EKOLOŠKA

POLJOPRIVREDA

Darko Znaor | Sonja Karoglan Todorović

DARKO ZNAORSONJA KAROGLAN - TODOROVIĆ

ZAGREB2016.

EKOLOŠKaPOLJOPRIVREDa

07

15

29

53

69

87

123

161

217

227

251

01. UVOD U KONCEPT EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE

02. PREUSMJERENJE NA EKOLOŠKI NAČIN GOSPODARENJA

03. ŽIVO TLO – TEMELJ EKOLOŠKE POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE

04. OBRADA TLA

05. BIOLOŠKO-DINAMIČKA POLJOPRIVREDA

06. PROIZVODNJA RATARSKIH KULTURA 07. KONTROLA BOLESTI, ŠTETNIKA I KOROVA

08. STOČARSTVO

09. EKOLOŠKO VOĆARSTVO

10. EKOLOŠKO VINOGRADARSTVO

11. EKO VRT

P O G L A V L J A

 

UVO

D U

KO

NC

EPT

EKO

LOŠ

KE

PO

LJO

PR

IVR

EDE

UV

OD

U k

On

cep

t ek

OlO

šk

e p

Olj

Op

riV

reD

e

7

U posljednjih nekoliko desetljeća poljoprivreda je u mnogočemu polučila zadivljujući uspjeh. No ovaj uspjeh, zasnovan na specijalizaciji proizvodn-je, izrazito velikoj, a nerjetko i neracionalnoj upotrebi i potrošnji vanjskih “inputa”, poglavito agrokemikalija i energije, istovremeno je uzrokovao i mnogobrojne negativne popratne pojave. Među ovima, najdramatičnije su one vezane uz smanjenje i degradaciju prirodnih resursa, poremetnju ravnovjesja u eko-sustavima, te onečišćenje okoliša - općenito. Nekoliko nedavnih istraživanja u svezi ovih neželjenih posljedica koje proističu iz današnje poljoprivredne proizvodnje ukazuju na to kako je poljoprivreda, suprotno uvriježenim mišljenjima i vjerovanjima, izuzetno značajan izvor ekoloških degradacija i onečišćenja. U nekim slučajevima (npr. onečišćen-je površinskih i podzemnih voda hranjvima i pesticidima), udio poljop-rivrede veći je nego li udio svih ostalih izvora degradacija i onečišćenja zajedno (industrija, promet, turizam, stanovništvo, i dr.). Ovi problemi, zajedno s činjenicom da je poljoprivreda kao malo koji drugi sektor, usko povezana s mnogobrojnim ostalim ljudskim djelatnostima (indus-trija, promet, trgovina, turizam, politika, itd.), te da je ista od strateškog značenja za svako društvo, doveli su do toga da se danas sve više govori o potrebi i nužnosti za poljoprivrednom proizvodnjom koja je u skladu sa zahtjevima koncepta održivog razvitka. Kako istovremeno izbjeći i/ili smanjtiti degradacije okoliša, zaštititi tlo, vodu, zrak i organizme koji žive u agro-ekološkim sustavima, te proizvesti dovoljne količine visokovri-jednih namirnica, a uz minimalne unose (“inpute”) izvan gospodarstva i minimalnu upotrebu neobnavljajućih prirodnih resursa - najvažniji su prioriteti održive poljoprivredne proizvodnje. Ovakva poljoprivreda će stoga imati za prvenstven cilj ostvarenje ekološki čistog, gospodarski is-plativog, socijalno pravednog i etički prihvatljivog gospodarenja. Dakako, pri tom treba naglasiti i to kako će razvitak održive poljoprivrede u praksi biti moguć jedino uz uvjet da su i odgovarajući socio-gospodarski, znan-stveno-obrazovni, pravni i politički segmenti društva voljni i u mogućno-sti potpomoći njen razvoj i ekspanziju.

Usko specijalizirana i visoko mehanizirana proizvodnja uz obilno ko-rištenje agro kemikalija (pesticida, mineralnih gnojiva, hormona, i sl.), hi-bridnog sjemena i velikih količina fosilne energije, kojoj je prvenstven cilj proizvesti što više, načinila je od poljoprivrede djelatnost koja ugrožava opstanak na Zemlji. No ovakva poljoprivreda ne samo da uništava okoliš i polučuje upitan ekonomski učinak, već su i proizvodi koje nam ona daje upitne kakvoće (ostaci pesticida, nitrata, teških metala, hormona i sl.). Ekološki problemiDo onečišćenja okoliša dolazi usljed proizvodnje i intezivne upotrebe

Potreba za promjenom u poljoprivrednoj praksi

Problemi i učinkovitost konvencionalne poljoprivrede

UVOD U KONCEPT EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE

UV

OD

U k

On

cep

t ek

OlO

šk

e p

Olj

Op

riV

reD

e

8

Energetska učinkovitost

Kakvoća proizvoda

Pojam i definicija ekološke poljoprivre-de

mineralnih gnojiva, pesticida, veterinarskih preparata i hormona, rada strojeva, itd. No osim direktnih onečišćenja okoliša, konvencionalna pol-joprivreda je uzrok i drugim ekološkim degradacijama, poput smanjenog raznovrsja i gubtika biljnih i životinjskih vrsta, osiromašenja krajobraza i nestanka prirodnih staništa, erozije tla i gubitka humusa, salinizacije tla, eutrofikacije voda, desikacije i dr.

Premda bi poljoprivreda, budući da počiva na proizvodnji biljaka koje za svoj razvoj troše prvenstveno sunčevu energiju, trebala biti proizvođač energije, današnja situacija je takva da poljoprivredna proizvodnja troši više energije nego li vraća nazad u svojim proizvodima. Do ovoga dolazi prvenstveno usljed velike potrošnje fosilne energije. Energija (gorivo) troši se kako na samom gospodarstvu (uglavnom za rad poljoprivrednih strojeva), ali i indirektno (pri proizvodnji mineralnih gnojiva, pesticida, stočnih koncentrata, strojeva, ambalaže, itd). Današnja konvencionalna poljoprivreda, ima izrazito negativnu energetsku bilancu. Tako je na prim-jer u stakleničkoj proizvodnji povrća u Nizozemskoj, koju mnogi smatraju najnaprednijom poljoprivrednom tehnologijom današnjice, u proizvodni sustav potrebno uložiti oko 500 kalorija da bi se povrću proizvela smo jedna kalorija. Energetska učinkovitost ove proizvodnje je dakle izrazito negativna, 1:500, a moguća je jedino zahvaljujući izdašnim državnim pot-icajima za poljoprivrednu proizvodnju i subvenioniranim energentima. Gospodarska učinkovitostPoljoprivreda je subvencionirana u svim zemljama EU-a. Čak 45% sveu-kupnog budžeta EU-a odlazi na potpore u poljoprivredi. Usprkos ovoj izdašnoj financijskoj pomoći i primjeni suvremene tehnologije, većina poljoprivrednih gospodarstava, zahvaljujući skupim poljoprivrednim in-putima (mineralna gnojiva, pesticidi, sjeme, nafta i dr.), višku proizvoda na tržištu i njihovoj jeftinoj cijeni posluje s gubitkom.

Pored prigovora kako je hrana koju jedemo bezukusna i nekvalitetna, da-našnje potrošače brinu i količine ostataka pesticida, nitrata, teških meta-la, veterinarskih preparata i drugih nepoželjnih tvari u koji se nalaze u poljoprivrednim proizvodima.

Ekološka (biološka, organska) poljoprivreda široj javnosti je najbolje znana kao “proizvodnja zdrave hrane”, odnosno poljoprivreda u kojoj se ne koriste pesticidi i mineralna gnojiva. Premda je ovo u velikoj mjeri točno, treba reći kako je koncept ekološke poljoprivrede znatno složeniji. Bit ekološke poljoprivrede nije samo u izostavljanju pesticida i mineral-nih gnojiva, već u sveukupnom gospodarenju kojim ovo postaje moguće. Eko-poljoprivrednik nastoji na najučinkovitiji mogući način iskorisititi agro-ekološke, materijalne i ljudske resurse kojima raspolaže. Pri gospo-darenju, on teži da što manje naruši prirodne procese i cikluse, te da svo-jim zahvatima iste što više ojača i usmjeri na korist poljoprivredne proiz-

UV

OD

U k

On

cep

t ek

OlO

šk

e p

Olj

Op

riV

reD

e

9

Gospodarstvo kao zatvorena cjelina

Dio suvremenih trendova

Razlike između ekološke i konvencionalne poljoprivrede

vodnje. Ovo ujedno omogućuje da se potrebe za unosom mineralnih gnojiva, pesticida i ostalih tvari koje se dokupljuju izvan gospodarstva, a koje predstavljaju svojevrsne “štake” da podupru “bolesno” tlo, biljke i životinje- posve izostave, ili svedu na najmanju moguću mjeru.

Nit vodilja u ekološkoj poljoprivredi jest ideja da poljoprivredno gospo-darstvo mora predstavljati harmoničan, i što je moguće više zatvoren sustav glede kruženja organske i mineralne tvari, energije, reprodukci-jskog materijala, te ekonomske samodostatnost. Ovo je dakako, lakše moguće postići na gospodarstvima mješovitog tipa, na kojima postoji tijesna veza između biljne i stočarske proizvodnje. Organizirati gospo-darstvo u ovakvu uspješnu cijelinu moguće je jedino ukoliko se postigne ravnoteža između svih dijelova gospodarstva (oranica, travnjaka, stoke, šuma, živica, drveća itd.), te agro tehničkih mjera (gnojidba, plodored, obrada, zaštita bilja itd.). U dobro organiziranom gospodarstvu sve ima svoj smisao, te se na harmoničan način prožimlje i nadopunjuje. Odnos i međudjelovanje pojedinih dijelova gospodarstva nije svugdje isti, budući da svako gospodarstvo ima individualan karakter, u zavisnosti s njegov-im prirodnim, ekonomskim, socijalnim i ljudskim potencijalima. Stoga u ekološkoj poljoprivredi nema općih “recepata”, već se svakom gospo-darstvu pristupa kao posebnoj cijelini koja ima svoje specifičnosti.

Smisao ekološke poljoprivrede nije u negiranju i odbacivanju pozitivnih dostignuća konvencionalne poljoprivrede, već u iznalaženju “ekološki-jih” i inih rješenja tamo gdje je to potrebno. Ekološka poljoprivreda isto tako nije niti povratak na staro, povratak na poljoprivredu naših djedova. Naprotiv ekološka poljoprivreda dio je suvremene poljoprivredne proiz-vodnje, trgovine i agronomske znanosti, te se upravo i temelji na njenim najnovijim spoznajama i dostignućima.

Najznačajnije razlike u praksi između ekološke i konvencionalne poljo-privrede jesu u gnojidbi, zaštiti bilja, suzbijanju korova te načinu uzgoja stoke. Gnojidba se u ekološkoj poljoprivredi vrši prvenstveno organskim gnojivima (stajski gnoj, zelena gnojidba, neka komercijalna gnojiva), a kod zaštite bilja, naglasak je na preventivi – na mjerama koje onemogućuju ili usporavaju razvitak biljnih bolesti i štetnika. Širok plodored i higijena tla, gnojidba i izgradnja organske tvari, upotreba otpornih sorata, jačan-je biološkog raznovrsja i održavanje hranidbenih lanaca – samo su neke od ovih mjera. Tek kada se iste pokažu nedostatnima, koriste se mjere i sredstva za “liječenje”. Ovdje u prvom redu ubrajamo prskanje prirodnim tvarima, od kojiih je većina netoksična ili slabo toksična, te razmjerno bezopasna po okoliš i prirodu. Među najčešće korištena sredstva spadaju biljni ekstrakti, sapuni, preparati na mineralnoj bazi (npr. bakrene soli i sumpor), ulja, propolis, homeopatske otopine, ekstrakti komposta i sl. I u suzbijanju korova, preventivne mjere su od ključne važnosti: širok

UV

OD

U k

On

cep

t ek

OlO

šk

e p

Olj

Op

riV

reD

e

10

Sjetvene „kupke“ za žitarice

Razlike u stočarskoj proizvodnji

Hrvatski (lijevo) i EU znak (desno) ekoloških poljop-rivrednih i prehrambenih proizvoda

plodored, ispaša, umjerena i pravovremena gnojidba, pažljiva obrada tla i dr. No u praksi se se često koriste i mehanički, termički (plamen) i neki drugi načini suzbijanja korova. Za ovo su na raspolaganju brojna suvre-mena oruđa, od kojih su neka baš i razvijena za prvenstvenu primjenu u ekološkoj poljoprivredi. Plodored treba sadržavati leguminoze i/ili djete-linsko-travne smjese (najmanje na 1/3 obradivih površina), a strnine i okopavine ne smiju obuhvatiti više od 2/3 obradivih površina. Sjeme u pravilu također mora biti iz ekološkog uzgoja. Upotreba genetski modifi-ciranih organizama (GMO) u ekološkom uzgoju nije dozvoljena. Ekološku proizvodnju nadziru ovlaštene organizacije, a ekološkim proizvodima je moguće zvati i tržiti samo one proizvode koji imaju valjan ekološki cer-tifikat.

