo ih tražili, nema ih. Ili nisu ni u policiji, nisu ni u tuzžilaštvu. I nađemo ih u

Tužilaštvu, u prostoru od pola minute. Bio je tada Aldin Širanović i onaj brzi kuhar, i on je bio iz nekog

razloga na demonstracijama, haman jednom otvorio da izađe iz marice i onda i njeg uhapsili.

Možda i nije, uostalom on je bio tu, kako god. Tad smo ih uspjeli vidjeti na pola minute i odmah

su ih odveli, nestali su. Ali eto tražili smo puštanje svih i eto sticaj okolnosti da je Aldin tražio da ga

isključivo ja kao advokat ga zastupam, iako tog čovjeka nikad prije nisam vidio, imao priliku kontaktirati

sa njim.

Ali Tužilaštvo nazvalo, tužilac Alidžanović, istakao čovjek neće da da izjavu niti bilo šta bez

prisustva advokata, insistira samo da budem ja advokat, njegov branitelj. I došli smo i od tog dana sam ja

u kontaktu sa svim i svačim što se događalo, brojnim pritiscima, pokušajima, zloupotrebe tog čovjeka

Aldina Širanovića u razne druge svrhe.

Možda jednog dana bude prostora da se i o tome govori ko je šta, kako radio, koji politički

dužnosnici su htjeli zloupotrijebiti, upotrijebiti Aldina u svoje lične interese. Šta je ko radio, pa šta su na

kraju radili i stranci.

Jeste, Aldin to nije uradio, nije bio u tome. Nije imao onako kao nezaposlen, supruga i on, vidio

je ljude kako stoje svake srijede i najavio je to mnogo prije da će biti ta podrška i prijavio je proteste kao

organizator.

Pa čak je i rekao na press konferenciji da je on jedini organizator, onda su drugi, vidi kaže budala

se razotkrio, sad će svi znati da je on organizator, pa će ga kažnjavati, tako su neki komentarisali koji su

branili radnička prava.

A čovjek je samom prijavom u MUP-u registrovo se u MUP-u. Nema on šta iznošenjem tog u

javnost razotkriti se u MUP-u da je on organizator. Jer je morao podnijet zahtjev i ima pečat prijemni da

je prijavio proteste, podršku radnicima i ko je tu odgovoran i slično.

On je to rekao da bi spriječio druge da zloupotrijebe pravo radnika, borbu radnika da oni budu

kao organizatori, pa da sutra budu premijeri, ministri, kandidati ili slično, da vladaju, da odlučuju, da

smjenjuju kao neki koji su kasnije govorili to je sve snimljeno, evidentirano, to javno su govorili, bez

ikakvog straha, da neće više trebati pravosuđe, policija, sud, tužilaštvo, da će oni procesuirati, samo se

obratite njima, njih će skupit sto, izaće pred tu ustanovu malo će ih protjerivat, proganjat, smijenit i oni će

procesuirat. Ne treba više niko u drzavi, oni.

Strašno stanje stvari. Načelnik je rekao za jednu osobu, da javno pred nekoliko stotina ljudi

govori, palit ćemo imovinu.

Druga tih nekoliko stotina ljudi koji su zaista došli iz opravdanih razloga da pokušaju se boriti i

promijeniti stanje, obezbijediti egzistenciju sebi i svojoj porodici, svojim prijateljima, komšijama,

ostalim ljudima.

Znate kako ono u masi ide, u masi ajmo sutra tu, bio jedan prilika, čovjek urla za govornicom. Ja

sam siguran, sigurno neće biti niko protiv, on urla neću da glumim, al urla, sad zamislite kako je to

demonstrativno, ruke su u zraku, glas do kraja ko je za. Neću da glumim, vrišti on.

I naravno svi nema niko, kaže, naravno da nema, hajmo to sutra uraditi. Zamislite hajmo sutra

Jozu Nišandžića ovako skinut mu glavu, što će on bit ovdje. Hajmo stavit nekog trećeg s ceste, šta će Jozo

bit ovdje ba? Pa et nako njega, Predsjedavajući. I on ono masu, nađemo masu od sto ljudi hajmo ko je za,

za, za Jozo. Cesta. Nemaš ti više šta bit tu.

Pa to je strašno, strašno. Strašno stanje haosa, anarhije, bezvlašća, samovlašća na kraju. Na kraju

će ić krivično djelo samovlašća plus grupa ljudi organizovana kriminalna grupa. Strašno.

Oni mogu raditi šta hoće, bilo kome. Pa dođe jedan kaže skupštini predajte mi papire da sam ja

skupština, nema skupštine više, gotovo. Nema skupštine, tu mogu doći i Jozi sutra, nisi ti više predsjednik

Vijeća.

Nemoj na njega ja, navikaću. Ja. Al govorimo oo stanju koje se dešavalo, to je nenormalno stanje

u potpunosti. Ko to, ja, Načelnik je reko ko to. I njega da ganjaju.

Jeste, svi oni koji su to javno govorili i koji su bili u ime Plenuma htjeli zloupotrijebiti dobru

volju onih brojnih ljudi koji su dolazili na plenume i koji danas ne dolaze više na te plenume. Nema tih

ljudi više tu.

Raspalo se zato što su dobri građani koji su došli na Plenum shvatili šta se događa. Da je samo

nekolicina htjela zloupotrijebiti građane, radnike, demonstrante u cilju svog ostvarenja interesa, a na kraju

ne može to ni funkcionisati, to je u ovakvim okolnostima vrlo problematično.

Jer vi možete čak naći danas nekog ko je s tog Plenuma zaista dobar čovjek i želi da se bori za

građane, ali postoje mafijaške grupe, vrlo radikalne, problematične.

Evo imali smo jedan mafijaški obračun nedavno, evo 3-eg. Zar nije nemoguće očekivat, evo Jozo

dobar čovjek, opet Jozo. (JOZO NIŠANDŽIĆ - Ovo ne sluti dobro ljudi. Šalimo se malo.) Hajde malo da

promijenimo, kaže Edo, da promijenimo malo, Edu, evo ubacićemo Edo, al ne možes Edo je ovako velik

čovjek, pa se može suprotstaviti al nema veze. I Jozo je poveliki, jeste.

I zamislite sad dođe neko. (NADA MLADINA - Dobar prijatelj.) Ja dobar prijatelj, jeste. I kaže

tom nekom iz Plenuma dobrom, imaš da radiš kako ti ja kažem. Mafijaš neki, mafijaška grupa. I ti ćeš sad

zahtjeve iznositi kao u ime Plenuma onakve kakve ja hoću.

I taj čovjek može reći, neću, doviđenja, napast ga, udarit ga, al sam taj kad dođe ogroman, to se

za njega nose razno, svašta nešto, one ubjeđivačke metode ili možda je dovoljno da mu samo kaže, tvoje

dijete sutra u školu ide u to vrijeme, a vraća se u to vrijeme.

Šta u toj situaciji da taj čovjek uradio? Slego ramenima i reko, šta ću ja. Vrlo je opasna situacija

pogotovo, moramo istaći i danas onoga što su novinari prezentirali kada je prijećeno ubistvom novinarima

BHT-a.

I to nije niti negirano od Plenuma. Potvrđeno jest, bila ta grupa koja je prijetila da će, šta vi

hoćete, vas treba ubit, hajmo marš odavde i zabranjeno čak i snimanje sjednica Plenuma.

I kad su novinari reagovali, odgovor je bio tih nekih koji vode Plenum, nismo mi, kaže, to su

pojedinci.

A Plenum je sastavljen od pojedinaca, al niko nema vlast niti bilo kakvu moć, svi imaju istu moć.

Svi su pojedinci.

To je strašno kad vi imate jedno tijelo koje ima apsolutnu neodgovornost jer sve može prebaciti

na pojedince, iskoristit da svaki pojedinac opet može da radi šta hoće i kako hoće.

Apel dakle i sa ove sjednice Vijeća svim tim organizacijama, svim plenumima, nevladinim

organizacijama, nemojte dozvoliti da djelovanje i borba za radnička i građanska prava bude

zloupotrijebljena u bilo kakve svrhe, bilo kakvih političara, tajkuna, mafijaša, zlih i loših ljudi.

Oni moraju dobiti tu poruku. Veliki broj je ogroman broj ljudi tih u tim plenumima. Dobro je to

čak i zamišljeno kao jedno tijelo lkoje bi bilo nepolitičko koje bi stalno uslovno rečeno, nadgledalo rad

političara.

I treba da postoje takve institucije, ali se ljudi unutar toga moraju izboriti protiv onih loših. I

koliko vidim to se u Tuzli dešava.

Nadam se i vjerujem da će se Plenum sam obračunati sa onima koji su djelovali protiv interesa

građana u lične interese, pa bilo je to čak i putem objave u sredstvima informisanja da se već ograđuju od

određenih pojedinaca.

Policija ne smije podleći pritiscima tih grupa koje žele zloupotrijebiti radnike na način da se širi

strah. Nema toga. Ne smije više biti. Kada imate hiljadu, deset hiljada ljudi na cesti, nekakvih ljudi. Ali

nema jedna grupa šta dolazit i vršit krivično djelo samovlašća.

Policija mora djelovati, metodama naravno koje su zakonom propisani uz maksimalnu

toleranciju. Bilo je prekomjerne sile 5-og.

Zaboravljate i svi zaboravljaju danas nema ništa sakriveno, danas je sve javno. Nekad su policajci

prije snimali kamerama pa puštali, danas se sve snima, svaki mobitel snima. Gotovo da nema mobitela

koji ne može snimit, rijetko ko da ima takav mobitel.

Sve se snima, sve se vidi. I sve to ode u javnost. I sve što je negativno, atraktivno će bit nije to. I

situacija gdje to neko ne bi ni primijetio kako je policija, policija bila u nekim okolnostima možda ili jeste

pregruba, to će biti osnovna stvar koja će se gledati.

Neće se čak ni pokazat koliko je policajac dobio onog kamenja, onu okolnost koju nećemo nikad

zaboraviti, stoje ljudi pred onom zgradom, čuvaju zgradu, zasipani hrpama kamenja.

Strašno. To su naši ljudi. I nisu to bacili ni Tuzlaci, niti građani Tuzlanskog kantona nego grupa

koja je ubačena da napravi haos i očito da pravi državni udar. I evo oko tog državnog udara, moje

mišljenje iz okolnosti jer sam imao priliku da budem u brojnim informacijama. Pa okolnosti, čuli ste,

hajde da se vratimo, samo malo, Plenum je tražio smjenu komesara. Što?

Ljudi ispred Plenuma. Odmah će reći neko, ispred Plenuma. Otvoreno znam, imam snimke. Što je

tražena smjena komesara? Ne valja! Hajd nek ne valja, nije važno. Mada ja ne mogu reći da neko ne valja

ako je pohapsio toliko 20, 30, 40 pripadnika organizovanih kriminalnih grupa, dilera drogom, i svega i

svačega.

Treba razmišljati o tome da li neko valja ili ne valja u okolnostima kada je nekoliko mjeseci prije

policija djelovala kada smo se svi iščuđavali svaki dan hapse po 20, 30 ljudi, odvode ih.

Lišavaju dilere sllobode, lišavaju ih, obezbjeđuju djeci da su sigurnija na ulici. To nije niko

zapazio, niko da kaže o tome, da pohvali policajce za sve to. Svi su imali učešća u tome, pa i taj komesar,

da je najgori.

Ali, skloniti čovjeka koji je legitiman jer nema ministra, nema Vlade, daje se prostor da se postavi

neko od ovih. Ima vojsku svoju privatnu.

Policija je komandant vojske. Zamislite da smo imali tu okolnost, a to se htjelo. Da neko vlada

policijom pored svega, da je drži pod kontrolom. Strašno.

Mi smo bili na rubu katastrofe. Čak i nismo ni svjesni u kakvim smo mogućnostima i

okolnostima mogli biti. Šta se sve moglo desiti i uraditi.

Između ostalog, moje je mišljenje je evo reći ću ga pošto je legitimno, javno (JOZO NIŠANDŽIĆ

– Ja vas molim da završavate.) Znam, hoću ali ja rekao sam više pa su oni rekli da će oni smanjiti svoj

dio.

Oni neće govoriti, samo dodatno ako bude potrebno bilo. Tako sam, a i svi smo, a i načelnik je

malo naravno (JOZO NIŠANDŽIĆ – Slažem se, ali).

Ne, govorim o uzrocima stanja i posljedicama i o aktualnim problemima. Moramo upozoriti

Međunarodnu zajednicu. Ne može ovako djelovati u Bosni i Hercegovini.

Ovo je demokratski zločin šta su htjeli oni uradit. Imali su opravdan razlog. Bukvalno gnjevni na

ove vladajuće ovakvi kakvi su političare, neću da dajem epitete o njima, nek svako kaže kakvi su, na ovu

sedmorku, pa i ostale koji su bili nekad s njima a nekad nisu, zbog svega što nisu htjeli da urade.

Opravdano bukvalno gnjevni međunarodni zvaničnici Vijeća za implementaciju mjera Amerika,

Francuska, Engleska, svi da ne profulam koja je Njemačka, nije sasvim, nije ni bitno svi.

Nevjerovatno stanje bahatosti, drskosti, bezobzirnosti tih političara u kontaktima sa

međunarodnim zvaničnicima je rezultiralo da su ovi reagovali na proteste na takav način da je to bilo više

nego huškački. Hajte, gurajte, idite.

Moguće je bilo i logistike i svega i svačega. A onda su oni zanemarujući sve okolnosti u cilju

uklanjanja ovih političara s vlasti dali legitimitet grupama koje su vrlo opasne. Prvo otvorenim zvaničnim

stavovima, drugo otvorenim kontaktima, pardon. Pardon, zatvorenim kontaktima. Što je bilo vrlo

zabrinjavajuće.

Javnost ne može znat šta se radi. Sakriju. Američki ambasador jel bio on il neko predstavnik

njihov, razgovara sa grupom ljudi ne zna javnost šta radi. Strašno. A pokazalo se evo kakvi su ti ljudi.

Gdje je došlo do greške?

Gdje su stranci pogriješili? Jesu su oni gurnuli ovo. Definitivno moje mišljenje možemo reči da je

opravdano. Shvatili su, ne može drugačije.

Možda je neko imao zle namjere, možda je neko smatrao neće se prihvatiti u Federaciji podjela

na entitete, pa hajmo mi napraviti stanje haosa, pa u tom stanju haosa onda će se svašta moći uraditi.

Naravno.

Svake odluke se mogu donijeti. Možda je neko imao i tu namjeru. Što da ne. Da da legitimitet

Dodiku da se može otcijepit. Dodik odmah sutradan izlazi sa tim zahtjevima da se otcijepi Republika

Srpska, da ne može biti u takvoj Bosni i Hercegovini.

Ništa nije slučajno, sve je smišljeno. Sve je vrlo dobro koordinirano. Gdje je greška bila stranaca?

Nisu računali na bosanski merhametluk.

Ovaj narod može trpiti nevjerovatno mnogo, nevjerovatno mnogo i previše. Trpio je dvadeset

godina. I danas čujemo sindikalce opravdane koji govore, one poštene, čestite radnike. Dvadeset godina

trpimo, postavlja se logičko pitanje pa šta je čeko dvadeset godina?

Što se nije reagovalo prije? Što nije spriječio privatizaciju u svojoj firmi? Što si obmanulo

radnike, što nisi upozorio radnike, šta se može desiti? Gdje je greška stranaca. Nisu računali da će paljenje

grada zaustaviti narod.

Oni su mislili da će to biti scenario kao u ostalim državama kad se zapali onda još gore, hajmo

svi. Nisu računali na to. Narod je sutra stao nakon 7-og, 8-og su građani stali.

Ostale su grupacije, al to više nije bilo to. Nema mase. Pogriješili su u tome. Pogrešna procjena.

Paljenje institucija, pa neko bi i prihvatio paljenje, neko možda opravda zgrade Vlade Kantona. Mada to

nije zgrada Vlade Kantona, oni su podstanari u zgradi koja je vlasništvo radnika koji su došli pred tu

zgradu Soda So, Solane.

Al opravdat dalje paljenje Opštine, Predsjedništva, pa i tamo Skupštine, Arhiva, matičnih

dokumenata, građana ovdje u Tuzli.

To građani nisu mogli prihvatiti. I stali su. I ovi ne mogu čudom da se načude da su građani stali.

Oni su hajcali bukvalno ljude danima još. Idite, hajte, šta stojite, gurajte, opravdano ljuti na vladajuće

političare, opravdano. Ali ovaj narod može trpiti više nego što oni mogu zamisliti.

Evo informacija o aktivnosti Kolegija Vijeća. Ima jedna greška. Vijeće piše na prvoj stranici od 6.

2. 2004. stalno zasijedao, na drugoj od 5. 2.

5. 2. je već podnesen zahtjev za to. Zato eto da ne bi bilo zabune. I već smo imali kontakte i

predsjedavajući i načelnik, imali smo i sa ostalim vijećnicima smo se čuli ali od šestog smo zvanično

napravili i sjednicu Vijeća i poduzimali sve potrebne mjere koje su bile u cilju zaštite, prvenstveno

radnika, čak kritikujući policiju stajući u zaštitu radnika.

Treba i policajce pohvaliti na svemu što su uradili ili što nisu uradili. Čak u određenim

situacijama kada su se i povukli shvatajući da je važniji život. Pa i tog policajca i tog radnika, građanina

pred njim nego bilo šta drugo. Ali, danas eto govorimo podfestum.

U vezi policije, aktualizacija svih dosadašnjih zaključaka, govorim sad u ovom slučaju od trećeg

koji se desio ponovo u pucnjavi u Tuzli. Opet podsjećanja, ovo Vijeće je uvijek pravilo vanredne

tematske sjednice kada je dogodio se bilo kakav incident u gradu, bilo kakva vrsta iz razloga da bi se

znalo da nećemo mirno posmatrati bilo šta negativno u gradu i da ćemo uvijek mi kao Vijeće tražiti od

svih institucija poduzimanje svih mjera.

Policije, tužilaštva, suda. Šta su uradili? I zaključak, da se dostavi izvještaj svih policija, MUP,

sud, tužilaštvo, oba suda, bez obzira na nadležnost. Ovi su nadležni za ispod deset godina opštinski ali

kantonalni preko deset nebitno i u drugostepenom postupku.

Šta su uradili sa zaključcima s Vijeća koje je dostavljeno? Da se napravi analiza kad smo

dostavljali sve, u kakvim situacijama, šta je sve urađeno po tome? Da li su povećane mjere sankcija

prema ljudima koji su povratnici ili slično? Kad se i zašto puštaju? Šta je sa ljudima koji su povratnici u

kriminalu gdje se vidi i zna šta je? Kakav je njihov način tretiranja, kolike kazne dobijaju za ugrožavanje

opšte sigurnosti javnog reda i mira, remećenja i svega onoga i svačega što se događa.

To nam treba kao informacija i da što prije je dobijemo da ponovo napravimo Vijeće da

raspravljamo o toj stvari. Policiji bez obzira na stanje teško u budžetu, oni nemaju opreme. Njima treba

oprema da se bar zaštite na način da nemaju polomljene noge ili glave i dijelove tijela ako građani opet

krenu. Mogu krenuti.

Možda nova Vlada bude i gora od one. Nije nemoguće. Možda će nam trebati revolucija protiv

revolucije. Moguće. Sasvim je moguće. Kako je krenulo bilo, ljudi su se počeli samoorganizovati u

mjesnim zajednicama, stvarati svoje grupe da bi se zaštitili u slučaju da neko krene na njih. I o tome smo

raspravljali n kolegijima Vijeća.

Pa jedna sjednica je Vijeća koja je trebala biti odgođena jer smo htjeli otvoreno ukazati na stanje

koje se događa u gradu, raznih grupa koje manipulišu pa je od strane policije istaknuto pa nije baš vrijeme

za otvoreno govorenje o tome, možda nije ni danas.

A treba progovoriti. I tada sam htjeo progovoriti i rekao sam, ja ću progovorit na Vijeću, ukazati

na te probleme o kojima smo govorili na Kolegiju i poduzimali mjere i još jedanput zahvaljujemo se

policiji na svemu što je uradila, ugrožavajući sebe, suprotstavljajući se da spriječi te organizovane grupe

koje su htjele zloupotrijebiti sve ovo što je urađeno.

Neću još puno predsjedavajući. (JOZO NIŠANDŽIĆ - Ja bih vas zamolio da malo samo ipak.)

Naravno. Ovdje imam još jedna stvar koju trebam naravno, evo koju još imam ovdje stvar koji je ukažen

u ovom izvještaju policije, govori se o 7-om.

Dužan sam da to kažem, tad je započelo sve ono. Ja sam bio svjedok 7-og, onoga što je bilo na, i

dešavalo se prije paljenja.

Čuli ste saopštenje policije da su u trgovinama nestale zaliha kiseline koja se trebala miješati sa

nekakvim zapaljivim tečnostima i da naprave svega i svačega. Od tog kokteli se prave i svašta nešto, čak i

gori nego ti jer su usavršili se u pravljenju sredstva koje može napraviti što veću štetu.

Ja sam taj dan smatro da imam obavezu, niko me nije pozivao i Aldin Širanović, da izađem pred

te ljude i pozovemo da ne napadaju policiju, da ne uništavaju imovinu i naravno da se traži smjena

premijera i Vlade.

I ušli smo kroz masu, policija čak nije ni znala gdje smo. Oni su mislili da ćemo prolaziti negdje

pored Doma zdravlja, mi direktno kroz masu, cestom glavnom, bez ikakve policijske zaštite. Nikog.

