BOLESTI STRNIH ITA

Pepelnica strnih ita (Blumeria graminis sin. Erysiphe graminis)

- meu najrairenijim uzronicima bolesti kultiviranog bilja i jedna od

najznaajnijih lisnih bolesti strnih ita (penica, jeam, ra, zob, tritikale)

- znaenje bolesti za strna ita u nekim uzgojnim podrujima je smanjeno zbog

reducirane gnojidbe duikom (pojaana gnojidba N favorizira pojavu bolesti)

- pepelnice openito dolaze i na velikom broju korova

- vrsta B. graminis dolazi na vrstama vie od 100 rodova iz porodice Poaceae

(kultivirane i korovne vrste)

- konidije kliju bez prisustva kapi vode i bez visoke vlage zraka

- obligatni ektoparaziti

- prevlake na zaraenim biljnim dijelovima u poetku svijetlo sive, a krajem

vegetacije dobiju smeu nijansu

- ispod prevlake dolazi do nekroze stanija i blage deformacije tkiva

- pojaana transpiracija i disanje, a smanjen uinak fotosinteze

- prezimljavanje u vidu kleistotecija (askusi s askosporama) ili kao micelij u

pupovima

- zarazu u proljee obavljaju askospore ili konidije (oidije)

- krajem vegetacije u miceliju nastaju kleistoteciji

Blumeria graminis - jednostavni apendicesi, vie askusa u kleistoteciju

Gljiva Blumeria graminis (Erysiphe graminis) specijaliziran je parazit i

dolazi samo na predstavnicima porodice Poaceae.

Unutar vrste postoji daljnja specijalizacija na f. sp.

B. graminis f. sp. tritici pepelnica penice

B. graminis f. sp. hordei peplnica jema

B. graminis f. sp. secalis pepelnica rai

Neke gljive iz porodice Erysiphaceae parazitiraju veliki broj biljnih vrsta

kao npr. Erysiphe polygoni.

Blumeria graminis f. sp. tritici

Blumeria graminis f. sp. tritici

reakcija otpornih biljaka na napad pepelnice

GAEUMANNOMYCES GRAMINIS (sin. OPHIOBOLUS GRAMINIS)

(uzronik patolokog polijeganja itarica)

- napada sva strna ita i velik broj trava (Bromus, Agropyron, Festuca, Holcus)

- primarni simptomi

na korijenu i prizemnom dijelu vlati (prvi i drugi internodij)

sekundarni simptomi - na klasu

- zaraene sve vlati jednog busa

- polijeganje i turost itarica mogu izazvati i Rhizoctonia cerealis, Leptosphaeria

herpotrichoides i Pseudocercosporella herpotrichoides

- zaraza - u jesen ili u proljee (micelij iz tla preko korijena ili askospore iz

peritecija na zaraenim ostacima)

Micelij iz slame koristi takozvane bios tvari kojih u tlu nema, a neophodne

su za odravanje vitalnosti micelija.

Zaraza askosporama - klijanje askospore u rukavcu lista

Micelij nastao klijanjem askospora iri se iz vana zahvaajui prizemni dio

stabljike i korijen. Od ovog epifitnog micelija odvajaju se infektivne hife koje ulaze

u stabljiku i u njoj se ire - to je endofitni micelij. Epifitni micelij je tamno obojen i

koastog izgleda, a endofitni je tanak, njean i bezbojan.

razvoj parazita nekroza stanica dezorganizacije korjenovog sustava biljke se

lako upaju iz tla, zaraeni dio je tamne boje (primarni simptomi) slabljenje biljke,

prisilna ili prijevremena zrioba, polijeganje (sekundarni simptomi)

nepotpun razvoj ne stvara konidije i ne iri se tijekom vegetacije (micelij je sterilan,

tek u jesen u njemu nastaju periteciji)