Najočitije razlike između konvencionalnog i ekološkog stočarenja jesu u pogledu ishrane, stočnih nastambi, veterinarskih tretmana i selekcije. U ekološkom uzgoju nije dopuštena velika koncentracija stoke u zatvoren-im stočnim nastambama (npr. velike stočne farme) ili na malim poljop-rivrednim površinama. Za svako uvjetno grlo potrebno je imati najmanje pola hektara zemlje. Naime, ishrana stoke u ekološkom uzgoju se temelji prvenstveno na krmi koja je proizvedena na samom gospodarstvu, a dok-up krmiva, koncentrata i stelje s drugih gospodarstava je ograničen (obič-no na 20-30% od sveukupnih potreba). Ovo omogućava skladan odnos biljne i stočarske proizvodnje te sprečava okolišne i druge probleme do kojih dolazi uslijed preintenzivne gnojidbe i skladištenja velikih količina gnoja na malom prostoru. Za razliku od konvencionalne poljoprivrede, u ekološkoj poljoprivredi je ograničena upotreba koncentrata u prehrani preživača, dok je zabranje-na upotreba hormona i nekih krmnih aditiva. Nadalje, propisani su mini-malni uvjeti u pogledu stočnih nastambi (prostor, svjetlo, stelja, zračnost i sl.) i držanja stoke na privezima, kao i najmanji broj dana koji stoka mora provesti na otvorenom i ispaši. U liječenju, naglasak je na preventivi, dok se u slučaju liječenja koriste pripravci iz ljekovitog bilja, homeopatske otopine, akupunktura, magnetoterapija i sl. Samo u iznimnim slučaje-vima (obično kada je u pitanju život životinje) dozvoljena je upotreba

   

UV

OD

U k

On

cep

t ek

OlO

šk

e p

Olj

Op

riV

reD

e

11

klasičnih veterinarskih lijekova, a proizvodi ovako liječene životinje neko vrijeme gube pravo na ekoznak.

Ekološki poljoprivredni proizvođači imaju pravo na potpore koje im se is-plaćuju sredstvima iz Mjere 11 Programa ruralnog razvoja Republike Hr-vatske za razdoblje 2014.–2020. Mjera 11 (M11) ovog programa se odno-si na ekološki uzgoj. Cilj ove mjere je potaknuti nove poljoprivrednike da se uključe u ekološku proizvodnju, odnosno one koji je već prakticiraju da s njom i dalje nastave. Država potiče razvoj ekološke poljoprivrede jer je to jedan od najodrživijih načina gospodarenja u poljoprivredi, koji čuva prirodu i štiti okoliš (tlo, vodu, zrak/klimu) te doprinosi zdravlju ljudi i do-brobiti životinja. Mjera 11 „Ekološki uzgoj“ sastoji se od dvije podmjere:

• Podmjere 11.1: Plaćanja za prijelaz na ekološke poljoprivredne prakse i metode;

• Podmjere 11.2: Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksi i metoda.

Unutar svake od ove dvije podmjere/operacije postoje plaćanja za ra-tarske kulture, trajne nasade, povrće i trajne travnjake.

Na istoj površini (za sada) nije moguće kombinirati potporu za ekološki uzgoj s potporom za neku od operacija iz Mjere 10, „klima/agro-okoliš“– koja također potiče primjenu mjera očuvanja okoliša i prirode. Izuzetak je jedino operacija 10.1.9. Očuvanje ugroženih izvornih i zaštićenih pas-mina domaćih životinja, čija je kombinacija s ekološkim uzgojem dozvol-jena. Poljoprivrednici koji se žele baviti ekološkom proizvodnjom, moraju

Izdašne potpore za ekološki uzgoj

Kombinacija s ostalim potporama

Iznosi plaćanja (potpora) za ekološki uzgoj Šifra i naziv

podmjere Kultura Iznos plaćanja po hektaru

11.1: Plaćanja za prijelaz na ekološke poljoprivredne prakse i metodeJARA

Ratarske kulture 347,78 EUR

Trajni nasadi 868,18 EUR

Povrće 576,94 EUR

Trajni travnjaci 309,94 EUR

11.2:Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksi i metoda

Ratarske kulture 289,92 EUR

Trajni nasadi 723,48 EUR

Povrće 480,78 EUR

Trajni travnjaci 258,28 EUR

UV

OD

U k

On

cep

t ek

OlO

šk

e p

Olj

Op

riV

reD

e

12

svoje gospodarstvo upisati u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji, a proizvodnja mora biti pod stručnom kontrolom koju obavljaju kontrolna tijela ovlaštena od strane Ministarstva poljoprivrede. Kontrola je obvez-na najmanje jednom godišnje.

Iznos plaćanja za prijelaz na ekološku poljoprivredu je 20% viši negoli za održavanje ovakve proizvodnje (vidjeti tablicu gore). Razlog ovome je što ekološki proizvođači koji su u prijelaznom razdoblju, a koje obično traje oko dvije godine, za to vrijeme nemaju pravo svoje proizvode označavati ekoznakom (Hrvatski (lijevo) i EU znak (desno) ekoloških poljoprivrednih i prehrambenih proizvodaSlika 41). Ovaj znak kupcu jamči da je proiz-vod s gospodarstva koje je završilo prijelazno razdoblje i koje je steklo ekološki status, a proizvođaču omogućuje da za njega postigne višu ci-jenu. Budući da proizvođači koji su u prijelaznom statusu nemaju pravo na ovaj znak i korist koju donosi, njima se, kao svojevrsna kompenzacija, isplaćuje viša potpora. Nakon završetka prijelaznog razdoblja korisnik je obvezan nastaviti ekološku proizvodnju na istim površinama te podnijeti zahtjev za ulazak u sustav potpore za Podmjeru 11.2: Plaćanja za održa-vanje ekoloških poljoprivrednih praksi i metoda.

Potpore za prijelaz na ekološki uzgoj više za 20%

Vrsta obveze Opis obveze

Upisnik Korisnik mora biti upisan u Upisnik subjekata u

ekološkoj proizvodnji.

GjnojidbaKoristiti gnojiva koja su odobrena za ekološku proiz-vodnju u skladu s Uredbom (EZ) br. 889/2008, Prilog

I.

Zaštita biljaKoristiti sredstva za zaštitu bilja koja su odobrena za

ekološku proizvodnju u skladu s Uredbom (EZ) br. 889/2008, Prilog II.

Proizvodnja

Korisnik mora provoditi pravila proizvodnje u sk-ladu s Uredbom (EZ) br. 834/2007, Uredbom (EZ) br. 889/2008 i Pravilnika o ekološkoj proizvodnji

(Narodne novine 86/2013), što provjerava/verificira ovlašteno kontrolno tijelo.

Vođenje evidencije

Potrebno je voditi evidenciju o provođenju svih gore navedenih obveza – i to sukladno Obrascu 10. iz

Priloga 4. (Narodne novine 20/2016).

Izobrazba

Tijekom prvih osamnaest mjeseci minimalno 18 sati. Svake sljedeće godine izobrazba, individualno sav-jetovanje ili sudjelovanje u demonstracijskoj aktiv-

nosti u trajanju od minimalno 6 sati godišnje.

Sažetak obveza korisnika potpore za ekološki uzgoj

UV

OD

U k

On

cep

t ek

OlO

šk

e p

Olj

Op

riV

reD

e

13

Ekološki uzgoj čuva prirodu i okoliš. Premda uvijek postoje iznimke, u načelu uzevši, u odnosu na konvencionalnu, ekološka poljoprivreda man-je onečišćuje vodu hranivima (naročito nitratima), pesticidima, veterinar-skim pripravcima i ostalim nepoželjnim tvarima. Isto tako, stope erozije su manje u ekološkoj proizvodnji, a tla sadrže više organske tvari. Nadal-je, u odnosu na konvencionalnu, ekološka proizvodnja ima manje emisije stakleničkih plinova i onečišćujućih tvari u zrak. Bolja joj je energetska učinkovitost. Bioraznolikost je znatno veća na ekološkim, negoli na kon-vencionalnim gospodarstvima. Ovako bi se, najkraće rečeno, mogli sažeti rezultati uistinu brojnih znanstvenih studija usporedbe bioraznolikosti na ekološkim i konvencionalnim gospodarstvima. Na ekogospodarstvima ne samo da je veći sveukupni broj biljaka i životinja, već je isto tako veći i broj pojedinih vrsta. Drugim riječima, ekogospodarstva ne samo da imaju ukupno veći broj npr. ptica u odnosu na konvencionalna, već unutar ovog broja imaju i više vrsta ptica (npr. ćuk, ševa, trčka, itd.). Ekološki uzgoj pozitivno utječe na kompoziciju korovske flore, brojnost i raznovrsnost vrsta ptica, leptira i ostalih kukaca (naročito oprašivača i predatora), pau-ka; „dužinu“ hranidbenog lanca i dr. Tla s ekoloških gospodarstva također imaju veću bioraznolikost – bogatija su mikorizom, imaju više vrsta i veću brojnost gujavica i drugih organizama tla. Ovome, osim brižljivog gospo-darenja koje se uvelike oslanja na sinergiju i suradnju s prirodom, dopri-nosi i zabrana korištenja pesticida i mineralnih gnojiva.

Krajobrazna raznolikost ekološke poljoprivrede je također veća od kon-vencionalne. Punina i kvaliteta krajobraznog mozaika koji ekogospo-darstva stvaraju širokim plodoredom, brojem stoke i režimom ispaše, njegom krajobraznih elemenata (živice, suhozidi, lokve, jarci, šumarci i dr.) i uspostavom staništa – odličan su primjer kako poljoprivreda dopri-nosi izgradnji i očuvanju krajobraza.

Ekološka poljoprivreda čuva prirodu i okoliš

Veća i krajobrazna raznolikost

Ekološki uzgoj promiče do-brobit životinja: ekokrave u okolici Daruvara odmaraju u staji s dubokom steljom (Foto: Ecologica)

 

PR

EUS

MJE

REN

JE N

A E

KO

LOŠ

KI

NA

ČIN

GO

SP

OD

AR

ENJA

PR

EUS

MJE

REN

JE

NA E

KO

LOŠ

KI N

AČI

N

GO

SP

OD

AR

ENJA

15

Vrijeme koje je potrebno da se gospodarstvo preusmjeri na ekološku proizvodnju, nazivamo razdobljem preusmjerenja. Ovaj period, ovisno o načinu prijašnjeg gospodarenja, stanju tla, višegodišnjih kultura, stoke i dr., traje nekoliko, obično 1-3 godine. Period preusmjerenja predstavlja ujedno i najteži period pri eko-gospodarenju. Godine su potrebne prije negoli se u potpunosti ovlada problemima, te akti viraju željeni biološki procesi i posti gne sklad među elementi ma gospodarstva.

U posljednje vrijeme sve više proizvođača razmišlja o preusmjerenju na ekološki način gospodarenja, bilo da je riječ o onima sa malim parcelama koji prvenstveno žele proizvoditi «zdravu hranu» za sebe i svoju obitelj ili o proizvođačima koji su spremni preusmjeriti i više od stoti njak hektara očekujući veću ekonomsku dobit. Pri tome znatan broj njih zamišlja da će prestankom uporabe mineralnih gnojiva i sinteti čkih sredstava za zašti tu bilja njihovo gospodarstvo automatski postati “eko”.