I prošli smo i stali gore na liniji udara gdje su bacali kamenje, pozvali smo na smjenu, pa i da

policija spusti štitove, da ne bude sukoba između građana i policije da se ne smije dozvoliti da bilo ko

strada i da ovaj Čaušević da ostavku.

Tražili smo da se sačeka dok ne da ostavku, međutim očito da neko nije htjeo da se čeka jer

vidjeli ste kad je krenulo, ono kada se policija povukla u dobroj procjeni da je bolje povuć se tada nego da

strada bilo koji i zaista čestitke policiji na takvoj odluci.

To da policija nije uradila moglo se desiti da bude i smrtne posljedice. Neko je želio samo smrt da

bude rezultat svega onoga. I da više nije moguće kontrolisati situaciju jer smrtna posljedica bi

prouzrokovala svega i svačega.

Tako da zaista je policija odradila bez obzira ko šta pričao dobar posao u tom dijelu. Ali vidjeli

ste tad, nije bilo mase unutar kruga parkinga pred zgradom.

Deset, petnest ljudi je bilo, samo tu. Masa nije ni prekoračila tamo, stajali su u šoku. Neko drugi

je manipulisao, organizovao i naravno svi koji su to uradili, trebaju odgovarati.

I imamo ove akte Kolegija dešavanja što smo imali potrebe da napravimo, treba da kad već

govorimo o policiji čestitati i vatrogascima, svima koji su na bilo kakav način stavili u službu građana.

Ali vatrogasci su morali izaći bukvalno u liniju vatre. Čak im je bilo i sprečavano da dođu tu. Oni

su ugrožavajući svoje živote branili, štitili imovinu pa i Kantona i Opštine Tuzla.

Pa dobio sam informaciju da su praktično među prvim ili prvi, da ne pogriješim, došli vatrogasci

iz Gornje Tuzle.

Koliko je svijest tih ljudi bila velika, da su bez obzira na ono stanje gdje su se svi sklanjali,

bježali bukvalno, prvi došli da brane i štite imovinu građana i to takođe treba pozdraviti i eto ja sam bio

malo duži. (JOZO NIŠANDŽIĆ: Hvala vam, hvala.) Mnoge stvari nisam rekao (JOZO NIŠANDŽIĆ -

Ostali ste malo duže, ali dobro uzeli ste za u ime tri, da razgovarate.)

Ali smo imali obavezu da kažemo. Zahvaljujemo se na pažnji. Ostalo je mnogo nedorečenog, ali

imaćemo prilike i na narednim sjednicama o onome što je bilo i što je evidentirano. Hvala.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Hvala. Gospođa Jasminka Mijatović, ispred Kluba vijećnika Hrvatske demokratske zajednice.

(Je li greška.) Nećete se ljutiti. Izvolte Jasminka.

JASMINKA MIJATOVIĆ – vijećnik Hrvatske demokratske zajednice

Nije nikakav problem. Evo ako gospodin Alić, ja imam poštovanje. (Dama ima prednost.)

Pozdravljam sve nazočne i dijelim pojedina razmišljanja, pogotovo mi se dopada izlaganje kolege

Ajanovića u dijelu, mi smo dijelom odgovorni, ali bi sve to proširila i na zamjenicu, oni, jer mnogi oni

koji su trebali nešto uraditi, možda nismo ih pomenuli, a snose takođe ogroman dio odgovornosti.

Informacije koje su nam dostavljene odražavaju objektivno stanje i sliku situacije, kako u

pojedinim službama, institucijama, tako da u društvu općenito i mislim da treba ih podržati onakve kakve

su predložene, naravno uvažavajući sve one zaključke koji će biti predmet današnjeg izlaganja i

razmatranja i koje će usvojiti Općinsko vijeće.

Kad je riječ o aktuelnoj situaciji na području općine Tuzla i prijedlogom mjera, moram priznati da

situacija nije nimalo jednostavna, a niti se može njeno sva ova dešavanja promatrati odvojeno i kako u

općini Tuzla, tako i u tuzlanskoj Županiji.

Bezbjedonosna i ekonomska situacija u mnogome je narušena. Žitelji naše općine su u strahu od

nasilja, pljačke, napade na život i imovinu i to se na žalost prečesto dešava.

U konačnici najčešće budu oštećeni oni koji su napadnuti, opljačkani, uznemireni i najčešći

njihov odgovor je da nemaju se kome žaliti.

Najčešći odgovor institucija je da nisu nadležni, prebacivanje loptice nekom drugom. Po mom

mišljenju izjava tipa, nismo nadležni, a ne označavanje onog tko jeste, ne možemo im ništa, sve je to do

našeg uređenja, do toga nas je dovela situacija u kojoj jesmo, preblago izrečene sankcije povratnicima u

činjenju kaznenih djela, izvršavanje istih uz korištenje prečesto zavodski pogodnosti tipa, slobodan

vikend, pa izvršavanje kaznenih djela u to vrijeme, vještačka ili stvarna prebukiranost zavodski ustanova,

pomilovanja koja su često, se odnose na počinitelje izuzetno teških kaznenih djela, neprimjereno dugo

trajanje sudskih postupaka, nepostojanje zaštite za one koji su opljačkani i prepušteni da se sami bore za

oteto. Bilo je itekako dobra poruka, po mom mišljenju, počiniteljima kaznenih djela da nesmetano nastave

sa počinjenjima novih.

U više navrata tu sam i često govorila da nekada za poduzimanje niza aktivnosti nisu potrebne

izmjene zakona ili ne veće izmjene, nego samo njihova implementacija.

Nerijetko su možda potrebne manje izmjene, a koje je neophodno usvojiti zbog pojavljivanja

promijenjeni okolnosti i pojavljinja nekih novih problema.

Ponekad su izjave tipa, treba donijeti zakon, samo izgovor za nepostupanje.

Bilo je od strane naših pojedinih zastupnika koji su kad je riječ o stečajnim postupcima u više

navrata tražili uvid u stečajne postupke, traženje izvješća od strane postupajućeg općinskog suda, izvješća

stečajnih upravitelja, dobijanje statističkih pokazatelja bez i oni sa prijedlogom mjera, dobijanje ili

nedobijanje odgovora pokrenutih inicijativa za izmjenu zakona i radnji.

Ja se sjećam da su neki koji implementirali, koji su trebali ili implementiraju zakon često govorili

da on nije dobar, ali se nikada nitko nije pismeno izjasnio u kom dijelu nije dobar i na koji način bi bio

dobar.

Bilo je inicijativa da se ograniči trajanje stečajnog postupka na godinu dana, odnosno dvije, kako

je to već riješeno u Republici Srpskoj, ali sve to iz nekog razloga je teklo ili teče presporo.

U jednoj javnoj emisiji sam kazala da je najbolja opcija bila, ali naravno to su već prošla

vremena, da su stečajni postupci okončani ili oživljavanjem gospodarskih društava ili likvidacijom 98-me

i tih godina kada su problemi nastali pa bi se obezpravljeni radnici ili uposlili ili bi otišli u zasluženu

mirovinu.

Ne bi bili ni na nebu ni na zemlji kakva je na žalost današnja situacija.

Juče sam u svom računalu pronašla Ciljeve i politiku tuzlanske Županije za 2010. godinu u čijoj

sam izradi učestvovala.

Svi su ovi problemi već odavno prepoznati i na neki način je određen put za rješavanje istih.

Vizija je bila da se tuzlanska Županija izgradi kao otvorena ekonomski, društvena, dinamična

evropska regija koja na prepoznatljiv način u okviru Bonse i Hercegovine i šireg okruženja osigurava

ekonomsku, kulturnu i socijalnu atraktivnost, razvoj, kvalitetu života za sve građane i ljude koji na njemu

borave i investiraju i stvaraju. Morat ćemo svi priznati da je dobro zamišljeno.

Strateški ciljevi omogućavaju provođenje zacrtane vizije, a to su ubrzanje ekonomskog razvoja,

razvoj ljudskih resursa i unapređenje kvalitete života, građenje prepoznatljivog identiteta i promocije

tuzlanske Županije u Bosni i Hercegovini i okruženju, postizanje uravnoteženog i održivog razvoja

tuzlanske Županije, postizanje društvenog koncenzusa i jačanje institucionalnih kapaciteta za razvoj

Županije.

Sve ovo je propisano i razrađeno po nadležnostima i segmentima, a obuhvatao je finansijsku

stabilnost Županije, smanjenje javne potrošnje, efikasno provođenje pravde uz dostupnost pravosudnih

organa svim građanima, suzbijanje i preveniranje maloljetničke delikvencije, unapređenje ukupnog stanja

osobne imovinske bezbjednosti građana, nastavak reformski promjena u obrazovanju, efikasno korištenje

prostora, stvaranje ambijenta poželjnog za ulaganje rad i življenje, stabiliziranje stanja gospodarstva

tuzlanske Županije, poticanje poduzetništva, zaustavljanje rasta neuposlenosti, očuvanje dostignute

razine socijalne zaštite, unapređenje sistema stambeno zbrinjavanje braniteljske populacije, rješavanje

njihovih problema, nastavak podrške održivog povratka, povečanje razine primarne poljoprivredne

proizvodnje i prehrambene industrije, osiguranje uvjeta za funkcionalniji sistem zdravstvene zaštite

građana kroz uspostavu sistema kvaliteta u zdravstvenim ustanovama, iskorjenjivanje raznih bolesti kod

domaćih životinja, razvijanje vodoprivredne infrastrukture, zaštita državne i privatne šume i šumskog

zemljišta, unapređenje kvalitete okolice, unapređenje stanja u oblasti saobraćaja, nastavak izgradnja

sistema spašavanja i zaštite ljudi i materijalnih dobara od prirodnih i drugih nesreća, unapređenje

partnerskih odnosa sa nevladinim sektorom i nastavak podržavanja projekata mladih u oblasti nauke,

kulture i sporta.

Sve ovo je detaljno je razrađeno i mislim da je možda rijetko koji segment koji je preznačajan za

ovu našu regiju zaboravljen.

Moram priznati da su neki dijelovi realizirani, mnogi su zapušteni, a večina njih je zaboravljena.

Mislim samo da ono što je zaboravljeno treba implementirati, a sve to implementiraju nadležni u

okviru vertikalne i horizontalne suradnji po nadležnostima. Predložene mjere od strane načelnika,

uzimajući u obzir propisane nadležnosti i obezbjeđenje potrebnih preduvjeta za realiziranje su pravilno

prepoznate.

Mešutim, mislim da prečesto optužujemo druge. Moramo se brinuti o svom imanju, svom vrtu,

dvorištu, počev od problema naših mjesnih i lokalne samouprave i tražiti odgovore na te probleme.

Kad sve to poduzmemo u našem okruženju, u našem vrtu, mislim da imamo pravo i tražiti od

onih koji su nepravedno ovu županiju i općinu stavili u neravnopravan položaj i tražiti dodatnu potporu

koja nam i pripada.

Samo smatram da uzajamnim optuživanjem i ne tražeći način rješavanja situacije, ne uzimajući u

obzir ko nije izvršio ono što je neophodno, nećemo pronaći u konačnici pravi put koji će opredijeliti našu

budućnost.

Postoji, kada je izlago gospodin Ajanović, sjetila sam se i ja Balaševića i u ime svih onih iz 60 i

neke, postoje iskustva sa zajmovima za zapošljavanje u predhodnom periodu i mislim da radnička klasa je

imala itekako mnogo odricanja i najviše ta radnička klasa, imala odricanja na ovom poručju pa imamo i

negativna iskustva sa implementacijom takvih.

Sve ono što je pozitivno trebamo preuzeti, ali ono što je negativno na neki način zaboraviti.

Moramo se vratiti uređenju temelja i temeljnih vrijednosti društva a u svoj ovoj priči, mene jedino

interesira razvoj Tuzle i okolice, jer još uvijek, po mom mišljenju, čini mi se da najviše odricanja imamo

mi ovdje. Hvala vam na pažnji.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Hvala. Gospodin Mensur Alić, Tuzlanska alternativa. Nije replika. Dopuna.

MENSUR ALIĆ – vijećnik Tuzlanske alternative

Poštovano predsjedništvo, kolege vijećnici, mediji i gosti sve vas srdačno pozdravljam, posebno

pozdravljam ove radnike koji su na ivici gladi.

Ja ću dopuniti samo, pošto je Mirnes govorio otvoreno, do kraja, kao uvijek što je govorio bez

dlake na jeziku, možda nekad u nekim pređe nešto u granicama, ali ipak suština njegovog govora se

uvijek zna da tačno ono što je govorio prije 15 govori i danas.

Govori otvoreno, do kraja, časno, čisto i tražeći odgovornost od onih koji su doveli ovo društvo u

ovakvo stanje.

Kad sam prije dvije godine za ovom govornicom upozorio, ako se sječate, da će doći do

socijalnih nemira, zato što imamo ekonomsko-socijalnu situaciju u državi koja, nije još ni dno dokučila.

Neki su me tad upozorili, kaže plašiš narod. Evo narod se uplašio na kraju, svalilo se na žalost,

moralo je krenuti. Moralo je krenuti.

Uzroci, o njima se može pričati pet sati. O uzrocima. Kada se Dejtonski sporazum podpisao, dok

smo mi ratovali i branili ovu državu, ljudi su sjedili po podrumima i smišljali kako opljačkati ovu državu.

I izmislili certifikate što nigdje na svijetu nema i hajmo kad se podpiše Dejtonski sporazum

podijeliti borcima certifikate pa ćemo mi to od njih kupiti za marku, dvije, kupit, a kad to otkupimo onda

ćemo napraviti formirat fondove sa stranim zemljama Slovenijom i Hrvatskom jer su oni, uglavnom

mislim da su oni večinski vlasnik svih tih fondova, odkupit te certifikate, do đaba ih dobit i onda ćemo

pokupovat preduzeća za ništa.

Onda ćemo polako njihovu imovinu, njihovu imovinu i dizati kredite i dat tu imovinu tih

preduzeća pod hipoteku, a te kredite ćemo prebaciti u banke van ove države.

Kad dođe banka da plijeni, plijenit će preduzeća ta i njihovu imovinu, a oni će svoj novac izvući.

I to je smišljeno urađeno dokraja. Umjesto da borcima, radnicima koji su izašli iz rata, dali po

hiljadu maraka, evo vam po hiljadu maraka svima po onom spisku ko je učestvovo u ratu, kupite djeci

brašno, čokoladu, hljeba da se najde, poslije one krize od četri godine, a nema certifikata.

Mogu se preduzeća privatizovat, ali za gotov novac, ja sam to upozoravao prije deset godina,

međutim, otišlo je kako je otišlo.

Na žalost, političari u zadnjih deset godina, ja nisam političar, ja sam ekonomista i bavim se

ekonomijom, bavim se zapošljavanjima i bavim se dobrim djelima, humanitarnim i radim svoj posaoo

čisto pošteno do kraja.

Otuđili su se političari od naroda. Običnog. Otišli su. Ma šta ti znaš. Neće da primi tamo ministar

predstavnike radnika. Neće da ih primi uopšte, neće da razgovara sa njima, ili ako ih primi, ta priča ode u

sasvim drugom smjeru, ne ide uopšte u rješavanju problematike zbog koje su oni došli i to je postao jedan

virus, jedna zaraza.

I naravno ljudi iscrpljeni od toga svega, od tih laži, a da ne pričamo o zapošljavanju, to je posebna

priča. Jer bi otvorili mnogo ovde što šta. Evo u zadnji četri, pet godina samo se se brinuli ko će ko svog

gdje zaposlit. Ništa drugo.

Sve su zaboravili, ma sve, samo daj mog da ja zaposlim nekog tamo da ga smjestim, skidaj ovog

nije podoban, stavljaj ovog mog itd.

Mislim da to treba sve, ova vlada, koja dođe, mali joj je rok, ali treba sve poništiti ono ko god je

koga zaposlio u zadnje tri, četri godine, sve bez konkursa. Sve napolje. Konkurs, pa izvolte gospodo,

ispunite uslove, pa neka vas se primi, ali onaj ko ispunjava uslove. Došlo više da nema kud.

Šta su inspekcije radile meni nije jasno. Ne želim da ovde kažem inspektori, nego direktori

inspekcija, federalne i kantonalne, šta su radili.

Pa ne možete u jednom privatnom preduzeći doći inspektor za rad i radne odnose, doć mi

inspektor tržni, doć poreski i napraviti zapisnike da je sve u redu, a prvo kad inspektor dolazi za rad i

radne odnose broj jedan što traži, kaže dajte mi posljednju uplatu ličnih dohodaka, jer vi ne možete

isplatiti lične dohotke ako ne platite doprinose. To je zakon tako reko.

Broj dva, traži obrazac M-4 je li ispunjen, je li predan. Znači ne možete ni to lažirati. Ovde je

rađeno dogovorno i sad jedno privatno preduzeće, ima ih više u ovoj državi, pitanje je kolko samo, u

stvari objavljen je onaj spisak čuveni, dugovanja, samo što nije objavljeno koliko ko doprinose duguje za

radnike.

I vi dozvolite da 13, 14, 16 mjeseci za radnike nisu plaćeni doprinosi za socijalno i penziono. Pa

to je neshvatljivo. To je za mene neshvatljivo. Jer ja znam kako dolazi, kako rade i na koji način kod

nekih privatnika drugih.

I zbog toga su ta preduzeća. Da se obustavilo odma, odma da se obustavilo prva dva mjeseca

nema plaće, nema doprinosa, stani, zatvaraj i naredi da se plate isplate rješenjem. Rješenjem i kazna.

Međutim, to se i danas dan događa. Evo imate najnoviji primjer Hotel Bristol u Sarajevu.

Najnoviji primjer. Evo događanja jesu, kaže pa jesu i dalje se nastavlja istom tom taj privatnik nekakav iz

Austrije, odakle je, ne plaća ništa. Ništa ne plaća.

I što je meni nejasno da se toliko može pustiti daleko da ode, daleko da ode, a da se ne

poduzimaju mjere. I naravno da je moralo doći do ovoga do čega je došlo.

Ta kontrola inspekcijska minikad neće biti jasna. Da li je sve uvezano, a izgleda da jeste. Sve je

uvezano. Od inspekcija, suda, tužilaštva i tih tzv. ljudi koji su ne znam kako ih, ja ih ne mogu nazvat

nikako koji su kupili ta preduzeća za certifikate. Ne znam kako će umrijeti, vjerujte.

A ovako doveli radnike u ovakvu situaciju u kakvoj jesu.

Kad se uveo PDV 2006. godine i to sam govorio za ovom govornicom, tad je Terzić bio

predsjednik Ministarskog vijeća, na odlasku svom, te godine je ostavio 800.000 KM na računu, ostale

pare, šta su uradili poslije toga. 800.000.000.

800.000.000 blizu milijarde. Šgta su uradili od tih para? Zapošljavali, dizali plate i to tamo gdje

ne dolazi, odakle se ne vraća novac u javnu potrošnju.

Naravno da je moralo doći do ovoga. Naravno da je moralo doći jednostavno do ovog stanja

kakvo jeste.

Umjesto da su taj novac uložili u ozdravljenje ovih preduzeća koja su bolesna bila.

Danas bi imali na hiljade novih radnika, a ne bi imali ovo na ulici što imamo danas.

Štaje ono što treba Općina Tuzla da uradiu narednom periodu? Ovdje je ključno, ovi ljudi će, ja

mislim da će im dosadit sjedit koji su došli ispred ovi preduzeća, šta je, šta mi kao Općinsko vijeće

direktno možemo pomoći njima. To je ključno.

A Oćinsko vijeće Tuzla, šta ono može u svojoj nadležnosti da im pomogne da izađe ovde za

govornicu jedan od predstavnika i da kaže vi nam trebate to pokušati obezbijediti, to je ono zbog čega su

oni ovde danas, znaju oni ovo sve što mi pričamo, sve znaju, samo što ih nije niko htjeo slušat, na žalost.

To je najveći problem. Što ih niko nije htio slušat. I mislim da trebamo podhitno, evo tražim

zaključak takođe jedan da bude da u roku od deset, petnaest dana se održi ona sjednica o kojoj ja

insistiram, evo dugo vremena tematska sjednica na ekonomski razvoj Tuzle, u naredni par godina.

Da to moramo održat, tu više nema odlaganja. Imamo zaključke, imamo sve predloženo, a ja vam

tvrdim, ako tu sjednicu održimo kvalitetno, kako treba i prihvatimo one zaključke koji su već malte ne i

predloženi i od strane Komisije za poduzetništvo, da ćemo u roku od godinu dana, ako sprovedemo sve

po datumima mjere koje su tamo predviđene da ćemo zaposliti hiljadu radnika za godinu dana u Tuzli.

Evo stojim iza ove govornice i govorim. Ako sprovedemo ono što je zacrtano, hiljadu novih

radnih mjesta možemo napraviti. Sigurno.

Ali da sprovedemo do kraja. Nema više analiza, projekata koji se naprave i ostave se u ladicu da

kupe prašinu.

Po njima treba krent i raditi. Ti projekti i analize su nama odnijeli ogroman novac.

U potpunosti podržavam ove radnike, takođe podržavam i rad policije i osuđujem sve one koji su

kamenovali policiju, jer i to su nečija djeca.

I na žalost, nisam ni jedan medij vidio iz čitave Bosne i Hercegovine da je otišao u bolnicu da

posjeti jednog, jednog od stotine policajaca koji su doživili teže povrede i lakše povrede, da su ga snimili i

otiši mu u posjetu da vide kako je njemu, jer on ima svoju djecu, a i on je nečije dijete.

Mislim da nisam bio dug. Zahvaljujem.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Hvala. Odlično. Gospodin Sabahudin Imamović, predsjednik Kluba vijećnika Stranke

demokratske akcije. Izvolte. Neka se pripremi gospodin Hamzić.