Claviceps purpurea

(uzronik glavnice rai) Sphacelia segetum - opisano je vie od 30 vrsta iz roda Claviceps, a na temelju morfologije stroma,

askusa, askospora i domaina

- napada ra, penicu, jeam, rjee zob i trave (posebice iz rodova Bromus, Lolium,

Hordeum, Poa i Dactylis), do danas je poznat velik broj domaina

- ne napada kukuruz

- gljiva napada iskljuivo klas tuak

- umjesto normalnih zrna razvijaju se sklerocije, a pojedini klasii ostaju sterilni

iako u njima nema sklerocija

- sklerocije sadre alkaloid (stona hrana u kojoj ima sklerocija nije pogodna za

ishranu botulizam)

izduene sklerocije (prezimljenje parazita) proljee (vlanije i hladnije vrijeme)

klijanje sklerocija strome (duga drka, na vrhu glavica) s peritecijima

askusi s askosporama dozrijevanje askospora u cvatnji rai vjetar

zaraza tuka (primarna zaraza) klijanje u micelij prorastanje i atrofija

plodnice sklerocije

- da bi sklerocije klijale potrebno je nekoliko tjedana temperature od 0 do 10

C (zima)

- vee sklerocije imaju vei potencijal za klijanje od malih

na miceliju nastaju jednostavni konidiofori konidije medna rosa

kukci ili voda sekundarne zaraze

Claviceps africana Claviceps purpurea

Kod strnih ita otpornost na Claviceps se

razvija nakon oplodnje. Rezistentost se

razvija od nekoliko sati nakon oplodnje do

nekoliko dana (7-10).

Jeam je na zarazu najosjetljiviji tijekom

etiri dana od klasanja.

Tilletia caries (sin. Tilletia tritici)

tvrda, pokrivena ili smrdljiva snijet penice

u etvi kontaminacija zrna hlamidosporama klijanje spore istovremeno s klijanjem zrna jednostanian bazid s 8-12 bazidiospora kopulacija

fizioloki razliitih bazidiospora prvi dikarion sekundarna diploidna

micelija prorastanje meristema nema simptoma do klasanja u klasanju

fragmentacija micelija unutranjost zrna ispunjena hlamidosporama

- u jednom zrnu 6-9 milijuna hlamidospora

- najvei broj zaraza na temp. 6-10C

Simptomi

- zaraeni klasovi ne cvatu i due zadravaju zelenu boju

- klasovi imaju nakostrijeen izgled (zrna su vie okruglog oblika)

- tamna boja zrna

- neugodan miris po pokvarenoj ribi (hlamidospore sadre trimetilamin)

Mjere suzbijanja

- sjetva deklariranog, zdravog i tretiranog sjemena

- plodored (3 godine)

- suzbijanje korovnih vrsta domaina ovoj gljivi (Poa, Dactylis, Hordeum,

Agropyron, Bromus)

- sjetva otpornih sorata (relativna vrijednost)

TILLETIA CONTROVERSA (sin. T. NANIFICA) patuljasta snijet penice

- glavni domain penica (nije ponato da napada jaru penicu)

- napada i jeam, ra te korovne vrste iz rodova Aegilops, Agropyron, Alopecurus,

Bromus, Dactylis, Poa, Festuca, Lolium

- unutranjost zrna pretvorena je u crnu zbijenu masu koja se lomi u komadie

- bolesne biljke su patuljaste dostiu 50% normalne visine, jae busaju, klas je krai

i sitna okrugla zrna

- hlamidospore kliju samo na svjetlu - ako se nalaze na povrini tla

- penica je zaraena od nicanja (kada su dobro razvijeni klijanci) do busanja,

optimalne temperature za infekciju su 0 do 8

C (maksimum 10-12 C) kao i

snjeni pokriva; ee se javlja na nadmorskim visinama 300-1000 m

- micelij prorasta meristem i miruje sve do formiranja klasova

- hlamidospore mogu odrati vitalnost 3 - 10 godina, za klijanje im nije potrebna vea

vlanost tla, ove spore su glavni izvor zaraze

- ne prenosi se sjemenom

- suzbijanje: plodored najmanje 3 godine, sjeva tolerantnih kultivara, tretiranje

sjemena

Ustialgo nuda (prana snijet jema)

Ustilago nuda f. sp. tritici (prana snijet penice)