Preusmjerenje na ekološki način gospodarenja, mnogo je više od prestanka uporabe mineralnih gnojiva i pesti cida. To je vrlo složen proces promjena na gospodarstvu koji traje godinama i zahti jeva spremnost za usvajanje novih znanja te brižljivo gospodarenje svim resursima u proce-su proizvodnje. Prijelaz s konvencionalnog na ekološki način proizvodnje predstavlja proces oblikovanja životno sposobnog agroekološkog sustava u određenom vremenskom razdoblju i po utvrđenom planu.

Pored toga, ukoliko je riječ o proizvodnji za tržište, važno je znati da ekološka proizvodnja za razliku od konvencionalne, podliježe obvezatnom stručnom nadzoru. Drugim riječima, dok je pri konvencionalnoj proiz-vodnji moguća proizvodnja bez nadzora stručnjaka, u ekološkoj poljop-rivredi struka propisuje agro-tehničke mjere i nadzire njihovu primjenu. Sve ovo regulirano je Zakonom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koji je početkom ove godine izglasao Hrvatski sabor te pripadajućim podzakonskim akti ma donošenje kojih je u ti jeku.

Različiti su moti vi proizvođača koji se odlučuju preusmjeriti svoju proiz-vodnju na ekološku. Dok je kod jednih prvenstveno moti v briga za vlas-ti to zdravlje i zdravlje onih za koje proizvode, drugi očekuju da će im ekoproizvodi koji obično posti žu više cijene na tržištu, omogućiti veću ekonomsku dobit. Ovo potonje čest je slučaj kod velikih proizvođača koji unatoč primjeni najsuvremenijih agro-tehničkih mjera ne polučuju ekon-omski uspjeh kakav očekuju. Neki proizvođači sa zabrinutošću prate kako je tlo iz godine u godinu sve “umornije” i za posti zanje jednakih prinosa zahtjeva sve veću količinu gnojiva.

Period preusmjerenja je najteži

Svatko ima svoje motive

PREUSMJERENJE Na EKOLOŠKI NaČIN GOSPODaRENJa

Motivi za preusmjerenje

PR

EUS

MJE

REN

JE

NA E

KO

LOŠ

KI N

AČI

N

GO

SP

OD

AR

ENJA

16

Obično ima više motiva

Važno je imati jasne moti ve za preusmjerenje (Foto: B. Kasper)

Premda je u praksi gotovo uvijek riječ o kombinaciji više razloga, najčešće moti ve za preusmjerenje na ekološko gospodarenje možemo podijeliti u nekoliko kategorija:

1. Ideološki moti vi poput brige o zašti ti tla i vode, brige za zdravlje dru-gih i za nadolazeće generacije, neovisnost o multi nacionalnim kom-panijama koje proizvode sjeme i sredstva za zašti tu bilja ili činjenice da je danas ekološka poljoprivreda je u trendu.

2. Socijalni moti vi poput želje za povratkom dostojanstva ruralnom sta-novništvu za poti canjem održivog razvitka ruralnih područja.

3. Zdravstveni moti vi poput straha od opasnosti trovanja prilikom prim-jene pesti cida, opasnosti od ostataka pesti cida u namirnicama ili žel-je za kvalitetnijim i ukusnijim namirnicama.

4. Ekonomski moti vi poput više cijene koje obično ekoproizvodi posti žu, sve veće potražnja ovakvih proizvoda na tržištu, isplati vije proizvodn-je zbog boljeg odnosa troškova i dobiti ili mogućih subvencija.

Bez obzira koji moti v je odlučujući prilikom donošenja odluke o preusm-jerenju gospodarstva na ekološki način gospodarenja, svaki proizvođač opravdano si postavlja niz pitanja o tome kakve će posljedice donijeti ova odluka. Da li će doći do značajnog pada prinosa, u kojoj mjeri će preusm-jerenje utjecati na povećanje opsega poslova na gospodarstvu, koliko će bolesti i štetnici ugroziti kulture, gdje potražiti stručnu pomoć ako se po-jave problemi, da li će novi način proizvodnje biti ekonomski isplati v, itd?Period preusmjerenja konvencionalnog u pravilu traje između jedne i tri godine (kod trajnih nasada poput vinograda ponekad i duže) i predstavlja najkriti čnije razdoblje za svakog proizvođača koji se odluči na ekološki način gospodarenja.

PR

EUS

MJE

REN

JE

NA E

KO

LOŠ

KI N

AČI

N

GO

SP

OD

AR

ENJA

17

Sve počinje u glavi i srcu

Prikupljanje informacija

Dragocjene su informacije i iskustva iskusnih ekoloških proizvođača (Foto: arhiva Ecologice)

Ovo je glavni i osnovni preduvjet svakog uspješnog preusmjerenja na eko-poljoprivredu. Sve dok se ne obavi promjena, preokret u nama sami-ma, teško ćemo to posti ći nečim drugim. Preusmjerenje u „srcu“ i „glavi“ podrazumijeva promjenu u načinu razmišljanja, vrijednosti ma, odno-su do prirode, veću odgovornost za sudbinu evolucije Zemlje, ekološke probleme, i sl. Eko-proizvođač također mora bili spreman izdržati i even-tualne priti ske svoje okoline, omalovažavanja, podsmijavanja, itd. Daka-ko, ovo je za neke ljude izuzetno opterećenje, dok drugi u ovom vide samo još jedan dodatni poti caj za uspjeh.

Da bi se preusmjerenje uspješno provelo, od izuzetne je važnosti da proiz-vođač prikupi što više informacija o metodama ekološke poljoprivrede te da bude upoznat sa problemima koje može očekivati u razdoblju preusm-jerenja. Prije donošenja odluke potrebno je proučiti dostupnu literaturu i stupiti u kontakt sa udruženjima ekopoljoprivrednika i organizacijama koje se bave edukacijom iz tog područja. Takve organizacije vrlo često organiziraju predavanja i uvodne seminare o ekološkoj poljoprivredi, a kod njih je moguće dobiti i adrese ekogospodarstava.

TRI faZE PREUSMJERENJa

Preusmjerenje u „srcu i glavi“

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

18

Posjet barem jednom ekološkom gospodarstvu, koje je, po mogućnosti, u istim ili sličnim agroklimatskim uvjetima kao i gospodarstvo koje se nam-jerava preusmjeriti, od izuzetne je važnosti prilikom donošenja odluke.

Ovo je važno ne samo stoga što je na taj način moguće «uživo» vidje-ti metode ekološke poljoprivrede, već i zbog dragocjenih informacija o problemima sa kojima se svako gospodarstvo suočava nakon preusm-jerenja.

Proizvođači se mogu za informacije i savjete vezane za preusmjerenje obratiti poljoprivredno savjetodavnoj službami u kojoj radi nekoliko sav-jetnika specijaliziranih za ekološku poljoprivredu.

Preporučljivo je prije potpunog preusmjerenja gospodarstva isprobati neke, u ekološkom uzgoju često korištene agro-tehničke mjere poput podsijavanja, miješane sadnje kultura, nekemijske kontrole korova jed-nostavnim oruđima poput «samohodajuće» motike i slično. Takvi poku-si mogu olakšati donošenje odluke o preusmjerenju i omogućiti proiz-vođaču da ovlada nekim novim ili rijetko primjenjivanim tehnikama.

Svakako je potrebno dobro ispitati potencijalno tržište za ekoproizvode i moguće načine prodaje. Kako bi postigli višu cijenu za ovakve proizvode, mnogi se proizvođači odlučuju na dodatnu preradu i prodaju na samom gospodarstvu. Ugovor sa hotelom, restoranom ili trgovinom “zdrave hrane” o otkupu proizvoda mogu biti od ključnog značenja za uspjeh ne-tom preusmjerenog gospodarstva.

Zakonski zajtjevi

Dobro je isprobati neke ekološke prakse

Da bi se neki proizvod deklarirao i prodavao kao “eko” potrebno je zadovoljiti zakonsku proceduru koja je definirana zakonskom regula-tivom, prije svega Zakonom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

Kada se odluči na preusmjerenje proizvođač je dužan prijaviti se u upisnik ekoproizvođača koji se vodi u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva. Nakon toga biti će uključen u stručni nadzor koji provodi od ministarst-va određena nadzorna stanica. U svrhu provođenja stručnog nadzora proizvođač u eko¬loškoj proizvodnji dužan je voditi vrlo precizne zapise o proizvodnji. Najmanje jednom godišnje njegova proizvodnja kontrolirati će se na gospodarstvu, uključujući i kontrolu sve dokumentacije koju je proizvođač obavezan voditi.

Već sada je jasno da naš zakon dopušta i djelomično preusmjerenje, što znači da je dozvoljeno preusmjeriti samo jedan dio gospodarstva, ali ko-liko ono traje za pojedinu vrstu proizvodnje još mora propisati ministar. Propisano razdoblje preusmjerenja ministar će moći i skratiti na zahtjev proizvođača ukoliko ovaj može dokazati da je i ranije proizvodio sukladno zakonu.

PR

EUS

MJE

REN

JE

NA E

KO

LOŠ

KI N

AČI

N

GO

SP

OD

AR

ENJA

19

Na kraju, od presudnog je značenja prilokom donošenja odluke o preusm-jerenju imati podršku obitelji. Novi način proizvodnje često donosi velike promjene na gospodarstvu posljedice kojih osjećaju svi članovi gospo-darstva (npr. dodatni posao oko prerade, vrijeme potrebno za prodaju na samom gospodarstvu). Ponekad je i okolina sumnjičava i vrši priti sak, naročito kad dođe do pogrešaka koje se na početku često događaju. Zbog toga je podrška u obitelji izuzetno važna jer je teško očekivati uspjeh ako svi članovi nisu jedinstveni u odluci o preusmjerenju.

Nakon što je proizvođač prikupio informacije i odlučio gospodarstvo preusmjeriti , pristupiti će planiranju konkretnih mjera koje je potrebno poduzeti za njegovo provođenje. Pri tome treba izraditi detaljan plan svih mjera koje je potrebno provesti na gospodarstvu i vremenske rokove u kojima će se te mjere izvršiti . . Da bi se ovaj plan izradio potrebno je:

1. analizirati („snimiti “) postojeće stanje;2. odrediti poteškoće i ograničavajuće čimbenike proizvodnje, odnosno

uspjeha gospodarstva3. pronaći rješenja.

Sastavni dio dobrog plana za preusmjerenje je analiza postojećeg stanja koja mora sadržavati :1. Agro-klimatske uvjete gospodarstva: (mikro)klima gospodarstva,

njene prednosti i nedostaci; raspored oborina ti jekom godine; broj sunčanih dana (sati ) u godini; smjer vjetrova i kako se od njih zašti ti -ti ; nadmorska visina gospodarstva (o ovome često ovisi mogućnost

Podrška okoline

Dobar plan je početak

analiza stanja

Preusmjerenje na papiru

Detaljan plan je ključen za uspješno preusmjerenje (Foto: arhiva Ecologice)

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

20

izmrzavanja, te uzgoj višegodišnjih nasada); predstavlja li nagib tere-na opasnost za eroziju, odnosno limitira li neke poljoprivredne aktiv-nosti i kako ove probleme riješiti; stanje plodnosti tla (njegova tek-stura, struktura, sadržaj humusa, kiselost, biološka aktivnost, itd.), i što se može načinili da se ovo poboljša, itd.

2. Strukturalna obilježja gospodarstva: površina gospodarstva, broj, veličina i oblik pojedinih parcela, putevi, ograde, živice, broj, veličina i izgled gospodarskih zgrada, broj i vrsta mehanizacije, vrste i količine svih proizvoda koji se proizvode na gospodarstvu itd.