SABAHUDIN IMAMOVIĆ – vijećnik Stranke demokratske akcije

Očigledno je da je uzro protekli događaja i demostracija, nepravda.

Nepravda se javlja tamo gdje, oni koji su dužni da sprovode zakone, to ne čine i kad se zaobilaze

propisane procedure i opće prihvaćeni standardi i kriteriji.

To kod običnog čovjeka izaziva osjećaj beznađa i frustracije, a u takvim slučajevima čovjek je u

stanju svašta da uradi.

Dakle, običan čovjek je izgubio vjeru u državne institucije, a političari su izgubili osjećaj da

shvate potrebe običnog čovjeka. I zato se sve ovo i desilo.

Dakle, šta mi možemo nakon svega ovoga, kao jedna organizovana zajednica učiniti? To je da

otklanjamo uzroke ove nepravde, prije svega, nepravde koja je učinjena prema radnicima privatiziranih

firmi, neko kaže nezakonito ili kriminalno privatizirani firmi.

Mi kao Općinsko vijeće možemo u okviru svojih ovlasti pomoći ovim radnicima i mislim da je to

u prijedlogu mjera, a ono što radnicima inače može pomoći je jedno kvalitetno radno zakonodavstvo i

jedan neovisan, snažan sindikat, čiji predsjednik neće lobirati u vrijeme dok gori država za obnovu

mandata i koji će stati na čelo radnika i onda kada mu je premijer najbolji jaran.

Dakle, mi imamo, ne želim da generalizujem, ima časnih izuzetaka, ali naši sindikati su

instrumentalizirani, politički i birokratizovani.

Naše društvo je generalno bolesno, dakle po svim segmentima. Studenti su bez studentskog

pokreta, borcu su se podijelili u bezbroj boračkih organizacija, imamo vječne predsjednike prikopčane

uredno na budžete na svim nivoima. Zbog toga su boračke organizacije izgubile i ugled i kredibilitet i

snagu.

Imamo korupciju u zdravstvu. Univerzitetski profesori nam rizikuju život vozeći po bosanskim

utevima od jednog do drugog univerziteta, od Mostara, do Bihaća, Tuzle, uzput posječujući i par privatni

univerziteta.

Dakle, svi smo izgubili vjeru sa stvarnošću. Naravno političari su najodgovorniji jer raspolažu sa

najviše mehanizama moći. Koji su svojim rukama drže mezanizme koji mogu promijeniti stvari na bolje.

I zato se mora izvršiti redefinicija politike. Ona ima puno ružniji definicija.

Ja prihvatam samo jednu da je to briga o javnom dobru na način da brinemo o javnom dobru kao

što ljubomorno brinemo o privatnom dobru, čak i više jer smo dobili odgovornost na izborima. Dok se ta

vrsta etike ne unese u politiku nama nema dobra. Mi možemo sada zažmiriti na mnoge probleme,

možemo odglumiti da nas se tiče, kratkoročnim mjerama nešto preduzeti, ali ako želimo ovaj brod da

spasimo zaista, svako mora početi raditi svoj posao.

Na prvom mjestu tu su pravosudne institucije na koje mi kao politika eto ne možemo da

djelujemo, mi možemo apelirati.

Ne može proći zločin bez kazne i to je jedan o načina dakle da se otkloni ova nepravda o kojoj

sam govorio.

Kada se izgubi vjera u institucije, prije svega u sud, onda se vlast uzima u svoje ruke.

Onda imamo bezvlašće i anarhiju, a to mi ne smijemo dozvoliti. Dakle, moramo još jednom apelirati

odavde da pravosudne institucije napokon procesuiraju sve one slučajeve koji su doveli do teške situacije,

položaja prije svega radnika.

Kao svi pametni ljudi i kao jedna odgovorna zajednica iz svega ovoga moramo izvući pouke i

vidjeti šta svako od nas pojedinačno može učiniti.

Je li i ova administracija isto doprinijela isto nekim frustracijama naših građana? Jakažem da

jeste. Ja smatram da naša administracija, koja je inače najobimnija u Bosni i Hercegovini da je loše i

neracionalno organizovana.

Ukazivo sam na naznake korupcije, naročito u oblasti građenja. Postoji jedna ekipa koja smatra

da su svi resursi Tuzle u njihovom privatnom vlasništvu koji su postali bahati i osilni, koji se ponašaju na

radnom mjestu kao politički aktivisti, umjesto da sprovode zakon u interesu svih građana.

Imamo loše organizovane mjesne zajednice koje su se pretvorile u pričaone i nisu nikakvi organi

mjesne samouprave, umjesto da im damo jedan legitimitet novi i da ih organizujemo, da ima snažniji

kapacitet ili bi na taj način preuzeli veću odgovornost.

Mi tamo držimo mjesne zajednice, neorganizovane, evo ja sam po nekoliko puta tražio da se

napokon usvoji statut mjesnih zajednica, a još nisam dobio odgovor.

Naši građani su izfrustrirani zbog povečanja cijena komunalni usluga. Čak se koristi neki kriteriji

koji su protiv Zakona o zaštiti potrošača.

Stanje u našim javnim preduzećima djelimično razaznajemo iz izvještaja koje dobijamo, ali

mislim da je stanje daleko gore, jer tamo vlada jedan duh. Ne možeš me malo platit kolko mogu malo

uraditi.

Ovo Općinsko vijeće, ja sam godinama isticao, nema ulogu koju zaslužuje. On je

najvjerodostojniji predstavnik građana, oni su zastupljeni interesi građana koji različito politički misle.

Međutim, Vijeće se na žalost pretvorilo u svim ovim godinama samo u glasačku mašinu koja

sprovodi odluke izvršne vlasti.

Ako ne bude ovdje dovoljno kritične mase koja će ukazati na loše stvari, ako budemo tek tako

prelazili zbog nekakvih sitnih političkih dogovora, oko krupnijeg problema ove stvari će nam se

ponavljat.

Dakle, moramo biti hrabri, odgovorni, građanski odgovorni, da stvari promijenimo i da nam bude

bolje.

U svakoj državi birokratiji vlada, međutim, demokratiju moramo držati na uzdama. Birokratija je

dovoljna sama sebi. Ona nikog više ne vidi.

Dakle, ovo Vijeće mora biti kontrola izvršnoj vlasti i ovo Vijeće mora ukazivati na sve negativne

stvari koje se u općini Tuzla dešavaju. Mi smo to iz opozicije radili i mi ćemo to nastaviti raditi. (JOZO

NIŠANDŽIĆ – Molim vas.)

I da hoću ne mogu dovoljno govoriti dugo kao kolega Ajanović, jednostavno nisam se pripremio.

(JOZO NIŠANDŽIĆ – Samo na ovaj dio, molim vas. Da ne idemo na stvari mimo dnevnog reda.)

(MIRNES AJANOVIĆ – Imam repliku.)

Evo upravo sam ja govorio o odnosu u Općinskom vijeću. Koelga Ajanović je sat vremena

govorio. (JOZO NIŠANDŽIĆ – Nisam ja to rekao. Izvinjavam se, ja kažem.) Koliko sam ja govorio

predsjedavajući? Hoćemo li da govorimo o stvarnim problemima u općini Tuzla? Evo u čemu je problem.

(NADA MLADINA – Deset minuta ste govorili.) Pa evo deset minuta, evo ja završavam, ja ne mogu

duže pričat.

Dakle, što se tiče Kluba vijećnika Stranke demokratske akcije smatramo da su svi ovi izvještaji i

informacije su dale dovoljno podataka da se stvori jedna objektivna slika u proteklim događajima i

naročito jako podržavam one kratkoročne i dugoročne mjere koje su iznijete u informaciji o aktuelnoj

situaciji na području općine Tuzla i naročito tamo izmjene i dopune zakona koji bi omogućili da Budžet

Općine Tuzla dobije dodatna sredstva i da Tuzla napokon dobije jednu novčanu satisfakciju za

eksploataciju rudnog blaga i svu ekološku štetu koju trpimo decenijama i od tih zahtjeva nikada ne treba

odustati sve do ispunjenja i na njima moraju insistirati sve političke snage koje djeluju na području općine

Tuzla. Hvala.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Hvala. Ja molim Hamzić. (MIRNES AJANOVIĆ – Ja ću repliku.) Ja te molim ako može.

(MIRNES AJANOVIĆ – Poslovničku intervenciju.) Izvolte gospodine Ajanoviću.

MIRNES AJANOVIĆ

Odustajem od replike, neću je zaboraviti, reču je kasnije, neću u ovoj tački da govorim o replici

koja je potrebna, neophodna, zamolili su me svi da ne u ovoj tački, ja smatram da treba, ali eto.

Prvi put ću povući se, samo u ovoj tački, slijedeća ću već odradit za ovo što smo čuli vrlo

nekorektno, ali poslovnička je.

I ona klasika, krivi su drugi nismo mi, ja sam došo i reko sam kriv sam i ja. I smeta što u ovakvoj

tački neko pokušava, neću.

Nije ograničeno niti je rečeno koliko je ograničeno mi smo samo deset minuta zamolili

predlagače, samo predlagače, nismo vijećnike.

Nismo ograničili, imamo ovde više tačaka dnevnog reda, u okviru jedne tačke, dogovorili smo da

sve bude zajedno, da ima prostora ko šta želi. Ako nekko ne zna šta će dalje reči, pa se vadi na to da

navodno mu se neda to je njegov problem, ali ne treba u javnost da ode takva poruka da se nekom ne

dozvoljava. Ko god želi, takav je stav bio i Kolegija, predsjednici klubova će izaći ili predstavnici, ako

neko želi još, može naravno izaći, ali teret ove diskusije nose predsjednici klubova koji participiraju u

Vijeću.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Hvala gospodine Ajanoviću. Gospodin Nedžad Hamdzi, predsjednik Kluba vijećnika Saveza za

bolju budućnost.

NEDŽAD HAMZIĆ – vijećnik Saveza za bolju budućnost

Pozdravljam sve prisutne, ja vam neću puno govoriti. Dosta ste slušali, sve što ste čuli uglavnom

je svima poznato.

Puno demagogije, puno priče, trebamo korektno, odnosno konkretno odradit poslove i treba se

jednom u javnost izaći sa imenima, imenima ljudi, nemamo više šta kriti ovi, oni. Neka ne bude tako,

neće nam nikad situacija biti bolja.

Uvijek se nešto krije, te ovi su, te oni su, koga to zovete imenom i prezimenom, dokažete, onda

će onaj slijedeći koji je bio, koji dođe na njegovo mjesto razmišljati kako dalje.

Dobra strana ovih protesta i ovakve situacije je da će svaki slijedeći mandatar i svaki slijedeći

izabrani dužnosnik razmišljat o ovoj situaciji kakko da izađe pred ovaj narod.

Znači sve moje kolege su u suštini rekle ove stvari koje su pozitivne, koje su, kako treba riješiti,

koji su to uzroci, svi to znamo i Klub vijećnika SBB-a i inače SBB je znači dao punu podršku protestima i

mi stojimo, kažem da se ovi vinovnici ovih ovakvih loših privatizacija, ovog nepotizma, ovog kriminala,

jednom imenom i prezimenom progovori.

Sa sad kažem, uglavnom, te ovi su krivi, te oni su krivi, meni je danas dobro, čuo sam da se već i

imena pominju kad ej u pitanju znači, koji su kočili neke projekte za razvoj Tuzle.

Hajde da tako pričamo. I to je dobra stvar. Čuli smo danas jedno ime. Ima ti imena još.

Mi ovde moramo, ipak smo lokalna zajednica, razmišljati o razvoju lokalne zajednice. Znači puna

podrška i sindikatima i građanima, ali da nakon sedam do deset dana, evo polako to nešto se ublažava,

nema, moramo pratiti ovu situaciju i ukazivat, istrajat do kraja.

Ništa nismo riješili ako riješimo dvije tri ove firme, znači Polihem, Ditu, to je super, hajmo dalje.

Nije to samo Dita, Polihem, Hotel Tuzla i dalje sad ne mogu da se sjetim svi firmi.

Masa je takvi firmi i vjerujem da će se i ovi sindikalci koji su se sad iz ovi firmi koji će

najvjerovatnije ako bog da ovaj svoj problem uključiti u rješavanje problema i ostalih firmi sa svojim

znanjem i iskustvom i ovom odlučnošću da riješe ove probleme. Znači da neće stati na ovom, da mora biti

jedna odgovornost socijalna prema drugim firmama koje su unakažeme u ovoj lošoj privatizaciji.

Ovde problem je ovog društva što kaže, ja sam sebe riješio, ali šta će biti kasnije, to nas ne

interesuje.

Ne smije se to dešavati. Dobro je, ja mislim da je Mirnes naglasio, vrh Sindikata isto tamo. ja sam

gledo neke rasprave, oni vrše izbor predsjednika bolan gori država, pa zar se nije moglo odložit to? Pa i

ako naš Sindikat odavde tuzlanski nije bio u nekom segmentu, stani na čelo tog sindikata, ali evo nije

moje da pričam o sindikatima, mada sam i ja član jednog sindikata, nije moje.

Ali dok ne bude odgovorni ljudi na odgovornim mjestima i dok svako ne kaže na sebe, nikad

nećemo riješiti problem.

Parcijalno rješavanje problema su ponovo sakrivanje problema koji će nam se vratiti za pola

godine, godinu.

Mislim da ovo Vijeće je odgovorno u sistemu svog rada i one svoje djelatnosti i mislim da

odgovornosti i da rade. Da ima grešaka ima, mi ćemo ih najvjerovatnije po onoj našoj raspravi na

Kolegiju smo krenuli da rješavamo probleme na lokalnom nivou.

Znači vidim odlučnost svih političkih partija koje su krenule prema tome i mislim da je to jedan

od puteva. S tim da nas to ne osporava da krenemo i u dublje probleme, odnosno koji su na višim

nivoima. To slobodno govorim, jer naši su predstavnici politički partija u višim nivoima.

Ja sam iz SBB-a ja kažem, mi smo tek ušli u vlast i nemamo hipoteku tih privatizacija i lakše nam

je sigurno puno govoriti jer tamo nema naših partijskih prijatelja pa kažu, de nemojte to, da sakrijemo.

Znači, ne smije nam biti ni jedan prijatelj onaj čovjek koji je bilo koji, znači da li je iz bilo koje

opcije koji je učinio i ovu i lošu privatizaciju, ili nepotizam, ili kriminal. Hajmo svi od prvog svog, od

svog krenut, pa ćemo dalje rješavat problem.

Ne treba puno demagogije ni isticanja ni ovog ni onog, ali kažem imenom i prezimenom, svako

ima svoje ime i prezime i kad javno obznanimo koje su to osobe, evo i u Tužilaštvu gdje se krije nije

bitno, već ne znam u sindikatu znaju sigurno bolje tu situaciju pa koji je taj čovjek da drži taj predmet.

Koji sudija?

Ko je dao za marku fabriku? Ko je, ovo što je Mensur govorio, ko je to bio na čelu tog tima. Sad

ih nema. Sad odjednom se pojavljuju.

Nama je došlo u amanet da mi vadimo. Ma ja nemam šta se kome pravdati, nisam učestvovao ni u

čemu.

Volio bi da pomognem ljudima da sjednu, ali nemam snage i moći. Ljudi dobro znaju gdje su

krenuli, gdje su zapeli.Moramo jednom otvoreno reči po imenu i prezimenu, samo to je način da se zna ko

je šta uradio i samo to je lijek za buduća pokoljenja, odnosno za budući i razvoj ove države.

Vjerujete, ja sad, nije bitno da li je to Čaušević ili bilo koji, slijedeći premijer će morati

razmišljati o narodu i to je po meni najveći rezultat.

O ovom ostalom nemam šta pričat, kažem svi znamo šta je, o čemu se radi, samo bi još jednu

ispravku, da ne širim, puno smo izgubili vremena, to je na Mirnesovo ovo što je rekao da je Gornja tuzla

bila prva u gašenju. Ako nisi znao Gornja Tuzla je Dobrovoljno društvo. Oni ne mogu izaći na

intervenciju dok se ne pozovu od Profesionalne vatrogasne jedinice.

Znači, nemoguće je da su bili prvi bili na terenu. Oni jesu bili učesnici i dobro su odradili posao,

ali nisu, ne mogu prvi izaći na teren dok se ne pozove to je taj (nerazgovjetno izgovorena riječ). Eto.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Ispravka krivog navoda.

MENSUR ALIĆ

Ovde se radi o ispravci krivog navoda kolege. Mirnes samo nije dopunio da je Dobrovoljno

vatrogasno društvo Gornja Tuzla, dobrovoljno, koji su stigli pred Opštinu među prvima da gase požar.

Čak su bili spremni i da demonstrante rastjeraju sa šmrkovima, onim jakim. I to su bili spremni

da urade da bi spasili Opštinu od paljenja. Evo to je samo ispravka krivog navoda.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Hvala. Nedžad Malikić, Narodna stranka Radom za boljitak. Izvolte.

NEDŽAD MALIKIĆ – vijećnik Narodne stranke Radom za boljitak

Pozdravljam sve prisutne. Evo moji prethodnici su već dosta toga rekli. Ja kao zadnji diskutant

želim ukazati još na neke stvari koje mislim da su dovele do svega ovoga.

Na žalost, rat 92. – 95. uradio je što je uradio i naravno zapad, kao veliki prijatelj ovih zemalja

koji je na kraju krajeva nametnut rat u bivšoj Jugoslaviji, poslije 95-te godine nastavio je sa ekonomskim

uništavanjem ovih država nastale raspadom bivše Jugoslavije na način koji je Bosna i Hercegovina

najviše zaplatila.

Iz kojeg to razloga kažem? Koridor 5 C kad je projektovan da se treba uraditi u Bosni i

Hercegovini naravno smetale su građevinske firme koje su u bivšoj Jugoslaviji radili po stranim

zemljama.

Naravno prvo njih moraš uništit da bi ti doveo svoje ljude da radiš. I naši su radnici radili i dan

danas rade za pojedine firme za 300 maraka.

A uništili smo 96-ta, 2000-ta sve građevinske firme koje su bile. Čist je primjer Tuzla-puteva.

Imo je 300 uposlenika, imo je kamenolom, imo je bazu osnovku jednu, drugu, imo je mehaničku

radionicu, on je bio spreman za četri pet godina da je se radilo kako se radilo bio je spreman učestvovati

na tenderima na izgradnji svih puteva u Bosni i Hercegovini i koliko je takvih firmi uništeno? Koliko?

Drugi primjer je Dita. Na koji način je Dita uništena. Naravno uz pomoć satelita koji su bili u

Bosni i Hercegovini. Uništena je na način kada su je radnici otkupili, kada je urađena nesretna

privatizacija, naravno i kad su počeli s radom 2002., treća, ne znam tačno, znam da je bio bum da su

počeli fala bogu dobro radit, sa strane je došla firma, spustila je cijenu deterdženta svog, svog je spustila

cijenu deterdženta i na način, isto ko što je Agrokomerc u radio svim malim proizvođačima. Spustiću

cijene, ali ja ću njih za godinu potušit, ja ću dignut cijenu i vratit ću se kroz godinu dana, dvije, jer to

mogu velike korporacije. Naša firma ne može.

Nismo zaštitili svoju domaću proizvodnju. Evo sad. Nemoj da se vraćamo šta je bilo prije deset

godina. Ako se budemo vraćali šta je bilo prije deset, petnest godina, nećemo nikad ništa završit.

Hajmo sutra izvršiti pritisak na parlamentarnu Skuštinu Bosne i Hercegovine zaštita domaće

proizvodnje. Šta je zaštita domaće proizvodnje? Nema uvest u Bosnu i Hercegovinu uvesti ništa, ništa,

što možemo ovde proizvest.

Na način. Šta rade u Semberiji jadni proizvođači? Na koljenima. Zašto? Zato što će im ih

Hrvatske, iz Mađarske, šta ja znam, gdje imaju ogromne premije, uvesti pšenicu i ljudi su pali.

Eno oni su svi pali. Znači, u ovom svemu i Srbi i Bošnjaci i Hrvati su donji, zašto, zato što je

država ovako uređena kako jeste.

Nama su karcinom, karcinom u Bosni i Hercegovini, u Federaciji Bosni i Hecegovini su kantoni.

Nikakva ustavna nadle.. Mi moramo prekinuti. Nema priče o kantonima. Kantoni se moraju

ukinuti. Fala bogu ukinut će sami sebe. Zašto? Zato što je naš Kanton 120.000.000 u dubiozi, ove godine

će biti još 80, 200 i to je kraj krajeva. Mi kao lokalna zajednica moramo punu odgovornost uzet.

Ja sam naravno od samog početka podržavo proteste radnika, obezpravljeni radnika. I trebamo ih

podržavati i naravno svi smo ih podržavali. Ali sam protiv svih onih koji su došli pred Opštinu Tuzla i

zapalili Opštinu Tuzla, a došli su iz Lukavca, došli su iz Živinica itd. itd.

Pa šta smo mi to? Pa mi Tuzlaci smo dozvolili da nam dođu iz drugih opština i da nam zapale

našu Opštinu.

Mi tuzlaci smo to dozvolili i to građani trebaju da znaju. To građani moraju znat. I ja tražim da se

ova informacija, koja je 100% sigurna, da se provjeri je li tačno da su ljudi iz Lukavca, iz Živinica itd. itd.

organizovano došli i zapalili Opštinu Tuzla.

To nisu uradili Tuzlaci. Mi smo imali najbolju Šalter salu i najuređeniju, a sada vidimo u kakvim

uslovima radi i na kraju krajeva mi ćemo tu štetu namirit, mi Tuzlaci, neće nam sigurno niko drugi.