- do zaraze dolazi od poetka cvatnje do mlijene zriobe

hlamidospore vjetar njuka tuka klijanje direktno u micelij

plodnica gema (u klici ili neposredno uz nju) zaraeno zrno se

izgledom ne razlikuje od zdravog sjetva aktivacija geme i formiranje

micelija meristem nema simptoma pred klasanje fragmentacija

micelija hlamidospore vjetar zaraza zdravih biljaka

- razoreni svi dijelovi klasa osim klasnog vretena

- zaraene biljke klasaju desetak dana ranije od zdravih

Ustilago nuda f. sp. tritici - hlamidospora

Puccinia graminis

- uzronik crne itne hre

- na svim strnim itima i velikom broju trava

- razvija se preteito na vlati i rukavcu lista, ali moe doi i na pljevicama i klasu

tijekom vegetacije na parazitiranim organima uoavaju se izdueni (nekoliko

mm do 1cm) hrasti uredosorusi pokriveni epidermom pucanje epiderme

oslobaanje jednostaninih uredospora irenje bolesti u vegetaciji

krajem vegetacije transformacija uredosorusa u teleutosoruse teleutospore

prezimljavanje na zaraenim biljnim ostacima u proljee teleutospore

kliju 4-stanian bazid s 2 bazidiospore + i 2 bazidiospore - zaraza

Berberisa na licu lista Berberisa klijanje spore + u micelij +, a spore u

micelij - prodor u tkivo i stvaranje spermagonija na licu lista

spermacijske spore spolovi su razdvojeni (jedni spermagoniji +, a drugi -)

iz spermagonija izlaze ogranci micelija = receptivne hife spajanje dviju

fizioloki razliitih spermacijskih spora ili micelija nastalih klijanjem

spermacijskih spora diploidni dikarionski micelij prodire na nalije lista

ecidije s ecidiosporama zaraza penice klijanje i prodor u tkivo

stvaranje uredosorusa s uredosporama

Sekundarni dikarionski micelij u pravilu nastaje spajanje dviju fizioloki

razliitih spermacijskih spora ili micelija nastalih klijanjem spermacijskih

spora.

Rijetko u prirodi moe nastati i spajanjem spermacijske spore i fizioloki

razliite receptivne hife

Bullerov fenomen

Uredosorusi i uredospore Teleutosorusi i teleutospore

Spermagoniji sa spermacijskim

sporama na Berberisu

Klijanje teleutospore u

bazid s bazidiosporama

Ecidije s

ecidiosporama

Berberis

vulgaris

Penica

ecidija s ecidiosporama - presjek

Ecidiospore u nizovima

Uredosorus u uredosporama

Teleutosorus s teleutosporama

etverostanini bazid

PUCCINIA RECONDITA (sin. P. TRITICINA) uzronik smee hre penice

- gotovo iskljuivo na liu, glavni domain je penica, zaraava i jeam, ra, zob,

korove iz porodice Poaceae

- uredosorusi imaju oblik lee, hraste su boje, bez reda su rasuti s lica i s nalija lista

- teleutosorusi su sjajno crne boje trajno prekriveni epidermom, teleutospore

zaraavaju prijelaznog domaina

- heterokseni parazit, spermagonije (lice lista) i ecidije (nalije lista) stvara na vrstama

roda Thalictrum

- uredospore su vrlo vitalne, klijavost ouvaju do 220 dana, a mogu i prezimiti

- parazit stvara uredospore ak i zimi ako temperatura nije nia od +2 do +3C

- unutar usjeva uredospore se ire vjetrom

- temperaturni raspon unutar kojega moe doi do infekcije je 2 do 32C, a kada se

infekcija ostvari duina inkubacije ovisi o temperaturama

- smea hra openito podnosi nie temperature od crne hre, a znatno vie

temperature od ute hre

- zbog toga je to najea hra penice u podruju umjereno kontinentalne klime

Suzbijanje: otpornost sorata nije jednaka, agrotehnike mjere imaju relativno

ogranienu vrijednost

Puccinia striiformis uzronik ute hre

- napada penicu, jeam i ra, nikada ne dolazi na kukuruzu, rii i zobi

- takoer parazitira i neke divlje vrste iz rodova Agropyron, Aegilops, Dactylis, Bromus,

Hordeum; ne napada vrste izvan porodice Poaceae

- razvija se uglavnom na liu, ali se javlja i na pljevama klasova (glumae)

- prvi je puta opisana 1777. godine

- vrsta se dijeli u dva varijeteta: P. striiformis var. striformis i P. striiformis var.

glomerata (ovaj varijetet parazitira samo na Dactylis glomerata)

Uredosorusi

sitni, limun ute boje, poredani u paralelne nizove izmeu lisne nervature

Teleutosorusi

tamne, ak crne boje i trajno su pokriveni epidermom

- ecidijski stadij nije poznat, uloga teleutospora nije poznata

- glavni stadij u razvoju ute hre je uredostadij

- hladnije i vlano vrijeme povoljno utjee na pojavu hre - optimum za klijanje

uredospora je 10 - 15C i vlaga 100%; pri tim temperaturama ivotni ciklus je vrlo

kratak (7 dana) i moe se ponoviti nekoliko puta u vegetaciji

- uredospore izdravaju mraz do -15C i mogu

ouvati

vitalnost do 3 mjeseca

- u ozimim itima moe prezmiti micelij

- uta hra moe stvarati uredosoruse i na zrnu

Suzbijanje: otporne sorte i agrotehnike mjere kao kod P. graminis.