3. Organizacijska obilježja koja su obično ključna u procesu preusm-jerenja i gdje je potrebno analizirati slijedeće:

• Doprinosi li postojeća obrada tla poboljšanju njegove plodnosti, ili na nju djeluje negativno;

• Da li je tlo dovoljno, ili previše propustio za vodu? Kako ovo popraviti. Postoji li mogućnost postavljanja efikasne i jeftine drenaže;

• Kako se gospodari gnojem, njegovo prikupljanje, skladištenje, kom-postiranje, aplikacija, itd. U kojoj od ovih faza dolazi do najvećih gu-bitaka hraniva. Što općenito od radnji vezanih za gnoj i gnojidbu nije u skladu s načelima ekološke poljoprivrede. Kako to promijeniti;

• Primjenjuje li se zelena gnojidba, a ako ne. zašto ne;• Da li je postojeći plodored prikladan i djeluje li pozitivno na plod-

nost tla, kontrolu bolesti, štetnika i korova. Proizvodi li ovaj plodored dovoljno krme i stelje za stoku? Kako se plodored odražava na podjelu rada i ekonomski uspjeh gospodarstva? Postoji li neki bolji plodored;

• Da li su sorte koje se uzgajaju najprikladnije za gospodarstvo;• Koje su od uzgajanih kultura najosjetljivije na sušu? Postoji li mo-

gućnost za navodnjavanje (voda mora biti dovoljno čista), i da li se ovo isplati?

• Osim plodoreda, postoji li i još neka druga strategija vezana za kon-trolu bolesti, štetnika i korova ?

• Vodim li se dnevnik radova u koji se bilježi kada, kako, i čime je obavl-jena pojedina operaciju, te korisna opažanja vezana za proizvodnju, organizaciju i dr.?

• Da li su vrste i pasmine životinja koje se uzgajaju najprikladnije za gospodarstvo?

• Koja su krmiva i u kojoj količini su potrebna stoci? da li su izračunate ove potrebe (energija, bjelančevine, minerali, voda, suha tvar, itd.) na osnovu za to izrađenih tablica;

• Da li se pravilno priprema sijeno i/ili silaža; gdje i na koliko parcela će se proizvoditi sijeno i/ili silaža;

• Da li je staja organizirana tako da je ugodan ambijent za životinje i ljude koji u njoj rade;

• Kako organizirati ispašu stoke? Koliko parcela je na raspolaganju za ispašu? Koliko životinja će na njima pasti i kojim redoslijedom? Koliko dugo ostaviti životinje da pasu na jednoj parceli? Hoće li stoka uopće

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

21

pasti ili čitavo vrijeme boraviti u staji? Koliko dana u godini je moguće organizirati ispašu;

• Što poduzeti u slučaju kada životinja oboli? Postoje li bilješke o pri-jašnjim oboljenjima i tretmanima stoke? Postoje li pismeni podaci o životinjama, o tome tko su im roditelji, kada su rođeni, koliko mlijeka daju, i sl.;

• Postoji li mogućnost posudbe, odnosno dijeljenja nekog priključka ili stroja sa susjedom(ima);

• Postoji li mogućnost dorade (prerade) nekih od proizvoda na samom gospodarstvu, tako da im se poveća tržišna vrijednost;

• Gdje, kako i kome će se prodavati proizvodi? Postoji li mogućnost izravne prodaje, itd.

4. Socio-gospodarska obilježja (evidencija ekonomskog uspjeha gospo darstva, krediti, ovrganizacija posla, itd.)• Da li će se eko-proizvodnjom postizati viša cijena za proizvode i imati

pozitivan financijski uspjeh? Kako će se ovo preusmjerenje odraziti na standard poljoprivrednika i njegove obitelji;

• Koliko su troškovi preusmjerenja i da li poljoprivrednik raspolaže s dovoljno novaca za ovo? Postoji li mogućnost posudbe novca i pod kojim uvjetima;

• Koji troškovi će najviše opterećivati proizvodnju i kako se mogu smanjiti izdaci?

• Da li se vodi precizna evidencija ekonomskog uspjeha gospodarstva, uključujući jasan pregled svih troškova i prihoda prethodnih godina;

• Tko rukovodi gospodarstvom, donosi odluke i kako je organizirana podjela posla;

• Da li će preusmjerenje donijeti poteškoće, ili olakšati moje odnose s drugim ljudima, prvenstveno obitelji, susjedima, rodbinom, itd.

• Koje su prednosti gospodarstva u odnosu na druge proizvođače, odnosno druga gospodarstva;

• Kakve su organizacijske sposobnosti poljoprivrednika te posjeduje li ja dovoljno znanja, iskustva i odlučnosti za ekološku proizvodnju;

• Tko će sve raditi na gospodarstvu i poduprijeti poljoprivrednika u nastojanjima? Postoji li potreba za dodatnom radnom snagom i kada, te kakve su mogućnosti njenog pronalaženja;

• Koji su stvarni moji poljoprivrednika za prijelaz na ekološku proizvod-nju te koja su njegova očekivanja;

• Postoji li još ekoloških proizvođača u regiji od kojih se može očekivati savjet i pomoć;

• Od koga se može steći potrebno dodatno znanje, kome se obratiti za pomoć i dodatne informacije; itd.

Ovakva detaljna analiza omogućit će proizvođaču da odredi ograničava-juće faktore za ekološku proizvodnju te iznađe potrebne mjere za njihovo riješavanje.

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

22

S preusmjerenjem „na polju“, započinjemo tek kada smo sigurni da je proces preusmjerenja „na papiru“ završen do kraja.

Premda je u praksi moguće i našim zakonom dozvoljeno djelomično preusmjerenje, preporučljivo je da se čitavo gospodarstvo preusmjeri na ekološku poljoprivredu kao cjelina. Ovo je važno stoga što samo ono eko-gospodarstvo koje je organizirano kao skladna cjelina u kojoj su međusobno povezani i uravnoteženi svi djelovi i agrotehničke mjere, može biti uspješno i davati zadovoljavajuće prinose.

Prije preusmjerenja potrebno je izvršiti analizu tla ( kiselost, sadržaj organske tvari, hraniva, ostaci pesticida i teških metala, itd.). Stupanj prethodnog onečišćenja tla u velikoj mjeri utječe na vrijeme trajanje preusmjerenja gospodarstva. Što je količina ostataka pesticida i teških metala veća, to će duže trajati period preusmjerenja.

Jedna od prvih stvari koju treba obaviti na početku preusmjerenja jeste izgradnja prikladne „infrastrukture“. Dobar put, odnosno prilazi par-celama, drenaža na parcelama, kanalići za zaštitu od erozije (širine i du-bine lopate, uzduž linije pada nagiba 1-3%), voda, te žive ograde, osnovni su elementi ove „infrastrukture“.

Na ekološkom gospodarstvu treba većinu parcela ograditi živicama od domaćeg i udomaćenog grmlja i drveća. Za ovo može poslužiti grmoliko bilje, ili stablašice poput graba, bazge, krkavine, trnine, šipka, drena, breze, itd. Takve žive ograde imaju višestruku ulogu na imanjima: štite od onečišćenja s prometnica i pesticida sa okolnih gospodarstava, smanjuju evaporaciju i štite od vjetra, pružaju stanište korisnim insektima, pticama i drugim životinjama i općenito pridonose povećanju biološke raznoliko-sti. Živa ograda stvara povoljniju mikroklimu čime se izbjegavaju preve-lika temperaturna kolebanja i mogućnost smrzavanja. Ovako zaštićene parcele imaju višu godišnju prosječnu temperaturu, gube manje vode, te daju više prinose u usporedbi s nezaštićenima. Ne treba zaboraviti niti estetsku ulogu ovakvih živica .

Nadalje, odumrli dijelovi i korijenske izlučevine žive ograde stimulira-ju život u tlu, dok mirisi, boje i nektar, potiču aktivnost onog iznad tla. Živa ograda djeluje i kao odlična zaštita protiv erozije, pruža i idealne uv-jete za dozrijevanje komposta (djelomičnu sjenu), ljeti daje toliko željen hlad, a jeseni plodove. Stoka uz nju nalazi zaklon, te „priručnu apoteku“ (ne zaboravimo naime da stoka povremeno rado jede lišće i grančice s grmlja, često puta zbog nedostatka minerala, probavnih, ili nekih drugih smetnji). Ipak, pored svih ovih pozitivnih svojstava, naglasimo da u uvje-

Preusmjerenjedjelomično ili u cjelosti

Urediti infrastrukturu

Važnost živica

Preusmjerenje na polju

PR

EUS

MJE

REN

JE

NA E

KO

LOŠ

KI N

AČI

N

GO

SP

OD

AR

ENJA

23

ti ma vlažne klime, živa ograda može imali negati van učinak na vlažnost mikroklime, poti cati razvoj biljnih bolesti , pa je sloga, u takvim uvjeti ma treba izbjegavati .

Nakon što je stvorena „infrastruktura“ gospodarstva, treba poduzeti dal-je korake k preusmjerenju na eko-gospodarenje. Jedan od osnovnih jeste usklađivanje broja i vrste stoke s površinom gospodarstva.

Stoka treba imati dovoljno hrane i prostora (Foto: arhiva Ecologice)

Prilikom određivanja vrste i broja stoke, treba voditi računa da svako gos-podarstvo mora težiti da samo proizvede dostatne količine hrane za njez-inu ishranu stoke. Dobar omjer je jedno uvjetno grlo na jedan hektar , premda u praksi to može biti i nešto više. Vrlo često je zbog ispunjavanja tog uvjeta potrebno nadokupiti ili unajmiti dodatne površine. Jedna od najčešćih i obično najvećih investi cija u periodu preusmjerenja je prila-godba ili izgradnja novih štala koje moraju biti takve da životi njama osig-uravaju točno propisane uvjete (raspoloživi prostor koji svakoj životi nji osigurava nesmetano kretanje, osvjetljenost, itd).

Centralno mjesto prilikom preusmjerenja gospodarstva, predstavlja planiranje plodoreda koji uvjetuje mnoge druge mjere poput obrade tla i gnojidbe. Pravilno odabran plodored pridonijeti će održavanju plodnosti tla i regulaciji bolesti i štetnika. Uz uobičajene čimbenike o kojima treba voditi računa prilikom planiranja svakog plodoreda kao što su klimats-ki uvjeti , vrsta tla, tolerancija pojedinih kultura na uzastopni uzgoj i na prethodnu kulturu, na ekološkom gospodarstvu posebnu pažnju treba obrati ti na to kako će kulture koje se uzgajaju djelovati na opskrbljenost tla hranivima, zakorovljenost, te pojavu bolesti i štetnika. Posebnu pažn-ju treba obrati ti na količinu krmiva i stelje koju je potrebno proizvesti .

Broj, vrste i pasmine stoke

Plodored ima središnje mjesto

PR

EUS

MJE

REN

JE

NA E

KO

LOŠ

KI N

AČI

N

GO

SP

OD

AR

ENJA

24

Od naročite je važnosti da je u plodoredu zastupljeno i dovoljno onih kul-tura koje pomažu pri stvaranju plodnosti tla, a naročito fi ksaciji dušika. Mnoge od ovih spadaju među kulture s dubokim i snažnim korijenovim sustavom, te posijane nakon podrivanja, odnosno dubokog rahljenja tla, pridonose da korist od ovih operacija ne bude „kratkog vijeka“. Biljke s dubokim korijenjem također pridonose ekstrakciji hraniva iz nižih sloje-va tla (poglavito fosfora), koji na ovaj način ponovo postaju dio ciklusa kruženja organske tvari, hraniva i energije unutar gospodarstva. Dakako, određujući vrijednost pojedinih kultura, čovjek ne treba zapasti u zab-ludu i u račun uzeti samo ekonomsku dobit. Stvarna se vrijednost neke kulture ne odražava samo u novcu koji se za nju dobije veću stanju u ko-jem je ostavila tlo, poglavito količini hraniva, humusa, strukturi, njenom učinku u kontroli bolesti , štetnika i korova, kakvoći i količini korijenskih izlučevina (ovi često puta sprečavaju, odnosno sti muliraju rast kultura koje slijede), omjeru u proizvodnju uložene i dobivene energije.

Poboljšanje kakvoće travnjaka, te prikladno gospodarenje stokom, ta-kođer je od izuzetne važnosti . Pregonska ispaša, kombinirana s kosidbom (vidi poglavlje o stočarstvu), pridonijet će poboljšanju kakvoće travnjaka, te povisiti prinose.

Kako se regulacija korova na ekološkim gospodarstvima vrši mehanički ili termički, strojevima posebno razvijenim u tu svrhu, biti će potrebno nabaviti “češljaste drljače”, različite “četke” ili plamenike. Ponekad je po-trebno nabaviti i dodatnu mehanizaciju poput rasipača gnoja ili različiti h strojeva za preradu.