Međutim, dešavaju se mnoge stvari i dan danas se dešavaju, sve su diskusije bile na isto. Malo je

nama danas sjednica da pričamo o tim stvarima. Malo je i sat vremena što je Mirnes pričo o ovome

svemu. O ovome se naravno ima satima šta pričat. Ali slažem se i sa Mensurom kad kaže šta konkretno

možemo pomoći, evo ljudi ovde sjede.

Da li njihove porodice imaju sutra šta pojst i popit? Ja radim za plaću minimalnu, ja lično, moja je

minimalna plaća i ja radim za 400 maraka.

Ja se prvi stavljam na papir da se provjeri šta Nedžad Malikić, kao vijećnik u drugom mandatu

ima i od čega je sve to i svi mi, pa ćemo ići dalje.

Kako je moguće da ljudi imaju milione, a da nemaju dana radnog staža? Kako je moguće to? Ma

mi to svi gledamo, nemojte da zatvaramo oči prema javnostima.

Kažemo optužujemo sud, tužilaštvo, ne mogu procesuirati, ne smiju. Ko smije procesuirati

čovjeka koji je spreman platiti i ubiti sudiju, tužioca itd. itd. ne smije zbog svoje lične sigurnosti zato što

nemamo državu.

Svi mi možemo ovde sebe optuživat, kriv je ovaj, kriv je onaj, krivi smo svi mi, svi smo krivi od

nas vijećnika, poslanika itd. pa do i ovi radnika koji su, najviše ispaštaju u svemu tome, i nema one

politike ja sam ovde vjerujte mi gospodo draga, dolaze mi iz mjesne zajednice Solina, bio sam šest godina

povjerenik. Ponosan sam što sam mjesnu zajednicu Solina preporodio kad je u pitanjukomunalna

infrastruktura. 24 sata sam bio kod Keme na sastancima i dogovarali smo na koji način da realiziramo

projekte i to tražimo od svih članova savjeta koji naravno, koji ništa ne rade, njih i treba prozvat i koji

nisu ništa ni uradili. Hajde da vidimo. Znači treba otvoreno pričati i kretat od sebe.

Veliki su problemi. Ogromni su problemi koji stoje pred nama. I naravno da se ne trebamo povuć

nego trebamo se suočit problema mi kao izabrani zvaničnici trebamo biti prvi na čelu svih ovih dešavanja.

Svim našim preduzećima moramo pomoći na način, ne da im dajemo humanitarnu pomoć, nego

da im dajemo poso.

Evo ovde prijedlog mjera meni je lično zasmetalo, ovde se traži da se daju ljudima paketi. Pa

ljudi moji. Pa ljudi zdravi i sposobni njih je sramota primit paket.

Njih je sramota primit, znači hoće poso. (Nemamo šta jest.) Ne, ne, samo da kažem, znači suština

je, suština je, naravno da vam treba pomoć, ali isto tako vama treba pomoć kroz poso, dati vam

mogućnost da se radi, da se zaradi ta plata.

Kad je u pitanju prijedlog mjera, ono nešto sam reko, znači ukinuti kantone, ali moramo na kraju

krajeva vidjeti i odgovornost premijera Seada Čauševića. Neko mora odgovarati za ova dešavanja koja su

bila, bez obzira na sve, jel to odgovornost mandatara, premijera, koji nije primio delegaciju.

Meni je žao zašto ovi radnici i svi drugi nisu dolazili prije godinu dana na Općinsko vijeće, ja ne

znam, evo možda, ne znam, ali ja njih nikad nisam vidio na Općinskom vijeću.

I onda se kažemo nije naša nadležnost. Mnogo, mnogo stvari kažu nije naša nadležnost, naša

mislim od 7. 2. nadležnost Opštine Tuzla mora biti puno veća i moramo se izboriti za sve ovo što nisu

drugi radili.

S druge strane neću diskutovati o informaciji o radu Općinskog načelnika, Općinskog vijeća itd.

itd.ali ćemo kad je informacija Kantonalnog suda i Općinskog suda. Koliko smo ovde prije, prije tri, četri,

pet godina. Je li ijedan zaključak. Žao mi je što ih ovde nema. Je li ijedan zaključak sa ovog Vijeća po

bilo kom osnovu urađen kad je u pitanju Općinski i Kantonalni sud?

Ja znam da nije. Ja znam da nije urađeno. I neće biti ni urađeno na način ovako kako jest

organizovano ovo društvo.

S druge strane, kad je u pitanju informacija od Policijske uprave, Mensur se samo dotako toga, ali

ja želim reči. Na žalost, ovde je policija bila kolateralna šteta. Čitavo vrijeme pričamo o obučenosti i

opremljenosti naših uposlenika od koji mi svi ovde tražimo zaštitu.

Rečeno je koliko je policajaca povrijeđeno. Šta su od ti povrijeđeni policajaca. Je li ih iko

posjetio? Jesu li išta dobili oštete? Povrijeđeni policajci 2010. pred federalnom Vladom koji su trajno

oštećeni nikad nisu ni feninga oštete dobili.

Največi problem ovog društva je naravno i korupcija koja pojde ovo društvo i koja će ga na kraju

krajeva i već je na koljenima oborit skroz.

S druge strane šta konkretno možemo pomoći evo ovo je dobro reko Mensur, konkretno. Znači,

da ne pričamo dalje. Šta su konkretni, šta je konkretna pomoć obezpravljenim radnicima, šta je konkretna

pomoć i šta je konkretna pomoć Policijskoj upravi Tuzla?

Konkretno šta su zadaci ovog Općinskog vijeća i šta možemo pomoći? Evo danas da idemo sa

zaključkom. Mislim da imamo zaključak Kolegija, a mislim da treba biti zaključak ovog Općinskog

vijeća kad je u pitanju policija Tuzle i takođe obezpravljeni radnici.

Kada sam rekao, nisam želio nikoga uvrijediti, kad sam rekao ne treba, naravno da mi moramo

pomoći, ali prioritet nam mora biti zapošljavanje tih istih radnika.

Na to sam mislio, jer svako voli živit od svog rada nego od humanitarne pomoći.

Vjerujte mi da bi se o ovim stvarima moglo dugo pričat, ali evo želim da dam priliku svim

radnicima da kažu ono što ih boli i da uvijek imaju otvorena vrata kad je u pitanju ovo Opštinsko vijeće, a

mogu sa sigurnošću reči da su im otvorena vrata i kod Opštinskog načelnika.

Sve ono što stoji ovo vijeće na raspolaganju smijem reči sigurno u ime 31 vijećnika, u ime

načelnika, sve imamo na raspolaganju i uvijek ćemo vam pomoći kad su te stvari u pitanju. Toliko i

hvala.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Hvala. Zaključujem raspravu. (MIRNES AJANOVIĆ – Ispravka krivog navoda.)

MIRNES AJANOVIĆ

Ispravka krivog navoda koja će dopuniti stav predhodnika kolege Malikića, a vjerovatno prije

radnika.

Evo čuli smo Dita je uništena. Nije uništena Dita. Dita može na dugme da radi. Danas dugme

pritisnite, radi Dita.

Imovinsko-pravni problemi i ovo je tačno rečeno, razni korporacija koje žele da prodaju ovde

svoje proizvode, a da Dita ne radi. Njima se više isplati da ne radi. Samo da je koriste kao skladište.

Livnica, žele lokaciju da uzmu, evo preko puta dakle. Postoje firme brojne koje mogu i sada da

rade. Evo vjerovatno će to i radnici potvrditi, ali je naša obaveza djelovati sad mi kao Vijeće, mi smo to

tražili ali nismo imali snagu jer se političari na višim nivoima nisu bavili. E sad pesnica radnika,

nezadovoljni građana mora biti zajedno stegnuta sa nama i ići na te više nivoe i da i mi budemo sad na

takav način, malo brutalno, radikalniji i drskiji prema višim nivoima vlasti u zaštiti interesa, ne kao do

sad. Mi odradimo, ode koji radnicima, baš nas briga. Nego od sad, malo da budemo i mi, ako je potrebno,

s tim ljudima u demonstracijama, zajedno dakle, kolektivno kao Vijeće, hajmo zajedno s njima i biće

efekta mnogo većeg.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Dobro. Hvala. Molim vas. Predsjedavajuća, kratko će i Topiću molim vas, vi ste se prijavili.

Nećete. Izvolte Nado.

NADA MLADINA – zamjenik predsjedavajućeg Općinskog vijeća

Ja ću iskoristit poslovničko pravo replike da bi informisala,ne replika u bilo kakvom negativnom

smislu, nego dopune ovog što je gospodin Malikić se upitao tokom svoje diskusije, ispred svog Kluba.

Naravno, podržavam sve stavove koje je iznijela predsjednica našeg Kluba Socijaldemokratske

partije i hoću da podsjetim šta je sa nekim od zaključaka ovog Općinskog vijeća.

Na primjer, jedan od zaključaka Općinskog vijeća kojeg smo mi dostavili Ministarstvu pravde,

Federalnom ministarstvu pravde, a taj zaključak je donešen 29. decembra. Dobili smo odgovor od

ministra pravde da je Zakon o izmjenama i dopunama, naime da podsjetim samo na to kakav je zaključak

bio, Općinsko vijeće Tuzla insistira da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine po hitnoj proceduri

donese izmjene zakonske regulative prvenstveno Krivičnog zakona Federacije BiH, s ciljem pooštravanja

kaznene politike prema počiniocima krivičnih djela vezanim za ugrožavanje života i tjela, izazivanja opće

opasnosti i drugih krivičnih djela koja su praćena narušavanjem bezbjednosne situacije i uznemiravanja

građana. Traži se od Parlamenta Federacije BiH da pristupi izmjenama Zakona o krivičnom postupku s

ciljem davanja većih ovlasti pripadnicima policijskih snaga.

To je ono što je ovo Općinsko vijeće uputilo Ministarstvu pravde. Dobili smo odgovor da je

zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Fedeacije BiH kojim su tretirana krivična djela iz tačke

8. zaključci Općinskog vijeća Tuzla nalaze se u parlamentarnoj proceduri i isti su podržani u formi nacrta

od strane Zastupničkog doma Parlamenta Federacije na sjednici od 26. februara ove godine.

Međutim, vezano za prijedlog koji se odnosi na jačanje policijskih ovlasti, ono nije u nadležnosti

Ministarstva pravde, odnosno ne može se tretirati kroz izmjenu Zakona o krivičnom postupku Federacije

BiH, pa ja koristim priliku da predložim da u zaključku našim dopunimo, ako već nije u nadležnosti

Ministarstva pravde, sigurno je u nadležnosti Ministarstva unutrašnjih poslova, pa tražimo da oni

pripreme zakonske i podzakonske akte koji bi regulisali ova pitanja i doprinijeli istinskoj reformi i

koordinaciji policijskih snaga u Federaciji BiH radi efikasnije zaštite institucija, lične i imovinske

sigurnosti građana jer se u svemu ovome pokazalo da te koordinacije nema i da je ona nedovoljna. Evo

toliko.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Hvala Nado. Ja zaključujem raspravu vijećnika. (Klubova.) Klubova. E sad dajemo. Sad na red

dolaze sindikati. Da vidimo koliko vas ima, ja mislim dvoje, troje. Ja imam prijavljene ovde koji su.

(MEDIHA NUHBEGOVIĆ – Evo.)

Mehmedović Dževad, predsjednik Sindikata iz Dite. Izvolte.

DŽEVAD MEHMEDOVIĆ – predsjednik Sindikata iz Dite

Ja bi vas sve poselamio i pozdravio. Da se predstavim znači, Mehmedović sam Dževad,

predsjednik Sidnikata Dite i ratni sam vojni invalid 70%, crna minuta mi je došla da i ovo napustim.

Ovako su u nas pet sati dole oni, prije paljenja ovog događaja u Skupštii zezali.

Vi ste svi plaćeni gospodo. Ja nisam dobio 27 plata. 13 mjeseci nikako. A radim svaki dan. Znači,

morate malo shvatit. Od čega je meni ovde da ja provodim pet sati, imam ja Ditu dole, kradu, ljudi

napadaju svaki dan dole.

Prije nego što počnem svoje izlaganje, znači, posebno bi pozdravio gospodina Iliju Jurišića, imate

našu podršku, nas radnika, boraca, za vašu poštenu borbu.

Reči ću vam jednu iskrenu. Pojedinci ovde ko da ste, to sam reko i u Skupštini Kantona, ima

pojedinaca ko da su pali s Marsa.

Đe mi živimo ljudi? Od 2009. godine, od 2009. godine sam ja sa radnicima Dite na ulici. Obraćo

sam se ovde Opštinskom vijeću. Imam ja dokaze sve. Jedini gospodin Mirnes Ajanović, kao predsjednik

Komisije pokušao da nam pomogne na sve razne, prema raznim institucijama, ko što i znamo, nije to išlo.

A mi znamo što ne ide u ovoj državi. Neko misli da smo mi ovce. Pa i ja imam fakultet.

Nismo mi ovce. Ovde je sve usitnjeno, napravljeno, planski kako treba uraditi. Slažem se s

Mirnesom Sindikati 23 granska i jedan glavni gor, normalno svi politički. Znači, ovde svake godine kad

se osnuje nova partija, osnuje se nova organizacija.

Kad god su izbori, evo vidjet ćemo i ove godine. Znači, izbori su. Osnivaju se nove partije, biće

nove boračke organizacije ili novi sindikati.

Šta ne valja? Ne valja što ovaj narod ne poštuje ljude koji su branili ovaj grad. Ja sam branio tu.

Gospoda. Ja sam rođen u ovoj čaršiji, znači imam brata Zlatnog ljiljana i još jednog brata. Znači, smo

branili. Otac mi je rudar. Ja sam pošteno odrasto. Odrasto sam u radničkoj porodici. Nisam se borio da

nemam hljeba ni ja ni da moja djeca jede kod kuće, da nemaju od čega živjet. Ni moje kolege, njihova

djeca, a da, neću reči, neću pokazivat ni u kog, ali da vaša djeca rade po troje, četvoro iz porodice, imate,

razbacujete se, a da mi nemamo od čega živjeti.

Stanje u nas u Diti je katastrofalno. Ja sam to upozoravao 55 puta evo znaju me ovde od Libije do

Amerike, ali ne mo gu načelniče, ne daju na siji načelniče, nedaju da ja izađem odavde. I ne bi ni pomišljo

da izađem iz ove Bosne jer sam se branio. Nikad u žiotu.

Znači ne bi dozvolio, ja sam Tuzlu branio, na Brčkom, na Kladnju, na Teočaku da ne bi dozvolio

da pali znači neko, ovo što se dogodilo dogodilo se. Znači, nije se moglo na drugi način promijenit.

Nadam se da će ova borba naša maker malo doći do ovih visoki.

Ja znam ovde, vi ste političari niske kategorije, to ja tako zovem. Jer ovi što idu u Sarajevo, po

pamet, a mi znamo gdje oni moraju otić, ne mogu oni nikakvu odluku donijet ovde ni na kantonu, nigdje,

moraju prvo u Sarajevo da pitaju taticu hoće li im dati saglasnost.

Nismo mi neko ko ne zna šta se u ovoj državi događa. Ja vas molim jedno ko ljude da nas shvatite

ozbiljno. Prije svega kao građane Tuzle. Ja nisam građanin Živinica. Nisam građanin Lukavca. Ja sam

dijete rođeno u ovoj čaršiji i ove sve moje kolege ovde. Znači mi znamo da su institucije oduzele ovlasti

Opštini. Mi znamo kad smo se obraćali vama ličo Jozo Nišandžiću napisali ste da Dita, da vi za Ditu ne

možete ništa jer je Dita od kantonalnog interesa. Tamo kad se obratimo gospodi u kantonalne oni kažu,

mi ne možemo ništa idite u Sarajevo. Kad odemo u Sarajevo Nikšiću, on nas vrati u Tuzlu.

I tako šetnja evo četri godine. 52 mjeseca nemamo staža uplaćenog. Svaki dan idemo na poso.

Morate shvatit. Evo od šestog mjeseca znači ove godine čuvamo Fabriku 24 sata evo pogledajte koji je

mart je mjesec. Bez ikakve naknade.

Od kuće od svoje djece nosimo hljeb, čuvamo da ne odvuku mašine i ono što još uvijek dole

postoji. Znači, infrastruktura je potpuno ispravna.

Znači, ovo što je Mirnes rekao u Diti sutra samo dobar gazda, vlasnik i fabrika se može.

Međutim, problem je u ovom momentu što je glavni cilj koji mi tražimo je znači revizija

privatizacije i oduzimanje nelegalno stečene imovine.

Šta se tu događa. ja ću vam reči da su kroz Ditu protutnjali tajkuni. Ovo vam je odgovor koji mi

nikad Sindikat, što Mirnes kaže jesu li bili lojalni sindikalisti koji su sa upravama radili sigurno iz

finansijskog interesa.

Ovo vam je ugovor 2005. koji sam ja dobio tek kad sam posto predsjednik Sindikata, 2011-te. Do

tad je sve opljačkano. I iz ovog ugovora, ja sam to predo, dao sam i u Opštinu, iz ovog ugovora gospodin

koji je nas kupio, kupio je Fabriku za 1.435.000 ali će sve to vratiti iz tekućeg poslovanja.

Međutim, ja sam dole šef skladištenja i transporta u Diti, znači kad je on ušo, mi smo imali

3.000.000 gotove robe u skladištu, da ne govorim sirovine. Znači on je faktički to sve dobio, čak dotle su

išli da je parovod. Mi smo imali zajednički parovod sa Polihemom. Pošto je došlo do stanja kakvo jeste u

Polihemu, znači da bi Fabrika nastavila mi smo iz svojih radničkih plata izgradili taj sopstveni parovod da

bi on prikazo sebi kao investiciju. Još i to.

Šta je najgore u ovom? Ne može me niko ubijediti u ovde, najveći uzrok svega što se nama

dogodilo, poslije rata je politika. Politika je criminal, možemo mi pričati šta hoćemo.

Mi smo imali objekte u Loparama, Fabriku deterdženata, imali smo sadašnji Merkator u

Beogradu, imali smo u Rijeci objekat, imali smo u Crnoj Gori. Da kada je Dita prodavana, ništa to nije

ušlo u početni bilans.

Znači samo je ušla ova lično Fabrika ovde koju mi ovde posjedujemo Ko je prodo te naše

objekte? Ko je uzo pare? Evo koliko je prošlo vremena, mi smo i po tužilaštvu, predali smo te i tužbe i

million jedan gore smo predali papira, evo i danas, prekjuče je ušla ponovo krim policija u Ditu.

Niko se još nije procesuirao. Znači jednostavno u sedmom mjesecu, Uprava je donijela Odluku da

zatvara Fabriku. Napustili su i do dan danas niko se više nije pojavio u Fabrici. Znači u Fabrici su samo

ostali radnici. Znači, ova grupa radnika sa mnom dole na čelu što čuvamo Fabriku. Znači, najžalosnije,

najžalosnije, evo ja sam to dole, kao jedan od mlađih ljudi, ja imam 28 godina staža, najžalosnije je da mi

nemamo pravo ni na liječenje, niti nam se mogu ovjeriti knjižice, tek sad poslije ovog haosa što se

dogodio, ovjerene su nam knjižice. Do kad?

Nova vlada, ja ne vjerujem. Ja sam takav čovjek, znam da niko nema čarobni štapić za 20 godina

što su počapali u ovoj državi da neko sad može doć i reč napravit ćemo mi.

Ali je jedan dobar pomak da zvanično svatite, svi koji se bavite politikom, da mi nismo ovce za

šišanje više. Ne možemo mi živjeti od asfalta i od kamena. Ni mi ni naše porodice.

Znači, tražimo da se konačno, na svim nivoima, znači od Opštine do gore do Federacije, do

Države prestane više sa ovakvim ponašanjem, sa nepoštivanjem prije svega nas, kao ljudi i mi smo ljudi.

Ja se slažem sa Mensurom. Ja 2009-te na sastanku na kojem sam bio, ali nisam tad bio

predsjednik Sindikata, upozorio sam, bio je ministar Knežiček, premijer Čaušević, sindikalci i bio je

vlasnik taj Haris Abdurahmanović. Tad smo imali dva mjeseca neuplaćenog staža. Dva mjeseca znači i

tražio sam da po Zakonu o stečaju, ako poslodavac dva mjeseca ne uplati doprinose, mora podnijeti

zahtjev sudu za otvaranje stečaja.

Šta su oni uradili? Tješili su nas, biće bolje danas, sutra, prekosutra i evo do čega su nas doveli.

Kad sam otišo u Sarajevo u sedmom mjesecu napravili su me ovcom, ali nisu me napravili ovcom danas

ta borba koju sam ja pokazao njima u Sarajevu je danas pokazalo da sam bio u pravu.

Na sastanku gdje je ponovo bio Knežiček, savjetnici iz Tuzle, Bajramović predsjednik Sindikata;

Iveljić, predsjednik Sindikata; Trhulj ministar i vlasnik Abdurahmanović komplet uprava tražio sam da se

zbog pljačkaške privatizacije poništi Ditina privatizacija.

Istog momenta su me, tri puta me je Nikšić kao premijer ustao i tražio da napustim sastanak.

Poslije ovog događaja sad što se dogodio, ispalo je puna su usta svima tim njima, da je uzrok ovog svega

pljačkaška privatizacija.

Šta se događa? Još ću vam jedno reči, u okruženju ovde 80 km. Nama se Sindikatu prijavilo do

sada 35 firmi koja su na isti način, ovo ko što je gospodin sad reko, znači ne zaboravljamo mi to. Znači 35

firmi koja su na isti način opljačkana kao što su i Dita, Polihem, Tuzla-putevi, Hotel.