SEPTORIA TRITICI pjegavost lia penice

SEPTORIA NODORUM smea pjegavost pljeva penice

- obje vrste izazivaju pjegavost lia, a S. nodorum uzrokuje i pjege na klasu - pljevama

s kojih prelazi na zrno

- pjege su izduene, svjetlo smee boje s tamnijim rubom

- simptomi se prvo javljaju pri vrhu lista i na najstarijem liu

- broj pjega moe biti tako velik da se lie u potpunosti osui

- intercelularni micelij za vlanog vremena u sredinjem dijelu pjega stvara piknide s

piknosporama (kod S. tritici one su vrlo tanke i duge, a kod S. nodorum krae i deblje),

one omoguuju irenje bolesti u vegetaciji i prezimljavanje parazita.

- piknospore kliju na niskim temperaturama (+2 do +3C) uz visoku vlanost zraka

Suzbijanje: agrotehnike mjere borbe (plodored, zaoravanje zaraenih

ostataka, pravilan odnos NPK gnojiva), dezinfekcija sjemena (za S. nodorum);

fungicidi kojima se suzbija pepelnica djeluju i na uzronika pjegavosti lia

Septoria tritici (teleomorfni stadij Mycosphaerella graminicola ) - uglavnom napada plojku i rukavac lista penice iako se ponekada moe javiti i na

stabljici, klasu i perikarpu zrna

- moe se uoiti ve u jesen (ozima penica) ili proljee (jara penica) kod biljaka

u stadiju 2 do 3 lista - male ovalne ili okrugle pjege razbacane po plojci lista listovi mogu djelomino ili potpuno odumrijeti, ako bolest zahvati vrat korijena ugiba cijela

biljka; biljke koje "preive" imaju slabiju energiju rasta, slabije nabusavaju, a

korjenov sistem je slabije razvijen

- jae se razvija u proljee za hladna i kina vremena ili nakon blage zime ili zime s

dugotrajnim snjenim pokrivaem pod kojim je gljiva prezimila kao micelij na mladim

biljicama ili u obliku piknida na ostacima biljaka

- za razvoj bolesti potrebna je visoka vlanost zraka i kia kroz due vrijeme

- piknospore kliju na temperaturama od 2 do 37C (optimum 20-25C); niske

temperature pri kojima kliju objanjavaju irenje zaraze tijekom kasnih jesenskih i

ranih proljetnih dana

- tijekom ljeta gljiva se odrava na ostacima biljaka kao saprofit ili na samoniklim

biljkama penice i korovima

Septoria nodorum sin. Stagonospora nodorum

(teleomorfni stadij Leptosphaeria nodorum)

- naini njezina irenja: putem zaraenog zrna, zaraenih biljnih ostataka i velikog

broja korova (Avena, Agropyron, Agrostis, Bromus, Dactylis, Festuca, Lolium, Phleum,

Poa)

- u jesen se simptomi vide na koleoptili: sitne ovalne smee pjege tamnijeg ruba

- na vlati se bolest javlja rijetko; zaraza nodija utjee na vrstou i moe dovesti do

loma vlati

- zaraza rukavaca i plojki listova - ukaste do smee nekrotine povrine nepravilnog

ruba, sredinji dio svjetlije boje; odumiranje lista poinje od vrha i iri se prema

rukavcu

- na klasovima bolest se javlja na pljevama, obuvencu, osju i klasnom vretenu

- iza cvatnje uoavaju se male smee pjege ljubiasto-plave boje uglavnom na gornjoj

polovini vanjske pljeve, vremenom pljeve poprimaju okoladnu boju i pune su piknida

- razvoju bolesti pogoduju este izmjene kie i sunanog vremena

- za zarazu je potrebna visoka relativna vlaga zraka (iznad 69%), rosa ili kia i

temperatura od 5 do 37C (optimalno 20-25C)