Plodored je „srce“ ekološkog gospodarstva (Foto: arhiva Ecologice)

Nabavka mehanizacije

PR

EUS

MJE

REN

JE

NA E

KO

LOŠ

KI N

AČI

N

GO

SP

OD

AR

ENJA

25

Često je potrebno nabaviti specijalnu mehanizaciju za kontrolu korova (Foto: arhiva Ecologice)

Različiti su problemi kolji se mogu javiti u periodu preusmjerenja. Gotovo u pravilu dolazi do pada prinosa jer se agro-kemikalije više ne koriste, a biološki procesi još uvijek su nedovoljno uznapredovali. Česte su i greške uzrokovane neznanjem i neiskustvom. Nastaju dodatni troškovi zbog po-trebe nabavke nove mehanizacije, prilagođavanja postojećih ili izgradnje novih staja, uređenje skladišnog i prodajnog prostora na gospodarstvu. Potrebno je uložiti više rada zbog općenito brižljivijeg gospodarenja, do-datnog posla oko proizvodnje vlasti tog gnoja, mehaničke kontrole kor-ova, prerade, prodaje itd. U razdoblju preusmjerenja, dok proizvođač još ne može prodavati proizvode pod znakom “eko”, rijetko je moguće posti ći za njih višu cijenu od konvencionalnih. I na kraju, tu je i vrijeme koje je potrebno za dodatno obrazovanje te psihološki problemi do kojih ponekad može doći zbog nerazumijevanja okoline.

Dakako, ovo su samo opće napomene, pošto praksa pokazuje da u sluča-jevima dobro isplaniranog preusmjerenja, ovo ne zahti jeva značajnije izdatke, te da pri tom ne dolazi nužno i do znatnijeg pada u prinosima. Također je dobro znati da tržište proizvode s gospodarstava u preusm-jerenju ne vrednuje jednako kao one s gospodarstava koja su u pot-punosti obavila period preusmjerenja. Stoga je od izuzetne važnosti da se proizvođač pobrine da pronađe tržište na kojem će svoje proizvode uspjeti plasirati kao proizvode s gospodarstva koje je u procesu preusm-jerenja na ekološku poljoprivredu.

Ispočetka dolazi do pada prinosa

Očekivane promjene i problemi

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

26

Na kraju, ozbiljne poteškoće su i one psihološke naravi. Ovdje u prvom redu spada bojazan, strah od neuspjeha. Naime prvi stvarni znaci uspje-ha preusmjerenja obično ne dolaze u prvoj godini i stoga je za vrijeme ovog perioda potrebna stanovita hrabrost i povjerenje u samog sebe, te ispravnost svojih postupaka. Dakako, ovo je puno lakše ostvariti ako poljoprivrednik ima podršku obitelji i okoline.

Važna je podrška okoline

PR

EUS

MJE

REN

JE

NA E

KO

LOŠ

KI N

AČI

N

GO

SP

OD

AR

ENJA

28

 

ŽIVO

TLO

– T

EMEL

J EK

OLO

ŠK

E P

OLJ

OP

RIV

RED

NE

PR

OIZ

VOD

NJE

03

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

29

Oni koji su imali priliku slušati neke od pionira eko-poljoprivrede, mogli su primijetiti da se ovi, nakon toliko godina rada i iskustva uvijek vraća-ju na istu rečenicu: „Živo tlo je temelj poljoprivredne proizvodnje“. Ova tvrdnja, premda često puta može zvučati kao prazna fraza, ipak je najdu-blja istina. „Oživljeno tlo“ koje se razvija usljed brižljivog gospodarenja, ključ je uspjeha svakog dobrog poljoprivrednog gospodarstva. Prskanje pesticidima, upotreba specijalnih strojeva, mineralnih gnojiva, hormo-na i ostalog čime se danas služi konvencionalna poljoprivreda, samo su „štake“ kojima se takva proizvodnja podupire, te ujedno dokaz da je tamo tlo bolesno. Dr. Steiner je u već spomenutom tečaju, iznio i još jednu zanimljivost. On je tvrdio da biljka u svojoj biti nikada ne može bili bolesna, već da bolesno može bili samo tlo na kojem ona raste. Dakle biljka se može razboljeti samo ukoliko raste na bolesnom tlu. Pri tome ne zaboravimo da i čovjek, hraneći se biljkama koje su uzgojene uz po-moć „štaka“, i kojima nedostaju snage koje bi trebale izvirati iz „oživljeno g tla“, postaje sve više nalik na bolesnu biljku, koja nema snage da se odupre preprekama života.

Poticanje i održavanje života u tlu, jedna je od temeljnih zadaća svakog poljoprivrednika. Riječ je o trudu koji se višestruko isplati. Plodno tlo vrvi životom – živim organizmima. Ovi razgrađuju biljne ostatke i stajski gnoj, pri čemu biljke opskrbljuju hranivima, a tlo obogaćuju humusom – te poboljšavaju njegovu strukturu i obogaćuju ga dušikom. Mikroorganizmi, kišne gujavice i brojni ostali živi organizmi tla višestruko su korisni za pol-joprivrednika jer:

Smanjuju potrebu za primjenom pesticida: mnogi organizmi tla se hrane biljnim bolestima ili štetnicima, ili pak biljne ostatke zaražene bolestima odnose u dublje slojeve tla gdje ugibaju. Tlo sa sadržajem humusa iznad 3%, obično sadrži dovoljno predatorskih i parazitskih mikroorganizama da je na njemu poljoprivredne kulture često moguće uzgajati i bez ikakve primjene pesticida (ovo je jedan od glavnih razloga zašto ekološki poljop-rivrednici nastoje povećati sadržaj humusa u tlu iznad 3%).

Smanjuju potrebu za primjenom mineralnih gnojiva: poljoprivredne kulture ne mogu koristiti biljna hraniva (N, P, K i dr.) pohranjena u hu-musu i neživim ostacima biljaka i životinja. Ova hraniva biljkama posta-ju pristupačna tek radom živih organizama tla. Oni nakupljaju, miješa-

Biljka nikada ne može biti bolesna, već isključivo tlo

Korisnost živih organizama tla

Manje pesticida

...i mineralnih gnojiva

ŽIVO TLO – TEMELJ EKOLOŠKE POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE

KONCEPT ŽIVOG TLa

ZaŠTO JE ŽIVO TLO VaŽNO Za POLJOPRIVREDNIKa?

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

30

ju, prenose, usitnjavaju i razgrađuju humus te nežive ostatke biljaka i životinja. Tako prevode nepristupačna biljna hraniva u kemijske oblike koje korijenove dlačice biljaka mogu koristiti. No, organizmi tla istovre-meno vrše i humifiikaciju, ugrađujući u humus biljna hraniva koja bi in-ače iz zone korijena otišla u niže slojeve tla, vodu ili zrak, pri čemu bi osim ekonomske štete došlo i do onečišćenja vode i zraka. Neke bakterije imaju sposobnost vezivanja dušika iz zraka u kvržice na korijenu legu-minoznih biljaka (soja, grah, grašak, lucerna, djetelina, grahorica i dr.). Količine ovako (besplatno) pribavljenog dušika nisu nipošto zanemarive. U usjevu lucerne, bakterije tlu mogu priskrbiti i do 500 kg N po hektaru, u djetelinama do 300 kg N, a u soji i do 150 kg N po hektaru. Uzmemo li u obzir da je cijena 100 kg ureje s PDV-om oko 250 kn, znači da bakterije koje u krvžicama korijena leguminoza uskladište primjerice 200 kg N po hektaru, poljoprivredniku priskrbljuju vrijednost od 500 kn.

Smanjuju potrošnju goriva i potrebu za snažnim traktorima: tla bogata živim organizmima su rahla i prozračna te imaju mrvičastu strukturu. Pri kultivaciji (oranju, frezanju, tanjuranju, podrivanju i sl.) zahtijevaju manje snažne traktore jer pružaju manji otpor oruđu koje kroz njih prolazi, usli-jed čega se troši manje goriva nego li pri obradi zbijenog tla loše struk-ture.

Smanjuju potrebu za navodnjavanjem: tlo bogato živim organizmima ima mrvičastu strukturu i visok sadržaj humusa. Humus u tlu djeluje poput spužve – pohranjuje vodu. Jedan kilogram humusa može pohraniti i do 10 litara vode! Tla, dakle, bogata humusom sadrže više vode. Za vrijeme sušnih razdoblja ova voda je uistinu dragocjena.

Smanjuju opasnost od poplava i od stagnacije vode na površini tla: živi organizmi tla rahle, dreniraju i prozračuju tlo, te povećavaju sadržaj hu-musa i smanjuju zbijenost tla. Sve ovo omogućuje bolju propusnost tla za vodu, uslijed čega se smanjuje opasnost od poplava i stagnacije vode na površini tla.

Povećavaju prinos: živi organizmi tla izgrađuju humus, prozračuju tlo, povećavaju njegov prihvatni kapacitet za vodu, oslobađaju biljna hraniva, omogućuju dublje prodiranje korijena u tlo i štite od bolesti i štetnika – sve ovo doprinosi povećanju prinosa poljoprivrednih kultura.

Izvor su lijekova: neki mikroorganizmi tla, odnosno njihove izlučevine ko-ristimo kao lijekove. Pencilin, najstariji antibiotik, kojeg i danas koristimo u liječenju, izoliran je iz gljivice Penicillium chrysogenum, koja živi u tlu.

Manje goriva

... i navodnjavanja

Manje poplava i stagnacije vode

Veći prinosi

Izvor lijekova

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

31

Ekonomska vrijednost organizama tla iznosi skoro 2 bilijuna EUR-a na globalnoj razini. Rad živih organizama tla u poljop-rivrednim tlima najbolje ćemo poticati i održavati primjenom sl-jedećih agrotehničkih mjera:

1. Redovitom gnojidbom zrelim stajskim gnojem;2. Plodoredom s umjerenom zastupljenošću okopavina (< 50%

površina) i visokim udjelom leguminoza (> 30% povšina), naročito višegodišnjih;

3. Zelenom gnojidbom; 4. Unosom biljnih ostataka u tlo;5. Reduciranom obradom tla (smanjenjem broja prohoda meh-

anizacije, usijavanjem u živi ili mrtvi malč, podrivanjem, i sl.);6. Redovitom primjenom biološko-dinamičkog preparata 501;7. Povremenom primjenom kalcizacije.

Tekstura - „građevni materijal tla“

Uzgoj lucerne, višegodišnjih djetelinaili travno-djetelinskih smjesa jedan je od najboljih načina poboljšanja plodnosti tla (Fotografije: D. Robison)

Mjere koje potiču plodnost tla

 

TEKSTURa TLa

Tlo je nastalo procesima tisućljetnog raspadanja prastijena (matičnog supstrata), a koje se odigravalo pod utjecajem vode, topline, svjetla i zra-ka. Dakako, osim ovih vanjskih čimbenika, važan utjecaj na stvaranje tla imali su i živi organizmi koji u njemu žive.

PR

EUS

MJE

REN

JE

NA E

KO

LOŠ

KI N

AČI

N

GO

SP

OD

AR

ENJA

32

Ovisno o vrsti sti jena i intezitetu ovih procesa, raspadanje mati čnog sup-strata (sti jene) je teklo do stupnja većih ili manjih česti ca, tj. kamenja, šljunka, pijeska, praha, ili gline. Ovako nastale česti ce različite su veličine i svojstava i one čine „građevni materijal tla“, tzv. teksturu. Osim ove osnovne podjele česti ca, također postoji i još detaljnija podjela unutar svake ove skupine tako da se npr. kada je riječ o glini, ponekad govori i o fi noj, gruboj (teškoj), ili vrlo gruboj glini.