Jedino što me malo boli kao čovjeka, ja znam da se mora izvršiti procjena. Kad se nešto zapali,

odma se za tri dana vrši procjena, a 20 godina, 20 godina pljačke, nikad se niko nije sjetio da kaže kolika

je procjena štete od pljačkaške privatizacije.

Evo mi smo došli do jednog podatka da je samo na našem Tuzlanskom kantonu 4.280.000.000

oštečeno pljačkaškom privatizacijom, a na nivou Federacije 22.000.000.000 pogledajte koje su to pare da

mi te imamo pare mi bi sad svi mogli živjeti ko u Švicarskoj.

Ne znam. Mnoge stvari se u ovoj državi moraju napravit. Mislim da je sazrelo vrijeme da dođe

neko ko će zaustaviti više ovo, slažem se ovo s Mirnesom ovi kantoni su nas uništili.

Uništili. Kad god tamo dođeš da se obraćaš ne možeš se obratiti opštini, jer je nadležnost kantona,

kad se obratiš kantonu, nadležnost federacije i to ti razvuče ti pamet da ne znaš ni sam gdje ćeš više.

Ja ću vam samo jedno reči. Ja podržavam omladinu, znači imam svoje dvoje djece koja ne rade ni

jedno, znači podržavam omladinu. Svake godine mi znamo u Tuzli, ja živim u ovoj čaršiji, znamo kolko

iškolujemo svi vrsta školovane djece, svi fakulteta. Đe će ta djeca radit?

Sa ovakvom politikom i sa ovakvim ustrojstvom ne mogu nigdje. Evo, ja sam malo dole reko sam

neki dan i na Skupštini Dita je imala 865 radnika 92-ge godine kad nas je Džana vodila.

Kad smo se vratili sa ratišta 95-te 465. Ulaskom ovih bandita 362. Evo sad 118. Pogledajte. Znači

samo koja su to radna mjesta koja su ukinuta.

Evo sutra da se Dita osposobi, ja stojim i uvijek sam govorio, a evo juče sam to reko, ne postoji

stečaj u Diti dok sam ja dole, past će mrtva glava, nije pala na ovim izboru, da ovo kad je bilo, past će, ko

donese odluku da će u Ditu uvest stečaj. Ne postoji. Zato samo iz jednog razloga što čuvamo 24 sata

Fabriku koja može radit, gdje se može sutra zaposlit 100 novih radnika i to sve školovane djece, naše

djece iz našeg grada odavde, da rade i da doprinose i sebi i svojim porodicama.

Znači, tražim od vas, Opštinskog vijeća da tako nešto podržajete. Nema da ne podržite. Stečaj

nema ni jednog preduzeća na kantonu, na kantonu, evo od ovi 35 koje je ušlo u stečaj da nije likvidirano.

Znači uđe stečajni upravitelj, postavi sebi tamo tri četri čovjeka i onda krenu oni. Imamo mi evo reče

kolega iz Polihema objasnit će kako čovjek sebi iz stečaja hotel napravio.

A dođe dole sa fićom, a od fiće napravio hotel. Znači, ostavio mu njegov babo u amanet, pa to on

dođe. Mi smo dole Ditu 30 godina izgrađivali, 35.

Znači ne može sad neko ko je kupio za 600, 700.000 ili je digo na osnovu Dite 35.000.000 kredita

sad doći i vikati da je to njegovo.

Mi tražimo znači od vas da, to smo rekli i načelniku, znači kad smo bili, da se uključe, želimo

znači da se što prije usvoji zakon o oduzimanju nelegalno stečene imovine, da se što prije uradi revizija

privatizacije, jer ono što je Trhulj neko veče izjavio da to traje pet godina, znači sve će nestat.

I želimo da pomognete svim ovim preduzećima, jer ipak, ja sam reko hiljadu puta, nas 91-ve

godine, ja sam radio u Loparama u Fabrici detardženata u Loparama znači tamo, moro sam, bio sam član

Patriotske lige, moro sam izbjeći, znate i sami kakva je bila situacija u Diti dole onaj krug oko nas je

brojo gotovo 5.000 radnika, Partizan, Institut, Guming, Dita, HAK I, HAK II, Mljekara, Kvin maya i sad

pogledajte, sve je to pometeno. Sve.

Znači, da je to sve ostalo radit sad bi mi imali, ne bi imali na birou 104.000 ja sam bio neki dan

kod direktora Zajednice zapošljavanja ima 104.780 nezaposleni.

Nije to mala masa ljudi. To je velika. Zato od vas tražim razumijevanje, znači da nam pomognete

da se što prije uradi revizija privatizacije, da se procesuiraju ljudi i ove navode što smo mi tražili, znači da

se pomogne, da se preduzeća pokrenu. Eto. To vam je. Hvala.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Hvala. Gospodin Redžić Nusret, Poliohem, je li tako biješe. (Jeste.) Izvolte.

REDŽIĆ NUSRET – ispred Poliohema

Ja sam .............3,40 NASTAVLJA IGOR OD 13. 3. SJEDNICU

NUSRET REDŽIĆ – ispred radnika Poliolchema Ovako. Ja sam Redžić Nusret kao što ste čuli. Dolazim ispred 200 radnika, otpuštenih radnika Poliolchema. Poliolchem je nastao od Polihema, odnosno od bivšeg HAK-a. Dakle jedan dio bivšeg HAK-a je kupila Organika Malbork iz Poljske za 10.600.000 uz obavezu da pokrene proizvodnju. Dakle da novu elektrolizu izradi, izgradi, da pokrene solanu, kaporite, natrijum hlorat, propilenoksid, poliole, pur sisteme. Šta se događa? Umjesto toga dolazi do sječenja neorganskog dijela koji njih nije interesovao uopšte. Organski dio koji može donijeti hajde neki profit da kažem. To je znači propilen oksid, polioli i pur sistemi, jedno vrijeme su radili i to što se priozvodilo uglavnom se prodavalo i izvozilo u

Poljsku. Ništa znači nije ostajalo u našoj državi. Prema tome. To je negdje 21.000.000 vrijednosti, sve je znači iznešeno vani. Da bi kroz godinu dana kako smo počeli raditi, bilo je 250 radnika, za godinu dana već se otpuštaju neki radnici. To je 2007. 2006. je registrovan Poliolchem dakle u trećem mjesecu. Kroz godinu dana znači već dobijaju neki otkaze. 2008. 200 radnika dobija otkaz. Ostaje nešto malo radnika koji su nužni za proizvodnju poliola i pur sistema. Znači još ono malo da živi. Međutim, 2010. i to preostalo što je radnika dobija otkaz. Svi odlazimo na Biro. Jedini smo možda u bivšoj Jugoslaviji koji smo uspjeli uvezati staž. Ja sam bio na čelu te Komisije, predsjednik Komisije za uvezivanje staža. Odradili smo lavovski dio posla. Svi su stvarno radili ljudi da. Znači prikupljali smo sekundarne sirovine, nismo ništa vitalno dirali. I to je bio recept nekakav možda i za ostale firme. Međutim, evo desilo se što se desilo, nekima nije uvezan staž i dalje i ne mogu, nemaju načina u stvari. Mi smo čim smo tri plate nismo dobili zaredom skontali da nešto se događa i da najvjerovatno, jer smo razgovarali sa direktorom, tad je bio Nail Zatović koji je glavni mafijaš, ja ću ga kasnije ponovo u drugom kontekstu nekom prozvat. Dobili smo zeleno svjetlo od njega da možemo dakle prikupljanjem sekundarnih sirovina da odradimo taj dio posla da uvežemo staž da odemo na Biro. Ko želi na Biro? Niko ne želi normalno. Ali to iz nužde, od dva zla biramo manje zlo. Otišli smo na Biro. Imamo bar ako ništa drugo zdavstveno osiguranje za razliku od nekih drugih firmi koje ni to nemaju. Sad trenutno u HAK-u, Poliolchemu, dakle taj jedan dio HAK-a, nema nikoga. Imaju security koji čuvaju. Jedan čovjek čuva sa dosta opasnih materija koje su ostale iza nas. Propilen oksida koji je veoma eksplozivan, hlora, žive i tako dalje da ne nabrajam. Dakle mi smo izaši bukvalno, istjerani smo iako znaju da je to ostalo nezaštićeno sve. Prema tome da znamo svi u kakvoj situaciji je Tuzla odprilike sada, da nije baš sjajna ni po tom pitanju osim ovih događanja što se događalo. Šta se događa? Mi smo pokušali, nama su ostali dužni po pitanju plata, toplih obroka, minulog rada i tako dalje, ostali su nam dužni 3.000.000 kad smo otišli na Biro. Znači ostali su nam dužni 3.000.000 i mi smo putem suda pokušali to normalno da dobijemo. Međutim, naša agonija traje od 2008. kad smo tužili, nas 200 radnika je znači tužilo. Od 2008. godine neko u sudu, da li namjerno ili ne, ali sad ispostavilo se kad je gospodin Čaušević odlazio pa neko je čuo kako je rekao da je neke od sudija te predmete sakrio. Ostavio znači da se to prolongira, da se to ne odradi. Znači radilo se na štetu radnika. I zbog toga mi u stvari protestujemo svake srijede gore Poliolchem, kasnije se nama pridružuju i Dita, Guming, Konjuh i tako dalje da se malo omasovima, da na neki način animiramo i tužilaštvo da procesuira kriminalce jer zna se kakva je privatizacija urađena, sad smo svi da ne bi ponavljao što su prethodnici rekli fantastično su to iznijeli, dakle kriminalna privatizacija, izmišljeni su neki certifikati i tako dalje, kupljeno je za papire, obezvrijeđene fabrike, izgladnili su prvo ljudi a čovjek kad je gladan normalno za bagatelu prodaje te papire, oni normalno otkupljuju, oformili neke fondove i tako dalje da ne ulazimo, da ne vraćamo se na ono što je već rečeno. Dakle mi sad pokušavamo, naš glavni problem trenutno Poliolchema jer smo sad na Birou svi, da naplatimo ta 3.000.000 potraživanja. Da se znači sud na neki način ako možete vi evo tražimo od vas da se apeluje na sud, mi nismo uspjeli osim tih demonstracija kad su poslije

njih i oni se na neki način probudili, iako dolaskom moram to reći, dolaskom predsjednika ovoga sad Tulumović biješe Muhamed odrađeno je gro posla. 80% sigurno riješeno je naših predmeta. Međutim, niko interesantno da da zeleno svjetlo da mi uđemo u posjed svoje imovine, odnosno mi smo popisali ljudima imovinu u visini njihovih potraživanja. I sad ja trebam uzeti taj, taj rezervar, onaj će pumpu uzeti, onaj. Ja sam radio i u toj Komisiji znači znam tačno kome sam šta popisao. Međutim niko da da zeleno svjetlo da kaže evo uđite. A mi idemo na dva sada kolosijeka, radimo i aktivni smo u dva smjera. Jedan je znači putem suda, drugi je putem dogovora vansudska dakle nagodba sa gospodinom hajde da ga nazovem tako Naila Zatovićem direktorom Organike BH koja je kćerka Organike Poljske, Malbork koja je kupila u stvari HAK. Pokušavamo da animiramo ga da dođe za pregovarački sto da vidimo može li. Tražili smo u jednom momentu umjesto 3.000.000 koja nam duguju 2.000.000 da nam daju, ljudi bi bili zadovoljni. To iz nužde kažem. Međutim nije se udostojio da kaže bilo koju vrijednost koju bi on uspio da da.

Znači nismo uspjeli ga dovesti za pregovarački sto. Ja sam to iznio i kad smo bili na sastanku u Ministarstvu unutrašnjih poslova i prozvo ime i prezime i dao adresu da ga privedu. Poslije toga čujem dobio je infarkt, takvi u stvari trebaju to i da dobiju jer to su kriminalci koje treba zaista prozvati imenom i prezimenom i procesuirati naravno. Ovdje šta tražim od Vijeća opštinskog? Da ako mogu pomoći, u tom pravcu znači da pokušamo ga dovesti. To bi najbolji, možda najbolja solucija za nas bila. Bolje nego da mi siječemo dole to što je popisano, jer jedan dio fabrike, moj dio gdje sam ja radio polioli i pur sistemi, poliretanski sistemi, dakle tvrde i meke pjene, mogu raditi. Ostali dio neorganski to je sad za filmove strave i užasa, tu nema ništa. Ovo bi znači moglo raditi uz neka ulaganja kažem i uz ljude stručnjake ljude koji stvarno znaju svoj poso radnike, to je najveće bogatsvo naše inače radnici koji su nažalost evo na Birou svi i jedva preživljavaju. Ja lično polazim od sebe, eto nekakav sam inženjer, imam dva inženjera u kući. Jedan je eletrotehniku završio i šest godina bez posla. Supruga ne radi. Snaha ne radi. Dva sina ne rade. Znači niko ne radi. Pitaju kako preživljavaš? Stvarno mi smo fenomeni u tome. Kako? Jučer sam bio u prašini, radio sam za 20 maraka, rušio neki zid da bi prehranio porodicu. Znači žalosno je a ima takvih primjera još. Pomoć koja nam je došla od Načelnika, moram pohvaliti odmah je stupio u akciju Načelnik. Niko nije za skidanje Načelnika, da se razumijemo, bez obzira ima i protivnika i pobornika svojih, niko nije za skidaje onoga ko radi dobro bez obzira iz koje partije dolazi. Ja znam da ovdje više partija ima.

Žalosno je, volio bih da je kažem hajde da se ne vraćamo sad u Titino doba, da je bogdom ono doba uređenje jedna Partija. Nije za nas demokratija. Nije za nas višepartijski sistem. Jedna Partija i čvrsta ruka. Izašo je u sustret i saslušo nas, bio je jako susretljiv, jako susretljiv, rekli smo svoje probleme, odmah je stupio u akciju, iako simbolično, neki su čak i negodovali kad sam iznio. Ja sam napravio spisak svojih ljudi a svi su napravili ostali predstavnici firmi da se pomogne ljudima u vidu gibire nekakve od 50, 60 maraka nebitno, brašno, ulje, šećer i tako dalje i mnogi su se i obradovali da budem iskren. Međutim neki su negodovali, kažu nismo mi tako baš spali i tako dalje, simbolično, ovo, ono.

Međutim, Načelnik nije ni bio obavezan da budemo iskreni. Međutim, evo kažem odmah je stupio u akciju sazvo, pozvo nas i neće na tome stati vjerovatno idemo dalje u aktivnosti. Oformit ćemo čak i najvjerovatnije jednu grupu koja će stalno biti u koordinaciji sa Načelnikom da izađemo, da prevaziđemo ove probleme da izađemo iz krize. Zaista nam je stalo svima. Nije nama interes bio rušiti Vladu. Malo ću se osvrnuti sad na ovo rušenje i paljenje Vlade i opštine. Pogotovo opštine to je naše. Mi stvarno ne stojimo s tim koji su to radili. Taj dan kad se to dogodilo, u stvari prije, znači 05. u stvari kad smo trebali pregovarati sa Čauševićem, ne mogu ga nazvati gospodinom jer prepotentno i ingorantsko ponašanje njegovo naravno da je moralo rezultirati onim što je rezultiralo. Nas četrnaest je bilo da pregovaramo. Predstavnici radnika, predstavnici nevladinih organizacija i tako dalje. Međutim, on je isključivo tražio da samo četiri predstavnika mogu ući i to uslovljavao bez Kopića Sakiba. Zbog čega to? Je li to on neki antielement i tako dalje. Čovjek koji je na svom mjestu i traži svoja prava i tako dalje. Mi normalno nismo htjeli niko od nas da uđe i došlo je normalno do prepirki između, kordon policije je bio iza nas, jedni su bili vani i masa normalno je bila vani i sad smo pokušali, da animiram, da pokušamo da odobrovoljimo gospodina hajde da ga nazovem Čauševića da ipak nas primi. I u dva, tri navrata idu, dolaze, idu, dolaze.

Mogu pohvaliti ovdje predstavnika policije ovoga Miralema Malkića, koji je pokušo zaista se ponio ljudski, ja sam ga prozvo gore i pohvalio sam zaista njegov nastup, pokušo je smiriti tenzije i među nama normalno i među svojim ljudima, kako zovu kornjačama ljudi koji su kordon iza nas koji su bili spremni da nas normalno istjeraju, izguraju, biju ako treba i tako dalje. I u jednom momentu je normalno eskaliralo kad je donešeno odluka konačna nema prijema gore hajmo vani i počeli su nas gurati vani, ja sam bio tu i mislio sam da ću biti prva žrtva jer sam došo u situaciju da budem u jednom ćošku gdje su dupla ona vrata, pa jedna su bila otvorena vrata i sada ljudi su s vana navalili na policiju, policija ne da njima, ova policija iznutra nas gura vani i tako sam došao u situaciju da jedva sam diso, srce maltene stalo bilo je i kontam vidi Boga ti ni kriv ni dužan nastrada prva žrtva. Neki se šale kaže bio je popularan, hajde nije ni bitno. Nije se dogodilo to i uspjeli smo nekako provalili smo vrata i ono drugo krilo vrata. Ja i portiru koji je bio tada govorim razbij staklo, jer stvarno nemamo ni zraka, nemamo ništa. Jednostavno metež taj i on je bio izbezumljen nije znao šta radi.

Tako da sam bio svjedok tog događaja taj prvi dan. Poslije naravno je nastalo kamenovanje. Nisam bio kad je bilo paljenje bio sam zadužen za popisivanje imovine u HAK-u dole u tom Poliolchemu vezano za stečaj, sad najnoviji stečaj. Stečaj svaki normalno zna se ko vodi kriminalci sad smo prozvali već da ne ponavljam. Bio sam u popisu imovine i čujemo dole preko telefoni normalno od kuće zove kažu gori Vlada. Kakva Vlada? Ko je zapalio? I tako dalje.

Nisam bio naravno ni pred opštinom kad se zapalila to su vjerovato sa strane ljudi došli. Niko od nas Tuzlaka to ne bi sigurno uradio i niko se ne slaže s time od nas. Mi smo, to je i naše naravno, mi moramo čak su i sud tamo bili planirali da zapale time bi se svašta nešto sakrilo. Mi smo čak bili spremni što Kopić kaže svojim ćemo tijelima braniti da to ne dođe do toga. I stvarno bi tako bilo.

Znači šta ja sad tražim da ne bi sad oduzimo vrijeme. Tražim dakle ako može prvo ko što sam reko, da dogovorom prvo riješimo ova naša potraživanja vezano za Poliolchem 3.000.000, da se dovede taj Nail Zatović, nadam se da je preživio srčani, da se dovede, da se dovede

ambasador Poljske i ako može vlasnik Poliolchema, odnosno Organike Poljske Malbork i da dogovorimo da nas isplate.

Time bi riješili faktički jedan problem tuzlanski, to se tiče svih nas, to je u našoj kući, Tuzla je naša kuća, ja sam to reko gospodinu Načelniku, jedan po jedan sukcesivno rješavat probleme i mislim da ćemo nekakav balans mir nekakav uspostavit.

Dalje što bi dobro realizacija presude ukoliko se ne dovedu za pregovarački sto onda da se ubrza realizacija presuda tih, dakle na sudu da nam se izvuku iz ladice presude i da se omogući nama da uđemo i siječemo da kantamo tu našu dosuđenu nam sudom, imamo izvršne i pravosnažene presude, znači da nam se dozvoli ukoliko ne bude urodila plodom dogovor vansudske nagodbe.

Dalje. Ja ne bih, Dževad je reko revizija pljačkaške privatizacije, to bih isto naglasio vrlo bitno. Dalje. Pohapsiti i procesuirati ove kriminalce. To stoji, to je i dogovorili smo sa Načelnikom Opštine koji je sad dio tima a mi ćemo zaista svesrdnu pomoć mu dati i na raspolaganju smo, a i gospodin Načelnik je izrazio želju, hoćemo se jednom obračunati zaista sa onima koji su uništili našu lijepu domovinu. Zaista hoćemo to.

Samo još nešto ako može zamolio bih ukoliko bi bilo izvodljivo, dok ne prorade firme neke da se neka socijalna skrb ali svaki mjesec. Evo ja kažem nemam, petero nas je u kući, nabrojo sam inježenjara i tako dalje. 200 maraka bar mjesečno da imamo od Biroa ja bi bio nekako bi ako ništa komunalije, ne bi moro grbačiti. Zaista ako može, to je žalosno što na ovakav način iznosim ali ako može. Znam da ne mogu se zaposliti sa 59 godina sad sigurno, neće me niko ko će me sad. Kad mog sina neće šest godina na Birou je sa elektrotehničkim fakultetom ko će mene.

Nepotizam vlada, zna se svi su svoje uvukli i to moramo se s njima obračunati. Što reče maloprije čini mi se gospodin Mensur, nema ga ovdje, ja bi sve zadnje tri godine reviziju ko je primljen bez konkursa. Pa jarane moj je li to ti sam znaš da radiš a drugi ne znaju. Hajmo da vidimo.