Pyrenophora tritici-repentis uzronik uto-smee pjegavosti lista penice

- parazitira na penici, jemu, rai i brojnim vrstama iz porodice Poaceae

- prvi simptomi: sitne ovalne ute pjegice s crnom tokicom u sredini; mogu narasti do

1cm, spajati se posebice na vrhu lista te izazvati suenje

- u klasanju, cvjetanju i mlijenoj zriobi pjege dobivaju karakteristian izgled: smee

su boje uvijek okruene utim rubom (kloroza) i najee oblika lee

- bolest se moe proiriti na sve listove te izazvati potpuno suenje lia ve krajem

mlijene zriobe

- za vlanog vremena na pjegama se razvija tamna prevlaka (konidiofori i konidije)

- gljiva moe zaraziti i klasove: neteipni simptomi u vidu crnih tokica

- s pljevica parazit prelazi na sjeme koje kod jaih zaraza moe poprimiti ruiastu boju

- glavni izvor zaraze su djelomino zaorani ili na povrini tla zaostali ostaci penice,

prije svega zaraene vlati, na kojima gljiva ivi saprofitski - gljiva formira pseudotecije

s askusima i askosporama koje se oslobaaju u proljee nakon kie te obavljaju

primarne infekcije

- izvor zaraze mogu biti i zaraeno sjeme, samonikla penica i razliite trave koje su

domaini ovoj gljivi

- irenje bolesti u usjevu posebice je brzo tijekom kinog razdoblja ili za vrijeme

dugotrajne magle ili rose

Suzbijanje: barem dvogodinji plodored koji iskljuuje domaine (penica, jeam, ra),

suzbijanje travnih korova (Agropyron, Agrostis, Arrenatherum, Bromus, Elymus,

Hordeum, Phalaris, Secale) koji su alternativni domaini, sjetva zdravog i tretiranog

sjemena, tretiranje fungicidima tijekom klasanja ili cvjetanja penice ukoliko je zaraeno

5% ili vie drugog i treeg gornjeg lista.

Zatita penice od uzronika smee pjegavosti, pepelnice i hre daje zadovoljavajue

rezultate. Kod jako osjetljivih sorata preporuava se tretiranje obaviti fungicidima na

osnovi strobilurina ili strobilurina u kombinaciji s triazolima.

RHYNCHOSPORIUM SECALIS pjegavost lia jema

- prvi put opisan u Norvekoj 1880. godine

- glavni domain je jeam, ali zaraava i zob, ra, penicu kao i neke korove iz porodice

Poaceae

- na plojci, rukavcima lia, pljevama i osju 1-2 cm duge ovalne pjege

- u poetku su vodenaste, zatim plavosive boje, kasnije postaju svjetlo smee

- rub pjega postaje nepravilan (nazubljen) tamno smee do ljubiaste boje

- pjege se mogu spajati, pa se jako zaraeno lie sui

- micelij se razvija subkutikularno, kasnije u mezofilu

- konidije su dvostanine sa kukasto zakrivljenom gornjom stanicom

- optimalna temperatura za sporulaciju, klijanje konidija i infekciju je 15-20C;

potrebna je visoka RVZ (vie od 95%)

- odrava se na zaraenom liu, ostatcima, alternativnim domainima, a moe se

prenositi i sjemenom (nema vei znaaj )

- moe dobro sporulirati na ostatcima slame i 12 mjeseci

Suzbijanje: sijati tolerantnije sorte, duboko zaoravanje ostataka nakon etve,

plodored, dezinfekcija sjemena

Pyrenophora teres (anamorfni stadij Helminthosporium teres)

uzronik mreaste pjegavosti jema

- svuda u svijetu gdje se sije jeam (najvie u vlanom i prohladnom podruju Europe,

Kanade, Azije, istone Afrike, ali i u suhoj Australiji; tete 9-37% prinosa.