Raspadanje matičnog supstrata (stijene)

Osnovni čimbenici kojisu utjecali na stvaranje našeg tla (Heynitz i Merck-ens, 1987)

Raspadanje mati čne sti -jene na manje česti ce (Heynitz i Merckens,1987)

 

 

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

33

Svako tlo se sastoji od mješavine gore navedenih čestica koji čine tzv. teksturu tla. Izuzetak je jedino pijesak, koji može postojati u čistom stan-ju, bez primjesa gline, praha i drugih čestica. Međutim, ovo je rijetkost, te takva „tla“ obično nalazimo samo uz morske obale, u pustinjama, i sl. S obzirom na to koliki je udio pojedinih od ovih čestica u nekom tlu, govorimo o:a) teškim, odnosno pretežno glinovitim tlima koja sadrže 40% i više glinaslih čestica;b) ilovači koja sadrži otprilike jednake količine gline i pijeska. c) pjeskovitim tlima koja sadrže svega 10% ili manje gline.Tablica ispod daje pregled najvažnijih značajki ova osnovna tri tipa tla. Dakako, budući da je svako tlo mješavina ovih čestica, postoje i detaljnije potpodjele svake od ovih kategorija tla. Tako se npr. ilovača može podi-jeliti na „glinastu ilovaču“ koja sadrži 28-35% gline i „pjeskovitu ilovaču“ s 15-18 % gline. Tla koja su idealna za poljoprivrednu proizvodnju, po svo-jim su značajkama između glinastih i pjeskovitih, odnosno naginju malo na stranu pjeskovitih (tzv. pjeskovite ilovače).

Budući da mnogi procesi u tlu u ovise o sadržaju i značajkama teksturnih čestica u njemu, to je od izuzetne važnosti znati kakvo je tlo s kojim radimo. Tako npr. postoje površina glinenih čestica daleko veća negoli pijeska, ona mogu biti i do 1000 puta kemijski aktivnija od pijeska. Stoga glinasta tla u pravilu sadrže više hraniva (minerala), negoli pjeskovita ili ilovasta. Izuzetno je važno znati kako odrediti kojoj skupini pripada naše tlo. Ovo će kasnije olakšati i pomoći ispravnom gospodarenju glede gno-jidbe, plodoreda, obrade i drugih agro-tehničkih zahvata.

Tipovi tlaprema teksturi

Važnost poznavanja teksture tla

Elementi koji sačinjavajuteksturu tla i njihova veličina

Osnovne značajke gline,ilovače i pjeskovitih tala

Vrsta čestica Promjer (mm)stijene > 20šljunak 20-2pijesak 2-0,06

prah 0,06-0,002glina >0,002

GLINA ILOVAČA PJESKOVITA TLA

slabo ocjeđivanje vode

ima značajke između gline i

pjeskovitih tala

dobro ocjeđivanje vode

slaba prozračnost, zbitost

dobra prozračnost, prhkost

ljepljivost nije ljepljiv

sporo i slabo zagrijavanje

brzo i dobro zagrijavanje

dobra opskrbljenost hranivima

slaba opskrbljenost hranivima

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

34

Postoji jedan vrlo jednostavan način pomoću kojeg je moguće odredili teksturu tla. Ovo se izvodi tako da se uzme malo tla (koliko stane na žlicu) koje se oblikuje u kuglicu promjera 2,5 cm. Ova kuglica se zatim lagano namače vodom sve dok se ne navlaži toliko da se počne lijepiti za ruke. Nakon toga se na ravnoj površini (najbolje staklenoj, ili drvenoj) kuglica dlanom pokuša formirati u tanki valjuščić. Da li će ovo, i u kojoj mjeri biti izvedivo, određeno je prisustvom pijeska, ilovače i gline u tlu, tj. njegov-om teksturom. Stoga možemo reći da tlo pripada tipu:

A) Pjeskovitih tala - ukoliko čestice tla ostanu neslijepljene i odvojene, te je iz njih jedino moguće načiniti hrpicu u obliku piramide.

B) Ilovaste pjeskulje - budući da se ovo tlo sastoji od pijeska koji je pomiješan s nešto malo gline i ilovače, od njega je moguće oblikovali samo kuglicu koja se lako raspada.

C) Pjeskovite ilovače - ukoliko je tlo moguće oblikovati u kratak, debeli valjuščić. Pjeskovite ilovače osim pijeska, sadrže i veće količine gline i ilovače.

D) Prave ilovače - ako se tlo može oblikovati u valjuščić dužine 15 cm, koji se prilikom savijanja raspada. Prave ilovače sadrži otprilike pod-jednake količine čestica pijeska, gline i ilovače.

E) Glinaste ilovače - sadrže više gline od prave ilovače, te se valjuščić dužine 15 cm može oblikovati u oblih potkove, ali ne i u cijeli krug.

F) Lagane gline - iz tla se može oblikovati krug koji lako puca.G) Teške gline - tlo se može oblikovati u vrlo tanki valjuščić, ili krug koji

pri savijanju ne puca

Osim mineralnih čestica, svako tlo još sadrži i organsku tvar, te zrak i vodu. Ovi elementi su u različitim vrstama tla zastupljeni u različitim om-jerima. Ipak, općenito uzevši, mogli bismo reći da se tlo sastoji od dva osnovna dijela – čvrstog (krutog) kojeg sačinjava organska tvar i minerali, te poroznog dijela koji je ispunjen vodom i zrakom. U idealnom tlu, min-erali su zastupljeni sa 45%, organska tvar s 5%, a zrak i voda sa po 25 %

Određivanjeteksture tla (ILACO, 1981)

Kako odrediti teksturu tla?

Od čega se sastoji tlo?

 

PR

EUS

MJE

REN

JE

NA E

KO

LOŠ

KI N

AČI

N

GO

SP

OD

AR

ENJA

35

od ukupnog volumena tla. Ukoliko tlo ne sadrži podjednak odnos vode i zraka, već previše zraka, a premalo vode, bit će „preprozračno“, i suho, te neće moći zadržavati dovoljno vode. Isto tako, vrijedi i obratno - ukoliko tlo sadrži previše vode, ona će ispuniti i pore za zrak, koji će se usljed toga isti snuti iz tla.

Komadići tla, tj. pijesak, glina i ostale česti ce, međusobno su povezani u veće ili manje nakupine, grudvice. Način na koji je ovo povezivanje obavljeno, nazivamo strukturom tla. Najbolje je kada tlo ima mrvičastu strukturu (promjera 1-4 mm), tj. kada nalikuje spužvi sitnih pora. Dakako, osim mrvičasti h nakupina, dobroj strukturi tla u znatnoj mjeri pridonose hodnici nastali rastom korijenja, te radom gujavica i ostalih životi njica tla. Pore koje nastaju prilikom formiranja mrvičasti h nakupina tla, ispun-jene su zrakom i vodom, te su ujedno i prostor za prolaz i rast korijenja. Manje pore obično su ispunjene vodom, a veće pore zrakom. Idealno, ovaj omjer bi trebao biti 1:1, ali je to u praksi, na mnogim tlima gotovo nemoguće posti ći.

Tla dobre strukture lakše obraduju, te pri tom zahti jevaju manje sile. U praksi, to znači da se na tlima dobre strukture, može raditi lakšim trak-torima. Ukratko, tla dobre strukture pružaju „ugodan ambijent“ za razvoj korijenovog sustava, te organizama tla.

Svako tlo se sastoji od krutog i zračno-vodenog dijela. Kruti dio čine mineralne čestice i organska tvar,a zračno-vodeni, voda i zrak. Na slici je prikazannjihov volumni postotak u pašnjačkom tlu.(Jackson, 1964)

Najbolja je mrvičasta struktura tla

Tla dobre strukture lakše je obraditi

 

STUKTURa TLa

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

36

Struktura tla, dakako, umnogome ovisi i o samoj teksturi, tj. „građevnom materijalu“ tla. Ovaj odnos ćemo najbolje shvatiti ako ga usporedimo s kućom. Kao što je kuća načinjena od cigli, crijepova, vrata, prozora i dr., tako je i struktura načinjena od teksturnih elementa koji su povezani u veće nakupine, i čine strukturu tla.

Dva su osnovna načina pomoću kojih se čestice tla međusobno povezuju i stvaraju strukturne agregate. Prvi je uzrokovan privlačnom silom površi-na čestica gline, i čestica ilovače. Ova privlačna sila može se slikovito us-porediti s magnetizmom, te je naročito izražena kada se na površinama gline i ilovače nalazi kalcij. Mrvičavost tla uzrokovana „magnetizmom“ kalcija veoma je stabilna, i ne dade se lako uništiti. Osim kalcija, slič-

Veza teksture i strukture tla

Stvaranje strukturnih agregata tla

Mrvičasta struktura tla nas-tala je povezivanjem različi-tih teksturnih čestica u veću nakupinu (grudicu) koja se odlikuje poroznošću, sposobnošću skladištenja vode i visokim sadržajem humusa (Heynitz i Merckens, 1987)

Tekstura i struktura tla se može usporedili s kućom i materijalom iz kojeg je načinjena

 

KUĆA TLO

Čavli, vijci, matice, cigle, crijepovi, vrata, prozori i dr.

Glina, prah, pijesak, šljunak, stijene

Cement i vapnoKalcij, sluzi, gumaste tvari i

micelij („kraci“) gljivica („magnet i ljepilo tla“)

Zidovi – načinjeni od cigli, vrata, prozora i itd.,

i koji su povezani cementom

Strukturni agregati tla (načinjeni od gline, pijeska, i ilovače),

koji su povezani „magnetima“ i „ljepilom“ tla

Kanalizacijske i vododvodne cije-vi, dimnjaci i dr.

Pore tla, hodnici kišnih gujavica i ostalih organizama tla

Čvrstoća i vijek trajanja kućeČvrstoća (stabilnost) strukturnih

agregata

PR

EUS

MJE

REN

JE

NA E

KO

LOŠ

KI N

AČI

N

GO

SP

OD

AR

ENJA

37

no svojstvo imaju i aluminij, te natrij koji se također mogu nalaziti na površinama glinasti h i ilovasti h česti ca. No mrvičavost tla koja nastaje usl-jed djelovanja aluminija i natrija, nije stabilna i lako se uništi . Osim ovim „magneti ma“, česti ce tla se mogu zajedno povezivati u veće nakupine i „ljepilom“. Ovo „ljepilo“ može biti načinjeno od željeznih, ili aluminije-vih hidroksida koji prekrivaju česti ce gline i ilovače, te celuloznih estera, sluzi, guma i smola koji nastaju prilikom razgradnje organske tvari. No veoma važno „ljepilo“ u tlu je i ono načinjeno od ljepljivih micelija („kra-kova“) gljivica tla.

Sažimljući izneseno, možemo reći da je dobra struktura tla razultat tri procesa:a) nakupljanja manjih česti ca tla u veće grudice (obično usljed djelo-

vanja kalcija i željeznih ili aluminijevih hidroksida);b) sljepljivanja usljed djelovanja živih organizama koji svojim micelijem

„lijepe“ tlo, te sljepljivanja sluzima, gumama i smolama koje poti ču iz humusa.

c) stvaranja većih pora, pukoti na i hodnika, a koji nastaju usljed rasta korijena i akti vnosti životi nja u tlu.

Ipak, mnogi se slažu da je od svih čimbenika koji utječu na stvaranje do-bre strukture tla ipak najvažniji humus. Čak i sasvim male količine hu-musa u tlu povoljno utječu na stvaranje dobre strukture. Nažalost, pri-sustvo i važnost humusa se sve do nedavno potpuno omalovažavalo, te se vjerovalo da se dobra struktura može posti ći i strojnom obradom, poglavito frezama. Sipkost i dobra struktura koja je razultat jesenskog oranja, i kasnijeg izmrzavanja brazde, kao i ona nastala radom freze, za razliku od dobre strukture uzrokovane prisustvom humusa, nije dugotra-jna i prolaznog je karaktera. Osim humusa, dobroj strukturi pridonose i biljke s jakim i razgranati m korijenjem (npr. lucerna, djeteline, lan, kuku-ruz i dr.). Tablica ispod daje pregled najvažnijih čimbenika koji pomažu, odnosno sprečavaju stvaranje dobre strukture tla.

Dobra struktura tla je rezultat...

Humus je najvažniji za stvaranje dobre strukture tla

Čestice tla povezane su islijepljene ljepljivimmicelijem gljivica,te gumastim, smolastim isluzastim izlučevinama (Dazel i suradnici, 1987)

 

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

38

Biljke snažnog korijena rahle zbito tlo

Sastav organske tvari tla

... i njen značaj

Što potiče, a što sprečava stvaranje dobre strukture tla

ORGaNSKa TVaR TLa

Za život organizama tla od izuzetnog značenja je tzv. organska tvar tla. Sastavljena je od živih organizama tla tla, odnosno, njihovih neživih os-taka. Smjesa je:a) manjih i većih životinjica koje žive u tlu;b) podzemnih dijelova živih biljaka (korijena, gomolja, podanaka i dr.);c) biljnih i životinjskih ostataka različitog stupnja razgradnje;d) živih i uginulih mikroorganizama, te brojnih proizvoda njihove sinteze.