Znači ima raznih načina da se pomogne ovom jadnom napaćenom narodu između kojim sam i ja na kraju krajeva. Hvala vam lijepa što ste imali strpljenja. JOZO NIŠANDŽIĆ Hvala. Hvala. Ja bi sad zamolio gospodina Enesa Kalesića. Tuzlaputevi je li? Izvolte. ENES KALESIĆ – ispred radnika Tuzlaputeva Ja ću nastojati da budem kraći nego kolega. Ja sam Kalesić Enes, radnik, bio sam radnika Tuzlaputeva, pošto su Tuzlaputevi u stečaju nažalost. Neću spominjat privatizaciju jer sama privatizacija Tuzlaputeva je najvećim dijelom urađena po Markovićevom modelu, znači prije rata, a poslije rata je u lažnjak privatizaciji znači certifikatima privatiziran i preostali dio. Neću spominjati ni stečaj koji je sam po sebi zlo. Jer kod nas stečaj u principu znači i likvidaciju. Jer je omogućio postojećim, omogućeno je postojećim zakonima da traju vječno bez ikakve efektivne kontrole. I umjesto da se stečaj sprovodi brzo i efikasno, te se kroz stečaj

odvoji zdrav dio firme i da nastavi sa radom u interesu izmirivanja obaveza i zapošljavanja ljudi. To su drugi problemi svi to naglasili su i to. Osnovni problem kod Tuzlaputeva je nasto neradom institucija sistema, državnih insititucija u smislu nesprovođenja zakona koje je sam sistem donio. Znači zakona koji kažu da se mora uplaćivati kojekakvi doprinosi na plate. Doprinosi na plate radnika Tuzlaputeva vjerovali ili ne ne uplaćuju se od 1998. godine. Ljudi od 1998. godine nemaju uvezan staž. Ja ne znam zakoni su jasni. Kažu poslije tri mjeseca neuplaćivanja doprinosa neko treba nekom da signalizira da izađe inspekcija i da to riješi. Da je 2000. godine neko stavio pečat na Tuzlaputeve davno bi to bilo riješeno. Vrijednost Tuzlaputeva 2000. godine je bila puno, puno, puno veća od obaveza. Kroz ovo što se dozvoljavalo desilo se da su potraživanja od Tuzlaputeva, znači država da potražuje od Tuzlaputeva daleko više nego što je vrijednost Tuzlaputeva. Osnovni krivac je direktor i Inspekcija Tuzlanskog kantona. Imenom i prezimenom. Kao instanca. Ne govorim o njemu kao imenu, nego kao o funkciji. Dešava se u Tuzlaputevima se dešavala glupost da direktor Tuzlaputeva Adem Tucaković, u jednom periodu kad je sredio HAK, Ditu, ili koga već, dolazi za direktora Tuzlaputeva, ne uplaćuje doprinose, odlazi u penziju i tuži Tuzlaputeve za neuplaćivanje doprinosa u vremenu kad je on bio direktor.

Najsmješnija stvar koja se dešava, mislim da nije žalosno stvarno bi bilo smiješno, sud presuđuje u njegovu korist i on naplaćuje uzimanjem imovine Tuzlaputeva. Stvarno smiješne stvari.

Zbog toga tražim od ovoga Vijeća da kao predstavnik građana Tuzle, znači samim tim i nas radnika iz Tuzlaputeva, vi ste predstavnik nas 150.000, da pokrenete kod nadležnih organa da se preispita rad i odgovornost inspekcijskih organa kantonalnih, koji su doveli do toga da Tuzlaputevi mogu raditi od 998. pa do početka stečaja do 2011. a da se ne uplaćuju doprinosi. Ljudi znate koji je to kriminal?

To je neko moro imat ili instrukciju da se povali firma koja je bila jako profitabilna i perspektivna, izašla iz rata neoštećena, imala sve elemente da može da radi i trebala je da se povali za račun nekih drugih.

Da se mi manimo one priče o malim i srednjim preduzećima, bajki koje nam stranci pričaju. Oni nama pričaju priče o malim i srednjim preduzećima i onda na tender, dođe tender za izgradnju autoputa i nijedna firma iz Bosne i Hercegovine ta mala i srednja ne može da konkuriše. A znate zašto? Zato što su uništeni i GP Put i Tuzlaputevi i ine druge firme koje su nekad bili giganti u oblasti građevine, zato što ne ispunjavaju osnovni finansijski uslov.

I onda dođu kojekakvi CPM-ovi, SCT-ovi, kojekakva Primorja i uzmu poso. Ne rade oni taj poso. Osnuju firmu kćerku ovdje u Bosni, što je isto protuzakonito, osnuju firmu kćerku, dovedu jednog, dva čovjeka, firma tašna-mašna sistem i onda angažuju naše crnce. Mislim bez uvrede, ne bih htjeo da neko kad kažem ovo naše crnce. Naše radnike angažuju i na kraju da li ih plate ili ne plate. Znate. E to je.

Znači molim vas da pokrenete traženje, preispitivanje i traženje odgovornosti inspekcijskih organa kantonalnih u slučaju Tuzlaputeva.

Još samo nešto kratko. U principu kaže topla voda se ne izmišlja topla voda se koristi. Recept za podizanje zaposlenosti davno je dat a on se zove javni radovi. Svi ste učili istoriju. Hitler je digo Njemačku privredu javnim radovima. Ruzvelt je riješio veliku krizu javnim radovima. Zapadna Evropa se oporavila Maršalovim planom. Pa evo još i bliže. Tito je poslije

rata imo radne akcije, to je defakto su to javni radovi. Znači javni radovi su nešto što može podići i pokrenut.

Tuzlaputevi iako su u stečaju imaju ispravne kapacitete i moram kolegi reći mi možemo živjeti od kamena i asfalta. Radnici Tuzlaputeva znači mogu živjeti od kamena i asfalta. Imamo ispravan kamenolom. Osto ispravan i dan danas je ispravan. Može se pokrenuti proizvodnja. Asfaltna baza Tuzlaputeva je ispravna. Može da radi. Isključena je struja jer duguju za električnu energiju ali u isto vrijeme Opština Živinice duguje Tuzlaputevima za isporučeni asfalt.

Znači problem je sa preostalim dijelom. Tuzlaputevi više, trenutno ne mogu raditi ono što su radili izgradnju i održavanje puteva jer su ostala materijalna sredstva u vrijeme stečaja otuđena i uništena. Znači mašine, kamioni i ostalo.

Imam jedan prijedlog za ovo Opštinsko vijeće. Uvedite opštinsku taksu na neiskorištene prostore. Recept je jednostavan. Prođite Tuzlom ja u zadnje vrijeme nažalost trenutno sam nezaposlen sa dvije diplome, prolazim čaršijom sramota je proći kroz grad.

Mi pričamo o novim tržnim centrima a sablasno je kad prođete kroz čaršiju kolko je praznih prostora a koji su dobiveni kroz kojekakve ove lažnjak privatizacije i neko misli da može da uzme sebi kiriju kolko je zamisli. Pa neko se zaleti uzme taj prostor, ostane mjesec, dva. To su takve kirije da jedino da dilate drogu u tim prostorima možete isplatiti. I takvi prostori su sad sablasni. Dešavat će se još više provale, požari, to je problem bezbjednosti već.

Uvedite taksu na takve poreze. Sredstva preusmjerite u socijalne fondove ili u fondove za pokretanje proizvodnje sa malim kamatama, sa. Eto toliko. Hvala. JOZO NIŠANDŽIĆ Hvala. Enes Tanović, Polihem. Enese izvolite. ENES TANOVIĆ – ispred radnika Polihema Pozdravljam predsjedavajućeg, Načelnika Opštine, vijećnike Tuzle i goste koji prisustvuju ovom Vijeću. Ja sam jedan od odbjeglih sindikalaca, odbjeglih ljudi od vlasti, odbjeglih ljudi od poslodavaca. Ja sam odbjego od svih. To ću i potkrijepit. 2002. godine hapšen na petlji, hapšen da se sklonim. Naš Sindikat se sklonio. Vlast se sklonila. U tom momentu smo znali da će ostati 10.000 ljudi bez posla i tačno se zna da su ostali. Evo danas sam ja sveo račune, 10.000 radnika opštine Tuzla je ostalo bez posla. Šta vam znači? Kad bih ja sad, mislio sam ali, čak što više nisam mislio ni govorit ovdje pa sam ovako došao nisam ni, krenuo sam malo da hodam po ulici, da sam donio kasetu iz 2002. isto bi se desilo ko sad. Zato sam maloprije izašo i zato što sam neke vijećnike slušo što su govorili i prije pet godina. Isto sve što ću danas reći ponovio sam i tad. Niko ne mari za radničku klasu, borimo se samo za fotelje. To ljudi ne ide. Pa ko ba. Alijansa bila 2002. Tačno. Uništen Polihem i TDI. Niko još ovdje od vas i ne zna da je pokrenut, odnosno bio predložen stečaj Soda i Koksara. Ne znam Topiću ono kažu nismo ba mi budale jelde? To je tvoja neka izreka. Pokrenuto i mi stali na cestu. Spriječimo to. Doduše mi smo bili već uništeni. Ljudi su tamo pokrenuli Sodu, Koksaru, Polihem je pao. Mi nastavili borbom, istu borbu nastavili. A zašto ne bi se borili kad su najvrijedniji dio, ljudi nije Međunarodna zajednica, nije Međunarodna

zajednica rekla da se izdvoji Hotel „Stela“ iz Polihema. Najvrijedniji dio. Zar nije naš neko gore, ne znam ni ko je bio tad, mogo reći Ademu Tucakoviću idi izdvoji Stelu da je prodamo i da ide Polihem. Ne. Ne. Izdvojit ćemo to pa ću ja možda nekad to dobiti. I pošto mi to nismo dali, navodno dokapitalizacija i to iz Hrvatske. Opet Međunarodna zajednica a naša Revizorska kuća odobri procjenu Hotela Stela na 2.600.000. To je jedna ovdje vikendica koju svaki možda od vas ima. 2.600.000 i prizna naša Revizorska kuća i Agencija prizna. Fala Bogu mi imao za Rešada Žutića još krivičnih, mislim da će doći na red i ta. A znate zašto će doći? Pa zato što je zapaljeno. Vi spavali, oni gore spavali. Kasnije ću reći kako ste vi mogli pomoć i kako ćete će pomoći praktično. A nije ovdje pričati sat vremena, izvini gospodine Mirnese, sat vremana sve je u redu, ali mora se ići u realizaciju. Moramo ići nešto stvarat. Još da kažem bio sam ja odbjego i od bio sam povjerenik pa sam bio odbjego i od vlasti, zato sam ovaj. Predlago sam nekih stvari, primjedbi, nikad ništa. Mogu to i dokumentovat. Ali nebitno. Malo prije slušam i svakog pojedinačno. Pohvala policiji. Svi fale policiju. Što niste obišli policiju? A trebali ste je obići zato što za vas radi. Ona radi za vlast. I normalno čuva ih. I treba je a šta sa onim našim demonstrantima koji su bukvalno pretučeni, djeci koju sam ja vadio iz naručja policije. Šta o tome govorite? Imate li tu kakav odgovor? Mi smo tražili i tražimo ultimativno, otišla je Vlada, morala je past i vrh policije. Ne bi bilo bezvlašće gospodine Ajanoviću. Jasan papir. 2010. Nezavisni odbor policije donio Odluku da za se komesara imenuje, sve stoji, gospodin Šljivić. Vlada odbija, postavlja V.D. Zašto? Je li iko se upito zašto? Pa trebaju im.

I neko će ovdje reći kažu ne, nije po zakonu. Odnijeli u Skupštinu, ne mogu oni. Zašto Slađane ne možeš? Pa ti danas mijenjaš Vladu. Samo implementuj ono što je neko donio. Pa nije. Od sedam članova Nezavisnog odbora šest je glasalo za, jedan protiv i to znam po imenu i prezimenu. To Vlada nije htjela. Upravo da Čauševića čuva ta policija. Jedan od tih je reko udrite bagru. Ima snimljeno. Mi bagra. Zato sam ja reko da sam odmetnut. I jesam. Inspekcije. Ma kake ba inspekcije. Ma kake naše inspekcije. Svaki od privatnika je povezan sa tim direktorom. Od jednog do zadnjeg. 104.000. 104.000 nezaposlenih. Mislim da o 104.000 ovih ima 200.000 koji rade kod poslodavaca koji ne plaćaju. Imamo i za to recept. Imamo. Daćemo koga bude interesovalo, imamo i za to recept da se 30.000.000 mjesečno uzme novca. To vam ja garantujem. Samo što to nikoga ne interesuje. Nek ide svojim tokom, nek nema narod šta da jede, šta nas briga. Sad imam konkretan prijedlog zato što svi kažete nemate vi mogućnost da pomognete privredi Tuzle. Neke 2002. godine Hurtić nekakav stručnjak za ekonomiju i za je reko javno u emisiji hemijske industrije u Tuzli nema. Niko nije radio. Predlažem vam ovdje svi klubovi, sve partije da napravite, da napravite skup u Tuzlanskom kantonu i da svi zajedno napravite strategiju da se ide prema Federalnoj vladi. Nemoguće je gospodine Jasmine da ne možete vi kao lupam sad kao peti, šesti, sedmi čovjek u SDP-u, da probate da napravite svoj klub i da gospodin Imamović SDA je li tu i on sa svojim i Mirnes Ajanović sa svojim i da kažemo ne može više Sarajevo to da radi ba, da ništi Tuzlu. Nije tačno da ne možemo uraditi. Svi ste vi u nekakvim partijama koje su nas fino ugušile, fino.

Juče kad smo sa mandatarom razgovarali i vi ste to čuli fond solidarnosti 5%. Okej. Odlično. To je naša razvojna banka. Je li to? Imamo mi Razvojnu banku. A neka i ovo na Kantonu Tuzla. Neka, ali dalje razradi. Neću ja dati svojih 100 maraka ili Mirnes ili gospodin 100 maraka da ne zna đeće to otići. Ko će dalje jesti naše pare. No ako je to onda bi bila razvojna banka Tuzlanskog kantona pa Livnica ako je dobila 300.000 juče pa daj da to opravda i da ostane još 100.000. To vam prevedem ja na seljački, ja imam dvije krave pa ja dam nekome kupi kravu a on nju zakolje pojede i ni meni ni njemu para. Ne može ba. Daj meni makar ono tele da i ja nešto pojedem. Sve se može. Sve se može ljudi mi ili nema. Dobro rekoše mi smo se otuđili. Isto ko da smo došli iz Švedske, iz Norveške, iz, a u Tuzli ništa ne znamo. Mi stvarno nismo. Čuj Međunarodna zajdnica certifikate dala. Ma nije ba. Nije ba mi ih podijelili narodu, a ovi sad što imaju gore oni su ih podijelili. Nemojmo nikoga kriviti krivimo sami sebe i nemojte više davati onih 20 maraka jer ste izgladnili, narod ste izgladnili i sad im date 20 maraka da glasaju za vas. Pa ja šta će. Ma nije ni porodica ni jela ba napio se čovjek. Nemojmo to raditi ba. Daj da damo stručnjake oni koji hoće nešto da završe. Dajte uradite, pomozite radnicima a može se. Još jedno. Evo čist primjer. Da ne zaboravim. Livnica, kad sam već o 300.000. Je li smeta Livnica u gradu? Smeta. Jeste ruglo hajde. 10, 20 duluma zemlje, nađite investitora, kažite dajte nam tolko i tolko ali kad izmjestimo Livnicu i ljudi počnu raditi u boljoj livnici. Evo vam gradite 100 stanova pa će možda iz te livnice neko uzeti. Samo da razmišljamo pozitivno. Ništa drugo. Ja toliko. JOZO NIŠANDŽIĆ Hvala. Hvala gospodine Tanoviću. Sakib Kopić, nezavisni sindikat je li solidarnosti. Tako piše ovdje ili ne znam ako sam, ako me neko. Ovako mi je napisano pa ja samo pročitao. (SAKIB KOPIĆ – To je sindikat u osnivanju. Sad ću ja to malo pojasniti.)

Hajde izvolite gospodine Kopiću. I imamo još na kraju gospođa ili gospođica Amira Bahić. Izvolte. SAKIB KOPIĆ – ispred radnika Polihema Ja pozdravljam sve prisutne. Ja sam Sakib Kopić dolazim ispred Polihema. Htio bi se vratiti malo na dešavanja od 05. februara ove godine. Malo prije je gospodin Redžić spomenuo, kada smo mi tražili od gospodina Čauševića samo da sjednemo i razgovaramo, kada je nama šef, komandir Specijalne jedinice izašao i rekao mogu četvorica, ne može Kopić. Dakle to je bio ultimativ Čauševića. Da bi mi 07. bili znači kad su paljene zgrade, 07. smo bili na putu u Sarajevo gdje smo trebali ići na suđenje zbog protesta koje smo organizovali 2010. godine pred zgradom Vlade Federacije BiH vezano za Hotel „Stelu“. Tada u autu poziva nas preko posrednika gospodin, dobili smo tri poziva od gospodina Čauševića u jedan sat da dođemo na sastanak. Moj kolega Tanović je tada jasno rekao neka Čaušević zaboravi i broj telefona i Tanovića i sve samo ostavka, više nema sa njim nikakvog dogovora ni razgovora.

Često se provlači ovdje teza kako su, kako je sve ovo trebalo mirnim protestima ostvariti. Međutim, ja vas pitam da li je iko išta postigao mirnim putem? Niko ništa. Išli su ljudi pješke i u Sarajevo. Bilo je šatorsko naselje. Pa zatim su ljudi dolazili i štrajkovali glađu pred zgradom Kantonalne vlade, to su evo gospodin Dževad je bio jedan od tih iz Dite, kada je gospodin Čaušević, pijan Čaušević i Igor Rajner izlaze i prolaze pored tih radnika kao da su nekakve spodobe ljudske. Znači pijani. Oni su nešto slavili u toj zgradi Vlade TK-a a ovamo su ljudi štrajkovali glađu. Dakle takvu smo mi vlast imali, vlast koja jednstavno nije imala sluha ni za narod, ni za građane, ni za radnike, nizakoga. Vlast koja je jednostavno živila u nekom svom svijetu. Dobro je rekao Dževad malo prije, kao da su pali sa Marsa. Ogromne privilegije gospodo političari su sebi uzeli. To su paušali, komisije, naknade za odvojen život, auta, upravni odbori, nadzorni odbori. Pojedinci ja mislim da nisu znali šta će sa novca koji zarade, dok ja u svojoj ulici gdje ja živim imam sedmočlanu porodicu koja nema od čega živiti. Vjerujte. Niko ne radi. Dakle to je sramota. Sramota tih političara. Znači dajte sve političarima, dajte sve meni a boli me briga za radničku klasu, za narod, za građane koje zastupaju. Ovdje se povlači teza teroristi su oni koji su palili. Ne. Za mene je gospodo terorista onaj koji je uništio Polihem, koji je uništio TDI, Ditu i sve one ogromne fabrike nekadašnje gigante. To su za mene teroristi. To je ekonomsko podrivanje sistema ove zemlje. To je jedna od najtežih krivičnih dijela u ovoj zemlji a za koje nažalost niko još nije odgovarao. Ja često imam običaj reći, sve one koji su osmislili ovaj model, pljačkaški model privatizacije, oni koji su za njega glasali i oni koji su ga proveli u djelo, vjerujte poslao bi ih doživotno na Goli otok. Zakupio bih Goli otok i poslao bih tamo da tucaju kamen gumenim čekićem, možda ćete se malo smijat, gumenim čekićem da tucaju kamen čitav život jer su upropastili i građane i državu i sve zarad svog ličnog boljitka. Ovdje neko postavlja pitanja može li Općina učinit nešto? Općina može itekako može da učini. Pogledajte TDI. Zna Topić Ekrem, porušen je 2010., 2004. godine. Deset godina kako je porušen zjapi prazan. Zar Opština ne može uvesti rentu pa reći vlasniku ili ćete vi ovdje nekakve privredne djelatnosti znači nešto ćete ovdje raditi ili ćemo mi, vi kazniti rentom recimo godišnje milion maraka, pa ako se vama isplati gospodo svake godine dajte milion maraka izvolte. Znači Opština s te strane može, rekao je to malo prije i kolega iz Tuzlaputeva. Taksa, renta, kako god hoćete nazovite. Političari. Političari su sve svoje uhljebili. Najmilije svoje uhljebili su u telekomima, elektroprivredama, na budžetima, da li to kantonalnim, da li je opštinski, da li je to zdravstvo, školstvo. Znači sve su oni uhljebili tamo. Mi ćemo sad tražiti preispitivanje, dobro je to rekao jedan od kolega, preispitivanje svih da se vrati ona institucija konkursa. Da nema više primanja ni za pare, ni po babu, ni po stričevima. Znači onaj ko je na konkursu pobijedio taj ima da bude zaposlen, a ne ja imam svog babu pa će babo mene zaposliti. Tako više ljudi, gospodo draga u ovoj državi ne može. Malo prije neko spomenu, u najavi ste spomenuli sindikat solidarnosti. Pa mi smo namjerno krenuli u osnivanje ovog sindikata zato što ne želimo da imamo ovakvog predsjednika Sindikata. Evo vidite na slici. Ovo je gospodin Bajramović kako potura stolicu gospodinu Nikšiću. Znači sprega Sindikata i vlasti. Mi želimo imati moćan, jak Sindikat, koji će istinski zastupati

interese radničke klase. Koji će se istinski boriti i pred kojim će, evo usuđujem se to reći, ova vlast bilo koja drhtati a ne ponašati se ovako.

I zbog toga težimo da osnujemo i pozivamo sve, sva preduzeća koja misle slično kao mi da zajedno osnujemo bez granskih sindikata, bez bilo kakve. Ovdje nema grana. Ovdje ima samo jedan krovni sindikat gdje će na čelu biti čovjek koji će istinski, ne samo čovjek ekipa, koja će istinski, ne težimo mi da budemo mi ti ovaj vođe, lideri, ne težimo, nego težimo da na čelu tog sindikata bude čovjek koji će se istinski boriti za prava radnika.