-simptomi se najintenzivnije se razvijaju u vrijeme cvjetanja i nalijevanja zrna:

pjege tamne boje okruene utom zonom u kojoj se vide tamne linije povezane u mreu

- tokasta pjegavost je manje karakteristian simptom

- jae zahvaeno lie se sui; zaraeni mogu biti lisni rukavci, pljevice i zrno

- fakultativni parazit, intercelularni micelij stvara konidiofore s konidijama

- sporulacija je rijetka na zaraenim biljkama

- na ostatcima biljaka nastaju pseudoteciji s askusima i askosporama

- gljiva se odrava kao micelij, pseudotecij (zaraeni ostaci) ili konidije na sjemenu

(primarne infekcije)

- svaka pjega je jedna lokalna infekcija

- optimalna temperatura za zaraze je 10-15C, za sporulaciju oko 20C i visoka RVZ

(10-30 sati)

- konidije se ire vjetrom i vre sekundarne infekcije

Suzbijanje: plodored, unitavanje zaraenih ostataka, otporne sorte, dezinfekcija

sjemena, tretiranje u vegetaciji fungicidima

Pyrenophora graminea (anamorfni stadij Helminthosporium gramineum)

uzronik prugavosti jema

- poetkom 20. stoljea najrairenija i najtetnija bolest jema; pri jakim zarazama

gubitci 60-80% (na malim posjedima gdje se sije vlastito sjeme i 100%)

- jae oboljeva ozimi od jarog jema; rijetko i na penici, zobi i rai

- prenosi se iskljuivo sjemenom (zaraza samo iz sjemena)

- prvi simptomi ve na mladim biljkama (2.-3. list); prvo klorotine pruge izmeu ila,

kasnije tkivo nekrotizira, a list se iskida (raija, rasperja)

- za vlanog vremena pruge su prekrivene nakupinama konidija

- bolesne biljke slabo klasaju, klasovi su esto uvueni u rukavac lista i sterilni

- zrno je sitno i turo; zaraza zrna tijekom itavog razvoja do mlijene zriobe

- stadij Pyrenophora (periteciji) je rijedak i nema vei znaaj u pojavi bolesti

- konidije su tipine za rod Helminthosporium, kliju u micelij koji zaraava pljevice i

vanjski dio perikarpa, micelij ne utjee na razvoj zrna

- infekcija klasova dogaa se od klasanja, osobito u cvjetanju, pa do potpunog

formiranja zrna

- spore se ire zranim strujanjima

- konidije nastale na liu ne mogu ponovo zaraziti list nego samo klas, a to znai da

nema sekundarnih infekcija u vegetaciji

Suzbijanje: dezinfekcija sjemena, otporne sorte imaju relativnu vrijednost (patotipovi)

Ustilago maydis (mjehurasta snijet kukuruza)

- zaraza od klijanja do kraja vegetacije, a zaraeni mogu biti svi dijelovi biljke koji nisu

zavrili svoj rast i razvoj meristem

- optimalna temp. za klijanje hlamidospora je 30C pa se najvei broj zaraza ostvaruje

ljeti

- najvea osjetljivost od metlianja do mlijene zriobe

- kukuruz oteen od vjetra, kie, tue, tetnika, zakidanja metlica i dr. podloniji je

zarazi

- na zaraenim mjestima uslijed napada parazita dolazi do hipertrofije i hiperplazije

stanica i stvaranja tumora

- u tumorima dolazi do fragmentacije micelija i stvaranja hlamidospora

Klijanje hlamidospora:

- one koje su na povrini biljke kliju po treem tipu u diploidni micelij

- one koje su na povrini tla kliju po u etverostanian bazid s bazidiosporama koje

nakon spajanja daju sekundarni diploidni micelij

Prenoenje parazita u slijedeu vegetaciju omoguuju hlamidospore koje prezime u

tlu. Hlamidospore se u tlu mogu odrati 2-3 godine.

SOROSPORIUM REILIANUM

U Europu donesen iz Egipta; rairen u Australiji, N. Zelandu, SAD, Rusiji,

Junoj Africi, junoj i sjevernoj Europi.

Domaini: kukuruz i sirak (f. sp.), srodnici kukuruza (Euchleana mexicana).

Gljiva zaraava klip (u cijelosti) i metlicu (djelomino); zaraze su sistemine.

Zaraeni organi pretvoreni su u hlamidospore; hrapava episporija,

crvenkasto smee boje; sterilne stanice su bezbojne.

Hlamidospore kliju u etverostanian bazid, bazidiospore su + i spola.

Zaraza nastaje iz tla (prezimljavanje hlamidospora); nakon tvorbe diploidnog

(dikarionskog) micelija dolazi do infekcije klice kukuruza kada je ona dugaka

0,5-1 cm.

Optimalna temperatura za zarazu je 23-28C, a minimalna 16C.