Ukratko, možemo reći da se organska tvar tla sastoji od 85 % humusa, 10% podzemnih biljnih ostataka, te živih organizama tla (alge, gljivice, bakterije, Aktynomicete, kišne gliste, i ostala fauna).

Organska tvar ima neprocjenjivu vrijednost i značenje za rast biljaka, poš-to ona utječe na:a) fizikalna svojstva tla, tj. njegovu strukturu (o dobroj strukturi, kao što

je već istaknuto umnogome ovisi mogućnost i lakoća obrade, rahlost, te sadržaj zraka i vode, brzina zagrijavanja itd.);

b) kemijska svojstva tla, tj. opskrbljenost hranivima, formiranje organo - mineralnog kompleksa itd.;

c) biološka svojstva tla, opskrbljujući organizme tla energijom (ugljik-om), stimulira rast korijena, klijanje sjemena itd.

Dobroj strukturi pridonosi i vezivanje gline s humusom, u tzv. glineno-hu-musni kompleks. Štoviše, mnogi su mišljenja da je ovo najdragocjeniji proizvod u tlu. Organizmi koji najviše pridonose vezivanju gline i hu-musa u ovaj izuzetno stabilni agregat jesu kišne gujavice. One u svojem probavnom traktu posjeduju specijalne žlijezde u kojima se skuplja kalcij iz hrane koju su probavile. Za vrijeme probave, gujavice ovaj kalcij izluču-ju po potrebi, te sljepljuju čestice gline i humusa.

DOBRO ZA STRUKTURU TLA LOŠE ZA STRUKTURU TLA

Humus Izravna sunčeva svjetlost

Prisustvo kišnih gujavica Odsustvo kišnih gujavica

Biljke sa snažnihm korijenom Jaka kiša

Kalcij (vapno) Zbijanje (oruđem, kotačima itd.)

Toplina, prozračnost, vlaga Pretežno samo jedna vrsta tek-sturnih čestica

(npr. većinom samo glina)Prisustvo različitih teksturnih

čestica, a ne samo jednog tipa

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

39

Nastajanje humusa

Organska tvar tla sadrži humus i...

Mlada organska tvar

aktivni humus

Trajni humus

Stvaranje humusa izuzetno je zanimljiv i dinamičan proces. Ni dan dan-as zapravo nije posve jasno kako nastaje humus. Jedni naime tvrde da humus nastaje samo iz spojeva koji sadrže obilje hemiceluloze i lignina, dakle teško razgradivih ugljikovih spojeva. U praksi bi ovo značilo da se zaoravanjem slame koja sadrži više lignina, stvara daleko više humusa nego li zaoravanjem zelenih, sočnih biljaka, koje praktički ne sadrže ni-malo lignina. Drugi su međutim mišljenja da se humus stvara od odum-rlih tijela mikroorganizama, a ne lignina. Nažalost, premda je humus, odnosno organska tvar tla jedan od najvažnijih čimbenika plodnosti sva-kog tla, njoj se, a naročito danas, u eri mineralnih gnojiva, ne pridaje uvijek zasluženo značenje.

U literaturi često nailazimo na nedosljednost glede pojmova „humus“ i „organska tvar“. Naime, nije sva organska tvar ujedno i humus. Stoga je u poljoprivrednoj praksi dobro razlikovati tri tipa organske tvari u tlu. Ovo će nam ujedno pomoći da dobijemo bolju orijentaciju o procesima u tlu, poglavito o tome kako se pojedina gnojiva razgrađuju i kako oslobađaju hraniva, odnosno, koliko pridonose stvaranju stabilnijih oblika humu-sa. Stabilni oblici humusa, istina, nisu bogati hranivima, ali su izuzetno značajni za strukturu tla. Zato razlikujemo:

1. tzv. mladu (svježu) organsku tvar, koju čine neraspadnuti i još uvijek raspoznatljivi ostaci prethodne kulture, slama, komadići gnoja itd. Ova tvar je bogata spojevima koji se lako razgrađuju na jednostavni-je, stvarajući pri tom biljci izravno pristupačna hraniva.

2. organsku tvar koja je u stadiju prijelaza iz mlade u staru, tzv. aktivni humus. Naime, nakon nekoliko mjeseci do godine dana, a što ovi-si o tipu tla, klimi i dr.; mlada organska tvar se raspada do stupnja na kojem ishodišni materijal više nije prepoznatljiv. No ovo ne znači da je proces razgradnje posve prestao. Naprotiv, ovi ostaci podliježu daljnoj razgradnji pri čemu se još uvijek oslobađa značajna količina hraniva. Međutim, ovako oslobođene količine hraniva su znatno manje negoli pri razgradnji mlade organske tvari. Ovaj prelazni ma-terijal je sada već moguće nazivati i aktivnim humusom, a ne više samo „mladom“ organskom tvari.

3. trajni humus, koji nastaje nakon razgradnje svih lako i srednje razgradivih spojeva organske tvari. Budući da je daljnja razgradnja ovog materijala posve beznačajna (godišnje se razgrađuje samo 2-3 % mase, pa je zato i nazvan trajnim ili stabilnim), trajni humus ne oslobađa biljna hraniva, već pridonosi boljoj strukturi tla, njegovoj sposobnosti upijanja vode, prikladnosti za obradu, te općenito služi kao dugoročni „depozit“ na „računu tla“. Pretpostavlja se da svega oko 1% biljnih i životinjskih ostataka, odnosno 1% gnoja, prelazi u trajni humus!

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

40

Dakako, treba imati na umu da je ova podjela samo provizorna, pošto pod utjecajem dinamičkih procesa u tlu jedan tip organske tvari nepre-kidno prelazi u drugi i ove granice nisu sasvim jasno određene.

Ilustrativno, mogli bismo reći da je sazrijevanje organske tvari u tlu, pro-ces koji je sličan sazrijevanju čovjeka. Dok je čovjek mlad još uvijek je, poletan, lako usvaja nova znanja i si. No unatoč tome, kaže se da su mladi ljudi uvijek pomalo „zeleni i nezreli“. Primičući se četrdesetim godinama, čovjek postaje „zreliji“, drukčije misli i rasuđuje negoli kad je bio mladić. U toj dobi, premda stariji i zreliji, čovjek još uvijek povremenomože po-trčati kao mladić, mijenjati svoja stajališta i sl. Ipak, više ga nitko ne nazi-va djetetom, ili mladićem, slično kao što se napola razgrađena organska tvar više ne naziva mladom organskom materijom, već aktivnim humu-som. I na kraju, kada čovjek sasvim ostari, neznatna je njegova radna ak-tivnosti teško se mijenjaju njegovi stavovi. Ipak, njegovo životno iskustvo i staloženost od itekakve važnosti su za ljude oko njega.

Kako brzo će se organska tvar razgraditi na jednostavnije, biljci pris-tupačne spojeve, ovisno je ponajprije o prisustvu zraka i temperaturi u tlu. Ova razgradnja je najveća pri temperaturi tla od 25 do 30°C , dok pri temperaturi ispod 10° C potpuno prestaje. Organski ostaci (uglavnom biljni materijal i uginule životinje) pod utjecajem rada mikroorganizama i ostalih organizama tla, prvo se raspadaju do sasvim jednostavnih spoje-va. Jedan dio ovih iskoristit će biljke, dio će se isprati u podzemnu vodu ili otići u zrak, a samo jedan dio iskoristiti za izgradnju humusa. Neživa or-ganska tvar (većinom ostaci mikroorganizama, biljaka, životinja i njihovih izlučevina) podložna je procesu raspadanja. Ostaci uginulih životinja, koji su bogati dušikom, obično prvo počinju razgradnjom iznutra, te zakratko gube svoj početni oblik i raspadnu se na sitnije komadiće. Ovaj proces, koji je uglavnom povezan s razgradnjom bjelančevina, nazivamo još i au-tolizom. Suprotno je međutim s organskom tvari bogatom ugljikohidrati-ma (slama, drvo, lišće i sl.). Ovi se raspadaju izvana, i to usljed „napada“ životinjica tla i mikroorganizama. Mikroorganizmi obično stupaju u ak-ciju nakon što je materijal već djelomično „usitnjen“ od strane ostalih, krupnijih organizama tla. (Životinje tla, grizući organski materijal, inače znatno pridonose njegovom usitnjavanju, a time i povećanju dostupne površine za napad mikroorganizama). Također je zanimljivo da mikrobi-ološku razgradnju prvo započinju gljivice, a tek kasnije im se pridružu-ju aktinomicete i bakterije. Ove naime ne mogu razgrađivati složenije spojeve, već samo one jednostavnije strukture, npr. šećere). Ova dva, suprotna tipa razgradnje organske tvari, one bogate dušikom, i one bo-gate ugljikom, ujedno ukazuju na suprotnost i različitu prirodu i sudbinu dušika i ugljika u tlu, a o čemu će bili više govora u idućim poglavljima.

Sazrijevanje organske tvari tla

Razgradnja organske tvari

Povećanje sadržaja organske tvari tla za svakih 1% povećava apsorpcijiski kapacitet tla za vodu za oko 5%.

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

41

Humusa u pravilu ima više u teškim tlima, budući da je u pjeskovitim, usl-jed obilja kisika obično „sagorio“. Osim toga, pijesak sadrži manje hrani-va i zbog činjenice što su hraniva u njemu podložnija ispiranju u dublje slojeve, ali i zbog sporijeg „otapanja“ i otpuštanja hraniva (prvenstveno P i K) od strane krupnih mineralnih čestica pijeska. S druge pak strane, humus teških tala može usljed manjka kisika i viška vode, ostati „nesag-oren“, te se pretvoriti u treset.

Teška tla sadrže više humusa

 Raspad organske tvar bogate ugljikom (Gilomen, 1991)

PR

EUS

MJE

REN

JE

NA E

KO

LOŠ

KI N

AČI

N

GO

SP

OD

AR

ENJA

42

Poljoprivredna tla vrve životom i isti nske su riznice bioraznolikosti . Zapra-vo, nigdje u prirodi ne nalazimo takvu brojnost i raznolikost vrsta kao u tlu. Jedna jušna žlica tla ima više živih organizama nego li je ljudi na svijetu! Tlo je jedan od najsloženijih ekosustava. Stanište je i genetski spremnik brojnih jedinki i vrsta mikro i makro organizama. Zvuči nevjero-jatno, ali o tlu, njegovim stanovnicima i procesima koji se u njemu odvi-jaju – i danas još uvijek znamo vrlo malo. Čovjek je identi fi cirao i popisao samo jedan mali djelić života u tlu. Poznajemo svega 1% vrsta mikroorga-nizama koje žive u tlu i svega 10% vrsta koje sačinjavaju faunu tla. Stoga ne čudi što se pretpostavlja da u tlu stanuje više od jedne četvrti ne svih vrsta koje žive na Zemlji.

Naročito bogato živim organizmima je tlo plodnih pašnjaka. Od ukupne mase živih organizama u plodnom pašnjačkom tlu, 40% čine bakterije i akti nomicete, 40% alge i gljivice, 12% kišne gujavice, 5% makrofauna tla (krupnije životi nje), 3% te mezofauna tla (sitne životi njice).

ŽIVI ORGaNIZMI TLa

Bogatstvo života u tlu

Sastav živih organizama tla

 Živi organizmi tla razlikuju se po svojoj veličini, izgledu, načinu rada, zadatku i dr. (Voill i suradnici, 1980)

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

43

U površinskom sloju plodnog tla dubine 30 cm, na jednom hektaru može-mo naći oko 20 tona živih organizama: otprilike 8 tona bakterija i akti-nomiceta, 8 tona gljivica, 3 tone kišnih gujavica te 1 tonu ostalih orga-nizama. Jedan hektar plodne livade može proizvesti dovoljno krme za 3 krave. No, ovo je moguće postići prvenstveno zahvaljujući neumornom radu organizama koji žive u tlu te livade. A njihova masa je deseterostru-ko veća od mase tri krave!