Ovdje se moj kolega Tanović dotakao Hotela „Stela“. Pa mi imamo se papire ljudi moji, da pogledate te papire. Hotel „Stela“ je čisto naš po papirima ali sve smo presude izgubili kod nas. Samo smo na Opštinskom sudu u Mostaru dobili Presudu a ona je preinačena zahvaljujući što se na tu Presudu žalio zamislite Federalni pravobranioc August Janček. Čovjek koji treba da štiti interese Federacije on je štitio interese tajkuna iz nama susjedne države. Dakle to je August Janček je doprinjeo pa smo mi izgubili Presudu na Kantonalnom sudu, pa smo izgubili evo zadnja Presuda je bila i na Ustavnom sudu BiH.

Ljudi moji duboko se u sudove uvukla politika. Ovo su političke presude. Ja kad bi vama pokazao presude gdje sudija, Kantonalnu presudu Suda u Mostaru, gdje sudija u izreci, u obrazloženju Presude demantuje sam svoju izreku Presude. Znači ali čita se izreka. Izreka je bitna, ne ono obrazloženje.

Dakle politika je nama oduzela Hotel „Stelu“. Evo gospodin Jasmin želi se s nama udružiti, mi imamo sve papire, otićemo do Gorana Salihovića Glavnog tužioca BiH, ovdje se radi o međunarodnom kriminalu.

Ovaj Hotel su nama uzeli tajkuni iz nama susjedne Hrvatske koji su samo fiktivno uložili navodno 2.600.000 maraka. Niko marke tu nije uložio. Gdje imaju samo uplatnicu Službe za platni promet, gdje pečat ne odgovara zaglavlju. Nema ugovora o stranim ulaganjima. Nigdje. Znači nigdje nema evidentirano da su pare ušle u ovu državu. Nažalost Federalna agencija za privatizaciju na čelu sa Rešadom Žutićem učinila je to da je kod privatizacije Polihema isknjižila najvrijedniju imovinu. I to piše u Odluci privremeno. A to privremeno nažalost postalo je trajno.

Tako da smo mi, sad jedino šta možemo tražiti? Pravdu u Strazburu. Ali vjerujte tada ćemo mi dioničari umjesto 4.500.000 našeg dioničkog kapitala imati sigurno deset puta veću cifru i ko će plaćati ceh? Neće plaćati ni Rešad Žutićni ni oni, opet će građani ove Federacije plaćati. To je žalosno u ovoj državi.

Pogledajte kod nas ministre. Da se vratim ponovo malo. Imamo ministre Kantona, imaju auta, imaju sekretarice, imaju savjetnike, imaju sve. Ujutro ode auto u Čelić, recimo ministar iz Čelića, ujutro ode auto u Čelić, pa doveze ministra, pa ga odvuče ponovo u Čelić, vrati ga, pa opet, umjesto da sjedne u autobus kao ja da se vozi, kao što se ja vozim gradskim saobraćajem tako i on može. Ima autobusa iz Gradačca, iz Čelića, iz svega. Dosta više privilegija. Ovo više ne može niko izdržati ljudi moji. Mi bismo jednu Njemačku sa ovakvim načinom rada vjerujte za dvije, tri godine mi bismo nju poharali, uništili, sa ovakvim načinom rada. Dosta je više tih privilegija. Ja toliko. Hvala. JOZO NIŠANDŽIĆ Hvala. Hvala Kopiću. I na kraju gospođa ili gospođica Amira Bajić, Hotel Tuzla. Izvolte.

AMIRA BAJIĆ – ispred radnika Hotela Tuzla Moje poštovanje. Pozdravljam sve prisutne. Nemojte mi zamjeriti nisam se pripremila za ovo izlaganje ali ponukana svim ovim izlaganjima i najavom Načelnika kao njegove školske drugarice, imam potrebu da kažem dosta toga. Obzirom da dolazim iz Hotela Tuzla gdje sam predsjednik Sindikalne organizacije u Hotelu Tuzla koja je jedna od sindikata u Hotelu. Da ne bih puno dužila moram reći da je Hotel privatizovan, privatizovan je od radnika Hotela, došlo je do prodaje i tako.

Da ne bi puno dužila sve se krenulo od 2011. godine kada sam ja došla na čelo Sindikata koji je, na kojem sam i trenutno. Svi zastupnici imaju pravo kad kažu da ne vjeruju određenim sindikatima i mislim da su u pravu jer i mi smo krenuli u tom pravcu.

Kada smo privatizovali Hotel bili smo u istom ovom Sindikatu kojem ja pripadam, međutim povjerenik u Hotelu Tuzla u to vrijeme je bio očito čovjek koji je bio podoban tadašnjem menadžmentu.

Do mog dolaska do 2011. godine je sve stagniralo. Na oko sve je bilo pozitivno, sve je bilo u redu, tako da mnogi ćete pitat se otkud ja tu, šta ja tu tražim. Odlaskom gospodina u penziju ja sam došla i nastavila sam misleći da je to sve po redu onako kako treba da se dešava i počela sam da obnašam svoju funkciju pitajući šta se dešava oko svega.

Između ostalog da bi bilo puno jasnije onima koji ne znaju, radnici su kupili Hotel. Mi nismo založili niti dionice, niti obveznice, niti bilo šta, nego svoje lične kredite. Svi smo podigli lične kredite koji su tad iznosili negdje oko 15.000, kod banke devetnaest i nešto, tako da smo mi bili nosioci naših dionica, odnosno radnici su bili vlasnici 67% dionica.

Došlo je do prodaje našega kapitala, opet moram reći jer ja moram pričati o imenima mada nije popularno pričati o imenima, u Agenciji za privatizaciju su očito imali nekoga ciljanog kome će biti prodato tako da u tom momentu vlasnik koji je trenutno vlasnik Hotela je dobio na ustupak naše dionice, s tim što je prodaja našeg Hotela bila zaokružena kao i svaka druga određenim Kupoprodajnim ugovorom.

U tom Kupoprodajnom ugovoru prva je tačka, prva stavka je bila preuzimaje svih radničkih kredita, odnosno doisplata naših dionica koje smo mi kupili, isplata od nekih, to je bilo tadašnji kredit od 1.750.000 koje smo lično uložili u Agneciju za privatizaciju.

Od tog dana do dana današnjeg niti jedna banka od tog kredita nije uplaćena niti data radnicima, odnosno svi radnici su ostali do dana današnjeg zaduženi za svoje radničke kredite i snosi odgovornost, što nam ukazuje, ja se nisam pripremila danas ali zato kažem puno dokumentacije imam i ja vam to mogu pripremiti za jednu tematsku sjednicu vjerovatno to mi je rekao Načelnik da će biti, gdje dolazi pljenidba za ličnu imovinu.

Znači imovinu koju je radnik kupio, radnik uložio, radnik dao svoja sredstva, dao je nekom na ustupak sad ponovo mora da založi svoj stan, svoju kuću, svoje nešto iz razloga što je privatizacija napravljena nakaradno.

Znači Hotel Tuzla se priklonio ovim svim gigantima, ja moram reći da smo mi jedna mala organizacija u odnosu na ove gigante gdje se sve to desila, ali mislim da je bez obzira koliko bila mala ili velika da su propusti napravljeni u jednoj i u drugoj situaciji i da su radnici dovedeni do ruba.

Vrhunac svega je radnici koji su kupili dionice, koji su vlasnici bili Hotela, koji su radili u Hotelu po 25 do, ja recimo radim 28 godina, dolazimo u situaciju da idemo na ulicu, u tom smislu što ti radnici više nisu podobni.

Moram reći jedan dio radnika je u tom momentu kad sam ja došla na čelo tog Sindikata, ostala na čelu od tog jednog Sindikata, dolazi do formiranja jedog drugog Sindikata, Neovisnog sindikata, a taj Sindikat očito je bio podobna današnjem menadžmentu, jer ja nisam nastavila da obnašam dužnosti onog prethodnog povjerenika i nisam bila podobna.

Očito sam dovedena u situaciju da moram da štitim sebe i da branim. Bila sam izložena puno, puno maltretiranja. Ja sam već na sudu, na Općinskom sudu nadam se da će biti nekad procesuirano i dalje, u situaciji u kojoj sam se nalazila od strane direktorice, Upravnog odbora, gospodina koji je ovlašten u kupoprodaji našeg Hotela, njegovo ime je Fadil Sarajlić koji je i dan danas u Hotelu i koji non-stop opovrgava vrijednost našeg kredita, odnosno zamajava radnike. On do dana današnjeg tvrdio da su ti krediti neosnovani, da su ti krediti zastarjeli, znači radnike je držao u neizvjesnoti da bi vrijeme proticalo, da bi radnici odustajali.

Tako da vam mogu reći od tog momenta kad je Hotel privatizovan bilo je 138 radnika, primili smo još nekih pedesetak, da do danas radi samo 42 radnika koji su vlasnici tih kredita i dionica. Ostalo su ljudi koji su polako ubacivani u Hotel. Znači trenutno je bilo 89 radnika kada je pokrenuta navodna kampanja, ovako povećanja te, u stvari stvaranja tehnološkog viška radnika, odnosno ti radnici koji su pripadali starom Sindikatu više nisu odgovarali menadžmentu i morao se da nađe modul kako se riješiti tih radnika. Stvoren je vještački tehnološki višak i vještački radnici su trenutno na ulici.

Zbog toga sam se javila i tražila da nam Općina i Općinsko vijeće pomogne, Načelnik takođe, jer smo se mi do sada obraćali svim institucijama obzirom da su nam reki da je Hotel od važnosti kantonalne, federalne i tako dalje tako da ne trebamo se obraćati Općini.

Moram vam reći od 2011. ja sam lično zajedno sa predsjednikom Sindikata kome ja pripadam, to je PPDIVUT, podnosili zahtjev da nas prime na razgovore gospodina Čauševića koji je već prozvan, nikad nas nije htio primiti.

Također vam moram reći da sam intervenisala obzirom da svi me znate, da znate da sam iz ovog grada, kod ljudi koji rade u Kabinetu, rečeno mi je Amira pa kaže daj molim te progurajte to, mislim ovako reći, onda ona meni kaže ovako samo kaže tvoj mail kaže to ne ide tako.

Kamen spoticanja u Vladi Kantona je bio gospodin Rajner, to moram reći, obziro da je on brat naše tajnice naše direktorice, tako da nikada, nikada nismo bili pozvati na razgovor, ja imam svjedoke, imam i mailove koje sam sve slala, do onoga dana kada je počelo, kad su počeli nemiri on je nas pozvo u pola jedanaest a već je gorila Vlada.

Misim da je bilo krajnje, krajnje neljudski, tako da nismo nikad uspjeli dobiti podršku Kantona.

Obraćali smo se i Agenciji za privatizaciju, imenima navodili koje kriv, šta je kriv, međutim ni oni nikada nisu htjeli da se oglase znači vezano za našu privatizaciju.

Na kraju smo se obratili ambasadoru, Slovenačkom ambasadoru, to je bilo prošli mjesec odmah poslije svega ovog dešavanja, međutim i on kaže da je dobio od naše direktorice da je sve odrađeno po zakonu a svi dobro znamo da nije odrađeno po zakonu, svi dobro znate da radnik ne može na ulicu, vlasnik dioničara, radnik ne može otići bez uvezanog staža, bez plaćenih doprinosa, bez zdravstvenog osiguranja, bez plaćenog doprinosa za nezaposlenost, bez uvezanog staža.

Znači radnici svi koji su, svi su moja generacija, moram reći to su sve preko pedeset godina, znači su na ulici bez ikakve skrbi. Sve za to što su pripadnici jedne grupe radnika koji su štitili svoje interese, interese moram reći i Hotela, dok Hotela nema ne bi smo se ni mi imali za što boriti.

Prema tome ostali smo obespravljeni definitivno, ostali smo bez, ostat ćemo bez svoje imovine ako ovako nastavimo. Znači ako nešto ne poduzmemo znači prijedlog, prijedlog naš ukratko ovako mislim da ćemo se mi još vidjeti na ovu temu, je da što hitnije se ukaže svim komisijama, odnosno inspekcijama, mada smo se mi obraćali.

Ja sam se obraćala direktno i direktoru Kantonalne agencije za inspekcije, slala dopise, bio je u toku, ali doživljavala sam takve gadosti da ja budem pozvana i kaže jeste tvoj zahtjev je došao jer ja se predstavim, napišem i potpišem ko sam i šta sam i odna kaže da, da ti si se prijavila dole, mi smo platili kaznu zbog tog i tako.

Mislim da su radnici dovedeni u veoma, veoma tešku situaciju. Mislim da smo samo jedna od firmi koja se u takvoj situaciji nalaze ali ja želim možda da iskoristim ovu priliku i sve ovo što se počelo dešavati da se priključimo svemu da pokušamo zaštiti i naša prava i ovaj kapital ovo što imamo jer ipak je ovo gradski hotel, ipak je ovo Hotel Tuzla koji nosi ime ovog grada i mislim da mogu tražiti od Općinskog vijeća, od Načelnika, da nam pruži podršku da nam pomogne koliko može.

Mislim da nisam bila naporna, duga, možda za neku drugu sjednicu ćemo detaljnije reći. Hvala vam. JOZO NIŠANDŽIĆ Niste. Niste. Hvala vam puno. Ja sam mislio znači završili smo raspravu sa klubovima. Načelnik se isto trebao, tražio, ali Topiću jedino ti se javljaš da, da. Hajde izvolte. Dobro. Dobro. Izvolte Topiću. Predstavnik Tuzlanske alternative. EKREM TOPIĆ – vijećnik Tuzlanske alternative Gospodine predsjedavajući, gospodine Načelniče, poštovane kolegice i kolege vijećnici, uvaženi i poštovani gosti, posebno pozdravljam neću nazvati obespravljeni radnici, nisu oni krivi što su obespravljeni, pošteni i čestiti građani ovog grada i ovog Kantona, poseban pozdrav vama i zaista imate moje poštovanje na upornosti i čudim se kako ste mogli dosad do ovog vremena sve to izdržat. Čovjek u svim tim borbama izgori, šuplji razgovori, pregovori, dogovori, dok se javiš tamo onaj te prešalta vamo, mjeseci prođu da uopšte dođeš do nekog da razgovaraš i onda vidiš da si džaba bio i sve jovo na novo i to ubija u čoiku i pojam i ne znam, nemam riječnika kako to da izgovorim. Ko želi, ko želi pogledati sam sebe u ogledalo sve će vidit. Sam svako sa sobom da stane. Ne govorim samo u ovoj sali u čitavoj BiH. Stari naši ljudi, djedovi su imali običaj rijet dijete popričaj noću sam sa sobom kad završiš dan malo sa sobom popričaj đe si danas bio, šta si radio i ja sam to nekolko put ponovio za ovom govornicom.

Dosadio sam i sebi i Bogu i svijetu s pričama raznim i ušutio sam prije jedno dvije, tri godine i sama je neka mrka faca na me se nadvila i niko se ne može načuditi ko me poznavo šta je se sa tobom zbilo. Pričat nešto a da te stomak boli a da ne možeš plaho promijeniti je uzaludno. Iz svega ovoga treba izvući pouku, debelu pouku, a najbolje bi bilo pustiti Kantonalnu skupštinu iz 2002., iz 2002. i pogledat je dobro. I ministre i poslanike i sindikalce i tu će se sve vidjeti. Ništa novo neima osim što je za mnoge kasno.

Tad se moglo puno toga šta spriječiti uz dva najobičnija i najkorektnija zahtjeva koja smo tad istakli, pet firmi: Polihem, TDI, Vijenac, Soda i Koksara, 3500 radnika, mi smo tad prozvani od sindikalnog rukovodstva dan uoči protesta odmetnuta grupa i nažalost i od predsjednika Bibera, to znači evo hin na dlanu i radite sutra s njima šta hoćete. Međutim, prevlado je razum i sa ova i sa one strane pa nije bilo nekih ekcesa. Odgovorno tvrdim, znam ove ljude, nikad ono ne bi napravili. To sam reko na jednom Kolegiju, nikad ovo oni ne bi napravili. Uz sve ono što su predeverali ne bih to napravili. Da se sad ne vraćamo šta je bilo, kako je bilo, gubit ćemo vrijeme većina je rekla, bitno je šta ćemo dalje. Nekad sam pričo da pedeset ovako kako jest, 50% može biti bolje za sve nas. Od do, od malog dijeta do predsjednika države. A svi smo odgovorni od mjesne zajednice do Vijeća ministara. Svi mi na svoj način. A rješenje je oni plastenici što smo svojevremeno, silažni kukuruz, ne znam nešto. Nama je podvala napravljena to su mi rekli Nijemci od 60, 70 godina na jednom seminaru u Neumu, mala i srednja preduzeća. To je najveća podvala bila što nam je ko mogo uraditi. Neima malih i srednjih preduzeća bez giganata to pokazuje globalizacija. Svjetska globalizacija svega. Ali šta je tu je. Poštenija raspodjela, evo od danas nek ovo bude pouka. Da Bog da svako onaj ko se ogriješio i ko je kupio prekomjerno a nije zaslužio samo što se negdje nalazi po raznim tim, ja sam pito prije tri, četiri godine kako fizički možete stići na ta sva mjesta a previše plaćeno. Sad da ne prepričavam šta mi onaj reko ili ovaj i onda čoik napusti jedno, napusti drugo, povlačim se ovdud dovdud i onda ne znam dolazi do neke nemoći do bezizlaza a slovite za nekog borca ili ne znam svašta našto malo i ja izvinite emotivnom ovo sve doživljavam i pričam. Da Bog da bio mjesec dana, dva i noću lego da ne zna đi će sutra. Ja ne brojim rat 91., druga, šesta, svima je bio. Ali ja sam tako proveo do 2000. Iz giganta izašo u šumu a vratio se na cestu. Da imate djecu da školujete a da ne znate đićete sutra. I ne morete zaspati do neke dobi i onda ustanete rano ne znate đićete. I tako ukrug. Da Bog da tako svakom želim pa bi znao šta pričamo ovdje i na koji način razgovaramo. Ja bi i tražio i zamolio evo da od danas, neću rijet od danas počinje svijet, svi odgovornije se ponašamo i prema Bogu i sebi i narodu, zvali se Bošnjaci, pravoslavci, katolici, nije bitno, boli nas sve zajedno. Poštenije i korektnije raspodjela.

A Tuzlanska alternativa i prije nastanka gospodin Alić je ovdje stotinu put objašnjavao za one industrijske zone i ja kroz onaj neki drugi Klub i drugi su neću reći da smo sami, industrijska zona evo ti za marku kvadratni metar, za hiljadu dulum, izvoli samo gradi proizvodne pogone. Evo već kilavimo dvije, tri godine.

Da Bog da niko ne bio u Narodnom dućanu ali i to je riješenje i ponudili smo i to a ne radi. Nije mudrolija otvoriti Narodni dućan. Da Bog da tamo niko ne bio. Da Bog da niko ne bio ni u Narodnoj kuhinji. Ali moramo solidarno, solidarno podnijeti teret ovog svega.

Neću pozivat na kazane, kazan nije rješenje, ali ako nije Bogom data Elektroprivreda da tam, trebaš biti sretan što tamo radiš. Sretan. Toplo ti, suho ti, fino ti, obezbijeđeno ti, ali ne možeš tolke plate. To je naše. Elektroprivreda je naša. BH Telekom je naš. Ono je naše. Proizvodnja razvija treću granu ili drugu neku granu iz tih para viška fondova koje mi plaćamo.

Moramo imati strategiju a mi nemamo strategiju. I da ne duljim dalje i da ne oduzimam vrijeme, moramo se malo kućiti u glavu, progledati očima, desilo se što je se desilo, nešto se ne može popraviti, nešto će biti dalje posljedice valja to istrpiti sve, ali ne treba paliti. Nažalost desilo se.

Ja neki dan kad sam prolazio i vidio sve mi kroz glavu prošlo, šta je moralo se izvući slane vode, sode, soli, namiriti Beograd, Zagreb, Sarajevo, ne znam koga sve, pa da uštuneš i sebi da ono napraviš. Nisam ni za kakve ruševine, paljevine, ne volim to ko čovjek, ali šta ćeš desilo se, ko je uradio nek odgovara a pomoć se može na hiljadu načina i dužni smo i obavezni i kao ljudi i kao ovaki, zvali se političari, nepolitičari.

Izvinite što sam uzeo vremena, nisam mogo a da ne kažem neke stvari. JOZO NIŠANDŽIĆ Hvala. Hvala. (MIRNES AJANOVIĆ – Poslovnička.) Izvolte. Vidim da Načelnik čeka isto tako da iznese neki prijedlog pa zato kažem. MIRNES AJANOVIĆ Jeste. Evo i radnici su istakli i čekaju. Evo. Kratko. Poslovnički. Oni ne mogu ali mi možemo sve ove zahtjeve koje su, predloge, primjedbe, sugestije od strane radnika istaknute za govornicom da i mi kao Vijeće prihvatimo. (JOZO NIŠANDŽIĆ – Evo sad ćemo to završiti.) Naravno. Svim institucijama i da istrajavamo na tome. Insistiramo radikalnije nego što je to bilo do sada. Dakle da ne odvajamo koji su. Sve što je izneseno, istaknuto, rečeno je osnovano. I ovaj zadnji u međuvremenu dok se to ne realizuje, jer trajat će, koliko, što prije to bolje, ne znamo, ali ovaj dio da iz ovih dodatnih naknada ušteda koje ći biti, idemo u skladu sa predstavnicima sindikalaca da vidimo koje su te porodice najugroženije, gdje nemaju uposlenika i da se ta sredstva pored onog što smo planirali volonteri i socijalna davanja, da se iz ovih dijela viška što će ostati ide i u obezbjeđenje da ovi radnici mogu preživjeti dok se nešto ne obezbijedi. Dok nešto ne desi se da promijeni se stanje ili pokrene proizvodnja ili obezbijede uslovi da mogu dobiti sredstva. JOZO NIŠANDŽIĆ Hvala. Gospodin Sijerčić ima pa ćemo Načelniku. Hoćete li vi? Izvinjavam se Načelnik je prije htjeo. Izvolte Načelniče. (JASMIN IMAMOVIĆ – Ako može.) Izvolte. Izvolte. Izvolte. Izvolte. Ja sam mislio da vi zadnji idete u principu ali evo ovako otvorila se rasprava. Izvolte. Izvolte.