Vlanost tla je bitna, previsoka vlanost negativno utjee na infekciju.

Vitalnost hlamidospora > 5 godina; one prolaze neoteene kroz probavni

sustav goveda i ovaca.

Sjeme nije bitno kao izvor zaraze.

Suzbijanje : plodored najmanje 2-3 godine

pravilna gnojidba (manjak N jae zaraze)

sjetva otpornih hibrida

tretiranje sjemena kao dopunska mjera

Rod FUSARIUM

razred Hyphomycetes

red Hyphales

- velik broj vrsta (saprofiti i fakultativni paraziti)

- jedan od ekonomski najznaajnijih rodova gljiva

-i zvor inokuluma: zaraeno tlo, zaraeno sjeme ili alternativni domaini

- zaraza sjemena: povrinska i dubinska

- zaraavaju velik broj biljnih vrsta (kultiviranih i korovnih) iz razliitih

porodica

- izazivaju razliite tipove bolesti:

pale klijanaca (penica, jeam, kukuruz)

trule korijena (penica, jeam, kukuruz)

trule lukovica (tulipani, narcisi, luk)

trule gomolja (krumpir)

trule stabljike (kukuruz)

pale klasova (penica)

trule klipa (kukuruz)

uvelost biljaka (karanfili, rajica, krastavci) - traheofuzarioza

- konidijski stadij - na zaraenim biljnim organima stvara prevlake bijele

ili ruiaste boje koju ine micelij i konidije

- spolni stadij - askusi s askosporama - Nectria, Calonectria i Gibberella

- viestanian micelij na kojem nastaju konidiofori s konidijama (mikro i

makrokonidije)

makrokonidije

mikrokonidije

- mikrokonidije - najee ovalnog oblika, ponekada krukolike,

jednostanine, ali mogu imati 1, 2 ili rjee 3 septe, nastaju na jednostavnim,

nerazgranatim konidioforima, pojedinano, u nizovima ili u tzv. lanim

glavicama

nizovi, lanii

lane glavice

- makrokonidije - srpasto povijene, s izduenom vrnom stanicom i

bazalnom stanicom koja ima oblik stopice, uvijek viestanine i uglavnom

imaju 3 do 7 septi, najee nastaju na razgranatim konidioforima u

sporodohijama.

- neke vrste stvaraju hlamidospore kao organe za konzervaciju

- nastaju u miceliju ili u makrokonidijama

- nastaju pojedinano, u paru ili nizu

pale klijanaca kukuruza

trule korijena kukuruza

trule stabljike kukuruza

pale klasa trule klipa

- brojne vrste u zaraenim biljnim tkivima stvaraju mikotoksine

- kada je mikotoksin jednom stvoren, gljiva producent moe uginuti,

ali toksin ostaje u supstratu na kojem je gljiva rasla (odsutnost gljive

materijalu ne znai i odsutnost mikotoksina)

Ishrana ljudi i ivotinja kontaminiranom hranom dovodi do bolesti pa

mikotoksikoze pretstavljaju zdravstveni problem.

Fusarium graminearum (Gibberella zeae)

Fusarium verticillioides (G. fujikuroi)

F. subglutinans (G. subglutinans)

Fusarium avenaceum (G. avenacea)

F. equiseti

F. poae

F. oxysporum

F. solani (N. haematococca)

F. sporotrichioides

Fuzarijske bolesti penice

1. Pale klijanaca - posljedica je sjetve zaraenog sjemena ili zdravog

sjemena u zaraeno tlo

- propadanja klijanaca prije nicanja ili neposredno

nakon nicanja

- klijanaca slabija, biljice otpornije, a klimatski uvjeti

povoljni za razvoj penice biljice nastavljaju rast i razvoj

2. Trule korijena i vlati

- samostalan patoloki proces ili progresivna bolest nakon palei klijanaca

- ako do zaraze doe do busanja biljke mogu propasti, ako do zaraze doe

kasnije u vegetaciji propadanje biljaka je rijetko

- ovisno o intenzitetu bolesti dolazi do formiranja klasova s manjim

brojem slabije nalivenih zrna

3. Pale klasova

- do zaraze zrna moe doi od cvjetanja do kraja vegetacije

- najvee tete - u cvatnji temperature iznad 25C uz RZV iznad 85%

Fuzarijske bolesti kukuruza

1. Pale klijanaca

2. Trule korijena

3. Trule stabljike

4. Trule klipa