 Udio organske tvari u tlu i sastav živih organizama u plodnom pašnjačkom tlu (Heynlz i Merckens, 1980)

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

44

Masa živih organizama tla po hektaru plodne livade desetorostruko je veća nego li masa tri krave koje takva livada može prehraniti.

Svaka skupina živih organizama u tlu ima određenu zadaću, među kojima su najvažnije:• Usitnjavanje mlade organske tvari, uslijed čega se ujedno povećava i

površina dostupna „napadu“ mikroorganizama;• Daljnja razgradnja (mineralizacija) organske tvari;• Pretvorba organskih spojeva u humusne – izgradnja humusa;• Miješanje, transport i povezivanje organskog i mineralnog dijela tla;• Transport mikroorganizama u tlu;• Stvaranje i održavanje pora tla, a što je značajno za opskrbu vodom

i kisikom;• Skladištenje minerala (hraniva).• Oslobađanje hraniva, ne samo iz humusa, već i iz mineralnog dijela

tla, uslijed ispuštanja ugljičnog dioksida, i izlučivanja organskih kise-lina i ostalih spojeva koji „nagrizaju“ minerale tla.

Dakako, treba naglasiti da se organizmi tla ne hrane samo mrtvom or-ganskom tvari. Mnogi od njih su predatori koji se hrane drugim živim organizmima. Stoga među organizmima tla postoji snažna borba za op-stanak.

Zadaće živih organizama tla

Predatori u tlu

 

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

45

Hranidbeni lanac tla. Mnogi organizmi su istovre-meno napadači i žrtve.

Legenda: 1a- mikroorganizmi tla; 1b = životinjice koje jedu ostatke biljaka; 2 = organizmi koji se hrane nižim jednostavnim biljkama; 3 = „svežderi“; 4 = predatori (Dindal, 1972)

Mikroflora tla podelektronskim mikroskopom (Foto: Dohnalkova/ PNNL)

Mikroorganizme tla čine brojna, izuzetno sićušna, golim okom nevidl-jiva stvorenja. Pripadaju mikroflori i mikrofauni tla. Vidljivi su tek pod mikroskopom.

Na mikrofloru tla otpada oko 80% ukupne mase svih živih organizama u tlu. Čine je bakterije, gljivice, altinomiceti, virusi, kvasci, alge i lišajevi. Među njima, najbrojnije su bakterije. U samo jednom gramu plodnog tla možemo naći i do 50.000 različitih vrsta bakterija, brojnosti i do pola mili-jarde. Čak i u usjevima industrijskih kultura, poput šećerne repe, u gramu tla oko korijena možemo naći preko 30.000 različitih vrsta bakterija.

Živi organizmi tla se razlikuju se po mnogočemu, a naročito po svojoj veličini. S obzirom na veličinu, živi svijet tla dijelimo na mikroorganizme tla te mezo, makro i megafaunu.

Mikroflora čini 80% mase organizama tla

 

MIKROORGaNIZMI TLa

 

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

46

Bakterije su na korijenu lucerne stvorile kvržice u kojima su pohranile dušik iz zraka(Foto: Ninjatacoshell)

Bakterije razgrađuju organsku tvar tla te su izuzetno važne u procesu otpuštanja biljnih hraniva iz humusa. Neke bakterije imaju sposobnost da na korijenu leguminoznih biljaka stvaraju kvržice u koje pohranjuju dušik iz zraka. Time obogaćuju tlo dušikom, koji u tlu ostaje dostupan i slijedećoj kulturi.

Aktinomicete su jedan poseban vid bakterija koje imaju odlike gljiva. Imaju sposobnost razgradnje teško razgradivih spojeva, koje ne može razgraditi niti jedna druga skupina organizama (npr. dlake, čekinje, hitin itd.). Tlu daju „miris šumske zemlje“.

Nakon bakterija i aktinomiceta, gljivice tla su slijedeća najbrojnija sk-upina mikroflore tla. Žive pretežito u kiselim tlima i specijalizirane su za razgradnju biljnog materijala, naročito onog bogatog ligninom. Tijelo gljivica tla se sastoji od mreže tankih, isprepletenih končanih niti, nalik vati. Ove končaste niti igraju izuzetno važnu ulogu pri stvaranju mrvičaste strukture tla. Na jednom četvornom metru, mreža končastih niti gljivica može biti dugačka i do nevjerojatnih 20.000 km. Mreža niti tkz. medne gljivice (latinski: Armillaria ostoyae), koja je stara preko 2.000 godina i pronađena u tlu nacionalnog parka Malheur u SAD-u, proteže se na 890 hektara zemljišta. DNK ovih niti je na svih 890 hektara istovjetan, pa mnogi znanstvenici tvrde da je to najveći živući organizam na Zemlji.

Neke gljivice stupaju u simbiozu s biljnim korijenom, stvarajući tzv. mikorizu. Biljke inficirane mikoriznim gljivicama rastu brže, bujnije su i otpornije na bolesti, štetnike i sušu. Mikoriza na korijenovim dlačicama djeluje poput svojevrsne „esktenzije“, povećavajući površinu korijenovih dlačica i do 600 puta. Mikoriza izuzetno povećava dostupnost fosfora bil-jci. Pogoduju joj plodna tla bogata humusom, a osjetljiva je na mineralna gnojiva i pesticide

Bakterije tla

aktinomicete daju „miris“ tlu

Gljivice tla

Mikoriza

 

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

47

Korijen trava s (lijevo) i bez mikorize (desno)(Foto: Soil Fertility Services)

Brojnost mezofauneu komadiću tla veličine 3 kutije šibica (Foto: U. Nielsen)

Za razliku od ostalih organizama tla, alge mogu obavljati fotosintezu, te same proizvoditi potreban im šećer (ugljik).

Osim mikroflore, mikroorganizme tla čini i mikrofauna. Riječ je o životin-jicama koje su u promjeru manje od 0.2 mm. Najzastupljenije među nji-ma su praživotinjice (amebe, bičaši i su trepetljikaši) i nematode. Hrane se uglavnom bakterijama, a katkad i gljivama. Izlučuju hraniva koja su biljkama odmah dostupna. Četvorni metar tla dubine 30-tak cm sadrži desetak milijuna nematoda i više stotina milijuna praživotinjica.

alge tla

Mikrofauna tla

 

Od mikrofaune tla, veća je mezofauna tla. Riječ je o životinjicama veličine od 0.2 do 2 mm. Čine oko 3% ukupne mase organizama tla. Najpoznatiji među njima su skokunci, grinje, kolnjaci, bezrepci, dugoživci i nematode. imaju raznovrsnu ulogu, no uglavnom je povezana s razgradnjom humu-sa i neživih biljnih i životinjskih ostataka. Četvorni metar tla dubine 30-tak cm sadrži nekoliko stotina tisuća skokunaca i grinja.

Mezofauna tla

MEZO, MaKRO I MEGafaUNa TLa

 

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

48

Kišna gujavica je u starom Egiptu štovana kao božan-stvo. Rahli tlo, a na površini odlaže mrvičaste nakupine koje sadrže 5 puta više duši-ka, 7 puta više fosfora, 11 puta više kalija i 2 puta više kalcija od okolnog tla (Foto: J. Heckman)

Makrofauna tla se sastoji od životinjica veličine 2 mm do 2 cm. Riječ je o beskrilnim kukcima, paucima, stonogama, sitnokolutićavim gujavicama, puževima i dr. I oni uglavnom vrše razgradnju humusa i neživih biljnih i životinjskih ostataka. Čine oko 5% ukupne mase organizama tla.

Konačno, u tlu imamo i megafaunu – organizme veće od 2 cm. Riječ je o kukcima, stonogama, gujavicama i sisavcima. Od sisavaca najčešći su poljski miš, voluhar, hrčak, tekunica, krtica i jazavac. Neki od njih, poput populacije krtica na Cresu koja je procijenjena kao ugrožena, nalaze se na popisu strogo ugroženih životinjskih svojti u Republici Hrvatskoj.

Vjerjojatno najpoznatiji predstavnik megafaune tla je kišna gujavica (glis-ta). Prisutnost kišnih gujavica u tlu je jedan od najpouzdanijih pokaza-telja zdravlja tla. Čine oko 12% ukupne mase živih organizama tla. Plod-no oranično tlo može sadržavati i do 200 kišnih gujavica po četvornom metru, livadno i do 300, a plodno pašnjačko tlo i do 500 kišnih gujavi-ca po četvornom metru. Uz prisutnost ovolikog broja gujavica, njihova masa u oraničnom tlu bi iznosila oko 1.5 tonu, u livadnom oko 2 tone, a u pašnjačkom tlu oko 3,5 tone kišnih gujavica po hektaru. Od izuzetnog su značenja za svako tlo. Miješaju i usitnjuju nežive biljne i životinjske ostatke u tlu; rahle tlo; izlučuju kalcij, te tako sljepljuju čestice gline i humusa u stabilni, tzv. glineno-humusni kompleks – mrvičasto-grudaste nakupine nepravilnog oblika, koje odlažu na površinu tla (tzv. koprolit). Kišnih gujavica ima preko 7.000 vrsta koje su razvrstane u 13 porodica. Kišne gujavice predstavljaju najtežu biomasu na Zemlji i danas vjerojatno nema niti jedne čestice (gornjih slojeva) tla koja jednom nije prošla kroz probavni trakt kišnih gujavica.

Makrofauna tla

Megafauna tla

Važnost kišnih gujavica

 

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

49

Brojnost gujavica u integ-riranom (gore) i u ekološ-kom uzgoju (dolje) nakon 30 godina gospodarenja: u svakoj staklenki su gujavice s po jednog četvornog me-tra (Foto: FIBL)

Kroz svoj probavni trakt, kišne gujavice dnevno probave količinu tla koja je 10 do 30 puta teža od njihove mase. Ovisno o broju kišnih gujavica u tlu, masa ovako probavljenog tla može iznositi i do 150 tona na godinu (za prijevoz ove mase bi trebalo sedam punih tegljača!). Tlo koje je proš-lo kroz tijelo kišne gujavice sadrži izuzetno puno biljnih hraniva: 5 puta više dušika, 7 puta više fosfora, 11 puta više kalija te 2 puta više kalcija od okolnog tla. Tlo bogato kišnim gujavicama upija 4-10 puta brže vodu od tla koje je njima siromašno – što smanjuje površinsko otjecanje vode i eroziju.

Kišne gujavice probave i do 150 t tla na godinu

 

Truležari (Scarabaeidae), porodica kukaca kornjaša s više od 20.000 vrsta, čije ličinke, grčice, žive u truleži, izmetinama ili u tlu su izuzetno važni u izgradnji plodnosti tla i kontroli biljnih štetni-ka. Stoga ne iznenađuje da je jedan od predstavnika ove porod-ice – kotrljan (Scarabeus sacer), u narodu poznat i kao balegar, govnovalj i gudevalj – u starih Egipćana bio simbol boga sunca. Truležari su izuzetno važni za plodnost tla i u kontroli biljnih štet-nika. Rijetko ih nalazimo na konvencionalnim gos-podarstvima sa stokom, jer ih ubijaju određeni vet-erinarski lijekovi koji ostaju u izmetu stoke. Ekološki poljoprivrednici ne koriste ove veterinarske lijekove pa truležari na njihovim gospodarstvima bez prob-lema obavljaju svoju za-daću.

 

Kako ekološki uzgoj dopri-nosi očuvanju bioraznoliko-sti tla – primjer truležara (Foto: IvicaE)

PR

EUS

MJE

REN

JE

Na E

ko

loš

ki N

ači

N

go

SP

od

aR

ENJa

50

Korijenje trava prodire du-boko u tlo i obogaćuje ga organskom tvari (Grafika: Suiter)

Na kraju, potrebno je naglasiti da je i korijenje biljaka važan organizam tla. Opstanak većine živih organizama tla izravno je ili neizravno vezan uz njihovu interakciju s korijenom. Za plodnost tla je naročito važno gusto korijenje trava, te korijenje djetelina i lucerne, koje nerjetko prodire u dubinu i po nekoliko metara. Ovo doprinosi rahlosti i stvaranju mrvičaste strukture tla, te omogućuje korištenje vode i hraniva iz dubljih slojeva tla.

Korijenje biljaka