Možda ćemo zatvoriti rasprave ako već prijedlozi budu dobri. JASMIN IMAMOVIĆ

Ne ja sam reko da nakon što predsjednici sindikata ili predstavnici sindikata završe da dobijem riječ pa da onda nastave ako ima nekih diskusija. Dakle smatram ja sam i sjedili smo mislim dva, dva puta i smatrao sam da je jako važno da čujemo radnike, predstavnike sindikata. Oni najbolje znaju stanje jer se tiču njihovih sudbina, njihovih života i to njih najviše žulja i mislim da bi bilo dobro da mi imamo prijedlog mjera od izvršne vlasti, ali da se zaduži jednim zaključkom i Kolegij Vijeća i Načelnik sa službama da se te mjere dopune mjerama koje su ovdje sindikati nama iznijeli i normalno i mjerama koje su vijećnici i klubovi u svojim diskusijama iznijeli što se podrazumijeva što radimo svaki puta. Eto samo je to bio moj prijedlog pa sam bio slobodan dogovarati sa kolegicom Medihom koja će izaći ovdje i iznijet prijedlog zaključaka. Hvala. JOZO NIŠANDŽIĆ Hvala Načelniče. Gospodin Sijerčić. Izvolte. ADNAN SIJERČIĆ – vijećnik Stranke za Bosnu i Hercegovinu Poštovani predsjedavajući, dopredsjedavajuća, poštovane kolege i gosti i predstavnici radnika, ja neću, ja ću samo par stvari iznijeti. Znači mi smo čuli evo ove sve stvari i mi gledamo da budemo iskreni svi kako je jedan od prethodnika izjavio, mi imamo svi neka primanja i neke stvari, pa mi sa jednog aspekta gledamo dok su oni vjerovatno imaju još daleko drugačije poglede koji su nažalost dosta, dosta teži. Ja se slažem da smo mi neki niži nivo svi ovdje odlučivanje i da kompentencije nisu na nama, međutim mi svi moramo priznati da mi svi nekakve obavljamo bilo kakve pozicije u nekakvim našim strankama, kažem nekakvim namjerno svima, i da mi svi možemo kroz naša nekaka tijela i stranke uticati na više nivoe gdje se donose krupnije odluke i važnije odluke koje su kapitalne za ova preduzeća. Znači počev od privatizacije, počev od svih drugih stvari. Međutim rješavanje problema privatizacije je jedna strana problema, jedan da kažemo tas na vagi. Uzmimo situaciju da mi sad evo riješimo problem, primjera ću staviti samo na primjer Dite problem, da riješimo problem, da vratimo fabriku radnicima i da evo daj Bože da fabrika krene sutra raditi, fabrika se susreće pošto znam druge fabrike koje još uvijek nekako preživljavaju sa nelojalnim konkurencijama i sa nezaštićenim tržištem u Bosni i Hercegovini. Znači konkretno znam kad je fabrika Dita u pitanju, znači počela je fabrika raditi nekad poslije rata i jedno vrijeme je dobro radila kolko znam, međutim strane kompanije dolaskom znači na naše tržište zahvaljujući je li našim političirima koji su napravili takve ugovore sa CEFT-om i svim ostalim partnerima su doveli do toga da je naše tržište kompletno nezaštićeno. Strane kompanije kad su u pitanju ovi hemijski proizvodi mogu doći na naše tržište raditi ispod cijene, ispod svih zarada, samo da unište našu domaću proizvodnju. Mi se s tim uopšte ne borimo ni na koji način. Mi imamo problem sad Tuzlanske pivare, mislim problem nemamo još problem, ali će vjerovatno biti koja se susreće sa nelojalnom konkurencijom i kada se poteglo pitanje u zadnjih godinu dana oko dizanja nekih akciza za na uvozna piva u pet feninga to je se drama digla ministar je dobio otkaz Vanjske trgovine koji je to jedini podržavao.

Znači mi imamo strašno krupne probleme koji se tiče svi tih lobija koji utiču uvozni znači na našu kompletnu politiku i mislimo da taj problem moramo raditi znači u paketu. Jedna je strana privatizacija svih tih firmi koje su urađene na način kako su urađene a druga je stvaranje i prvljenje poslovnog ambijenta gdje će se na proizvod domaće proizvodnje zaštititi. 24 su mjere zaštite domaćih proizvoda a naši političari samo spominju carinu kao jedan od tih zaštitnih mjera. Znači more je drugih stvari koje se mogu koristiti jer sve zemlje štite domaću proizvodnju na raznorazne načine koji su naravno dozvoljeni. Mi nemamo tu ni jedan jedini mehanizam i mislim da, još jednom podcrtavam, da mi svi kroz stranke jer uglavnom sve ove stranke koje participiraju u Vijeću su velikim dijelom u vlasti i na federalnim nivoima, dosta je li njih i na vlasti na državnom nivou, možemo pokušati kanalisati znači probleme ka višim instancama kad kažem u strankama i da se ti problemi konačno rješavaju jer nikom od nas nije u interesu, kao što reće malo prije prethodnik, znači 10.000 radnih mjesta je u Tuzli uništeno u zadnjih deset, petnaest godina. Mladi završavaju fakultete, gdje će ti svi raditi to niko od nas ne zna, ko bude imao sreću ili nekakve druge stvari će se uspjet ubaciti u neka javna preduzeća, ali dokle god ne bude privreda bila osnovni pokretač razvoja svih aspekata u društvu mi nećemo moći nikako egzistirati. Znači mi znamo da je jedna Dita držala i Slobodu Košarkaški klub i dok je ta Dita i radila i Sloboda je imala neke rezultate. Mislim znamo svi i čisto navodim primjer i svi drugi govorim čisto sportovi su bili vezani za te stvari.

Znači sad je i to dovedeno na prosijački štap taj sport i sve je to u nekakvoj katastrofalnoj situaciji i mislim da se moramo sistemski uključiti, znači na kompletno rješavanje i da mi svi damo doprinos kroz naše političke stranke gdje svako od nas pripada i ima određeni dio odgovornosti kad je ovaj dio u pitanju, znači da pokušamo kroz taj nivo da urgiramo da se nešto od toga uradi. Eto toliko. Hvala. JOZO NIŠANDŽIĆ Dobro. Hvala. Ja zaključujem raspravu. Predlažem ovako molim vas. Da znači idemo da se izjasnimo o ovim dokumentima koje smo imali danas ovdje raspravu a onda ćemo čuti predlog zaključaka o kojem možemo voditi raspravu i usvajati ih. (MIRNES AJANOVIĆ – Može sve u paketu.) Sve misliš u paketu?

Ovdje imamo dva izvještaj i sve ostalo su informacije. Informacije primamo k znanju a usvajamo izvještaje molim vas. Je li možemo ovako? Znači izvještaji se usvajaju a ostale informacije se primaju k znanju. Pitam vijećnike ko je za, molim da digne ruku? (28) Ima li neko protiv? (Nema.) Suzdržan? (Nema.) 28 vijećnika je glasalo za, niko nije bio protiv ni suzdržan, te konstatujem da su:

a) PROCJENA AKTUELNE SITUACIJE NA PODRUČJU OPĆINE TUZLA, b) INFORMACIJA O RADU KOLEGIJA OPĆINSKOG NAČELNIKA U PERIODU FEBRUAR-

MART 2014. GODINE, c) INFORMACIJA O RADU KOLEGIJA OPĆINSKOG VIJEĆA TUZLA TOKOM FEBRUARA I

MARTA 2014. GODINE,

d) IZVJEŠTAJ O AKTIVNOSTIMA SLUŽBE CIVILNE ZAŠTITE I OPĆINSKOG ŠTABA CIVILNE ZAŠTITE U PERIODU OD 07. 02. DO 20. 02. 2014. GODINE,

e) PRELIMINARNI IZVJEŠTAJ O PRIČINJENOJ ŠTETI NA ADMINISTRATIVNOM OBJEKTU OPĆINE TUZLA,

f) INFORMACIJA KANTONALNOG SUDA U TUZLI, g) INFORMACIJA OPĆINSKOG SUDA U TUZLI, h) INFORMACIJA POLICIJSKE UPRAVE TUZLA O BEZBJEDNOSNOJ SITUACIJI NA

PODRUČJU OPĆINE TUZLA, izvještaji jednoglasno usvojeni a informacije jednoglasno primljene k znanju.

Ja molim Medihu da nam ona pročita predlog zaključaka molim vas. MEDIHA NUHBEGOVIĆ Dakle uz ove materijale sve sljedeći bi bili prijedlozi zaključaka:

1) Prihvataju se prijedlog mjera sadržanih u materijalu pod nazivom: “Procjena aktuelne situacije na području općine Tuzla” i materijalu pod nazivom: “Izvještaj o aktivnostima Službe civilne zaštite i Općinskog štaba civilne zaštite u periodu od 7. 02. do 20. 02. 2014. godine“.

Zadužuju se Kolegij Načelnika i Kolegij Vijeća, da navedene prijedloge mjera dopune sa prijedlozima radnika i prijedlozima vijećnika i klubova vijećnika koji su izneseni na ovoj sjednici i da ih dostave nadležnim organima vlasti.

2) S ciljem realizacije kratkoročnih i dugoročnih mjera naznačenih u materijalima (posebno onih vezanih za status radnika opljačkanih firmi), pristupit će se izmjenama i dopunama programa rada i planova Općinskog vijeća i Općinskog načelnika. Sagledati mogućnosti da se uštede ostvarene na vijećničkim primanjima usmjere na socijalne potrebe najugroženih,

Zadužuje se Kolegij Općinskog vijeća Tuzla, da što prije donese odluku o održavanju ranije najavljene tematske sjednice Općinskog vijeća Tuzla o Principima lokalnog ekonomskog razvoja.

3) Općinsko vijeća Tuzla podržava zahtjeve radnika opljačkanih firmi iznesenih na ovoj sjednici, u tom smislu traži od Općinskog načelnika da formira radnu grupu, odnosno tim u koji će ući predstavnici radnika i koji će navedene zahtjeve pravilno formulisati i uputiti nadleženim organima.

4) Konstatuje se kako su Općina Tuzla i njeni organi dali poseban značaj razvoju i ekonomskoj samoodrživosti općinskih javnih preduzeća i ustanova, te izgradnji objekata za potrebe svih građana, posebno u oblasti komunalne infrastrukture

Konstatuje se kako je Agencija za privatizaciju Tuzlanskog kantona bez pitanja i bez saglasnosti Općinskog vijeća Tuzla (kao Osnivača) privatizirala tuzlanska javna preduzeća i tadašnja kantonalna Vlada i kantonalna Agencija za privatizaciju nisu htjeli poništititi takvu nelegalnu privatizaciju u koju su bila uključena i javna dobra. Općina Tuzla je bila primorana da podnese tužbe i u dugotrajnom sudskom procesu od desetak godina, tu imovinu je uspjela vratiti u vlasništvo Općine Tuzla i njenih građana. Općinsko vijeće Tuzla zahtijeva da se pokrene postupak odgovornosti za sve one koji su činili nezakonite radnje i ne smijemo se libiti pozvati

na odgovornost svakoga ko je ikada učinio bilo koju nezakonitu radnju. U ovim postupcima po ocjeni vijećnika ne smije biti „nedodirljivih“ za organe pravosuđa.

Kada su u pitanju firme za koje su odgovorni i nadležni viši nivoi vlasti, pozivamo na odgovornost sve koji su doprinijeli da se preduzeća pljačkaški privatizuju i traži se od nadležnih organa pravosuđa da ove predmete stave prioritetno u rad.

5) Općinsko vijeće Tuzla zahtijeva od Vlade Federacije da što prije krene sa implementacijom Zakona o reviziji privatizacije, a od Parlamenta Federacije da pristupi izmjenama zakonske regulative o nezastarijevanju krivičnih djela počinjenih u vezi sa privatizacijom, kao i da se izvrši izmjena Zakona o stečajnom postupku, kojim bi se omogućilo ograničeno trajanje stečajnog postupka, te da se donese zakon o oduzimanju nelagalno stečene imovine.

6) Općinsko vijeće Tuzla insistira da Vlada i Parlament Federacije Bosne i Hercegovine po hitnoj proceduri donesu zakon o izdvajanju dijela dobiti za rad termolektrana sa ciljem ostvarivanja boljeg života građana Tuzle i Kaknja, ali i sa ciljem otklanjanja diskriminacije građana Tuzle i Kaknja sa građanima drugih općina u Bosni i Hercegovini gdje se nalaze ovakvi i slični objekti.

7) Posebno se insistira na izmjenama Zakona o građevinskom zemljištu Federacije BiH, jer je destimulativan za poduzetnike uz napomenu da je svoju više puta ponovljenu inicijativu Općinsko vijeće Tuzla dostavilo Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, zadnji put u februaru 2014. godine

8) Općinsko vijeće Tuzla upućuje urgenciju i traži od Skupštine Tuzlanskog kantona i buduće Vlade Tuzlanskog kantona, da pristupe realizaciji ranije incijative za donošenje posebnog kantonalnog zakona kojim će se formirati kantonalni fond iz kojeg će se u narednih dvadesetak godina namiriti štete od slijeganja, pri čemu treba imati u vidu da se na takav način štite subjekti hemijske industrije od ugrožavanja njihove ekonomske stabilnosti. S ciljem realizacije ove i drugih inicijativa Općine Tuzla, Načelnik Općine Tuzla Jasmin Imamović će zatražiti prijem kod premijera Vlade Tuzlanskog kantona čim bude imenovan.

9) Očekujemo da organi policije i pravosuđa zaštite 90% građana koji su mirno i opravdano protestvovali, te se nisu priključili počiniocima krivičnih djela koje su imale za posljedicu izazivanje opće opasnosti, oštećenje imovine i ugrožavanja ljudi i imovine.

10) Općinsko vijeće Tuzla insistira da Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, po

hitnoj proceduri pristupi izmjeni zakonske regulative s ciljem bolje koordinacije policijskih

snaga u Federaciji, obezbjeđenja većih ovlasti pripadnicima policijskih snaga radi efikasnije

borbe protiv kriminaliteta. Općinsko vijeće Tuzla, smatra da je neophodno učiniti sve da se

pripadnici policijskih snaga što bolje opreme s ciljem očuvanja javnog reda i mira i spremnijeg

djelovanja u vanrednim situacijama.

11) Traži se od Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, Policijske uprave

Tuzla, Kantonalnog i Općinskog suda u Tuzli da dostave Općinskom vijeću Tuzla informaciju,

šta su učinili po pitanju ranije usvojenih zaključaka Općinskog vijeća Tuzla, a posebno onih u

vezi sa procesuiranjem i kaznenom politikom prema višestrukim povratnicima i u tom smislu

napraviti analizu za realizaciju navedenih zaključaka, pa su pobrojani koji su to zaključci.

12) Općinsko vijeće Tuzla upućuju čestitke vatrogasnim jedinicama, policajcima i svim

onima koji su radili na zaštiti imovine i života građana Tuzle tokom februara mjeseca 2014.

godine.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Izvolte. Gospodin Ajanović.

MIRNES AJANOVIĆ

Ima nekoliko stvari. Ovo kod čestitki. Ja bih čestitke demonstrantima koji su čestito i

pošteno branili i štitili interese građana. Da i to i njima. Dakle na kraju. Jeste. Jer to su ljudi izašli

(NADA MLADINA – I zdravstvenim radnicima.) i zdravstvenim radnicima i svima koji su dali

svoj doprinos u promjeni stanja, političkog stanja i svijesti u Bosni i Hercegovini.

Drugo. Kad Mediha dok samo završi. Ovaj dio gdje Načelnik treba ići i razgovarati sa

svima, da to bude zajedno sa predstavnicima Kolegija. Neko nekad ne može, ali će biti jače kad

dolazi i Vijeće ne samo Načelnik. Jači je pritisak i drugačije će razgovarati pogotovo kad nas

dođe više. Naravno. Naravno predstavnici klubova. Posebno ovaj dio gdje je u svemu ovome i

Komisija za ljudska prava. Dakle i predstavnik Komisije za ljudska prava.

I još jedna stvar u onom Zakonu, evo kad Mediha samo da može propratit. Da ne

propustimo priliku u Zakonu o stečaju da tražimo izmjene. Je li može Mediha da samo?

(MEDIHA NUHBEGOVIĆ – Može. Može.) Da se traži da prvi tamo gdje se mora provesti

stečaj, gdje je evidentno da nema drugog, da prvi u redu nadoknade za prava koja ostvaruju

plata, uvezivanja staža budu radnici. Da se izmijeni Zakon. Sad su prvo banke, povjerioci, stečaj,

država, advokati i radnici zadnji. I kad dođe do radnika nema ništa.

Da se preokrene. Prvo radnici. (SAKIB KOPIĆ – Ako može jedna opaska samo?)

Naravno, evo šta god. Od prvog radnika. Recite. (SAKIB KOPIĆ – Prvo pokretanje onog dijela

koji može da se pokrene a onda radnici da budu u cijelosti namireni.)

Naravno ovo smo istakli. Da se pokrene i da uvijek ide osnova. Naravno. Evo sugestija i

radnika. Ono što smo istakli da i jeste, da ne bude stečaj samo da ide u likvidaciju, nego obaveza

što hitnije pokrenuti ono šta može, da iz tih sredstava se mogu nadoknaditi opet prvo radnici, ali

tamo gdje se već ide u likvidaciju opet prvi radnici moraju biti na redu a svi ostali nakon toga

neka se redaju kako je to već dosad bilo.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Hvala. Evo Načelniče izvolite.

JASMIN IMAMOVIĆ

Evo ovako. Ono što se tiče radna grupa Načelnik će oformiti i tako dalje. Vidite nešto. U

skladu sa Statutom Općine Tuzla ja bih htio, imam pravo dakle osnovati svjet. To je volontersko

tijelo i ja bih htio osnovat savjet do kraja mandata. Nije ovo poso za radnu grupu, ovo će biti

dugoročan posao.

I da u tom savjetu imam i nevladinog sektora i sektora privrede. A kad je u pitanju sektor

privrede dakle obavezno predstavnici ili predsjednici sindikata ovih firmi koje su danas ovdje

prisutne, ali i drugih firmi koje ovdje nisu danas prisutne.

Dakle bavili bi smo se ovom problematikom o kojoj smo danas govorili ali i ukupnim

razvojem Tuzle. Dakle i drugim problemima kad ovo krene određnim putem.

Evo pa da znate. Znači kolegice Mediha, Načelnik će u skladu sa Statutom savjet

načelnika oformiti. Ja ću razgovarati, ne mora savjet biti ljudi on može imati daleko više ljudi i

evo čim se završi ova vanredna sjednica i krenete vi sa redovnom a ja ću odmah ovdje na

hodniku razgovarati sa predsjednicima sindikata da se dogovorimo oko toga, podatke njihove

imamo, ali mi treba pristanak. Eto toliko.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Hvala. Gospođa Nada. Samo izvolte.

NADA MLADINA - zamjenik predsjedavajućeg Općinskog vijeća Tuzla,

- vijećnik Socijaldemokratske partije

Ako je bilo, možda sam, nisam čula, puno je predloga zaključaka ali nisam sigurna da

je formulisan zaključak o kome je Ado govorio, vezano za pokretanje inicijative ako ništa ovog

Opštinskog vijeća prema nadležnima, da se zakonski reguliše zaštita domaćeg tržišta i domaćih

proizvoda.

Znači zakonski da se reguliše sa svim elementima koji, a vi ste rekli da ih ima 24. Tako

sam čini mi se zapamtila.

Znači sve da to. (MENSUR ALIĆ – To možemo na tematskoj sjednici.) Ne, ne, ali da

pokrenemo inicijativu, da to bude.

JOZO NIŠANDŽIĆ

Hvala. Evo molim vas čuli smo predloge uz ove dopune koje su podnešene od strane

gospodina Ajanovića, od gospodina Načelnika uz dodatno svakako (Nerazgovjetno izgovorene

riječi. op.a.) i ovo Nadina, (NADA MLADINA – To je Adina.) odnosno Adina. Nije važno.

Pitam vijećnike ko je za ovakve zaključke, molim da digne ruku? (28) Ima li neko protiv?

(Nema.) Suzdržan? (Nema.)

28 vijećnika je glasalo za, niko nije bio protiv ni suzdržan, te konstatujem da su zaključci

jednoglasno usvojeni.

Ja se zahvaljujem posebno predstavnicima sindikata sa željom da ugledaju svjetlije, kako

se kaže bolje dane, a mi ćemo sigurno učiniti sa svoje strane što možemo učiniti i tražit ćemo

ovdje.

Molim vijećnike, da napravimo pauzu pola sata da ručamo i nastavljamo sa redovnom

sjednicom. Pa 20 je meni može ali ako može. Evo u 3 i 10. Molim vas u 3 i 10 počinjemo.

(S obzirom da je dnevni red iscrpljen predsjedavajući Općinskog vijeća Tuzla zaključio je rad sjednice Općinskog vijeća Tuzla u 14,45 sati.)

STENOGRAM SAČINILI: P R E D S J E D A V A J U Ć I

Senada Karabegović Jozo Nišandžić, prof. s.r. Igor Kurcinak